Copyright © 1993 by Jayne A. Krentz Copyright © za SiCG, Alnari 2004. Naslov originala: Dangerous Amanda Quick lzdavač: Editor, Beograd YLJBC, Bul. Mihaila Pupina 10g V.P. lok. 65 011/133-129 Suizdavač: Alnari, Beograd Ustanička 125/B 011/288-6292 www.alnari.co.yu Za izdavača: Jelica Petković Prevod: Svetlana Babović Tehnička priprema: Alnari Stampa: Plavo slovo, Beograd V. Stepe 643 011/394-7535 Prvo izdanje Tiraņ: 1.000 CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 821.111-31 KVIK, Amanda Dodir opasnosti / Amanda Kvik ; (prevela sa engłeskog Svetlana Babović) . - 1. izd. - Beo-grad : Editor : Alnari, 2004 (Beograd : Plavo slovo) . - 265. str. ; 21 cm Prevod dela: Dangerous / Amanda Quick. - Tiraņ 1.000. ISBN 86-7710-012-1 COBISS.SR-ID 112300300 AMANDA KVIK DODIR OPASNOSTI EDITOR, 2004 I. Bio je najtamniji čas u noći, blizu tri sata ujutru, a jeziva, hladna magla nadvila se nad gradom poput duha. Prudens Meriveder nevoljko je zaključila da su i vreme i okolnosti neobično prikladne za posetu čoveku koji je poznat pod imenom Pali Andeo. Drhtala je, uprkos tome ńto je hrabro odlučila da zaustavi kočiju ispred gradske kuće obavijene maglom. Nove svetiljke na gas koje su bile postavljene u ovom delu grada, nisu bile od velike koristi protiv guste magle. Sablasna tińina obuzela je hladnu, mračnu ulicu. Čulo se samo
kloparanje kočija i topot konjskih kopita kako odzvanjaju o kamene plo če. Prudens je na trenutak pomislila da naredi kočijańu da okrene kočiju i vrati je pravo kući. Ali odbacila je tu misao brzo kao ńto joj je i dońla. Znala je da sada ne sme da poklekne - u pitanju je bio ņivot njenog brata. Skupila je hrabrost, pričvrstila naočare joń čvrńće na nosu i izańla iz kočije. Navukla je kapuljaču svog starog sivog vunenog ogrtača da bi zańtitila lice, dok je odlučno počela da se penje stepenicama gradske kuće. Iza njenih leda, kočijań je polako krenuo niz ulicu. Prudens je zastala i uznemireno se okrenula. ,,Gde ste to krenuli, dobri moj čoveče? Rekla sam da ću vam dati koji novčić vińe ako me sačekate. Trebaće mi samo par minuta." ,,Ne bojte se, gospojica. Samo sam proveravao uzde, to je sve." Kočijań je ličio na jednu bezličnu grudvicu, onako ogrnut teńkim zimskim ogrtačem i sa ńeńirom navučenim preko uńiju. Glas mu je bio nerazgovetan od dņina koji je pio čitavo veče kako bi se odbranio od ońtre hladnoće. ,,Rek'o sam vam, čekaću vas." Prudens je tek neznatno laknulo. ,,Potradite se da budete ovde kada se vratim. U protivnom, stvarno ćete me ostaviti na cedilu nakon ńto zavrńim svoj posao ovde." ,,Posao, hm? Tako vi to zovete?" zakikotao se kočijań, nategao bocu s dņinom i pustio da mu sadrņaj klizi niz grlo. ,,Prilično je lagodan taj vań posao, ako mene pitate. Moņ' biti da vań gospodin prijatelj poņeli da mu grejete krevet celu noć. Prokleto je 'ladno večeras." Prudens ga je mrko pogledala ali je odlučila da nema svrhe uplitati se u raspravu sa pijanim kočijańem u ove sitne sate. Nije imala vremena za takve gluposti. Joń čvrńće se umotala u ogrtač i poņurila stepenicama prema glavnom ulazu. Svetla na spratu su bila pogańena. Moņda je ozloglańeni vlasnik ove kuće već bio u krevetu. Po svemu sudeći, bilo bi to zaista neobično stanje stvari. Erl od Ejndņelstouna retko je ińao na spavanje pre zore. Pali Andeo nije stekao svoju zastrańujuću reputaciju zato ńto je ińao u krevet u neko razumno doba. Svima je poznato da davo vińe voli tamu noći.
Prudens je oklevala pre nego ńto je podigla ruku da pokuca na vrata. Znala je vrlo dobro da ono ńto namerava da uradi nosi sa sobom odredeni rizik. Ona jeste odrasla na selu i London je za nju bio neńto novo, ali nije bila toliko naivna da misli da je normalna stvar da dame posećuju gospodu u bilo koje doba, a kamoli u tri ujutro. Ipak, Prudens je snaņno pokucala na vrata. Činilo se da je prońla večnost dok je mrzovoljni, poluobučeni batler dońao da otvori vrata. Bio je to ćelavi čovek snaņne vilice koji je Prudens podsetio na velikog, krvoločnog lovačkog psa. Sveća koju je drņao u jednoj ruci obasjavala je njegov mračni lik i neobične crte lica, koji su izazivali u Pradens prvo uznemirenost a potom i priličnu odvratnost. Odmerio je Prudens onako umotanu u ogrtač sa kapuljačom i uputio joj strogi pogled pun neodobravanja. ,,Da, gospodice?" Prudens je duboko udahnula. ,,Dońla sam u posetu njegovoj milosti." ,,Jeste li, zaista?" Batlerova usna izvila se u podrugljiv osmeh. Izgledao je poput Kerbera, troglavog psa koji je po legendi čuvao ulaz u Had, podzemni svet. ,,Ņao mi je ńto moram da vas obavestim da njegovo gospodstvo nije kod kuće." ,,Svakako da jeste kod kuće." Prudens je znala da mora biti čvrsta ako ņeli da prode pored ovog paklenog psa koji je čuvao Palog Andela. ,,Raspitala sam se kod svojih izvora pre nego ńto sam odlučila da ga posetim. Molim vas da ga smesta obavestite da ima posetioca." ,»A koga bi to trebalo da najavim?" upitao je batler zvaničnim tonom. ,,Jednu damu." ,,To sigurno ne. Ni jedna dama ne bi bila ovde u ovo doba. Gubite se odavde, gnusna spodobo. Njegovo gospodstvo ne opńti sa vańom vrstom Ijudi. Ako je i raspoloņen da se malo zabavi, moņe on mnogo bolje od neke drske uličarke." Prudens je počela da crveni zbog uvreda. Postalo je jasno da će ova situacija biti joń neprijatnija nego ńto je pretpostavljala. Stegla je zube. ,,Budite Ijubazni i obavestite njegovo gospodstvo da stranka koja ima interesa u njegovom nastupajućem dvoboju ņeli da ga vidi." Batler je zaprepańteno zurio u nju. ,,A ńta bi to, za ime boga, ņena vańeg nivoa mogla da zna o privatnim stvarima njegovog gospodstva?"
,,Mnogo vińe nego vi, kako izgleda. Ako ne budete rekli Ejndņelstounu da ima posetioca, kunem vam se da ćete zaņaliti. Uveravam vas da vań poloņaj u ovoj kući zavisi od toga da obavestite svog gospodara da sam ovde." Izgledalo je da batler nije u potpunosti ubeden u te pretnje, ali poiako je počeo da se koleba. ,,Sačekajte ovde." Zalupio je vrata i ostavio Prudens da stoji na pragu. Ledeni prsti magle prikradali su se sve bliņe i obavijali se svuda oko nje. Ńćućurila se joń vińe u svom ogrtaču. Ovo veče je polako postajalo jedno od najgorih u čitavom njenom ņivotu. Stvari su bile mnogo jednostavnije na selu, pomislila je. Trenutak kasnije, vrata su se ponovo otvorila. Batler je oborio pogled pred Prudens i gundajući joj pokazao da moņe da ude. ,,Njegovo gospodstvo će vas primiti u biblioteci." ,,Trebalo je da znam da će biti tako." Prudens je brzo preńla preko praga, srećna ńto je pobegla ledenoj magli, iako je to moņda značilo da ulazi pravo u čeljusti pakla. Batler je otvorio vrata biblioteke i pridrņao ih da ona prode. Prudens je kliznula pored njega u mračnu sobu punu tamnih senki u kojoj je jedina svetlost bila samo mali plamen sa ognjińta. Yrata su se zatvorila za njom upravo u trenutku kad je shvatila da u sobi nema ni traga od Ejndņelstouna. ,,Milosti?" Prudens je iznenada zastala i virila oprezno u mrak. ,,Gospodine? Da li ste tu?" ,,Dobro veče, gospodice Meriveder. Nadam se da ćete oprostiti mom batleru zbog neučtivosti." Sebastijan, erl od Ejndņelstouna, ustao je polako iz dubokog naslonjača okrenutog prema ognjińtu. Drņao je veliku crnu mačku pod rukom. ,,Morate razumeti da je vańa poseta zaista neočekivana. Pogotovo ako se uzmu u obzir okolnosti i vreme posete." ,,U pravu ste, moj lorde. Svesna sam toga." Prudens je zastao dah kada ga je pogledala. Igrala je sa Sebastijanom ranije te večeri na balu, i to je bio prvi put da je srela Palog Andela. Sada je shvatila da će trebati vińe od jednog ili dva susreta da se navikne na uticaj koji on ima na sva njena čula.
Ejndņelstounova pojava i temperament bili su sve samo ne andeoski. Po gradskim kuloarima pričalo se da on neobično podseća na samog gospodara Podzemlja. Istina je da bi čoveku bila potrebna neobično bujna mańta da bi ga mogao zamisliti sa krilima i oreolom, pomislila je Prudens. Svetlost vatre treperila je iza Sebastijana i pravila stvarno čudnu atmosferu te večeri. Sjaj plamičaka snaņno je ocrtavao njegove surove, mrzovoljne crte lica, njegova crna kosa bila je ońińana na kratko, a iz radoznalih očiju boje zlatnog ćilibara izbijala je hladna, pronicljiva inteligencija. Telo mu je bilo snaņno i zategnuto. Prudens je iz iskustva znala da se kreće s onom lenjom, opasnom muņevnom gracioznoņću. Jasno je bilo da je bio obučen za privatnost sopstvenog doma, a ne da bi primao goste. Bela kravata labavo je visila oko njegovog vrata, a nabrana końulja bila je taman toliko otkopčana da otkrije guste, crne malje na prsima. Koņne pantalone bile su zategnute preko njegovih snaņnih butina. Joń uvek nije skinuo svoje cme, sjajno uglačane čizme koje je pravio Hesijans. Prudens nije znala bań mnogo o stilu. To je bila stvar koja je nju stvarno vrlo malo zanimala. Ali shvatila je da se kod Sebastijana radi o urodenoj muņevnoj eleganciji koja nije imala veze sa onim ńto je obukao. To je bio deo njega, kao ńto je gracioznost bila u krvi onoj mački koju je drņao u ruci. Jedini nakit koji je Sebastijan nosio na svojim dugim prstima, bio je zlatni prsten . Svetlucao je nekakvim mutnim sjajem dok je polako mazio mačku. Prudens je paņljivo posmatrala prsten. Pre, dok je igrala sa njim, primetila je ugravirano slovo F. Pretpostavila je da je to F od Fletvud, erlovog prezimena. Za trenutak nije mogla da odvoji pogled sa Sebastijanovih ruku, dok je on polako mazio mačku. Kada su im se pogledi konačno ponovo sreli, primetila je da se on smeńka. Bila je iznenadena probudenom senzualnońću koja je odjednom počela da struji njenim telom. Rekla je samoj sebi da je to jednostavno zato ńto nije navikla na blizinu muńkarca koji je tako oskudno obučen. Na 8
nesreću, isto je reagovala i ranije te večeri kad je Sebastijan bio sasvim prikladno obučen za bal. Taj čovek je imao neńto očaravajuće u sebi, neńto na ńta je ona snaņno reagovala, priznala je Prudens. Na trenutak se zapitala da li je on uopńte stvaran. lako je stajala tamo i gledala pravo u njega, Sebastijanov lik je počeo da se razliva poput sablasti koja nestaje u sivoj magli. Nekoliko sekundi bila je toliko iznenadena ńto ga vidi kako se pretvara u utvaru pravo pred njenim očima da nije mogla jasno da razmińlja. A onda je słwatila o čemu se radi. ,,Oprostite mi, moj lorde." Prudens je naglo skinula naočare i obrisala stakla koja su se zamaglila i tako počela da joj ometaju pogled. ,,Veoma je hladno napolju, znate. Kada sam uńla u ovu toplu prostoriju, napravila se para na staklima. To je jedan od onih uņasno dosadnih problema sa kojima se suočava neko ko nosi naočare." Sebastijan je podigao svoju crnu obrvu. ,,Saosećam sa vama, gospodice Meriveder." ,,Pa, hvala vam. Nińta tu ne pomaņe. Čovek se jednostavno vremenom navikne na to." Prudens je pomerila naočare na nosu. Uputila je značajan pogled prema Sebastijanu. ,,Verujem da se pitate ńta ja radim ovde u ove prilično kasne sate." ,,Istina, to mi je pitanje prońlo kroz glavu." Njegov pogled klizio je preko njenog starog ogrtača, koji se malo raskopčao i otkrio staromodnu balsku haljinu ispod. U njegovim očima za trenutak se moglo videti da se zabavlja, pre nego ńto mu je pogled postao zamińljen. ,,Dońli ste sami?" ,,Da, naravno." Pogledala ga je iznenadeno. ,,Neki Ijudi bi rekli da to bań i nije pametno." ,,Morala sam da vas vidim nasamo. Ovde sam zbog veoma lične stvari." ,,Razumem. Udovoljiću vańem zahtevu." ,,Hvala vam." Prudens se pomalo nesigurno osmehnula dok je sedala u drugu veliku fotelju pored kamina. Podsetila je samu sebe da joj se Ejndņelstoun naprvi pogled svideo ranije te večeri, iako je njenaprijateljica Hester, ledi Pembrok, bila preplaśena kada su joj ga predstavljali.
Sigurno nije bio tako loń kao ńto su svi tvrdili da jeste, govorila je Prudens samoj sebi i posmatrala Sebastijana kako se ponovo smeńta u svoj naslonjač. Njeni instinkti u vezi sa Ijudima bili su uglavnom veoma pouzdani. Osim one nesrećne epizode pre tri godine kada se grdno prevarila oko jednog muńkarca. ,,Znam da je ova poseta pomalo neuobičajena, milostivi." ,,Da." Sebastijan je ispruņio nogu napred prema kaminu i ponovo počeo da polako mazi mačku. ,,Takode je i pomalo opasna." ,,Gluposti. Imam pińtolj u torbici, a sa kočijańem koji me dovezao dogovorila sam se da me sačeka dok ne zavrńim posetu. Uveravam vas, potpuno sam bezbedna." ,,Imate pińtolj?" pogledao je kao da ga čitava ova situacija pomalo zabavlja. ,,Vi ste zaista izuzetno neobična ņena, gospodice Meriveder. Zar ste pomislili da će vam trebati pińtolj da se odbranite od mene?" ,,Zaboga, ne, gospodine." Prudens je bila istinski iznenadena. ,,Pa vi stejedan dņentlmen." ,,Jesam li?" ,,Naravno da jeste. Molim vas da se ne ńalite tako sa mnom, moj lorde. Ponela sam pińtolj zbog lutalica. Čula sam da ih ima mnogo ovde u gradu." ,,Da, to je tačno." Mačka se ńćućurila u Sebastijanovom krilu i netremice zurila u Prudens. Pomislila je kako oči te zveri imaju skoro istu zlatnu nijansu kao i oči njenog gospodara. U trenutku joj je to odvuklo paņnju. ,,Da li vańa mačka ima ime?" iznenada je pitala. ,,Da, ima." „1 kako ono glasi?" Blagi osmeh ponovo mu je preńao preko usana. ,,Lucifer", odgovorio je,,Ah, tako." Prudens se diskretno nakańljala. ,,Kao ńto sam počela da pričam, ja nisam ni malo neobična, već zaista samo jedna ņena kojoj su, na nesreću, nepoznati gradski običaji." ,,Ne bih se sloņio sa vama, gospodice Meriveder. Vi ste najneobičnija ņena koju sam ikada sreo." ,,Zaista mi je teńko da poverujem u tako neńto", ońtro mu je odgovorila. ,,No, izgleda mi da sam prouzrokovala problem izmedu vas i mog brata yečeras i htela bih smesta to da prekinem."
,,Problem?" Sebastijanove oči boje ćilibara radoznalo su se rańirile. ,,Ne znam da postoji bilo kakav problem izmedu mene i Trevora Meriyedera." 10 ,,Ne pokuńavajte da me zavarate praveći se da ne znate o čemu se radi, gospodine." Prudens je čvrsto stegla ruke u krilu. ,,Čula sam da izmedu vas i Trevora treba da se odrņi dvoboj u zoru, i ja nameravam to da sprečim." ,,A kako mislite to da sprečite?" Sebasijan je gledao u nju s lenjim interesovanjem. ,,Tako ńto sam nekoliko sati razmińljala o razlogu za taj dvoboj i pronańla način da se sve mirno reńi." ,,Zaista?" ,,Da. Jedno izvinjenje bilo bi dovoljno da se zavrńi čitava ova glupa situacija. Čim sam shvatila ńta treba da se radi, potraņila sam Trevora kod Etkinsa i prvo sa njim razgovarala. Na ņalost, ispostavilo se da je on smeńno tvrdoglav oko čitave stvari, iako je, koliko ja vidim, preplańen zbog onoga ńto treba da se desi u zoru. Znate, on je joń veoma mlad." ,,Očigledno ne toliko mlad da ne moņe da izazove nekoga na dvoboj." Prudens je zavrtela glavom. ,,On stalno ponavlja da mora to da uradi jer je u pitanju moja čast, pa samim tim i njegova. Moja čast. Moņete li to da zamislite?" ,,Obično se o tome radi u ovakvim slučajevima. Kad se sve uzme u obzir, dvoboji bi bili nepodnońljivo dosadni kad ne bi bilo pitanja ņenske časti." ,,To su gluposti. Dozvolite mi da vam kaņem, milostivi, da ako verujete u tako neńto, onda ni vi nemate vińe razuma od mog brata." ,,Gospodice, mogu da primetim da ste prilično rastrojeni i ne znate ńta pričate." Prudens je ignorisala njegov sarkazam. ,,Nevideno je bilo glupo pomisliti da sam ja bila uvredena zato ńto ste mi se obratili i zamolili me za ples. Ja u tome ne vidim nińta uvredljivo i to sam i rekla Trevoru." ,,Hvala Vam." ,,Stvar je u tome", nastavila je Prudens ozbiljno, ,,da se Trevor ponańa zańtitnički prema meni od kada su nam roditelji umrli. Oseća da, kao
muńkarac u porodici, ima odredene obaveze prema meni. Njegove namere su dobre, ali ponekad se zanese i pretera u toj svojo brizi. Smeńno je da vas izaziva na dvoboj zbog tako nevaņnog dogadaja." ,,Nisam u potpunosti siguran da se radi o nevaņnom dogadaju." Sebastijanovi elegantni prsti zamińljeno su mazili mačku. ,,Vi i ja imali smo poprilično dugačak razgovor na balu." 1i ,,Da, o stvarima koje su predmet nańeg zajedničkog intelektualnog interesovanja, nińta vińe", odgovorila je Prudens brzo. ,,Ipak, igrali smo i valcer." ,,Kao i joń mnogo Ijudi tamo. Ledi Pembrok kaņe da je to sad u modi. Svi danas igraju valcer. Zaista, ne mogu da poverujem da vas je Trevor pozvao na dvoboj zbog takve stvari." ,,Neki Ijudi na to ne gledaju tako." Prudens je zagrizla usnu. ,,Pa, budući da je on sve započeo i da ja ne mogu da ga nagovorim da vam se izvini, kako bi dvoboj bio otkazan, postoji samo jedno reńenje." Pogledi su im se ponovo ukrstili. ,,Veoma sam radoznao da čujem koje je to reńenje, gospodice Meriveder." ,,Zaista je vrlo jednostavno." Prudens se osmehnula puna nade. ,,Vi se morate izviniti njemu." Sebastijan je i dalje mirno mazio mačku. Guste trepavice boje abonosa skrivale su njegov pogled. ,,Oprostite, mislim da vas nisam dobro čuo?" ,,Čuli ste me. Vi se morate izviniti njemu." Prudens se nagnula napred prema njemu. ,,To je jedini način, moj lorde. Trevor tek ńto je napunio dvadeset godina, znate. Nestrpljiy je i nervozan, i verujem da zna da je preterao ali je previńe mlad i previńe usijane glave da bi priznao da se situacija otrgla kontroli." ,,Vań brat moņda ne misli tako. Moņda je u potpunosti ubeden da je poziv na dvoboj jedini i pravi odgovor s obzirom na okolnosti." ,,To je smeńno. Morate pokuńati da ga razumete, milostivi. Od kada su mama i tata poginuli u nesreći sa kočijama pre dve godine, moj brat pokuńava da nosi na svojim ledima svu odgovoraost kao prava glava porodice." ,,Vidim daje tako."
,,On je sada u tom uņasnom dobu kada kao mladi muńkarac na sve preterano osetljivo reaguje. I vi ste nekad bili u njegovim godinama." Sebastijan je posmatrao, primetno fasciniran. ,,Sad kad ste spomenuli, verujem da jesam. Naravno, bilo je to zaista davno." Prudens obli rumenilo. ,,Nisam mislila da kaņem da sada izgledate kao da ste stari, gospodine." ,,Hvala vam." Uputila mu je ohrabrujući osmeh. ,,Verujem da nemate vińe od četrdeset." ,,Trideset pet." 12 Prudens je treptala očima od neverice. ,,Oprostite?" ,,Imam trideset pet godina, gospodice Meriveder, a ne četrdeset." ,,Oh. Tako znači." Pitala se da li ga je ovim uvredila i htela je nekako da popravi situaciju. ,,To je zato ńto posedujete u sebi onu crtu čvrstine i zrelosti koju obično imaju dosta stariji muńkarci, gospodaru." ,,Vrlo ste Ijubazni, gospodice. Drugi bi rekli da moje łice nosi na sebi tragove jedne unińtene duńe i veoma teńkog ņivota." Prudens je progutala pljuvačku. ,,Istina je, gospodine, da se moramo pouzdati u mudrost i zdrav razum, koje ste bez sumnje stekli tokom ovih trideset pet godina, kako bismo sprečili budalasto ponańanje jednog dvadesetogodińnjeg dečaka." Sebastijan je proučavao neko vreme. ,,Vi mislite ozbiljno, zar ne, gospodice Meriveder? Vi stvarno očekujete od mene da se izvinim Yańem bratu." ,,Ja sam mrtva ozbiljna. To je pitanje ņivota i smrti, moj gospodaru. Kako moji izvori kaņu, vi ste izvanredan strelac." Stegla je svoje sklopljene ruke na krilu. ,,Razumela sam da redovno veņbate kod Mentona i da ovo neće biti vań prvi dvoboj." ,,Izgleda da ste veoma dobro informisani." ,,Veoma sam dobra u istraņivanju stvari, gospodaru", strogo mu je odgoYorila. ,,To mi je hobi, kao ńto sam vam već spomenuła ranije ove večeri." ,,Da, rekli ste. Ali, stekao sam utisak da vas pre svega interesuje istraņivanje natprirodnih fenomena."
Prudens je pogledala u mačku. ,,Tačno je da sam se specijalizovala za te stvari, ali uveravam vas da su moja interesovanja u stvari veoma ńirokog spektra. Uņivam da pronalazim odgovore na zagonetna pitanja." ,,Verujete li u duhove, gospodice Meriveder?" ,,Ja sam lično prilično skeptična kada se radi o tome", priznala je Prudens. ,,Ali mnogo Ijudi veruje u duhove. Često misle da imaju čak i dokaz neke takve natprirodne pojave. Moj hobi je da proučavam te dokaze i pokuńam da pronadem neko logično objańnjenje." ,,Razumem." Sebastijan je promatrao plamen vatre na ognjińtu. ,,Upravo zato ńto sam čuo za vań prilično neobičan hobi, traņio sam da vam budem predstavljen na balu." Prudens se tuņno osmehnula. ,,Svesna sam toga, gospodaru. Znam da me smatraju veoma neobičnom i originalnom u ovom gradu. Vi niste prvi gospodin koji je traņio predstavljanje jer je bio radoznao u vezi sa mojim 13 hobijem. Moņete li da zamislite koliko je iritirajuće biti pozvan na ples samo zbog toga ńto smatraju da ste drugačiji?" ,,Mislim da mi je pala na pamet jedna ideja", rekao je Sebastijan, a njegov glas je dobio jednu notu radoznalosti. ,,Uvek su me intrigirale sve neobične pojave. Ponańao bi se kao malo dete sa novom igračkom - ako bi se igračka slučajno razbila, bacio bi je na stranu i krenuo dalje prema nekom novom sjajnom, svetlucavom objektu." ,,Razumem." Prudens je srce zaigralo. Da li se ponadala da je on u njoj moņda pronańao neńto interesantnije od nove igračke? Ipak je on bio Pali Andeo. ,,Kaņete da ste me pozvali na ples zato ńto sam vańa nova zanimacija. Samo ste traņili sebi zabavu." ,,Ne." Sebastijan je presekao svojim prodornim pogledom. ,,Pozvao sam vas da pleńerao zato ńto ste probudili moju radoznalost, gospodice Meriveder. Palo mi je na pamet da bismo Vi i ja mogli da imamo neka zajednička interesovanja." Pogledala ga je iznenadeno. ,,Zaista, moj gospodaru? Učestvovali ste u istraņivanju nekih natprirodnih pojava?" ,,Pa ne bań." ,,Ńta onda?"
,,Mislim da to sada nije bitno. Ima vaņnijih stvari koje nas sada muče, zar ne?" ,,Da, naravno. Vań dvoboj sa mojim bratom." Prudens se povukla unazad i opet stegla ruke. ,,Onda, izvinićete se mom bratu? Znam da će to za vas biti strańno iritirajuće s obzirom da on nije u pravu, ali sigurno ste svesni da ovaj dvoboj mora biti sprečen." ,,Nemam običaj da se izvinjavam, gospodice Meriveder." Preńla je jezikom preko suvih usana. ,,Stvar je u tome ńto ne mogu da nagOYorim Trevora da to učini." ,,Onda, bojim se, vań brat mora da se suoči sa posledicama." Prudens je osetila kako joj ruke postaju hladne. ,,Gospodine, moram traņiti od vas da reagujete kao zreo, odgovoran čovek. Trevoru su gradski običaji novi i nepoznati kao i meni. On zapravo nije znao ńta radi kada vas je izazvao." ,,Greńite, gospodice Meriveder. Vań brat je tačno znao ńta radi. Znao je ko sam ja i kakvaje moja reputacija." Sebastijan se bledo nasmeńio. ,,Zańto mislite da je bio toliko uvreden činjenicom da sam vas ja zamolio za ples?" M Prudens se namrńtila. ,,Saznala sam mnogo o vańoj reputaciji tokom poslednja tri-četiri sata, gospodaru. Čini mi se da je istina ipak malo drugačija od onoga ńto pričaju." Izgledalo je da se Sebastijan na trenutak trgnuo. ,,Znate li vi ńta je istina o meni, gospodice Meriveder?" ,,Uglavnom." Počela je da nabraja. ,,Pre mnogo godina, vań otac je protiv volje svoje porodice pobegao sa glumicom. Fletvudove je to strańno razbesnelo. Vańi roditelji su bili primorani da pobegnu iz zemlje zbog skandala. Nikada zvanično nije objavljeno venčanje, tako da su svi, uključujući i vańu rodbinu, pretpostavili da vań otac zapravo nikada nije oņenio vańu majku." ,,To je otprilike ono najbitnije iz moje prońlosti." ,,Nisam joń zavrńila. Kada ste se pre dve godine vratili u Englesku, Ijudi su jedva dočekali da vas obeleņe kao kopile." ,,Da, bilo je tako." Izgledalo je kao da se Sebastijan zabavlja.
,,Bi'o je veoma okrutno od Ijudi da pričaju tako neńto. Niste vi odgovorni za nesrećne okolnosti oko vańeg rodenja." ,,Vi ste stvarno puni razumevanja, gospodice Meriveder." ,,Ali to je samo stvar zdravog razuma. Zańto kriviti dete za postupke njegovih roditelja? Kako bilo, vi ipak niste rodeni u yanbračnoj zajednici." ,,Ne." Značajno ga je pogledala. ,,Iz razloga poznatih samo vama, verovatno zato ńto vas to zabavlja, uņivali ste u tome da svi veruju da ste rodeni pod tim okolnostima." ,,Recimo da se nisam trudio da ispravim utisak", priznao je Sebastijan. ,,Dok vań stric, stari erl, nije preminuo prońle godine. Nikada se nije ņenio, tako da nije imao ko da nasledi titulu. Vań otac je bio sledeći po redu u liniji za nasledstvo, ali je na nesreću i on umro pre četiri godine, a za vas su mislili da ste kopile. Prema tome, svi su bili sigurni da će Vań rodak Dņeremi, čiji je otac takode preminuo pre izvesnog vremena, postati novi erl od Ejndņelstouna." Sebastijan se samo osmehnuo i nińta nije progovorio. ,,Ali", rekla je Prudens, ,,celokupno druńtvo bilo je iznenadeno kada ste pokazali ubedljiv dokaz da su se vańi roditelji u stvari venčali pre nego ńto ste se vi rodili. Tako da ste bili legitimni naslednik titule. Vańi rodaci vam to nikada nisu oprostili." 15 ,,To je stvar koja me neńto preterano ne brine." ,,Dalje, i pre nego ńto ste dobili titulu, sami ste stekli ogromno bogatstvo koje je bacilo u zasenak nasledstvo Ejndņelstounovih", rekla je Prudens. ,,To je joń jedna stvar zbog koje vas vańa rodbina ne priznaje." Sebastijan kratko klimnu glavom. ,,Čestitam vam na odlično obavljenom istraņivanju, gospodice Meriveder. Za relativno kratko vreme, saznali ste dosta toga o meni." ,,Ne nedostaje Ijudi koji su raspoloņeni da pričaju tračeve o vama, moj gospodine." ,,U to ne sumnjam." ,,Vańa reputacija već počinje da liči na legendu." ,,Verovatno postoji dobar razlog za to", primetio je.
,,U stvari, vańa reputacija je takva", lagano je nastavila, ,,da bi sigurno izdrņała nekoliko nevaņnih komentara kojih bi verovatno bilo kada biste ponudili izvinjenje mom bratu." Sebastijan je stegao vilicu. Zatim se, i protiv sopstvene volje, u njegovim očima pojavilo neskriveno divljenje. ,,Sjajna Vam je taktika, gospodice Meriveder. Yeoma ste precizno to odradili, ako mogu da kaņem." ,,Hvala vam, moj lorde. Samo sam vam govorila kako stoje stvari. Moņete se izviniti mom bratu, a vańa reputacija ostaće netaknuta. Kada budu videli kako ste bili velikoduńni prema Trevoru, shvatiće da u vama ipak ima dobrote." ,,Nisam poznat po tome ńto sam dobar, gospodice." Prudens mu je uputila ohrabrujući osmeh. ,,Bićete, nakon ńto se pročuje da ste odbili dvoboj sa mojim bratom. Svi dobro znaju da ste mogli da mu smestite metak u srce, da ste hteli." ,,To je veoma intersantno i zabavno videnje ove situacije." ,,Drago mi je da razumete, milostivi. Mislim da bi moj plan stvarno mogao da uspe. Sve ńto treba da uradite je da se izvinite Trevoru." Sebastijan je bio zamińljen par trenutaka. ,,Moram da priznam da ne vidim koja je korist za mene u svemu ovome." ,,Bićete pońtedeni neprijatng dvoboja u zoru", zaključila je Prudens. ,,Sigurno da je to dobro za vas." ,,Ja sam u svakom slučaju uglavnom budan u zoru", neka hladnoća pojavila se u njegovim očima. ,,Dvoboj me ne bi mnogo poremetio." L6 Prudens je ńokirano gledala u njega. Tadajoj se učinilo daje primetila neko davolsko uņivanje u njegovom pogledu. ,,Moj gospodine, vi se ńalite sa mnom." ,,Tako mislite?" ,,Da, tako mislim. Sigurno da ne umirete od ņelje za dvobojem sa mladim, neiskusnim dečakom. Vi ne treba nińta nikome da dokazujete. Obećajte mi da ćete zavrńiti čitavu ovu stvar pre nego ńto krv bude prolivena." ,,Traņite od mene da se odreknem svoje sopstvene časti?" ,,Traņim od vas da budete razumni." ,,Zańto bih se trudio da budem razuman?"
Prudens je bila na ivici strpljenja. ,,Milostivi, moram da insistiram da prestanete da se ponańate kao neko bez imalo mozga. Oboje znamo da ste vi suvińe inteligentni da biste učestvovali u nečemu tako budalastom kao ńto je dvoboj," ,,Neko bez imalo mozga?" Prudens je pocrvenela. ,,Oprostite mi, gospodine, ali vańe ponańanje me navodi na to. Očekivala sam da ćete se bolje poneti." ,,Ņao mi je ńto nisam ispunio vańa očekivanja. Ali ja retko kad ispunim bilo čija očekivanja. Čudi me da to niste otkrili tokom vańe istrage večeras." ,,Uņivate da zbunjujete Ijude", rekla je Prudens. ,,Shvatila sam da se vi nesumnjivo ne osećate krivim za takvo vańe ponańanje. To je sigurno vań način da se osvetite druńtvu zbog načina na koji vas je tretiralo pre nego ńto ste dobili titulu." ,,Zaista ste velikoduńni, gospodice." ,,Kako god bilo", nastavila je Prudens veoma obazrivo, ,ja vas molim da prevazidete to u ovom slučaju i ponańate se kao velikoduńan, odgovoran, dobroduńan čovek kakav sam sigurna da moņete da budete." Sebastijanove oči osmehnule su se nekakvim bezobraznim sjajem. ,,Ńta vas je, do davola, navelo da pomislite da sam ja sposoban tako da se ponańam?" Prudens je bila ogorčena. ,,Vi ste veoma obrazovan čovek, radoznalog duha, gospodine. Toliko sam mogla da shvatim dok smo, na podijumu za ples, pričali o mom interesovanju za natprirodne pojave. Postayljali ste detaljna pitanja i pokazali da posedujete ońtar um. Odbijam da poverujem da ne moņete da pokaņete vańu velikoduńnost." I Sebastijan je čeńkao mačku uvo dok je razmińljao o ovom predlogu. ,,Pretpostavljam da bi to moglo biti novo iskustvo za mene." ,,Čisto da razbijete monotoniju", oklevala je Prudens a onda neņno dodala, ,,čujem da patite od dosade." ,,Ko vam je to rekao?" ,,Skoro svi", priznalaje. ,,Da li je to istina?" Sebastijan je naslonio glavu nazad na fotelju i gledao u vatru ispred sebe. Njegove usne bezvoljno su se iskrivile. ,,Ne znam", rekao je tiho. Prudens ga je netremice posmatrala. ,,Ne znate ńta osećate?"
Čudnojepogledao. ,,Većinu vremena nisam siguran da bilo ńta osećam, gospodice Meriveder." „1 ja sam se slično osećala neko vreme nakon ńto su moji roditelji poginuli", rekla je Prudens neņno. ,,Jeste li?" ,,Da, ali imala sam pored sebe brata, Trevora. I ledi Pembrok je bila veoma dobra prema meni. Mogli smo da teńimo jedno drugo, tako da su moja osećanja vremenom oņivela." ,,U to verujem", rekao je Sebastijan podrugljivo. ,,Vi defmitivno imate duha, gospodice Meriveder. Ali pitanje da li me muči dosada ili ne, sada nije vaņno. Yratimo se nańoj temi." ,,Da, naravno", uznemireno mu se osmehnula. ,,Svesna sam da traņim od Vas da mi učinite veliku uslugu, moj lorde." ,,To je istina. Izvinjenja su izuzetno strana mojoj prirodi. A isto tako i to da činim nekome uslugu." ,,Sigurna sam da ćete preņiveti." ,,To ostaje da se vidi", oklevao je Sebastijan. ,,Verovatno bi trebalo da vas podsetim da kada vam neko učini uslugu, očekuje da mu se oduņite u budućnosti." Prudens je ponovo postala uznemirena. Ratoborno ga je pogledala. ,,Ńta u stvari traņite od mene, gospodine?" ,,Samo to da se sloņite da ćete mi se oduņiti kada vam to budem traņio, ako vam sada učinim uslugu." Prudens je ostala mirna. ,,Kakvu vrstu usluge očekujete za uzvrat ako pońtedite ņivot mom bratu?" ,,Ko zna?Budućnost se ne moņe predvideti, gospodice Meriveder. Ne mogu da znam kakvu ću Ijubaznost od vas moņda traņiti jednog dana." ,,Razumem." Zabrinuto je skupila obrve. ,,Ali očekujete da vam u svakom slučaju uzvratim jednom prilikom?" 18 Sebastijan se polako nasmeńio. ,,Da, gospodice Meriveder. Jednog dana ću sigurno traņiti ono ńto mi pripada. Da li smo se dogovorili?" Opasna tińina zavladala je bibliotekom. Prekidalo je samo pucketanje vatre u kaminu. Prudens nije mogla da pobegne od Sebastijanovog čvrstog, zagonetnog pogleda.
Morala je da veruje svojoj intuiciji u vezi sa ovim čovekom. On moņda jeste opasan, ali sigurno nije davo. ,,U redu, moj lorde", rekla je tiho. ,,Prihvatiću ovu nagodbu." Sebastijan je proučavao pogledom neko vreme, kao da ņeli da prode ispod povrńine, isto kao ńto je ona htela da otkrije njegove tajne. ,,Verujem da ste ņena koja se drņi dogovora, gospodice Meriveder." Ońtro ga je pogledala. ,,Naravno da jesam." ,,Nema potrebe da se vredate. Istinsko pońtenje retko se nalazi kako kod muńkaraca tako i kod ņena." ,,Ako vi tako kaņete. Da li to znači da ćete se izviniti mom bratu?" ,,Da. Naći ću način da dvoboj bude otkazan." Osetila je ogromno olakńanje. ,,Hvala vam, moj gospodaru. Yeoma sam vam zahvalna. Zaista je dobro ńto ste tako odlučili." ,,Dosta, gospodice Meriveder. Ne treba mi vańe hvala. Postigli smo dogovor, vi i ja. Uskoro ćete mi vratiti uslugu." Sebastijan je spustio mačka na pod. Lucifer je neprijateljski pogledao Prudens, kao da nju krivi ńto je pomeren iz tako udobnog poloņaja. Podigao je rep i otińao da se smesti na crveno-zlatni svileni jastuk. Sebastijan se izvukao iz svog naslonjača i sagnuo da ułwati Prudens za obe ruke. Powikao je da ustane. ,,Gospodine?" Nije joj odgovorio, ali je njegov pogled zatrepereo kada je privukao bliņe. Spustio je glavu i stavio svoje usne na njene. SebastijanoY poljubac bio je odraz njegove snaņne, proračunate senzualnosti. Prudens niko nije tako poljubio u čitavom njenom ņivotu, i samo deo nje bio je u stvari svestan ńta joj se dogodilo. Neverovatno uzbudenje prońlo je kroz njeno telo, od glave do pete kada je shvatila da, na neki neobjańnjiv način Sebastijan polaņe svoje pravo na nju. Prudens je bila ońamućena. Tresla se kao prut. Jedva da je mogla da dińe. Ņestoko uzbudenje obuzelo je svaki delić njenog tela, i ono je odjednom oņivelo nekom novom, pulsirajućom energijom.
Čitava stvar bila je gotova pre nego ńto je Prudens uopńte postala svesna tog snaņnog napada senzualnosti. Tiho je dahtala kad je Sebastijan podigao glavu. ,,Sada kad smo postigli dogovor, gospodice Meriveder, vreme je da krenete kući." ,,O, da. Naravno." Trudila se da namesti kapuljaču svog ogrtača dok su joj se prsti tresli. Govorila je sebi da mora da bude smirena kao i obično. Imala je dvadeset pet godina, nije vińe bila balavica. ,,Niko ne zna ni da sam otińla, u stvari. Kućepaziteljka ledi Pembrok je veoma posluńna i ja sam joj ostavila jasna uputstva da ne ņelim da me ometaju kada se povučem u svoje odaje na spavanje." ,,Kako ste onda izańli iz kuće?" ,,Kroz kuhinju. Bilo je teńko naći kočiju, ali snańla sam se. Kočijań je rekao da će me čekati." ,,Kočija kojom ste dońli već je otińla na drugo mesto." ,,Zar jeste?" Ońtro ga je pogledala. ,,Nemojte da se brinete. Ja ću vas odvesti kući, gospodice Meriveder." ,,To zaista nije potrebno", brzo je odgovorila. ,,Već sam naručio da dovezu moju kočiju." ,,Tako znači." Nije mogla da smisli ńta drugo da kaņe. Sebastijan je izveo iz biblioteke, do predsoblja gde ih je čekao batler koji je ličio na lovačkog psa. ,,Moj kaput, Flauerse." Sebastijan se nasmeńio onim svojim čudnim, tuņnim osmehom. ,,Uzgred, izgleda da ipak nemam onaj susret u zoru. Molim vas da doručak bude serviran u uobičajeno vreme." ,,Da, moj gospodaru." Flauers je uputio Prudens značajan upitni pogled dok je pomagao Sebastijanu da obuče svoj crni kaput. Ali kao i svaki dobro obučen sluga, on nińta nije rekao. Otvorio je ulazna vrata bez ijedne reči. Craa kočija sa dva upregnuta ņdrepca čekala je u magli. Sebastijan je pomogao Prudens da se popne u kočiju, pa je i on uńao i seo preko puta nje. Svetiljke u kočiji su bacale vatreni sjaj na njegove pravilne, ońtre crte lica. U tom trenutku Prudens nije bilo teńko da pretpostavi zańto su mu u tračevima dali ime Pali Andeo.
,,Cenim to ńto me pratite, gospodine, ali to zaista nije bilo potrebno." Pradens je joń jače stegla svoj stari ogrtač oko sebe dok jeicocija ińla niz mračnu ulicu. 20 ,,A'i bilo je potrebno, gospodice Meriveder. Mi smo sada vezani nańim dogovorom. I dok mi ne uzvratite uslugu, u mom je interesu da budete bezbedni." Ponovo se osmehnuo. ,,Zar niste već čuli da davo dobro pazi na ono ńto je njegovo?" 2. Sebastijan je u tińini čekao dok je Prudens otvarala zadnja vrata elegantne gradske kuće ledi Pembruk. U sebi se osmehnuo videvńi da je ona zastala na kratko i mahnula mu rukom u znak pozdrava. Moņda ona nije bila dama po poreklu, ali je to bez sumnje biła po svom ponańanju. Nikada nije upoznao nekoga sličnog gospodici Prudens Meriveder. Onaje sigurno bilajedina osobakojuje sreo sa tako izuzetnim intelektom, koji je naveo da se bavi hobijem neobičnim skoro kao i njegov. Vrlo fascinantna ličnost, gospodica Meriveder. A sada mu ona duguje uslugu, pomislio je. Sebastijan je voleo da mu Ijudi duguju, to mu je davalo izvesnu prednost. Okrenuo se i polako odńetao natrag do kočije koja ga je čekala. Iz daljine, lampe na kočiji ličile su na svetionike čija se bleda svetlost jedva probijala kroz gustu maglu. Sebastijan nije voleo maglu, a ipak je duboko u sebi znao da bi ona mogla biti deo njega, njegov prirodni element, ili njegova konačna sudbina. Pete njegovih čizama odzvanjale su o pločnik kao ńuplji eho. Ledeni pipci sumaglice obavijali su se i vrteli oko njega, preteći da ga zauvek zarobe u svoju beskrajnu sivu prazninu. Znao je ńta ga čeka u toj ogromnoj pustońi. To bi bilo mesto potpuno lińeno bilo kakvih osećaja, čak i osećaja neumoljive hladnoće. Skoro je pomislio da je na trenutak osetio tu prazninu koja ga je čekala ispred ledene barijere koju je napravio da bi se zańtitio. 21 U njoj je video isto ono sivo nińtavilo koje je čekalo na njega u zoru pre četiri godine u planinama Saragastana.
Kratki zvuk, koji je ličio na struganje, dolazio je iz obliņnje uličice i vratio je Sebastijana natrag u stvarnost. Zastao je, paņljivo osluńkujući. Stegao je pińtolj u svom dņepu. Njegov instinkt za preņivljavanje joń uvek je bio jak, primetio je, uprkos čudnom raspoloņenju koje ga je sve vińe mučilo u poslednje vreme. Blaga, neuobičajena buka ubrzo je utihnula. To je bio pacov, ili moņda mačka, pomislio je. Krenuo je napred prema kočiji koja ga je čekala. Bila je to opasna noć za ńetnju. Ali na kraju krajeva, svaka noć nosila je u sebi veliki rizik. Gospodica Meriveder hrabro se suočila sa opasnońću i sa tamom noći, samo da bi se videla sa njim, razmińljao je Sebastijan. Blago se osmehnuo. Ona je stvarno bila čvrstog kova. Sebastijan je sam otvorio vrata kočije. ,,Do mog kluba", rekao je kočijańu. ,,Da, gospon'." Kočija je tandrčući krenula dalje. Sebastijan se naslonio ledima na jastuk, zagledan u maglu, i razmińljao o Prudens. Bila je vińe nego hrabra, a uz to i tvrdoglava. Na veoma specifičan način za jednu ņenu. Pretpostavio je da bi malo muńkaraca moglo da se nosi sa njom. Bila je previńe inteligentna, previńe neustrańiva, previńe smela i radoznala za većinu muńkaraca. Isto tako, bila je toliko ņivahnog duha i čvrsto je, moņda čak i naivno, verovala u istinsku dobrotu drugih Ijudi. Činjenica da je imala dvadeset pet godina a joń se nije udala, bila je jasan znak da muńkarci koje je sretala očigledno nisu uspeli da shvate taj, fmi, ņenstveni izazov koji je zračio iz nje, ili su ga jednostavno ignorisali. Muńkarci mora da su bili slepi, zaključio je Sebastijan. Ili to ili su ih odbijale naočare koje je Prudens nosila kao ńto su ratnici nosili ńtit. Sebastijan se zagledao u mračnu ulicu i razmińljao o tim očima koje su se krile iza naočara. Te predivne oči. Duboka, čista jezerca zelene nijanse koju je nemoguće opisati. Inteligentne oči. Oči jedne pońtene ņene, jakog, nepoljuljanog integriteta. Te njene oči bile su velika novost u SebastijanoYom ņivotu. Shvatio je da ona poseduje one ozbiljne, istinski zdrave kvalitete koje su ga na neobjańnjiv način začarale. Ņudeo je za tom njenom osveņavajućom, okrepljujućom dobrotom, čak i kad joj se podsmevao.
22 Sedela je tamo u njegovoj biblioteci i drņala mu predavanje o njegovim odgOYornostima, i učinila da oseti bań svaki delić one duboke tame koja mu je leņala na duńi. Prudens je bila biće svetlosti, i zbog nje je postao svestan činjenice da je bio čovek zarobljen u najdubljoj noćnoj tami. Bili su čiste suprotnosti, ali uprkos tome on je ņeleo od trenutka kada su se upoznali. To nije imalo nikakvog smisla. Sebastijan se pitao zańto ga je Prudens toliko očarala. A zaista je bio očaran. Bila je prilično lepa, razmińljao je, ali ne bań toliko. Koje je to osobine duha posedovala koje su uspeńno sakrile na njoj ono ńto se moņe nazvati potpuno odsustvo stila. Zabavljala ga je ona staromodna svečana haljina koju je nosila ranije te večeri. Blede braon nijanse nisu joj bań najbolje pristajale, jer nisu uspevale da istaknusjaj njenih smaragdnihočiju i kosuboje meda. Stidljivi kroj njenog dekoltea i suknja ukrańena braon ruņama, nagoveńtavali su da je ta haljina sańivena negde na selu. Ni jedan modni stilista u Londonu ne bi obukao svog klijenta u takvom prostom, običnom stilu. Prudens je očigledno bilo neprijatno zbog njegove zainteresovanosti. Umesto da se upusti u finu umetnost flertovanja sa njim, stvar kao da joj je bezizlazno izmicala iz ruku. To ńto je nosila naočare, naravno, joń vińe je pojačavalo utisak nedostatka stila. Ali Sebastijan je uspeo da prodre ispod te njene neobične spoljańnosti. Njegov otac bio je istraņivač, ńkolovani istraņivač običaja udaljenih naroda i zemljińta stranih zemalja. Yodio je svoju porodicu sa sobom na svoja putovanja i detaljno podučavao Sebastijana o nauci i umetnosti opaņanja. Kroz detalje ćeń spoznati istinu, Dņonatan Fletvud bi često govorio svom sinu. Nauči da ih primećujeń. Yečeras, Sebastijan je primetio da je njena kosa sva od zlatnih uvojaka, primetio je njena puna usta koja se divno osmehuju, i neobično mali nos. Svidalo mu se kako je drņala svoju mačkastu bradu čvrsto i sa puno samopouzdanja. Utapao se u dubini njenih očiju koje su bile poput dva zelena jezera bez dna.
Znao je da bi u poredenju sa velikom lepotom gradskih dama njen izgled dobio moņda samo prolaznu ocenu. lako ona nije bila skupoceni dragulj, jedino je nju primetio te noći u balskoj dvorani. Sebastijan je dozvolio sebi da mislima prede preko nje cele, poput ruke koja klizi u ņelji da je svuče i odvede u krevet. Bila je vitka ali graciozno popunjena bań tamo gde treba. U onoj skromnoj balskoj haljini u kojoj 23 je bila, video je dovoljno da zaključi da su njene grudi, čvrste kao zrelo tropsko voće, bile stvorene da ih miluje svojim dlanovima i Ijubi svojim usnama. Njen miris, meńavina mirisa sveņe ubranog cveća i prirodnog mirisa ņene, joń uvek se osećao u kočiji i ńirio se njegovim nozdrvama. Ņeleo je da je ńto pre ponovo poljubi. Da je u njemu bilo imalo pristojnosti, on bi pokuńao da se odupre tom impulsu, ali niko nije ni očekivao da se Pali Andeo ponańa pristojno. Niko mu to vińe nije zamerao. Ni sam nije bio svestan kolikom snagom ga je to osećanje osvajalo. Obuzimalo ga je jako, duboko osećanje sive, bezlične hladnoće koje je pretilo da ga proguta iznutra. Jedini način da zaboravi na to makar na kratko, bio je da se posveti svom malom, zabavnom hobiju. Mora tome da se vrati, ńto pre, pomislio je. Pre svega, trebalo je da se pozabavi pitanjem Prudensinog brata. Kočija se zaustavila pred glavnim ulazom Sebastijanovog omiljenog kluba. Bio je član većine najboljih udruņenja u gradu, ali ovde se osećao najprijatnije. Verovatno zato ńto ovaj klub njegovi rodaci nisu bań često posećivali. Izańao je iz kočije, popeo se stepenicama i uńao u toplinu veoma lepo sredenog utočińta za muńkarce. Nekoliko glava okrenulo se za njim kada je uńao u sobu za kartanje. Gomila okupljena oko stolova za igru, zainteresovano je mrmrljala dok je prolazio. Sebastijan je znao da su glasine o predstojećem dvoboju verovatno dospele do svih klubova u Sent Dņejmsu. Yisok, mrńav plavokosi muńkarac odustao je od igranja vista i dońetao preko sobe da bi se pridruņio Sebastijanu. Sebastijan ga je paņljivo posmatrao i osetio tiho olakńanje videvńi da je pogled Gerika Satona i ove večeri bistar. Saton je izgleda uspevao da
odoli svojoj navici da se opija ņestokim pićima, navici koju je stekao joń dokje bio u ratu. ,,Ńta ovo znači Ejndņelstoune? Mislio sam da ćete provesti ostatak večeri pripremajući se za vań sastanak u zoru." ,,Predomislio sam se, Satone. Neće biti dvoboja u zoru. Ņelim da vi, kao jedan od mojih sekundanata, prenesete moje najponiznije izvinjenje gospodinu Trevoru Merivederu." Gerik je zanemeo i zinuo od iznenadenja. Sebastijan se nasmejao. Yredelo je izviniti se mladom Merivederu samo da bi se zabavljao gledajući kakav efekat to ima na Ijude u njegovoj blizini. Gerik je bio jedan od ńačice Ijudi koje je Sebastijan zvao prijateljima. Bio je izabran u tii malu grupu Ijudi zato ńto je bio jedan od retkih koji su bez predrasuda prihvatili Sebastijana pre dve godine. Nakon ņivota provedenog u inostranstvu, Sebastijan je konačno morao da se vrati u Englesku. Njegovi poslovi stalno su se ńirili i bilo je neophodno da smesti sedińte svoje kompanije u London, sam centar druńtva koje je jednom davno okrenulo leda njegovim roditeljima. Njegova fmansijska moć dovela ga je u kontakt sa Ijudima koji su jedva čekali da se sprijatelje s njim zbog toga, ali on je znao da ga iza njegovih leda zovu kopile Fletvudovih. Nasladivali su se pričama o skandaloznoj vezi njegovog oca i glumice pre toliko godina. Govorili su kako bi titula jednog dana pripala Sebastijanovom rodaku, Dņeremiju, zbog neukusnog i neodgovornog ponańanja Dņonatana Fletvuda i njegove veze sa ņenom sumnjivog morala. U to vreme, Gerik je bio jedan od retkih koji od Sebastijana nisu ņeleli nińta osim prijateljstva. Isto tako, bio je medu nekolicinom onih koje nije zanimao taj stari skandal i zakonitost Sebastijanovog rodenja. Gerik je nosio u sebi duboke, spolja nevidljive oņiljke iz rata. Osetio je instinktivnu vezu sa Sebastijanom, verovatno naslutivńi da i on isto tako nosi neke svoje oņiljke. Ni jedan ni drugi nisu mnogo pričali o prońlosti. Nije bilo potrebno. ,,Ti to ozbiljno?" pitao je Gerik. ,,Mali Merivederpozvao te na dvoboj bez pravog razloga. Samo si plesao sa njegovom sestrom." ,,Svestan sam toga", sloņio se Sebastijan tiho. ,,Kaņeń da ćeń ga tako lako pustiti da se izvuče?"
,,Iz pouzdanog izvora sam saznao da je mladić usijane glave i da se ne snalazi bań najbolje u ovom svetu." Gerik je frknuo. ,,Pa bań zato bi mogao da mu odrņiń prvu lekciju." ,,Prepustiću taj zadatak nekom drugom." ,,Ne razumem o čemu se radi." Gerik je zgrabio bocu porta i sipao malo u čańu. ,,Ne liči na tebe da pustiń nekog balavca skorojevića da se izvuče s nečim ovakvim. Ńta se deńava, Ejndņelstoune?" ,,Predomislio sam se, to je sve. Nińta vińe od toga. Prenesi gospodinu Merivederu da nisam zainteresovan da se sastanem s njim u zoru." Gerik je pogledao porto koji je malopre sipao u čańu kao da je iznenaden ńto mu se nańao u ruci. Paņljivo je spustio čańu dole, a da nije ni okusio njen sadrņaj. Pogledao je u Sebastijana. ,,Znam prokleto dobro 25 da te nije strah da se nadeń sa njim. Sigurno ćeń ga pobediti. Dečko nema iskustva sa tim stvarima." Sebastijan se blago osmehnuo. ,,Sto čini čitav dogadaj pomalo dosadnim, zar ne misliń tako?" Gerik je podigao obrve. ,,Bez sumnje. Ali ńta će se desiti kada sledeći put izabereń za ples gospodicu Neobičnu? A siguran sam da će biti sledećeg puta, Ejndņelstoune. Video sam tvoj pogled kada si je primetio u gomili. Nisam nikada pre video da tako reagujeń na neku ņenu." ,,Ako Meriveder bude raspoloņen za joń jedan dvoboj..." ,,Ńto će se verovatno i desiti, s obzirom na to kako se lako izvinjavań ovaj put." ,,Onda ću mu jednostavno isporučiti joń jedno izvinjenje." Sebastijan je prosto zaključio. Garikove plave oči rańirile su se od čudenja. ,,Prokletstvo, čoveče. Poslao bi mu joń jedno izvinjenje?" „1 joń jednoposle toga, ako bi bilopotrebno. Na sopstveno iznenadenje, otkrio sam kako je to biti nepresuńan izvor dņentlmenskih izvinjenja. Yerujem da bih mogao da nastavim da se izvinjavam dokle god mladi Meriveder ima nameru da me izaziva." ,,Blagi Boņe." Gerikove oči su sinule jer je konačno shvatio. Počeo je da se cereka. ,,Drugim rečima, zabavljaćeń se sa njegovom sestrom koliko
hoćeń a Meriveder neće moći da izdejstvuje dvoboj zato ńto ćeń mu se jednostavno izvinjavati svaki put kada te izazove." ,,To je moj plan." ,,Neverovatno." Gerik je klimnuo glavom u znak divljenja. ,,Niko ni za trenutak neće pomisliti da si se uplańio dvoboja sa dečkom, naravno. Tvoja reputacija je suvińe dobro poznata. Ljudi će reći da se ponovo samo zabavljań. Merivederu će se svi podsmevati." ,,Najverovatnije. To nije moj problem." ,,Klupske knjige za kladenje popuniće se opkladama kada ćeń se najzad umoriti od te igre i smestiti metak u njega", nastavljao je Gerik. ,,Nije moja briga ńta se deńava u knjigama s opkladama." Sebastijan je uzeo mali gutljaj Gerikovog portoa. ,,U meduvremenu, potrudićeń se da izvinjenje bude isporučeno mom dostojnom protivniku?" ,,Ako insistirań. Premda ti je to prvo, Ejndņelstoune. I nije u tvom stilu." ,,Ko zna? Moņda se menjam. Moņda je moguće da postajem odgovorniji kako zalazim u zrelije godine." 26 Gerik ga je pogledao zabrinuto."Čudno si raspoloņen večeras, prijatelju moj. Moņda je vreme da se ponovo prepustiń svom malom hobiju. Dosta je vremena prońlo od poslednjeg puta, ako se ne varam." ,,Moņda si u pravu. A opet, moņda sam neobično raspoloņen samo zato ńto je ovo jedno veoma neobično veče." „1 postaje sve neobičnije." Gerik je promrmljao. Njegov pogled bio je negde iza Sebastijanovog levog ramena. ,,Tvoj rodak je upravo uńao u sobu. Čudno, on retko posećuje ovaj klub." ,,Samo zato ńto zna da me često moņe sresti ovde." ,,Tačno. Ńta onda, pitam se, Fletvud traņi ovde večeras?" ,,To je bar lako pretpostaviti." Sebastijan je spustio čańu. ,,Bez sumnje je dońao da mi poņeli sreću u sutrańnjoj borbi za čast." ,,Ni govora." Gerik ga je pogledao s neodobravanjem. ,,Naprotiv, ne sumnjam da Fletvud ne bi ni suzu pustio kada bi neko smestio metak u tebe, Ejndņelstoune, i svi to znaju. Sto se njega tiče, ti si prisvojio titulu, i on ti to nikada neće oprostiti. On i ona njegova ohola majka godinama su verovali da je on naslednik titule." Sebastijan je slegao ramenima. ,,Kao i svi ostali u porodici."
Gerik je zaćutao kad se iza Sebastijana pojavio Dņeremi Fletvud. ,,Ejndņelstoune." Dņeremijev glas imao je onu nezrelu, isprekidanu nijansu karakterističnu za mladog čoveka koji zna da se suočava sa starijim, moćnijim muńkarcem. To je bila nijansa koja se kolebala izmedu straha i razmetljivosti. Sebastijan je ignorisao tajac koji je nastao medu gomilom za najbliņim stolovimaza kockanje. Znaoje da se svi uprostoriji napreņu da iz prikrajka čuju ńta će se desiti kada se njih dvojica souče. Sav taj druńtveni krem bio je svestan smrtnog neprijateljstva izmedu Sebastijana i njegovog rodaka. Bilo je veoma neuobičajeno za obe strane da uopńte govore jedan s drugim. Činjenica da je mladi Fletvud bio ovde u Sebastijanovom omiljenom klubu, i da je zapravo oslovio svog rodaka po imenu bila je nesumnjivo isto tako fascinantna za one koji se bave tračevima, kao i glasine o njegovom dvoboju sa mladim Merivederom. ,,Neńto ste ņeleli, Fletvude?" Sebastijan se polako okrenuo prema Dņeremiju. ,,Osim moje titule, naravno?Ili ste dońli da mi poņelite sreću u sutrańnjem dvoboju?" Dņeremijevo lepo lice je pocrvenelo. Njegove oči imale su tamniju nijansu od Sebastijanovih, bile su pre braon nego zlatne. Kosa mu je bila svetlija, boje tamnog mahagonija, a ne crna kao noć. I pored svega, 21 Sebastijan je znao daje sličnost izmedu njega i rodaka vińe nego očigledna. Isto tako je znao da to strańno iritira ostatak porodice Fletvud. Oni bi vińe voleli da on liči na svoju plavokosu majku. ,,Ti, kopile jedno!" Dņeremi je skupio ńaku u pesnicu. ,,Ovih dana neko će ti već smestiti metak u to tvoje ledeno srce i dobićeń ono ńto si zasluņio." ,,Hvala." Sebastijan je uljudno klimnuo glavom. ,,Uvek je lepo znati da te porodica podrņava u teńkim vremenima." ,,Istina je, dakle?" upitao je Dņeremi, zaprepańćen. ,,Izloņićeń reputaciju familije joń jednom skandalu, upuńtajući se u dvoboj sa nekim jadnim seljačićem?" ,,Biće ti drago da saznań da glasine o dvoboju nisu tačne." ,,Ne verujem ti."
,,Istina je, rodače." Sebastijan se nasmeńio. ,,Kaņite Yańoj razmaņenoj gospodi mami da otkaņe jutarnju haljinu koju je naredila da joj donesu. Yerujem da je ona već odabrala neńto crno, prikladno u slučaju da joj se sutra ostvari njena najveća ņelja. Na njenu ņalost, odlučio sam da ņivim barjoń jedan dan." Dņeremi ga je mrko pogledao. ,,Čuo sam da vas j e brat one Meri vederove izazvao na dvoboj." ,,Tako ste čuli? Čudo kojom brzinom tračevi kruņe visokirn druńtvom, zar ne? Ńteta ńto većina toga nije tačna." ,,Do davola, ńta ste smislili ovaj put?" ,,Nińta ńto bi se vas ticalo, Fletvude." ,,Vi ste jedno arogantno kopile, rodače." ,,Moņda sam arogantan, ali sasvim je sigurno da nisam kopile." Sebastijan se ponovo nasmeńio. ,,A to je velika razlika, zar ne?" Dņeremi je krenuo neńto da kaņe, ali kao da mu je na kraju ponestalo reči. Okrenuo se u mestu na jednoj svojoj skupocenoj cipeli i oholim korakom izańao iz prostorije. Zamor se nastavio za stolovima za kartanje. Sebastijan se okrenuo da sipa sebi joń jednu čańu portoa. Zastao je kada je primetio Gerikov zamińljen izraz lica. ,,Ne brini, prijatelju", ohrabrio ga je. ,,Fletvud i ja imamo sporazum. Joń davno smo se dogovorili da mrzimo jedan drugoga." Gerikoy pogled ostao je na vratima. ,,Mislim da on tebe istinski mrzi." 28 ,,To nije samo njegova krivica, pretpostavljam. Njegova majka ga je učila tako joń od kolevke. Nikada nije oprostila mom ocu ńto je pobegao sa mojom majkom i time za sva vremena ukaljao porodično ime. Kada sam prońle godine ja nasledio titulu, umalo se nije sruńila od apopleksije." ,,Dobro mi je poznata istorija vańe porodice. Budite na oprezu, Ejndņelstoune. Kunem se da sam video neńto krvoločno u Fletvudovom izrazu sada." ,,Smirite se, Satone. Vańa mańta je podivljala." ,,Nisam bań siguran. Stekao sam snaņan utisak da kada bi nańao način da vas ubije a da ga za to ne okrive, Dņeremi Fletvud ne bi oklevao ni
trenutka." Gerik se iznenada nasmeńio. ,,Postoji reńenje vańe dileme, znate." ,,Atoje?" ,,Osigurajte svoju titulu, čoveče. Nadite sebi ņenu da vam ńto pre rodi naslednika. Kada budete obezbedili titulu sledećim narańtajem s vańe strane, Fletvudovi će prestati da priņeljkuju vańu smrt. Jednom kad budete imali naslednika, vańa smrt neće imati nikakvog smisla." ,,Čestitam vam na vańem pragmatičnom pristupu ovoj situaciji", rekao je Sebastijan, ,,moņda bi ipak trebalo malo da razmotrim vańe mińljenje." Gerik mu je uputio brz, upitan pogled. ,,Ńta to znači? Nemojte mi reći da ste konačno odlučili da budete razboriti." ,,Kaņu da u mojim godinama čovek treba da počne da pokazuje osobine kao ńto su mudrost i odgovornost prema drugima, Satone." Gerik je ponovo zatresao glavom. ,,Zaista si neobično raspoloņen večeras." ,,Moņda je bolje da preneseń moje izvinjenje mladom Merivederu pre nego ńto se predomislim." Sebastijan se nije obazirao na glasine koje su počele da kruņe gradskim salonima sledećeg popodneva kada se saznalo za njegovo izvinjenje Trevoru Merivederu. Umesto da se pojavi pred znatiņeljnicima u svom klubu ili da se povuče u privatnost svoje biblioteke, poņurio je na sastanak u jedan bife blizu dokova. Vistlkroftova poruka stigla je Sebastijanu bań kada se spremao da uņiva u svom laganom, kasnom doručku. Poruka je bila kratka i jasna. Njegove poruke uglavnom su i bile kratke, budući da čitanje i pisanje nisu biłe bań njegove omiljene veńtine. 29 GOSPODINE, Ņeleo bih sa vama da popričam o nečemu vaņnom. Ako vam ogovara, predlaņem staro mesto u tri sata. Vań V. U tri sata, Sebastijan je uńao u bife i zatekao Yistlkrofta kako ga čeka u svom uobičajenom separeu. Ovaj potrčko iz Bou Strita podigao je kriglu u znak pozdrava. Sebastijan je krenuo napred da mu se pridruņi.
Yistlkroft je bio zdepast čovek rumenog lica obraslog bradom, i lukavih, sitnih očiju. Tamne, uočljive vene na njegovom nosu bile su znak njegove ljubavi prema dņinu i izgledao je kao da mu je večito bilo hladno tokom zimskih meseci. Uvek je nosio nekakav prljavi ńal oko vrata i dobro ńmrktao. ,,Dobar dan, gospo'n. Vidim da ste dobili moju poruku." ,,Nadam se da će se ova stvar pokazati zanimljivijom od one prethodne, Yistlkrofte." Sebastijan se smestio u separeu tačno preko puta Trkača. ,,Raspoloņen sam za neńto sa ranogo vińe izazova." ,,Vi ste previńe dobri u ovome, u tome je vań problem." Yistlkroft se nakezio, pokazujući nekoliko praznina medu zubima. ,,Pa, imam neńto novo ńto bi trebalo da vas zainteresuje. Dogovor ostaje isti?Ja dobijam nagradu ako bude zadovoljan onaj ko me unajmio?" ,,Nagradu i priznanje. Ja nemam koristi ni od jedne ni od druge stvari." ,,Mora da je lepo biti bogat", uzdahnuo je Yistlkroft. „1 uz to imati tako visoku titulu. Nemojte mi zameriti ńto vam to govorim, ja joń uvek ne razumem koja je vańa korist u ovim sitnim poslovima." Sebastijan je naručio kafu. ,,Objasnio sam vam to već ranije, Yistlkrofte. Vi mi omogućavate da se zabavim jednim malim hobijem. Svako treba da ima neki hobi, zar se ne slaņete?" ,,Ne bih vam znao reći, gospo'n. Nikada nisam imao vremena za bilo kakav hobi. Bio sam previńe zauzet time da obezbedim hranu sebi i svojima." Sebastijan se hladno osmehnuo. ,,Nadam se da vi i vańi bolje jedete od kada smo počeli da saradujemo." Yistlkroft se priguńeno nasmejao. ,,To je istina, gospo'n. To je istina. Moja ņena se udebljala a i onih ostalih pet malińana lepo se popunilo. Preselili smo se u jednu kućicu, bań prońle nedelje. Zar to nije lepo?" 30 ,,Odlično. Da čujem ńta imate za mene ovaj put." Yistlkroft se nagnuo napred i spustio glas. ,,Jednu sitnu ucenu i dosta nakita. Mislim da će vam biti dovoljno zanimljivo." 3. ,,Ńta znam o Ejndņelstounu?" Hester, ledi Pembrok, zastala je na pola puta sa ńoljicom čaja u ruci i pogledala u Prudens. ,,Samo to da ne
razgovara sa svojim rodacima i da ima veoma opasnu reputaciju. Sve ovo čini ga izuzetno privlačnim, naravno. Zańto pitań?" Prudens se nasmejala. Hester je bila onaj tip ņene koji uliva strahopońtovanje, neodredenih godina, koju je odlikovalo veliko srce i ņivahno interesovanje za deńavanja u visokom druńtvu. Kao ńto je jednom prilikom objasnila Prudens, dugo je bila lińena svog mesta koje joj je prirodno pripadalo u druńtvu, i to zahvaljujući misterioznom nestanku čuvenog nakita Pembrokovih jednu generaciju ranije. Nije bilo moguće preći u najvińe krugove bez novca, bez obzira na nečije poreklo. Sada kad je imala novac, Hester se s uņivanjem prepuńtala svim zadovoljstvima koje je pruņalo to isto visoko druńtvo koje je pre odbijalo. Zaključila je da ima uroden osećaj za stil, i kada jeMorningPost objavio da su ove sezone najmodernije haljine u boji lavande i nijansama Ijubičaste, Hester je prepravila svoju garderobu u skladu sa tim. Danas je njen puniji stas bio prekriven bogato nabranim haljinama boje lavande, ukrańenim roze čipkom. Hester je bila stari prijatelj Prudensine porodice. Ona i njen bivńi muņ ņiveli su u jednoj staroj, trońnoj plemićkoj kući, koja je bila smeńtene blizu farme Merivederovih. Duh u kući Pembrokovih, skoro isto tako poznat kao i njihov nestali nakit, predstavljao je prvo Prudensino iskustvo u istraņivanju natprirodnih pojava. ,,Raspitujem se za Ejndņelstouna zato ńto je Trevor utuvio sebi u glavu smeńnu ideju da moram da budem veoma oprezna sa erlom." Prudens je objańnjavala. ,,Čini mi se da misli da će me taj čovek zavesti. Potpuna glupost, naravno, ali Trevora to mnogo opterećuje." ,,Koliko i treba da ga opterećuje, pretpostavljam. Erl je, kao ńto sam rekla, veoma zanimljiv, ali za sada nema nagoveńtaja da traņi sebi suprugu. 31 Stoga, logično je pomisliti da su mu, kada obrati paņnju na neku mladu damu, neke druge misli u glavi." ,,Moņda samo ņeli da popriča sa tom mladom damom o stvarima koje su predmet njihovih zajedničkih interesovanja", Prudens je predloņila puna nade.
,,To nikako." Hester je spustila svoju ńoljicu za čaj, i nastavila zamińljeno. ,,Jedan od razloga ńto je Ejndņelstoun toliko privlačan je i to ńto prezire druńtvena pravila. Ne pońtuje visoko druńtvo, uglavnom zato ńto ono nekad nije pońtovalo njegove roditelje." ,,Ali rekli ste da je pozvan na sve najbolje balove i sva vaņna deńavanja." ,,Naravno. Nema toga ńto visoko druńtvo vińe voli od gospodina sa titulom koji ima para za bacanje i pored svega nosi u sebi neku opasnost." ,,Razumem. Zaista neobično." ,,Uopńte nije. Samo se seti kako je druńtvo razmazilo Bajrona, a kako se on ponańao. Ejndņelstoun je veoma lukav. Zna kako da ne prede granicu prihvatljivog ponańanja. A od kada je nasledio titulu, svaka devojka spremna za udaju u gradu, otima se o njega." ,,On je zaista jedan interesantan čovek", primetilaje Pradens. ,,Da, zbilja." Hester se zamińljeno okrenula. ,,A ono ńto je moņda najzanimljivije, on nikada nije upotrebio moć koju je dobio sa titulom da bi unińtio svoje rodake." ,,Da ih unińti?" Prudens se namrńtila. ,,Bilo bi mu stvarno lako to da uradi. Na kraju krajeva, on kontrolińe čitavo bogatstvo. A ima i veliku druńtvenu moć. Svi pretpostavljaju da nije proterao rodbinu iz visokog druńtva, jednostavno zato ńto ga zabavlja da se sa njima igra mačke i mińa." ,,Ne mogu da poverujem da bi namerno povredio svoju porodicu. Prilično mi se dopao", usudila se da kaņe Prudens. ,,Sigurna sam da ume da bude veoma ńarmantan kad hoće. A to je svakako bio kada te pozvao na ples. Istina je, Pru, da je Trevor potpuno u pravu ńto je zabrinut zbog bilo kakve veze izmedu tebe i erla. Kaņu da se Ejndņelstoun zabavlja na neke krajnje čudne načine. Moņda mu je samo interesantno da upropasti najveću atrakciju ove sezone." Prudens se ugrizla za usnu. ,,Eh, sad, gospodo. Imam dvadeset i pet godina, malo je kasno da me neko upropasti." 32 ,,Joń nije, draga moja. Joń ne. Ako postoji neńto ńto dmńtvo voli vińe od Palog Andela, onda je to dobar, sočan skandal. Trenutno ceo grad priča o
vama. Sve oči uprte su u vas. Ako vańe ime bude u bilo kakvoj vezi sa Ejndņelstounom, neće biti kraja glasinama." Prudens je srknula joń malo čaja. ,,Jedini razlog ńto sam u centru paņnje je ona stvar sa porodičnim nakitom Pembrokovih." ,,Naravno, draga moja." Hester se zadovoljno nasmeńiła i neņno preńla rukom preko dijamanata koji su visili oko njenog vrata. Bili su deo onih iz nakita koji je Prudens pronańla u tajnom skladińtu. ,,Svi znaju da si pronańla moj nakit dok si traņila duha u kući Pembrokovih. Druńtvo je potpuno očarano tom pričom." Prudens je napravila tuņnu grimasu. ,,Ńteta ńto nisam pronańla duha porodice Pembruk dok sam bila tamo. Naći dokaze o pravim natprirodnim pojavama bilo bi mnogo interesantnije od pronalaņenja gomile nakita." ,,A'i ni blizu tako korisno, Pru. Promenila si mi ņivot, draga, i ne znam da li ću ikada moći da ti se dovoljno oduņim." ,,Vrlo dobro znań da si mi se oduņila tako ńto smo Trevor i ja dońli u London da te posetimo. Od smrti nańih roditelja, Trevor je bio prilično uznemiren na selu. Ovde u gradu, on stiče nova iskustva i zaista uņiva u svemu tome." ,,To je bilo najmanje ńto sam mogla da uradim kako bih ti se załwalila", rekla je Hester. ,,Znam koliko si bila zabrinuta zbog Trevora. Ali volela bih da učinim joń mnogo vińe za tebe, draga moja." S neodobravanjem je pogledala u Prudensinu skromnu, staromodnu haljinu od muslina. ,,Zaista bih volela da mi dozvoliń da ti kupim novu garderobu." ,,Ali, Hester, pričale smo o tome već hiljadu puta. Nemam nameru da ti dozYolim da mi kupiń pun sanduk haljina koje neću imati priliku da nosim kada se budem vratila kući u Dorset. To bi bilo čisto rasipanje novca." Hester je uzdahnula. ,,Stvar je u tome, Pru, da sada kad si privukla paņnju Druńtva, bilo bi ispravno da se oblačiń po poslednjoj modi. Ne mogu da razumem zańto ne vodiń vińe računa o svom oblačenju. Divno bi ti pristajala boja lavande." Yrata sobe za primanje otvorila su se pre nego ńto je Prudens uspela da smisli kako da joj najbolje odgovori. ,,Dobar dan, moje dame."
Prudens je ugledala Trevora kako ulazi u sobu u onom razmetljivom, namerno nemarnom stilu koji je sada paņljivo učio od svojih novostečenih prijatelja. Sve ńto je Tevor radio u poslednje vreme, radio je s tim naročitim stilom. To je počelo da bude pomalo zamarajuće, zaključila je Prudens. Njen mladi brat preko noći je izrastao u mladog člana visokog druńtva. Od vrha njegove komplikovano vezane kravate, preko mekanog, postavljenog kaputa, prugastog prsluka i elegantnih pantalona, Trevor je bio pravo oličenje trenutne mode. Počeo je da nosi ńtap, a ogroman broj dekorativnih privezaka visio je s njegovog lanca za sat. lako su joj neki njegovi novi maniri povremeno bili strańno mrski, ona ga je i pored svega toga zaista volela. Govorila je sebi da je on samo jedan ņivahan mladić koji će se jednog dana malo primiriti i sazreti. Njen mladi brat bio je pored toga, veoma zgodan mladić, ponosno je razmińljala. Teńko je bilo naći mu manu. Njegova kosa imala je istu nijansu meda poput njene. Trevor je nasledio od njihove majke predivne plave oči, pre nego očeve zelene. Nisu mu trebale naočare, mada je eksperimentisao sa monoklom prońle nedelje. Odustao je od te ideje jer je bilo previńe teńko za njega da namesti da to staklo stoji na svom mestu. Prudens je pomalo brinula da Trevor neće hteti da se vrati mirnom ņivotu seoskog plemstva, nakon ńto je osetio zadovoljstva grada. A kad bi bila potpuno iskrena prema samoj sebi, morala bi da prizna da Trevor ne bi bio jedini kome bi sada moņda bilo dosadno na selu. Otkrila je da je ņivot u Londonu mnogo uzbudljiviji i interesantniji nego ńto je očekivala. Nije bila očarana neprestanim balovima i druńtvenim okupljanjima, već onim bezbrojnim knjiņarama i muzejima i tome sličnim stvarima. Ovde u gradu, mogla je da istraņuje natprirodne fenomene mnogo detaljnije nego kod kuće. Isto tako, ovde je imala vińe izgleda da sretne Ijude kojima su bile potrebne njene specijalne istraņivačke veńtine. ,,Zdravo Trevore", rekla je Prudens. ,,Dobar dan." Hester je podigla čajnik. ,,Ņeliń li malo čaja?" ,,Sa zadovoljstvom." Trevor je ņurno krenuo napred. ,,Čekajte da vam saopńtim najnovije vesti."
,,Pretvorile smo se u uńi, dragi", Hester je promrmljala. ,,Nećete verovati ńta se desilo." Trevor se promeńkoljio kad je prihvatio ńolju i tacnicu. ,,Ja, Trevor Meriveder, iznudio sam izvinjenje od davola lično, kunem se Bogom. „ Hester je zatreptala. ,,Zar stvarno?" ,,Naravno da jesam." Trevor se ponosno okrenuo prema Prudens. ,,EjndņeIstoun te vińe neće uznemiravati, Pru. Moņeń se kladiti u to. Naterao sam kopile da se izvini ńto te uvredio. Ceo svet sad zna za to. Poslao je jednog svog sekundanta da mi uruči njegovo izvinjenje u sred mog kluba, tako da su svi moji prijatelji mogli da ga čuju." Prudens ga je besno pogledala dok se smeńtao u jednu od Hesterinih skupocenih stolica od atlasa. ,,Poslednji put ti ponavljam, Trevore, Ejndņelstoun me nije uvredio. Ponańao se sasvim pristojno. Nije bilo apsolutno ničega uvredljivog u njegovom ponańanju dok smo plesali. „ ,,Taj čovek ima reputaciju", Trevor je uzeo jedan kolačić sa posluņavnika. ,,Ti naravno ne znań nińta o tome. To i nisu stvari koje jedna dama treba da zna. Poenta je da on sigurao nije čovek sa kojim treba da se druņiń. Svi se slaņu sa tim da on nema na pameti nińta vredno pońtovanja, kada pokloni paņnju nekoj ņeni. „ ,,Za ime Boga", rekla je Prudens. ,,Navedi mi bar jednu ņenu kojuje Ejndņelstoun upropastio. Samo jednu. „ Trevor je mrko pogledao. ,,B'agi Boņe. Sigurao ne očekujeń da sa tobom raspravljam o tim stvarima. „ ,,Da, očekujem. Ako sam upozorena, hoću da znam tačno zańto. Ko je bila poslednja nevina ņrtva njegovog hladnog srca?" ,,Ako i nije bilo ņrtve ove godine, to je zato ńto sada porodice drņe svoje kćeri podalje od njega. „ ,,Navedi mi bar jedno ime. „ Trevor je i dalje namrńteno gledao, a onda zamolio Hester da ga podrņi. ,,Slutim da ste vi bolje od mene upućeni u takve priče. Recite Prudens neko ime. Moņda je to ubedi da se igra sa vatrom kad priłwata ples sa Ejndņelstounom. „ ,,Ime?" Hester je tapkala bradu kaņiprstom i zagledala se na trenutak u tavanicu. ,,Pa, njegovo ime bilo je povezivano sa ledi Čarlsvorti jednom prilikom, ali to je bilo prońle godine, a ledi je i sama udovica na lońem
glasu. Nisam sigurna da ona moņe da se računa kao nevina ņrtva, ako razumete ńta hoću da kaņem. U svakom slučaju, čula sam da je ta priča odavno zavrńena." ,,Ńta se dogodilo?" Upitala je Prudens, i protiv svoje volje veoma radoznala. ,,Priča se da je ledi Čarlsvorti pogreńila kada je pokuńala da ga učini Ijubomoraim", rekla je Hester. ,,Pokazala je naklonost prema dragome. Ima glasina da je čak dońlo do dvoboja." Trevor se namrńtio. ,,Dvoboj?" Hester je potvrdno klimnula glavom. ,,Izgleda da je Ejndņelstoun ranio svog protivnika, ali nije ga ubio. Dalje, kaņu da je pravo sa mesta dvoboja Ejndņelstoun otińao kod ledi u njenu kuću. Navodno, popeo se na sprat u njenu spavaću sobu i lično je probudio samo da bi joj rekao kako je njihova veza zavrńena." Prudens je zadrhtala. Mogla je jasno da zamisli koliko je taktika ledi ČarlsYorti razbesnela Ejndņelstouna. ,,Sasvim ste u pravu, Hester. Ledi Carlsvort ne računa se kao nevina ņrtva. Bilo je veoma surovo od nje ńto je pokuńala da napravi Ejndņelstouna Ijubomornim. „ ,,Surovo?" Hester je pogledala kao da se zabavlja. ,,Verujem da je sirota ledi očajnički pokuńavala da dobije neki znak naklonosti od Ejndņelstouna. Kaņu da je on kao od leda." ,,Gluposti. Yratimo se imenu. Traņimo prave, nevine ņrtve", rekla je Prudens. ,,Moņete li da se setite bar jedne mlade ņene koju je Ejndņelstoun unińtio?" Hester je podigla obrvu. ,,Zapravo ne. Ne mogu. Sad kada razmińljam o tome, iz onoga ńto sam čula, zaključila bih da Ejndņelston vińe ceni jednu drugu vrstu ņena, a ne vetropire. „ Trevor je bio srdit. ,,Čovek iraa reputaciju, kaņem vam. Svi to znaju." ,,Ali ne da juri mlade nevine ņene, kako se čini. „ rekla je Prudens. ,,Znači, u budućnosti ćeń se Ijubazno kloniti meńanja u moj druńtveni ņivot, da li si me razumeo Trevore?" ,,Ali kako ne shvatań,,, uzvratioje Trevor, ,ja sam tvoj brat. Odgovoran sam za tebe." ,,Savrńeno sam sposobna da brinem sama o sebi. „
,,Nemoj biti tako sigurna u to. Istina je da ne znań bań mnogo o muńkarcima, Pru. Ne moņeń dobro da ih proceniń. Seti se ńta se desilo pre tri godine. „ Hester je glasno pljesnula rukama da bi skrenula paņnju. ,,Dosta, dragi moji. Ako mislite da se prepirete, nadite neko drugo mesto, a ne u mom salonu. Treba da se pozabavimo drugim stvarima." ,,Kojim drugim stvarima?" upitala je Prudens, ņarko ņeleći da promeni temu. Hester se priguńeno nasmejala. ,,Na primer, onom koja se tiče toga čije ćemo pozive prihvatiti ove nedelje. Prudens, draga moja, veoma si traņena. Bojim se da ćemo biti veoma zauzete. „ Hester je uzela srebrni posluņavnik na kome su bile razbacane pozivnice. ,,Sada, hajde da ih 36 malo pregledamo. Moņeń li da poverujeń da je sve ovo stiglo samo danas? Nisam sigurna da ćemo uspeti sve da pregledamo. „ ,,Ti ćeń birati", rekla je Prudens. ,,Nije mi bań bitno na čije zabave idemo. Meni su sve nekako iste. Prostorije su prepune Ijudi i u njima je previńe toplo, i ima previńe buke da bi moglo normalno da se razgovara.'' ,,Mora se istrpeti poneka ņrtva kada se prelazi u visoko druńtvo." Hester je podigla jednu pozivnicu. ,,Svakako da se moramo pojaviti na balu Tornbridņovih. O novoj ledi Tornbridņ mnogo se priča." Trevor je progutao komadić kolača, i delovao zainteresovano. ,,Zańto?" Hester mu je uputila znalački osmeh. ,,Dosta je mlada od lorda. I veoma lepa. Priča se da je ovih dana lord poludeo od Ijubomore. Biće zanimljivo videti da li će biti koja scena kod njih na balu. „ ,,To mi ne zvuči bań prijatno", primetila je Prudens. ,,Ko ņeli da vidi kako Ijubomorni muņ pravi budalu od sebe zbog mlade ņene?" ,,Većina u druńtvu, draga moja." Yeselo joj je odgovorila Hester. Vrata salona ponovo su se otvorila. Hesterin batler, izabran za taj posao zbog svog impozantnog drņanja, pojavio se na ulazu. ,,Gospoda Likok je dońla da vas vidi, gospodo." ,,Bań lepo", rekla je Hester. ,,Uvedi je unutra, Krandal. „ U salon je uvedena ņena sitna poput ptičice, srebrnobele kose, obučena u skupu jutarnju haljinu od crnog krepa.
,,Kako je lepo od tebe ńto si dońla, Lidija", rekla je Hester. ,,Molim te, sedi. Poznajeń moje drage prijatelje Trevora i Prudens Meriveder?" ,,Da, naravno. „ Sjajne sitne oči gospode Likok ńetale su nervozno od Hester do Prudens i natrag. ,,U stvari, ovo bań i nije privatna poseta, Hester. Dońla sam da se posavetujem sa gospodicom Meriveder. „ ,,Znači tako?" Hester je podigla čajnik. ,,Nemoj mi reći da imań nekog duha koga treba pronaći?" Gospoda Likok spustila se na stolicu sa svilenim jastucima. ,,Nisam sigurna, ali neńto veoma neobično deńava se kasno noću u zapadnom krilu moje kuće. Ti dogadaji počeli su da ugroņavaju moje ņivce i plańim se posledica koje to moņe da ima. Doktor me je upozorio da imam slabo srce. „ Prudens se u trenutku zainteresovala. ,,Ovo zvuči mnogo interesantnije °d toga koje ćemo zabave posetiti. Ispričajte mi sve o tim dogadajima, gospodo Likok. Biće mi drago da istraņim to. „ 37 ,,Bila bih vam večno zahvalna, gospodice Meriveder. „ Ńoljica za čaj gospode Likok zvecnula je o tacnicu. ,,Plańim se da postajem zaista očajna. Nikada nisam verovala da postoje duhovi, ali u poslednje vreme počinjem da se pitam. „ ,,Sačekajte da uzmern svoj notes", uzbudeno je rekla Prudens. Gospoda Likok je otińla pre sat vremena, s izrazom velikog olakńanja na licu i to zato ńto je angaņovala profesionalnog istraņitelja za svoj slučaj. Pradens je bila oduńevljena ńto je dobila zagonetku da je reńi. ,,Hester, oprosti mi, ali idem pravo gore u sobu da čitam novu knjigu koju sam kupila jutros. Govori o upotrebljivosti električnih mańina u otkrivanju materija sličnih pari u atmosferi. Moņda naučim neku novu tehniku koju mogu da primenim u mom novom slučaju. „ Trevor je delovao zainteresovano. ,,Moj prijatelj Metju Hornsbi ima jednu električnu mańinu koju je sam napravio. „ ,,Stvarno?" Prudens je upitala s velikim interesovanjem. ,,Da, ali sumnjam da će ti biti potrebna." Trevor je napravio grimasu. ,,Tvoj novi slučaj nije nińta vińe od umińljanja jedne nervozne starice. „
,,Nisam bań sigurna da je tako. „ Prudens je krenula prema vratima. ,,Ne liči mi na to, iako zaista postoje neke stvari za koje treba naći objańnjenje. „ Hester se javila. ,,Hoćeń da kaņeń da verujeń da Lidija moņda stvarno ima duha u kući?" ,,Obavestiću vas o mojim razmińljanjima o tome nakon ńto proučim svoje beleńke. U meduvremenu, ņelim da mi oboje obećate da nikome nećete reći ni reč o ovome. „ ,,Nikome ni reči, draga moja." Uveravala je Hester. Trevor je ustao i počeo da se krevelji. ,,Ne treba da brineń da ću ńiriti priče o tvom slučaju. Prokleto je nezgodno imati sestru koja istraņuje natprirodne fenomene. Yoleo bih da odustaneń od toga, Pru." ,,Nemam nameru da odustanem od svog hobija." Prudens je izańla u hodnik. ,,Pru, čekaj, hteo bih neńto da popričam sa tobom." Trevor je poņurio za njom. Prudens ga je pričekala na poslednjem stepeniku velikog kućnog stepenińta. ,,Ne pokuńavaj da me odgovoriń od ovoga, Trevore. Veoma su mi dosadni svi ti balovi i okupljanja. Ako ćemo ostati u Londonu do 38 kraia proleća, kao ńto ti ņeliń, moram pronaći neńto zanimljivo za sebe, da popunim vreme." Ne, ne radi se o tvom blesavom istraņivanju." Trevor se osvrnuo okolo da se uveri da nema slugu koje bi mogle da ih čuju. A onda je nastavio. Budući da si nekako saznala za dvoboj koji sam bio zakazao sa Ejndņelstounom, ispričaću ti neńto veoma interesantno ńto sam saznao o zloglasnom Palom Andelu." ,,Ńta to?" upitala je Prudens ratoborno. ,,Moņda ima opasnu reputaciju, ali taj čovek je prokleta kukavica." Prudens je bila ńokirana. ,,Trevore, kako moņeń da kaņeń tako neńto?" ,,To je potpuno tačno." Trevor je zadovoljno klimnuo glavom. ,,Neverovatna kukavica." ,,To nije istina."
,,On je taj koji je otkazao duel, znań dobro. Lakńe mu je bilo da se izvini nego da se suoči sa mnom jutros." Pradens se razbesnela zbog Trevorove interpretacije dogadaja. ,,Ako ņeliń da znań ńta ja mislim, Ejndņelston je samo pokazao zrelo, odgovorno ponańanje koje se i očekuje od jednog lepo vaspitanog gospodina. Ako zaista yerujeń da je kukavica, onda si budala, Trevore." ,,Smiri se, Prudens. Istinaje, čovekje kukavica, i to je činjenica. Do večeras, čitavo druńtvo će to saznati. „ ,,Gluposti. Sve su to obične gluposti. „ Prudens je podigla svoju haljinu i pojurila stepenicama pokrivenim tepihom. Ejndņelston je odrņao svoju reč. Pońtedeo je Trevoru ņivot. Prudens se molila da Pali Andeo neće traņiti previńe u zamenu za ńtetu koju je očigledno ovo nanelo njegovoj ozlogańenoj reputaciji. 4. Četiri dana kasnije, na veče kada se odrņavao bal kod Tornbridņovih, Prudens je odlučila da joj je dosta svega. Stvarno joj je dosadio Sebastijan i to će mu i reći čim ga bude ugledala u gomili. ,,Gospodine, zbog vas se mom bratu podsmevaju." Sebastijan, onako mračan i poput neke grabljivice, u svom crno-belom večernjem odelu, učinio je da svi ostali muńkarci u prostoriji izgledaju kao 39 kicońi. Izgledao je kao da ga njena optuņba nije iznenadila ali ni preterano dotakla. Njegove usne izvile su se u onaj poznati ledenii osmeh. ,,Bolje da mu se podsmevaju nego da ga oplakuju", rekao je. ,,Zar nisam uradio ono ńto ste hteli, gospodice Meriveder?" Sevnula je pogledom kroz naočare. Namerno je komplikovao. ,,Ne, to nije ono ńto sam htela. Ne bań tako. „ Sebastijan je upitno podigao obrvu. ,,Vińe biste voleli da sam prihvatio neki od brojnih dvoboja na koje me izazivao u proteklih par dana?" ,,Naravno da ne. Savrńeno dobro znate da je poslednja stvar koju ņelim dvoboj izmedu vas dvojice. To je bilo upravo ono ńto sam htela da izbegnem. „
,,Zelja vam se ispunila", Sebastijanove oči boje ņada su sijale. ,,Ja sam ispunio svoj deo dogovora. Zańto me grdite, gospodice Meriveder?" Prudens je osetila kako polako crveni od pomisli na dogovor koji su napravili u njegovoj biblioteci. ,,Veoma dobro znate da sam očekivala da se pozabavite ovim pitanjem na mnogo suptilniji način, moj gospodine. Nisam ni pomislila da ćete vi to pretvoriti u jednu lakrdiju. „ Ranije tog popodneva, Prudens je saznala kako se tačno Sebastijan nosi sa uvredama njenog brata. Hester, podeljena izmedu svoje privrņenosti Trevoru i osećanja daje sve ovo zabavlja, ispričala je Prudens najnovije glasine u kratkim crtama, samo nekoliko sati ranije. ,,Opńte je poznata stvar da Trevor poziva na dvoboj svaki put kada ti se Ejndņelstoun obrati ili te pozove da pleńete", objańnjavala je Hester uz čaj. ,,O, ne." Prudens je iznenadeno pogledala u prijateljicu. ,,Zańto Trevor ne moņe da nauči da drņi jezik za zubima?" Hester je slegnula ramenima. ,,0n je veoma mlad, draga moja. I odlučan u svojoj nameri da te zańtiti. U svakom slučaju, Ejndņelstoun je napravio zabavu od toga. Odmah ńalje Ijubazno izvinjenje svaki put kada ga Trevor izazove." „1 Trevor ga prihvati?" ,,Ne moņe nińta drugo da uradi. Ejndņelstounova reputacija nije ni najmanje ugroņena jer niko ni ne pomińlja da je u pitanju njegov kukavičluk. Njegova reputacija je na mnogo lońijem glasu. Ne postoji ni jedan čovek koji veruje da se on plańi dvoboja sa Trevorom." Prudens se malo pribrala. ,,Pretpostavljam da svi shvataju da Ejndņelstoun pokazuje razumevanje i zrelo ponańanje kada odbija da se susretne sa mojim bratom." 40 ,,Nije bań tako, draga moja." rekla je Hester. ,,Pretpostavke su takve da se Ejndņelstoun uzdrņava od toga da smesti metak sirotom Trevom zato ńto ne ņeli tebe da oņalosti." ,,Ne razumem." Hesterje uzdahnula. ,,Toje tako očigledno, Pru. Svi misle da si trenutno ti zapala za oko Ejndņelstounu, i da si sledeća ņrtva Palog Andela."
,,Budalańtine." Ali Prudens je u stvari bila svesna naleta uzbudenja kojeje obuzelo čitavo njeno telo. Bilo je suludo nositi se mińlju da bi ga ona mogla bilo kako interesovati osim duhovno, intelektualno. I pored toga, nije mogla da izbaci iz glave sećanje na njegov poljubac. Yečeras je čvrsto odlučila da mu se suprotstavi zbog načina na koji tretira njenog brata. Nameravala je da bude sasvim jasna i odlučna. Sebastijan je posmatrao njen izraz reńenosti na licu. ,,Ako se prisetite uslova nańeg dogovora, gospodice Meriveder, setićete se da niste rekli tačno kako da izbegavam dvoboje sa vańim bratom u budućnosti." ,,Nije mi palo na pamet da će Trevor praviti budalu od sebe nastavlj ajući da vas izaziva. Bio je tako uznemiren kada je to učinio prvi put da sam pomislila da će biti srećan ńto je prońao neozleden. Nadala sam se da će se potruditi da izbegne takve susrete u budućnosti." ,,0prostite mi ńto vam to govorim, gospodice Meriveder, ali bojim se da ne poznajete najbolje kako radi mozak muńkarca." ,,Ne kako radi mozak nezrelog muńkarca", odgovorila je. ,,To vam priznajem. I čini mi se, gospodine, da vań pristup reńavanju problema sa mojim bratom nije mnogo zreliji od njegovog ponańanja prema vama. U svakom slučaju, ne ņelim da se zabavljate na račun mog brata." ,,Tako znači?" „1 kada smo već kod toga, neću dozvoliti da se zabavljate i na moj račun. „ Osetila je kako je obliva ramenilo, ali je nastavila. ,,Tek ako ste pomislili tako neńto." ,,A kako ćete me sprečiti?" Sebastijan je bio ozbiljan. ,,Ako bude potrebno, staviću tačku na sve ovo jednom za uvek, tako ńto ću odbijati vańe pozive na ples." Prkosno je podigla bradu. ,,Moņda bi trebalo da prestanem i da govorim sa vama." ,,Eh, sad, gospodice Meriveder. Ne pretite mi tako. Znate i sami da ćete se uskoro dosadivati koliko i ja ako me budete otpisali. „ ,,Sigurna sam da bih pronańla jedno ili dvoje zanimljivih Ijudi sa kojima bih uņivala u priči", rekla je. Ali u njenom glasu nije bilo prave odlučnosti, i plańila se da je i on to primetio. Upravo je Sebastijan bio taj koji joj je učinio bezbroj balova i okupljanja podnońljivim. Dońlo je do toga da se Prudens sada čak i radovala
večernjim izlascima jer je znala da će se on pojaviti na jednoj ilj vińe zabava koje je posećivala. Potraņila je njegov pogled. ,,Bojim se da ja to isto značim vama, moj lorde. „ Sebastijan je povukao u valcer. ,,Za razliku od mnogih ovde večeras, ja znam kako da vodim računa o svojim igračkama. Nije mi zadovoljstvo da ih polomim a onda odbacim. „ Prudens je zastao dah. ,,Ńta bi to trebalo da znači, gospodine?" ,,Znači da ste sasvim sigurni pored mene, Pru", neņno je rekao. ,,A isto tako i onaj vań dosadni brat balavac. „ Nije znala kako da shvati prvi deo njegovog obećanja, zato se uhvatila onog drugog. ,,Znači prestaćete da mučite Trevora?" ,,Bojim se da ne. Pre ili kasnije on će shvatiti da kada ja neńto ņelim, nińta ne moņe da me zaustavi. Jednog dana će odustati. Nego, razmińljao sam o nańem poslednjem razgovoru i imam jedno pitanje za vas." Prudens ga je pogledala nesigurno. ,,O čemu se radi?" ,,Rekli ste mi da ste pronańli nakit Pembrokovih ispod drvenog poda dok ste traņili znakove natprirodnih pojava. Sumnjam da ste zbog toga podigli svaku dasku u kući traņeći duha." ,,Ne, naravno da nisam", sloņila se. ,,Pa kako ste onda znali koju dasku da pomerite?" ,,O, to je bilo lako, moj lorde", rekla je. ,,Lupkala sam." ,,Lupkali ste?" Prudens se priguńeno nasmejala. ,,Da, ńtapom. Legenda o nakitu Pembrokovih bila je povezana sa pričom o duhu u njihovoj kući, kao ńto znate. Znala sam da, kada bih pronańla nakit, moņda bih mogla dokaņem ili opovrgnem te priče o duhu." ,,Tako ste počeli da traņite nakit nadajući se da ćete pronaći duha. Naravno, razmińljali ste da, ako je nakit joń uvek sakriven negde u kući, mora da je u nekoj vrsti tajnog skrovińta." ,,Atajno skrovińte u podu ili u zidovima verovatno bi ńuplje odzvanjalo kada bih udarila ńtapom po njemu", veselo je zaključila. ,,Zaista logično." Bilo je iskrenog divljenja u njegovom pogledu.
,,Prońla sam kroz celu kuću sa debelim ńtapom i lupkala po svim zidovima i svakoj dasci na podu. Kada sam pronańla mesto koje je ńuplje odzvanjalo, naredila sam da se pomere daske. Nakit je bio sakriven u 42 tajnom pregratku ispod jedne daske. Deda ledi Pembruk zaboravio je da nrenese svojim potomcima tajnu o skrovińtu, tako da je nakit bio sve to vreme izgubljen." ,Veoma pametno ste to izveli. „ Sebastijan je gledao u nju sa odobravanjem. ,,Zadivljen sam." Prudens je pocrvenela zbog njegovih pohvala. ,,Srećna sam zbog ledi Pembrok, naravno, ali moram priznati da sam bila veoma razočarana jer nisam pronańla nikakav dokaz natprirodnih fenomena." Sebastijan se nasmejao ironično. ,,Siguran sam da ledi Pembrok ima vińe koristi od nakita nego od nekog dosadnog duha." ,,To mi je i ona rekla." ,,Kako ste se uopńte zainteresovali za tako neobičan hobi?" zanimalo je Sebastijana. ,,Pretpostavljam da su moji roditelji imali uticaja na mene." Prudens se osmehnula dok se prisećala. ,,Oboje su bili posvećeni istraņivanju prirode. Moj otac je proučavao meteorolońke pojave a moja majka vrńila detaljna posmatranja raznih vrsta ņivotinja i ptica koje su imale svoje stanińte u blizini nańe farme." Sebastijan je paņljivo gledao. „1 učili su i vas da to radite?" ,,Da. I kako da samo uz pomoć svoje logike dodem do odgovora na neko pitanje. Oni su bili veoma stručni u tome." Prudens se ponosno nasmeńila. ,,Nekoliko njihovih radova objavljeno je u časopisimauglednih naučnih druńtava." ,,Moj otac čuvao je neke svqje radove koji su bili objavljeni", rekao je Sebastiojan polako. ,,Zaista?Kojom vrstom istraņivanja se on bavio?" ,,Pravio je veoma opseņne beleńke o svojim putovanjima i istraņivanjima. Mnoga od njih zanimala su naučna druśtva." ,,Kako je to uzbudljivo." Prudens je bila očarana. ,,Verovatno vam je bilo dozvoljeno da ga pratite na njegovim putovanjima?"
Sebastijan se kratko nasmejao. ,,Dok sam odrastao, moj otac nas je sve 7 moju majku, mog mladeg brata i mene, vodio sa sobom skoro svuda gde je ińao. Majka je bila sposobna da napravi dom gde god da smo se nańli, u sred pustinje ili na ostmi u Juņnim morima." »Sta se desilo kada ste odrasli?" ,,Moja majka i brat nastavili su da putuju sa ocem, ali ja sam otińao svqjim putem. Bavio sam se interesantnim ulaganjima u inostranim 43 lukama. Yrńio sam neka ispitivanja terena za vojsku za vreme rata. Takve stvari. „ ,,Zavidim vam na svim tim prizorima koje ste videli i stvarima koje ste naučili", priznala je Prudens. ,,Istina je da sam naučio dosta toga o ovom svetu. „ Sebastijanove oči sijale su nekim čudnim, hladnim sjajem poput bruńenih dragulja. ,,Ali cena toga ńto sam naučio bila je previsoka." ,,Ne razumem", prońaputala je Prudens. ,,Pre četiri godine moji roditelji i brat poginuli su prilikom snaņnog odrona kamenja dok su putovali kroz brdski klanac negde na Istoku, kroz predeo koji je i sam Bog zaboravio, Saragstan." Prudens se zaustavila na podijumu za ples. ,,Kako je to strańno bilo za vas, moj lorde. Znam kako ste se osećali. Ja se previńe dobro sećam tog osećanja u trenutku kada su mi saopńtili da su moji roditelji poginuli u nesreći sa kočijama." Sebastijan kao da nije čuo ńta ona govori. Njegov pogled bio je zamińljen dok je izvodio sa podijuma. Prudens je osećala da je usmerio svoju paņnju ka nekom dalekom pejzaņu koji samo on moņe da vidi. Zastao je blizu francuskog prozora i nastavio da gleda u noć. ,,Trebalo je da se nadem sa njima u malom gradu u podnoņju planine. Imao sam neke poslovne dogovore tamo. Lokalni tkači pravili su veoma fmu robu koju sam ja kupovao i otpremao u Englesku i Ameriku. Moji roditelji i brat, na ņalost, nikada se nisu pojavili. „ ,,Tako mi je ņao, moj lorde. „ Prudens je traņila reči utehe. ,,Takve tragične dogadaje teńko je podneti. „ Sebastijan je na kratko sakrio svoj pogled dugačkim, gustim trepavicama. Kada ih je ponovo podigao i pogledao prema njoj, Prudens
je znala da se opet vratio u stvarnost. ,,Niste dobro razumeli. Smrt mojih roditelja i mog brata nije bila nesrećan slučaj." Prudens je zurila u njega. ,,Ńta to govorite?" ,,Grupa bandita čija su meta bili brdski putnici, namerno je izazvala odron koji ih je ubio. Nisam znao da oni prave probleme u toj oblasti kada sam poslao poruku ocu da se sastanemo u tom prokletom gradu." ,,Dragi Boņe." Prudensine oči ńirom su se otvorile kada je shvatila ńta joj je pričao. ,,Nadam se da ne krivite sebe za to ńto se dogodilo, moj lorde?" ,,Ne znam." Naslonio se jednim ramenom na okvir od prozora i nastavio da posmatra tamu. ,,Činjenica je da bi oni danas bili ņivi da ih nisam pozvao da mi se pridruņe tamo u Sargastanu." 44 Uhvatila ga je za rukav. ,,Ne smete na sebe preuzeti odgovornost za to ńto se desilo. Niste vi unińili svqju porodicu, razbojnici su to uradili. Da li su ih ikada uhvatili i kaznili?" ,,Da." Sebastijanje pogledao pravo u nju. ,,Bili su kaņnjeni. „ Njegove usne izvile su se u ledeni osmeh. ,,A sada, gospodice Meriveder, predlaņem da promenimo temu. Radije ne bih sa vama pričao o tako neprijatnim stvarima." ,,Potpuno vas razumem, moj lorde", Pnidens je ozbiljno rekla. ,,Mislim da nije pametno previńe razmińljati o prońlosti. Ono ńto je vaņno jeste sadańnjost i budućnost, slaņete li se?" ,,Ne bih znao da vam kaņem." Sebastijanu kao da je bilo dosadno to pitanje. ,,Vama prepuńtam ta filozofska pitanja." Davo neńto smera večeras. Prudens je bila sasvim sigurna u to kada je sat vremena kasnije Sebastijan otrgao svoj rukav od nje i krenuo prema yratima. Tokom proteklih par dana, ona je počela da oseća kako sasvim dobro poznaje ovog zagonetnog muńkarca. Duboko u njoj, postojalo je osećanje nekakve bliskosti. Nije ga u potpunosti razumela, ali znala je da je tu, da postoji. Smatralaje da moņe da prode iza te ledene fasade koju je on pokazivao svetu. Mislilajedaječakprimetilamaleznakovejedvaprimetnihpromena u njegovom mračnom raspoloņenju.
Yečeras, zaključila je Prudens, on kao da je bio u stanju pripravnosti, jedva se obuzdavajući, poput grabljivice koja čeka da ulovi svoj plen. To je zabrinulo. Sebastijan je bio u tom istom čudnom raspoloņenju poslednja četiri dana. Posmatrala ga je dok je prolazio kroz svetlucavu prostoriju. Uskoro će se izgubiti u velikom broju gostiju koji su ispunjavali kuću Tornbridņovih te večeri. Ovo nije bio prvi put ove nedelje kako ga je videla da neprimetno nestaje iz balske dvorane. Nestao je iz tri različite dvorane sinoć, dve prethodne noći i joń dve vińe noći pre toga. Svaki put bi se vrlo brzo ponovo pojavljivao kao da nigde nije ni ińao. Niko osim Prudens to nije ni primećivao. Na kraju krajeva, dvorane su bile toliko prepune Ijudi da nije bilo teńko izgubiti nekoga iz vida na neko vreme. Ali Prudens je vrlo dobro osećala Sebastijanovo prisustvo kad god je bio u blizini i isto tako bi u trenutku osetila da je nestao. 45 Kad bi neko i primetio njegovo ponańanje ove večeri, pretpostavio bi da on odlazi kući. Već je bila prońla ponoć, ipak, i Sebastijan je već proveo vińe od sat vremena na balu Tornbridņovih. Erl je bio poznat po svojoj sklonosti da mu lako postane dosadno. Prudens je počela da sumnja da je Sebastijana njegova nemirna narav navela da se zabavlja na neki prilično nesrećan način. Znala je da voli zagonetke i nije mogla da zaboravi sa kakvim se interesovanjem raspitivao o njenom istraņivanju u kući Pembrokovih. Zaista, njegova pitanja o tome kako je pronańla nakit, bila su veoma specifične prirode. Prudens je povezala činjenice i zabrinuto dońla do zaključka da je Sebastijan moņda razvio sklonost da otvara zatvorena vrata i ńunja se kroz zaključane brave u kućama prepunim Ijudi, samo zato ńto ga zabavlja da to radi. Verovatno je uņivao u uzbudenju koje sa sobom nosi otkrivanje sakrivenih dragulja iako je bio bogatiji od većine svojih domaćina. Sebastijan nikada ne bi ukrao bilo ńta vredno na ńta bi slučajno naińao, Pnidens je uveravala samu sebe. Ali je zaista uņivao u opasnosti dok je tragao za zagonetkama.
Igra koju je igrao nosila je sa sobom previńe rizika. Trebalo je da ga neko zaustavi pre nego ńto se uvuče u nevolju. Popila je poslednji gutljaj svog punča i spustila čańu, čvrsto odlučna. Yečeras će otkriti kojom vrstom nečasnog posla se bavi Pali Andeo kad nestane sa prepunog bala. Kada bude otkrila tačnu prirodu njegove zabave, odrņaće mu ozbiljnu lekciju. Dosada nije bila opravdanje za njegova nedela. Bilo je jednostavno prowići se za Sebastijanom kroz guņvu. Oni koji su je primetili, Ijubazno su joj klimali glavom u znak pozdrava, bez sumnje misleći da se ona penje gore u neku od soba koje su predvidene da se dame odmore. Prudens se smeńkala i kratko popričala sa par udvarača koje joj je Hester poslala, sve to dok se probijala prema hodniku gde je Sebastijan nestao. Nekoliko trenutaka kasnije bila je sama u praznom hodniku. Osvrnula se brzo oko sebe, podigla svoju suknju od muslina boje senfa i poņurila zadnjim stepenińtem. Kada se popela gore, zastala je da ponovo proveri da li ima nekoga od kućne posluge u blizini. Nikoga od lepo obučene posluge Tornbridņovih nije bilo na vidiku. U to vreme oni su svi bili zauzeti u kuhinji ili su kruņili kroz gomilu, noseći posluņavnike sa punčom i ńampanjcem. 46 Prudens je nesigurno pogledala u tamu na vrhu stepenica. Moņda je nogreńila kada je pomislila da je Sebastijan pońao ovde. Samo je letimično videla da je nestao negde dole u tom hodniku. Nastavila je da se penje stepenicama. Njene cipelice za ples bile su nečujne na drvenim daskama. Kad je stigla na drugi sprat, ponovo je zastala da bi se orijentisala. Dva svećnjaka bila su upaljena, ali je ipak taj deo kuće bio većinom u potpunom mraku. Tihi ńkljocaj začuo se daleko sa kraja mračnog hodnika i skrenuo Prudens paņnju. Neko je upravo veoma tiho zatvorio vrata spavaće sobe. Krenula je niz hodnik obloņen tepihom dok nije stigla do vrata. Dok je stajala i gledała u njih, neodlučna ńta dalje da radi, slab plamičak sveće video se kroz dno vrata. Neko je bio unutra. Pradens su drhtali prsti kada je ulwatila kvaku na vratima. Ako je pogreńila kad je pomislila da je Sebastijan uńao u spavaću sobu, njen
sledeći potez mogao bi daje dovede u veoma nezgodan poloņaj. Smińljala je dva, tri logična izgovora dok je paņljivo otvarala vrata. Sjaj svetlosti koji je videla trenutak ranije, nestao je istog trenutka kad je zakoračila u sobu. Prostorija je bila u totalnom mraku. Stajala je par sekundi na pragu, kako bi joj se oči privikle na tamu. Tek kada je uspela da razabere obrise masivnog kreveta sa baldahinom, neņno je zatvorila vrata za sobom. ,,Sebastijane?" prońaputala je. ,,Gde ste? Znam da ste unutra." Iza nje se začuo skoro beńuman pokret. Nečija ruka poklopila joj je usta. Prudens se sledila kada je osetila iza sebe snaņno, čvrsto telo. Počela je besno da se otima. Zagrizla je palac ruke koja joj je pokrila usta. ,,Prokletstvo", Sebastijan joj je prońaputao u uvo. ,,Trebaloje da znam da ste to vi. Obećajte mi da nećete povisiti glas vińe od ńapata i pustiću vas. Klimnite glavom ako ste me razumeli." Prudens je izbezumljeno klimnula. Sebastijan je pustio, uhvatio za ramena i okrenuo licem prema sebi. Nije mogla da vidi u mraku skoro nińta od njegovog lika, ali ton njegovog glasa i način na koji je zario svoje prste u njena ramena, govorili sujoj da je besan. ,,Ńta do davola traņite ovde?" upitao je. ,,Pratila sam vas." ,,Vi budalice." Razdraņeno je protresao. ,,Mislite da je ovo neka igra?" Prudens je ispravila ramena. ,,Ne, ali vi očigledno mislite tako. Ńta znači svo ovo ńunjanje unaokolo, gospodine? Jasno je da se spremate za •1/ neko nedelo. Treba da se stidite. Kakvo je to ponańanje za čoveka vańeg porekla i vańe titule?" ,,Bań to mi je trebalo. Predavanje o mom ponańanju." Iznenada, strańna pomisao pala joj je na pamet, neńto o čemu nije prethodno razmińljala. Skoro da je ostala bez daha. ,,Ne planirate valjda da se sretnete ovde sa nekim, moj lorde?" ,,Ne, prokletstvo, ne planiram da se sretnem sa nekim. Imam neka posla ovde gore, ako bań morate da znate." Prudens se čudila osećanju olakńanja koji joj je prońao kroz telo. ,,Kakav je to posao?" ,,Radi se o ogrlici, iako se to vas uopńte ne tiče."
,,Toga sam se i plańila." Prudens je ņelela da moņe jasnije da mu vidi lice. ,,Gospodine, odbijam da poverujem da ste se odali kradi ogrlica samo da se zabavite. Valjda vam ņivot u gradu nije postao toliko dosadan." ,,Do davola, nisam ja lopov." Zvučao je stvarno uvredeno. ,,Naravno da niste. Nisam to ni pomislila. Ali vi ste čovek koji voli zagonetke, zar ne? Recite mi ńta to tačno radite u ovoj spavaćoj sobi." ,,Rekao sam vam, traņio sam ogrlicu. U svakom slučaju, neću da stojim ovde i da vam se pravdam. Moramo da izademo odavde pre nego ńto neko naide. Ko zna koliko Ijudi vas je videlo kako se penjete ovde gore." ,,Niko me nije video", uveravala ga je. ,,Kako moņete da znate? Vi bań niste neki stručnjak za te stvari." ,,A vi kao jeste?" ,,Imam malo vińe iskustva od vas. „ Uhvatio je za ruku i krenuo da otvara vrata. Zaustavilo ga je ńkripanje poda napolju u hodniku. ,,Prokletstvo." ,,Ńta se deńava?" prońaputala je Prudens. ,,Ńta nije u redu?" ,,Neko je u hodniku. Sada ne moņemo da izademo." ,,A ńta ako ude ovde?" ,,Onda smo nadrljali. A za sve ćete biti vi krivi, Pru. Neću vam to tako lako zaboraviti." Sebastijan je povukao u sobu, prema velikom ormanu od mahagonija. ,,Gde to idemo?" ,,Idemo da vas sakrijemo negde." Otvorio je jedno krilo ormana. ,,Udite unutra, brzo." ,,Čekajte, Ejndņelstoune. Mislim da to nije bań dobra ideja. Ima previńe odeće ovde unutra. Ņenske odeće. Gospode, ovo mora da je spavaća soba ledi Tornbridņ." ,,Udite unutra. Smesta, za ime Boga." Zgrabio je oko struka kao da je vreća krompira i ubacio je u orman. ,,Zaboga." Prudens se zamalo uguńila u gomili skupe svile, satena i muslina. Besno je mlatarala mkama oko sebe, pokuńavajući da povrati ravnoteņu. ,,Pomerite se", prońaputao je Sebastijan. Gurao je odeću u stranu pokuńavajući da je ubaci dublje u orman.
,,Nema dovoljno mesta." Bila je prilično svesna njegovih ruku na sebi i izbezumljeno je pomerala odeću kako bi napravila malo prostora oko sebe. Ali orman je bio natrpan skupim odevnim predmetima. ,,Zańto se vi ne sakrijete ispod kreveta?" ,,Prokletstvo. Moņda ste u pravu." Sebastijan je pustio i izańao iz ormana. Zatvorio je vrata od mahagonija, ostavljajući Prudens u grobničkoj tami. U tom trenutku vrata spavaće sobe su se otvorila uz strahovit tresak. Prudens nije trebalo da čuje besno urlanje lorda Tornbridņa da bi słwatila da Sebastijan nije uspeo da se sakrije ispod velikog kreveta. ,,Ejndņelstoune. Vi? Zańto, vi opaki kučkin sine. Nikada ne bih pomislio da ću vas zateći ovde, čoveče. Bio sam siguran da se ona sastaje sa nekim drugim večeras. Da me davo odnese, mislio sam... sumnjao sam... tako su mi rekli... Kako se usudujete, gospodine?" ,,Dobro veče, Tornbridņe." Sebastijanov glas je bio neverovatno smiren. Čak je imao onu njegovu uobičajenu ciničnu notu. Zvučao je kao da je sreo Tornbridņa u svom klubu a ne u spavaćoj sobi ledi Tornbridņ." ,,Napraviću vam pakao zbog ovoga, Ejndņelstoune, nemojte da mislite da neću." ,,Smirite se, Tornbridņe. Nisam dońao ovde na randevu sa vańom ledi." ,,Koji drugi razlog moņete imati da budete ovde u njenoj sobi? Mislite da nisam primetio da je otińla iz balske dvorane? Ona sada dolazi da se nade sa vama, zar ne?" ,,Ne trudite se da poreknete, kopile jedno", besneo je Tornbridņ. ,,Vi ste ovde da biste zaveli moju ņenu. Bań ovde, u mojoj rodenoj kući, zaboga. Zar uopńte nemate stida, čoveče?Ni malo pristojnosti ni časti?" ,,Nemam pojma gde se ledi Tornbridņ sada nalazi, gospodine. Ali uveravam vas, nije mi namera da se nadem sa njom ovde. Uverite se sami, nije ovde u blizini." 1:1 48 49 ,,Pretpostavljam da imate neko razumno objańnjenje ńta radite u njenoj spavaćoj sobi?" Tornbridņ je pitao s nevericom. ,,Traņio sam novi klozet koji sam čuo da ste postavili."
,,Nemojte misliti da me moņete zavarati tom neubedljivom pričom." Tornbridņ je bio vidno besan. ,,Klozet je ispod zadnjeg stepenińta, upravo tamo gde je u svim uglednim kućama." ,,Mqja greńka, gospodine", Sebastijan se uljudno izvinjavao. ,,Očigledno da sam se nekako dezorjentisao kada sam napustio balsku dvoranu. Mogao bih da se zakunem da mi je jedan od sluga rekao da je klozet na ovom spratu. Mislim da sam moņda popio malo previńe vańeg odličnog ńampanjca večeras, Tornbridņe." ,,Nećete se izvući sa ovim, Ejndņelstoune." Tornbridņov glas tresao se od jačine njegovih emocija. ,,Nije me briga za to ńto ste odličan strelac." ,,Ako imate nameru da me izazovete na dvoboj, Tornbridņe, predlaņem vam da se obuzdate. Ako već niste čuli, okanio sam se takvih stvari." ,,Mislite da bih prihvatio fieko vańe laņno izvinjenje?" Tornbridņov glas prerastao je u visoki, očajnički vrisak. ,,Nisam ja neki seoski plemić kome se moņete rugati kao ńto se rugate mladom Merivederu." ,,Tornbridņe, sasluńajte me na trenutak. Mogu sve da vam objasnim." ,,Briga me za vańa objańnjenja. I moņete pońtedeti sebe muke da po vańim sekundantima ńaljete izvinjenja. Nemam nameru da se sa vama borim za pitanje časti." ,,Ńta onda nameravate da uradite?" Sebastijan je tiho uptao. ,,Ńta mislite da nameravam da uradim? Smestiću metak u vas ovde i sada, davole prokleti. I to pravo u srce. Moņete se oprostiti sa svojim prijateljima, gospodine. Neće vam biti od velike koristi posle ove večeri. Yidećemo da li ćete se petljati sa tudim ņenama u budućnosti." ,,Za ime Boga", rekao je Sebastijan. ,,Spustite pińtolj dole, čoveče. Kunem vam se da nisam imao nikakve namere sa vańom gospodom. Ovih dana, moju paņnju zaokupljaju druge stvari." Prudens se sledila. Iz onoga ńto je čula da pričaju, shvatila je da Tornbridņ ima pińtolj. Situacijaje bila toliko ozbiljna, on je bio u stanju u kojem je vrlo lako mogao da povuče obarač. ,,Nemojte da očekujete da ću poverovati da ste ozbiljno zainteresovani za ono nevinańce, gospodicu Meriveder", besneo je Tornbridņ. ,,Teńko da ste vi tip muńkarca kojeg na duņe staze moņe zainteresovati takva neobična ličnost poput nje. Vi koristite tu sirotu mladu ņenu, zar ne?" 50
,,Tornbridņe, hoćete li me, molim vas, sasluńati bar na trenutak?" ,,Izvodite svoju predstavu udvarajući se njoj, a u stvari je samo koristite da skrenete paņnju, dok jurite svoj pravi cilj. Koristite gospodicu Meriveder kao masku, dok zapravo flertujete sa mojom ņenom." ,,Ne zanima me ledi Tornbridņ", rekao je Sebastijan. Zvučao je kao da je iznenada izgubio strpljenje. ,,Dajem vam reč, Tornbridņe, nisam dońao u ovu sobu da se sastanem sa vańom ņenom." ,,Ali ne postoji drugo objańnjenje", Tornbridņ se protivio. ,,Ona je tako lepa. Bog zna da je svaki muńkarac koji je pogleda poņeli. Mislite da moņete tek tako uzeti ono ńto ņelite, zar ne, Ejndņelstoune? Vi prokleto arogantno kopile." ,,Tornbridņe, uporno vas molim da pokuńate da se smirite. Potpuno ste izgubili kontrolu nad sobom." Prudens je znala da ne sme čekati vińe ni trenutka. Bilo je jasno da Sebastijan neće biti u stanju da obuzda Tornbridņov bes. Sad je bilo vreme da vrati svoj dug Palom Anćtelu. Duboko je uzdahnula i otvorila vrata ormana. ,,Oprostite mi, gospodo", odlučno je rekla Prudens dok su se vrata otvarala. ,,Verujem da je krajnje vreme da zavrńimo sa ovom budalastom situacijom pre nego ńto neko nastrada." ,,Ńta do davola?" Tornbridņ se okrenuo prema njoj. Pri svetlosti sveće koju je on drņao u ruci, mogla je da vidi zaprepańćenje na njegovom ńirokom licu jakih crta. Pińtolj u njegovoj ruci nesigurno se kolebao. ,,Nebesa, gospodice Meriveder. Ńta radite vi ovde?" ,,Morate oprostiti gospodici Meriveder, Tornbridņe." Sebastijan je istupio jedan korak napred i veńto uzeo pińtolj Tornbridņu iz ruke. ,,Tek ńto je dońla sa sela i joń uvek nije naučila onu otmenu umetnost pojavljivanja u pravo vreme." Tornbridņ nije obraćao paņnju na njega. Njegov začuden pogled bio je uperen ka Prudens. Njegov bes brzo je preńao u zbunjenost. ,,Ńta se ovde dogada?" Prudens je pocrvenela zbog njegovog optuņujućeg pogleda, ali je zbunjenom čoveku uputila osmeh koji je trebalo da ga uveri. ,,Zar to nije očigledno, moj lorde? Ejndņelstoun i ja smo traņili mirno, skriveno
mesto da na miru popričamo o nekim nańim zajedničkim temama u vezi sa natprirodnim fenomenima i bojim se da smo greńkom zalutali ovde." ,,Natprirodni fenomeni?" Tornbridņ je izgledao joń vińe zbunjen, kao da je počeo da sumnja. 51 Sebastijan je podigao obrvu. ,,Isto tako, gospodica Meriveder nije naučila da izmisli neku druńtveno prihvatljivu laņ. Nema bań mnogo izgovora koji bi opravdali nańe prisustvo ovde. Pretpostavljam da moramo reći istinu ovaj put." Tornbridņ ga je smrknuto pogledao. ,,A istina je da ste doveli ovu nevinu devojku ovde da je zavedete. Da li je to tačno, Ejndņelstoune?" ,,Ne bań u potpunosti", rekao je Sebastijan. ,,Nije imao takve namere", ońtro se pobunila Prudens. Tornbridņ je i dalje mrko gledao u Sebastijana. ,,Treba da se stidite, gospodine." ,,Niste prva osoba koja mi je ukazala na to večeras." ,,Moj lorde, vi ne shvatate." Prudens se izvukla iz ormana. ,,Ejndņelstoun me nije doveo ovde sa namerom da me zavede." Tornbridņ je saņaljivo pogledao. ,,Moja draga sirota gospočtica Meriveder. Ovo će slomiti plemenito srce ledi Pembrok. Vi ste tako tuņno naivni." Sebastijan je prekrstio ruke i krenuo preina ormanu. Zamińljeno je pogledao Prudens. ,,Naivna nije prava reč za gospodicu Meriveder. Brzopleta je moņda bolja reč. Nesmotrena. Neobuzdana. Nerazumna. Da, mogao bih da smislim mnogo različitih osobina koje odgovaraju gospodici Meriveder mnogo bolje nego naivna." Namestila je naočare vińe na nosu i besno ga pogledala. ,,To nije pońteno, moj lorde. Pokuńavam da objasnim ovu veoma zbunjujuću situaciju lordu Tornbridņu. On ima sva prava da zna kako smo mi dospeli u spavaću sobu njegove ņene." ,,Kako god ņelite", odgovorio je Sebastijan, a njegove zlatne oči davolski su sijale. ,,Objasnite mu." Ljutnja je buknula u njoj kada je shvatila da joj on ni malo neće pomoći. Prokletnik, ponovo se zabavljao, sada na njen račun. Ako se uzme u obzir činjenica da su se nańli u ovoj situaciji zbog njegovog ponańanja, i
to da je ona samo pokuńavala da spase bednika, najmanje ńto je mogao da učini je da joj pomogne. Prudens se okrenula prema Tornbridņu. ,,Stvar je u tome, moj lorde, da je u pitanju jedan veliki nesporazum", reklaje ozbiljno. Tornbridņ je prekinuo mahnuvńi rukom. Sada vińe nije morao da igra besnog muņa, očigledno je odabrao da preuzme drugu ulogu, onu uvredenog domaćina. Ispravio se i uputio Sebastijanu značajan pogled. 52 ,,Ne trudite se, gospodice Meriveder. Činjenice govore same za sebe. Vi ste sami ovde gore u spavaćoj sobi sa jednim od najozloglańenijih muńkaraca u čitavom visokom druńtvu. Dalja objańnjenja stvarno nisu potrebna." Prudens je oklevala za trenutak zbog toka kojim je ova situacija krenula. Namerno se nakaśljala. ,,Gospodine, vi ste u ozbiljnoj zabludi." Tornbridņ nije obraćao paņnju na nju. Joń uvek se pravdoljubivo mrńtio Sebastijanu. ,,Dakle, gospodine? Da li imate nameru da se prema ovoj mladoj dami odnosite kako dolikuje?" Joń uvekjednim ramenom naslonjen na orman, podrugljivo je pognuo glavu, kao da se dņentlmenski klanja. ,,Radi se o tome, Tornbridņe, da smo gospodica Meriveder i ja u ovoj spavaćoj sobi zato ńto smo traņili mirao mesto da razgovaramo o nańoj budućnosti. Odlučio sam da mi je vreme da se ņenim. S njene strane, gospodica Meriveder mudro je zaključila da neće imati bolju priliku zbog svojih godina. Tako da smo se dogovorili." ,,Ejndņelstoune", priguńeno je izgovoriła. Sebastijan nije ni malo oklevao. ,,Dozvolite mi da vam predstavim svoju verenicu, gospodine. Gospodica Meriveder i ja smo se verili." 5. ,,Ņao mi je ńto moram da kaņem ovo, moj lorde, ali za katastrofu koja nas je zadesila u potpunosti ste vi krivi", izjavila je Prudens dokje Sebastijan okretao faeton ka prepunom parku. ,,Zaista ste velikoduńni, draga moja." Sebastijan je terao dva predivno uskladena crna konja kroz guņvu. ,,Mislim da većina zasluga za deńavanja od prońle noći ipak pripada vama."
Prudens se sakrila ispod oboda svog jednostavnog slamnatog ńeńirića. Povukla je svoju suknju boje ńkriljca preko kratkih čizmica i traņila način da se odbrani. ,,Samo sam htela da pomognem." ,,Jeste li, zaista?" ,,Da ste mi dozvolili da objasnim lordu Tornbridņu, sve bi bilo reńeno na zadovoljavajući način." Prudens je gledala pravo ispred sebe, sve 53 vreme svesna pogleda koji su bili upućeni Sebastijanu iz kočija koje su prolazile. Kao kada ih je Tornbridņ dopratio natrag do balske dvorane i objavio novosti o zarukama Palog Andela. Gosti Tornbridņovih prvo su bili potpuno ońamućeni, pa iznenadeni neočekivanim novostima i na kraju duboko zaintrigirani. To je svakako bio najuzbudljiviji dogadaj proleća. Vest da se Pali Andeo ņeni zanimljivom gospodicom Neobičnom, bila je očigledno vińe nego ńto je većina članova druńtva mogla da pretpostavi. Reakcija druńtva bila je nińta u poredenju s tim kako su reagovali Hester i Trevor. Bili su ńokirani i ostali su bukvalno bez reči. Sebastijan je upozorio Prudens da ne pokuńava da objasni situaciju ni jednom od njih dvoje, jer bi to samo joń vińe iskomplikovalo stvari. Bila je prisiljena da se sloņi sa njim oko toga. Neočekivano, Hester se prva povratila od tog zaprepańćujućeg objavljivanja veridbe. Kada je konačno prihvatila vest, njen pogled bio je čudno zamińljen. ,,Nisam bań očekivala tako neńto", razmińljala je. ,,Ali onda, kad bolje razmislim, Pali Andeo retko kad radi neńto ńto se od njega očekuje. I logično je da je izabrao nekoga neobičnog kao ńto si ti za svoju buduću groficu." ,,On igra joń jednu od svojih prokletih igara", reņao je Trevor. ,,Nisam bań siguraa u to", rekla je Hester. ,,Veridba je časno vezivanje. Ńta god da pričaju o njemu, Ejndņelstoun nije poznat po tome da je ikada pogazio reč. U svakom slučaju, nińta ne moņe da se uradi po tom pitanju sada. Pruje verena za Palog Andela i to je činjenica. Treba da nastavimo dalje kao da je sve normalno."
Yeridba defmitivno nije bila normalan dogadaj, bar ńto se ugladenog druńtva tiče. Čitav London bio je uzbuden zbog toga. Sebastijan se odlučio za voņnju parkom tog popodneva, govoreći da je bolje hrabro se pojaviti pred Ijudima, nego se sakriti od neņeljenih pogleda. Prudens nije bila sasvim uverena da je njegovo razmińljanje ispravno. ,,Molim te, nemojte da se uvredite, Pru", rekao je sada. ,,Istina je da su vańa objańnjenja Tornbridņu samo joń vińe pogorńavala situaciju." Prudens ga je besno pogledala. ,,Ne vidim kako su mogla da pogorńaju stvar vińe od vańih smeńnih opravdanja. I ne sećam se da sam vam dala dopuńtenje da me zovete po imenu." Njegove usne blago su se osmehnule. ,,Mislio sam da vam neće smetati. Na kraju krajeva, sada smo vereni." ,,Ne ńto se mene tiče." ,,Nismo?" Sebastijanove tamne obrve su se namrńtile. ,,A ńta ste mislili da će se dogoditi kada ste onako herojski iskočili iz ormana?" Prudens je stegla svoju ńiroku, jednostavnu torbicu. ,,Pokuńavala sam da vam spasim ņivot, gospodine. Ako niste primetili, bili ste u nekoj vrsti bezizlazne situacije, u tom trenutku." ,,Da, bio sam, zar ne?" Sebastijan je rekao ravnoduńno. ,,Ali skočili ste da me spasite i ja sam bio spańen." ,,Drago mi je da bar umete to da cenite." Ņacnuo je taj njegov hladni sarkazam. ,,Prema nańem dogovoru koji smo napravili, bila sam vań duņnik. Samo sam pokuśavala da ispunim svoju obavezu prema vama." ,,Ah, da, nań dogovor." ,,Mislila sam da mogu da vam se oduņim tako ńto ću vas spasiti od lorda Tornbridņa." ,,Shvatam." Prudens je opet obuzelo ono sumorno osećanje krivice koje je bilo u njoj joń od prońle noći. ,,Pretpostavljam da ste mnogo Ijuti, moj lorde." Sebastijan je slegnuo ramenima. ,,Ne naročito." Zbunjena, Prudens se nagnula i pogledala ga sa strane. ,,Kako to?" ,,Mislim da nańa yeridba neće predstavljati problem." Prudens se ozarilo lice. ,,Imate plan kako da se izvučemo iz ove nańe neprilike?" ,,Pretpostavljam da bi se moglo reći da imam."
Prudens ga je gledala s olakńanjem, dok je u njoj raslo pońtovanje prema njemu. ,,Moj lorde, to su odlične vesti. Ńta tačno nameravate da uradite?" Sebastijan joj se osmehnuo, ali njegovpogledbio je zagonetan. ,,Imam jedan veoma jednostavan plan, draga moja. Nameravam da u potpunosti uņivam u svim čarima koje ņivot pruņa verenom čoveku." Prudens je zinula od iznenadenja. ,,Molim?" ,,Čuli ste me." Sebastijan je iz hladne učtivosti podigao ńeńir u znak pozdrava jednoj starijoj gospodi koja je zurila u njih iz kočije koja je prolazila pored crnog faetona. Ņena je brzo skrenula pogled. ,,Nameravate da ostanemo vereni?" Prudens nije mogla da veruje. ,,Zańto biste za ime Boga ņeleli to da uradite?" 55 ,,Ne vidim da imamo bań neki izbor, zar ne?Ako objavimo svetu da je nańa veridba obmana, vańa reputacija biće unińtena." ,,To i neće biti neka velika ńteta, moj lorde. Jednostavno ću se povući na selo malo ranije nego ńto sam planirala. Druńtvo će brzo zaboraviti na mene." ,,A ńta je sa mnom, Pru?" Sebastijan je neņno upitao. ,,Uveravam vas da druńtvo neće tako lako zaboraviti moju ulogu u svemu tome. Tombridņ će, na primer, pomisliti da su njegove početne sumnje u vezi sa mojim boravkom u sobi njegove ņene bile tačne. Vrlo je verovatno da će me opet juriti sa pińtoljem u ruci." Prudens je zagrizla donju usnu i posmatrala Sebastijana. ,,Zaista mislite da bi to uradio?" ,,To je vrlo verovatno." ,,Nisam o time razmińljala. Ńta ćemo da preduzmemo, moj lorde?" ,,Do leta ćemo biti vereni", rekao je smireno Sebastijan. ,,Kada dode jun, vi se moņete vratiti u Dorset, a ja ću nastaviti sa mojim poslovima. Yremenom će druńtvo izgubiti interesovanje za nas." ,,Shvatam ńta ņelite da kaņete", Prudens je rekla, razmińljajući paņljivo o tome. ,,Jednom prilikom, u toku leta, tiho ću objaviti da raskidam yeridbu. Do jeseni, svi će zaboraviti na to." ,,Tako nekako."
,,Da, moglo bi da upali." Prudens se namrńtila dok je razmińljala. ,,To znači da sledeća dva i po meseca oboje imamo obavezu da se pravimo da smo srećan zaručeni par." ,,Mislite li da moņete da igrate ulogu srećno verene dame toliko dugo, Pru?" ,,Ne znam", bila je iskrena. ,,Nikada se nisam okuńala kao glumica." ,,Sigiiran sam da ćete sa malo veņbe uskoro biti sjajni." ,,Stvarno tako mislite?" Prudens je nagnula glavu na jednu stranu i lukavo ga pogledala. ,,A vi, moj lorde?" Sebastijan se nasmeńio. ,,Ne treba da se brinete, draga moja. Uveravam vas da mogu da odigram svoju ulogu. Talenat za glumu mi je u krvi." ,,Da, toje tačno, zarne? Veoma ste srećni ńto vamje majkabila odlična glumica." Uzdahnula je Prudens. ,,Stvarno mi je ņao zbog svega." ,,Gledajte to sa vedrije strane", predloņio je Sebastijan ,,Moņda će sada ona dosada od vańeg brata prestati da me izaziva na dvoboj svaki put kada vas pozovem na ples." 56 ,,Pretpostavljam da je tako." Prudens se diskretno nakańljala. ,,Postoji samo joń jedna mala stvar koja se tiče dogadaja od sinoć i koju ņelim da rańčistim pre nego ńto nastavimo dalje sa ovom predstavom." Sebastijan se nasmejao. ,,Dozvolite mi da pogodim o čemu se radi. Verovatno ņelite da znate ńta sam tačno radio u sobi ledi Tornbridņ." ,,Da, u stvari, htela bih da mi objasnite. Ni za trenutak nisam pomislila da imate randevu sa njorn. Paņljivo sam vas posmatrala u poslednje vreme, moj lorde, i ono sinoć nije bio prvi put da vas vidim kako misteriozno nestajete iz balske dvorane. Koliko sam mogla da ocenim, niste se ni sa kim sastajali tada." Sebastijan je gledao u nju sa tihim divljenjem. ,,Bili ste veoma dobar posmatrač. Ali ne mogu reći da sam iznenaden. Vi ste jedna neverovatna ņena." ,,Nisam sasvim sigurna da je to kompliment. I, hoćete li mi reći ńta ste to radili prońle noći?" Sebastijanove zlatne oči na trenutak su zaiskrile kada mu je Prudens postavilapitanje. ,,Da li stvarno mislite da sam postao najobičniji provalnik?"
Prudens je ńirom otvorila oči iza stakala svojih naočara. ,,Palo mi je na pamet, moj lorde, da ste malo skrenuli sa pravog puta pokuńavajući da razbijete dosadu i da ste moņda pribegli tom nesrećnom hobiju." ,,Drugim rečima, pomisHli ste da sam moņda postao kradljivac nakita. Očajan sam ńto saznajem da me tako malo pońtujete." ,,Iskreno, nisam bila sasvim ubedena da se radi o tome", odgovorila je Prudens brzo. ,,Na kraju krajeva, znala sam da vam ne treba novac. Svi kaņu da ste prebogati i da imate vińe nego ńto vam je potrebno. Dakle, ńta ste stvarno radili u spavaćoj sobi ledi Tornbridņ?" ,,Bili ste delimično u pravu u svojim početnim sumnjama. Kao ńto sam pokuńao da vam objasnim, traņio sam ogrlicu. Jednu veoma posebnu." ,,Ńta?" Prudens ga je začudeno gledala. ,,Ne verujem u to." ,,To je prava istina. Ogrlica ne pripada ledi Tornbridņ, u svakom slučaju." Prudens se odmah zainteresovala. ,,Čija je to onda bila ogrlica?" ,,Ona pripada jednoj dami iz visokog druńtva koja je dala ledi Tornbridņ." ,,A zańto je dala njoj?" upitala je Prudens. ,,Nadala se da će time kupiti ćutanje ledi Tornbridņ", Sebastijan je tiho rekao. 57 ,,Njeno ćutanje?" Pnidens je dońla do očiglednog zaključka. ,,Ledi Tornbridņ je ucenjivala tu damu?" ,,Upravo tako. Ledi Tornbridņ traņila je joń jedan komad nakita u zamenu za njeno dalje ćutanje. Medutim, ņrva ove ucene shvatila je da ona nikada neće prestati da traņi joń. Odlučila je da proba da uradi neńto kako bi sprečila ledi Tornbridņ." Pradens se namrńtila. ,,Ņrtva se vama obratila za pomoć?" ,,Ne, obratila se čoveku po imenu Yistlkroft, a on je onda kontaktirao mene. Nas dvojica imamo jedan dogovor, znate. On ima obavezu da mi donosi najzanimljivije slučajeve." Prudens je sada bila oduńevljena čitavom pričom. „1 zato je dońao sa ovim slučajem kod vas?" ,,Da."
,,Kako je to uzbudljivo", Prudens je uzdahnula. ,,Da li ste pronańli ogrlicu sinoć?" Sebastijan se arogantno, samozadovoljno osmehnuo. ,,Da, naravno da jesam." ,,Gde je? Ńta ste uradili sa njom?" ,,Jutros je vraćena svom pravom vlasniku. Yistlkroft obavlja taj deo posla. Ja vińe volim da ostanem u svemu tome anoniman. Niko osim vas, Yistlkrofta i mog prijatelja koji se zove Gerik Saton ne zna za ovaj moj mali hobi." ,,Shvatam. Razumem i zańto ņelite da taj vań hobi ostane tajna. Ali ńta će biti sa ledi Tornbridņ? Zar neće ostvariti svoje ucenjivačke pretnje kada bude shvatila da ņrtva viśe ne saraduje?" ,,Sumnjam u to." ,,Zańto ne bi to uradila?" ,,Zato ńto sam, pre nego ńto ste me vi onako grabo prekinuli, a onda i Tornbridņ, imao vremena da ostavim poruku u sefu ledi Tornbridņ, na mestu gde je bila ogrlica. Ona će to vrlo brzo otkriti." ,,Ostavili ste poruku?" Prudens je pitala. ,,Ńta ste napisali?" ,,Samo da jedna anonimna strana poseduje informacije da poreklo ledi Tornbridņ nije bań onakvo kakvim ga smatraju druńtvo i sam lord Tornbridņ. Da budem iskren, Pru, ledi Tornbridņ dolazi sa dna i njen ugled u druńtvu bio bi unińten da se to ikad otkrije." ,,Sa dna?" ,,Ona je jedno izuzetno pametno i ambiciozno stvorenje koje je prokrčilo sebi put na gore u druńtvenoj lestvici. Ne osudujem je bar zbog 58 toga ńto je stvorila fasadu vrednu pońtovanja koja je prevarila dnińtvo i tako upecala imućnog muņa." Prudens se priguńeno nasmejala. ,,Drugim rečima, borila se za ono ńto je stekla i pońtujete je zbog toga, ali ne moņete tolerisati njen povratak na stari put, o tome se radi, zar ne?" ,,Pogotovo ne kada izabere ņrtvu koja se isto tako podigla iz blata i probila sebi put u visoko druńtvo. Ledi sada ima sve ńto joj je potrebno, i zato ne mora da ucenjuje drugu damu iz druńtva koja ima prońlost sličnu njenoj."
,,Sasvim ste u pravu. „ Prudens je kratko klimnula glavom u znak odobravanja. ,,To ste joj napisali u poruci?" ,,Da." ,,Ali kako ste saznali za tajnu ledi Tornbridņ?" Prudensje upitala. ,,Imam svoje načine istraņivanja, kao ńto i vi imate svoje." Prudens se prisetila njegovih skorańnjih nestanaka sa različitih balova. ,,Vańe metode su veoma veńte, moj lorde. Ledi Tornbridņ je uspela da prevari čitavo druńtvo, a vi ste saznali za njenu tajnu. Briljantno, Ejndņelstoune. Apsolutno briljantno." ,,Znao sam da ćete umeti da cenite moj trud." ,,Naravno da cenim." Prudens se oduńevljeno smeńila. ,,Odlično ste izveli čitavu stvar, moj lorde." ,,Hvala." ,,Ali moņda će ledi Tornbridņ posumńjati da ste joj upravo vi ostavili poruku?" ,,Sumnjam. Čak iako joj Tornbridņ ispriča da nas je zatekao u njenoj spavaćqj sobi, verovatno me neće povezati sa porukom koju će jednog dana pronaći u svom sefu." ,,Zańto ne?" ,,Kao prvo, zato ńto će proći nekoliko dana dok ona pronade poruku i neće znati kada je ostavljena. Kao drugo, čak iako bude razmińljala o tome da sam se ja nańao u njenoj spavaćoj sobi, setiće se da ste vi bili sa mnom", rekao je Sebastijan. Prudens je nagnula glavu na jednu stranu i proučavala ga ispod oboda svog ńeńirića. ,,Ne razumem." ,,Kao i svi ostali, i ona će pomisliti da smo pobegli gore kako bih vas mogao zavesti u prvoj slobodnoj sobi koju sam pronańao." ,,Moj lorde." Prudens je bila ńokirana. Mogla je da oseti kako joj obrazi naglo crvene. 59 ,,Bań lepa slika, zar ne?" ,,Pretpostavljam da to svi misle danas", rekla je Pnidens mrzovoljno. ,,Bez sumnje."
Prudens je za trenutak ćutala dok je razmińljala o onome ńto joj je Sebastijan upravo ispričao. ,,To sve objańnjava, naravno. Pronańli ste sebi veoma interesantan, čak opasan hobi, moj lorde." ,,Uņivam u tome, s vremena na vreme", Sebastijan je priznao. ,,Vrlo je sličan mom malom hobiju." ,,Primetio sam." Sebastijan je blago povukao uzde. ,,To znači da imamo neńto zajedničko, zar ne mislite tako?" ,,Da, tako je." Prudens se okrenula prema njemu, iznenada oduńevljena. ,,Gospodine, palo mi je na pamet da bismo mogli da udruņimo interese." Sebastijan je pogledao oprezno. ,,O čemu do davola govorite?" ,,Ne vidim zańto ne bismo mogli zajedno da istraņujemo, moj lorde. Tako udruņeni, bili bismo sjajan tim." ,,Kao ńto smo bili sinoć?" drsko je upitao. ,,Mogu li da vas podsetim da sam zamalo dobio metak od Ijubomornog muņa zato ńto ste mi vi tako nesebično pomagali?" ,,To stvarno nije fer, moj lorde. Ńta biste vi bez mene?" ,,Ja bih se sakrio u orman i tako izbegao Tornbridņa", kratko je odgovorio Sebastijan. ,,Ne bi me nikada primetio." ,,Oh. „ Prudens je traņila neki dobar kontraargument kojim bi sruńila njegovu teoriju, ali nije mogla da pronade ni jedan. Odlučila je da promeni taktiku. ,,Molim vas da razmislite o tome kako bi zanimljivo bilo da radimo zajedno, gospodine. Samo pomislite kakve ćemo interesantne razgovore voditi." ,,Razmislio sam o tome. Ńta mislite, zańto sam vam ispričao o ucenjivačkom planu ledi Tornbridņ? Nisam rekao da ne ņelim da pričam o svojim slučajevima sa vama." Prudens se opet ponadala. ,,Znači mislite da bismo mogli da radimo zajedno?" ,,Samo da se posavetujemo medusobno", glatko je odgovorio Sebastijan. ,,Rado ću popričati sa vama o svojim slučajevima. Ne treba mi joń onakvih scena poput one od sinoć." ,,Ne vidim zańto ne", uzvratila je Prudens. ,,Ńteta je već učinjena. Već smo uhvaćeni u ovu farsu od nańe veridbe sve do leta. Ńta bi joń moglo da krene po zlu?"
Sebastijan je strogo skupio usta. ,,Moja istraņivanja uvek sa sobom nose odredeni rizik. Ne ņelim da se vińe ikad suočite sa pińtoljem." Njene oči su se rańirile. ,,Da li se tako neńto često deńava u toku vańih istraņivanja?" ,,Naravno da ne. Ali ne ņelim da rizikujem. Kao ńto sam rekao, razgovaraću sa vama o slučajevima, ali to je sve." Pogledao je zadovoljno. ,,Posle svega, moja draga, vi ste stručnjak u oblasti natprirodnih pojava, ne u istraņivanju ucena i drugih sličnih nedela." ,,Ali sigurna sam da bi mnoge moje metode mogle jednako dobro da se primene i na istraņivanje kriminalnih aktivnosti, kao ńto ih ja primenjujem za natprirodne pojave", Prudens je bila iskreno uverena. ,,Verujte mi draga moja, postoji velika razlika izmedu ove dve vrste istraņivanja." Prudens ga je vatreno pogledala. ,,Kako vi to moņete da znate?" ,,Pa očigledno je." Sebastijanove aike u rukavicama jedva primetno su pomerale uzde. Konji su ubrzali svoj korak u kas. ,,Moj lorde, morara reći da ste neverovatno tvrdoglavi ńto se tiče ove stvari. Pońto smo prinudeni da provodimo dosta vremena jedno sa drugim u naredna dva i po meseca, ne vidim zańto ne bismo to iskoristili da se medusobno pomaņemo u različitim istraņivanjima." ,,Moj odgovor je ne, Pru, i to je moja konačna odluka." Bez sumnje, Sebastijanov glas bio je čvrst poput čelika. Prudens je spustila bradu. ,,Dobro, moj lorde. Ako ste odlučili da budete arogantni i bandoglavi u vezi sa tim pitanjem, ja tu nińta ne mogu." On se nasmejao sa odobravanjem. ,,Drago mi je da niste od one vrste ņena koje plaču kada nije sve po njihovom. To me stvarno zamara." ,,Da plačem? Ja? Nikako, moj lorde." Pradensje pokuńala da imitira njegov ledeni osmeh. ,,Ne bih da vam dosadujem. U svakom slučaju, verujem da ću biti dovoljno zauzeta svojim sopstvenim istragama." Sebastijan je uljudno klimnuo glavom. ,,Jedva čekam da mi pričate o njima." Prudens nije marila za pomalo podilazeći ton koji je naslutila u njegovom glasu.
,,Verovatno ću moći da vam podnesem detaljan izveńtaj o mojem poslednjem istraņivanju već sutra ujutru." ,,Tako brzo?" Sebastijan je iznenadeno pogledao. ,,Nańli ste klijenta ovde u gradu?" 60 61 ,,Prijateljica ledi Pembrok poverila mi je vińe nego fascinantan slučaj." Primakla mu se bliņe. ,,Da li poznajete gospodu Likok?" Sebastijan je brzo razmislio. ,,Čuo sam za nju. Njen muņ nedavno je preminuo i ostavio joj svoje bogatstvo, koliko se sećam." ,,Da. Ona u poslednje vreme ima problem sa duhom koji se pojavljuje u zapadnom krilu njene kuće. Nadala sam se da ću moći da proverim svoje teorije tako ńto ću koristiti jednu električnu napravu da uhvatim tog duha, ali plańim se da bi to bilo gubljenje vremena u ovom slučaju." ,,Kako ćete onda uhvatiti svog duha?" Prudens se superiorno nasmeńila. ,,Ledi Pembrok i ja ostaćemo tokom noći sa gospodom Likok. Yečeras ću spavati u njenoj spavaćoj sobi u zapadnom krilu." Sebastijan je upitno pogledao. ,,Zamenićete mesto sa gospodom Likok?" ,,Tačno. Ali nikome nećemo reći da smo se zamenile." Bio je oduńevljen. ,,Zańto ne? Mislite da je duhu bitno ko je u sobi?" ,,U stvari", rekla je Prudens, ,,mislim da mu je to veoma vaņno." Sebastijan je upitno pogledao. ,,Njemu?" ,,Zavrńila sam sa početnim ispitivanjima. Postoji nekoliko interesantnih detalja, posebno u ovom slučaju natprirodnih pojava." Prudens mu se poverila. ,,Prvi je to da je duh tek nedavno počeo da se pojavljuje." ,,Koliko je to nedavno?" ,,Takvi dogadaji počeli su da se deńavaju kratko nakon smrti gospodina Likoka", rekla je Prudens. ,,Gospoda Likok nikada se pre nije susrela sa duhom u zapadnom krilu. Niti bilo ko drugi. Nije bilo glasina da je kuća opsednuta sve do sada." ,,Moņda ņena samo pati zato ńto je izgubila muņa", podsetio je Sebastijan. ,,Verovatno su to samo końmari." ,,Nisam sasvim uverena u to. Yidite, drugi zanimljiv detalj je to da gospoda Likok nema sopstvenu decu. Ali kako ledi Pembrok kaņe, ima
tri pohlepna nećaka. I sva trojica znaju da je doktor nedavno rekao njihovoj tetki da ima slabo srce." ,,Prokletstvo." Sebastijan je zurio u nju. ,,Hoćete da mi kaņete da mislite da ti nećaci moņda namerno pokuńavaju da uplańe svoju tetku nadajući se da će njeno srce stati?" ,,Mislim da je to sasvim moguće. Yečeras nameravam da otkrijem istinu." 62 ,,Tako ńto ćete se suočiti sa duhom?" Sebastijan je bio neumoljiv. ,,Ne verujem.'' ,,Vi, moj lorde", reklaje slatko, ,,ne moņete nińta da mi kaņete za to." ,,Davola ne mogu. Ja sam vań verenik sada, Pru." ,,Samo za javnost." ,,Svejedno", procedio je kroz zube, ,,posluńaćete me." ,,Sluńala sam vas, moj lorde." Prudens se vedro osmehnula. ,,Vrlo ste jasno rekłi da ćemo voditi nańe istrage odvojeno. Ako sam dobro razumela, ne ņelite da radimo zajedno kao tim. Ili sam pogreńno protumačila vańe reči?" ,,Nemojte da mi ponavljate moje reči, vi pokvarenjakinjo mala. Prokleto dobro znam ńta sam rekao." Prudens mu se nasmejala sa visine. ,,Odlično sam vas čula, moj lorde. Moņemo da raspravljamo o nańim slučajevima, ali ne i da pomaņemo jedno drugom u aktuelnim slučajevima. Ne brinite, ispričaću vam sutra sve ńto sam otkrila." Sebastijanove oči su se caklile. ,,Pru, treba da naučite dosta toga o tome ńta znači biti zaručena ņena." ,,Mislite, moj lorde? Bań čudno. A ja sam mislila da se bań lepo uklapam u svoju novu ulogu." ,,Pru, neću vam dozvoliti..." ,frudens. Dragi Boņe, pa to ste vi. Ne mogu da verujem." Prudens se trgla na zvuk poznatog muńkog glasa. Nije ga čula gotovo tri godine, ali teńko da je mogla da ga zaboravi. Okrenula je glavu i pogledala pravo u bledosive oči čoveka koji je naučio da njena intuicija nije nepogreńiva.
,,Dobar dan, lorde Anderbrink", rekla je tiho dok je pridońlica pribliņavao svog lepog ņdrepca bliņe faetonu. Prudens je duboko udahnula i naterala sebe da dobro pogleda Edvarda, lorda Anderbrinka, onako ravnoduńno, iz učtivosti. Na njeno iznenadenje, i veliko olakńanje, nije osetila nińta osim ņaljenja zbog svoje lakomislenosti. Kako je samo bila blesava pre tri godine kada je pomislila da je Anderbrink bio ozbiljan kada joj je ponudio brak. Nije nikada bilo pitanja ko će dobiti titulu Anderbrink kada se oņenio kćerkom seoskog plemića. Edvard se samo zabavljao tog leta. Nije se mnogo promenio za ove tri godine, primetila je Prudens. Njegova kosa bila je joń uvek onako plava kakve je se sećala, njegove oči krupne i prostoduńne. Njegove prijatne crte lica bile su joń uvek sasvim 63 privlačne, iako je primetila da se malo popunio u obrazima. Bio je obučen u dobro skrojeno odelo koje je bilo iste boje i nijanse kao njegov preskupi biserno sivi ņdrebac. ,,Ovo je neverovatno", rekao je Anderbrink. ,,Bań juče sam se vratio u grad. Sinoć sam saznao da ćete biti ovde do početka leta, ali nisam mogao da poverujem." Nesigurno je pogledao u Sebastijana. ,,Priča se da ste se verili." Sebastijan mu je uputio kratak, odbojan pogled. ,,Glasine su tačne." Edvardov pogled naglo se vratio ka Prudens. ,,Ne razumem." ,,Utomslučaju,lordeAnderbrink",Sebastijanjeblagorekao",predlaņem vam da pročitate objavu koja će se pojaviti u sutrańnjim novinama. Moņda će vam onda biti jasnije." Edvard se namrńtio. ,,Pa, vidite, Ejndņelstoune, Prudens i ja smo stari prijatelji. Imam sva prava da budem zainteresovan za njenu veridbu. Ne moņete me kriviti ńto me ta vest iznenadila." Prudens je videla vatru u Sebastijanovim očima. Nije shvatala zańto se ponańa kao da mu Edvard smeta, ali je odlučila da je najbolje da spreči sukob. ,,Kako je ledi Anderbrink ovih dana?" Prudens je Ijubazno upitala. Nikada nije upoznala ņenu koju je Edvard oņenio, ali je smatrala da je sasvim na mestu da pita za nju.
Edvardovi obrazi dobili su tamnu, Ijutitu crvenu boju. ,,Sasvim je dobro", osorno je odgovorio. ,,Sluńaj, Pru, biću kod Hendlijevih večeras. Hoćeń li i ti doći?" ,,Neće doći kod Hendlijevih", Sebastijan je odgovorio umesto nje. „1 u buduće, Anderbrink, obraćaćete se mojoj verenici sa gospodica Meriveder. Da li ste me razumeli?" Edvard se brzo ispravio u sedlu. Joń vińe je pocrveneo. ,,Naravno." ,,Drago mi je ńto vidim da ste sposobni da shvatite nekoliko vrlo jednostavnih stvari. Biće bolje za vas da je tako." Sebastijan je poterao konje da poņure. ,,Sada nas izvinite, lorde Anderbrink." Crni faeton pojurio je niz ńetalińte, ostavljajući Edvarda za sobom. Prudens je duboko uzdahnula. Znala je da treba da ukori Sebastijana zbog njegove neljubaznosti, ali nije mogla da natera sebe da to učini. Tek sada je shvatila kako je bila napeta za vreme susreta. Nije znala ńta je to tačno osećala kada je ponovo videla lorda Anderbrinka, ali jedino osećanje kojeg je zaista bila svesna bilo je olakńanje. Olakńanje ńto se na kraju ipak nije oņenio njom. Bilo joj je teńko da poveruje da je nekad bila zaljubljena u njega. Sebastijan je neko vreme ćutao. Izgledalo je kao da se potpuno skoncentrisao na voņnju. Konačno, usporio je konje. ,,Kako to da poznajeń Anderbrinka?" upitao je bez promene u glasu. Prudens je namestila naočare. ,,Pre tri godine, proveo je dobar deo leta u Dorsetu. Odseo je kod prijatelja koji su bili u nańem susedstvu. Nekoliko puta smo se sreli. Okupljanja, partije karata, i tome slično." ,,Ńta se dalje desilo?" Prudens ga je na tren pogledala a onda vratila pogled na uńi njegovih konja. ,,Nińta naročito. Na kraju leta, on se vratio u London i verio se ņenom kojom je njegova porodica ņelela da se on oņeni." ,,Lusinda Montkler." ,,Da, mislim da joj je to ime", rekla je Pradens tiho. ,,Kaņu da je njen otac veoma bogat." ,,Jeste, bogat je. Lusinda je i sama takode jedna veoma imućna mlada ņena." ,,Tako sam i razumela", promrmljala je Prudens.
„1 jedna izrazito Ijubomorna ņena", dodao je Sebastijan. ,,Priča se da je Anderbrink postao papučar. Očigledno ga njegova ņena drņi na kratkoj uzici. Da li je pokuńao da vas zavede tog leta u Dorsetu?" Prudens zamalo nije ispustila torbicu. ,,Nebesa, moj lorde. Kakvo je to pitanje." ,,Meni izgleda sasvim razumno da vas to pitam." ,,To je jedno veoma nerazumno pitanje", uzvratila je Prudens. ,,Ali za vańu informaciju, lord Anderbrink je bio savrńeni dņentlmen sve vreme." Nije bilo potrebe da mu łspriča da je Edvard u nekoliko prilika poljubio. Ipak, svaka dama ima pravo na malo privatnosti. Edvardovi poljupci delovali su sada veoma neinspirińući u poredenju sa vrelim poljupcem koji joj je Sebastijan dao one noći kada je otińla u njegovu kuću u gradu. ,,Znači izmedu vas i Anderbrinka nije bilo ničega vińe od prijateljstva pre tri godine?" ,,Tačno tako", kratko je odgovorila. ,,Nikada nije bilo ničega ozbiljnog izmedu nas dvoje. Lord Anderbrink se samo zabavljao na selu tog leta." Trebalo je da ima na umu da lord Anderbrink nije jedini koji je traņio za sebe zabavu na način koji se moņe pokazati kao bolan za druge. Malo nakon ponoći te večeri, Prudens je stavila belu kapicu od muslina i popela se na masivni krevet sa baldahinom koji je zauzimao I •;, skoro celu spavaću sobu gospode Likok. Nosila je na sebi jednostavnu vunenu haljinu, umesto spavaćice, i naravno, naočare. Nije nameravala da spava ove noći. Morala je da prizna sebi da je imala neke nedoumice u vezi sa ovim slučajem. Zapadno krilo kuće Likokovih izgledalo je sablasno tiho. Ne moņe se poreći da je bilo odlično mesto za jednog pravog duha. Prudens nije mogla da čuje čak ni uobičajene zvukove sa ulice, kao ńto su kotrljanje točkova kočija ili graja kasnih prolaznika koji su se vraćali sa neke terevenke, i to zato ńto je spavaća soba bila okrenuta prema velikom, mirnom vrtu kuće Likokovih. Ideja da provede noć u spavaćoj sobi gospode Likok učinila joj se sjajnom kada je prvi put razmińljala o tome. Ako jedan ili vińe gramzivih nećaka gospode Likok sprema neki opaki trik, ovo je bio jedini način da ih uhvate. Sirota gospoda Likok, dovoljno je propatila.
Prudens se ispruņila preko kreveta kako bi otvorila fioku noćnog stočića. Stavila je ruku unutra i dotakla hladan metal malog pińtolja koji je ranije tamo smestila. Pońto je to ponovo proverila, bilo joj je malo lakńe. Spustila je glavu na jastuke i gledala veliki baldahin iznad kreveta. Biće ovo dugačka noć. Nije da nema o čemu da razmińlja, rekla je sama sebi. Njen ņivot je krenuo interesantnim smerom u poslednje vreme. Joń uvek nije mogla styarno da poveruje da je verena za Sebastjana. Cinjenica da veridba neće potrajati dugo, nije umanjivala njeno uzbudenje. Mora da zapamti da je njen odnos sa Sebastijanom osuden da ostane prijateljstvo. On je, ipak, bio erl, i mogao je da izabere neku bolju priliku od nje, kada konačno odluči da pronade sebi ņenu. Ispuniće svoju duņnost prema svojoj tituli i porodičnom imenu, kao ńto je to učinio Edvard pre tri godine. Ali isto tako je znala, duboko u svom srcu, da je Pali Andeo veoma privlači. Osećanje velike bliskosti koje je osećala dok je pored njega, samo se pojačavalo. Sve je to bilo mnogo jače i zavodljivije od daleko plićih osećanja koja je nekad imala prema Edvardu. Vrlo malo joj je nedostajalo da se zaljubi u Sebastijana, pomislila je Prudens. Iskreno, pretpostavljala je da već jeste zaljubljena u njega. Prudens se namrńtila i osetila jak osećaj krivice. Ne sme dozvoliti sebi budalaste, beznadeņno romantične snove o Sebastijanu. Umesto toga, zadovoljiće se time da uņiva u intelektualnoj povezanosti sa jedinim čovekom kojeg je ikada srela koji je razumeo i delio njena interesovanja. 66 Ako bude imala mnogo sreće, pomislila je, iznenada puna optimizma, takva intelektualna veza moņe nastaviti da postoji čak i nakon ńto bude rnorala da se vrati u Dorset. Moņda bi mogli da se dopisuju. On bi mogao da je i dalje obaveńtava o svojim istragama, čak i da joj traņi savet za neke stvari. Ona bi mogla da mu priča o njenim istraņivanjima natprirodnih pojava. Da, dopisivanje bi vrlo verovatno moglo da se ostvari. Bar dok on ne nade ņenu. Prudens je u trenutku postala potińtena. Sebastijan će sigurno
naći sebi ņenu veoma uskoro. Imao je odredene odgovornosti, ipak, razmińljalaje. Kratki, priguńeni tupi zvuk trgao je Prudens iz sanjarenja. Taj tihi zvuk izazvao je u celom njenom telu jaku uznemirenost. Uspravila se na jastucima, napreņući se da čuje. Ideja da se sama suoči sa duhom odjednom joj je bila mnogo vińe zastrańujuća nego ranije. Ako je bila u pravu kada je posumnjala u nećake gospode Likok, mogla je da bude u velikoj opasnosti. Poņelela je da je Sebastijan sada ovde pored nje. Bio bi veoma dobar pomoćnik u ovoj fazi istrage. Gledala je u tamu, traņeći svetlost sveće koja je stajala pored vrata koja su povezivala spavaću sobu gospode Likok sa drugom sobom, odmah pored. Gospoda Likok joj je rekla da je duh svaki put nosio sveću. Joń jedan priguńeni udarac se začuo i Prudensino srce počelo je jače da tuče. Krenula je da uzme pińtolj iz fioke. Sledila se kada je ugledala tamnu senku čoveka koji je stajao napolju na obodu prozora. Uhvatila je panika. Nije očekivala da duh dode iz tog pravca. Prozor se naglo otvorio. Hladan vazduh uńao je u prostoriju. Pnidens je progovorila. ,,Ko je tamo?" Trgla se i zgrabila pińtolj iz fioke. Prilika u ogrtaču koja se pojavila na prozoru, zakoračila je u sobu. ,,Stani, ko god da si." Prudens je razgrnula pokrivač i iskočila iz kreveta. Drņala je pińtolj čvrsto sa dve ruke. ,,Molim vas da sklonite taj pińtolj, draga moja", Sebastijan je smireno rekao. ,,Zamislite samo kakve bi glasine krenule da ste upucali svog ^erenika dan nakon objavljivanja nańe veridbe." ,,Dozvolite mi da pohvalim vańu očaravajuću spavaćicu, draga moja." Sebastijan je odmeravao jednostavnu vunenu haljinu i kapicu od muslina koje je Prudens nosila. ,,Trebalo je da očekujem da će vań izbor garderobe biti neverovatno originalan." ,,Ńta zaboga vi radite ovde, gospodine?" Prudens je polako spustila pińtolj. Mesečina koja je ulazila u sobu kroz prozor svetlucala je na staklima njenih naočara, dajući njenom licu neobičan izraz. ,,Prestrańili ste me. Mogla sam da sam vas upucam."
,,Bi'o je blizu, zar ne? Moj ņivot je izgleda prepun avantura ovih dana. Prvo je Tornbridņ hteo da puca u mene, a onda i moja verenica cilja u mene. Nisam bań siguran koliko će joń takvih susreta podneti moji ņivci." Nervozno ga je pogledala. ,,Postavila sam vam pitanje, moj lorde." ,,Pa, da." Sebastijan se osvrnuo po mračnoj sobi, razgledajući taman, teńki nameńtaj i veliki krevet. ,,Moj odgovor je da sam dońao noćas ovde s namerom da vam pomognem u istrazi svojim iskustvom i svojom yeńtinom." ,,A ńta bi to trebalo da znači, molim vas?" Blago se nasmejao sumnjičavom tonu njenog glasa. ,,Zar to nije očigledno?" Skinuo je sa sebe kaput i prebacio ga preko stolice. Ispod je nosio samo końulju i pantalone. Smatrao je da sako i kravata nisu bań obavezni za ovakvu priliku. ,,Ovde sam da vam pomognem da istraņite svoj najnoviji slučaj natprirodnih pojava." ,,Nisam traņila vańu pomoć, moj lorde. Čini mi se da smo se danas popodne dogovorili da nećemo raditi zajedno na nańim slučajevima." ,,Da", polako je rekao",ali ja sam ponovo razmislio o tome." ,,Zaista?" Kroz bledu svetlost videlo se njeno izraņajno lice puno nade. ,,To su divne vesti." ,,Nisam bań imao mnogo izbora", promrmljao je sebi u bradu. ,,Ńta ste rekli?" ,,Nije bitno." Biće dovoljno vremena kasnije da joj tačno objasni kako će njihoYO novo partnerstvo funkcionisati. Stvar je bila vrlo jednostavna. Sebastijan je nameravao da u potpunosti nadgleda neke njene joń opasnije poduhvate, ali nije ņeleo da ona rizikuje svoju glavu pomaņući mu u njegovim slučajevima. Prudens je spustila pińtolj na ivicu od stola. ,,Kako ste me pronańli bań u ovoj sobi?" Sebastijan je slegao ramenima. ,,Čekao sam da vidim koje će se svetlo poslednje ugasiti u ovom krilu." ,,Veoma pametno." Pradens je prińla prozoru i pogledala dole u vrt. ,,Blagi Boņe, bań je strmo. Kako ste se popeli uz zid?" ,,Nisam se popeo tako. Uńao sam u kuću kroz vrata od kuhinje i stepenicama se popeo na ovaj sprat. Onda sam otvorio prozor u jednoj
praznoj sobi i otkrio ovaj veoma zgodan obod spolja. Njime sam dońao pravo do ove spavaće sobe." ,,Izuzetan pristup problemu, moj lorde." ,,Nije to nińta, zaista. Samo stvar čiste logike i zdravog razuma", skromno je odgovorio Sebastijan. ,,Da, naravno, ali sumnjam da bi se mnogo Ijudi setilo toga." ,,Verovatno da ne", priznao je, zadovoljan njenim divljenjem. Palo mu je na pamet da, iako nije davao ni pet para za mińljenje drugih od kada su njegovi roditelji i brat poginuli, nedavno je otkrio da mu sve vińe znači njeno odobravanje. Ona je bila jedina ņena koju je poznavao koja je bila sposobna da razume njegove neobične talente i interesovanja. Pitao se da li je ona svesna toga koliko on ņeli da je ima, da je poseduje celu. Posmatrao je kako stoji pored prozora i razmińljao o tome kako polako postaje lud za njom. Nijedna ņena nikada nije imala takav uticaj na njega. Kada je bio pored nje, ledena barijera u njemu kao da je nestajala, topila se. Skoro daje mogao da je zaboravi, i prazninu koju je ona skrivala. U tom trenutku Prudens je okrenula glavu da bi ga pogledala. Slaba mesečina padala je na njeno lice, otkrivajući njen blistevi osmeh. Snaņna ņelja prońla je čitavim njegovim telom, skoro da je drhtao. Postalo je bolno jasno tokom poslednjih par dana da pohota koju je Prudens izazvala u njemu one prve noći nije samo prolazni hir. Isto tako je bilo jasno, a i duboko razočaravajuće, da je Prudens izgleda bila zainteresovana za njega prvenstveno zbog njegovog hobija. Ponovo se pitao koliko joj je značio Anderbrink. To pitanje ga je mučilo od kada su se vratili sa voņnje tog popodneva. 68 69 ,,Sad kada ste ovde, treba da napravimo novi plan." Prudens je zamińljeno pogledala u omian. ,,Moramo pronaći način da vas sakrijemo u slučaju da se utvara pojavi." ,,Moņete da zaboravite orman", protestovao je Sebastijan. ,,Nemam nameru da provedem ostatak večeri unutra."
,,Pa gde ćete onda da se sakrijete? Ispod kreveta?" Sebastijan je blago negodovao. ,,Mislim da nema potrebe da se sakrivam sve dok neńto ne nagovesti da će se duh pojaviti." ,,AIi ako se ispostavi da je utvara jedan od nećaka gospode Likok, bolje da ne sazna da ste i vi ovde. Ne smemo da palimo sveću i moramo da budemo veoma tihi." Sebastijan je podigao obrve. ,,Uveravam vas, mogu da budem izuzetno tih. Ima dovoljno svetla od mesečine, tako da nam sveća ne treba. Čak nema ni magle, iako pretpostavljam da će se spustiti ponovo u zoru. Nańa jedina briga sada je ńta da radimo dok nań duh ne odluči da se pojavi." Pogledala ga je ozbiljno. ,,Moņda ne bi trebalo da razgovaramo. Mogao bi neko slučajno da nas čuje." ,,Slaņem se." Sebastijan je krenuo prema njoj. ,,Mogli bismo da odigramo partiju vista", predloņila je Prudens. ,,Na ņalost, nisam ponela karte sa sobom." ,,Onda treba da smislimo neki drugi način da se zabavimo." Sebastijan je uhvatio njenu bradu izmedu palca i kaņiprsta. Neņno joj je podigao lice da bi mogao jasnije da joj vidi oči. Prudens je stajala mirno, iako je dodir njegovih ruku potpuno ońamutio i ostavio bez daha. Pogledala je u njega, a oči su joj bile ńirom otvorene i istraņivale su njegov pogled, radoznalo i u isto vreme uplańeno. ,,Mqj lorde?" jedva je prońaputala. ,,Ņelim da znate neńto, Pru." Njene usne polako su se razdvqjile. Yrhom jezika dotakla je ugao svojih usta. ,,Ńta je to?" ,,Mislite li da je moguće da u meni pronadete joń neńto ńto vas privlači, osim mog malog zanimljivog hobija?" ,,Ńta hoćete da kaņete?" ,,Dozvolite mi da vam pokaņem", neņno je rekao. Spustio je glavu i polako okrznuo svojim usnama njene. Ona je ispustila kratki, nekontrolisani zvuk koji ga je potpuno očarao. Namerno je počeo jače da je Ijubi i prstima dodiruje i istraņuje finu liniju njene vilice. 70 Blaga drhtavica prońla je kroz Prudens. Sebastijan je to odmah osetio. Osetio je i navalu olakńanja i zadovoljstva. Mogao je da učini da ga ona poņeli, rekao je sebi.
Prudens je tiho stenjala dok je on lagano Ijubio. On je osetio kako se njene ruke pomeraju prvo na njegova ramena, a onda se prikradaju oko njegovog vrata. Privila se čvrńće uz njega. Yrućina je rasla u njemu. Skoro da uopńte nije osećao onu hladnoću u sebi. Njegova vatrena ņudnja za Prudens privremeno je oterala. Ona je dahtala dok joj je na trenutak ostavio usne da bi istraņio njen neņni vrat. ,,Sebastijane, ne znam da li je ovo ispravno." ,,Veruj mi, Pru." ,,Verujem ti", odgovorila je brzo. ,,Dobro." Njegove ruke kliznule su niz njena leda, namerno je privijajući bliņe, sve dok njene meke grudi nisu bile potpuno pripijene na njegova prsa a neņni obrisi njegove muńkosti dotakli njena bedra. Njegovo telo već je gorelo od uzbudenja. ,,Sebastijane, zbog tebe se osećam veoma čudno." Prudens je neņno dotakla njegov potiljak. To milovanje ispunilo ga je zadovoljstvom. Ona je stajala na vrhovima prstiju i mrsila mu kosu. Onda je počela da mu uzvraća poljupce neobuzdanom, sirovom strańću. Očigledno nije mnogo naučila od Anderbrinka, zadovoljno je pomislio Sebastijan. Krv se uzburkala u njegovim yenama istog trenutka. Svi planovi o hvatanju duha vińe nisu bili bitni. Moći će da se izbori sa jednom ili čak dve utvare ako se one pojave večeras. U meduvremenu, bilo je mnogo vaņnijih pitanja. Hteo je da vodi ljubav sa Prudens, koja će, znala ona to ili ne, uskoro postati njegova ņena. ,,Sebastijane?" ,,U redu je, ljubavi moja." polako je vukao prema ńirokom krevetu. ,,Sve će biti u redu." ,,Nisam u stanju jasno da razmińljam dok me Ijubiń,,, bunila se. ,,Nisam ni ja." Sebastijan se nasmeńio. ,,Na sreću, to nam sada i nije bań potrebno." Neņno joj je skinuo naočare s lica i stavio ih na noćni stočić. Ona ga je uznemireno gledala, kao da joj je time skinuo masku i ostavio je potpuno otkrivenu. Sebastijan vińe nije mogao da obuzda svoju ņudnju. 71
,,Predivna si", prońaputao je. Njene oči iznenadeno su se rańirile, nije mogla da vemje ńta joj govori. ,,Stvarno tako mislite?" ,,Da, stvarno tako mislim." Neņno je zagrizao njeno malo uvo. „1 jako te ņelim." ,,Zelite me?" Bila je sasvim ońamućena, njenu izuzetno pametnu glavicu sada je mučila stvarno zbunjujuća dilema. ,,Nisam sigurna da razumem ńta hoćete da kaņete, moj lorde." ,,Saznaćete vrlo brzo. Bog zna da vińe ne mogu to da krijem. Vi niste svesni ńta mi radite?" Njen osmeh je trepereo. ,,Ako ja vama radim ono ńto bar liči na to ńto vi meni radite, onda imamo neobičan problem ovde. Nisam sigurna ńta nam je dalje činiti." ,,Ja tačno znam ńta treba da radimo dalje." Sebastijan je spustio glavu i ponovo je poljubio. Njene ruke bile su čvrsto oko njegovog vrata. Kada je osetio njenu glad za njim, taj tihi znak ņenskog prepuńtanja, polako je stavio prste svoje čizme medu njena stopala. Glasno je uzdahnula ali nije se bunila kada je stavio svoje slabine medu njene noge. Podsuknje njene haljine podigle su se na gore kada je podigao koleno i stavio svoje stopalo na krevet iza nje. Pradens je kratko, priguńeno vrisnula kada se iznenada nańla izmedu njegovih butina. Opkoračio je poput sedla na konju. ,,Sebastijane. Oh, dragi Boņe." Privijala se uz njega od uzbudenja. ,,Pst, draga moja. Ne smemo da budemo previńe glasni. Ne ņelimo da oteramo duha." Sebastijan je stenjao dok je kroz pantalone osećao kako gori njena mekana, topla ņenstvenost. To nije samo toplina, trijumfalno je pomislio, već je osećao da ona postaje vlaņna. Osetio je blag, omamljujući miris uzbudenja koje je raslo u njoj i bio je na ivici da izgubi kontrolu nad sobom. ,,Moja predivna, Pru", u čudu je govorio. ,,Gde si se skrivala svih ovih godina?" ,,U Dorsetu", odgovorila je vrlo ozbiljno. Sebastijan je sakrio svoj osmeh u njenoj kosi. Njegove ruke klizile su na gore po njenim nogama i
dotakle vrh njene razgolićene svilene butine. Ona se trgla od tog dodira, a zatim duboko uzdahnula. ,,Iz nekog razloga", rekao je Sebastijan, ,,osećam da te dobro, dobro poznajem. Kao da smo stari prijatelji, ti i ja. Ili moņda ljubavnici." 72 ,,Kako je to čudno." Njen glas je bio sanjiv sada, mekan i topao, prepun ņelje. ,,Upravo sam o tome razmińljala pre nego ńto ste se pojavili. Kao da smo bliski poznanici godinama, iako se poznajemo veoma kratko" ,,Upoznaćemo se joń bolje pre nego ńto se ova noć zavrńi", kleo se Sebastijan. Nije mogao vińe da čeka. Ona je ņelela njega i on je ņeleo nju. Bili su vereni. Sve je odjednom postalo jednostavno i ispravno. Sebastijan je sklonio nogu sa pokrivača i polako spuńtao Prudens na njene prste. Pre nego ńto su njena stopala dotakla pod, bacio je ponovo na krevet. Dah mu se gubio od pogleda na nju kako leņi na sred kreveta, medu zguņvanim belim čarńavima. Njene podsuknje belele su se iznad njenih kolena, otkrivajući podvezice koje su drņale njene jednostavne pamučne papuče. Njeni listovi bili suelegantno izvajani, kao i njeni neņno oblikovani članci. Iznad podvezica, njena bedra bila su predivno zaobljena. Sebastijan je gledao u njene noge a zatim ih obavio sebi oko struka. Čuo je sebe kako ispuńta promukao, neartikułisan glas duboko iz grla. ,,Neńto nije u redu?" Prudens ga je zabrinuto pogledala. ,,Ne, sve je u redu. Nikada nińta nije bilo ovako u redu." Kidao je kopče na svojoj końulji. Čuo je zvuk tihog cepanja, ali nije obratio paņnju. Sve ńto je sada bilo vaņno je da vodi ljubav sa Prudens. Raskopčao je końulju, ali nije imao vremena da je potpuno skine sa sebe. Bio je previńe nestrpljiv da oseti njene prste na svojoj goloj koņi. Seo je na ivicu kreveta i svukao čizme. ,,Izgleda da vam se ņuri, Sebastijane." ,,Da." Spustio se pored Pru i zagrlio je. ,,Dodirni me", rekao je. Uzeo je njenu niku u svoju i vodio je ispod raskopčane końulje.
,,Hoću da osetim tvoje ruke na sebi." ,,Da. Da, i ja to ņelim." Prudens je ispustila kratki, isprekidani zvuk zadovoljstva dok je rukom klizila preko njegovih golih prsa. Uhvatila je u ruku guste kcwrdņe koje je pronańla tamo. Sebastijan je zadrņao dah. Prudens ga je pogledala. ,,Svida mi se da vas osetim. Toliko je snage i moći u vama. Prve noći kada sam vas videla, pomislila sam da ste najdivnije biće koje sam ikada srela." Za trenutak je ostao bez reči, ońamutila ga je slatka, iskrena ņelja u njenim očima obasjanim mesečinom. Nije bilo ni malo glume u njoj, pomislioje. Ni malo lukavstva. Gurnuo je svoje butine medu njene, spustio glavu i Ijubio joj vrat. Konačno je progovorio. ,,Nećeń zaņaliti zbog ovoga, Pru. Kunem ti se svojom čańću." Njene usne dotakle su njegova ramena. ,,Ne očekujem da zaņalim zbog bilo čega ńto uradim s vama. Kako bih mogla? Sve je previńe dobro da bi se moglo opisati rečima." ,,Pru, oduzimań mi dah." Sebastijan je privukao bliņe sebi i počeo da otkopčava red dugmića od ńkoljki koji su zatvarali leda njene haljine. Izgledalo je da to traje večno. Prokleta gomila dugmića, pomislio je. ,,Do davola", promrmljao je, nespretno pokuńavajući da otkopča poslednje dugme. Iznenada je izgubio samokontrolu. ,,Da li si dobro, Sebastijane?" ,,Dobro sam." Ali to nije bila istina, pomislio je dok je spuńtao gornji deo haljine i otkrivao njene male, čvrste grudi. Daleko od toga da je bio dobro. Ruke su mu se tresle. Osećao se kao da ga je uhvatila groznica. Donji deo tela pulsirao mu je od ņelje. Njegov um pomutile su njegove potrebe. Ne, nimalo mu nije bilo dobro. Ali i to je bilo u redu. Nije se tako potpuno ispravno osećao duņe nego ńto mu je bilo stalo da se seti. ,,Sebastijane?" Gledao je u njene prelepo izvajane grudi. Stvarno je polako gubio razum. ,,Boņe, ti si savrńena, Pru." Spustio je glavu i stavio jednu njenu malu, čvrstu bradavicu medu zube.
,,Oh." Njene ruke čvrsto su uhvatile njegovu kosu a njeno vitko telo izvilo se kada je jezikom dodirivao to osetljivo mesto. Njena trenutna reakcija na njegove neņnosti dovela je Sebastijana na sam rub kontrole. Posegao je rukoin niņe a zatim joj podigao haljinu. Mazio je njene butine dok je ona drhtala. Onda je krenuo dalje, traņeći vlaņnu vrelinu koju je znao da će pronaći kako ga čeka. Samo njega. Jedino njega. Pronańao je. ,,Sebastijane. " Prudens je prońla slatka jeza i ona je pokuńala da ga spreči. Osetio je da je taj njen potez instinktivan, njena prirodna reakcija na neņnosti koje nikada pre nije iskusila. 74 ,,Sve je u redu", ohrabrujuće joj je ńapnuo. ,,Ņelim da osetim sva tvoja skrivena mesta. Ņelim da te tako detaljno i blisko upoznam kao ńto muńkarac moņe da poznaje ņenu." ,,Da, ali toje tako čudno." Priguńeno je ńaputala u njegovu końulju. ,,Ti si dama koju oduńevljava istraņivanje čunih i neobičnih stvari", podsetio je. Neņno je ponovo razdvojio njene butine i pronańao njene mekane latice sakrivene u joń mekńoj kosi. ,,Da, znam, ali... Oh. Boņe. Oh, Gospode. Sebastijane, ńta to radiń?" Bila je i topla i vlaņna kao ńto je znao da će biti. Sebastijan je uvukao jedan prst duboko u njen klizav, tesan prolaz. Stegao se oko njega poput fme rukavice. Osećanje je bilo neopisivo. Plańio se da će se osramotiti i istog trenutka prosuti seme svuda. ,,Nisam znala da će vodenje ljubavi biti ovako", poverila mu se bez daha. Sebastijan je pogledao u njene ńirom otvorene oči. ,,Ni ja nisam znao." Odjednom, njegova burna ņelja nije mu bila ni blizu toliko vaņna kao potreba da pruņi Prudens njen prvi pravi ukus strasti. Ņeleo je da ona iskusi uzbudenje tog oslobadanja. Biće dovoljno vremena da zadovolji sebe kasnije. Cela noć je pred njima. Sebastijan je izvukao svoj prst dok je ona razočarano stegnula latice. Pronańao je osetljivi pupoljak palcem i polako vratio prst u njen čudesno topao prolaz.
Prudens je ispustila kratak zvuk koji je bio neńto izmedu vriska i jecaja. Sebastijan je pokrio njena usta svojim i namerno ponovio istu neņnost izmedu njenih nogu. Ona je joń jednom priguńeno zastenjala i uhvatila ga snaņno za końulju. Njena kolena ponovo su se skupila, ne puńtajući njegovoj ruci da prode. ,,Morań malo da se opustiń." Sebastijan je obasuo nizom sočnih, uverljivih poljubaca preko njenih grudi. ,,Otvori se. Da, to je to, duńo moja. Pusti me unutra, Pru. Duboko unutra." Osetio je da ona okleva i onda ponovo polako razdvojio njene neņne butine. ,,Tako si topla", ńaputao je. ,,Ņelim da osetim tvoju toplinu. Moram da je osetim." Mazio je njene latice opet i opet, polako ih ńireći dok nije pomislio da medu njih moņe da klizne i drugi prst. Počeo je to da radi. Njena reakcija bila je trenutna i burna. Ukočila se a njena usta otvorila su se u neņnom, tihom vrisku a onda je počela da se trese. Sebastijan je osetio kako uņivanje prolazi kroz nju u talasima. Trenutak njenog 75 oslobadanja ispunio ga je zadovoljstvom koje se nije moglo uporediti ni sa čim ńto je u ņivotu iskusio. Podigao je glavu i gledao njeno lice dok se ona predavala vrhuncu. ,,Predivno", prońaputao je. Grč njenog zadovoljstva je popustio. Promrmljala je neńto u njegovu końulju ńto on nije mogao da razume. Sebastijan se nasmeńio i iako nerado, izvukao ruku izmedu njenih nogu. Sada je bio red na njega. Udahnuo je njen miris kad je počeo da otkopčava pantalone. Bio je toliko uzbuden da je sumnjao da će moći da izdrņi da ude u nju vińe od samo dva, tri puta. Davola, pomislio je, biće srećan ako idrņi i samo dok stigne do nje. Priguńeni zveket popuńtanja lanca razbio je čaroliju. Sebastijan se osećao kao da ga je neko polio kofom ledene vode. Potpuno se smirio. Osetio je koliko je Prudens napeta. ,,Duh", prońaputala je. ,,Prokletstvo." Sebastijan je protresao glavom pokuńavajući da smiri strast u sebi. Nespretno je pokuńavao i na kraju uspeo da zakopča dugmiće na pantalonama. ,,Ovaj prokleti duh je stvarno dobar primer nekoga ko lońe
procenjuje pravi trenutak. Ako je to radio i dok je bio ņiv, nije ni čudo ńto ga je neko ubio." Glasni zveket ponovo se začuo. Sada je bio bliņe, odjekivao je kroz zidove. Tiho ječanje dopiralo je s drage strane vrata koja su vodila u prostoriju pored. ,J^idija. Lidija, dońao sampo tebe. " ,,Kopile." Sebastijan je skočio sa kreveta. ,,Ńta to radiń?" Prudens je izustila dok je pokuńavala da popravi odeću. ,,Idem da sredim tog duha." Sebastijan je navukao prekrivač preko nje. ,,Ne pomeraj se. Budi veoma tiha." Ostavio je da leņi na krevetu i pokrio je, tako da je izgledala kao jedno brdańce ispod pokrivača. On je brzo preńao preko sobe i dońao do prozora. Navukao je teńke zavese, tako da mesečina nije vińe ulazila u sobu. Zavladao je potpuni, jezivi mrak. ,,Lidija, gde si? Tvoje vremeje dońlo. Dugo, dugo sam čekao da mise pridruņiń u mom grobu. " 76 Lanci su opet počeli da zvekeću o pod u drugoj prostoriji. Sa svog mesta, blizu ormana, Sebastijan je posmatrao prostor izmedu poda i vrata. Pojavila se svetlost sveće. Vrata su se polako otvarala a zveket je odjednom postao mnogo jači. Nejasna figura ulazila je u sobu sporim, teńkim koracima. Sebastijan se povukao dublje u tamnu senku velikog ormana i sa zanimanjem posmatrao kako se prikaza zvekećući pribliņava krevetu. Sveća je obasjavala gnusno unakaņeno lice, delimično pokriveno kapuljačom. Na vratu utvare bila je velika, otvorena rana. Jedna ruka sa navučenom rukavicom, drņala je sveću. Druga je bila sakrivena ispod nabora ogrtača. Lanci su bili vezani oko članaka utvare. Duh se neumoljivo kretao prema krevetu. ^idija. Lidija. Gde si, Lidija?" Sebastijan je napravio jedan korak napred. Ali pre nego ńto je mogao da dode do utvare, Prudens je razgrnula prekrivač i uspravila se. Čvrsto je drņala svoj pińtolj u ruci. ,,Stani ili ću pucati", oglasila se. ,,Ńta, do davola?" Yrisnuo je duh. ,,Ti nisi tetka Lidija."
,,Naravno da nisam. A ni ti nisi duh." Prudens je skočila sa kreveta, pazeći da joj pińtolj bude uperen u utvaru. ,,Dosta je bilo sa ovom ņalosnom prevarom." Jedva je uspela da jednom rukom namesti naočare na nos. ,,Treba da se stidite." ,,Isuse, ńta vi, do davola, mislite, ko ste? Naučiću vas da se ne meńate u tude poslove." Uljez je izvukao ruku ispod ogrtača, drņeći veliki bodeņ. Podigao je ońtricu i primicao se ivici kreveta sa jasnom namerom. ,,Stani ili ću pucati." Prudens se pomerila korak unazad. ,,Nema ńanse", rekao je duh. ,,Dame ne znaju da rukuju pińtoljima." U tom trenutku, Sebastijan se bacio na utvaru koja je drņala noņ. Zgrabio ga je za ramena, s leda mu navukao kapuljaču preko lica i okrenuo ga u mestu. Sveća iz njegove ruke je odletela. ,,Sta do davola?" Duh se borio da ponovo skloni kapuljaču zbog koje nije mogao nińta da vidi. Sebastijan mu nije dozvoljavao da podigne kapuljaču. Nije smeo da rizikuje da ga duh vidi i prepozna. Posle bi dosta toga trebalo da se °bjańnjava. Sebastijan mu je jednom rukom sklonio noņ. Onda je zabio pesnicu auhu pravo u vilicu, koja se jedva nazirala ispod kapuljače. /7 Uljez se zateturao unazad. udario glavom o drveni stub od kreveta i pao bez svesti na pod. ,,Sjajno izvedeno, moj lorde", uzviknula je Prudens dok je ņurila da podigne sveću sa poda pre nego ńto progori parket. ,,U pravom trenutku. Mislim da je on stvarno hteo da upotrebi taj bodeņ na meni." Sebastijan je stajao iznad svoje ņrtve i posmatrao je. Osećanje besa zbog toga ńto je Prudens rizikovala i olakńanje ńto je ona dobro, komeńali su se u njemu. ,,Vi, budalice. Da li ste svesni ńta je moglo da se desi?" Njen pogled zatrepereo je od iznenadenja. ,,Pa, bilo je blizu, to vam priznajem. Stvarno nisam ņelela da dode do toga da moram da pucam u njega. Nikada pre nisam pucala iz pińtolja i moņda ne bih to uradila kako treba."
,,Bilo je blizu?" Sebastijan je ponovio besno i u neverici. Zakoračio je oko tela na podu i prińao Prudens. ,,Mogao je da vam prereņe vrat tim bodeņom. Mogao je da vas ubije, vi tvrdoglava ludice bez mozga." Ona je negodovala. ,,Stvarno, Sebastijane, nema potrebe da vičete." ,,Ne vičem. Ali ozbiljno razmińljam o tome da vas stavim preko kolena i istučem vas tako jako da nedelju dana nećete moći da sedite. Zamalo niste poginuli yečeras." ,,Imala sam pińtolj", podsetila ga je. ,,Imate li uopńte predstavu koliko je teńko stvarno oboriti čoveka tako malim pińtoljem? Yideo sam Ijude koji su hodali i sa dva metka u stomaku. Yideo sam i kako imaju snage da ubiju drugog čoveka pre nego ńto padnu." Prudens ga je posmatrala. ,,Gde ste videli takve stvari, moj lorde?" ,,To nije bitno." Teńko da je ovo bio pravi trenutak da joj opisuje uņase hvatanja bandita u Sargastanu. ,,Ali verujte mi kad vam kaņem da metak nije uvek dovoljan da obori čoveka." ,,Vidite, Sebastijane, ovo je moja istraga i ja sam bila u potpunosti spremna da je izvedem do kraja kako treba. Nisam traņila vańu pomoć." ,,Ne, niste", procedio je kroz zube. ,,Umesto toga, odlučili ste da rizikujete svoju glavu." ,,Pa ńta onda?" uzvratila mu je ona, sada isto tako besna. ,,To je moja stvar, ne vańa." ,,Sasvim sigurno se tiče i mene, gospodice Meriveder. Vi ste moja verenica." ,,Da, ali to se moņe reńiti vrlo brzo." 78 ,,Prokletstvo, ņeno." Čovek na podu je stenjao. Sebastijan ga je mrko pogledao, Ijut ńto ga je prekinuo. ,,O, Boņe, izgleda da će se uskoro probuditi", rekla je Prudens. Drņala je sveću iznad duha koji je pao. ,,Čini se da nosi masku." ,,Dajte mi tu sveću." Sebastijan je shvatio da mora da reńi vaņnije stvari pre nego ńto nastavi da grdi Prudens. Smirio se za trenutak i uzeo sveću koju mu je Prudens posluńno dodala.
Kleknuo je dole pored onesveńćenog čoveka, pipajući traņio i konačno nańao rub maske. Jednim potezom mu je svukao sa lica, otkrivajući nepoznato lice. ,,Da li ga prepoznajeń?" upitala je Prudens. ,,Ne, ali kladio bih se da je ovo jedan od zloglasnih nećaka gospode Likok." ,,Najverovatnije." Prudens je krenula prema kanapu za zvono. ,,Smesta ću pozvati pomoć. Gospoda Likok ima nekoliko veoma snaņnih slugu. Oni mogu da paze nańeg duha dok ne dode sudija. Najbolje bi bilo da podete, moj lorde." ,,Kako nameravate da objasnite to ńto je vań duh u nesvesti?" upitao je Pradens je za trenutak razmińljala. ,,Reći ću da se sapleo i pao kada je krenuo prema meni sa noņem. Udario je glavom o krevet i ostao bez svesti. Ko moņe da kaņe da nije bilo tako?" ,,Pretpostavljam da bi to moglo da upali", nevoljko je rekao Sebastijan. ,,Iz sopstvenog iskustva znam da se Ijudi koji su ostali bez svesti od udarca retko kad sećaju bilo čega ńto se deńavalo neposredno pre incidenta. Verovatno će i on sam poverovati da se sapleo i pao, ako mu vi budete tako rekli." ,,Onda je to upravo ono śto ću reći. Sad nestanite, moj lorde." Nemoćno je pogledao, znajući sasvim dobro da je u pravu. Zbog nje, nije mogao da dozvoli sebi da ga otkriju gospoda Likok ili njena posluga. Kada bi neko vidco zguņvanu posteljinu, Prudens svu rańčupanu i njega onako poluodevenog, dońao bi do očiglednog zaključka da su verenici upravo vodili ljubav. Ipak, ne bi bila potpuna propast da ga zateknu ovde sa Pru. Druńtvo bi zaņmurelo na jedno oko. lonako su već objavili da će se venčati. I pored svega, razmińljao je, postojala su neka ograničenja. Druńtvo očekuje da 79 ti romantični sastanci ipak budu diskretni. Kada bi ih pronańli zajedno u ovakvoj situaciji, to bi zahtevalo posebno odobrenje. Posebno odobrenje. Sebastijan se zaustavio na toj zanimljivoj ideji. ,,Pa, moj lorde? Zar nije bolje da poņurite?" Pradens mu je dodala końulju. ,,Molim vas, ne zaboravite vańe čizme."
,,Sasvim ste u pravu, draga moja." Sebastijan se Ijutito nasmejao. ,,Vańa reputacija već visi o koncu, zar ne?" ,,Ne brine me moja reputacija", rekla je ońtro. ,,Brine me vańa." Ova ņena nije prestajala da ga oduńevljava. ,,Moja? Zańto vas za ime Boga brine moja reputacija?" ,,Vi imate vińe da izgubite, zar nije tako?" neņno je pitala. ,,Ljudi ionako već uņivaju da vide vańu reputaciju u najgorem mogućem svetlu. Ne ņelim da ih joń jednom obradujete svojim novim nestańlukom kao ńto je ovaj." Sebastijan je bio zapanjen. Niko se nikada pre nije brinuo za njegovu reputaciju. Trebalo mu je malo vremena da pronade odgovor. ,,Uveravam vas, ni malo mi nije stalo do toga ńta druńtvo misli o meni." ,,Pa, meni je stalo. Osim toga, sigurna sam da nema potrebe da vam napominjem da biste morali odmah da me oņenite kad bi nas nańli u ovoj nezgodnoj situaciji. lonako sam vas već dovoljno uvukla u neprilike, moj lorde. Ne ņelim da budete okovani u braku koji bez sumnje ne rnoņete ņeleti." Sebastijan je pročistio grlo. ,,Ńto se toga tiče, Pru, razmińljao sam..." ,,Poņurite, čujem korake u hodniku." Sebastijan se namrńtio. I on je čuo korake. Pouzdane sluge gospode Likok ņurile su da se odazovu na zvuk zvona. Pogledao je u uznemireni izraz na Prudensinom licu. Tiho je opsovao. Defmitivno nije izgledala kao neko ko očajnički ņeli da se uda na prečac. Moraće da joj da joń vremena. Nije joń zavrńio sa svojim udvaranjem, pomislio je. Sebastijan je pokupio svoje čizme, prebacio ogrtač preko ramena i nevoljko krenuo prema prozoru. Otvorio ga je i izańao napolje na obod. Tamo je zastao i ponovo pogledao Prudens. Ona je izgledala tako slatko ozbiljna, njene oči uznemireno su gledale kako on odlazi. Setio se kako je drhtaia u njegovim rukama. Sledeći put kada bude tako drhtala, zakleo se u sebi, biće duboko u njoj. ,,Laku noć, Pru." ,,Laku noć, Sebastijane." Njen osmeh zablistao je pod svetlońću sveće. „1 hvala ti za pomoć večeras. Jedva čekam da i ja tebi pomognem u reńavanju tvog novog slučaja. Sigurna sam da ćemo biti odličan tim."
Ņivot sa Pru, razmińljao je Sebastijan dok se verao po obodu prozora, biće uzbudljiv, dinamičan, pun preokreta, dovodiće ga do ludila, ali mu defmitivno neće biti dosadno. Ili hladno. 7. Yistlkroft je kihnuo u svoju prljavu maramicu, obrisao loptasti, otekli nos i nagnuo se preko drvenog stola. Spustio je glas u hrapav, grleni ńapat. ,,'Ste čuli kako je lord Ringkros slomio vrat na kućnoj zabavi u Kurling Kastlu?" ,,Čuo sam novosti." Sebastijan se naslonio nazad kako bi izbegao Vistlkroftov odvratan dah. ,,Pričalo se po gradu pre dva dana. Budala se napila i pala kroz prozor jedne sobe u kuli. Ńta sa tim?" Sebastijan nije dobro poznavao Ringkrosa, ali nije mu se posebno svidalo ono ńto je čuo o tom čoveku. Ringkros je imao reputaciju da voli javne kuće sa veoma mladim, nevinim pripadnicima oba pola. Malo je Ijudi koji su ņalili za njim kada se glas o njegovqj smrti proneo druńtvom. ,,Pa, gos' n, postoji jedan gospodin koji ņeli da istraņim Ringkrosovu smrt." Yistlkroft je podigao svoju kriglu piva i s ińčekivanjem gledao u Sebastijana. ,,Pomislio sam da bi vas slučaj mogao zanimati." ,,Zańto?" ,,Zańto?" Vistlkroftove čupave obrve podigle su se od iznenadenja. ,,Zato ńto moņda pričamo o ubistvu, gospodine, eto zańto. Niste imali priliku da istraņujete ubistvo već nekoliko meseci. Obično imamo posla sa slučajevima ucenjivanja, krada, i sitnih pronevera." ,,Sve mi je to dobro poznato." Interesantni slučajevi vezani za ubistva u druńtvu bili su prilično retki. Istina, članove ugladenog druńtva sasvim łako su uspevali da ubiju. Ali krivci su obično bili łutalice, protiynici iz dvoboja ili poneki pobesneli muņ. Takvi slučajevi retko su predstavljali zanimljivu zagonetku za Sebastijana. 81 ,,Verujem da će vam ovaj slučaj biti fascinantan, moj lorde." Ubedivao ga je Yistlkroft.
,,To je prava misterija." ,,Ko vas je do davola unajmio da istraņite Ringkrosovu smrt? Ne mogu da zamislim zańto bi ikoga bilo briga. Dobro je da se svet reńio jednog takvog čoveka." Yistlkroft je slegnuo svojim krupnim ramenima i značajno ga pogledao. ,,Bojirn se da u ovom slučaju identitet mog klijenta mora da ostane poverljiv." ,,Onda moņete naći nekog drugog da vam pomogne da to istraņite." Sebastijan je krenuo da ustane iz separea. Yistlkroft je uznemireno spustio svoju kriglu. ,,Stanite, moj lorde. Vańa pomoć mi je neophodna. Debela nagrada je u pitanju." ,,Onda istraņite sami slučaj." ,,Biidite razumni", Yistlkroft je cvileo. ,,Ako je Ringkros ubijen, to je uradio neko iz vańeg sveta, ne neka obična pijana lutalica. Neko kao ńto sam ja neće stići daleko pokuńavajući da istraņuje medu otmenim svetom. Znate to vrlo dobro kao i ja." ,,Stvar jeu tome, Yistlkrofte, nije mi preterano stalo zbog Ringkrosovog nedavnog odlaska sa ovog sveta. Najverovatnije je to bio nesrećan slučaj. A ako se i ispostavi da ga je neko gurnuo, to me neće mnogo pogoditi. Ńto se mene tiče, ubica je učinio uslugu ovom svetu." ,,Moj klijent samo ņeli da sazna ńta se dogodilo." Yistlkroft je izvukao iz dņepa svoju uprljanu maramicu i ponovo izduvao nos. ,,Malo je uznemiren." ,,Zańto bi bio uznemiren?" ,,Ne znam." Yistlkroft mu se ponovo primakao. ,,Nije ņeleo da mi kaņe. Ali ako mene pitate, on se plańi da će mu se desiti isto ńto i Ringkrosu." Ta informacija podstakla je Sebastijanovo interesovanje. Tu se krila zagonetka. I to moņda zanimljiva. Njegovo lice bilo je ipak i dalje bezizraņajno dok je sluńao Yistlkrofta. ,,Moram da znam ime vańeg klijenta", Sebastijan je rekao. ,,Neću da ulazim u slučaj a da ne znam sve detalje. Ako ņelite moju pomoć, moraćete da mi kaņete ko to ņeli da se istraņi Ringkrosova smrt." Yistlkroft je grickao donju usnu dok je razmińljao o problemu. Sebastijan nije bio iznenaden kada je on ponovo slegnuo ramenima i uzeo joń jedan gutljaj piva. Yistlkroft je bio sve samo ne nepredvidiv.
82 ,,Pa, ako bań morate da znate, to je lord Karling. On ņeli da sazna ńta se desilo u sobi u tornju", rekao je Yistlkroft. ,,Karling? Koji je tu njegov interes?" Sebastijan je upoznao barona taman, krupan čovek u kasnim četrdesetim. Karling je bio član nekih od klubova koje je Sebastijan posećivao. U nekim krugovima je bio poznat po svojim raskalańnim zabavama koje je priredivao u svojo kući na selu. Karling Kastl je bio na manje od sat yremena voņnje od grada. Tokom proleća, Karling je pravio kućne zabave skoro svakog vikenda. Sebastijan je često dobijao pozive, ali nikada se nije odazvao ni na jedan. Kućne zabave obično su mu bile dosadne. ,,Ringkros je poginuo u Karlingovqj kući na selu", zaključio je Yistlkroft. ,,Moņ' biti da Karling samo ņeli da bude siguran da nije zabavljao ubicu celu noć." Sebastijan je zamińljeno gledao ulicu kroz prozor bifea. ,,Ili moņda zna o nesreći vińe nego ńto vam je rekao." ,,Moguće je." Yistlkroft je dovrńio svoj dņin. ,,Mene zanima samo nagrada. A vas samo koliko je interesantna misterija. Da li smo se dogovorili, moj lorde?" ,,Da", rekao je Sebastijan. ,,Mislim da jesmo." Shvatio je da već nestrpljivo ińčekuje da ispriča Prudens o svojoj novoj istrazi. Nikada u prońlosti nije imao sa kim da raspravlja o slučajevima, osim Gerika, ali njega je Sebastijanov hobi vińe zabavljao nego ńto ga je stvarno zanimao. Ali Prudens će biti oduńevljena idejom da istraņuje ubistvo. Naravno, moguće je da će se pojaviti problem, tuņno je priznao sam sebi. Ona će verovatno ņeleti da direktno učestvuje u istrazi. Reńiće taj problem kada bude vreme za to, razmińljao je dok je izlazio iz bifea. Moņda postoji način da joj dozvoli da mu pomaņe a da u isto vreme bude na sigurnom, negde na periferiji slučaja. Biće uzbudljivo raditi sa Pru na slučaju Ringkrosove smrti. Pola sata kasnije, uńao je na vrata svoje kuće u gradu i uočio da Flauers ima zabrinut izraz lica. Suvo se osmehnuo. ,,Neńto nije u redu, Flauerse?" ,,Gospodin Trevor Meriveder je ovde i ņeli da vas vidi, gospodine." Flauers je uzeo Sebastijanov ńeńir i rukavice. ,,Insistirao je da sačeka dok
se ne vratite kući. Smestio sam ga u biblioteku." ,,Pretpostavljam da ste dobro uradili." ,,Da li je trebalo da ga izbacim napolje, moj lorde?" 83 ,,Naravno da ne, Flauerse. Ja sam njegov budući zet. Teńko da ćemo moći da ga izbacimo svaki put kada se pojavi." ,,Razumem, moj lorde. Plańio sam se da će biti tako. On je izgleda jedan prilično teņak mladić." ,,0n samo pokuńava da zańtiti svoju sestru od mene", rekao je Sebastijan. ,,Neko bi mogao da kaņe da ga to čini prilično hrabrim mladim čovekom." Flauers je trepnuo svojim krupnim, pospanim očima. ,,Shvatio sam ńta hoćete da kaņete, moj lorde. Nisam o tome razmińljao u tom svetlu." Sebastijan je tiho uńao u biblioteku. Lucifer je ustao sa svog mesta na vrhu sofe, spretno skočio na tepih i dotrčao da ga pozdravi. Sebastijan ga je uzeo u ruke i pogledao posetioca. Trevor je ukočeno stajao pored prozora. Previńe ńiroka ramena i jako stegnut kaiń njegovog kaputa, davali su mu onaj nesrećni izgled lońe skrojenog odela. Okrenuo se kada je slwatio da je neko uńao u prostoriju. Sebastijan je mazio Lucifera i posmatrao Trevorovu bolno pomodarsku pojavu. Kravata ovog mladog čoveka bilaje stegnuta na neverovatno bolan način tako da je ozbiljno ometala njegove pokrete glavom. Sebastijan se pitao kako se do sada nije već uguńio. Kragna njegove paņljivo nabrane końulje bila je visoko podignuta i uokvirivala je njegovu bradti. Pantalone su bile paņljivo plisirane a prsluk se presijayao na ruņičasto. ,,Ejndņelstoune." ,,Dobar dan, gospodine Meriveder." Drņeći Lucifera u jednoj ruci, Sebastijan je preńao preko sobe do stola na kojem je stajala ukrańena flańa sa crvenim vinom. ,,Hoćete li mi se pridruņiti?" ,,Ne." Trevor je pocrveneo. ,,Hvala vam, gospodine, ali dońao sam da razgovaram sa vama o mojoj sestri." ,,O, da. Verovatno ste dońli da se dogovorimo oko svega. Ne brinite, gospodine Meriveder. Dobro ću paziti vańu sestru." ,,Eh, sad." Trevor je odlučno podigao ramena. ,,Dosta mi je vańeg niganja i sarkazma, moj lorde. Stvarno ste preterali."
,,Ne joń.u Sebastijan je uzeo gutljaj klareta i zamińljeno se prisećao ńta je radio bań pre nego ńto se duh pojavio u kući Likokovih. ,,Ali zaista se nadam da ću vrlo brzo i to uraditi." Trevor je postaotamno crven od besa. ,,Obojica znamo da se vi samo zabavljate sa Pru. Nemate nameru de se stvarno oņenite njom. Neću vam dozvoliti da igrate sa njom te svoje davolske igre, Ejndņelstoune." Sebastijan je vratio Lucifera na sofu. Zatim je prońao iza svog radnog stola i seo. Podigao je čizme na izglancanu drvenu povrńinu, očetkao mačje dlake sa pantalona i značajno pogledao Trevora. ,,Zańto mislite da je neću oņeniti?" ,,Prokleti bili, gospodine", Trevor je eksplodirao. ,,Znate vrlo dobro da ona nije vań tip." ,,Ne slaņem se sa vama." ,,Vi, kopile jedno", Trevorje kipeo od besa. ,,Neću vam dozvoliti da je povredite kao ńto je to Anderbrink uradio. Nije vaņno ńta treba da uradim da bih vas sprečio." Sebastijan je proučavao svoju čańu sa klaretom. ,,Ńta se tačno dogodilo izmedu vańe sestre i Anderbrinka?" ,,Zaprosio je." Trevorove ńake skupile su se u pesnice. ,,Zapravo, nikada nije dońao da od nańeg oca traņi dopuńtenje, zato ńto nije ni mislio stvarno da je oņeni. Ali Pru je mislila da je on voli. Misłila je da će je oņeniti." ,,Pru gaje volela?" ,,Mnogo joj je bilo stalo do njega", mrmljao je Trevor. ,,Udvarao joj se celo leto. Plesao je sa njom na lokalnim okupljanjima. Slao joj bukete cveća kući. Citao joj romantičnu poeziju." „1 rekaojoj da ņeli da se oņeni njom?" ,,Tako je. Ali lagao je. Sve vreme je znao da će morati da oņeni bogatu naslednicu da bi povratio bogatstvo Anderbrinkovih. Nije bilo govora da će oņeniti Pru. Svi smo otkrili istinu kada se vratio u London." Sebastijan je gledao u čańu. ,,Da li je vańa sestra patila za njim?" ,,Da, patila je." Trevor se uspravio. „1 neću dozvoliti da opet pati zbog davola poput vas." Krenuo je prema njemu bez ikakvog upozorenja.
Sebastijan je spustio noge sa stola i brzo ustao. Klaret se prosuo iz njegove čańe na pod kada je uspeo da izbegne Trevora. Trevor je poleteo preko stola i sruńio se u stolicu sa koje je Sebastijan malopre ustao. Licem je bio okrenut prema zidu. Sebastijan je spustio čańu. ,,Merivederu, uveravam vas da stvarno nema potrebe da se ovako napreņete." Trevor se ońamućeno podigao na noge i nagnuo se prema Sebastijanu. Divlje je mlatarao pesnicama. Sebastijan se sagnuo da izbegne udarac, ispruņio nogu i pustioTrevora da se saplete o nju. ,,Proklet bio." Trevor se potrbuńke pruņio po podu. Bolno se okrenuo i vratio se na noge. ,,Ja ću je oņeniti, Merivedeni." Sebastijan se povukao unazad da bi izmakao joń jednom Trevorovom pokuńaju da ga udari. ,,Imate moju časnu reč." ,,Koliko vredi vańa reč?" Trevor je jedva izgovorio. Teturao se napred, a ruke su mu bile pruņene prema Sebastijanovom vratu. ,,Vańa sestra mi veruje." ,,Ha. Ńta ona zna o tome kako treba sa davolom?" Trevor se joń jednom bacio prema Sebastijanu. Sebastijan je naglo zakoračio u stranu. Trevor je promańio svoju metu i ponovo udario zid. Okrenuo se, potpuno ońamućen. Sebastijan je podigao ruku. ,,Dosta. Ako nastavite ovako, mogli biste ozbiljno da se povredite. Pru bi sigurno mene krivila za to." ,,Proklet bio, Ejndņelstoune, ovo nije joń jedna od tvojih malih zabavnih lakrdija u kojima uņivań. Ovde se radi o mojoj sestri." ,,Svestan sam toga", Sebastijan je tiho rekao. ,,Ńta treba da uradim da bih vas ubedio da su moje namere prema vańoj sestri časne?" Trevor je netremice gledao u njega. ,,Nińta ńto budete rekli ne moņe me ubediti. Ne verujem vam." ,,Merivederu, da rańčistimo jednu stvar. Radije ne bih da provedem ostatak proleća pitajući se da li ćete se vi pojaviti iz najbliņeg prolaza i skočiti mi za vrat. Napraviću dogovor sa vama." Trevor je istog trenutka postao sumnjičav. ,,Dogovor?" ,,Pruņite mi priliku da vam dokaņem da su moje namere časne i ja ću vam pomoći da
naučite kako da pravilno koristite svoje pesnice." Sebastijan se polako nasmejao. ,,A moņda i pińtolj." Trevor ga je zbunjeno pogledao. ,,Ne razumem." ,,Vrlo je jednostavno. Urediću da idete na obuku iz boksa kod Vita na akademiji i potradiću se da vam omogućim da veņbate svoju veńtinu pucanja u Mantonsu." Trevor je rańirio oči. ,,Vit me nikada ne bi primio. On vodi najekskluzivniju akademiju boksa u Londonu. Samo gospoda sa najvińeg nivoa mogu tamo da se obučavaju." ,,Mogu da vas ubacim tamo", uveravao ga je Sebastijan. ,,Ja ne mogu sebi da priuńtim pristojan set pińtolja za dvoboj sa kojima bih veņbao u Mantonsu", nastavio je Trevor. , ,,Pozajmiću vam moje." 86 Trevor ga je gledao s velikom nesigurnońću. ,,Zańto biste to uradili?" Sebastijan se blago nasmejao. ,,Iz dva razloga. Prvi je da ako ja ne uspem da oņenim vańu sestru kao ńto sam obećao, i ako vi odlučite da me jurite zbog toga, bar ćemo moći da se sretnemo kao ravnopravni protivnici. Nema ničeg zabavnog u tome da budete nadmoćni u jednoj neravnopravnoj borbi." ,,Koji je dragi razlog?" „1 ja sam nekad imao mladeg brata. Podsećate me na njega." Sebastijan je podigao flańu i sipao joń dve čańe klareta. Pruņio je jednu Trevoru. ,,Da li smo se dogovorili?" Trevor je prvo pogledao u klaret a onda podigao glavu i pogledao Sebastijana pravo u oči. ,,Stvarno ćete oņeniti Pru?" ,,Da." „1 ubaciti me na Vitovu akademiju i Mantons strelińte da naučim kako da vam se na pravi način suprotstavim ako ne ispunite obećanje i ne oņenite je?" ,,Da." ,,Verujem da ste ozbiljni", rekao je Trevor polako. ,,Svaka moja reč." Trevor je uzeo gutljaj klareta. ,,U redu, onda. Ako me prevarite, skinuću vam glavu sa ramena ili ću smestiti metak u vas." ,,Pońteno."
Trevoru je bilo vidljivo lakńe. ,,Pa, to je to, dakle." ,,Ja se stvarno nadam da je tako." Trevor je pročistio grlo. ,,Postoji neńto ńto sam ņeleo da vas pitam, Ejndņelstoune." ,,Ako ste stvarno odlučili da postanet moj zet, da li će vam smetati da mi učinite veliku uslugu?" Sebastijan je podigao obrve. ,,Kakvu vrstu usluge?" ,,Hoćete li me naučiti da vezujem kravatu na način na koji je vi vezujete?" Sebastijan se nasmejao. ,,Otići ću korak dalje. Nakon ńto vas upoznam sa Vitom i Mantonsom, upoznaću vas sa mojim krojačem." ,,Najtingejlom?" Trevor ga je gledao sa strahopońtovanjem. ,,On je jedan od najekskluzivnijh. Čak je traņeniji i od Vita." 87 ,,Postoji dobar razlog za to." Sebastijan je pogledao Trevorov ruņičasti prsluk. ,,Njegova veńtina beskrajno je potrebnija jednom pravom gospodinu." Prudens je videla da joj se Drusila Flitvud pribliņava kroz prepunu balsku dvoranu. Uspravila se i pripremila za susret. Bilo bi teńko da izbegne Sebastijanovu strinu,čak i ako joj neko već nije pokazao gde se nalazila Prudens. Drusila je bila jedna impresivno obučena figura u svojoj svilenoj haljini boje nevena. U njenoj moderno sredenoj kosi nalazilo se perje u istoj boji. Dijamanti na njenim uńima svetlucali su poput sitnih kristala na lusteru. Bilo je očigledno da je Drusila u mladosti bila prelepa ņena. I dalje je veoma privlačna, pomislila je Pru. Bila je ńteta ńto su njene upečatljive crte lica imale tako neprijatan izraz. Drusila je izgledala kao da se posvetila nekom vrlo nezahvalnom zadatku. Pre samo sat yremena Hester je upozorila da očekuju da se Drusila pojavi na balu Kregmorovih. ,,Priča se da ona nije bila bań presrećna kadje čula za Ejndņelstounovu yeridbu", Hester joj je objasnila. ,,Vińe se nadala da će neka strańna nesreća zadesiti erla ili da će on poginuti u nekom dvoboju pre nego ńto
uspe da se oņeni. Poslednje ńto ņeli je da on dobije naslednika i tako osigura nastavak te grane porodice." Prudens je pocrvenela na sam pomen naslednika. ,,Sigurna sam da se to nje ne tiče. U svakom slučaju, Ejndņelstoun i ja nećemo se venčati joń neko vreme. Nema potrebe da ņurimo. Nameravamo da joń dugo uņivamo ovako samo vereni." Hester je začudeno pogledala. ,,Da li zaista? Iznenadena sam ńto to čujem, draga moja." ,,Zańto?" ,,Zato ńto ne mogu da zamislim da Ejndņelstoun dopuńta tako neńto. Pońto je izabrao sebi nevestu, čovek njegove prirode sigurno bi nestrpljivo ņurio da se baci na posao." Prudens je zapanjeno gledala. ,,Hester, da ti nisi moņda nestrpljiva da me udań?" ,,Da budem potpuno iskrena, draga moja, sada kad ste objavili veridbu, osećam da bi bilo najbolje da se stvar zavrńi ńto je pre moguće." ,,Misliń pre nego ńto se Ejndņelstoun predomisli?" Prudens je suvo upitala. 88 ,,Upravo tako. Taj čovek je opasan. Rekla sam ti to. Niko ne moņe biti potpuno siguran kakve su mu namere. Osećaću se mnogo bolje kada se budete venčali." ,,Toliko ņeliń da vidiń kako se udajem za Palog Andela?" Hester je zamińljeno pogledala. ,,Verujem da će on dobro brinuti o tebi, bićeń sigurna. Ejndņelstoun će brinuti o svojima." Hesterina opaņanja bila su joń sveņa u Prudensinoj glavi kada se Drusila konačno zaustavila ispred svog plena. ,,Hm, hm." Drusila je odmerila od glave do pete i bilo je jasno da je razočarana Prudensinom bledosivom haljinom. ,,Dakle ti si taj pametan mali lovac na duhove o kojem nam je gospoda Likok pričala?" Prudens je progutala komentar u sebi i nije joj ońtro uzvratila, nego je nekako uspela da joj se osmehne. Svi su te večeri pričali o duhu gospode Likok. Neizmerno zahvalna, ona je veličala Prudens kao pametnu i neobično hrabru heroinu. Na sreću, kao ńto je Sebastijan predvideo, duh, koji je zapravo bio jedan od nećaka gospode Likok, nije nikako mogao
da se setikakojepaounesvest. Mislioje dajepao tako ńto se sapleojernije video ispupčenje na tepihu. ,,Dobro veče, gospodo", Prudens je Ijubazno rekla. ,,Pretpostavljam da ste vi gospoda Fletvud?" ,,Naravno da jesam. A vi ste gospodica Neobična koja je verena za Ejndņelstouna." ,,Da, gospodo. Imam tu čast." ,,Pretpostavlj am da ne bi trebalo dabudem iznenadena ńto je izabrao tako čudno biće da bude njegova grofica. Taj čovek nema ni malo pońtovanja prema plemenitoj tituli koja mu je dodeljena čistom slučajnońću." ,,Imala sam utisak da je titulu stekao na uobičajen način, gospodo. Bio je sledeći po toj liniji za titulu." ,,Bah." Bes i očajanje goreli su u Drusilinim lepim smedim očima. ,,Dobio je titulu najneverovatnijim sticajem okolnosti. Pod drugim okolnostima, titula nikada ne bi otińla njemu u ruke." ,,Nije u redu da tako govorite", Prudens je blago rekla. ,,Bilo je dovoljno lońe ńto je njegov otac pobegao sa onom glumicom. Dņonatan Fletvud nije trebalo da se oņeni tom malom fuficom. Da nije bio toliko glup, vań budući muņ rodio bi se kao kopile i ne bi pravio ovoliko nevolja." Prudens je naglo gubila strpljenje. ,,Ne mogu da vam dozvolim da vredate porodicu mog budućeg muņa, gospodo." 89 „1 ja sam njegova porodica, vi blesava ludice. Ako ņelim da vredam njega i njegove roditelje, to ću i raditi." ,,Interesantna logika", priznala je Prudens. ,,U svakom slučaju, mislim da je Ejndņelstonova strana porodice pretrpela dovoljno uvreda, zar ne?'1 Drusila je ujedala pogledom. ,,Trebalo bi da vam bude jasno da nińta ńto ja kaņem ne moņe biti u toj meri uvredljivo za porodično ime kao ono ńto je on učinio." ,,Sta to trcba da znači?" ,,Samo to da je potpuno u skladu sa Ejndņelstounovim karakterom da izabere sasvim neprikladnu ņenu da bude njegova grofica. Pomisao da
neka seoska nińtarija poput vas postaje buduća grofica Ejndņelstoun uņasno je nepodnońljiva." Oni koji su se nańli u njihovoj blizini nekoliko puta su od zaprepańćenja ili uzbudenja ispustili neki priguńeni uzvik ili su neńto tiho komentarisali. Prudens ih je slučajno čula i shvatila da scena sa Drusilom preti da postane vińe nego ukusan zalogaj za druńtvo da ga ņvaće sutra uz doručak. Sebastijanu nije trebalo da postane joń ozloglańeniji. Prudensje odlučno naterala sebe na blistay osmeh, kao da joj je Drusila upravo uputila veliki kompliment. ,,Kako je Ijubazno od vas ńto ste se potrudili da se upoznate sa mnom, gospodo. Bila sarn veoma radoznala da upoznam ostatak Ejndņelstounove porodice." ,,Zaista?" Drusila se ispravila i podigla svoj elegantan nos. ,,Prvo ńto bi trebalo da znate je da je ta titula koju Ejndņelstoun s takvim uņivanjem vuče po blatu, u svakom slučaju trebalo da pripadne mom sinu. Ako ima pravde na ovom svetu, ona će jednog dana pripasti Dņeremiju." ,,Mislila sam da je pitanje o pravu mog muņa na titulu već odavno reńeno." ,,Gluposti." Drusilino lice postalo je tamnocrveno. ,,Ņelim vam sreću u vańem braku, gospodice Meriveder. Moņda bi trebalo da za prvu bračnu noć smislite joń nekog duha kojim ćete zabaviti svog muņa. Svakako ćete morati da radite neńto neobično da duņe vreme zadrņite njegovu paņnju. Ejndņelstounu sve vrlo brzo dosadi." Drusila je preterala a iznenadene reakcije onih koji su stajali blizu, bile su znak da je svima to bilo jasno. Prudens je znala da će Sebastijan biti uņasno besan kada bude čuo za ovu njihovu raspravu. On sigurno neće dozvoliti da uvrede upućene njegovoj verenici produ nekaņnjeno. Pogledala je u Drusiline razjarene oči i odjednom je osetila saņaljenje prema njoj. Sirota ņena bila je i sama svesna da je preterala, pomislilaje. ,,Cenim vańu brigu za porodično ime", Prudens je tiho rekla. 5iOčigledno je da ste se svim snagama trudili da ne potamni i to u veoma teńkim okolnostima." Drusilaje gledala u nju. Na trenutak je izgledala potpuno zapanjena. ,,Učinila sam ńto sam mogla", konačno je rekla.
,,Razumela sam da to nije bio lak zadatak", rekla je Prudens. ,,Budite uvereni da i ja brinem o Ejndņelstounovom imenu i reputaciji. Za dobro porodice, ja ću se truditi da svaki skandal bude izbegnut." Drusilin pogled je zatrepereo. Bilaje zbunjena. ,,Kakvu to igru igrate, gospodice Meriveder?" ,,Ne igram nikakvu igru." ,,Onda moramo sačekati da vidimo kakvu davolsku igru igra Ejndņelstoun." Drusila se okrenula na peti i otińla u guņvu. Snaņno osećanje nesigurnosti prońlo je kroz Prudens dok je gledala prava leda svoje protivnice kako nestaju u masi. ,,Pa, očekujem da će Ejndņelstoun imati da kaņe neńto o ovome", neko je promrmljao iza Prudens. Okrenula se i ugledala Gerika Satona kako stoji iza nje, Sebastijan ih je upoznao na zabavi kod Boudrejsa. Stavio joj je do znanja da Gerika smatra svojim prijateljem. Prudens je primetila da je Gerik jedan od retkih koji te noći nije drņao čańu sa ńampanjcem u ruci. Zabrinuto mu se osmehnula. ,,Vińe bih volela da Ejndņelstoun ne čuje za ovu malu scenu", poverila mu se. Gerik je iskrivio usta. ,,Ņao mi je, ali ne verujem da ćete moći da sprečite da on čuje za ovo. Previńe je svedoka." Prudens se uznemireno osvrnula okolo. ,,Pretpostavljam da ste u pravu. Pa, ostaje mi samo da pokuńam da pričam sa Ejndņelstounom pre nego ńto on uradi neńto brzopleto." ,,Ńta? Mislite da ga moņete nagovoriti da odustane od osvete klanu Fletvudovih?" ,,Nema potrebe da se zbog mene sveti", objańnjavala je Prudens. ,,Ta sirota ņena očigledno je dosta propatila ovih godina." ,,Ta sirota ņena", Gerik je hladno rekao",snosi naj veći deo odgovornosti ńto Fletvudovi nisu nikada prihvatili Ejndņelstounovu majku." ,,U svakom slučaju, Ejndņelstoun je sada glava porodice. Moņe sebi dozvoliti da bude milosrdan prema ostalim članovima porodice." 90 ,,Milosrdan?" Gerik se nakezio. ,,Mi govorimo o istom lordu Ejndņelstounu?"
,,Ovo nije bań ńaljiva situacija, gospodine Saton." ,,Ne, nije. Ali moņe se pokazati veoma interesantna. Posluńajte mqj savet i ne meńajte se u ovo, gospodice Meriveder. Ejndņelstoun je u stanju da se nosi sa Fletvudovima. Već duņe vreme to radi." ,,Ńta mislite da će preduzeti u vezi sa večerańnjim nesrećnim dogadajem?" pitala je Prudens. Gerik je neodredeno slegnuo ramenima. ,,Ko zna? Ejndņelstoun kontrolińe najveći deo porodičnog bogatstva. Moņda će im smanjiti njihov deo." ,,O, Boņe." ,,A opet, moņda će se zadovoljiti time ńto će Drusilu i njenog sina skinuti sa svih najboljih spiskova gostiju. Ili će urediti da njegov dragi rodak bude izbačen iz nekih klubova. Nema sumnje da će Ejndņelstoun smisliti neku prikladnu osvetu. Prilično je kreativan u tome." ,,Moņda će smisliti neki metod da se osveti, ali ne verujem da će ići do kraja s tim", rekla je Prudens energično. Gerik je upitno podigao obrvu. ,,Ko će ga sprečiti?" ,,Potrudiću se da utičem na njega da se ponańa razumno i na način koji priliči glavi porodice." Gerik se zagledao u jednu tačku tačno iza Prudensinog ramena. Na njegoYom licu pojavio se oduńevljeni osmeh. ,,Jedva čekam da vidim kako ćete izaći na kraj s njim, gospodice Meriveder." ,,S kim to treba da izade na kraj?" Sebastijan je upitao blago zainteresovan. Prudens se ponovo okrenula i ugledala Sebastijana kako se probija prema njoj kroz guņvu. Izgledao je veličanstveno, kao i uvek, u svom yečernjem odelu. Njegova bela kravata bila je sasvim jednostavno vezana a njegov dobro skrojeni kaput isticao je ńirinu njegovih ramena. Njegove zlatne oči zasijale su kada je pogledao u nju. ,,Sa vama, naravno", rekao je Gerik. ,,Oduńevljen sam ńto to čujem." Sebastijan se osmehnuo Prudens. ,,Podite sa mnom, draga moja. Pronaći ćemo neńto za jelo na stolu." ,,Već sam neńto pojela", Prudens je odbila. Sebastijan je uzeo za ruku. ,,Jeste li? Pa, onda moņda moņete poći sa mnom i gledati me kako jedem canapes od jastoga. Ņelim da razgovaram sa vama."
92 ,,0h, razumem." Prudens se nasmejala. ,,Kad smo već kod toga, i ja jedva čekam da popričam sa vama, moj lorde." ,,0dlično." Sebastijan je nagnuo glavu prema Geriku. ,,Izvinite nas. „ ,,Naravno." Gerik je namignuo Prudens. ,,Sa srećom, gospodice Meriveder." Prudens ga je mrko pogledala preko ramena dok je Sebastijan vodio kroz guņvu. ,,Ńta se to deńava?" Sebastijan je bezbriņno upitao. ,,Nińta." ,,Bań nińta?" ,,Mala, interna stvar." ,,A-" Sebastijanjeklimnuo glavomuznakpozdravajednompoznaniku. ,,Porodična stvar, znači?" ,,Pa, da, na neki način." ,,Čija porodica je u pitanju?" Sebastijan je bio uporan. ,,Vańa ili moja?" ,,Moj lorde, nije bań vreme da pričamo o tome." ,,Moja, znači." rekao je. ,,Pretpostavljam da se radi o sceni koju je moja strina napravila par minuta pre nego ńto sam dońao," Prudens ga je namrńteno gledala dok se nisu zaustayili pored stola koji je bio pun posluņavnika sa zakuskom. ,,Već znań za to?" ,,Draga moja, morate slwatiti da nikada neće manjkati Ijudi koji jedva čekaju da me obaveste o takvim stvarima." ,,Da, pretpostavljam da je tako." Prudens ga je značajno pogledala. ,,Nećete uraditi nińta preterano dramatično, zar ne? Sve je to bilo zaista beznačajno." Sebastijan je birao canapes. Konačno je izabrao jedan koji je bio pokriven ostrigom. ,,Ne treba da se brinete, draga moja. Ja ću reńiti stvar." Prudens mu nije poverovala zbog hladnoće koja je izbijala iz njegovog pogleda. ,,Gospodine, moram da insistiram na tome da se ne usudite da na bilo koji način kaznite ili ponizite svoju strinu zbog razgovora koji smo nas dve imale večeras. Dosta je toga ona prońla u svoje vreme." ,,Bez sumnje." Sebastijan je probao ostrigu. ,,Tek nedavno je saznala za nańu veridbu", Prudens je objańnjavala. ,,Ta novost bila je pomalo iznenadujuća za nju."
,,Mislite veoma je potresla." Sebastijan je uzeo joń jedan canapes. ,,Plańi se da bih ja stvarno mogao dobiti naslednika čime bi ńanse da njen sin ikada dobije titulu bile joń vińe umanjene." 93 ,,Verujem", rekla je Prudens polako, ,,da je gospoda Fletvud iskreno zabrinuta zbog porodičnog imena i reputacije koju titula nosi sa sobom " ,,Sigurno je zabrinuta zbog toga, to vam priznajem." ,,Ne bez nekog razloga, verovatno", branila je Pnidens strogo. Sebastijan je prestao da ņvaće i progutao je zalogaj. ,,Ńta hoćete da kaņete, Pru?" ,,Samo to da niste učinili bań mnogo da je uverite daje titula u dobritn rukama." ,,Nisam učinio mnogo jer ne ņelim da podilazim svojoj strini niti da je na bilo koji način uveravam da neću naruńiti reputaciju titule." Sebastijan je ponovo uhvatio Prudens za ruku i poveo je do otvorenog francuskog prozora. ,,Dosta sa tim glupostima, Pru. Moramo da razgovaramo o mnogo vaņnijim stvarima." Pradens je gledala u njega dok je vodio napolje u vrt. ,,Moj lorde, neću dozvoliti da zavrńimo sa ovom temom dok mi ne date reč da se nećete svetiti svojoj strini zbog onoga ńto je rekla večeras." ,,Ta tema mi je stvarno već postala dosadna." ,,Ņao mi je, gospodine, jer ja joń nisam zavrńila." Sebastijan se zaustavio pored fontane i okrenuo je prema sebi. ,,Prokletstvo, Pru, zańto uopńte brinete ńta ću uraditi Drusili Fletvud? Ona zasluņuje da plati zato ńto vas je vredala i platiće. To je kraj priče." ,,Uvreda je bila upućena meni, ne vama. Ja ne ņelim da se svetim i neću vam dozvoliti da to uradite u moje ime. Da li ste me słwatili, moj lorde?" ,,Ako neko uvredi vas, uvredio je i mene", polako je odgovorio. ,,Sebastijane, ozbiljno mislim. Ne ņelim da to radite zbog jedne beznačajne uvrede." Prudens je neņno dotakla njegovo lice vrhovima svojih prstiju. ,,Vi ste glava porodice i morate igrati tu ulogu. Ako odlučite da se svetite svojoj sirotoj strini, samo ćete prońiriti jaz koji već postoji izmedu vas i ostatka Fletvudovih." ,,Do davola, Pru..." ,,Vańa titula obavezuje vas da budete plemeniti prema članovima svoje porodice. Treba da ih ńtitite, da pazite na njih." Prudens se toplo
osmehnula. ,,Sigurna sam da to ne treba ja da vam govorim. Vi savrńeno dobro znate koje su vańe duņnosti i odgovornosti prema porodici i verujem da ćete se ponańati u skladu sa njima." 94 Sebastijan je gledao namrńteno. ,,Prońli put kada ste mi drņali davanje o mojim odgovornostima, napravili smo dogovor. Kada ste P kuńali da ispunite svoj deo, zavrńilo se tako ńto ste se verili za mene. a ću dobiti ovaj put ako odlučim da se ponańam na zreo i odgovoran način9 Prudens je nameńtala svoje naočare. ,,Stvarno, Sebastijane, nema notrebe da me zadirkujete zbog toga. I sama sam svesna da se stvari prońli put nisu zavrńile kako sam planirala." Uveravam vas, Pru, ne ńalim se sa vama." Pogledala je Ijutito u njega. ,,Ne ńalite se? Vi stvarno očekujete od mene da vas nagradim zato ńto se ponańate kao ńto dolikuje vańem poloņaju?" ,,Onako kako vi zamińljate da treba da se ponaśam", ispravio je Sebastijan. „1 da, mislim da je jedino pońteno da dobijem neńto za moj trud, zar nije tako?" Nije mogla tačno da odredi da li je on mislio ozbiljno, ali je sumnjala da na ņalost jeste. Ńto se Sebastijana ticalo, ona je joń jednom htela da se on odrekne svog pravednog plena. Prudens je uzdahnula. ,,Na koju vrstu nagrade ste mislili, gospodine?" ,,Razmisliću malo o tome pa ću vas obavestiti." Njegove ruke sklopile su se oko njenih ramena. Privukao je bliņe, spustio glavu i dao joj kratak i jak, strastven poljubac. K.ada je odvqjio svoje usne od njenih, njegov pogled bio je zamińljen. ,,MisIim da ću se setiti nečega ńto će me zadovoljiti." Prudens je zadrhtala zbog duboke senzualnosti u njegovim rečima. Pre dve noći, naučila je ńta znači strast, i znala je da će se zauvek sećati te lekcije. Sada joj je bez imalo ustezanja govorio da će takvih lekcija biti joń. Nije znala da li da bude uznemirena ili oduńevljena zbog toga. Joń uvek su je zbunjivala osećanja koja su je obuzimala dok je Sebastijan dodirivao one noći, onako neņno i toplo. Znala je da sa svakim danom koji prode u toj njihovoj laņnoj yeridbi, ona sve dublje i dublje pada pod uticaj Palog Andela.
Zdrav razum upozoravao je da bi bilo neverovatno opasno dozvoliti 'ebastijanu da joj se pribliņi joń vińe nego ńto jeste dosad. Ali Prudens nije bila sasvim sigurna da ima snage da ga zaustavi. >,Namerno oteņavate situaciju, moj lorde", optuņila ga je. »Da, znam, ali to me zabavlja." Sebastijan je jednom čizmom stao lv'cu fontane i smeńio se. ,,A sada, imam neńto mnogo vaņnije da Popričatn sa vama, draga moja." 95 ,,O čemu se radi?" ,,Onaj moj poznanik ponudio mi je da reńim veoma zanimljiv slučaj. Pomislio sam da biste moņda voleli da čujete o tome." Prudens je istog trenutka zaboravila koliko se do malopre Ijutila na njega. ,,Sebastijane, kako je to lepo. Pričajte mi. Uņivaću da vam pomognem." ,,Ne traņim vańu pomoć", rekao je oprezno. ,,Ali pomislio sam da ćete moņda uņivati u prilici da posmatrate moje metode." ,,Kako to?" upitala je. Nije imala nameru da bude samo posmatrač, ali objasniće mu to kasnije, razmińljala je. ,,Neobičan smrtni slučaj koji treba da istraņim dogodio se pre par dana u zamku Karling. Moņda ste čuli neńto o tome?" Prudens se namrńtila. ,,Čovek po imenu Ringkros pao je sa prozora i polomio vrat, čini mi se. Priča se da je bio mrtav pijan te večeri i pretpostavlja se da je njegova smrt bila nesrećan slučaj." ,,Neko, to jest lord Karling, očigledno nije bań uveren u to." „1 unajmio je Trkača da ispita stvar?" ,,U najstroņijoj tajnosti. Niko, uključujući i Karlinga, ne sme da sazna da u stvari ja vodim istragu. Ńto se njega tiče, Yistlkroft je taj koji istraņuje slučaj." ,,Da, naravno. Znam da ņelite da vań hobi ostane tajna. To je sasvim razumljivo, s obzirom na vań poloņaj. U suprotnom, ne biste mogli da radite svoj posao tako dobro kada bi svi znali za to, zar ne?" ,,Da, to je tačno." ,,Sebastijane, ovo je neverovatno. Ńta ćemo prvo da radimo? Jedva čekam da naučim vańe tehnike i metode."
Pogledao je samozadovoljno. ,,Prvo, posetićemo mesto gde je Ringkros poginuo." ,,Razuman potez." Prudens je odsutno tapkala sklopljenom lepezom po ruci. ,,To znači da moramo otići u zamak Karling. Kako ćemo to izvesti a da niko ne sazna za nań plan?" ,,Vrlo lako, videćete. Kao i obično, već sam dobio poziv za joń jednu Karlingovu kućnu zabavu ovog vikenda. Ovog puta prihvatiću poziv pod usloYom da i vi budete pozvani." ,,Odlično. Ali zar ne bi neko mogao pomisliti da je čudno ńto sam od jednom i ja pozvana na zabavu lorda Karlinga? Pre nisam bila na spisku njegovih gostiju." ,,Nikome to neće biti ni malo neobično." Sebastijana je zabavljala njena naivnost. ,,Moņe im samo biti čudno ako se ne pqjavite sa mnom u zamku Karling." Pmdens je nakrivila glavu na jednu stranu i paņljivo ga proučavala. ,,Neńto mi je promaklo u ovoj priči, gospodine?" Sebastijan je povukao bliņe tako da je haljinom dodirivała njegovu nogu. ,,Vidim da niste bili na mnogo kućnih zabava yisokog dnińtva, draga moja." ,,Ne", priznala je. ,,Zańto?" ,,Mislim da ćete shvatiti čari velike seoske kuće za zabave kada budete posetili jednu." Prudens je mogla da oseti snaņne mińiće njegovih butina. Joń uvek mu je jedna noga bila na fontani tako da je ona sama bila neņno naslonjena na unutrańnjost njegovih nogu. Zbog intimnosti poloņaja u kojem se nańla, uzbudenje je prońlo kroz njeno telo. ,,Pretpostavljam da gosti na takvim zabavama uņivaju u raznim igrama i razonodama", brzo je rekla kako bi izgledalo da ipak neńto zna o toj temi. ,,Sigurno da je tako. A najzanimljivije igre i razonode deńavaju se kasno noću kada se svi povuku na spavanje." ,,Ne razumem." Sebastijan se polako osmehnuo. ,,Ogromna seoska kuća za zabavu pruņa skoro neograničene mogućnosti za koketiranja i upoznavanja romantične prirode, duńo moja."
Prudens je ńirom otvorila oči. ,,Oh." ,,U velikoj kući kao ńto je Karling Kastl ima bukvalno na tuce spavaćih soba. I one su sve vrlo prigodno smeńtene sasvim blizu jedna drugoj." Prudens je osetila kako postaje vrela. ,,Gospode. Nisam o tome razmińljala na taj način." ,,Da bi se tako neńto ostvarilo u gradu, treba mnogo planiranja i opreznosti", rekao je Sebastijan. ,,Ali u velikoj kući poput Karlingove, dovoljno je samo preći hodnik i sresti se sa ljubavnicom ili", nasmeńio se, ,,verenicom." Prudens je podigla bradu i ozbiljno ga pogledala. ,,Mislim da će ledi Pembrok insistirati da ide sa mnom." ,,Verujem da hoće." Sebastijana očigledno nije brinula mogućnost da Prudens povede pratilju. ,,Potrudiću se da i njoj obezbedim pozivnicu." 96 97 Sebastijan je spustio svoj bilijarski ńtap i pogledao u ostale igrače koji su se okupili oko bilijarskog stola lorda Karlinga. ,,0prostite, gospodo, ali mislim da mi je bilo dovoljno ove igre za danas." ,,Ali, ne", jedan od gostiju je protestovao",morate nam pruņiti priliku da vam se revanńiramo za sve one poraze od danas poslepodne, Ejndņelstoune." ,,Izgleda da me niste razumeli, Dodvele", odgovorio je Sebastijan. ,,Dosadilo mi je da igram." ,,Pusti ga da ide", dodao je čovek sa druge strane zelenog stola za bilijar. ,,Mislim da je Ejndņelstoun već smislio neku interesantniju zabavu za sebe." ,,Zar ne mislimo svi na to", brundao je jedan od njih. ,,Naņalost, za mene je joń uvek malo rano." Jedan od igrača pogledao je Sebastijana. ,,Ako ste nestrpljivi da vidite ńta vańa verenica sada radi, pogledajte u istočnom delu vrta. Yerujem da ćete je pronaći tamo kako pobeduje na takmičenju u streljańtvu za ņene." ,,Bez sumnje." Sebastijan je krenuo prema vratima Karlingove ogromne biblioteke. ,,Već je pokupila nagrade u svim ostalim igrama koje su bile organizovane za daine danas."
I dok je Sebastijan proveo dan u druńtvu ostale gospode koja je bila pozvana u Karling Kastl, Prudens je bila zauzeta isprobavanjem svih zadovoljstava jedne zabave u seoskoj kući, zajedno sa ostalim damama. Na tipično njen način, bacila se svim srcem na različite zabave i takmičenja. U podne, bań kada se vraćao sa pecanja sa ostalim muńkarcima, čuo je da je Prudens prva koja je savladala komplikovani lavirint u vrtu. U dva sata, dokje obilazio konjuńnicu svog domaćina, čuo je da su se dame vratile iz ńetnje do starih normanskih ruńevina. Prudens je vodila grupu u oba smera i napravila detaljnu skicu tog pejzaņa. Ovog popodneva pobedila je na svim takmičenjima koja su bila organizovana na ńirokom travnjaku koji se prostirao ispred zamka i prijavila sc da nakon večerc učestvuje u amatcrskom pozorińtu. 98 Sebastijan se radovao tome da je gleda kako glumi. Smeńio se, misleći na svoju majku. Imao je osećaj da bi se Prudens i njegova majka odlično slagale. Obe su bile inteligentne, strastvene ņene, jake ličnosti. Otac mu je jednom prilikom rekao da su takve ņene retkost i da ako muńkarac ima sreće da upozna i zadrņi pored sebe jednu takvu, onda nińta dmgo nije vaņno, ni jedna cena nije previsoka. Sebastijanje ispitivao svoje okruņenje dok je ińao kroz dugačak hodnik prema terasi. Karling Kastl bio je masivno zdanje od kamena, na tri sprata i sa ogromnim imanjem okolo. Sagradio ga je tokom prońlog veka imućan ali ekscentričan trgovac koji je bio odlučan u svojoj nameri da napreduje na druńtvenoj lestvici i postane pravi gospodin. Da bi ostvario taj cilj, uloņio je bogatstvo u svoje imanje. Rezultat je bio da je kuća bila vińe nego čudovińna. Hodnici su izgledali kao da nemaju kraja. Karling je za vreme doručka priznao da nije siguran koliko soba ima u kući. Dodao je joń da se poslednji sprat i sobe u tornju nisu zapravo nikada koristile, čak i kada je kuća bila puna, kao tog vikenda. To je zainteresovalo Sebastijana. Po priči, Ringkros je pao sa prozora sobe u tornju. Sebastijan se pitao ńta je on radio u delu kuće koji se ne koristi.
Yečeras će on i Prudens obaviti neka istraņivanja, razmińljao je dok se ńetao po terasi. Prudens će uņivati u tome. Yideo je dame kako stoje u liniji ispred meta za strele koje su bile postavljene u istočnom delu vrta. Svaka od njih je drņala fini luk i tanku strelu koja verovatno ni mińa ne bi oborila. Učesnice su bile lepo raspoloņene i stalno su se smejale, a publika ih je veselo bodrila. Sebastijan je paņljivo posmatrao gomilu. Namrńtio se kada je ugledao Anderbrinka u grupi. Anderbrink je očigledno bio medu novim gostima. Sigurno je tek dońao. Sinoć nije bio ovde, a ni jutros. Sebastijan je zapazio da nije bilo ni traga od njegove uvek prisutne, Ijubomorne ņene. Dok je Sebastijan promatrao prizor, Anderbrink se dońetao do Prudens i očigledno joj se ponudio da joj pomogne sa lukom. Prudens je odlučno odmahnula glavom. Na to jeAnderbrink slegnuo ramenima i vratio se u guņvu. Ledi Pembrok je takode stajala medu gledaocima. Podigla je pogled i videla Sebastijana na terasi, i mahnula mu je svojom Ijubičastom 99 maramicom koja joj se slagala sa haljinom. Zatim se okrenula natrag da gleda kako će Prudens gadati. Prudens je bila poslednja u liniji. Bila je jedina učesnica koja se nije kikotala ili izveńtačeno traņila od nekog gospodina da joj pokaņe kako da zategne luk. Njene naočare svetlucale su na suncu dok se paņljivo koncentrisala na metu. Njen ozbiljan izraz lica izmamio je osmeh Sebastijanu. Dan je bio oblačan. Sveņ povetarac zavodljivo je talasao podsuknje Prudensine popodnevne haljine boje tamne bronze. Sebastijan se divio njenim skladnim sitnim člancima ceo minut pre nego ńto je postao svestan da nije jedini muńkarac koji to radi. Pogledao je sa strane i video da je njegov domaćin izańao iz kuće da bi mu se pridruņio. ,,Moram da vam čestitam, Ejndņelstoune. Ona je jedno neobično privlačno malo stvorenje. Uopńte nije kao ostale." Bledoplave oči lorda Karlinga gledale su u Prudens. ,,Cuo sam da vańu verenicu zovu gospodica Neobična. Ali kad se sve uzme u obzir, to je jedini tip ņene koji bi vama pristajao. Da li je istina da istraņuje duhove?"
Sebastijan ga je pogledao sa visine. Istini za volju, baron verovatno nije bio nińta gori ni bolji od većine gospode iz visokog druńtva. Sebastijan je znao da bi mnogi rekli da je njegova reputacija manje poņeljna od Karlingove. Jer zakonitost Karlingovog rodenja nije nikada dovodena u pitanje. Sebastijan je obavio nekoliko istraņivanja pre nego ńto je napustio London, ali nije otkrio mnogo vińe od onoga ńto je već znao o Karlingu. Osim njegove sklonosti da prireduje raskalańne zabave ovde u Karling Kastlu, nije bilo nekih preterano lońih glasina o njemu. Niko ga nikada nije optuņio da vara na kartama, na primer. Nije učestvovao ni u jednom dvoboju. Nije bilo nagoveńtaja da je posećivao onu vrstu bordela poput Ringkrosa. Ali Sebastijan nije mogao da natera sebe da mu se ovaj čovek zaista svidi. Sada kad ga je proučavao, shvatio je i zańto. U njegovom pogledu mogao je da nasluti hladnu, čisto seksualnu ņelju dok je gledao Prudens. Sebastijan je znao da bi, da nije imao obavezu da provede ovde vikend istraņujući Ringkrosovu smrt, dońao u iskuńenje da smesta vrati Prudens u grad. Sebastijan je isto tako znao da kada bi samo pomenuo Prudens da odlaze, ona bi pobesnela. S takvim entuzijazmom je ińčekivala večerańnje istraņivanje da stvarno nije mogao da dozvoli sebi da je razočara. 100 ,,Moja verenica je veoma zainteresovana za natprirodne pojave", mirno mu je odgovorio Sebastijan. ,,Očaravajuće." Karling je okrenuo glavu prema njemu i pogledao ga. „1, da li je ikada otkrila pravog duha'?" Ne " ,,i>ic. ,,Ńteta." Karlingove ońtre crte lica dobile su zamińljen izraz. ,,S yremena na vreme sam se pitao da li duhovi stvarno poistoje." ,,Zaista?" Sebastijan se naslonio na kamenu ogradu koja je okruņivala terasu i gledao Prudens kako gada. ,,Ńta je to ńto vas zanima o toj temi? Plańite se da ne sretnete jednog ili vas uznemiruje pomisao da ćete i vi jednog dana to postati?" ,,Niste me razumeli, Ejndņelstoune. Ideja da duhovi postoje uopńte me ne plańi. Samo me pomalo zanima. Često me spopadne dosada. Susret sa
duhom bio bi jedno veoma zabavno iskustvo, zar ne? Skoro kao neka druga iskustva koja mogu da zamislim." Sebastijan se čvrsto drņao za kamenu ogradu. ,,Savetovao bih vam da budete veoma oprezni sa izborom načina na koji ćete se osloboditi dosade." ,,Budite uvereni da sam ja jedan mudar čovek, Ejndņelstoune." Karling se zadovoljno nasmeńio kada je Prudensina strela pogodila skoro sam centar mete. ,,Odličan pogodak. Mislim da je vańa dama pobedila, gospodine." ,,Obično je tako", rekao je Sebastijan. Primetio je da Anderbrink aplaudira sa puno entuzijazma. ,,Oduńevljen sam ńto ste konačno odlučiłi da prihvatite moj poziv", rekao je Karling. Njegov pogled joń uvek je bio fiksiran na Prudens. ,,Prvo sam se pitao ńta vas je to navelo da najzad dodete na selo. Ali kada sam primio vańu molbu da povedete vańu yerenicu i njenu prijateljicu, ledi Pembrok, shvatio sam koji je razlog." ,,Stvarno?" ,,Ali naravno." Karling se priguńeno nasmejao. ,,Gradski ņivot moņe biti sasvim ograničavajući na neki način za jedan par verenika. Ovde na selu, prilike su mnogo opuńtenije. Uņivajte u vikendu, Ejndņelstoune." ,,Hvala. To i nameravam." Posluńaj, Dņeralde, najdraņi moj, neko dolazi. Moņe biti da je lord Brakston. Odlazi. Odlazi smesta. Ne smeju te naći ovde pored mene. 101 Dok je sedela na cicanoj sofi u maloj sobi koja je gledala na jednu od terasa, Prudens se mrńtila nad stihovima pokuńavajući da ih zapamti. Osamila se u mirnoj sobi pre sat i po vremena i učila svoju ulogu. Ali polako je dolazila do zaključka da je gluma mnogo teņa nego ńto je pretpostavljala. Kratka predstava trebalo je da bude izvedena kasnije u toku večeri. Ona je dobila ulogu Elize, mlade ņene čiji roditelji treba da objave njene zaruke sa misterioznim lordom Brakstonom. Uplańena, devojka je dogoYorila bekstvo sa ńarmantnim, zgodnim Dņeraldom. Lično, Prudens je mislila da je Eliza izabrala pogreńnog čoveka.
Ponavljala je stihove naglas. ,,Odlazi. Odlazi smesta. Ne smeju te naći ovde pored mene." ,,Ne boj se, draga moja", Edvard, lord Anderbrink, odgovorio je sa vrata. Osvrnuo se preko ramena a onda brzo uńao u sobu. ,,Bezbedno je." ,,Edvarde." Prudens ga je iznenadeno pogledala. ,,Da, to sam ja, najdraņa moja." Zatvorio je vrata za sobom i uputio joj zaverenički osmeh. ,,Dame se odmaraju na spratu pre večere, a gospoda su sa Karlingom u biblioteci." ,,Ńta radite ovde? Imate li ulogu u predstavi?" ,,Ne, najdraņa moja Prudens, ovde sam jer moram da popričam sa vama." Edvard je brzo prońao kroz sobu i kleknuo na koleno pred njom. Stavio je jednu njenu ruku u obe svoje. ,,Draga moja, čeznuo sam da vas vidim nasamo." Prudens je pokuńala da diskretno izvuče ruku, ali nije uspela. ,,Zańto?" ,,Zato ńto ima toliko toga ńto treba objasniti." Edvard joj je poljubio ruku koju je drņao. ,,Morate mi verovati kada vam kaņem da nikada nisam zaboravio ono čarobno leto u Dorsetu." ,,Koje leto? Bilo ih je vińe. Svake godine ima po jedno, znate." ,,Kakva draņesna ńala, draga moja. Ali u mom srcu postoji samo jedno leto, najdraņa moja Prudens." Edvardove oči bile su pune osećanja. ,,A to je ono leto kada sam sreo vas. Ne mogu da poverujem da ste zaboravili ńta smo značili jedno drugom." ,,Edvarde, ako nemate nińta protiv, ja zaista moram da se skoncentrińem na učenje teksta." Prudens jejoń jednom pokuńala da izvuče ruku. 102 Edvard je bio uporan. ,,Nemate pojma kako sam se osećao kada sam vas ponovo video u parku onoga dana. Pogled na vas vratio mi je sva sećanja. Moj ņivot je bio tako prazan bez vas, najdraņa." ,,Edvarde, vi ste oņenjen čovek. Teńko da moņete reći da je vań ņivot prazan." ,,Ali on to jeste. Tako sam usamljen, draga. Morate znati da je moj brak samo jedan dogovor bez ljubavi. Bio sam primoran na njega za dobrobit moje porodicc i titule. Ali moja ņena ne razume moje potrebe."
Prudens je počela da se nervira. ,,Očigledno nisam ni ja razumela, moj lorde. Da jesam, shvatila bih da ste se samo zabavljali sa mnom onog leta u Dorsetu." ,,Najdraņa, nińta nije dalje od istine. Samo strogi osećaj duņnosti prema porodici naterao me da vas ostavim. Nisam imao izbora, ljubavi moja." ,,Mogli ste odmah na početku leta da mi kaņete da nemate tu slobodu da izaberete sebi zaņenu onukoju volite", Prudens muje nabusito odgovorila. ,,Nije mi bań bilo prijatno da budem poslednja koja to saznaje." ,,Oprostite mi, nisam imao hrabrosti da vam to kaņem." Edvard je Ijubio njen dlan. ,,Priznajem da je vreme koje sam proveo sa vama biło ukradeno vreme, najdraņa. To je bilo sve ńto sam vam mogao pruņiti, ńto sam mogao pruņiti sebi. Ali to nije bilo dovoljno ni jednom od nas, zar ne?" ,,U stvari, mislim da je bilo sasvim dovoljno za mene", odgovorila mu je Prudens. Edvard se tuņno osmehnuo. ,,Ne moņete od mene sakriti ono ńto stvarno osećate, Prudens. Znam da je vańa ljubav prema meni bila previńe iskrena i previńe čista da bi se ikada ugasila." ,,Bojim se da nije bila ni jedno ni drugo jer se ugasila poput sveće na vetru." ,,Onda se moram posvetiti tome da ponovo upalim ugańeni ņar za koji sam siguran da tinja negde duboko u vama", Edvard se zaklinjao. Prudens se usput pitala kako je uopńte mogla ozbiljno da shvati Edvarda to leto u Dorsetu. Naravno, podsetila je samu sebe, bila je tri godine mlada. I tada joń nije poznavala Ejndņelstouna. ,,Mislim da se Ejndņelstounu ne bi dopali vańi napori", rekla je suvo. ,,Ejndņelstoun. Taj davo." Edvard joj je jače stegnuo ruku. ,,Ne mogu da poverujem da se udajete za Palog Andela lično. Vi ste ņena puna topline i sunca. Boli me kada pomislim da ste zarobljeni u rukama tako hladnog čoveka." 10.3 Prudens se namrńtila. ,,Ejndņelstoun nije ni najmanje hladan." ,,Kaņu da ima led u svojim venama."
,,Gluposti", ońtro je rekla Prudens. ,,Toliko dugo se ponańao tako, da je, pretpostavljam i sam počeo da veruje u to. Ima talenat za glumu u svojoj krvi, znate. Ali sasvim sigurno nema led u ņilama." Edvard je saņaljivo pogledao. ,,Draga moja, vi ste previńe dobrog srca. Vi ne slwatate koliko je u stvari Ejndņelstoun opasan čovek. U ime onoga ńto smo nekada imali, morate me posluńati. Ne smete dozvoliti sebi da vas odvede lord Podzemlja." ,,Bojim se da upravo to i nameravam, lorde Anderbrink", Sebastijan je rekao sa vrata. Njegov glas bio je opasno mekan i vrlo, vrlo hladan. ,,Zato bih vam savetovao da smesta pustite ruku moje verenice." Edvard je istog trenutka to i učinio. Skočio je na noge. ,,Ejndņelstoune." Prudens se osmehnula Sebastijanu. ,,Zdravo, Ejndņelstoune. Nisam čula kada si uńao." ,,Očigledno." Sebastijan je stajao na vratima, a rake su mu bile prekrńtene preko prsa. Gledao je u Edvarda. ,,Ńta se dogada ovde?" ,,Glumimo, moj lorde." Prudens je rekla blago. ,,Nińta vińe. Zar nije tako, lorde Anderbrink?" Edvard je pocrveneo. ,,Da", promucao je. ,,Veņbamo uloge. Pomagao sam Prudens - mislim gospodici Meriveder - da uveņba svoju ulogu." ,,Odlazi", Prudens je mrmljala kao da glumi. ,,Odlazi smesta. Ne treba mi vańa pomoć, gospodine. Ejndņelstoun će mi pomoći oko mog teksta." ,,Da, naravno." Edvard se uhvatio za vrh svoje lepo svezane kravate. ,,Oprostite, gospodice Meriveder." ,,Do videnja, lorde Anderbrink." Edvard je krenuo prema yratima sa zabrinutim izrazom na licu. Bilo je jasno da nije sasvim siguran da će se Sebastijan pomeriti da on prode. U poslednjem trenutku, Sebastijan se lenjo pomakao u stranu. Edvard je brzo prońao pored njega i nestao u hodniku. Sebastijan je upitno podigao obrvu prema Prudens. ,,Veņbate ulogu?" ,,Da, i da znate, Ejndņelstoune, otkrila sam da je gluma veoma teņak posao." ,,To je i moja majka govorila." 104
,,Ne razumem kako ćemo mi iz postavke uopńte uspeti da naučimo svoje uloge do večeras." ,,Većina njih se neće ni truditi." Sebastijan joj je prińao. ,,Jednostavno će ih čitati na pozornici." ,,Oh. Ja samo gubim vreme, zar ne?" Prudens se tiho osmehnula. ,,To je stvarno budalasta predstava." ,,Stvarno?" ,,Da, radi se o jednoj dami koja je verena za veoma zanimljivog gospodina po imenu lord Brakston. Aii ona je budalasto zaljubljena u praznoglavo stvorenje koje se zove Dņerald. Da sam na njenom mestu, rekla bih zbogom Dņeraldu i prepustila se misterioznom lordu Brakstonu." ,,Da li biste, zaista?" Sebastijan je podigao na noge i svojim rukama joj uokvirio lice. ,,Defmitivno." Zadrņalaje dah, pitajući se da li će je poljubiti. ,,To je upravo ono ńto bih ja uradila." ,,Oduńevljen sam ńto to čujem." Neņno je svojim usnama dodirivao njene. ,,A sada, da li ņelite da vam pomognem oko teksta?" ,,Da li bi vam bilo teńko?" ,,Ne, uopńte. Gluma mi je u krvi, znate." Kasnije te večeri, Prudens je otpustila sobaricu koja joj je bila dodeljena i počela da hoda u krag po podu svoje spavaće sobe. Tińina se spustila na Karling Kastl. Svi gosti su se povukli u svoje odaje nakon ńto su odgledali amatersku predstavu, odigrali poneku partiju karata i popili piće. Prudens je bila veoma ponosna na svoj prvi pokuńaj na daskama. Jedino je ona naučila svoj tekst i bila je presrećna kada je Sebastijan glasno aplaudirao njenoj glumi. Ali sada je bila spremna za pravu avanturu. Prudens je sklonila noćni lanac na yratima čim je sobarica otińla. Brzo se preobukla u grubu vunenu haljinu koju je ponela sa sobom za tu priliku i sada je nestrpljivo čekala Sebastijana da dode po nju kako bi počeli svoju istragu.
Izgledalo je da je prońla večnost pre nego ńto su se vrata otvorila bez ikakvog upozorenja i Sebastijan tiho uńao u sobu. Osvrnuo se iza svog ramena i dao joj znak glavom. ,,Da li ste spremni?" 105 ,,Naravno." Prudens je uzela ugańenu sveću i poņurila prema vratima. ,,Sta vas je zadrņalo?" ,,Cekao sam da se malo smiri guņva u hodnicima." Nasmeńio se. ,,Da li ste znali da se mladi Dodvel sastaje sa ledi Kigen'?1' ,,Ledi Kigen?" Prudens je bila iznenadena. ,,Ali ona mora da je duplo starija od njega. Ńtavińe, i udata je." ,,Ali njen muņ ostao je u gradu, ako se sećate." Sebastijan joj je stavio prst na usta. ,,A sada ni reči dok ne stignemo do stepenica." Uzeo je za ruku i brzo vodio kroz tihi hodnik. Joń uvek im nije trebala sveća, pomislila je Prudens. Svetlost sa zidnih svećnjaka osvetljavala je sasvim dovoljno put do vrata i stepenica. Očigledno je lord Karling dobro poznavao kasne navike svojih gostiju. Na stepenińtu koje je vodilo na treći sprat situacija je bila potpuno drugačija. Tu je bio totalni mrak i Prudens je osećala da hladna promaja prolazi kroz njenu toplu haljinu. Sebastijan joj nije dozvolio da upali sveću dok nisu stigli na vrh stepenica i bili sigurni od tudih pogleda, skriveni u dubokom mraku gornjeg hodnika. Kada je fitilj buknuo, uzeo joj je sveću iz ruke i drņao je visoko podignutu. ,,Kako ćemo znati u kojoj je sobi Ringkros bio kada je poginuo?" ,,Moj lični sluga diskretno se raspitao medu poslugom ranije", objasnio je Sebastijan. ,,Jedan od njih rekao mu je da je to bila soba u juņnom tornju." ,,Bań je prohladno ovde gore." Pradens je ņivahno trljala dlanove dok su ińli prema juņnom krilu velikog zamka. ,,Karling je rekao da se ovaj sprat nikada ne koristi. Nema svrhe grejati ga." ,,Ako na ovom spratu nikada nema nikog, ńta je Ringkros traņio ovde gore one noći kada je poginuo?" pitala se Prudens.
,,Veoma dobro pitanje, draga moja." Sebastijan je stao ispred zatvorenih vrata na kraju hodnika. ,,Ovo mora da je ta odaja." Prudens je probala bravu. ,,Zaključano je." ,,Ja ću to reńiti. Pridrņite mi sveću." Pnidens je uzela sveću od njega. S divljenjem je gledala kako Sebastijan izvlači iz rukava kratki komad metala. Paņljivo ga je ubacio u ključaonicu. ,,Otvori se za mene", Sebastijan je ńaputao bravi. ,,Tako je draga, pusti me unutra. Daj mi ono ńto ņelim. Oh, da. Tako je. To je ono ńto mi treba. Predivno." 106 Čuo se jedan tihi klik. Sebastijan je okrenuo bravu i otvorio vrata. Ńarke su sablasno zańkripale. Prudens je bila impresionirana. ,,Veoma pametno, moj lorde." Blago se osmehnuo dok je ulazio u sobu. ,,Hvala vam, draga. Uvek je lepo znati da neko ceni moj trud." ,,Morate me naučiti kako se to radi", rekla je Prudens. ,,Nisam siguran da je to dobra ideja. Ako vas budem naučio svim mojim trikovima, moņda vam vińe neću biti potreban." ,,Gluposti." Prudens je krenula za njim u mračnu prostoriju. ,,Mi smo tim, moj lorde. Moramo da delimo svoje veńtine jedno sa... oh, Boņe." Jedva je izgovorila dok je talas duboke, nemilosrdne hladnoće prońao kroz nju. ,,Ńta nije u redu?" Sebastijan je pitao iz mraka. ,,Ne znam. Prudens je gledala u sveću u svojoj ruci, očekujući da se ugasi. Ali plamen je joń uvek goreo. ,,0vde je ledeno hladno." ,,Nije hladnije nego u hodniku." ,,Meni se čini mnogo hladnije." Podigla je sveću i pogledala prostoriju u koju su uńli. Od nameńtaja, tu je bio samo krevet veoma čudnog izgleda, sa gvozdenim nogama, veliki orman i teńke zavese koje su prekrivale prozore. ,,Sve je crao", Prudens je ńaputala. ,,Zavese, posteljina, tepih. Sve." Podigla je sveću joń vińe i primetila dva lanca kako vise sa zida. ,,Ńta je za ima Boga ovo?" Sebastijan je prińao i pogledao lance. ,,Okovi."
,,Boņe. Kako je to čudno. Mislite da je ovo nekad bila tamnica?" ,,Ne. Tamnice su obično bile u podrumu, a ne na vrhu kuće." ,,Ovo je najčudniji ukras za sobu koji sam ikada videla." ,,Da." Sebastijan je uzeo sveću iz njene ruke i polako se ńetao po sobi. Prudens je drhtala dok ga je posmatrala. Defmitivno je bilo hladnije ovde nego napolju u hodniku, pomislila je. Pitala se kako to da Sebastijan ne oseća razliku. Nije je brinula samo hladnoća u sobi. Postojalo je neko neprijatno osećanje jezive, tamne senke, koje nije imalo veze sa običnom noćnom tamom. ,,Sebastijane, neńto nije u redu sa ovom sobom", rekla je uznemireno. Pogledao je zabrinuto. ,,Prokletstvo. Preplańena si. Nije trebalo da te dovodim ovde gore. Dodi, yratiću te u tvoju spavaću sobu." 107 ,,Ne." Uspela je da se kratko nasmeje kako bi ga uverila. ,,Ne, sasvim sam dobro. Samo mi je malo hladno." ,,Sigurno ne ņeliń da te vratim natrag u tvoju sobu?" „1 da propustim priliku da posmatram tvoje tehnike istraņivanja? Apsolutno ne", rekla je odlučno. ,,Nastavite dalje, moj lorde." Pogledao je oprezno. ,,Dobro. Ali ako postaneń joń vińe uznemirena, morań mi smesta reći. Ne ņelim da izgubiń prisebnost i prestrańiń se zbog ovog slučaja." ,,Uveravam vas, nisain ni najmanje preplańena." Prudens je pokuńala da promeni temu. ,,Stvarno ne mogu da zamislim da se ova soba koristi za goste. Previńe je bizarna." ,,Slaņem se." Sebastijan je zastao ispred ormana i otvorio ga. ,,Nema mnogo gostiju kojima bi bilo prijatno u sobi poput ove." ,,Ima li nečega u orrnanu?" Prudens je prińla bliņe, zbunjena izrazom duboke koncentracije na Scbastijanovom licu. ,,Ne, izgleda da je prazna." Sebastijan se nagnuo u mračnu garderobu. ,,Ali ima mnogo malih fioka koje su ugradene u orman." ,,Da pogledam." Prudens je pogledala unutra. Nekoliko redova fioka zauzimalo je veći deo prostora. ,,Pitam se ńta bi neko drņao ovde unutra?" ,,Nemam pojma." Sebastijan je počeo redom da otvara sve male fioke.
Sve su bile prazne osim one poslednje u donjem desnom uglu. Sebastijan je već krenuo da je zatvori kao i ostale kada je zastao, mrńteći se. ,,Ńta je to?" Prudens se popela na vrhove prstiju, pokuńavajući da proviri iza njegovih ramena. Primetila je zlatni odsjaj u uglu male fioke. ,,Novčić." ,,Ne, dugme." Sebastijan je izvadio mali zlatni predmet i drņao ga ispred svetlosti sveće. ,,Ima neńto ugravirano na sebi." Paņljivo je proučavao. ,,Prinčevi Yrline." Prudens se namrńtila. ,,Vrline? Mislite da bi to dugme moglo da pripada nekom sledbeniku Jevandelja?" ,,Sumnjam." Sebastijan je bio zamińljen. ,,Članovi nekih klubova za gospodu obično imaju na dugmićima ugravirano ime svog kluba." ,,Da li ste ikada čuli za klub koji se zove Prinčevi Yrlinel" ,,Ne", priznao je Sebastijan. ,,Nisam čuo za takav klub. Ali moņda ću moći da saznam neńto o njemu kada se budemo vratili u London." Ubacio je dugme u dņep i zatvorio fioku. 108 ,,Pretpostavljam da je vrlo verovatno da nam to dugme neće pruņiti bilo kakav trag o prirodi Ringkrosove smrti", Prudens je bila razočarana. ,,Sumnjam da postoji bilo kakva veza. Moguće je da dugme leņi u toj fioci već godinama." ,,Nikad se ne zna", tajanstveno je odgovorio Sebastijan. Krenuo je da zatvori vrata ormana a onda zastao. Ponovo se nagnuo unutra. ,,Ńtajebilo?" ,,Postoji jedan čudan spoj ovde u drvetu", primetio je Sebastijan. Prudens je prińla bliņe. ,JPodseća me na ono mesto na podu gde je bio sakriven nakit Pembrokovih." ,,Mislim da na ovom orrnanu postoje laņna leda." Sebastijan je isprobavajući gurao leda ormana. Nińta se nije desilo. ,,Verovatno postoji neka skrivena poluga negde ovde." Prudens je otińla da pogleda orman sa strane. ,,Orman je direktno naslonjen na zid, Sebastijane. Čak i ako uspeń da pomeriń leda, naći ćeń samo kamen iza." ,,U svakom slučaju, hteo bih da reńim ovu malu zagonetku." Sebastijan je nastavio da istraņuje unutrańnjost garderobe.
Pradens je razumela taj impuls koji ga je vodio. I ona je bila radoznala da sazna da li postoji skriveni mehanizam koji otvara leda ormana. Kleknula je na kolena da proveri da li se moņda neka ručica ili poluga nalaze ispod ormana. Krajičkom oka primetila je neki mali predmet ispod kreveta. ,,Sebastijane, neńto ima ovde." ,,Ńtajeto?" ,,Ispod kreveta je. Mala kutija, čini mi se." Prudens je četveronońke dopuzala do kreveta ,,Spusti sveću niņe." ,,Daj mi da pogledam." Sebastijan se sagnuo i povukao je gore. ,,Ko zna ńta joń moņe da bude ispod tog prokletog kreveta." Yirila je preko njegovih ńirokih ramena kada se spustio na jedno koleno. ,,U redu, moj lorde, ali hoću da zapamtite da sam ja primetila ovaj posebno vaņan dokaz, ńta god da je to." ,,Sigurno bih pogledao ispod kreveta u nastavku pretrage." Sebastijan se sagnuo ispod kreveta i uzeo mali predmet. ,,Pa?" Prudens je znatiņeljno upitala. ,,Ńta ste to uzeli?" ,,Kutijicu za burmut." ,,Ima li joń neńto tu ispod kreveta?" upitala je Prudens. 109 ,,Ne." Uspela je da se kratko nasmeje kako bi ga iwerila. ,,Ne, sasvim sam dobro. Samo mi je malo hladno." ,,Sigurno ne ņeliń da te vratim natrag u tvoju sobu?" „1 da propustim priliku da posmatram tvoje tehnike istraņivanja? Apsolutno ne", rekla je odlučno. ,,Nastavite dalje, moj lorde." Pogledao je oprezno. ,,Dobro. Ali ako postaneń joń vińe uznemirena, morań mi smesta reći. Ne ņelim da izgubiń prisebnost i prestrańiń se zbog ovog slučaja." ,,Uveravam vas, nisam ni najmanje preplańena." Prudens je pokuńala da promeni temu. ,,Stvarno ne mogu da zamislim da se ova soba koristi za goste. Previńe je bizarna." ,,Slaņem se." Sebastijan je zastao ispred ormana i otvorio ga. ,,Nema mnogo gostiju kojima bi bilo prijatno u sobi poput ove."
,,Ima li nečega u ornianu?" Prudens je prińla bliņe, zbunjena izrazom duboke koncentracije na Sebastijanovom licu. ,,Ne, izgleda da je prazna." Sebastijan se nagnuo u mračnu garderobu. ,,Ali ima mnogo malih fioka koje su ugradene u orman." ,,Da pogledam." Prudens je pogledala unutra. Nekoliko redova fioka zauzimalo je veći deo prostora. ,,Pitam se ńta bi neko drņao ovde unutra?" ,,Nemam pojma." Sebastijan je počeo redom da otvara sve male fioke. Sve su bile prazne osim one poslednje u donjem desnom uglu. Sebastijan je već krenuo da je zatvori kao i ostale kada je zastao, mrńteći se. ,,Ńta je to?" Prudens se popela na vrhove prstiju, pokuńavajući da proviri iza njegovih ramena. Primetila je zlatni odsjaj u uglu male fioke. ,,Novčić." ,,Ne, dugme." Sebastijan je izvadio mali zlatni predmet i drņao ga ispred svetlosti sveće. ,,Ima neńto ugravirano na sebi." Paņljivo je proučavao. ,frinčevi Vrline." Prudens se namrńtila. ,,Vrline? Mislite da bi to dugme moglo da pripada nekom sledbeniku Jevandelja?" ,,Sumnjam." Sebastijan je bio zamińljen. ,,Članovi nekih klubova za gospodu obično imaju na dugmićima ugravirano ime svog kluba." ,,Da li ste ikada čuli za klub koji se zove Prinčevi Vrline?" ,,Ne", priznao je Sebastijan. ,,Nisam čuo za takav klub. Ali moņda ću moći da saznam neńto o njemu kada se budemo vratili u London." Ubacio je dugme u dņep i zatvorio fioku. ,,Pretpostavljam da je vrlo verovatno da nam to dugme neće pruņiti bilo kakav trag o prirodi Ringkrosove smrti", Prudens je bila razočarana. ,,Sumnjam da postoji bilo kakva veza. Moguće je da dugme leņi u toj fioci već godinama." ,,Nikad se ne zna", tajanstveno je odgovorio Sebastijan. Krenuo je da zatvori vrata ormana a onda zastao. Ponovo se nagnuo unutra. ,,Ńtajebilo?" ,,Postqji jedan čudan spoj ovde u drvetu", primetio je Sebastijan. Prudens je prińla bliņe. ,,Podseća me na ono mesto na podu gde je bio sakriven nakit Pembrokovih."
,,Mislim da na ovom onnanu postoje laņna leda." Sebastijan je isprobavajući gurao leda ormana. Nińta se nije desilo. ,,Verovatno postoji neka skrivena poluga negde ovde." Prudens je otińla da pogleda orman sa strane. ,,Orman je direktno naslonjen na zid, Sebastijane. Čak i ako uspeń da pomeriń leda, naći ćeń samo kamen iza." ,,U svakom slučaju, hteo bih da reńim ovu malu zagonetku." Sebastijan je nastavio da istraņuje unutrańnjost garderobe. Prudens je razumela taj impuls koji ga je vodio. I ona je bila radoznala da sazna da li postoji skriveni mehanizam koji otvara leda ormana. Kleknula je na kolena da proveri da li se moņda neka ručica ili poluga nalaze ispod ormana. Krajičkom oka primetilaje neki mali predmet ispod kreveta. ,,Sebastijane, neńto ima ovde." ..Ńtajeto?" ,,Ispod kreveta je. Mala kutija, čini mi se." Prudens je četveronońke dopuzala do kreveta ,,Spusti sveću niņe." ,,Daj mi da pogledam." Sebastijan se sagnuo i povukao je gore. ,,Ko zna ńta joń moņe da bude ispod tog prokletog kreveta." Yirila je preko njegovih ńirokih ramena kada se spustio na jedno koleno. ,,U redu, moj lorde, ali hoću da zapamtite da sam ja primetila ovaj posebno vaņan dokaz, ńta god da je to." ,,Sigurno bih pogledao ispod kreveta u nastavku pretrage." Sebastijan se sagnuo ispod kreveta i uzeo mali predmet. ,,Pa?" Prudens je znatiņeljno upitala. ,,Sta ste to uzeli?" ,,Kutijicu za burmut." ,,Ima li joń neńto tu ispod kreveta?" upitalaje Prudens. 108 109 ,,Samo noćna posuda." Sebastijan se podigao na noge i okrenuo kutijicu za burmut u ruci. Otvorio je. ,,Joń ima malo burmuta unutra." Prineo je kutijicu blizu nosa i oprezno uńmrknuo. ,,Veoma karakteristična aroma." ,,Drago mi je ńto vi ne ńmrčete burmut", Prudens je primetila. ,,To je veoma rdava navika."
,,Ali vrlo česta. Kao i ova kutijica. Liči na tuce onih koje nose sa sobom gospoda iz visokog druńtva." Zaključio je Sebastijan. ,,U svakom slučaju, ova meńavina je sasvim retka. Moņda će biti moguće saznati koji duvandņija je napravio i po čijoj narudņbi." ,,Moņda je pripadala Ringkrosu, a to će nam malo značiti." ,,Nisam bań siguran u to." Sebastijan je joń jednom paņljivo preńao pogledom po mračnoj sobi. ,,Da je pripadala Ringkrosu, logično je pomisliti da je i ona ispala kroz prozor zajedno sa njim. Osim ako nije bilo borbe u ovoj sobi pre nego ńto je umro. U tom slučaju bi mu kutijica ispala iz dņepa." Prudens ga je pogledala. ,,Vi stvarno mislite da bi ovo mogao biti slučaj ubistva?" ,,Joń je rano da se kaņe. Ali istraga postaje sve zanimljivija." Otińao je do prozora i razgrnuo teńke crne zavese. Prudens je proučavala ńiroki prozor. ,,Bi'o bi nezgodno pasti odavde osim ako neko ne stoji na ivici prozora." ,,Da. Ali sigurno bi bilo lako gurnuti čoveka preko te ivice", zaključio je Sebastijan. Prudens je opet zadrhtala kada je napao novi talas duboke, beskrajne hladnoće. „111 je neko mogao sam da skoči." Iznenada su je preplavila osećanja koja su izgledala kao da dolaze iz nekog izvora van nje same. Bes i uņas bili su na trenutak pomeńani u njoj, tako da je prońla jeza kroz celo telo. Prudens se snaņno zateturala, a u njoj se javilo čudno osećanje da ona nije jedina osoba koja je osetila ovaj uņas. Neko drugi prońao je kroz ova strańna osećanja ovde u ovoj istoj sobi. Joń jedna ņena. Prudens je bila sigurna u to. ,,Prudens?" Sebastijan je podigao sveću visoko i pogledao je u lice. ,,Ńta nije u redu?" Pogledala je u njega, ņeleći da je on shvati. ,,Mislim da se upravo susrećem sa mojim prvim pravim duhom." 110 ,,Dosta." Uhvatio je za ruku i odlučno krenuo prema vratima. ,,Ovo je bilo previńe za vas. Smesta ću vas odvesti odavde."
,,Sebastijane, ovo nije moja mańta. Kunem vam se, neńto uņasno se dogodilo ovde. Nisam sigurna u kakvoj je vezi sa Ringkrosom. Osećam prisustvo neke ņene." ,,Smirite se, draga moja." ,,Ali Sebastijane..." Izvukaoje kroz vrata. Zastao je samo da zatvori vrata a onda je brzo odvukao niz mračan hodnik prema stepenińtu. Prudens je porazila njegova reakcija. ,,Mislite da sam dozvolila da mi mańta obuzme čula, zar ne?" ,,Vi ste jedna veoma kreativna i inteligentna ņena, draga moja. Takve vrline često imaju i svoju lońu stranu." ,,Preuveličavate. Jezive stvari su se desile u onoj sobi, Sebastijane. Moņda su povezane sa Ringkrosovom smrću, moņda ne. Ali mogu da se zakunem da se tamo desilo neńto strańno." ,,Ne kaņem da niste u pravu, Pru." Sebastijan je vodio kroz dugačak hodnik prema stepenicama. ,,Ne verujete mi", ponovila je ona. ,,Priznajem da ne verujem u duhove. Isto tako priznajem da vińe volim da imam čvrste dokaze pre nego ńto dodem do nekog zaključka." ,,Drugim rečima, mislite da sam postala ņrtva previńe bujne mańte." ,,Draga moja, činjenica da ste izabrali kao svoj hobi da istraņujete natprirodne pojave, mogla bi da znači da je vańa mańta veoma aktivna, zaista. Bez uvrede, ali morate razumeti da moj hobi zahteva mnogo ozbiljniji pristup istraņivanju." ,,Ha. Mislite da je vań pristup bolji od mog?" ,,Moņda ne u slučajevima natprirodnih pojava, ali kada se istraņuje zločin, onda sigurno jeste." ,,Nepodnońljivo je arogantno i uobraņeno od vas da kaņete tako neńto", Prudens se Ijutila. ,,Moje metode su naučne koliko i vańe." Bez ikakve najave, vrata sa njihove desne strane zanjihala su se na unutra dok su oni prolazili. Začuo se zvuk kao da neko pali ńibicu a zatim se upalila sveća. Jedan starac sa čupavom bradom zurio je u njih. ,,Ńta do davola?" Sebastijan je brzo stao ispred Prudens i okrenuo se licem prema smeņuranoj flguri na vratima. ,,Ko ste vi?"
111 Starac nije obraćao paņnju na njega i gledao je u Prudens krmeljavim očima. ,,Ah, vi niste ona." Na njegovom izboranom licu videlo se da je duboko razočaran. ,,Molim?" Prudens je stajala na vrhovima prstiju i gledala ga preko Sebastijanovog desnog ramena. ,,Kaņem, vi niste ona." Starac je ņmirkao. ,,Krijem se ovde već dugo. Cekam da ona dode. Mislio sam da će se vratiti po ostale. Hteo sam i sarn da je vidim." ,,Koga ste to očekivali da yidite?" upitao je Sebastijan ,,Sirotu devojku koja se bacila u smrt iz te uklete sobe." Starac je lukavo pogledao Sebastijana. ,,Ja sam je pronańao, znate." ,,Ne, nisam to znao", odgovorio mu je Sebastijan. ,,Nańao sam je u reci. Rekli su da je upala u reku i udavila se, ali ja sam video kako je skočila. Odneli su njeno telo do reke i tu je bacili da bi Ijudi pomislili da je upala i udavila se. Ali ja znam bolje." Čovek je bio polulud, shvatila je Prudens, ali je verovao u svaku svoju reč. ,,Ko ste vi?" ,,Higins. Halfvit Higins, tako me zovu." Higins se nečujno nasmejao, otkrivajući da skoro uopńte nema zube. ,,Kada je devojka skočila, Higinse?" pitao je Sebastijan. ,,Pre mnogo vremena", Higins je odgovarao jednoličnim glasom. Njegov pogled kao da je bio negde mnogo daleko. ,,Ali ja nisam zaboravio." ,,Da li je Ringkros bio kriv ńto je ona skočila?" upitao ga je ponovo Sebastijan. ,,Svi su bili krivi." Higins je ogorčeno klimnuo glavom. „1 svi će platiti za to. Yidećete. Svi će platiti. Prokleia ih je sve, pre nego ńto je skočila, znate. Rekla je da će se osvetiti. Sada je počelo." ,,Vratila se po Ringkrosa?" Prudens je stegla Sebastijanovu ruku. ,,To ste mislili, gospodine Higins?" ,,Doći će i po ostale." Higins se pomerio sa vrata. Krenuo je niz hodnik. ,,Čekajte. Ko su ti ostali?" Sebastijan je brzo upitao. ,,Kada je devojka skočila?" Ali Higins nije obraćao paņnju na njegova pitanja. Pevuńio je neku čudnu melodiju i nastavio dalje niz hodnik. Sebastijan je hteo da krene za njim.
,,Pusti ga da ide", rekla je Pmdens. ,,Siroti čovek je lud. Ako bi nastavio da ga ispitujeń, samo bi ga joń vińe uzrujao. Ko zna ńta bi bio u stanju da 112 uradi. Moņda bi napravio guņvu i probudio poslugu. To bi upropastilo svaku mogućnost da zavrńimo nańu istragu." ,,Do davola, on zna neńto o ovome." Sebastijan je razočarano gledao Higinsa kako skreće iza ugla u mračnom hodniku i nestaje sa vidika. ,,Moņda manje nego ńto misliń,,, rekla je Prudens zamińljeno. Jzgledao je kao da pati od neke vrste delirijuma. Smrt devqjke mogla bi da bude samo stara legenda koju je on nekako pomeńao sa Ringkrosovom smrću." ,,Ńta mislite, ko je on?" ,,Nemam predstavu. Moņda davno penzionisani porodični sluga." Prudens se osmehnula. ,,Ili je moņda on bio duh." Sebastijan je mrko pogledao kad je uzeo za ruku i poveo prema stepenicama. ,,To nije bio duh." ,,Kako znate da nije? Nikada niste videli ni jednog." ,,Znaću kad ga budem sreo." Stigli su do stepenińta i Sebastijan je ugasio sveću. Bilo je blede svetlosti sa zidnih svećnjaka na spratu ispod. ,,Vi ste, s druge strane, videli jednog vińe večeras." ,,Gluposti. Neću vam dozvoliti da napravite da izgleda kao da ja imam naviku da vidam utvare. Uveravam vas u to. Samo zato ńto sam osetila neńto čudno u onoj sobi, ne znači da sam skrenula s pameti." ,,Pst." Sebastijan se zaustavio negde na sredini stepenińta. Priljubio se uza zid i povukao Prudens u svoj zagrljaj. Okrenuo je tako da joj je lice bilo na njegovim grudima. ,,Ńta to radite?" Prudens je promrmljala u njegovu końulju. ,,Tiho", ńapnuo joj je na uvo. ,,Izgleda da je promet u hodniku opet postao ņivahan." ,,Oh." Negde u hodniku, zatvorila su se vrata. Sebastijan je sačekao joń koji trenutak pre nego ńto je pustio Prudens. ,,Mislim da smo bezbedni. To je bio Larkin. Prońao je na vrhovima prstiju pored dna stepenińta i nije se
osvrtao. Dodite, hajde da vas vratimo u vańu spavaću sobu. Moņda nećemo imati toliko sreće sledeći put." ,,Ovo je stvarno veoma uzbudljivo, zar ne, Sebastijane?" Prudens mu je dozvolila da je brzo povuče do dna stepenica. ,,Mislim da ću beskrajno uņivati u nańem partnerstvu." ,,Verujem da hoćete, duńo moja", promrmljao je. ,,Na nesreću, plańim se da će moji ņivci otići zbog toga." 113 Stigli su do vrata Prudensine spavaće sobe bez incidenata. Mogla je da oseti njegov uzdah olakńanja. Otvorio je vrata. Prudens je čula ńkripu drugih vrata dole u hodniku. Poņurila jc u sobu i okrenula se da bi se iwerila da Sebastijana nije primetio taj ko je sada bazao po hodniku. Sebastijanje bio odmah iza nje. Zatvorioje vrata za sobom tako neņno da se nije čuo nikakav zvuk. ,,Prokletstvo." Pustio je kvaku. ,,Ovo je bilo blizu." ,,Da, ali sada smo potpuno bezbedni." Prudens je upalila sveću. Plamen koji je goreo obasjavao je Sebastijanovo lice i njegov odlučan izraz. Pogledala ga je iznenadeno. ,,Neńto nije u redu? Sigurna sam da ćete kroz koji minut moći da se vratite u svoju sobu." ,,Kad smo kod toga", počeo je Sebastijan, ,,ņeleo bih o nečemu da porazgoyaram sa vama." Prelazio je pogledom po njoj sa nepogreńivom ņeljom daje poseduje celu. ,,Sada mi se čini da je zgodno vreme." Ona se osmehivala, joń uvek uzbudena i puna entuzijazma. ,,Pretpostavljam da ņelite da analizirate rezultate nańe istrage večeras. Treba da napravimo beleńke. Dajte mi trenutak i doneću svoj dnevnik." ,,Kasnije." Sebastijanove oči imale su zlatan odsjaj pod svetlońću sveća. ,,Sada ņelim sa vama da popričam o nečemu ńto je vińe lične prirode." ,,Lične prirode?" ,,Da." Prińao joj je par koraka i povukao u svoj zagrljaj. ,,Veoma lične prirode." Tiho kucanje na vratima začulo se bań kada je Sebastijan pokrio njene usne svojim. 9,
,,Prokletstvo." Sebastijan je prekinuo poljubac i okrenuo se prema yratima. Nikada nije izgledao opasnije. ,,Ko, za ime boga, misli da moņe da kuca na vrata tvoje spavaće sobe u ovo doba noći?" ,,Nemam pojma." Zabrinuto se namrńtila kada je videla kako polako bukti bes u njegovom pogledu. 114 ,,Za Boga miloga, smirite se. To je bez sumnje ledi Pembrok. Moņda joj treba neka pomoć." ,,Ne verujem." Sebastijan se okrenuo u mestu i krenuo prema yratima. Uplańena njegovim pretećim raspoloņenjem, Pradens je htela da ga ułwati za ruku, ali nije uspela. ,,Sebastijane, čekajte. Ne smete otvarati moja vrata." ,,Vi, ubeden sam, nećete odgovoriti na to kucanje." ,,Razmislite o tome ńta radite, moj lorde." Prudens je pojurila za njim. ,,To nije logičan, razuman pristup problemu." ,,Grerńite, Pru. Ovo je veoma logična taktika. Moj pristup biće vrlo efikasan u sprečavanju budućih ovakvih poseta u sitne sate, ko god da se nalazi napolju u hodniku." ,,Mogu li da vas podsetim, gospodine, da bi bilo zaista teńko da raskinemo nańu veridbu ako bi Ijudi pomislili da delimo spavaću sobu. Čitava stvar već je dovoljno neprijatna i bez toga." Začulo se joń jedno blago, ińčekujuće kucanje na vratima. Sebastijan je podragljivo pogledao. ,,Draga moja, vi ne znate ńta znači neprijatno." Prudens je prekipelo. ,,To su gluposti. Ne razmińljate jasno. Očigledno da vańa muņevnost vlada vańom glavom." ,,Tako mislite?" Sebastijan je stavio ruku na kvaku. ,,A ńta bi to po vama ja trebalo da radim u ovoj situaciji, gospodice Meriveder?" ,,Praktične stvari. Da udete u orman i ostanete unutra dok ja ne reńim problem." Pogledao je sa nevericom. Onda je naglo otvorio vrata. Prudens je bila strańno iznervirana tim njegovim arogantnim ponańanjem da nekoliko trenutaka nije registrovala identitet njenog kasnog posetioca. Otrgao joj se uzdah kada je prepoznala Edvarda.
Lord Anderbrink je stajao u hodniku u papučama i tamnoplavom slafroku koji je na sebi imao izvezen njegov porodični grb. On nije odmah pnmetio Sebastijanajer je bio suvińe zauzetproveravanjem da li je hodnik joń uvek prazan. ,,Dobro veče, lorde Anderbrink", rekao je Sebastijan glasom koji bi sledio i pakleni oganj. ,,Da bismo uńtedeli vreme i vama i nama, preskočićemo formalnosti. Predimo odmah na stvar. Moji sekundanti će pozyati vańe čim se vratimo u London." 115 ,Molim?" Edvard je poskočio dobrih deset santimetara. Trgnuo se i pogledao uņasnuto Sebastijana. ,,Prokletstvo. Ejndņelstoune, izvinjavam se. Izgleda da sam pokucao na pogreńna vrata." ,,Briljantno opaņanje. Defmitivno ste pogreńili vrata." ,,Sve je to jedna velika greńka, uveravam vas", Edvard je mucao. ,,Greńka koju ćete skupo platiti." ,,Ali, ipak", Edvard je nastavljao",vi ne nameravate stvarno da me pozovete na dvoboj samo zato ńto sam pokucao na vańa vrata." ,,Ovo nisu moja vrata", rekao je Sebastijan. Edvard je glumeo potpunu zbunjenost. ,,Nisu? Ali vi stojite na samim vratima. Bojim se da ne razumem." ,,Ovo su vrata moje verenice, lorde Anderbrink, i vi to prokleto dobro znate. U svakom slučaju, nemam nameru da o tome sada raspravljam. Vińe bih voleo da to reńimo revolverima." Edvarda je uhvatila panika. ,,To je zaista bila samo greńka, uveravam vas. Mislio sam da su ovo vrata sobe jedne druge dame. Starija ņena. Već godinama u braku. Pod ovim okolnostima, siguran sam da ćete razumeti da teńko mogu da otkrijem njeno ime, ali defmitivno nije gospodica Meriveder." ,,Laku noć, lorde Anderbrink." Edvard je bio potpuno očajan. ,,Gospodine, ne moņete me izazvati na dvoboj samo zbog ovoga." ,,To je upravo ono ńto nameravam da uradim." Sebastijan je krenuo da zatvara vrata.
Prudens je zadrņala njegovu ruku. ,,Moj lorde, prekinite da pravite cirkus od ovoga." Pogledala je ohrabrujuće u Anderbrinka. ,,Sigurna sam da lord Anderbrink nije hteo da uvredi bilo koga." ,,Bań nikoga." Edvard je zahvalno pogledao. ,,Pogreńna vrata. U tome je stvar. Sva izgledaju zbunjujuće isto u ovom prokletom hodniku." ,,Da, naravno." Prudens se usput pitala kako nikada do sada nije primetila koliko je Edvard slab i plańljiy. ,,Shvatam kako se to moglo dogoditi. U ovom hodniku je večeras zaista vrlo ņiv promet, zar ne? Neko bi mogao pomisliti kako uopńte bilo ko od gostiju uspeva da spava?" Sebastijan je preteći pogledao. ,,Ne meńaj se u ovo, Pru." ,,Ne, neću", mirno je rekla. ,,Prestanite da pokuńavate da uplańite lorda Anderbrinka. Pogreńio je i zaista se iskreno kaje." 116 ,,Kajaće se joń vińe kada ja budem zavrńio s njim", obećao je Sebastijan. Edvard se ņacnuo. ,,Moj lorde, molim vas. Uveravam vas da je ovo samo jedan veliki nesporazum." ,,Eto, vidite, Ejndņelstoune? Anderbrink se izvinio." Prudens se blago osmehnula obojici muńkaraca, ali je Sebastijanu ipak uputila odlučan pogled. „1 vi ćete Ijubazno prihvatiti njegovo izvinjenje pre nego ńto privučemo neņeljenu paņnju." Sebastijan je rańirio oči i pogledao Edvarda. ,,Pobrinuću se za vas kasnije, lorde Anderbrink." ,,Ejndņelstoune, neverovatno ste nerazumni", izbezurnljeno je rekao Anderbrink. ,,Da, zaistajeste, Ejndņelstoune. „ Prudens gaje uzalud vukla za ruku. ,,A sada, prekinite ovu glupost smesta." Okrenula se prema Edvardu. ,,Lako noć, moj lorde. Moņete smatrati da je ova stvar reńena. Ejndņelstoun vas neće izazvati na dvoboj." Edvard je delovao ne bań sasvim ubeden ali pun nade. Povukao se jedan korak unazad i usiljeno klimnuo glavom u znak pozdrava. ,,Laku noć, gospodice Meriveder. Joń jednom, veoma mi je ņao ńto sam vas uznemirio u ovo doba." ,,Ne brinite zbog toga. Ja sam ionako bila budna." Prońla je pored Sebastijana i tiho zatvorila vrata.
Sebastijan se orenuo prema njoj. I dalje je kipeo od besa. ,,Da se niste vińe nikada usudili tako da se meńate. Neću vam to tolerisati." Pogledala ga je pomalo uplańeno, ali nije popuńtala. ,,Bili ste nerazumni, moj lorde. I ponańali se mimo svake logike. Anderbrink je napravio glupu greńku." ,,Naravno da jeste. Pojavio se bań na ovim vratima i to ovako kasno, samo da bi video vas." Prudens nije htela da popusti. ,,Zańto bi za ime Boga, hteo to da uradi?" ,,Zato ńto vas ņeli, vi naivna ludice. Nije zavrńio sa vama pre tri godine i sada se pita ńta je to propustio." Prudens je pocrvenela. ,,Ne budite glupi, moj lorde." Stao je ispred nje. ,,Samo gledam kako stoje stvari." ,,Vi ne znate nińta o toj situaciji." ,,Vań brat mi je ispričao celu priču", odgovorio je Sebastijan. 117 ,,Stvarno?" Prudens je zastala na trenutak. ,,E pa uveravam vas da kakva god da je osećanja prema meni imao lord Anderbrink pre tri godine, ona su odavno nestala. Oņenio je drugu i to je zavrńena priča." ,,Ispostavilo se da nije." Plamen sveće bacao je svetlost na Sebastijanovo lice tako da je ličio na nekog demona. ,,Barem ne sa njegove strane. A ńta je sa vama, Pra? Ńta vi osećate prema njemu posle toliko vremena?" ,,Sigurno nisam zaljubljena u njega, ako vas to brine, moj lorde." Prudens je podigla bradu. ,,Iako ne mogu da zamislim zańto bi se to vas ticalo." ,,Tiče me se i te kako." Sebastijan je koračao po sobi. ,,Ńtavińe, ne moņete se praviti kao da je to moje ponańanje neńto neobično ili čudno. Mi smo vereni, ako mogu da vas podsetim." Njegov oholi stav razljutio je Prudens. ,,Vi izgleda patite od poremećaja u pamćenju u poslednje vreme. Ili ste potpuno zaboravili da je nańa veridba samo jedna prevara?" Obavio je ruku oko naslona kreveta i posmatrao je tajanstvenim pogledom koji nińta ne otkriva. ,,Ņeleo bih da popričam sa vama o toj nańoj veridbi. Dosta mi je ovih gluposti."
Jako osećanje poraņenosti prońlo je kroz nju. ,,Ņelite da raskinete yeridbu ńto pre, gospodine?" Pokuńala je da se ulwati za logičan, razuman razlog kojim bi sprečila ono neminovno. ,,A ńta ćemo sa nańom istragom?" ,,Zaboravite prokletu istragu. Počinjem da verujem da kada biste morali da odredite ńta vam je vaņnije, ja bih zavrńio na bednom drugom mestu, iza vańe zainteresovanosti za istraņivanje." ,,Nisam mislila da na bilo koji način kaņem da vi niste isto toliko interesantni, moj lorde", rekla je očajnički pokuńavajući da popravi situaciju. ,,Zaista nisam srela tako interesantnog čoveka. Ubedena sam da je vań intelekt na najvińem nivou. Oduńevljena sam vańom istraņivačkom prirodom i vańom umeńnońću sa bravama." ,,Dosta." Pustio je ogradu kreveta i krenuo prema njoj sa izrazom napetosti i Ijutnje na licu. ,,Sebastijane? Ńta to smerate?" ,,Zańto ne upotrebite svoj intelekt da odgovorite na to pitanje, gospodice Meriveder? Siguran sam da ćete brzo doći do odgovora." Uhvatio je i okrenuo prema sebi u zagrljaj pre nego ńto je mogla da shvati ńta je nameravao. 118 ^Sebastijane." Neņno je bacio na krevet i pruņio se preko nje, zarobivńi je tako ispod svog čvrstog tela. Prudens je duboko uzdahnula. Njegova teņina na njoj izazivala je neverovatno uzbudenje. Moglaje da oseti njegovu toplinu i kroz sve ono ńto su imali na sebi. Blago je zadrhtala kada joj je paņljivo skinuo naočare sa lica i stavio ih na noćni stočić. ,,Samo ovaj put, Pru", Sebastijan je dahtao u njen vrat, ,,moņete li posvetiti paņnju samo meni a ne prokletoj istrazi?" ,,0bratila sam paņnju na neńto malo drugačije u vama, za nekoliko trenutaka." Uhvatila ga je za ramena i pokuńala da prouči njegovo neumoljivo lice. Presekao je kristalni sjaj u njegovim očima. ,,Sta to radite?" ,,Vodiću ljubav sa vama." Spustio se dole i skinuo joj papuče. ,,Sada? Yečeras?"
,,Da. Sada. Yečeras." Počeo je da joj otkopčava dugmiće na njenoj vunenoj haljini. Trenutak kasnije osetila je njegove prste na svojim golim ledima. Drhtala je celim telom kada je shvatila koliko se on trudi da je ńto brņe skine. Za minut ili dva, skinuće njen prsluk do pojasa. Srce je počelo da joj kuca kao ludo od jakog, pulsirajućeg uzbudenja koje se probudilo u njoj. ,,Sebastijane?" ,,Pst." Zaustavio je njene bojaņljive reči pune pitanja ņestokim poljupcem koji joj je oduzeo dah. Stenjalaje i instinktivno steglajoń jače njegova ńiroka ramena. Sebastijan je podigao glavu da bi je pogledao. ,,Pričaćemo kasnije." Stavio je svoje noge medu njene i razgrnuo joj podsuknje. Zbog izuzetne prisnosti ovog poloņaja Prudens je osetila kako je u talasima prolaze ņmarci. Sećanja na noć u spavaćoj sobi gospode Likok ponovo su oņivela. Kratkim, brzim potezima Sebastijan je zavrńio sa otkopčavanjem njenog prsluka i spustio ga dole. ,,Moja lepa Pru." Sebastijanov glas bio je hrapavi ńapat. Pogledao je u njene grudi na trenutak i zatim polako spustio glavu i stavio jednu bradavicu medu zube. Prudens je progutala knedlu i sklopila oči pred neverovatnim osećanjima koja su je preplavila. Osećalaje kao da pluta u nekoj toploj 119 reci, a njena vodena stmja je nosi sve brņe i jače. Iz onoga ńto je doņivela one noći u spavaćoj sobi gospode Likok, znala je da ispred nje čeka veličanstveni vodopad. Odjednom je postala nestrpljiva da stigne do tamo. Izvijala se dok je Sebastijan mazio pun poņude. On je snaņno dahtao, ponesen njenim uzbudenjem. ,,Ovog puta biću duboko u tebi dok dostiņeń yrhunac." Pogledao je u nju svoji očima punim vatrene strasti. ,,Nije me briga i ako se sve utvare iz pakla pojave noćas ovde." Polako se odmaknuo od nje i strgnuo sa sebe końulju, pantalone, čizme. Kada se ponovo okrenuo prema njoj, bio je nag.
Prudens je očarano gledala u njega. Nikada u svom ņivotu nije videla tako gradenog čoveka. Svetlost sveće presijavala se na njegovim ńirokim ramenima i isticala snaņne konture njegovog čvrstog, vitkog tela. Cak i bez naočara, mogla je da vidi da je njegovo uzbudenje bilo jako. Njegova izuzetno obdarena muńkost bila je u svojo punoj snazi. Ona nije imala iskustva, ali razum joj je govorio da je ovaj čovek bio neńto zaista posebno u odnosu na druge muńkarce. Ceo ņivot je ņivela na selu i znala je samo kako su gradene ņivotinjc. Znala je da je Sebastijan nameravao da bude u njoj. To saznanje bilo je neobično uzbudljivo, ali zbog zdravog razuma i logike, ona je oklevala. Izgledao je zaista veliki u njenim neiskusnim očima. Prudens je pogledala gore u njega. ,,Nisam pretpostavljala da će biti takve razlike u odnosu snaga medu nama. moj lorde." Sebastijanov glas je bio hrapav, neńto izmedu smeha i stenjanja. ,,Moja slatka, razumna Pru. Upozorio sam vas da je problem u tom vańem intelektu." ,,Nema potrebe da mi se podsmevate", rekla je ona uvredeno. On se spustio na krevet, privukao je bliņe i poljubio osetljivo mesto iza njenog uveta. ,,Ne podsmevam vam se, Pm. I uveravam vas da, uprkos razlikama, nas dvoje ćemo se savrńeno uklopiti zajedno. Prepustite meni da razmińljam o svemu." Ona se drhtavo osmehnula, i vińe nego ņeleći da mu veruje u tom trenutku. ,,Dobro, Sebastijane. Ako ste sigurni da znate ńta radite, hajde da nastavimo s tim. Kunem vam se da ne mogu joń dugo da čekam da osetim ono ńto sam osećala kada ste me poslednji put drņali u rukama." ,,Vi ste najneverovatnija ņena koju sam ikada sreo", prońaputao je. 120 Skinuo joj je podsuknje i haljinu i bacio ih s kreveta. Stvari su pale na gomilu na tepihu. Sebastijan nije obraćao paņnju na njih dok je proučavao Prudensino golo telo pogledom koji je izgarao od ņelje. Prudens je shvatila da joń uvek ima na sebi čarape. Iz nekog razloga to je učinilo da se oseća veoma poņeljno i izazovno. ,,Moje čarape", promrljalaje.
,,Mislim da ćemo ostaviti vańe čarape tamo gde jesu", mrmljao je Sebastijan. ,,Svida mi se kako izgledate u njima." ,,Sebastijane, stvarno?" ,,Da, stvarno." Klizio je dole rukom po njoj sa takvom ņeljom da je poseduje da je sva drhtala. ,,Predivna si, Prudens. Sa ili bez čarapa." Kada je njegova ruka dotakla meki trougao medu njenim nogama, Prudens je tiho zaječala i priljubila lice uz njegove grudi. Stidljivost se borila sa gorućom čulnom ņeljom duboko u njoj. Ņelja je pobedila. Privila se čvrńće uz Sebastijana, traņeći joń njegovih dodira. ,,Svila i vatra", Sebastijan je dahtao u njene grudi. ,,0d toga si napravljena, predivna moja. Svila i vatra. I ja ne mogu vińe da čekam da osetim tvoj plamen." Sebastijan je bio iznad nje. Rukom je blago razdvojio njene butine. Spustio je svoje prste u nju, neņno opipavajući. Od tog dodira, Prudens je zarila svoje nokte u njegova leda i podigla se prema njegovoj ruci. ,,Svida ti se ovo, zar ne?" pitao je Sebastijan. ,,Znań da mi se svida." Prudens je prolazila prstima kroz njegowi kosu i povukla njegove usne na svoje. Bila je začarana, pomislila je, uhvaćena u svetlucavu čaroliju ljubavi i strasti koja je prońla kroz nju poput letnje oluje. A i Sebastijan je ņeleo nju istom jačinom, sve vińe je bila sigurna. Sigurno je voleo bar onoliko koliko je ona njega volela. Ne bi mogao ovako da vodi ljubav sa njom da njegova osećanja nisu ista kao njena. Sebastijan je prilwatio poziv njenih usana sa takvom ņudnjom koja je sve govorila sama za sebe. Njegov jezik gubio se u njenim usnama sa toliko bliskosti i ņelje da je nagoveńtavao ńta sledi. Rańirio je njene butine joń vińe, praveći mesto za sebe pored njene vreline. Zatim je stavio ruku dole izmedu njihovih tela i spremio se da otvori njene latice. 121 Osećanje njegove čvrste odlučnosti da otvori sebi prolaz, vratilo je Prudens na kratko u maglovitu stvarnost. ,,Sebastijane?" ,,Reci mi da me
ņeliń, Pru." Ona se sanjivo osmehnula. ,,Ņelim te." ,,Onda će sve biti u redu", ńaputao je. Polako je počeo da probija napred. Prudens je dahtala u njegova usta. Celo njeno telo se ukrutilo kao reakcija na njegov pokuńaj. ,,Otvori mi se", molio je Sebastijan. Na trenutak se povukao a onda ponovo pokuńao. ,,Pusti me unutra, duńo moja." Njeni prsti stegli su njegovu kosu dok je skupljala hrabrost da mu se prepusti. Ali Sebastijan nije navaljivao. Umesto toga, ponovo se povukao. ,,Ti si poput brave koju treba paņljivo otvoriti", rekao je. Na njegovom čelu pojavio se znoj, a ramena su se presijavala na svetlosti sveća. ,,Rekla sam vam da ovo neće ići." ,,A ja vama kaņem da mi verujete. Spretan sam sa bravama, ako se sećate." Spustio je svoju ruku dole, umočivńi prst u njen vlaņni prolaz, a zatm je pronańao čvrsti mali pupoljak koji je izgleda bio centar njene strasti. Prudens je ponovo počela da se opuńta dok je mazio svojim vlaņnim prstom. Prijatna napetost polako je obuzimala. Glavom je dodirivala njegoYii ruku dok se izvijala od zadovoljstva. ,,To je." Sebasijan je zadovoljno rekao. ,,Sada ćeń mi se otvoriti, zar ne, moja mala zaključana bravo? Sada si spremna da me primiń u sebe." Sve o čemu je Prudens mogla da misli bilo je zadovoljstvo koje su stvarali njegovi prsti. Uskoro, pomislila je, uskoro će osetiti ponovo ono predivno osećanje. A onda je lavina njenog uzbudenja doņivela svoj vrhunac. ,,Da", Sebastijan je ńaputao. ,,Brava je otvorena." Prudens je osećala snaņan, divlji napad zadovoljstva dok je prodirao u nju. Celo njeno telo bilo je u jednom grču uņivanja. ,,Da", dahtala je. ,,Da, Sebastijane. Oh, Boņe, da." Uńao je u nju joń jednom i ovaj put nije oklevao ni povlačio se. Prodirao je u nju duboko, nemilosrdno, u njen topao, tesan prolaz. ,fredivno", rekao je, njegov glas bilo je glasno, promuklo ječanje. Prudens je čula svoj sopstveni neņni vrisak iznenadenja, i priguńila ga je na njegovim ramenima. Bol pomeńan sa zadovoljstvom joń uvek je u 122
kratkim talasima prolazio kroz njeno telo. Nije mogla da razdvoji ta dva osećanja Blago je ugrizla njegovo rame. ,,Moja pametna, predivna brava ima zube", mnnljao je Sebastijan. Ali mali, strastveni ujed na njegovom ramenu kao da ga je odveo preko neke nevidljive granice. Priguńeno je ječao i ulazio do kraja u nju. Mińići na njegovim ledima bili su čvrsti pod Prudensinim prstima. Snaņno ga je stezala dok je u naletima ņestoko prodirao u nju. Sveća je dogorela skoro do kraja pre nego ńto se Sebastijan odmaknuo od Prudens. Podigao je glavu i pogledao je. Njegove usne rańirile su se u blagi osmeh zadovoljstva. Sagnuo se da prede svojim usnama preko njenih. Zatim se okrenuo na stranu. ,,Prokletstvo. Nikada u svom ņivotu nisam osetio neńto tako dobro." Yratio se najastuke i povukao je prema sebi. ,,Rekao sam vam da mogu da otvorim tu posebnu bravu." Prudensjepocrvenela. ,,Ijeste." Nakezio se i prstom dodirivao vrh njenog nosa. ,,Veņbanjem ću postati joń bolji." ,,Da li ćemo mnogo veņbati, moj lorde?" ,,Moņete računati na to." Prolazio je prstima kroz njenu razbaruńenu kosu i prineo njene usne svojima u kratkom, ņestokom poljupcu. ,,Veņbaćemo kad god bude moguće. Ńto me vraća na ono o čemu sam hteo da razgovaram sa vama ranije." ,,Nańa laņna veridba?" Zadovoljstvo koje je Prudens osećala iznenada je pomutilo osećanje zabrinutosti. ,,Tačno. Ņelim da se to zavrńi." Prudens je ovo potreslo mnogo vińe nego ńto bi ikad mogla da pretpostavi. Sigurno bar neńto oseća prema njoj, pomislila je. Nakon ńto je osetila kako je snaņno vodio ljubav sa njom, nije mogla da poveruje da ne oseća bań nińta. Yolije. Mora biti daje voli. Tmdila se da joj glas ostane miran. ,,Shvatam." ,,Ne, ne verujem da shvatate." Sebastijan se blago nasmeńio, ali pogled mu je bio ozbiljan. ,,Ņelim da se smesta venčamo." ,J)a se venčamo?" Prudens je ostala bez reči.
Sebastijan se namrńtio. Bio je uznemiren zato ńto ona nije razumela ono ńto je njemu bilo savrńeno jasno. 123 ,,Ali, draga moja", pokuńavao je da je ubedi. ,,Kako drugačije da vodimo ljubav?Uveravam vas, biće veoma teńko odrņavati vezu u gradu. Ostaje nam kao druga mogućnost da prihvatamo svaki poziv na zabavu u seoskoj kući, a to bi stvarno bilo glupo. Nikada ne bismo imali mira." ,,Da, ali brak?" Nije to očekivala. Zaprepańćeno je gledala u njega, pokuńavajući da se sabere bez pomoći svojih naočara. ,,Sebastijane, vi ste ozbiljni?" ,,Uveravam vas da nikada u ņivotu nisam bio ozbiljniji." Radost je ponovo oņivela u njoj. Ali istog trenutka ublaņila je opreznost. Bila je svesna da ona samo zabavlja Sebastijana. Bila mu je zanimljiva i očigledno je osećao neku vrstu strasti prema njoj. Ali do sada nije nińta rekao o tome da je voli. Čak ni dok su vodili ljubav. ,,Da li iskreno verujete da bismo se slagali, Sebastijane?" ,,Ne mogu da zamislim da bi se sa nekim bolje slagao", odgovorio je. ,,Pa, da." Traņila je način da izami od njega odgovor koji je ņelela. ,,To je, naravno, velika čast za mene, moj lorde." ,,Odlično. Onda je stvar reńena", rekao je Sebastijan odsečno. ,,Potrudiću se da dobijem posebno odobrenje sutra ujutru. Ledi Pembrok moņe biti kuma." Prudens je ulwatila panika. ,,Kao ńto sam rekla, to je velika čast za mene. I shvatam da bi bilo mnogo bolje s praktične strane da se nańa veza pretvori u brak. Ali nisam sigurna da je to dovoljan razlog za tako trajno vezivanje." ,,Postoji joń mnogo drugih logičnih razloga za brak medu nama", Sebastijan je hladno rekao. ,,Zaista?" ,,Naravno. Ne bih predloņio brak da nije tako." Prudens je uzela naočare i stavila ih na nos. ,,Moņda da mi navedete neke od njih?" Uputio joj je svoj najarogantniji, najoholiji osmeh. ,,Ako ņelite, iako mislim da su stvarno očigledni. Vi ste jedna veoma strastvena ņena, Pru. To mi je jako vaņno, kao i ona glad za duhovnim ispunjenjem koju s vremena na vreme moram da utolim..."
Prudens nije mogla da podnese da on njihovu obostranu strast opisuje na tako običan način. ,,Nastavite sa vańim nabrajanjem." ,,Da, naravno. Pored toga ńto sam već spomenuo, imamo neka zajednička intelektualna interesovanja." 124 ,,To je stvarno tačno", priznalaje ona. ,,Ukratko, nećete mi biti dosadni, duńo." Lagano je preńao svojim usnama preko njenih. ,,Aja ću se truditi da ne dosadim vama." ,,Nikada mi ne biste dosadili", brzo je odgovorila. ,,Isto tako bih hteo da istaknem da će nań zajednički ņivot, u braku, značajno olakńati nańe istrage. Moći ćemo da savetujemo jedno drugo i da proučavamo nańe metode mnogo uspeńnije kada budemo pod istm krovom." ,,Da, razumem." Ali njeno osećanje nelagodnosti sve vińe je raslo. Paņljivo je traņila prave reči. ,,U svakom slučaju, vi mislite da bi zajednička interesovanja i... hm... odredeno osećanje... hm.... toplote medu nama stvorili dovoljnu osnovu za brak?" Izgledalo je da je iznenaden pitanjem. ,,Ne mogu da zamislim bolju osnovu." ,,Neko bi mogao da kaņe da bi ljubav bila lep dodatak vańoj listi", prońaputala je puna očekivanja. ,,Ljubav?" Njegove oči rańirile su se u znak negodovanja, kao da ga nije samo iznenadila, već i razočarala. ,,Ali, Pra, vi sigurno niste ņrtva romantike. Odbijam da prihvatim ideju da jedna inteligentna, ońtroumna, izuzetno pametna ņena poput vas moņe da bude tako budalasta da yeruje u neńto neodredeno i iluzorno kao ńto je ljubav." Zabrinuto je progutala knedlu. ,,Pa..." ,,Vi i ja oslanjamo se na nań intelekt, ne nańe emocije", nemilosrdno je nastavio. ,,Mi rasplićemo misterije i traņimo dokaze. Nańe razumne glave nisu ņrtve grozničavih fantazija koje su uzbudivale Ijude poput Bajrona i njemu sličnih." ,,Priznajem, ali bez obzira..." ,,Budite sigurni, draga moja, previńe vas pońtujem da bih poverovao da vi stvarno ņudite da se zaljubite pre nego ńto udete u brak. Ljubav je za
naivne mlade devojke tek izańle iz ńkolske klupe. Zrela, odgovoma, pametna ņena kao ńto ste vi ne prepuńta se takvim mańtarijama." Prudens se za malo nije uguńila. ,,Da, znam, ali stvar je u tome, Sebastijane..." ,,Na kraju krajeva, postoji mnogo manje dokaza da postoji ljubav nego ńto ih ima za postojanje duhova." ,,Ne bih bań rekla da je tako, moj lorde", ozbiljno je tvrdila. ,,Ljubav je bila pokretačka snaga mnogih istorijskih dogadaja. Ljudi čine zločine 125 zbog ljubavi. Nekada su bolesni zbog nje. Sigurao postoji pregrńt dokaza koji govore da ljubav postoji." ,,Gluposti. Pokretačka snaga koju ste pominjali je strast. Ili, da budem iskren, poņuda." Prstom je prelazio preko spoljańnje ivice njenih usana. Prudens je klonula duhom. ,,Da li osećate bilo kakvu naklonost prema meni, Sebastijane?" ,,Naravno", rekao je grubim, hrapavim glasom. ,,To ne treba da se kaņe." ,,Zaista?" Naklonost nije bila ljubav, ali moņe prerasti u nju, rekla je sama sebi puna optimizma. ,,A ńta je sa vama?" Nehajno je upitao. ,,Da li i vi osećate neku naklonost prema meni? Kao ńto ste zainteresovani za moj hobi, zar ne?" ,,O da", rekla je. ,,Da, naravno. Stvarno ste mi veoma dragi, Sebastijane." „1 vi ste meni veoma dragi. Sta bismo vińe mogli da traņimo. Mi smo dvoje Ijudi koji isto misle i dele zajednička interesovanja i strasti. Biće nam lepo zajedno. I zato sada recite da ćete se udati za mene čim uspem da sredim formalnosti." ,,Zańto moramo da ņurimo sa tim? Zar ne moņemo malo da sačekamo i damo priliku nańoj naklonosti da sazri?" bojaņljivo je upitala Prudens. ,,Mislim da bi to bilo ne samo traćenje vremena, već i potencijalna neprijatnost." ,,Neprijatnost? Kako to?" ,,Sigurno znate odgovor na to. Upotrebite svoju pozamańnu pamet, Pru. Moņete vrlo lako ostati trudni posle ovoga ńto se upravo desilo medu nama." Prudens je zurila u njega kao da je ono ńto je upravo rekao preseklo. ,,Gospode. Nisam ni pomislila na to."
,,Moņete biti sigurni da ja jesam", rekao je Sebastijan mirno. ,,Budući da su dovoljno često mene nazivali kopiletom, nemam nameru da dozvolim da moj sin ili ćerka dobiju tu etiketu." ,,Ne, naravno. Potpuno razumem." I stvarno je tako mislila. Sebastijanov hladni ponos i arogancija prema njegovoj porodici i druńtvu bili su u velikoj meri posledica nepriznavanja zakonitosti njegovog sopstvenog rodenja. Ali taj hladokrvni ponos učiniće ga isto tako odlučnim da ni jedno njegovo dete ne nosi tu Ijagu na svojim ledima. Sebastijan je pogledao sa poluspuńtenim trepavicama. „1 onda, Pru? Da li smo napravili joń jedan dogovor? Hoćete li se udati za mene?" Prudens je duboko udahnula i ostavila po strani svoje sumnje i oklevanja. Rizik koji je trebalo da prihvati, bio je vredan toga, uveravala je samu sebe. Udaće se za čoveka kojeg voli. ,,Udaću se za tebe, Sebastijane." Neńto ńto bi se moglo okarakterisati kao olakńanje zaiskrilo je u njegovim očimaAli njegov glas ostao je hladan i pomalo zvučao kao da se zabavlja, kao i obično. ,,Veoma logična, racionalna odluka, draga. Tako neńto sam i očekivao od vas, naravno." ,,Naravno", promrmljala ja Prudens. Ali iznutra je drhtala puna nade ali i straha. Zastrańujuće zloslutno osećanje obavilo se oko nje. Znala je da je, ako greńi u vezi sa Sebastijanovim osećanjima prema njoj, upravo prokockala čitavu svoju budućnost i vrlo verovatno prodala svoju duńu Palom Andelu. 10. Četiri dana kasnije, Gerik je sreo Sebastijana u njegovom omiljenom klubu. ,,Pa, Ejndņelstoune, kakav je bračni ņivot?" Sebastijan je podigao pogled sa svog primerka Morning Posta koji je upravo prelistavao. Pogledao je značajno u Gerika. ,,Naučio sam mnogo toga o suprugatna tokom proteklih par dana", odgovorio mu je Sebastijan. ,,Moņda će vas zanimati da znate, na primer, da čak i najinteligentnije medu njima ne razmińljaju uvek logično." Gerik je spustio SYOJU ńoljicu kafe i nacerio se. ,,Već ste stigli da se posvadate? Treba da te bude sramota, Ejndņelstoune. Svako bi pomislio
da se u ovoj fazi joń uvek trudiń da se predstaviń u najboljem svetlu pred ledi Ejndņelstoun. Ima yremena da kasnije upozna tvoje pravo ja." Ejndņelstoun je blago opsovao kada se prisetio male ali simpatične scene koja je nastala tog jutra kada je rekao da namerava da provede dan tako ńto će obilaziti trgovce duvanom. Flauers im je bio upravo sipao čaj i ostavio ih same. 126 127 Prudensine draņesne oči sijale su od entuzijazma iza njenih naočara. ,,Pokuńaćeń da otkrijeń identitet osobe za koju je napravljena ta posebna meńavina burmuta?" ,,Da." Sebastijan je sekao debelu kobasicu u tanjiru. ,,Sada kad je stvar oko nańeg venčanja reńena i kada smo vas preselili ovde kod mene, verujem da se konačno moņemo vratiti nańoj istrazi." Njen pogled dobio je čudnu nijansu. ,,Siroti Sebastijan", promrmljala je. ,,Vi nemate predstavu kakav će urnebes izazvati nańe venčanje, zar ne? Pretpostavljain da ste mislili da moņete samo objaviti venčanje u novinama i da će to biti kraj." ,,Postoji mnogo nepotrebnih gluposti koje idu uz venčanje koje ja nisam predvideo", priznao je, ,,ali nadam se da je najgore iza nas." Istini za volju, nisu imali ni malo mira od kada su se vratili za London, pomislio je Sebastijan veoma nervozno. U protekla četiri dana, nameravao je da provede većinu svog slobodnog vremena u krevetu sa svojom novom ņenom. Ugledan svet smatrao je drugačije. Na svoje razočarenje, otkrio je da yenčanja - čak i ona mirna, jednostavna stvaraju veliko komeńanje i privlače paņnju. Na jutro venčanja, Hester ga je veselo podsetila da će ovaj brak sigurno napraviti senzaciju u yisokom druńtvu. Njena predvidanja bila su tačna. Nepregledna reka gostiju krenula je da kuca na vrata njegove kuće u gradu. Nova brda čestitki i pozivnica stizala su svakog jutra. Prisustvo lorda i ledi Ejndņelstoun bilo je traņeno na svim okupljanjima i balovima u gradu. Sebastijan je bio čvrsto odlučio da ne obraća paņnju na posetioce i pozive. Ali Prudens je umeńala svoje fine prste u tu odluku. Njegova reputacija nekoga ko ima lońe manire i ponańa se neprilično, bila je već
dovoljno lońa, objasnila je. Neće dozvoliti da ga joń vińe napadaju jednostavno zato ńto neće da se gnjavi sa nekim ugladenim druńtvenim sitnicama. ,,Da li ste zato zaņalili zbog nańeg braka?" Prudens ga je upitala sumnjivo mirnim tonom sa drugog kraja stola za doručak. ,,Kakvo idiotsko pitanje. Naravno da nisam. Savrńeno se slaņemo, kao ńto sam vam već nadugačko objasnio." Paņljivo je gledao, pitajući se ńta je navelo da mu postavi takvo pitanje Mogućnost da ona, u stvari, moņda pomalo ņali zbog toga, učinila je da joń jednom oseti ono hladno mesto u sebi. 128 razumeo kako je ona i na trenutak mogla sumnjati da nije stvorena za njega. Izgledala je dobro ovde, s njim u kući, dok je sedela za drugim krajem stola. Jutarnje sunce ulazilo je u prostoriju kroz prozor iza nje. Njena kosa na suncu je dobijala toplu boju meda, poput onog koji se nalazio u teglici pored tosta. Osetio je kako kroz njega prolaze male strelice pritajene ņudnje dok se prisećao kako je njena kosa izgledala ranije dok je bila raspletena na belim jastucima njegovog kreveta. ,,Praviću ti druńtvo dok razgovarań sa duvandņijama", objavila je Prudens. ,,Ne, nećeń." stavio je na viljuńku joń jedan zalogaj kobasice. ,,Nameravam da uradim ńto vińe mogu danas. Ne znam koliko ću prodavnica morati da obictem." ,,Hoćete da kaņete da bih ja ometala vańe istraņivanje?" Njene obrve su se skupile iznad okvira naočara. ,,Podsetiću vas da bi nas dvoje trebalo da budemo tim, gospodine." Sebastijan je znao da sada mora paņljivo da bira ńta će reći. Brzo je učio ńta znači biti muņ, suvo je pomislio. ,,Niste me dobro razumeli, draga moja." Bezazleno se nasmejao. ,,Stvar je u tome da ako nas oboje vide kako obilazimo duvandņije, nekome bi to moglo da bude čudno. Moguće je da će postavljati pitanja." ,,Moņda bih mogla da se prenińim u slugu ili kočijańa. Niko ne bi dovodio u pitanje moje prisustvo ako bih izgledala kao član vańeg kućnog osoblja, zar nije tako?"
,,Ali mojem celokupnom osoblju bi bilo čudno", uzvratio je Sebastijan odsečno. ,,Da ne pominjem da bi joń neko mogao da vas prepozna." Pomisao da Prudens ńeta okolo u muńkoj odeći izazivala je uznemirenost u njemu. Prudens se zamińljeno namrńtila. ,,Mislim da bi to stvarno moglo da upali, moj lorde. Yerujem da bih posle doručka mogla da jednostavno sidem dole i vidim ńta mogu da pronadem od uniformi za poslugu." U ovoj fazi, Sebastijan je napustio taktiziranje i diplomatske strategije i vratio se nemilosrdnim pretnjama. ,,Ako pokuńate da izvedete neku takvu prevaru, gospodo, obećavam vam da neću biti u mogućnosti da vam pravim druńtvo na balu kod Arlingtonovih večeras." ,,Sebastijane, ne biste to uradili." Njen pogled otkrivao je potpuno zaprepańćenje. ,,Morate se pqjaviti večeras. Rečeno mi je da će nekoliko L29 članova vańe porodice biti prisutno, uključujući vańu strinu i vańeg rodaka Dņeremija." ,,Ńto se mene tiče, to je odličan razlog da se ne pojavim. U svakom slučaju, ne bih se iznenadio da saznam da je ledi Arlington namerno isplanirala taj prokleti bal, sa jednom odredenom svrhom, a to je da izazove scenu koja će zabaviti visoko druńtvo." ,,Ali, Sebastijane, to teńko da je istina. Ona samo ņeli da bude Ijubazna." ,,Draga moja, moņda ste vrlo inteligentni, ali ste zato ponekad neverovatno naivni." ,,Bal ledi Arlington biće prva prilika na kojoj će članovi vańe porodice biti javno svi na okupu. Ako se ne pojavite, Fletvudovi će biti osramoćeni pred čitavim visokim druńtvom." Sebastijan je stvarno uņivao. ,,Mislite da mi to neńto znači?" ,,Namerno oteņavate situaciju, moj lorde. Savrńeno dobro znate da ako se ne pojavite tamo večeras to će samo podgrejati priču o zavadi u vańoj porodici." ,,Ta zavada je vrlo stvarna, Pru." Sebastijan je spustio noņ i sklopio ruke na stolu. ,,A i vi treba da se setite na čijoj ste strani. Ńtavińe, bilo bi veoma glupo od vas da pokuńate da igrate ulogu mirotvorca. Ne ņelim nińta sa Fletvudovima, i to je konačna odluka."
,,Stvarno, Sebastijane." ,,Da, stvarno." Pońto je zauzeo stav, Sebastijan nije ņeleo da popusti. Prudens bi mogla u trenutku da pronade neku njegovu slabost samo kad bi bio malo popustljjyiji. ,,Zato, onda, ako ņelite da se pojavim na balu Arlingtonovih, najbolje bi bilo da zaboravite ideju o preruńavanju u uniformu sluge." ,,Vidite, Ejndņelstoune, samo zato ńto smo venčani, ne moņete dati sebi za pravo da izdajete naredenja i pretite na način na koji to rade obični muņevi." Osmehnuo se hladnim, podrugljivim osmehom. ,,Vi me ne smatrate običnim muņem?" ,,Svakako da ne." Ponovo je sklopila salvetu i stavila je pored svog tanjira izuzetno precizno. ,,Nań savez trebalo bi da bude ravnopravan. Dvoje Ijudi koji isto razmińljaju, spojeni svojim zajedničkim interesovanjima, ako se sećate." ,,Sećam se uslova nańeg dogovora vrlo dobro." Sebastijan je ustao. Prudens je paņljivo posmatrala kako joj prilazi. ,,Sebastijane?" Sebastijan nińta nije rekao. Kada je stigao do samog kraja stola, sagnuo se i sočno poljubio njene iznenadene usne. Imala je predivan ukus. U trenutku je poņeleo da vodi ljubav sa njom upravo tu, na stolu. Jedino ga je sprečavalo to ńto je Flauers mogao svaki čas da ude u sobu. ,,Kao ńto ste rekli, nań savez j e zasno van na obostranim interesovanj ima." Ponovo je preńao usnama preko njenih i osetio kako ona drhti. ,,A neka nańa zajednička interesovanja bila su posebno inspirativna sinoć. Ņeljno ińčekujem to isto večeras." Gledala je u njega surnnjičavo iza svojih naočara. ,,Nemojte misliti da moņete manipulisati sa mnom tom... tom vrstom stvari, Ejndņelstoune." ,,Koja bi to vrsta stvari bila? Ovo na primer?" Gricnuo je njeno uvo i pustio ruku da klizi preraa njenom dekolteu koji je popunjavao prsluk njene prugaste braon-belejutarnje haljine. ,,Znate tačno na ńta sam mislila, gospodine." ,,Znam li?" Uhvatio jeu dlan jednu njenu dojku i bio veoma zadovoljan odgovorom koji je dobio. Prudensini obrazi postali su ruņičasti a usplahireno uzbudenje zamenilo je onaj strogi izraz u njenim očima.
,,Sklonite se", promrmljala j e. „1 ne zaboravite na bal kod Arlingtonovih večeras ili vam to nikadaneću oprostiti." Sebastijan se sada blago smeńio prisećajući se dogadaja od jutros i sipao sebi joń jednu ńoljicu kafe iz lončića koji su on i Gerik delili. Dok je srkao svoju kafu, razmińljao je o tome kako će Prudens sedeti preko puta njega za doručkom svakog jutra do kraja njihovih ņivota i pitao se kako je uopńte mogao da ņivi bez nje ranije. Gerik je pretraņivao oglase unovinama koje je čitao. ,,Mislio sam da odem do Tatersala malo kasnije i vidim ńta nude. Trebao bi mi dobar lovac." Pogledao ga je. ,,Ńta ćeń ti raditi danas?" ,,Imam neka posla da zavrńim." ,,A, prepoznajem taj ton u tvom glasu." Gerik se cerekao. ,,To je onaj koji imań kada je u toku neko tvoje malo istraņivanje. Samo mi nemoj reći da ti je bračni ņivot već postao dosadan pa morań da traņiń svoju staru razonodu?" ,,Uveravam vas, bračni ņivotje sve samo ne dosadan. Ali ne odričem se svog hobija." ,,Shvatam." Gerik ga je radoznalo pogledao. ,,Da li tvoja dama zna ńta radiń da bi se zabavio?" ,,Zna." 130 131 „1 odobrava?" ,,Ne ņali se", odgovorio je Sebastijan. Gerik se priguńeno nasmejao. ,,Čestitam ti, Ejndņelstoune. Yerujem da si oņenio jedinu ņenu u Engleskoj koja je u stanju da te razume." ,,Siguran sam da je tako." Jedina stvar koja je zabrinjavala Sebastijana bila je to da Prudens moņda nije zadovoljna bračnim ņivotom kao ńto je on bio. Rekao je sebi da je stvar reńena. Prudens je sada pripadala njemu. Bila je njegova pred zakonom i u privatnosti njihovog bračnog kreveta. A ona mu se predala nesputanom strańću koja je trebalo da ga ponovo uveri u njena osećanja.
Ali ponekad bi je uhvatio kako ga gleda tako čeņnjivo i zamińljeno i osećao bi se nelagodno. Nije mogao da zaboravi njene reči u Karling Kastlu. Ljubav bi mogla da bttde lep dodatak vańem spisku. I pored svog njenog intelekta i zadivljujuće logičnog razmińljanja, Prudens je bila pre svega ņena. Sebastijan je pretpostavljao da ona prema braku ima onaj romantičan stav karakterističan za ņene. Ņelela je da se uda iz ljubavi. Bio je svestan da je namerno uvukao u prenagljeni brak. To je uradio koristeći sve ńto je bilo u njegovoj moći. Opravdavao je nemilosrdnu taktiku govoreći sebi da će ona biti srećna pored njega. Imala je dovoljno godina da shvati da, ńta god da je osećala za Anderbrinka to je bilo prolazno i nevaņno. U svakom slučaju, pompezni ńarlatan izdao je njena osećanja. Nikada vińe nije mogla da veruje Anderbrinku. Sigurao je to dobro znala. U četiri sata tog popodneva, Sebastijan je jednim delom glave joń uvek razmińljao o neočekivanim dilemama u braku. Ali ipak, najvećim delom, njegova paņnja bila je sada usmerena na jedan hitniji problem. Do sada je već obińao skoro pola tuceta duvandņija u uzaludnoj potrazi za nekim ko bi prepoznao meńavinu burmuta iz kutijice koju je Prudens pronańla u mračnoj sobi. Izgledalo je kao relativno lak zadatak kada je tek krenuo. Ali do sada niko nije prepoznao meńavinu. Popeo se na stepenik radnje nekog R. H. Gudrajta, duvandņije, bez mnogo nade. Gudrajt je bio ńesti na Sebastijanovom spisku. Sebastijan je pogledao u drvetu izrezbarenu figuru gorńtaka u prirodnoj veličini, koja je čuvao ulaz u radnju. Odeća na statui bila je obojena u najrazličitije boje. Poznati simbol diwandņijskog zanata ličio je na pet drugih drvenih gorńtaka koje je Sebastijan već video tog popodneva. Ako ni ovde ne bude imao sreće, Sebastijan je odlučio, moraće da traņi u manje poznatim radnjama u lońijim ulicama. Krenuo je sa pretpostavkom da ko god da je izgubio kutijicu za burmut, mora biti član visokog druńtva, i stoga je verovatno kupovao u boljim radnjama. Sebastijan nije mogao da zamisli da Karling zove u goste bilo koga ko se ne kreće u visokim krugovima.
Sebastijan je otvorio vrata i uńao u malu radnju. Okruņila ga je aroma ustajalog diwana spakovanog u staklene tegle i drvenu burad. Glinene lule bile su izloņene na jednoj strani. Na drugoj, bile su aranņirane male kutije za burmut. Sebastijan je prińao da ih bolje pogleda ali ni jedna nije bila onako fine izrade poput one čije je poreklo istraņivao. ,,Kako mogu da vas usluņim, gospodine?" upitao je hrapav glas. Sebastijan se osvrnuo i video punačkog, sedokosog čoveka izboranog lica koji je nosio zelenu kecelju i zlatne naočare. Njegovi punački prsti bili su poņuteli od vińegodińnjeg radi sa duvanom. ,,Pokuńavam da otkrijem ime ove posebne meńavine burmuta." Sebastijan je izvadio kutijicu iz dņepa svog kaputa i pokazao je vlasniku radnje. ,,Jedan poznanik dao mi je dovoljno da popunim ovu kutijicu, ali uskoro će mi nestati burmuta i ņeleo bih da naručim joń. Yeoma je karakteristična meńavina. Da li je moņda prepoznajete?" Duvandņija je proučavao Sebastijanove uglancane čizme i elegantno skrojeno odelo dok je otvarao kutijicu. Paņljivo je onjuńio burmut, pazeći da ga ne uńmrkne. ,,Sasvim sigurno ga prepoznajem, moj lorde. Ja sam lično napravio ovu meńavinu." Poznato uzbudenje zbog otkrića planulo je u Sebastijanu. Dok Prudens nije uńla u njegov ņivot, razmińljao je, bio je primoran da se zadovoljava ovakvim retkim trenutcima kratkog uzbudenja da bi drņao onu svoju hladnoću na lancu. Sebastijan je prikrivao svoje pravo raspoloņenje maskom učtive Ijubaznosti. ,,Izgleda da imam sreće onda. Pretpostavljam da je veoma popularna meńavina?" ,,Moņe se desiti da neku drugu i prodam bilo kome, ali sa gospodinom za kojeg je pravim ugovorio sam da će on biti jedini koji je dobija. Dobro mi plaća da čuvam meńavinu specijalno za njega." 132 133 ,,Nije na prodaju običnim kupcima, znači?" Sebastijan se namrńtio kao da je razočaran. Sreća ga je pratila, pomislio je. Neće morati da istraņuje dugačku listu kupaca burmuta. Sve ńto mu je bilo potrebno je ime onoga ko je poručio za sebe ovu specijalnu meńavinu.
,,Bojim se da nije." Prodavac burmuta posmatrao ga je kao da ga procenjuje. Očigledno mu je bilo krivo da izgubi prodaju. ,,Mogu da napravim specijalnu smeńu za vas, moj lorde. Neńto sa vińe turskog unutra, moņda? Samo ńto mi je stigla sjajna pońiljka finog duvana iz Amerike. Yeoma je blag, stvarno. Mogu da vam napravim najposebniju meńavinu na kojoj će vam vańi prijatelji zavideti." ,,To je vrlo Ijubazno od vas, ali očajnički sam ņeleo zalihu ove posebne smeńe. Spreman sam odlično da platim za nju." Duvandņija je sa ņaljenjem uzdahnuo. ,,Ne smem da rizikujem da uvredim moju muńteriju, gospodine. Siguran sam da razumete." ,,Vańu muńteriju?" Sebastijan ga je paņljiyo navodio. ,,Gospodin Fletvud bi najverovatnije otińao na drugo mesto da nisam prihvatio takav dogovor sa njim." Sebastijan je zurio u duvandņiju, nadajući se da mu usta nisu ńirom otvorena od zaprepańćenja. ,,Fletvud?" ,,Da, moj lorde. Gospodin Dņeremi Fletwid." Duvandņija se namrńtio. ,,Sigurno ga poznajete, gospodine, kada vam je dao da probate ovaj burmut." ,,Srećemo se u prolazu na boks mečevima", snańao se Sebastijan, brzo razmińljajući. ,,Bojim se da nisam zapamtio njegovo ime. Znate kakva je guņva tamo." ,,U pravu ste, gospodine. Bio sam na jednom zanimljivom meču bań prońle nedelje. Rulja zamalo nije napravila pobunu kada je Gvozdeni Dņouns izgubio. Bio je favorit, znate. I ja sam izgubio neke pare zbog njega." ,,Čuo sam da je ishod meča bio izuzetno razočaravajući", rekao je Sebastijan dok je ińao prema vratima. ,,Hvala vam za ime gospodina Fletvuda. Potraņiću ga odmah. Moņda ga nagovorim da vam dozvoli da napravite zalihu ovog burmuta i za mene." ,,Ali gospodine, mogu da vam predloņim drugu vrstu..." Sebastijan je zatvorio vrata radnje i odńetao malo dalje gde je njegov kočijań čekao sa faetonom. 134 Kakve veze, dtdodavola, ima Dņeremi sa svim ovim? Razmińljao je dok je sedao u faeton o i uzimao uzde.
Prudens će bi»iti zapanjena ovim otkrićem koliko i on. Odjednom je postao nestrpljiv ' dasa njom podeli ovaj novi zaokret u slučaju. ,,Kako to mis-slite, ona nije ovde, Flauerse? Pa gde je do davola?" Sebastijan je poņńurio pravo kući s namerom da podeli sa Prudens detalje o jedinstvenom rTazvoju dogadaja u istrazi. Bilo je izuzetno razdraņuj uće saznati da ona nne sedi kod kuće i ņeljno ińčekuje da se divi njegovoj briljantnosti. ,,Mislim da jes ledi Ejndņelstoun izańla napolje, moj lorde." Sebastijan je _ jedva uspevao da potpuno ne izgubi strpljenje. ,,Gde je otińla, Flauerse?""' Flauers se kraeitko, diskretno nakańljao. ,,U kuću gospodica Singlton, u ulici Velvud, gos;spodine." ,,Ko su do da»_vola gospodice Singleton?" ,,Ledi Ejndņeslstoun opisala ih je kao klijente." Flauers se osećao veoma nelagodno_o.,,Stigla je poruka od njih malo nakon ńto ste vi izańli. Očigledno su hte:ele da se posavetuju sa njenim gospodstvom o slučaju natprirodnih pojasm. Ledi jeskoro istog trenutka izańla." ,,Znači, ona ss;adavodi istragu, zar ne?" Flauers ga jes tuņno pogledao. ,,Mislim da je bilo reči o nekakvqj električnoj napra avi, gospodine." Sebastijan se namrńtio. ,,Električnoj napravii?" ,,Imam razlogga da verujem da je njeno gospodstvo pozajmila jednu od gospodina M letjua Hornsbija i namerava da je upotrebi u toku svog istraņivanja danajas." Sebastijan je rnomentalno zaboravio na svoju ustragu. ,,To bi moglo biti interesantno. _" Flauers se isp oravio. ,,Ņeleo bih da pitam, moj lorde, da li posluga treba da se pripremi na^a takvo ponańanje od strane njenog gospodstva?" »Ua, Flauers^e, mislim da je za sve najbolje da prihvate ideju da ovo ikada neće biti | potpuno normalno domaćinstvo." ,,Kaņete da o čudni zvukovi ječanja dopiru sa ovog dela tavana?" Prudens je stavil. a dektričnu mańinu na mesto u centru male, tamne sobe odmah ispod kroovavelike kuće. 135
,,Mislim da je tu negde." Evangelina Singlton, debeljuńkasta, srdačna ņena neodredenih godina, zamińljeno se namrńtila. Okrenula se prema sestri da bi potvrdila. ,,Misliń da je to otprilike ovde?" ,,Pretpostavljam da jeste", Ifigenija, krhka ņenica, bila je veoma uzbudena i gledala je električnu mańinu sa velikim strahom u očima. ,,Čujem zvukove dole u mojoj spavaćoj sobi, tako da bi trebalo da oni dolaze otprilike odavde negde. Ali zaista nisam sigurna da bi trebalo da pokuńavamo da pronademo duha, Evangelina." ,,Ne moņemo dopustiti da nastavi da ječi po celu noć", Evangelina je nastavila. ,,Treba da se odmoriń i naspavań." Okrenula se natrag prema Prudens. „1 onda, ledi Ejndņelstoun, kako će mańina naterati nańeg duha da se pojavi?" ,,Prema mojoj novoj teoriji", objańnjavala je Prudens",natprirodni fenomeni koriste elektricitet iz atmosfere kako bi postali vidljivi. Yerujem da je glavni razlog ńto se retko mogu videti taj ńto nemaju često pristup dovoljnoj količini elektricileta." Ifigenijine oči rańirile su se uznemireno. ,,Nameravate da obezbedite nańem duhu dovoljno elektriciteta kako bi mogao da postane vidljiv?" ,,Upravo tako." Prudens je podigla i proveravala mańinu koju je pozajmila od Trevorovog prijatelja, Metjua Hornsbija. To je bio jednostayan uredaj, sastavljen od staklenog cilindra, ručice za navijanje, podloge od koņe i nečega ńto je ličilo na teglu. Metju je uveravao da ne postoji nikakva opasnost prilikom rukovanja mańinom. ,,Oprostite, ledi Ejndņelstoun, ali zanima me da li vań suprug odobrava vańa istraņivanja?" Ifigenija je obazrivo pitala. ,,O, da." Prudens je ńetala oko mańine, uveravajući se da je sve spremno. ,,EjndņeIstoun je čovek veoma intelektualne prirode. Prilično je zainteresovan za moj rad." ,,Shvatam." Ifigenija je čudno pogledala. ,,Čule smo da je Ejndņelston vrlo neobičan čovek." ,,PretpostavIjam da jeste." Prudens je isprobavala ručicu. Lako se pomerila. Stakleni cilindarpočeo je da se vrti na koņnoj podlozi. ,,Sigurno ne poznajem ni jednog čoveka koji liči na njega." Ifigenija i njena sestra tiho su se pogledale. ,,Neki kaņu da je pomalo opasan."
,,Ni najmanje." Cilindar je počeo da se vrti brņe kada je Prudens pomerila ručicu. ,,Da li bi jedna od vas mogla da ugasi lampu? Sumnjam da ćemo moći da vidimo bilo ńta ako ima previńe svetla." ,,Ledi Ejndņelstoun", polako je počela Ifigenija, ,,stvarno mislim da to nije bań sjajna ideja. Ovde nema prozora i bio bi potpuni mrak kada bismo ugasile lampu." ,,Zaista, Ifigenija, ne smeń biti tako plańljiva." Evangelina je ņustro otińla do lampe i ugasila je. Soba je utonula u potpunu tamu. ,,Odlično", bila je zadovoljna Prudens. ,,Ako ovde postoji duh, postaće vidljiv u trenutku." Obrtala je ručicu električne naprave ńto je brņe mogla. ,,Ali ja u stvari ne ņelim da vidim tu stvar." Ifigenija je cvilela. ,,Samo ņelim da je se reńim." ,,Smiri se", čvrsto je naredila Evangelina. ,,Ledi Ejndņelstoun zna ńta treba da se radi, zar ne, gospodo?" ,,Svakako", viknula je Prudens u glasnom zujanju koje je stvarao cilindar. ,,Imam ogromno poverenje u moju poslednju teoriju. Stvorićemo dovoljno elektriciteta za duha vrlo uskoro." ,,O, Boņe", rekla je Ifigenija uplańeno. ,,Zaista bih vińe volela da smo pozvale neku drugu vrstu stručnjaka, Evangelina. Sve ovo je strańno uznemirujuće za moje ņivce." ,,Moņeń uzeti dozu laudanuma kad se zavrńi", smirivala je Evangelina. ,,A sada prestani da diņeń bespotrebnu galamu. Moņeń oterati duha." Prudens je sve brņe i brņe okretala ručicu. ,,Stvaranje elektriciteta je malo teņe nego ńto sam mislila da će biti", rekla je zadihano. Svetlost je iznenada sevnula u belom, svetlećem luku tako da je osvetlila čitavu sobu na par sekundi. Prudens je čula Ifigenijin prestrańeni krik. ,,Dragi Boņe, Evangelina ovo je davo lično." ,,Sta za ime Boga?" Prudens je pogledala oko sebe bań kada se pojavilo SebastijanoYO lice u ońtrom, demonskom odsjaju od briljantskih iskrica elektriciteta. Njegove zlatne oči gorele su sjajem neke neprirodne svetlosti. Trenutak kasnije, nestao je.
Ifigenija je slabańno zajecala kada je soba ponovo utonula u potpuni mrak. ,,Gospode." Evangelinin glas je drhtao. ,,Ńta je to bilo, za ime Boga?" Prudens je ņmirkala u tami. ,,Ejndņelstoune, jesi li to ti ?" ,,Izvini, draga moja." Začuo se zvuk grebanja ńibice a zatim se upalila sveća. Sebastijan se blago smeńkao. 136 137 ,,Nisam imao nameru da prekidam vańu istragu. Domaćica mi je rekla da ste svi ovde gore, pa sam odlučio da vam se pridruņim." ,,Dragi Boņe", rekla je Evangelina, a u njenom glasu se osećalo olakńanje. ,,Dobro ste me preplańili. Mislim da je moja sestra pala u nesvest." ,,Gospode. „ Prudens je spustila pogled i videla Ifigeniju kako leņi na podu. ,,Stvanio jeste. Ejndņelstoune, sledeći put kada odlučite da posmatrate moje tehnike istraņivanja, Ijubazno se najavite na odgovarajući način." ,,Oprosti mi, moja draga", ponizno je rekao. ,,Nisam hteo da budem nametljiv." ,,Ali vi to jeste, moj lorde. Pogledajte ńta ste uradili mom klijentu. Toliko ste je prestrańili da je izgubila svest." Prudens je uzdahnula. ,,Mislim da ćemo morati sve ponovo iz početka." ,,To je bio Lucifer lično. Yidela sam ga." Ifigenijine trepavice su se poraerale, ali nije otvarala oči. ,,Ne opet. Preklinjem vas, ledi Ejndņelstoun. Molim vas prekinite istragu." Prudens se namrńtila. ,,Ali tek smo počeli." ,,Tačno tako", rekla je Evangelina dok je drņala bočicu mirińljave soli iznad nosa svoje sestre. ,,Ne moņemo sada da odustanemo. Ali moņda bi bilo bolje da Ejndņelstoun ne učestvuje u istrazi. Bez uvrede, vańe gospodstvo. Stvar je u tome da su ņivci moje sestre vrlo tanki." ,,Bojim se da je ona u pravu." Pradens je pogledala u Sebastijana. ,,Mislim da je bolje da odete, gospodine. Ne smem dozvoliti da uznemirite moje klijente." Sebastijan je mrko pogledao. ,,Ņeleo bih da porazgovaram sa vama, Pru."
,,Posle, moj lorde." Pokazala mu je da ide sa tavana jednim pokretom ruke. ,,Kao ńto vidite, veoma sam zauzeta trenutno. A sada podite, molim vas." Sebastijan je stegao vilicu. ,,Vrlo dobro, gospodo. Yideću vas kasnije." ,,Da, da, naravno." Prudens se okrenula natrag prema električnoj mańini i počela da okreće ručicu. ,,Do videnja, moj lorde." Sebastijan je nestao kroz vrata na koja je uńao par minuta ranije. Evangelina je gledala za njim. ,,Ne mogu da verujem." 138 ,,Ńta ne moņete da verajete, gospodice Singlton?" Prudens je duboko udahnula i vratila se svom zadatku. Moglaje da oseti kako joj se skuplja znoj na lopaticama. ,,To da ste upravo rekli Ejndņelstounu da pode a on je to i učinio." ,,Pa, to je i zasluņio." Prudens je jače okretala. ,,On meni nije dozvolio da mu pomaņem danas." ,,Shvatam." Evangelina je čudno pogledala. ,,Izgleda da vi zaista imate talenat za reńavanje natprirodnih pojava, gospodo. Očigledno ste sposobni da oterate davola lično." Dok je koračao po balskoj dvorani ledi Arlington traņeći Prudens, Sebastijan nije bio lepo raspoloņen. Čuo je komeńanje medu gomilom dok je prolazio kroz guņvu i to mu nije popravilo raspoloņenje. Druńtvo je očekivalo neki skandal večeras. On se, kao pojava, bań odlično uklapao u to. Ugledao je Prudens na pola puta kroz svetlucavu prostoriju. Ona je bila u sredini grupe Ijudi i podigla je pogled kada se on uputio u njenom pravcu. Stakla na njenim naočarima veselo su se presijavala na svetlosti lustera. Njen osmeh bio je blistaviji od svetlosti svih sveća iznad. Nosila je skromnu haljinu od muslina bledoplave boje. Izrez oko vrata je bio mnogo manji nego bilo kojoj dami u prostoriji. Sebastijan je svim srcem odobravao njen skromni stil. Ńto se njega ticalo, njena staromodna garderoba vrlo dobro je sluņila daje odbrani od pogleda drugih muńkaraca. Tako je samo on znao koliko su neņne i graciozne njene grudi. Samo on je osetio kako njene bradavice reaguju na njegov mekani
dodir. Samo on je znao kako se izvijala pod njegovim poljupcima, kako se uzbudeno stiskala uz njega. Sebastjan je uguńio stenjanje u sebi, shvativńi da postaje veliki i tvrd bań tamo na sred balske dvorane. Tuņno se pitao ńta se desilo sa onom dobro izgradenom samokontrolom koja ga je godinama krasila. Shvatio je da je počeo da gubi moć nad svojim strastima one noći kada je Prudens iskočila iz ormana da bi ga spasila od Tornbridņovog pińtolja. Sebastijan nije znao nikoga ko bi se tako zaloņio da spasi njegovu glavu. Skoro je stigao do Prudens kada je krajičkom oka ugledao Dņeremija. Zastao je i posmatrao svog rodaka kako napuńta prepunu prostoriju i 139 izlazi napolje na terasu. Dņeremi je bio sam. Sada je bio pravi trenutak da se suoči sa njim. Sebastijan je naglo promenio pravac da bi potraņio Dņeremija. Kada je stigao do otvorenih vrata, pogledao je napolje i ugledao svog rodaka kako stoji pored niskog kamenog zida. Sebastijan je mogao da vidi kako Dņeremi vadi kutijicu za burmut i brzo otvara poklopac elegantnim pokretom prsta. Očigledno je veņbao taj potez. Sebastijan je izvadio kutijicu za burmut koju je nańao u Karling Kastlu i krenuo prema njemu. ,,Dozvolite mi da vam ponudim specijalnu meńavinu, rodače." Sebastijan je pruņio kutijicu prema Dņeremiju. ,,Ńta? O, to ste vi, Ejndņelstoune." Dņeremi nije odmah pogledao u kutijicu za burmut u Sebastijanovoj ruci. Umesto toga, pogledao je u Sebastijana bez imalo entuzijazma. ,,Iznenaden sam ńto vas vidim ovde večeras, iako je majka rekla da misli da ćete se pojaviti. Rekla je da ćete iskoristiti priliku da pokaņete svoj prezir prema nama ostalima. „ ,,Takve stvari zahtevaju mnogo vińe energije nego ńto sam spreman da odvojim za njih večeras. Da li prepoznajete ovu kutijicu za burmut?" Dņeremi je pogledao kutijicu i namrńtio se. ,,Od kada ste počeli s tom navikom?" ,,Nisam počeo." Sebastijan je otvorio poklopac. ,,Rekli su mi da je ova meńavina unikat. Napravljena specijalno za jednu odredenu osobu."
,,Ńta to do davola hoćete da kaņete?" Dņeremi je bolje pogledao kutijicu. ,,Prokletstvo Ejndņelstoune, to je moja kutijica za burmut. Gde ste je nańli?" ,,Naleteo sam na nju nedavno. Kada i gde ste je izgubili?" Dņeremi je uzeo kutijicu u ruke. ,,Ne sećam se tačno. Primetio sam da je nestala nakon ńto sam se vratio sa kućne zabave u Karling Kastlu. Zańto pitate?" ,,Nańao sam je u Karling Kastlu." Dņeremi je slegnuo ramenima. ,,To onda sve objańnjava. Ali kako ste znali daje moja?" ,,Raspitao sam se." ,,Shvatam." Dņeremi je zbunjeno gledao u njega. ,,Ali zańto ste se trudili da udete u trag ylasniku? Kutijica jeste prilično lepa, ali nije toliko skupocena." ,,Bio sam veoma radoznao da saznam čija je ovo kutijica", rekao je Sebastijan polako, ,,zato ńto sam je pronańao u jednoj veoma neobičnoj sobi na poslednjem spratu u Karling Kastlu. U toj sobi je sve u crnoj boji." ,,U crnoj boji?" ,,Pre mesec dana, čovekpo imenu Ringkros poginuo je tako ńto je pao kroz prozor upravo te sobe. Moņda moņete da se setite da ste čuli za taj incident?" Dņeremi ga je za trenutak nemo posmatrao. ,,Ringkros je pao onog yikenda kada sam ja bio prisutan na Karlingovoj zabavi u kući. 0 čemu se ovde radi, Ejndņelstoune?" ,,Za sada nińta posebno." Sebastijan ga je pomno proučavao. ,,Samo smatram da je ova koincidencija veoma interesantna." ,,Koja koincidencija?" upitao je Dņeremi. ,,To ńto ste pronańli moju kutijicu za burmut u sobi gde je poginuo Ringkros? E pa ja mislim da je zanimljivo ńto samo vi tvrdite da ste pronańli kutijicu." ,,Mislite da izmińljam?" ,,Mislim da ste sasvim sposobni za tako neńto ako to odgovara vańim ciłjevima." Dņeremi je stavio kutijicu u dņep. ,,Ali tako mi svega, ne mogu da zamislim zańto biste izmislili takvu priču. Za vańu informaciju,
ja nikada nisam ińao na poslednji sprat zamka. Nikada nisam video tu crnu sobu koju opisujete." ,,Da li ste sigurni u to?" ,,Jesam, prokleto dobro sam siguran." Dņeremijevo lice pocrvenelo je od besa. ,,Zańto, do davola, pokuńavate da me poveņete sa tom sobom?" ,,Ne pokuńavam da vas stavim u vezu s tim. To je uradila sama kutijica za burmut." Sebastijan se okrenuo u mestu i krenuo natrag prema balskoj dvorani. ,,Sačekajte trenutak, Ejndņelstoune." Dņeremi je viknuo za njim. ,,Kakvu to davolsku igru igrate sad? Zahtevam da mi kaņete ńta to mislite da uradite?" Sebastijan je zastao na pragu francuskog prozora i pogledao natrag u Dņeremija. ,,Kao ńto vidite, krenuo sam da zamolim svoju suprugu da odigra valcer sa mnom." Prudens se pojavila na vratima pre nego ńto je Dņeremi mogao da reaguje. Njen osmeh bio je blistav kao i pre, ali njen pogled sada je bio zamińljen i pomalo zabrinut. ,,Vidim da ste izańli da udahnete malo sveņeg vazduha, gospodine Fletvud. Bań je lepa noć, zar ne?" ,,Veče je stvarno prijatno, gospodo", rekao je Dņeremi ugladeno. 140 141 ,,Da, jeste. Malo prohladno, ipak." Okrenula se prema Sebastijanu. ,,Sviraju valcer, Ejndņelstoune. Svuda sam vas traņila. Ne manje od tuceta Ijudi obavestilo me da ste stigli, ali pońto me niste potraņili, pomislila sam da moņda niste uspeli da me nadete u guņvi." Sebastijan se bledo osmehnuo kad je uhvatio za ruku i odveo na podijum. ,,Nemojte nikada da se plańite, Pru. Uvek ću vas pronaći, bez obzira gde odete ili koliko se dobro sakrijete." Napravila je grimasu. ,,To mi vińe liči na pretnju nego na obećanje." ,,Da, pretpostavljam da je tako." ,,Stvarno, Sebastijane, ponekad ste nemogući." ,,Znam, draga moja, ali vi izgleda moņete da se nosite sa mnom. Kako se zavrńila vańa istraga popodne?" ,,Bilo je vrlo razočaravajuće, ako bań morate da znate", ņalila se Prudens. ,,Nisam uspela da stvorim ni jednog duha pomoću električne mańine. Počinjem da sumnjam da moja nova teorija ima neke propuste." ,,Moņda
nije ni bilo duhova bań na tom tavanu." ,,Verovatno da je tako. Pronańla sam u sobi maramu koja pripada jednoj od sobarica. Kada sam razgovarala sa njom, priznala mi je da se sastaje sa jednim slugom na tavanu kasno noću. Yerujem da je to izvor čudnih zvukova koje gospodica Singlton čuje." ,,Joń jedno veoma logično i razumno razmińljanje." ,,Pretpostavljam, ali teńko da je zanimljivo reńenje ove zagonetke." Paņljivo ga je pogledala. ,,Sta se deńavalo na terasi izmeńu tebe i tvog rodaka? Nadam se da niste pravili probleme." ,,Poraņava me vań nedostatak poverenja u moje osećanje mere za ponańanje u drańtvu." ,,Ha." ,,Ņelim već satima da razgovaram sa vama", rekao je značajno Sebastijan. ,,Stvarno?" ,,Uńao sam u trag vlasniku kutijice za burmut." Prudens se ozarila. ,,To je fantastično, moj lorde. Kako ste to pametno izveli." ,,Hvala vam." Sebastijan nije mogao da sakrije samozadovoljni ton u svom glasu. ,,Oduńevljena sam ńto čujem novosti i ne mogu da dočekam da saznam detalje, ali kakve to veze ima sa gospodinom Fletvudom?" 142 ,,Kutijica za burmut pripada Dņeremiju." Prudens ga je netremice gledala. ,,Sebastijane, ozbiljni ste?" ,,Veoma ozbiljan." Sebasijan je posmatrao kako njegov rodak ponovo ulazi u balsku dvoranu i probija se kroz guņvu. Dņeremijevo lice bilo je smrknuto dok je ińao prema vratima. Koračao je poput napetog, Ijutitog čoveka. ,,Gospode Boņe", prońaputala je uņasnuto Prudens dok je gledala u Dņeremija. ,,Dņeremi izgleda uznemireno." ,,Da." „0, Boņe. Pričaće se sutra po celom gradu da ste se vas dvojica posvadali." Sebastijan je slegnuo ramenima. ,,Svada izmedu mene i Dņeremija neće biti neka novost, Pru. Jedina stvar koja moņe da zanima tračare jesu glasine da smo on i ja vodili prijateljsku konverzaciju." ,,Jeste li?" upitala je, s pogledom punim nade.
,,Ne", rekao je Sebastijan. ,,Nismo." 11. Prudens se naglo probudila, svesna da neńto nije u redu. Ovo je bila prva noć da su ona i Sebastijan zaspali pre zore. Zahtevan druńtveni ņivot i Sebastijanove ljubavne neņnosti nekako su se udruņili, pa je ona ostajala budna po celu noć, i to svake noći od kada se udala. Postajala joj je navika da ne ide na spavanje pre zore. Prudens je počela da se pita da li će ikada moći da se vrati na stari način ņivota, kada je ińla u krevet u pristojno doba i ustajala rano ujutru. Moņda će sad kada se udala za Sebastijana morati da se nauči na gradske običaje. Pomisao da će biti budna po celu noć do kraja svog ņivota bila je obeshrabrujuća. Na trenutak je bila mirna. Sablasne slike iz sna prońle su joj kroz misli. Trudila se, ali nije mogla sasvim da ih se seti. Setila se crnih zavesa kako se njińu ispred prozora koji je bio ńirom otvoren i vodio u beskrajnu noć. Ali ta slika je odmah nestala. 143 Onda je słwatila da je sama u velikom krevetu. Okrenula se na jastuku. ,,Sebastijane?" ,,Ovde sam, Pru." Pogledala je prema prozoru i videla njegovu knipnu ali nejasnu figuru kako stoji. Ledima je bio okrenut prema njoj, a jednom rukom naslonio se na okvir prozorskog praga. Prudens se uspravila medu jastucima i uzela naočare. Kada ih je nekako stavila na nos, videla je da je Sebastijan obukao svoju crnu kućnu haljinu. Vińe nego ikada ličio je na Palog Andela dok je stajao tamo i gledao napolje u mrakom prekrivene vrtove. Lucifer je sedeo na prozoru, odmah pored Sebastijana. Mačak je isto tako zamińljeno posmatrao noć kao i Sebastijan. ,,Nisi mogao da zaspiń?" blago je upitala dok je palila sveću pored kreveta. ,,Nikada ne spavam pre zore." ,,Oh. Onda je sve u redu?" ,,Ne." Njegov glas je bio mračan i zamińljen. ,,Vrati se da spavań, Pru."
Prudens je ignorisala njegovu naredbu. Skupila je kolena pod pokrivačem i obgrlila ih rukama. ,,Moņete mi slobodno reći o čemu razmińljate. Teńko da ću ponovo zaspati dok vi stojite tamo i zurite kroz prozor. Osećam se nelagodno." Sebastijan je mazio Lucifera. ,,Ņao mi je ńto zbog mene ne moņete da spavate." Ona se nasmeńila. ,,Pa ako je tako, onda je najbolje da mi kaņete zbog čega ste tako duboko zamińljeni. U protivnom, nikada se neću vratiti u krevet." Pogledao je u nju, momentalno se oraspoloņivńi. ,,Pretpostavljam da stvarno tako mislite." ,,Stvarno tako mislim." Naslonila je bradu na kolena. ,,RazmińljaIi ste o istrazi, zar ne?" ,,Da." „1 pomislila sam da je tako." Prudens je oklevala. ,,Verovatno razmińljate o Dņeremijevoj kutijici za burmut. Bez sumnje pokuńavate da shvatite kako se nańla u onoj sobi." ,,U poslednje vreme se pitam da li ste moņda razvili sposobnost da mi čitate misli." ,,Kao ńto ste jednom dobro primetili, moj lorde, veoma slično razmińljamo." ,,Da." Sebastijan je par trenutaka mazio Lucifera u tińini. ,,To me zbunjuje." Ona i Sebastijan su dugo raspravljali o tome nakon bala. Sebastijan joj je ispričao za svoj susret sa Dņeremijem i kako je Dņeremi porekao da zna bilo ńta o cmoj sobi. ,,Istraņivao sam neńto ranije u toku prońle noći. Izgleda da moj rodak nije jedan od Karlingovih bliskih prijatelja. Onaj vikend koji je Dņeremi proveo u zamku bio je jedini put da je ikada bio tamo." ,,Ko vam je to rekao?" Pradens je upitala. ,,Dņeremi?" ,,Ne, čovek po imenu Duram, koji često posećuje Karlingove zabave. On je profesionalni pozer koji odrņava svoje prisustvo u visokom druńtvu tako ńto je zabavan i prijatan prema svima. Znate taj tip Ijudi."
Prudens se tuņno osmehnula na tu Sebastijanovu prezrivu opasku. ,,Pretpostavljam da je uloga sirotog gospodina Durama u tom svetu veoma slična mojoj ulozi Neobične. Ljudi nas trpe dokle god smo im zanimljivi." Sebastijan je naglo okrenuo glavu. Njegove oči svirepo su sijale medu senkama. ,,Vi ste, gospodo, sada grofica Ejndņelstoun. Nemojte to nikada da zaboravite. Ne postojite zato da biste bili razonoda i zabava druńtvu. Upravo je suprotno. Druńtvo postoji da bi ono vama bilo razonoda i zabava." Pradens je zadrhtala osetivńi prikriveni bes u njegovom odgovoru na ono za ńta je ona mislila da će biti samo mala pońalica. ,,Zanimljivo shvatanje, moj lorde. Razmisliću bolje o tome neki drugi put. Za sada, hajde da se vratimo na vańeg rodaka Dņeremija." ,,Problem je", polako je počeo Sebastijan, ,,u tome ńto nemamo za ńta da se uhvatimo. Nińta nismo saznali vińe osim da je Dņeremi bio u zamku kada je Ringkros poginuo i da je kutijica za burtnut koju smo nańli u toj prokletoj sobi njegova." ,,Zajedno sa zlatnim dugmetom." Sebastijan je polako lupkao jednim prstom po prozorskom oknu. ,,Da, joń nisam počeo istraņivanje u tom pravcu. Moņda saznamo neńto interesantno o tom dugmetu." Prudens ga je za trenutak proučavala. ,,Misliń li da te tvoj rodak lagao kada je tvrdio da nikada nije bio u crnoj sobi?" ,,Ne znam." 144 145 ,,Zabrinut si da je on moņda stvarno umeńan u Ringkrosovu smrt?" pitala je Prudens. ,,Mislim da ne treba odmah potpuno odbaciti slučajnostdaje ta kutijica bila u crnoj sobi. Moji instinkti mi govore da postoji neka veza." ,,Slučajnosti se deńayaju, Sebastijane." ,,Svestan sam toga, ali ne često, i iz iskustva znam da se ne deńava skoro nikad u istragama ovog tipa."
Prudens je par minuta razmińljala o tome. ,,Ne poznajem ga dobro, ali koliko sam mogla da vidim, teńko bi mogla da zamislim da je ubica. Izgleda mi kao pravi gospodin." Sebastijan je gledao napolje u maglovitu noć. ,,Svaki čovek moņe počiniti ubistvo ako postoji dovoljan motiv. I jedan dņentlmen moņe biti ubica kao i bilo koji drugi čovek." ,,Ali ńta bi za ime Boga bio motiv u ovom slučaju? Zańto bi Dņeremi ņeleo da ubije Ringkrosa?" ,,Ne znam. Postoji mnogo pitanja koja čekaju na odgovor. Pored ostalog, moramo saznati da li je postojala bilo kakva veza izmedu Dņeremija i Ringkrosa." ,,Kao da oklevate, Sebastijane. Ńta nije u redu?" Pogledao je nazad, preko svog ramena. ,,Pitanje koje postavljam sebi sve vreme večeras je da li ņelim da nastavim ovu istragu ili ne." ,,Pomislila sam da je to u pitanju", Prudens je rekla sa saosećanjem. ,,Sasvim razumem ńto nerado vrńite istragu o članu vańe porodice." Sebastijanove usne izvile su se u osmeh. ,,Nemojte pogreńno tumačiti moje reči, gospodo. Nije moja briga ako Dņeremi zavrńi u zatvoru zbog ubistva." Prudens je bila zaprepańćena. ,,Kako moņete da kaņete tako neńto? On je vań rodak." ,,Pa? Mislite da bi me potresao neki skandal u koji bi bio umeńan jedan Fletvud? Nimalo. To bi me samo zabavljalo." ,,Sebastijane, mi govorimo o ubistvu ovde." ,,Da, govorimo, zar ne?" Sebastijanov osmeh u tom trenutku mogao bi se opisati samo kao krvoločan. ,,Bilo bi zanimljivo dočekati da ona kučka Drusila i ostatak moje draņesne porodice osete ukus svirepog jezika druńtva." ,,Sebastijane, takve glasine unińtile bi taj deo porodice." ,,Vrlo moguće. Ako bi Dņeremija zatvorili zbog ubistva, njegova majka bi bez sumnje bila proterana iz visokog druńtva. Okrenuli bi joj 146 leda kao ńto je ona okrenula svoja mojim roditeljima. To bi stvarno bilo najprikladnije ostvarenje pravde." Prudens je drhtala. ,,Ne mislite stvarno tako."
,,MisIite da ne?" Zlatni obruč oko Sebastijanovog prsta svetlucao je na svetlosti sveća dok je mazio Lucifera. ,,Ti si glava porodice, Sebastijane", ubedivala ga je Prudens vrlo mirno. ,,Učinićete sve ńto treba da ih zańtitite." Posegnuo je za njom bez ikakvog nagoveńtaja. Uhvatio je za ramena i drņao je ispred sebe u tińini. ,,Ovu porodicu", procedio je kroz zube, ,,činimo vi i ja i onoliko dece koliko budemo srećni da imamo. Nije me briga ni ako svi oni ostali, neverovatno dosadni Fletvudovi, budu visili." ,,Ne moņete misliti tako. Ne mogu se odbaciti rodaci samo zato ńto su neprijatni ili nedovoljno interesantni." ,,Uveravam vas da Fletvudovima nije bilo nimalo teńko da se potpuno odreknu mojih roditelja." Prudens je stavila svoje zabrinuto lice na dlanove. ,,Da li je osveta ono ńto traņite, moj lorde? Ako je tako, zańto to niste do sada uradili?" Stegnuo je čvrńće. ,,Mislite da nisam mańtao o tome?" ,,Ne razumem. Vań prijatelj gospodin Saton objasnio mi je da imate u rukama moć da im oduzmete sve prihode ili da čak izdejstvujete da ih izbace iz druńtva. Ako vam je toliko stalo da kaznite ostale Fletvudove, zańto niste iskoristili svoju moć nad njima onda kada ste dobili titulu?" Sebastijanove oči su se caklile. ,,Ne sumnjajte ni trenutka da ću iskoristiti moć koju imam nad svojim rodacima ako ikada budu preterali. Ali do tada su sigurai, iako to ni ne znaju." ,,Kako to da su sigurni?" ,,Zato ńto sam dao reč. Obećanje koje sam dao majci dok je umirala." Prudens je bila dirnuta. ,,Mislila sam da su vańi roditelji i brat poginuli u onom odronu karaenja o kojem ste mi pričali." ,,Vest o tome ńta se desilo u planinama stigla je do mene rano uveče." Sebastijanov glas bio je dalek i hladan. ,,Poveo sam grupu Ijudi iz sela i pońao da traņim svoju porodicu. Stigli smo do prolaza u ponoć. Upalili smo fenjere i počeli da kopamo ispod sruńenog kamenja." ,,Dragi Boņe." ,,Bilo je tako hladno, Pru. I pala je teńka magla. Nikada neću zaboraviti tu prokletu maglu. Pronańli smo ih malo pre zore. Prvo mog brata. Onda moj otac. Bili su obojica mrtvi. Moja majka je joń bila ņiva. Poņivela je do izlaska sunca."
147 ,,Tako mi je ņao", prońaputala je Prudens. ,,Nisam htela da oņivim tako tragične uspomene." ,,Sada ste sve čuli. Ni jednoj drugoj ņivoj duńi nisam rekao da su Fletvudovi sigurni od mene jer je majka na samrti molila za moju milost prema njima." ,,Vańa majka vas je molila da im se ne svetite?" ,,Znala je da ću jednog dana naslediti titulu. I pretpostavila je da ću, kada taj dan dode, upotrebiti moć koja ide sa titulom i kazniti ostatak porodice zbog onoga ńto su učinili mom ocu i njoj. Ona nije ņelela da se to desi. Rekla je da je porodica dovoljno dugo bila razjedinjena." ,,Vańa majka je izgleda bila jedna veoma plemenita i saosećajna ņena." ,,Da, tačno. Ali ja nisam ni jedno ni drugo i priznajem da je bilo trenutaka kada je iskuńenje da unińtim Fletvudove na sve moguće načine bilo skoro neizdrņivo." Prudens je potraņila pogledom njegovo smrknuto lice. ,,Mogu da zamislim." ,,Naņalost, zakletva koju sam dao svojoj majci zadrņala me poput nekog gvozdenog lanca. 'Daj mi svoju časnu reč da nećeń ni na koji način nauditi Fletvudovima zbog onoga ńto su oni učinili nama', rekla je. Umirala je. Zato sam joj dao reč. U tom trenutku, to nije izgledalo kao neka bitna stvar. U glavi su mi bile drage, mnogo vaņnije osvete." ,,Koje druge osvete?" Sebastijanovo lice dobilo jejedan sasvim zagonetan izraz. ,,Moj jedini cilj tog dana bio je da nadem bandite koji su bili odgovorni za odron. Nisam razmińljao o Fletvudovima dok sam sahranjivao svoju porodicu u tim prokletim planinama. Razmińljao sam samo o tome da prereņem vratove onima koji su ih ubili." Prudens je zurila u njega. ,,Sam si krenuo u potragu za banditima?" ,,Poveo sam neke Ijude iz sela sa sobom. I oni sami su dosta trpeli od tih bandita. Njima je samo trebao neko da napravi detaljan plan akcije." ,,Vi ste preuzeli ulogu vode?" ,,Da." Sebastijan se odmakao od nje. Yratio se do prozora i gledao u mrak. ,,Trebalo mi je manje od nedelju dana da smislim način da
namamimo bandite u klopku. Svi su poginuli, svi do jednoga. Ja lično sam ubio njihovog vodu." ,,Oh, Sebastijane." 148 Njegova ruka stezala je okvir prozora. ,,Rekao sam mu tačno zańto umire dok je na smrt krvario pod mojim nogama." Prudens mu je prińla i zagrlila ga otpozadi. Naslonila je glavu na njegovo rame. ,,Nisi ti bio kriv. Tvoj otac je bio istraņivač. Putovanja u divljine nose sa sobom veliki rizik." Sebastijan nije nińta rekao. ,,Nije tvoja krivica ńto je on krenuo tim planinskim prolazom, Sebastijane. Tvoj otac je bio iskusan putnik. On je izabrao da prede te planine. Očigledno je pretpostavio da je to bezbedan put. Tvoj otac je napravio fatalnu greńku, ne ti." Sebastijan i dalje nije odgovarao. Prudens se privila jače uz njega. Činilo joj se da mu je bilo veoma hladno. Nije znala ńta vińe da kaņe. Sve ńto je mogla da učini je da deli svoju toplotu sa njim. Dugo ga je drņala tako čvrsto. Nakon nekog vremena osetila je da je neńto od njegove napetosti popustilo. Dodirnuo je jednu njenu ruku koja gaje stezala preko grudi. ,,Sada znań razlog zańto se nikadanisam stvarno osvetio Fletvudovima", tiho je rekao. ,,Razumem. Ali Sebastijane, ńta ćete uraditi povodom istrage? Sigurno nećete odustati." ,,Ne", rekao je. ,,Priznajem da sam sada radoznao. Ņelim da saznam odgovore." ,,Znala sam", Prudens je zadovoljno rekla. ,,Znala sam da ne moņete tek tako napustiti sluńaj." ,,Ali joń nisam odlučio ńta ću uraditi sa odgovorima koje dobijem", dodaoje mirno. ,,Sebastijane." ,,Smirite se, Pru. Neću iskoristiti dokaze protiv Dņeremija i predati ih Bou Stritu. To bi bilo krńenje moje zakletve majci. Ali isto tako nemam nameru da pod bilo kakvom obavezom ńtitim Dņeremija ako Bou Strit sam pronade dokaze."
Prudens ga je pogledala nelagodno. ,,Ovo zvuči kao joń jedna vańa igra mačke i mińa koju igrate sa Fletvudovima i u kojoj uņivate, kao ńto je svima poznato." ,,Takve igre igram samo kada mi je izuzetno dosadno", rekao je Sebastijan. ,,Verovali ili ne, većinu vremena trudim se da se bavim mnogo zanimljivijim stvarima nego da idem okolo i zadirkujem Fletvudove." 149 Prudens je zatresla glavom. ,,Sebastijane, treba da se stidite." ,,Bez predavanja, gospodo." Okrenuo se prema njoj i dotakao njene usne kaņiprstom. ,,Nisam raspoloņen da sluńam neku od vańih pridika o odgovornosti i zrelom ponańanju." ,,A ńta ako sam bań htela da vam odrņim jednu?" ,,Onda ću jednostavno naći način da vas ućutkam." Stavio je njenu ruku na svoja usta i poljubio unutrańnjost njenog zgloba. Gledao je pravo u oči sve vreme. ,,Ubeden sam da ću naći neki odgovarajući način." ,,Sebastijane, pokuńavam ozbiljno da razgovaram sa vama." Prudens je već mogla da oseti tečnu yrelinu koja je kolala u njoj. Izvukla je svoju ruku iz njegoyog stiska. ,,Vi stvarno imate nameru da provedete ostatak svog ņivota uznemiravajući Fletvudove kad god nemate nińta pametnije da radite?" ,,Kao ńto sam rekao, uglavnom imarn neńto pametnije da radim. Fletvudovi su jedna poprilično nezanimljiva skupina." ,,Kakva sreća za njih." ,,Ńtavińe, sada kad sam oņenjen čovek, imam duņnost da dobijem decu i sredim stvar oko naslednika. Očekujem da ću biti veoma zauzet u doglednoj budućnosti." ,,Nepopravljivi ste, moj lorde." ,,Tradim se." Njegov izraz lica ponovo se uozbiljio. ,,Postoji neńto ńto morate da słwatite, Pru." ,,Ńtajeto?" ,,Istina je da neću dirati Fletvudove. Ali samo do odredene granice." ,,Granice?" Sebastijan se nasmejao svojim najhladnijim osmehom. ,,Ako neko od njih prede tu liniju, obećanje koje sam dao svojoj majci vińe ih neće ńtititi."
,,Ńta podrazumeyate pod tim da neko prede granicu?" oprezno je upitala. ,,Ako moja strina ili bilo ko od ostalih na bilo koji način ugrozi tebe, ja ņelim da znam za to. Smrviću bilo koga ko to uradi." ,,Sebastijane" ,,Zakleo sam se svojoj majci da neću kazniti Fletvudove zbog toga ńto su okrenuli leda njoj i ocu. Ali nije bilo reči o tome ńta bih mogao da im uradim ako uvrede moju ņenu." ,,Ali Sebastijane..." ,,Ne, Pru. Jednom smo se već dogovorili oko toga, nakon ńto te moja strina uvredila dok smo joń bili vereni. Preduzeo bih neńto protiv nje tada, ali dozvolio sam vam da me odgovorite." ,,Ne verujem da ste dopustili da vas odgovorim od toga", Prudens je odgovorila. ,,Sasluńali ste moje razloge i odlučili da se ponańate na plemenit način kakav se i očekuje od čoveka vańeg nivoa i moći." Sebastijan je podigao obrve. ,,Udovoljio sam vam, moja slatka, naivna, mala Pru, zato ńto smo bili samo vereni onda, ne venčani." ,, ,,U to vreme joń nisam znao na čemu sam. Nisam ņeleo da naljutim svoju buduću mladu toliko da bi mogla da raskine yeridbu. Zato sam joj udovoljio." ,,Ne yerujem vam." ,,Verovatno zato ńto ste ubedili sebe da sam ja Lucifer pre nego ńto je posrnuo." ,,Ovo je nečuveno." Prudens ga je mrko pogledala. ,,Vi to govorite da sada kad smo u braku, vińe nećete brinuti da li će me neńto naljutiti ili ne?" ,,Vińe volim kada ste lepo raspoloņeni, draga moja. Ali stvar je u tome da smo sada zvanično vezani." Sebastijan je mazio prstom liniju njenog ramena. Nasmeńio se kad je zadrhtala. ,,Ali mi smo isto tako vezani i na drage načine, zar ne? Koliko god da se naljutite na mene, ipak ne moņete otići." ,,A ako odem?" ,,Pratiću vas i vratiti kući", obećao je. ,,A onda bih vodio ljubav sa vama dok drhtite u mom naručju, i strasno me molite da vas uzmem." ,,Sebastijane."'
,,Dok ne słwatite daje ono ńto imamo vi i jajedino ńto je vaņno." Prudens je pogledala u njegove svetlucave oči i zaustavila dah. ,,Već sam vas jednom upozorila da ne moņete da manipulińete sa mnom time śto vodimo ljubav." Polako se osmehnuo. ,,Da, jeste. Ali oduvek su me privlačili izazovi." ,,Sebastijane, ne zadirkujte me, molim vas. Ovo je stvarno ozbiljna stvar." ,,Uveravam vas da shvatam to vrlo ozbiljno." Uhvatio je njenu bradu vrhovima prstiju. ,,Pogledajte me dobro, draga. Zakletva koju je moja 150 151 majka izmamila od mene neće me sprečiti da kaznim Fletvudove ako te uvrede na bilo koji način." Prudens je lupila bosom nogom o pod. ,,Imam utisak da se potajno nadate da će neko od njih uspeti da prede preko te zamińljene linije koju ste povukli." Sebastijanov pogled zaigrao je nekim davolskim sjajem. ,,Vrlo dobro opaņate, draga moja. I sasvim tačno. Nimalo mi ne bi smetalo kada bi neko od njih, a najvińe bih voleo moja strina, preńao tu liniju. Ali ne treba da brinete. Svečano ti se zaklinjem da će se to desiti samo u jednom slučaju." „1 to će biti jedino opravdanje za vańu odmazdu?" ,,Samo jedna uvreda", rekao je smireno. ,,Jedna uvreda upućena tebi i oni će biti proterani iz visokog druńtya. Saseći ću njihove značajne prihode na jadan dņeparac." Prudens je bila ońamućena neumoljivom namerom u njegovim rečima. Njeni dlanovi bili su odjednom vlaņni. ,,Da li je to onda pravi razlog ńto ste odlučili da oņenite jednu neprikladnu gospodicu Neobičnu, moj lorde? Zato ńto ste znali da će samo neko čudan poput rnene uspeti da izvuče od vańih rodaka uvrede koje ste ņeleli?" Sebastijan se namrńtio. ,,Ali, Pru..." ,,Da li ste se oņenili sa mnom samo zato da biste konačno mogli da sprovedete u delo osvetu za kojom ste toliko ņudeli?" ,,Ne budite blesavi." Trepavice su sakrivale Sebastijanov pogled. ,,Mislite da bih se za ceo ņivot vezao za ņenu čija je jedina vrlina to ńto moņe da iznervira Fletvudove?" ,,Prońlo mi je kroz glavu, da."
Sebastijan se kleo. ,,Daje to bila jedina stvarkoju sam traņio od buduće ņene, oņenio bih se odavno. Budite sigurni da u ovom gradu ima mnogo ņena koje bi mogle da uvrede Fletvudove." ,,Bez sumnje." ,,Upotrebite svoj divljenja vredan intelekt, gospodo. Priznajem da bih stvarno voleo da kaznim Fletvudove, ali ne po cenu da se oņenim ņenom koja je potpuno neprikladna za to." ,,Naravno, moj lorde." Prudens je laknulo. ,,Trebalo je o tome da razmislim malo bolje. Sada kad jesam, shvatam da vam je za vańu groficu bio potreban neko sa najneobičnijim osobinama." ,,Sigurno da je tako." Nasmeńio se. 152 ,,Trebala vamje ņena koja je u isto vreme dovoljno neobična da izazove neodobravanje vańe rodbine, ali i dovoljno pametna da vas zabavlja." Sebastijan je mrko pogledao. ,,Namerno oteņavate, Pru. Rekao sam vam zańto sam se oņenio vama." ,,Obostrana interesovanja i obostrana strast." Prudens je preńla dlanom preko svojih očiju punih suza. ,,Razumem te vańe razloge za brak. Ali osećam da sam grubo zloupotrebljena zbog onog drugog uslova koji ste pomenuli, moj lorde." ,,Pru, prekinite sa glupostima. Sve ste pogreńno protumačili." ,,Jesam li?" Povukla se korak unazad. ,,Nikada mi niste objasnili da ću biti prikladna igračka koju ćete upotrebiti da zadirkujete Fletvudove. Ne volim da me iskorińćavaju na taj način." Sebastijanov izraz postao je opasan kad se pomerila od njega. ,,Izvrćete moje reči, Pru." Zaustavila je treptanjem joń suza. ,,Previńe traņite od ņene, moj lorde. Moj spisak duņnosti svakim danom je sve veći i veći. Treba da vas razonodim. Treba da vam budem intelektualni kompanjon tako da vi imate pri ruci nekoga ko će se diviti vańoj genijalnost dok vodite slučajeve. Treba da grejem vań krevet. A sada joń hoćete da me upotrebite da kaznite Fletvudove za ono ńto su učinili vańim roditeljima." Sebastijan se primakao prema njoj jedan korak. ,,Dosta je bilo sa glupostima." „1 meni je dosta. Sada je vreme da ja povučem liniju i upravo to ću i da uradim."
,,Kakva linija će to biti?" Napravio je jońjedan korak prema njoj. ,,Nećete me koristiti kao izgovor da se svetite vańim rodacima. Ne zanima me kakva uvreda je u pitanju. Nećete me koristiti. Da li je to jasno?" ,,Vi ste mi ņena, Pru. Neću tolerisati bilo kakvu uvredu upućenu vama. Sa time nema pogadanja." ,,Onda zahtevam pravo da ja odlučim kada me neko uvredio a kada nije", rekla je prkosno. ,,Prokletstvo, Pru, vi to plačete?" ,,Da, plačem." ,,Upozorio sam vas, neću dozvoliti da manipulińete sa mnom suzama", reņao je. ,,A ja neću dozvoliti da manipulińete sa mnom yodenjem ljubavi." Sebastijan je ironično pogledao. ,,Gde nas to vodi?" 153 Prudens je obrisala suze rukavom svoje noćne haljine. ,,Nemam predstavu, gospodine. A sad oprostite, ali mislim da ću otići natrag u krevet." Napeto je gledao. ,,Ubrzo ću vam se pridruņiti." ,,Ne, nećete. Idem natrag u moju spavaću sobu, moj lorde. Shvatila sam da ne mogu lepo da spavam ovde u vańoj sobi." Prudens je krenula prema susednoj sobi koja je sa njegovom bila povezana vratima, otvorila ih, i uńla u svoju sobu. Zatvorila je vrata za sobom i zadrņala dah. Nije bila sigurna ńta će Sebastijan sledeće uraditi. Pomalo se nadala da će krenuti za njom i odrņati joj predavanje o njenim duņnostima ņene. Ali vrata njene spavaće sobe nisu se otvorila. 12. ,,Vińe mi se svida dekolte na ovoj haljini", Hester je glasno razmińljala. Prudens je pokuńala da popravi svoj klonuli interes dok je posluńno posmatrala modnu pistu. Ovaj odlazak u kupovinu bio je njena ideja, podsetilaje samu sebe. Imala je najbolje namere kada je krenula jutros. Ali nakon početka punog entuzijazma, ńetnji po predivnim bazarima koji su drņali sve od najrazličitijih igračkica pa do izvrsnih sladoleda, odavno joj je već postalo dosadno.
Prudens je popravila naočare na nosu i paņljivo proučavala haljinu. ,,Izgleda mi kao da bi sve popucalo na korsetu samo kada bih malo jače udahnula." ,,U tome je cela stvar", zalizana modiskinja uņurbano je uveravala svojim laņnim francuskim naglaskom. ,,Balska haljina za dame treba da pruņi iluziju da je napravljena samo od najfmijih niti paukove mreņe dok je rosa joń sveņa na njima." ,,Sasvim tačno", Hester se sloņila. ,,A da bi bila po poslednjoj modi, haljina treba da bude u boji lavande." Pmdens je zamińljeno gledala u pistu. ,,Pa, ako stvarno misliń da je to ono ńto ņelim, Hester, onda ću je smesta naručiti." 154 Hester se zadovoljno nasmeńila i okrenula prema modiskinji. ,,Trebaće odmah da se prepravi. Spremne smo da doplatimo ako nam obećate da će haljina biti isporučena do osam sati večeras." Modiskinja je malo oklevala a onda se blago nasmeńila. ,,Moņe se srediti, gospodo. Sve moje ńvalje radiće nanjoj danas." ' ,,Odlično", cvrkutala je Hester. ,,A sada, ņelele bismo i odelo za jahanje, jutarnje haljine i haljine za voņnju ńto je pre moguće. Zapamtite, sve treba da budu napravljene od materijala u Ijubičastim nijansama i u boji lavande. Moņete upotrebiti malo purpurne za ukrańavanje." ,,Razumem, gospodo. Sve će biti gotovo za par dana." Modiskinja se okrenula prema Prudens, koja je proučavala izloņene dugmiće. ,,Ako će njeno gospodstvo poći ovamo, moņemo uzeti njene mere." ,,Ńta sad?" Pradens se odmakla od police sa dugmićima. „0, da, naravno." Dozvolila je da je odvedu u sobu za probe, gde je posluńno stajala mirno poput neke marionete. Modiskinja je sve nadgledala svojim ońtrim okom. Prudens se osmehnula modiskinji. ,,Čula sam da je moderno imati dugmiće na odelu za jahanje ili dugačkom kaputu sa ugraviranim geslom porodice ili porodičnim grbom. Da li je to istna?" ,,Dame su retko zainteresovane za to." Modiskinja nije skidala pogled sa ńvalja. ,,Gospoda čeńće naručuju izgravirane dugmiće."
,,Ńta obično traņe da se ugravira?" Raspitivala se Prudens nadajući se da zvuči kao da je samo blago radoznala. ,,Razne stvari. Yojne oznake. Simbole njihovog puka, moņda. Porodične grbove. Neki koji su članovi odredenih kłubova traņe da im se ugraviraju imena ili gesla njihovih udruņenja." Modiskinja je Ijubazno pogledala. ,,Da li gospoda ņeli da naruči da se njena dugmad specijalno izgraviraju?" ,,Samo u slučaju da moda to zahteva. Bila sam samo radoznala. Gde bi neko mogao da naruči takvu dugmad?" ,,Postoji mnogo prodavnica koje su snabdevene dugmićima." Modiskinja je mrko pogledala ńvalje. ,,Mislim da bi bilo dobro da joń jednom izmerite prsa njenom gospodstvu, Nanet. Ne ņelimo da bude greńaka. Nemamo vremena za popravke. Gospoda ima veoma... ah... vitku, ugladenu liniju. Ne ņelimo da prsluk bude previńe ńirok." ,,Moņete li mi dati spisak?" Pitalaje Prudens dokje Nanet pričvrńćivala traku oko njenih grudi. 155 Modiskinja je ponovo pogledala u nju. ,,Spisak čega, gospodo?" ,,Spisak svih radnji koje se bave specijalno izgraviranim dugmićima. Palo mi je na pamet da ako tako neńtojoń nije moderno medu damama, ja bih mogla da budem prva." ,,Da, naravno. Veoma pametno se gospoda setila toga." Bilo je očigledno da modiskinja samo povladuje njenoj volji. ,,Označiću vam neke od najboljih radnji koje su se specijalizovale za trake i dugmiće pre nego ńto odete." ,,Hvala vam", Prudens je promnnljala. Po prvi put u poslednjih nekoliko sati njeno interesovanje za kupovinu se povratilo. ,,Stvarno ste Ijubazni." Dvadeset minuta kasnije, Prudens i Hester sedele su u Ejndņelstounovoj kočiji koju je vozio kočijań obučen u crno-zlatnu uniformu Ejndņelstounovih. ,,Moram reći, draga moja", Hester je primetila dok je sedala, ,,veoma sam zadcwoljna ńto vidim da si se konačno zainteresovala za modu. Sada kad si grofica, morań posvetiti vińe paņnje tim stvarima. To se očekuje od tebe. Drusila Fletvud i ostatak klana Ejndņelstounovih posmatraju te vrlo paņljivo."
,,Nadajući se, bez sumnje, da ću se osramotiti radeći neńto potpuno neprimereno, kao na primer da obučem odelo za jahanje i par polučizmica na balu." Hester je ispitivački pogledala. ,,Da li je to uzrok tvog novo otkrivenog interesovanja za haljine i bunde? Plańiń se da ne uvrediń Fletvudove?" ,,Hajde samo da kaņemo da bih volele da me Ejndņelstounova strina vińe ne vreda u javnosti", suvo je rekla Prudens. ,,Fletvudovi su već odlučili da ja neću uspeti da budem odgovarajuća grofica. Ņelim samo da im vińe ne dajem povoda da potkrepe svoje sumnje." ,,Ha." Hester se priguńeno smejala. ,,Bez uvrede draga, ali stvarno sam prilično iznenadena ńto saznajem da je tebi stalo da udovoljiń Ejndņelstounovim rodacima. On sigurno nikada nije brinuo o tome." ,,Moņda mi je to ńto sam postala grofica dalo bolji pogled na druńtvo", mrmljala je Prudens. Gledala je napolje u prometnu ulicu prepunu sveta, i pitala se da li će njen trud da počne da prati modu imati ikakve koristi. Nije se usudivala da ispriča Hesterpravi razlog zbog kojeg je prolazila kroz ovu muku sa obnavljanjem garderobe. Jedini cilj svega toga bio je da spasi nesrećne Fletvudove od Sebastijanove odmazde. Najbolji pristup problemu, odlučila je, bilo je da preduzme neke korake kako bi unapred sprečila katastrofu. Probudila se tog jutra, odlučna da neda njegovim rodacima bilo kakav povod za ozbiljniju uvredu. Za Prudens je bilo očigledno da je prvi korak koji treba da napravi to da postane malo modernija. Poruka koju je poslala Hester kasnije u toku jutra, pozivajući je da krenu zajedno u kupovinu, dobila je odgovor istog trenutka. Hester je bila oduńevljena ńto je imala odreńene ruke i praktično neograničen budņct. Do sada je primetila da je Prudens zamenila svoje naočare, bar za yečernje izlaske, modernim malim staklom koje je visilo na purpurnoj svilenoj traci. Slagalo se uz bilo koju njenu haljinu. Prudens se bunila da je nezgodno ńto mora da stavlja to staklo na oči svaki put kada ņeli da vidi jasno, ali Hester je nemilosrdno odbacila tu njenu uskognidu prituņbu. Kupile su i papučice za ples u svim nijansama boje lavande i Ijubičaste, i nekoliko pari odgovarajućih rukavica. U paketima je bilo najrazličitijh ńeńira i lepeza i bili su natrpani visoko na krovu kočije.
,,Sve u svemu, bio je ovo izuzetno uspeńan dan", rekla je Hester zadovoljno. ,,Da svratimo na sladoled?" Prudens je prihvatila ideju. ,,Da, to bi bań bilo lepo. Aposle, volela bih da obidem jednu ili dve radnje sa spiska koji mi je dala modiskinja." Hester je pogledala u parče papira koje je Prudens drņala u ruci. ,,Kakvu vrstu kupovine ņeliń da obaviń tamo?" ,,Htela sam da se raspitam oko nekih dugmića koje bih dala da se specijalno izgraviraju." Hester je bila oduńevljena. ,,To će svakako dati interesantnu notu tvojim odelima za jahanje i moņda kaputima sa krznom. Kako si se samo setila." ,,Znala sam da će ti se svideti ideja", rekla je Prudens, i osmehnula se zadovoljna sama sobom. ,,Traņim nekoga ko radi ovako neńto. Yeoma dobar kvalitet, zar ne misliń?" Uzela je torbicu i izvukla zlatno dugme koje su ona i Sebastijan nańli u Karling Kastlu. ,,To izgleda kao dugme koje bi odgovaralo muńkom prsluku", primetila je Hester. ,,Sta je zaboga to ugravirano na njemu?" ,,Nemam pojma, Ime muńkog kluba, pretpostavljam. Ili bi moņda moglo da ima neko značenje vezano za Jevandelje." Prudens je nehajno ubacila dugme natrag u torbicu. ,,Odakle ti?" 157 ,,Nańla sam ga kako leņi negde", odgovorila je Prudens polako. ,,Ne mogu tačno da se setim. Ali primetila sam izradu i odlučila da pronadem trgovca koji ih je napravio za pravog vlasnika. Ako ga pronadem, naručila bih da napravi neńto specijalno za mene." ,,Pretpostavljam da ima mnogo trgovaca koji se bave time. Zańto bi se gnjavila da pronadeń bań tog koji je napravio to tvoje posebno dugme?" bila je radoznala Prudens. ,,Zato ńto hoću da budem sigurna da ću dobiti ovako kvalitetnu izradu", Prudens je lukavo objańnjavala. ,,Ejndņelstoun insistira da njegova ņena nosi samo najbolje." ,,Vrlo dobro, draga moja. Ako ņeliń da provedeń ostatak dana kupujući dugmiće, ko sam ja da te sprečavam u tome?"
MaloposledvasataSebastijanjebioispredprodavniceMilton&Gordon, radnji u ulici Bond specijalizovanoj za izradu muńkih rukavica, kravata i raznovrsnog drugog pribora koji zahteva muńka moda. Do sada, obińao je četiri prodavnice koje su primale narudņbe za specijalno izgraviranu dugmad. Ni u jednoj nisu prepoznali dugme koje im je opisivao. ,,Zlatno, sa frazomPrinčevi Yrlineugraviranom nanjemu", objańnjavao je trgovcima. ,,Odgovaralo bi za muńki prsluk. Ņeleo bih da napravim ista za sebe." ,,Moņda da je vańe gospodstvo ponelo sa sobom dugme čiji duplikat ņeli da naruči, mogao bih sa sigurnońću da kaņem da li sam video isto ranije ili nisam...", jedan trgovac je predloņio. ,,Prilično sam siguran da bismo mogli da ga reprodukujemo. Ali bilo bi od velike pomoći kada bismo mogli da vidimo originalno dugme." Naņalost, verbalna reprodukcija bila je sve ńto je Sebastijan mogao da ponudi trgovcima jer je Prudens pobegla sa pravim dugmetom. Bacio je jedan kratak pogled na njega dok ga je ona ubacivala u torbicu. ,,Sada je na mene red da istraņujem, moj lorde", ńapnula mu je na uvo. ,,Ovaj brak je jedno partnerstvo, ako se sećate, a to je i ova istraga. Osećala bih krivicu kada ne bih ispunila svoj deo posla." ,,Prokletstvo", reņao je Sebastijan. ,,Znate vrlo dobro da ja danas idem u obilazak odredenih prodavnica. Ne moņemo oboje da se raspitujemo za isto prokleto dugme u istim prokletim radnjama." 158 Dravu mo, lorde." Prudens ga je odlučno pogledala. •w-sr^ i °L; . ^ ^-^ ^^""'Ta^S^e^a.odace™ istoj reakcije,Prudensje n na s,oju J sobu , zat.orila mu ,rata pred ™. davnlca. ** j. ^f"^ eS jeTao pmn. Prudens je preterano reagovala s,noc a m^ao j > faetonu. U tome je bio problem. N,,e b,lo ' S*e ° V kao Nije bilo taćno da se oņenio njom sajed mamac za Fletvudove cilj kojeg se dugo
Cuoje dane spopadne vrlo verovatno mogla biti u drugom s J6 da se ^ uprkos ^ W« je zamisli sad, onako oblu i zrelu, sa njegpvun stomaku. Neobično osećanje neņnost, proslo ioz nj Rekao je sam seb: joń pre, da jednom ka^ ^ ve zakonskim vezama i njihovom obostranon Q 159 njegova. U nekim stvarima, bio je u pravu. Ali prońle noći po prvi put je postao svestan da ni bračne veze, ni strast, pa čak ni zajednička interesovanja moņda neće biti dovoljna. Dete bi vezalo Prudens za njega na način na koji ne bi mogla nijedna druga stvar. Sebastijan je razmińljao o tome kad se kočija zaustavila ispred njega. Vrata kočije su se otvorila i Karling je izańao napolje. Klimnuo je glavom u znak pozdrava i zastao na trotoaru. ,,Ustručavam se da pitam čime se to trenutno zabavljate, Ejndņelstoune. Sudeći prema vańoj reputaciji, čovek moņe biti siguran da je izvor vańe zabave bez sumnje veoma neobičan. I pored toga, ja sam radoznao." ,,To je privatna stvar. Nińta ńto bi vas zanimalo, lorde Karling." Sebastijan je pogledao vrata radnje u kojoj se upravo raspitivao. ,,Da li posećujete ovu radnju?" ,,Milvej&Gordon prave rukavice za mene već godinama." Karling ga je proučavao sa izrazom blage radoznalosti. ,,Nisam znao da i vi tu dolazite." ,,Nedavno su mi ih preporučili", Sebastijan je smireno odgovorio. ,,Pomislio sam da im pruņim priliku." ,,Siguran sam da ćete biti zadovoljni njihovim radom." Karling je krenuo prema vratima a onda ponovo zastao. ,,Usput, Ejndņelstoune, odigrao sam nekoliko partija karata sa vańim rodakom sinoć." ,,Stvarno?" ,,Bio je malo pripit i nije dobro igrao. Zaradio sam prilično na njemu. Ali to sad nije bitno. Stvar je u tome da nisam mogao a da ne primetim da je u krajnje promenjivom raspoloņenju. Prilično razdraņljiv, u stvari. Vi ste, verujem, bili uzrok tome." ,,To me stvarno nimalo ne zanima."
,,Razumem", rekao je Karling. ,,Znam da nikada niste bili u najboljim odnosima sa vańim rodacima." ,,To osećanje je obostrano", priznao je Sebastijan. ,,Na ńta ciljate, lorde Karling?" Karling je proučavao rukavice koje su bile izloņene u zaobljenom izlogu iza Sebastijana. ,,Oklevam da vam dam jedan savet, od svih nas, Ejndņelstoune. Sam Bog zna da vi umete da brinete o sebi. Ipak, toplo vam preporučujem da se dobro pazite od gospodina Fletvuda." Sebastijan je uljudno klimnuo glavom i sińao sa trotoara. ,,Kao ńto ste rekli, lorde Karling, umem da vodim računa o sebi." ,,Veoma srećna okolnost", promrmljao je Karling. ,,Trebalo bi da pripazite kada prelazite ulicu. Stekao sam jak utisak da gospodinu Fletvudu ne bi ni najmanje smetalo kada bi vas zadesila neka ozbiljna nesreća." ,,Siguran sam da ste pogreńno razumeli ńta je tnislio moj rodak, lorde Karling. Siguran sam da se Fletvud nikada ne bi molio da postanem ņrtva neke teńke nezgode. On bi mnogo vińe voleo da ta nezgoda bude fatalna." Karling se nasmejao. ,,Vidim da vam ne treba nikakav savet od mene, gospodine. Očigledno poznajete svog rodaka vrlo dobro. Ņelim vam ugodan dan. Moņda ću sresti vas i vańu divnu damu večeras na balu kod Holingtoncwih." ,,Da, moņda." Sebastijan je krenuo prema kočiji koja ga je čekala. Trebalo je da obide joń dve prodavnice pre nego ńto se vrati kući da sazna da li je Prudens imala vińe sreće sa njenim raspitivanjem. Za sada, saznao je samo jednu zanimljivu stvar. Od četiri prodavnice koje je posetio, u tri su trgovci ņeleli da naprave naradņbu izgraviranih dugmića za njega. Samo Milvej&Gordon nisu bili zainteresovani za prodaju. Malo pre pet sati Sebastijan je pomogao svojoj ņeni da se popne u faeton i seo na sedińte pored nje. Pogledao je sa strane i nije mu se svideo izraz jedva suzdrņanog besa na njenom licu. Nije slutio na dobro. Njegovi najgori strahovi potvrdili su se. Očigledno je da je dobar deo dana provela sekirajući se zbog njihove rasprave od sinoć.
Odlučio je da ispita teren. ,,Izgledań veoma lepo u toj haljini, draga." ,,U ovoj staroj krpi?" Pogledala je prezrivo dole u njenu skromno sańivenu braon haljinu od muslina i tamno braonkaput sa krznom. ,,Iznenadena sam ńto vam se to svida na meni, moj lorde. Teńko da je bań po poslednjoj modi." Sebastijan se smeńio dok je terao konje prema parku. ,,Od kada se vi brinete da li ste moderni ili ne?" ,,Osećam da imam duņnost da sada posvetim vińe paņnje tim styarima. Hester mi pomaņe da postignem svoj cilj." Pogledala ga je značajno. ,,Potrońile smo pozamańan deo vańeg bogatstva na moju novu garderobu danas, gospodine." 160 161 ,,Nadam se da ste uņivali u tome." Sebasijan se pitao da li je Prudens smatrala da je ta velika kupovina dovoljna da bude osveta za ono ńto se desilo medu njima prońle noći. Ako jeste, biće srećan ńto se tako lako izvukao. Poslao joj je poruku ranije u toku dana, da očekuje da mu se pridruņi u voņnji kroz park ovog popodneva, ali pitao se da li će ona naći neko opravdanje da ga izbegne. Pre nekoliko sati kada je pobegla sa dugmetom, u njenim predivnim očima je bilo nečeg izazivačkog, odsjaj one hladne reńenosti karakteristične za ņene. Na svom putu kući iz ulice Bond, dao je sebi reč da joj neće dozvoliti da ga izbegaya. Bilo je veoma lako muņevima i ņenama da vode odvojene ņivote ovde u gradu. Smatralo se da je to sad moderno. Muńkarac i ņena mogli su ņiveti u istoj kući a da se retko čak i sretnu, ako su izabrali tako. Prudens će morati da shvati da on nema nameru da svoj brak pretvori u tako hladan savez, pomislio je Sebastijan. Oņenio se njom zbog njene toplote. Laknulo mu je kada je Prudens sińla dole obučena za voņnju. Moņda se duri, ali očigledno ne ņeli da ga otvoreno odbije. Ali isto tako je bilo očigledno da nije srećna. Odlučio je da se drņi sigurne priče.
,,Pa, gospodo", počeo je dok su se vozili po parku. ,,Imali ste priliku da se uključite u moju istragu danas. Ńta ste saznali?" ,,Apsolutno nińta." Prudens je izgledala kao da će eksplodirati od ogorčenja koje je drņala u sebi. ,,Moram reći da je bilo izuzetno obeshrabrujuće. Nijedan trgovac nije mogao da prepozna dugme. O, Sebastijane, bila sam tako razočarana. . Ceo moj dan je unińten. Potpuno uniśten." Sebastijan je netremice gledao u nju. Konačno mu je sinulo da razlog za njenu zlovolju nije imao veze sa dogadajima od sinoć. Pradens nije bila Ijuta na njega. Bila je ozlojedena i nervozna zato ńto je njena istraņivanja nisu nigde odvela. Sebastijan je dobro znao to osećanje. Oraspoloņio se i počeo da se smeńi. ,,Drago mi je da ste zadovoljni, moj lorde", brecnula se Prudens. ,,Verujem da ćete se nasladivati vekovima. To stvamo nije lepo od vas." Sebastijana je neočekivano spopao smeh. Zatim se taj njegov smeh pretvorio u cerekanje a na kraju vińe nije mogao da se zaustavi. Ljudi iz kočije koja je prolazila pored, par koji je Sebastijan poznavao vińe od godinu dana, gledali su u njega kao da ga nikada pre nisu videli. Oni nisu bili jedini koji su okrenuli glave da vide kako je Palog Andela savladao smeh. ,,Nema potrebe da mi se smejete, gospodine", mrmljala je Prudens. ,,Uveravam vas, draga moja..." Sebastijan se borio da proguta svoje ushićenje. ,,Uveravam vas da se ne smejem vama. Kako bih mogao? Ni ja nisam imao vińe uspeha od vas." Pogledala ga je namrńteno. „1 vi ste se raspitivali?" ,,Sigurno. Naravno, bio sam značajno sputan činjenicom da nisam mogao da pokaņem originalno dugme. Bio sam prinuden da se oslonim samo na detaljno opisivanje, budući da ste pobegli sa pravim dugmetom." ,,Nisam ga ukrala", gundala je Prudens. ,,Jednostavno sam ga uzela prva, pre nego śto ste vi mogli da pobegnete sa njim." ,,Zanimljivo videnje dogadaja. Ipak, potrudio sam se da saznam ńto sam vińe mogao. Ali vratio sam se praznih ruku." Zastao je, prisećajući se
čundog ponańanja trgovca u Milyej&Gordonu, poslednjoj prodavnici na spisku. ,,Mada, reakcija jednog trgovca bila je zanimljiva." ,,Gde je to bilo?" Njena ozlojedenost nestala je u trenutku. Zamenila je velika radoznalost. ,,Ńta je rekao?" ,,Nije stvar u tome ńta je rekao." Sebastijan se namrńtio. ,,Čudno je bilo kako je izbegavao moja pitanja. Kao da mu je bilo neprijatno. On je bio jedini trgovac sa kojim sam razgovarao koji me nije ubedivao da bi mogao da napravi iste dugmiće na osnovu mog opisa." ,,Nije pokuńao da vam proda neńto? To je stvarno čudno." ,,Jeste, zar ne? Mislim da bi moņda vredelo trada da se vratim do te radnje kasnije večeras. Hteo bih da bacim pogled na njegove papire." ,,Sebastijane, vi stvarno mislite da se uńunjate u njegovu prodavnicu? Kako je to uzbudljivo. Poći ću sa vama." Sebastijan se pripremio za svadu. ,,Ne, nećete, Pru. Previńe je rizično." ,,Dozvolili ste mi da podem sa vama kada ste istraņivali crnu sobu u Karling Kastlu", podsetila ga je tonom punim ubedivanja. ,,Bila sam vam od velike koristi tom prilikom." ,,Znam, ali to je bilo drugačije." ,,Kako je bilo drugačije?" pitalaje. 162 163 ,,Tako ńto tada nismo radili nińta zbog čega bismo mogli da budemo uhapńeni i zatvoreni i moņda čak da visimo", objańnjavao je Sebastijan. ,,Dosta, Pru. Nećete ići sa mnom večeras u istraņivanje, ali obećavam da ću vam podneti detaljan izveńtaj kada se budem vratio." ,,Sebastijane, neću vam dozvoliti da me isključite iz ovoga." Nagovaranja i ubedivanja nije vińe bilo u njenom glasu. Sada se prebacila na predavanje. ,,Mi smo tim. Zahtevam jednako učestvovanje i..." Naglo je prekinula i pogledala pored kočije. ,,O, zdravo, Trevore. Nisam znala da ćeń ići u voņnju parkom danas." ,,Dobar dan, Pru." Trevor je jahao na svom doratu u korak sa faetonom. Pomalo stidljivo je klimnuo glavom Sebastijanu. U njegovom pogledu bilo je ińčekivanja i nesigurnosti. ,,Ejndņelstoune."
Sebastijana je zabavljalo to ńto je zapravo osećao odredenu vrstu zahvalnosti prema Prudensinom bratu. Trevor je ovog puta podesio svoje pojavljivanje u odgovarajuće vreme. ,,Vidim da ste promenili krojača, gospodine Meriveder. Čestitam." Trevor je pocrveneo. ,,Ińao sam kod vańeg krojača, Najtingejla, gospodine. Hvala vam ńto ste me preporučili." ,,Učinio mi se poznat kroj tog kaputa", Sebastijan je blago rekao. ,,Potpuno je isti kao moj." ,,Da, jeste, gospodine. Specijalno sam traņio Najtingejlu da kopira vań." Trevor ga je gledao uznemireno. ,,Nadam se da vam ne smeta." ,,Ne", rekao je Sebastijan, sakrivajući osmeh. ,,Ne smeta mi ni najmanje." Trevor je danas bio primer leņerne muńke elegancije. Njegova kravata bila je jednostavno pričvrńćena tako da je mogao slobodno da okreće glavu na stranu. Okovratnik końulje nije vińe dodirivao njegove uńi. Prsluk nije bio u onoj bljeńtavoj, zaslepljujućoj boji. Sebastijan je izbrojao samo jedan lančić kako visi iz njegovog dņepa za sat. ,,Trevore, predivno izgledań,,, pohvalila ga je Prudens, a na njenom licu sijalo je iskreno divljenje. A zatim se zadovoljno nasmeńila. „1 ja ću se večeras pojaviti isto tako moderna. Čekaj samo da vidiń kakve sam haljine kupila. Hester me uverava da su njihov stil i boja poslednji hit mode." ,,Jedva čekam, Pru", učtivo je rekao Trevor. I odmah zatim sve pokvario dodavńi. ,,Bilo je vreme da se zainteresujeń za modu." Okrenuo se prema Sebastijanu. ,,Uzgred, Ejndņelstoune, dobio sam poziv na jednu od Karlingovih zabava, kao ńto ste ti i Pru jednom prilikom." 164 ,,Zaista?" upitao je Sebastijan. ,,Da, gospodine. Sledećeg vikenda. Rečeno mi je da će ovoga puta biti samo mala grupa Ijudi. Samo gospoda." Trevor se smeńio, očigledno zadovoljan dokazom da je dobio vińi status u druńtvu. ,,Veoma odabrana grupa. Verovatno ćemo malo loviti i pecati." Sebastijan je pomislio na crnu sobu i na to kako je iskreno sumnjao da se ona koristi u neke dobre svrhe. ,,Koliko je mala i odabrana ta grupa?" tiho je upitao.
,,Ne znam tačno. Karling kaņe da stvarao retko pravi takvu vrstu zabava. Sve je veoma ekskluzivno." ,,Dobro bih razmislio da li bih prihvatio poziv, da sam na vańem mestu", savetovao ga je Sebastijan. ,,Ja sigurno ne bih prihvatio vińe ni jedan poziv od Karlinga. Njegove zabave su dosadne." Trevor je bio iznenaden. U trenutku se zbunio i pogledao upitno Sebastijana. ,,Dosadne, hm?" ,,Na smrt dosadne." ,,Ne govorite mi nińta vińe, gospodine. Razumem", Trevor je rekao sa izrazom poverenja na licu. ,,Hvala na obaveńtenju, Ejndņelstoune. Nemojte misliti da ću, posle svega, trońiti svoje vreme sledećeg vikenda da bih bazao do Karling Kastla." ,,Pametna odluka", zaključio je Sebastijan mirno. ,,Pa, onda, idem." Trevor je nagnuo svoj śeńir prema sestri. ,,Vidimo se kasnije večeras, Pru. Jedva čekam da vidim tvoju novu haljinu. Do videnja, Ejndņelstoune." Sebastijan je klimnuo glavom. ,,Do videnja, gospodine Meriveder." Trevor je okrenuo konja u drugom smeru i odgalopirao niz stazu. Prudens je namrńteno pogledala Sebastijana. ,,Ńta je ono značilo? Otkad je poziv na zabavu u Karling Kastl postao smrtno dosadan?" ,,Od kada sam ja pre par minuta rekao da je tako", odgovorio je Sebastijan. Usporio je konje da kaskaju polako. ,,Ne ņelim da vań brat bude iwučen u ovu istragu na bilo koji način. Sumnjam da i vi to ņelite." ,,Ne, naravno da ne. Ali kako bi poziv na Karlingovu zabavu mogao biti problem?" ,,Ne znam", priznao je Sebastijan. ,,Samo sledim svoje instinkte. Osetio sam da bi bilo najbolje da se Trevor ne petlja sa Karlingom." ,,Dobro. Vi ste stručnjak za te stvari, Sebastijane. Slaņem se da moramo sluńati vańe instinkte." 165 ,,Drago mi je da čujem da tako mislite, draga moja. Zato ńto mi mojj instinkti govore i to da bi bilo najbolje da ne idete sa mnom večeras dok budem posećivao prostorije Milvej&Gordona."
,,Pametna ņena zna kada da posluńa savet svog gospodina", rekla je Prudens sa Ijubaznim ńarmom. Sebastijan je bio toliko iznenaćten ovom lakom pobedom da je skoro ispustio uzde. ,,Ali isto tako zna kada da ga ne posluńa", Prudens je dodala suvo. U njenom pogledu svetlucao je izazov. ,,Prokletstvo", opsovao je Sebastijan. 13. Prudens je joń jednom pokuńala da urazumi Sebastijana kasnije te noći kada se sastala sa njim u kući Holingtonovih. Nije postigla nińta. U stvari, mogla je da se zakune da će se taj njegov tvrdoglavi, arogantni stav joń vińe pogorńati čim je bude ugledao u guņvi. Samo ńto je stigao, uzeo je za ruku i energično je izveo do glavnih vrata. Ona ga je nemoćno pogledala kroz svoje moderne nove naočare, dok su stajali na stepenińtu i čekali da se kočija pojavi iz magle. ,,Ńta vas je, za ime Boga, spopalo večeras, moj lorde?" pitala ga je dok je nespretno pokuńavala da namesti staklo. Stvarno je bilo previńe očekivati od jedne ņene da u isto vreme moņe da se nosi sa lepezom, pokretnim staklom i majuńnom torbicom, pomislila je razdraņeno. Biti u korak sa modom nije bio ni malo lak zadatak. ,,Mogla bih da se zakunem da ste davolski raspoloņeni." ,,Jesam li, zaista?" Sebastijan je čvrsto stegao vilicu. Nestrpljivo je posmatrao kako njegov kočijań veńto manevrińe kroz dugačku kolonu gizdavih kočija koje su čekale na ulici ispred kuće. ,,Da, jeste. Sebastijane, zar ne mislite da ste malo preterali sa tim svojim mrzovoljnim, nabusitim ponańanjem? Znam da sam vam zanovetala dobar deo popodneva, ali to nije razlog da budete onako neprijatni pred mojim prijateljima večeras." 166 ,,Jesam li bio neprijatan? Povredili ste me, draga. Nije mi palo na pamet da se mom ponańanju bilo ńta moņe zameriti." ;,Gluposti. Znate savrńeno dobro da je bilo vińe nego nepristojno." Staklo joj je ispalo i zakačilo se za njen perjem ukrańen ńal od kańmira. Fini ogrtač bio je po poslednjoj modi, ali je na ņalost, bio slaba zańtita od
hladnoće u vlaņnoj, maglovitoj noći. ,,Bili ste krajnje neuljudni prema lordu Selenbiju i gospodinu Ridu." ,,Primetili ste, je li tako?" Kočijaje stigla na dno stepenińta. Sebastijan je uzeo njenu ruku i maltene je dovukao do kočije. ,,Zapanjen sam, i moram reći, duboko polaskan da ste uopńte videli svog sirotog muņa kako stoji u gomili gospode koja se okupila oko vańeg golog poprsja." Prudens je ńkiljila od neverice dok je jedan od Holingtonovih sluga poņurio da otvori vrata kočije. ,,Moje golo poprsje?" kevtala je. ,,Moj lorde, hoćete da kaņete da vam se ne svida moja nova haljina?" ,,Kojahaljina?" Sebastijanje ubacio u mračnu kočiju i ugurao se pored nje. ,,Nisam primetio da nosite haljinu večeras, gospodo. Pomislio sam da ste zaboravili da je obučete pre nego ńto ste pońli od kuće." Prudens je bila besna zbog uvreda upućenih njenoj novoj svilenoj balskoj haljini boje lavande. ,,Samo da znate da je ova haljina po poslednjoj modi." ,,Ja i dalje tvrdim da to nije haljina." Prudens je tiho coknulajezikom. Odustalaje od pokuńavanja da namesti stakla i izvukla svoje naočare iz male torbe sa perlicama. ,,Ponańate se nerazumno, moj lorde, čega ste, sigurna sam, i vi sami vrlo dobro svesni." Stavila je svoje naočare na nos i pogledala ga. ,,Mislila sam da će vam se svideti ova haljina." ,,Vińe mi se svidate u vańem uobičajenom stilu." ,,Mnogi su me uveravali, uključujući i Hester i mog brata, da moj uobičajeni stil nije stil uopńte." Sebastijan je upalio svetiljke u kočiji i vratio se natrag na jastuke. Prekrstio je ruke i pustio svoj zamińljeni pogled da polako klizi po njenoj čipkanoj haljini sa dubokim dekolteom. ,,Odakle to iznenadno interesovanje za modu, gospodo?" Prudens je čvrńće stegla providni ńal preko svojih grudi. Bilo je prilično prohladno u kočiji. Poņelela je da ima svoj stari ogrtač pored sebe. ,,Vi ste taj koji me stalno podseća da mi je duņnost da mislim na svoj novi poloņaj." 167
Sebastijan je napravio kiseli izraz lica. ,,Vań novi poloņaj daje varn tu privilegiju da nosite ńta god poņelite. Kao grofica od Ejndņelstouna moņete vi sami stvarati modu a ne biti njen rob." Prudens je podigla bradu. ,,A ńta ako mi se svida da nosim ovakve haljine?" ,,Prokletstvo, Prudens, samo ńto vam nije sve ispalo iz haljine. Svaki muńkarac u prostoriji gledao vas je pohotno večeras. Da li je to reakcija koju ste hteli da izazovete? Da li ste namerno hteli da me napravite Ijubomoraim?" Prudens je bile zgranuta. ,,Naravno da ne, Sebastijane. Zańto bih za ime Boga htela da uradim tako neńto?" ,,Dobro pitanje." Njegov pogled bio je mračan i opasan. ,,Ali ako je to bio vań cilj, budite sigurni da ste uspeli." Njene oči zatreptale su od začudenosti. ,,Bili ste Ijubomorni, moj lorde?" Njegove usne iskrivile ,su se u osmeh. ,,Kako ste mislili da ću da reagujem kada sam uńao u onu prostoriju yečeras i zatekao pola tuceta muńkaraca kako obleće oko vas?" ,,Nisam pokuńavala da izazovem vańu Ijubomoru, moj lorde." Prudens je bila zaprepańćena ńto je on potpuno pogreńno razumeo njene namere. ,,Da budem sasvim iskrena, ne bih ni pomislila da mogu to da uradim." ,,Stvarno je tako? Ne biste bili prva koja igra takve igre." Sebastijan je naslonio glavu nazad na naslon sedińta i proučavao je kroz poluspuńtene trepavice. ,,Druge mnogo veńtije u tim stvarima probale su tu taktiku." Popravila je svoje podsuknje boje lavande, prisećajući se ńta joj je Hester jednom rekla o ozloglańenoj ledi Carlsvorti i njenom zlosrećnom pokuńaju da napravi Sebastijana Ijubomornim. ,,Sigurna sam da jesu", tiho je odgovorila Prudens. ,,Isto tako sam svesna svojih sopstvenih ograničenja. Nikada mi nije palo na pamet da bih mogla kod vas da izazovem Ijubomoru." Potraņila je njegov hladan, zagonetan izraz. ,,Nisam ni pomislila da imam takvu vrstu moći nad vama." ,,Kao moja ņena, imate popriličnu moć, gospodo", Sebastijan je dodao primetno tińim glasom. ,,Mi smo vezani jedno za drugo, vi i ja. U prońlosti, kada su druge ņene pokuńale da isprovociraju moju Ijubomoru, imao sam slobodu da odem. Ali ne mogu da odem od ņene, zar ne?"
,,Ne, pretpostayljam da ne." Prudens se osetila neobično praznom. Trebalo je da zna da će Ijubomora koju Sebastijan bude osetio biti izraz ponosa i posesivnosti, a ne ljubavi. 168 ,,Ljubomora me ne zabavlja, gospodo." Sebastijane, sve si pogreńno shvatio." ,,Jesam li?" ,,Da." Prudens je uzdahnula. ,,Nisam izabrala ovu haljinu da bih priyukla paņnju drugih muńkaraca." Pogledao je blago radoznalo. ,,Zańto ste je onda izabrali?" ,,Zato da ne bih vińe izazivala komentare", Prudens je promrmljala ogorčeno. Sebastijan se nije pomerio, ali odjednom se oko njega osećala neka snaņna uznemirenost koja je uplańila Prudens. ,,Čije komentare?" Sebastijan je pitao svilenkastim glasom. Prudens je sa zakańnjenjem shvatila da se nalazi na opasnom terenu. Pitala se da li se u to uvukla onom glupom pričom o Ijubomori. Sebastijan je bio veoma pametan muńkarac. ,,Komentare druńtva." ,,Mislite na moju dragu strinu, zar ne?" Prudens je lupkala prstima po sedińtu kočije. Imalo je mnogo mana biti u braku sa lukavim čovekom. ,,AH Sebastijane, ne moņeń donositi preuranjene zaključke." ,,Prokletstvo." Sebastijan je dobio onaj smrtonosno opasni izraz grabljivice koja juri svqju ņrtvu. Krenuo je rukom prema prozoru na yratima i navukao zavese u dva brza poteza. ,,Zańto ste to uradili?" Prudens je ońtro upitala. Umesto da joj odgovori, uhvatio je za ruke i povukao da ustane sa jastuka. ,,Znao sam da se neńto krije iza te vańe neobične zainteresovanosti za modu." ,,Stvarno, moj lorde." Njene prozračne podsuknje rańirile su se oko nje kada je stavio sebi u krilo. Ńal joj je skliznuo sa ramena, joń jednom otkrivajući oblinu njenih grudi. ,,Samo zato ńto sam se zainteresovala za modu, ne znači da treba da reagujete tako energično." ,,Pokuńavate da sprečite uvrede one matore yeńtice Drusile, zar ne?" Sebastijanove oči imale su zlatan odsjaj od svetlosti sveća. Svi tragovi
onog ledenog besa kao i bilo koja emocija koja bi mogla da podseća na Ijubomoru, nestali su. ,,Sebastijane, stvarno nije na mestu ići okolo i nazivati svoju strinu matorom yeńticom." ,,Zańto ne? To je upravo ono ńto ona jeste. Vi se nadate da će, ako se pretvorite u skupoceni dijamant, ona prestati da vas yreda." 169 Prudens je u sebi opsovala. Opet se u njegov pogled vratio onaj poznati izraz zabave. Ona je bila sada sigurna da je namamio da prizna. ,,Samo se trudim da budem obučena u skladu sa stilom koji ugledan svet smatra prikladnim za vańu ņenu, Ejndņelstoune." ,,Ja ću odlučiti ńta je prikladno za moju ņenu." Prudens je snaņno osećala mińićave konture njegovih butina ispod sebe. Tanke podsuknje moderne balske haljine ostavljale su vrlo malo toga mańti. ,,Vańa arogancija oduzima dah, moj lorde." Njegovi dugi prsti stegli su je oko struka. Njegov zlatni prsten sa pečatom mutno je sijao na svetlosti lampe. ,,Vi mislite da ako uspete da sprečite moju strinu da vas vreda u javnosti, to će me odvratiti od odluke da kaznim Fletvudove, da li sam u pravu?" ,,Neću to vańe smeńno pitanje udostojiti odgovora." Bledo se osmehnuo. ,,Bi'a je to pametna zamisao, ali imam novosti za vas, draga moja. Drusila samo traņi izgoyor da vam nade manu. Uzaludno je pokuńavati da je smirite jer se ona nikada neće smiriti. Ako joj vańa haljina ne bude dala povoda da komentarińe, ona će naći neńto drugo da kritikuje. To je zverima u krvi, u njihovoj je prirodi." ,,Vańa strina teńko da bi mogla da kaņe neńto uvredljivije od onoga ńto ste vi već rekli." Prudens je pokuńala da popravi Ijubičasto pero u svojoj kosi. ,,Moj status vańeg muņa daje mi odredene privilegije, draga moja." ,,O tome se da raspravljati." Nesigurno ga je pogledala. ,,Recite mi istinu. Da li stvarao mislite da ova haljina ima previńe dubok izrez?" ,,Previńe da bi se nosila u javnosti." Sebastijan je posmatrao neņne linije njenih grudi veoma paņljivo. ,,U svakom slučaju, vidim da taj dekolte na prsluku ima svoju praktičnu stranu." ,,Praktičnu?"
,,Omogućava lak prilaz očaravajućem pejzaņu." Klizio je prstom po samoj ivici izreza. Prudens je osetila da celo njeno telo drhti od snaņnog uzbudenja. ,,Sebastijane, prekinite s tim. Ne smete raditi te stvari ovde u kočiji." ,,Zańto ne? Kočijańu će trebati skoro sat i po yremena da stigne do kuće kroz ovu guņvu. Magla je sve guńća. To moņe joń produņiti put." Sebastijan je neņno spustio rub dekoltea na dole, oslobadajući jednu njenu dojku. Yrelina je pojurila kroz nju. Uzalud ga je lupila po ruci. ,,Sebastijane, to je tako ruņno od tebe. Ne mogu ti dozvoliti da vodiń ljubav sa mnom ,,Eto ńta se dogada kada nosite stvari po poslednjoj modi, duńo." Sebastijan je počeo da spuńta glavu niņe prema aiņičastom vrhu njene dojke. Prudens je počela da mrsi njegovu kosu. Zatvorila je oči, i pokuńala da ostane pribrana i pri svom glavnom cilju. ,,Sada kad smo zavrńili priču o mojoj haljini, hoću da razgovaram sa vama o vańim planovima da se vratite u ulicu Bond večeras." ,,Obećavam da ću vas detaljno obavestiti o svemu kada se vratim kući." Osećala je Sebasijanov vreo dah na svojqj koņi. ,,Vrlo je nepońteno da me ostavite po strani. Ja sam vań partner." Prudens je uzdahnula kad je on svojim palcem okrznuo čvrsti pupoljak koji je krasio njenu dojku. Otvorila je oči i ugledala komadić papira kako leņi na mestu gde je ona malopre sedela. ,,Ńta je to?" ,,Bradavica. Mislim." Dotakao je vrhom jezika. ,,Da, defmitivno je bradavica. I to jedna neobično lepa." ,,Ne, ne to." Prudens je virila preko njegove spuńtene glave. ,,Taj komadić papira na sedińtu. Mora da sam sela na njega kada sam uńla u kočiju pre par minuta. Izgleda mi kao poruka." Sebastijan je polako podigao glavu i pogledao u presavijeno parče papira. ,,Ńta je do davola to?" Ustao je i uzeo poruku. Onda je ispravio i drņao tako da svetlost sveće pada na nju. Paņljivo je proučio a onda otvorio. Unutra je bila naņvrljana kratka poruka. ,,Tako sam i mislila — poruka. Neko je ostavio ovde u kočiji dok smo mi bili na balu." Prudens je povukla svoj prsluk natrag na mesto i
pričvrstila naočare. Gledala je u nepoznat rukopis dok je Sebastijan na glas čitao poriiku. ,Jmena Prinčeva Yrline su Ringkros, Oksenam, Blumfild i Kaiiing. Napisao sam njihove adrese na dnu ove poruke u nadi da nećete traņitijoń informacija. Uveravam vas daje to sve ńto mogu da vam dam. Preklinjem vas da me ostavite na miru. " Sebastijan se namrńtio. ,,Nema potpisa. Najverovatnije je napisao neki od trgovaca sa kojima sam razgovarao danas." ,,Kako moņete biti sigurni?" ,,Očigledno je napisao neko ko ne ņeli da mu dalje raspitivanje stvara nevolje. Jedini Ijudi sa kojima smo razgovarali bili su trgovci." 170 171 ,,Ime lorda Karlinga je na spisku", razmińljala je Pnidens. ,,To smisla, pretpostavljam. Dtigme smo ipak pronańli u njegovom ormanu. ,,Ringkros je mrtav. Karling ņeli da se istraņi njegova smrt. Obojica su pripadali klubu Prinčeva vrline." Sebastijan je odsutno tapkao porukom po svojoj butini, napetog izraza lica. ,,Mislim da je sledeći korak razgovor sa Blumfildom i Oksenamom." ,,Da li ih poznajeń?" ,,Sretao sam Oksenama. On se bavi otpremanjem. Nekako je uspeo do sada da oņeni dve naslednice. Čuo sam da su obe mlade ņene umrle ubrzo nakon venčanja. Jedna u nesreći sa kočijama. Druga od preterane doze laudanuma. To je bilo pre nekoliko godina." Prudens je zadrhtala. Povukla je ńal i obmotala ga oko sebe. ,,To zvuči tako zloslutno." ,,Da, stvarno je tako." Sebastijan se ponovo naslonio u ugao kočije i gledao zamińljeno u Prudens. ,,Mislim da ću prvo sa njim razgovarati." ,,A ńta je sa Blumfildom?" pitala je Prudens. ,,Ne znam mnogo o njemu. Glasine kaņu da je pomalo lud. Neposećuje klubove i nikada ga nisam sreo u druńtvu." ,,A Karling?" ,,Moramo ovu istragu voditi korak po korak", Sebastijan je objasnio. ,,Joń uvek nije jasno koja je Karlingova uloga u svemu ovome. A ne znamo ni koju ulogu igra moj rodak." Prudens je razmińljala o tome na trenutak. ,,Prema ovoj poruci, Oksenam ņivi u ulici Roland."
,,Da." Sebastijan je zastao. ,,Mislim da bih vińe voleo da posetim njihove domove dok su odsutni pre nego ńto razgovaram sa njima." ,,Palo mi je na pamet, moj lorde", Pmdens je rekla polako, ,,da pońto vińe nema potrebe da idete u kasnu posetu onoj radnji u ulici Bond, slobodni ste ostatak večeri." ,,Ako pretpostavimo da je ovaj spisak imena potpun, ńto je opasna i nesigurna pretpostavka." Sebastijan je pogledao zagonetno. ,,Na ńta ciljate, draga moja?" Prudens se osmehnula puna očekivanja. ,,Proći ćemo pored ulice Roland na nańem putu kući večeras." ,,Ne", Sebastijan je odmah odbio. ,,Ni na trenutak ne pomińljajte da ću vas povesti sa sobom u posetu Oksenamovoj kući." ,,Moņemo bar proći pored njegove kuće i proveriti da li je izańao", pokuńala je da ga ubedi. ,,Sigurno nema ničeg opasnog u tome, Sebastijane." 172 ,Apsolutno ne. Neću dozvoliti ni da se pribliņite njegovoj kući." ,Nećemo morati ni da se zaustavimo", Prudens je pokuńavala da sni,,Moņemo samo da utvrdimo da li je kod kuće večeras. Tako ' ako se odlučite da se vratite kasnije, znati da li je bezbedno da to uradite." Sebastijan je oklevao, očigledno se dvoumeći. ,,Pretpostavljam da nema nińta lońe u tome da prodemo pored njegove kuće." Prudens je sakrila svoj zadovoljni pogled. ,,Ni najmanje. Bićemo samo joń jedna kočija koja putuje kući sa bala. Niko neće ni primetiti." ,,Dobro." Sebastijan je ustao i podigao vrata na krovu kočije. ,,Da, moj lorde?" Kočijań se odazvao. ,,Ņelim da idemo kući preko ulice Roland", naredio je Sebastijan. ,,To je malo obilazan put, moj lorde." ,,Da, znam, ali mislim da će biti brņe. Manje guņve." ,,Da, moj lorde. Kako god vi kaņete, gospodine." Sebastijan je spustio vrata i polako seo preko puta Prudens. ,,Zańto imam osećaj da ću zaņaliti ńto sam dozvolio da me nagovorite na ovaj mali izlet?" ,,Stvarno ne znam", vedro je rekla Prudens. ,,Ne postoji nikakav rizik
u tome." ,,. Prudens se priguńeno nasmejala. ,,Morate se konačno suočiti sa istinom, Sebastijane. Ņelite da radite ovo koliko i ja ņelim. Na neki način, mi smo veoma slični jedno drugom, kao ńto mi vi stalno ističete." ,,To je neńto ńto me sve vińe uznemirava." Sebastijan je ugasio lampe unutra. Zatim je povukao zavese koje su pokrivale prozor i spustio staklo. Prudens je radoznalo gledala. ,,Ńta to radite'" ,,Trudim se da se osiguram da nas niko u komńiluku ne prepozna. Magla je sasvim gusta sada, tako da verovatno nema potrebe da brinemo da će neko prepoznati kočiju. Ipak, opreza nikad dosta." Sebastijan je gurnuo ruku pod sedińte i izvukao jedan ravan komad drveta obojen u crno. Nakačio ga je na dve male kuke na spoljańnosti vrata i učvrsto ih sa strane. Prudens je shvatila da će crna tabla pokriti karakterističan grb Ejndņelstounovih. ,,Veoma mudro, Sebastijane." ,,Razumna mera predostroņnosti." Yratio se na sedińte. Prudens se nasmeńila. ,,To ste već radili ranije, pretpostavljam." 173 Nije mogla da vidi njegov izraz lica u dubokoj senci, ali mogla je da oseti ińčekivanje u njegovom glasu. Uhvatilo ga je takvo uzbudenje sada zbog ove avanture, kao i nju. Ispostavilo se da je ulica Roland prilično miran kraj. Kao ńto je Sebastijan predvideo, błlo je vrlo malo prometa. Prudens je gledala kroz otvoren prozor. Kroz prozračnu mreņu magle, mogla je da vidi da je većina kuća bila u mraku. Sebastijan se nagnuo napred. ,,Ako je podatak sa onog spiska tačan, ovo bi trebalo da bude Oksenamova kuća." ,,Ni jedno svetlo nije upaljeno." Prudens je pogledala u Sebastijana. ,,Kladila bih se da nema nikoga u kući. Ovo bi bila idealna prilika da se na brzinu pogleda okolo." ,,Sluge su verovatno kod kuće." Sebastijan je ņeljno zurio u kuću u mraku.
,,Ako i jesu, spavaju u prizemlju. Moņda su i oni izańli negde večeras", Prudens je predloņila. ,,Nije bań čudno da posluga uzme slobodno veče kada su sigumi da će se njihov gazda vratiti prilično kasno." ,,Prokletstvo, Pru, rekao sam vam da vas neću povesti sa sobom kada budem ińao u posetu Oksenamu." ,,Ali ko zna kada ćete opet imati ovakvu priliku? Dok me odvezete do kuće i onda se vratite, Oksenam se moņe već vratiti kući. Moraćete da čekate neko drugo veče." Sebastijan se kolebao. ,,Pretpostavljam da bih mogao da vas ostavim ovde u kočiji dok ja bacim kratak pogled iza kuće." ,,Hoću da idem sa vama." ,,Ne. Zabranjujem vam." Sebastijan je podigao vrata na krovu i blago rekao kočijańu. ,,Vozite do kraja ulice a onda skrenite na ćońku. Ja ću na kratko izaći. Ako se bilo ńta neobično desi dok sam ja odsutan, smesta odvezite ledi Ejndņelstoun kući. Ja ću se sam snaći." ,,Da, vańe gospodstvo." Čovek je govorio nezainteresovanim glasom sluge koji je navikao na čudne noćne prepade ili čak joń čudnije naredbe od svog krajnje neobičnog gazde. Prudens je poslednji put pokuńala da promeni Sebastijanovu odluku. ,,Ovo je vrlo nepońteno od vas, moj lorde.,, ,,To je bila vańa ideja", podsetio je. Skinuo je svoj kaput. ,,Evo, bolje je da uzmete ovo. Moņda me neće biti neko vreme i ne ņelim da se smrznete." Ali ja sam zaista ņelela da podem sa vama", Prudens je rekla dok se vam joń na početku da vam to neću dozvol.tr, bio je ni bili ovde da se ja nisam setila da se odvezemo u ulicu u pravu", priznao je dok se kočija zaustavljala. , Ipak, ovo Łi' u ovom .strazwanj," Stav1O J6 njeno Hce medu a razabere n-ePgovo l.ce u mraku, ali je defmitwno mogla da oseti uzbudenje koje je kontrolisao u sebi. *'' Da's'e niste usudil, da konsme moju haljinu kao izgovor. Istinaje da Dase niste maglom prekrivenoj noći. ", Prudens je promrmljala.
Yratite se u kočiju." nudu se da ne i Prudens 3 uverava,a. ,, 175 174 dok nije pronańla onu koja je pripadala kući koju je Sebastijan ranije pokazao. Nije se iznenadila ńto je kapija bila otvorena. Sebastijan je bio samo nekoliko minuta ispred nje. Već je prońao ovde. Ono ńto je izazvalo ledeni nemir u njoj bilo je svetlo u prizemlju zadnjeg dela Oksenamove kuće. Neko je bio kod kuće. Prudens je oklevala, pitajući se zańto je Sebastijan uńao u vrt znajući da kuća nije prazna. Onda je podsetila sainu sebe da je on bio savrńeno sposoban da istraņuje spavaću sobu ledi Tornbridņ dok je ona bila na spratu ispod, i glumila domaćicu druńtvu. Nije oklevao ni da istraņuje gornji sprat u Karling Kastlu dok su Karlingovi gosti ńetkali od sobe do sobe na spratu ispod. Ne treba da bude iznenadena ńto je Sebastijan odlučio da bolje pogleda Oksenamovu kuću uprkos činjenici da je na jednom prozom gorelo svetlo. Ohrabrena mińlju da je on već krenuo unutra, Prudens je otvorila kapiju i uńla u vrt. Trgla se kada je videla stazu od ńljunka. Mogla je da oseti svako sićuńno zrnce kroz don svojih mekanih satenskih večernjih papučica. Na pola puta kroz vrt Prudens je bila prinudena da promeni svoj smer delimično i zbog visoke ņive ograde. Krenula je iza ugla oko bodljikavog lińća i sudarila se sa ńirokim, čvrstm muńkim grudima. Snaņne ruke uhvatile su je oko ramena, a njeno lice zavrńilo je u poznatoj końulji. ,,Ups." ,,Do davola." Sebastijanov glas bio je veoma tih i veoma uznemiren. ,,Predosećao sam da nećete posluńati naredenja. Da niste ni pisnuli, razumete li me?"
Prudens je izbezumljeno klimnula glavom. Paņljivo je pustio. Prudens je podigla lice. Mogla je samo jedva da nazre Sebastijanov Ijutiti izraz. ,,Ńta ćemo da radimo?" pitala je ona glasom koji je bio joń tińi od njegovog. ,,Vi ćete ostati ovde dok ja pogledam bolje oko kuće. Onda ćemo otići ńto je brņe moguće." Sebastijan se pomerio od nje. Prudens je uplańeno gledala za njim dok je ińao pored mračnih prozora u prizemlju. Yidela je da se njegova ruka dva tri puta pomerila i shvatila je da on proverava da li je neki od prozora otvoren. Zadrņala je dah kada je prińao onom jedinom prozoru u kojem je gorelo svetlo. Sebastijan se pribio uza zid i sa ćońka pogledao u prostoriju. Dugo se nije pomerao. Onda je prińao bliņe i posmatrao sobu iz drugog ugla. Neńto nije bilo u redu, shvatila je Pradens. Mogla je to da oseti po načinu na koji je Sebastijan stajao. Zurio je kroz staklo sada, proučavajuči prizor unutra iz velike blizine. Prudens je oprezno zakoračila napred. Sebastijan je nije primetio. Sva njegova paņnja bila je usmerena na to ńto je bilo u sobi. Prudens je zaprepańćeno gledala kada je krenuo napred i otvorio prozor. Ona je poletela za njim. ,,Ne prilazi", Sebastijan je tiho naredio kada mu se pribliņila. ,,Stvarao tako mislim. Pru. Ne idi za mnom." ,,Ńta to radiń? Ne moņeń unutra. Neko je očigledno kod kuće." ,,Znam", rekao je Sebastijan tiho. ,,Oksenam. Ali ne verujem da će primetiti da ima posetioce." Sebastijan je prebacio nogu preko prozorskog praga i lagano uskočio u sobu. Ńokirana ovim sveņim dokazom Sebastijanove nečuvene hrabrosti, Prudens je poņurila prema prozoru. Provirila je unutra. Na trenutak nije mogla da prepozna ono śto je videla. Onda je njen pogled registrovao prizor. Prudens je instinktivno ustuknula korak nazad od uņasa.
Čovek je leņao na tepihu, okrenut licem prema podu. Krvi je bilo svuda oko njegove glave i joń na tepihu ispod njega. 14. Oksenam je izvrńio samoubistvo. Ili se neko stvarno potrudio da napravi da to izgleda kao samoubistvo. Pińtolj je leņao na nekoliko santimetara od ruke mtrvog čoveka. Nije bilo znakova borbe. Sebastijan se brzo osvrnuo po biblioteci. Nije mogao da ostane dugo ovde. Morao je da odvede Prudens iz blizine. Ali ņeleo je da pronade 176 177 neńto ńto će ga uveriti da je Oksenam prislonio sebi pińtolj uz glavu j povukao okidač. Ili neńto ńto će dokazati da nije. Neńto zlatno je zasijalo na tepihu, pored Oksenamove beņivotne ruke. Sebastijan se priraakao bliņe, pazeći da ne ugazi u krv. Bacio je pogled na prozor i video kako ga Prudens uznemireno gleda. Zlatni predmet na ćilimu bio je prsten. Čučnuo je dole da bi ga bolje pogledao, pitajući se zańto mu izgleda poznato. Onda je ugledao ugravirano slovo F na vrhu. Prsten Fletvudovih, vrlo sličan njegovom. ,,Prokletstvo." Joń uvek razmińljajući o tome, zgrabio je prsten i brzo se podigao na noge. Okrenuo se prema prozoru i joń jednom zastao oklevajući. Morao je da se uveri da je to Oksenam ńto leņi u lokvi krvi. Bilo je nemoguće videti njegovo lice iz ovog ugla. Ohrabrio je sebe i zakoračio nazad prema telu. ,,Ne diraj ga", Prudens je odmah prońaputala. ,,Sebastijane, moramo da odemo odavde." ,,Znam." Ali nije mogao da ode dok se ne uveri. Sebastijan se sagnuo dole, uhvatio telo za rame i okrenuo ga toliko da moņe da vidi ono ńto je ostalo od njegovog lica. To je definitivno bio Oksenam. Sebastijan je polako spuńtao mlitavo telo natrag na mesto. Zlato je joń jednom bljesnulo, ovog puta sa dugmića Oksenamovog prsluka. Seabastijan je nagnuo glavu dole i video na njima ugravirane reči Prinčevi Yrline.
Pustio je Oksenamovo telo da ponovo padne na tepih. ,,Za ime Boga, Sebastijane, poņurite", Prudens je ńaputala. ,,Hoću samo da bacim pogled na njegov sto." Paņljivo je preńao preko tepiha do radnog stola. Gomila papira bila je razbacana po njegovoj povrńini. Sebastijan ih je na brzinu pregledao, pokuńavajući da proveri da li je mrtvi čovek ostavio poruku. Nije bilo oprońtajnog pisma koje objańnjava samoubistvo, ali neko je zaista ostavio poruku. Sebastijan je pročitao na svetlosti lampe koja se gasila. Bila je kratka i sa jasnom porukom. Lilijan će biti osvećena. 178 Sebastijan je čuo glasove ispred kuće u istom trenuku kao i Prudens. Sluge su se vratile. 5?Sebastijane, pobogu, izlazite odatle." Uzeo je poruku, gurnuo je u dņep zajedno sa Fletvudovim prstenom i potrčao prema prozoru. Preskočio je prozorski prag, uhvatio Prudens za ruku i poņurio prema kapiji. Stigli su do ulice bez teńkoća. Sebastijan se okrenuo preko ramena i video da niko ne ide za njima. Poņurio je Prudens prema kočiji koja ih je čekala. Kočijań je tuņno pogledao svoje putnike kada su se pojavili iz magle. ,,Nisam kriv ńto je krenula za vama, gospodine. Dao sam sve od sebe da je zadrņim." ,,Kući", Sebastijan je naredio. ,,Raspravićemo posle o vańim duņnostima." ,,Da, moj lorde. To znači da joń uvek imam svoj posao?" ,,Tvoj poloņaj je siguran dok nas bezbedno ne vratite kući. „ Sebastijan je otvorio vrata kočije i ubacio Pradens unutra. ,,Nakon toga, pitanje je ńta će biti sa vama." Uńao je u kabinu odmah iza Prudens i zatvorio vrata. ,,Ne smete kazniti sirotog kočijańa. Uradio je sve ńto je mogao da sledi vańa narećtenja", rekla je Prudens zadihano. ,,Dovoljno dugo radi za mene da zna da kada izdam naredenje, očekuj em da ga i posluńa", strogo je odgovorio Sebastijan. ,,Dajem najbolje
plate u Londonu i za uzvrat zahtevam da se svaki član mog osoblja doslovno pridrņava mojih naredenja. Mogao je neko da vas vidi." ,,Prestanite da brinete, Sebastijane. Sigurna sam da smo bezbedni. „ Borila se da se ispetlja iz debelog, teńkog kaputa. ,,Najverovatnije će proći neko vreme pre nego ńto neko proveri biblioteku i pronade Oksenamovo telo." „111 će odmah otići u biblioteku." Sebastijan je navukao zavese preko prozora dok je kočija tutnjala ulicom. ,,Gospodo, ubuduće, nećete biti tako neposluńni." ,,Moņete mi drņati predavanje kasnije, moj lorde. Recite mi ńta ste nańli." Mogao je samo samog sebe da krivi ńto se oņenio ņenom koja je delila njegov entuzijazam i njegovu očaranost istragama. Mučio se oko jedne svetiljke u unutrańnjosti kočije dok je konačno nije upalio. Onda se zavalio u sedińtu i proučavao izraz na Prudensinom licu. Njene oči sijale 179 su od uzbudenja zbog avanture u kojoj su upravo učestvovali zajedno. Bilo je teńko njoj prigovarati kada je on osećao isto uzbudenje u svojini venama. Izvadio je prsten i poruku iz dņepa. Bez reči joj je pruņio oba predmeta. ,,Joń uvek nisam siguran ńta sam pronańao. Usput, Oksenamov prsluk bio je ukrańen dugmićima sa ugraviranim rečima Prinčevi vrline na njima." ,,Zapanjujuće." Prudens je nekoliko trenutaka paņljivo proučavala prsten. ,,Prsten je bań poput vańeg, moj lorde." ,,Da." ,,Zańto je leņao na podu pored Oksenamovog tela?" ,,Odlično pitanje", mirno je odgovorio Sebastijan. „1 koje Lilijan?" Sebastijan je slwatio da ona paņljivo gleda unutrańnju stranu prstena, a ne poruku. ,,Kako to mislite?" ,,Neśto je napisano unutra." Prudens ga je pribliņila lampi. ,J^ilijan, s ljubavlju." ,,Da pogledam." Sebastijan je uzeo prsten iz njene ruke i proučavao posvetu. ,,Ko je do davola Lilijan?" ,,Čuli ste to ime ranije?"
,,Pročitajte poruku", rekao je. Pmdens je spustila pogled na komad tabaka za pisanje u svom krilu. ,£ilijan će biti osvećena. Oh, Sebastijane, o čemu se ovde radi?" ,,Ne znam, ali počinjem da se pitam da li je Lilijan ime ņene koju je pomenuo onaj ludi starac u Karling Kastlu. One za koju je rekao da je skočila iz sobe u tornju." ,,Mislio je da se njen duh vratio da ispuni kletvu..." Prudens je zamińljeno grickala svoju gornju usnu. ,,Da li misliń da Ringkrosova i Oksenamova smrt imaju neke veze sa pričom koju nam je on ispričao?" ,,Moņda." Sebasijan je posmatrao prsten na svom dlanu. ,,Moguće je da neko kome je stalo do te misteriozne Lilijan misli da su Prinčevi Yrline odgovorni za njenu smrt." Prudens ga je pogledala. ,,Misliń da će se njen osvetnik svetiti jednom po jednom?" ,,Izgleda da je tako." Prudens je sad gledala u prsten. ,,Sebastijane, ti si mi jednom prilikom rekao da je tvoj prsten porodični prsten." ,,Prstenje poput ovog Fletvudovi nose već pet generacija." Sebastijan se setio dana kada je dobio prsten od svog oca. Rećeno mu je da treba da „3 nosi sa ponosom. Otac mu je objasnio da je prsten predstavljao simbol njjhove lične časti. Nije vaņno ńta svet misli, sine moj. Ono ńto je najvaņnije je da ti u svom srcu znań da nisi okaljao svoju čast. Častje sveta duņnost i prema njoj se treba tako i ponańati. Čovek moņe preņiveti i skandal i propast i neńtojoń gore ako zna daje njegova čast sigurna. Sebastijan je stegnuo prsten u ruci. ,,Misliń da je moguće da je Fletvud dao taj prsten Lilijan?" Prudens je pitala. ,,Da, moguće je." Vińe nego moguće, pomislio je u sebi. To je lako mogla da bude istina. Prudens ga je pogledala. ,,Razmińljań o onoj kutijici za burmut iz Karling Kastla za koju se ispostavilo da je Dņeremijeva, zar ne? Pitań se da li i prsten pripada njemu." ,,Da."
,,Ali Sebastijane, videla sam Dņeremija ranije večeras. Nije nosio rukavice i čini mi se da se sećam da je imao prsten sličan ovom na ruci." Sebastijan je pogledao. ,,Ne bi bilo teńko napraviti kopiju ovog prstena. Ako pretpostavimo da bi taj neko imao da plati, bio bi lak posao za dobrog zlatara da napravi duplikat." Prudens je neko vreme ćutala. ,,Ńta ćemo uraditi sledeće? Hoćeń li ići da se raspitujeń kod zlatara?" ,,Ne." Sebastijan je odlučio. ,,Mislim da je bolje da joń jednom porazgovaram sa svojim rodakom. Dņeremijevo ime pojavljuje se suvińe često u toku ovog istraņivanja." ,,Slaņem se", rekla je Prudens. ,,Mogu vam pomoći u razgovoru sa njim." ,,Nisam siguran da bi to bila dobra ideja, gospodo." ,,Biće veoma korisno imati dva mińljenja o njegovoj reakciji, zar ne mislite tako?" Sebastijan se kolebao. Ne bi mu smetalo da čuje njena opaņanja o Dņeremiju. Nije bilo sumnje da je Prudens imala izizetan dar opaņanja. Ali isto tako, istina je bila i to da je njeno ponańanje nepredvidivo, da ne spominjemo koliko je bila meka srca kadaje njegova porodica u pitanju. ,,Dobro, Pru. Moņeń da sluńań dok ja razgovaram sa Dņeremijem. Ali ne smeń da se na bilo koji način umeńań, da li si razumela?" Prudens se vedro smeńila. ,,Savrńeno, moj lorde." 180 181 Dņeremi se pojavio u biblioteci u pola dvanaest sledećeg jutra. Prudens je zastalo srce čim se pojavio. Bilo je očigledno da je ozlojeden śto gaje glava porodice pozvala da tako hitno dode. ,,Čemu do davola sve ovo, Ejndņelstoune? Imam pametnija posla od toga da odgovaram na vańe poruke." Sebastijan je sedeo za radnim stolom blizu prozora. Drņao je Lucifera u jednoj ruci. Nije se potrudio da ustane kada je Dņeremi uńao. ,,Zadovoljstvo je obostrano. Moņda biste ņeleli da na lep način pozdravite moju suprugu pre nego ńto mi budete rekli ńta mislite o meni?" Dņeremi je pogledao po sobi i video Prudens kako stoji pored stočića sa posluņavnikom za čaj. Pocrveneo je. ,,Ledi Ejndņelstoun." Uljudno je
klimnuo glavom. ,,Oprostite. Nisam video da ste ovde. Dobro jutro, gospodo." ,,Dobro jutro, gospodine Fletvud." Prudens se nasmeńila. ,,Da li biste ņeleli malo čaja?" Dņeremiju je bilo neprijatno. Pogledao je u Sebastijana. ,,Ne znam da li ću imati vremena." ,,Imaćete sasvim dovoljno vremena da popijete ńolju čaja", Sebastijan ga je hladno ubedivao. ,,Sedite, rodače." Dņeremi je uzeo ńolju čaja od Prudens. ,,Hvala vam, gospodo." Stajao je i čekao da Prudens prva sedne a zatim se nesigurno spustio u fotelju preko puta Sebastijana. „1?" upitao je Dņeremi odsečno. ,,Hajde onda da počnemo. Zańto ste poslali po mene, gospodine?" Sebastijan ga je posmatrao. Prudens je sumnjala da namerno ćuti da bi ga zaplańio. Spremala se da kaņe neńto, kada se Sebastijan pomerio. Bez i jedne reči, otvorio je fioku u stolu, izvadio prsten koji je nańao o Oksenamovoj biblioteci, i bacio ga pred Dņeremija. ,,Ńta do davola?" Dņeremi je refleksno uhvatio prsten i Ijutito ga pogledao. Prudens nije promakla Dņeremijeva iznenadena reakcija kada je shvatio ńta drņi u ruci. Pogledala je u Sebastijana i videla da on posmatra svog rodaka veoma paņljivo. Nije bilo ni traga od onog hladnog uņivanja u Sebastijanovim očima jutros, samo je poput uņarenog zlata sijala oprezna, nemirna inteligencija. ,,Prokletstvo." Dņeremi je delovao uplańeno i zbunjeno. ,,Gde ste do davola nańli ovo?" 182 Sebasijan je polako mazio Lucifera. ,,Da li ga prepoznajete?" Da, naravno. Moj je." Bilo je nečega čudnog u Dņeremijevom glasu. Izaubio sam ga pre otprilike tri godine. Nikada to nisam spominjao zato 'č'to sam znao da bi majka podigla bespotrebnu galamu. Znate kakva je ona kada se radi o porodičnoj tradiciji."
,,Da." Sebastijanova ruka biła je mirna na Luciferu. ,,Znam." ,,Nisam ņeleo da je uznemiravam govoreći joj da sam izgubio prsten koji sam nasledio od oca. Zato sam dao da mi se napravi drugi kao zamena." ,,Ko je Lilijan?" Sebastijan je blago upitao. ,,Nemam predstavu." Soljica za čaj zvecnula je o tacnu kada je Dņeremi uzeo. ,,KojeLilijan?" Sebastijanjeponovio, glasomopasnomirnim. Lucifer je podvio rep. ,,Ne znam o kome pričate, kaņem vam", glasno se branio Dņeremi. ,,Ne poznajem nijednu Lilijan." Yratio je ńoljicu natrag na tacnu uz tresak. ,,Mislim da poznajete", nastavio je Sebastijan. ,,Nećete otići odavde dok mi ne kaņete ko je ona." ,,Prokleti bili, Ejndņelstoune. Ńta vi mislite, ko ste vi?" ,,On je glava porodice", Prudens je brzo rekla. Pogledala je u Sebastijana, ali on to nije primetio. „1 samo pokuńava da pomogne. Zar nije tako, Sebastijane?" ,,Jedina stvar koju trenutno pokuńavam da uradim je", Sebastijan je odgovorio jednoličnim glasom, ,,da doznam ko je Lilijan." Prudens je gledala u njega. ,,Nema potrebe da zvučite tako preteće, moj lorde. Pokuńayamo samo da ustanovimo činjenice. Ne ņelimo da uznemirimo vańeg rodaka." Sebastijan nije skidao pogled sa Dņeremija, niti je odgovarao na Prudensin predlog. Odustala je od pokuńaja da obuzda njegovo ponańanje i okrenula se prema Dņeremiju. ,,Molim vas da razumete, gospodine Fletvud", rekla je neņno. ,,Samo pokuńavamo da utvrdimo kako se vań prsten pojavio u vrlo neobičnim okolnostima prońle noći." Dņeremi je pogledao u nju. ,,Kakvim okolnostima?" ,,Pronaden je odmah pored tela lorda Oksenama", rekao je Sebastijan nabusito. ,,Vi, naravno, nemate predstavu kako je dospeo tamo, zar ne?" ,,Telo?" Dņeremi se zbunjeno namrńtio. ,,Oksenam je mrtav?" 183 ,,Veoma", potvrdio je Sebastijan.
Dņeremijeve oči neznatno su se rańirile. ,,Moj prsten je bio pored?" ,,Da." ,,Vi mislite da sam ga ja ubio, zarnije tako?" Bes je nadjačao zbunjenost u Dņeremiju. ,,Zato ńto je neko pronańao moj prsten pored tela?" ,,To pitanje jeste iskrsnulo." Sebastijan se lakonski nasmejao. Lucifer je zatreptao svojim zlatnim očima. Pradens se namrńtila prema Sebastijanu. ,,Prestanite da pokuńavate da ga zaplańite, moj lorde." ,,Ne meńajte se u ovo, gospodo." Sebastijan nije ni pogledao u nju. Ona nije posluńala upozorenje i okrenula se prema Dņeremiju sa pogledom koji je trebalo da ga umiri. ,,Gospodine, za sada, vlasti ne znaju da je vań prsten pronaden pored Oksenamovog tela. A mi sigumo nemamo nameru da im to kaņemo, je li tako, Sebastijane?" ,,Ostaje da se vidi", hladno je odgovorio Sebastijan. ,,Ali ja ga nisam ubio." Dņeremijev očajnički pogled ńetao je levo - desno od Sebastijana do Prudens. ,,Kunem se. Zańto bih ubio Oksenama?" Sebastijan je čeńkao Luciferove uńi. ,,Moņda zato ńto ste mislili da on ima nekekve veze sa Lilijaninom smrću?" ,,Ali Lilijanina smrt je bila nesrećan slučaj. Udavila se, za ime Boga." Dņeremi je naglo zastao očigledno shvativńi da je upravo priznao da zna ko je Lilijan. Pokuńao je da se opravda. ,,Rekli su mi da se udavila." Prudens je instinktivno reagovala na Dņeremijevu patnju i zbunjenost. Nagnula se napred i dodirnula njegovu ruku u znak utehe. Bila je svesna da je Sebastijan besno pogledao, ali nińta joj nije rekao. ,,Ko je bila Lilijan, gospodine Fletvud?" Pmdens je tiho pitala. Dņeremi je zatvorio oči na par trenutaka. Kada ih je ponovo otvorio, u njima je bio izraz mračne potińtenosti. ,,Pretpostavljam da sada moņete saznati celu priču. lako je isplivala na povrńinu posle toliko godina, i dalje je bolna za mene." Dņeremi je mirno uzeo gutljaj čaja. Kada je spustio ńoljicu, njegov pogled i dalje je bio upućen Pru. ,,Voleo sam je." ,,Stvarno?" ,,Bila je kćerka jednog bogatog trgovca. Njegovo jedino dete i jedina svetla tačka u ņivotu od kada mu je ņena umrla. Pazio je na to da bude lepo vaspitana. Bila je odlično obrazovana i njenom ponańanju nije se
mogla naći mana. Bila je dama po svemu osim po okolnostima pod kojima je rodena." 184 ,,Shvatam", prońaputala je Prudens. ,,Upoznao samje neko vreme nakon smrti njenog oca. Ostavljena je tia brigu ujaku koji je potrońio njeno nasledstvo i primoravao je da radi u njegovoj krčmi." Krajičkom oka, Prudens je videla da je Sebastijan krenuo da zausti neńto. Ućutkala ga je blagim pokretom ruke. Na njeno iznenadenje, odustaoje. ,,Kako ste upoznali Lilijan?" Prudens je pitala. ,,Na sajmu koji se odrņavao ovde pre tri godine." Dņeremijeve usne izvile su se u osmeh dok se prisećao. ,,Jela je sladoled. Slučajno sam naleteo na nju i sladoled je bio svuda po mom kaputu. Bila je to ljubav na prvi pogled." ,,Ńta se zatim deńavalo?" Prudens je bila radoznala. ,,Počeo sam da se vidam sa njom kada god sam mogao. Znao sam da majka to nikada ne bi odobrila, naravno. U njenim očima, Lilijan bi bila samo devojka iz krčme, koja nema čak ni očevo bogatstvo kojim bi nadoknadila to ńto nema poreklo." Dņeremi se uozbiljio. ,,Morate se setiti da je u to vreme majka mislila da ću ja postati sledeći erl od Ejndņelstouna." ,,Mislim da se slobodno moņe reći da bi moja strina smatrala krčmaricu totalno neprihvatljivom za novu groficu od Ejndņelstouna", suvo se sloņio Sebastijan. ,,Skoro isto toliko neprihvatljivom kao ńto je bila glumica." Dņererni je pocrveneo. ,,Ako varn je ikakva uteha, Ejndņelstoune, često sam razmińljao o tome kako shvatam odluku vańeg oca da se oņeni ņenom koju je voleo. Ja sam planirao da uradim isto. Bez obzirana posledice." Sebastijanove oči su se rańirile. ,,Zaista?" ,,Da. Iskreno sam voleo Lilijan. Ona je bila predivno stvorenje. Neņna i čiste duńe." Dņeremi je uzdahnuo. ,,Ali umrla je pre nego ńto sam mogao da je oņenim." ,,Kako je to tragično", rekla je Prudens.
,,Nikada nisam spominjao njeno ime ni majci ni bilo kome u porodici", Dņeremi je nastavio. ,,Budući da je Lilijan bila pod zemljom, nisam mislio da postoji razlog za to." ,,Ko vam je rekao da se udavila?" Sebastijan je pitao. ,,Njen ujak. Rekao je da je otińla sa prijateljicom na selo na par dana. Dok je bila tamo, upala je u reku koja je nabujala posle nedavne oluje. Reka je povukla i ona se udavila." 185 ,,Ņao mi je, gospodine Fletvud", Prudens je tiho rekla. ,,Mora da vam je bilo uņasno teńko." Dņeremi je pogledao u prsten. ,,Najgore je bilo ńto nikome nisam mogao da kaņem za svoju tugu. Nije bilo nikoga ko bi to razumeo ilj opravdao moj bol." Podigao je pogled. ,,Ali oporavio sam se. Prońlo je vreme. Lilijan je sada prońlost. Ali nikada je neću zaboraviti." Sebastijan je pogledao svog rodaka. ,,Vi ste joj dali taj prsten?" Dņeremijeklimnuoglavom. ,,Onaj kojijanosimjekopija. Daosamda mi ga naprave kada sam poklonio Lilijan ovaj. Nisam ņeleo da objańnjavam majci ili ostatku porodice zańto vińe ne nosim prsten Fletvudovih. Ne dok nisam bio spreman da objavim svoj brak." ,,Moņda ste mislili da nema potreba da objańnjavate Fletvudovima gde je zavrńio vań prsten", zahtevao je Sebastijan, ,,ali mislim da ćete morati da objasnite meni kako se stvorio u Oksenamovom kabinetu." ,,Ali ne znam kako je dospeo tamo", Dņeremi je odmah odgovorio. ,,Kunem se. Koliko ja znam, prsten je nestao kada se Lilijan udavila. Palo mi je na pamet da je moguće da je neko - neko od stanovnika sela, moņda - ukrao prsten nakon ńto su pronańli njeno telo. Prsten je, ipak, bio prilično dragocen. Ali znao sam da je mala verovatnoća da ću ga povratiti, tako da sam odustao." Prudens se okrenula prema Sebastijanu. ,,Moņda bi trebalo da razgovaramo sa njenim ujakom, vlasnikom krčme." ,,Nećete moći to da uradite", tiho je rekao Dņeremi. ,,Odnela ga je groznica pre vińe od godinu dana. Saznao sam za njegovu smrt kada sam jednom prilikom prolazio pored krčme i otkrio da je vode novi vlasnici." ,,Toliko o toj ideji", Prudens je bila razočarana.
,,Ne razumem o čemu se ovde radi." Dņeremi je gledao u Sebastijana. ,,Prvo mi vraćate moju kutijicu za burrnut a sada i moj prsten. Praktično ste me optuņili za ubistvo u oba slučaja. Kakvu to igru igrate sada, Ejndņelstoune?" Sebastijan je mazio Lucifera u tińini nekoliko trenutaka. ,,Dva čoveka su umrla nedavno" Ringkros i Oksenam." ,,To mi je poznato." ,,Lični predmeti koji pripadaju vama pronadeni su u blizini oba smrtna slučaja. Ova poruka je takode pronadena pored Oksenamovog tela." Sebastijan je pruņio Dņeremiju pomku koju je nańao. Dņeremi je brzo pročitao. Kada je ponovo podigao pogled, izgledao je potpuno zbunjeno. ,,Ńta znači ovo osvetiti Lilijan? Ńta se do davola deńava?" 186 Postoje dve mogućnosti", rekao je Sebastijan. ,,Ili ste vi odlučili da svetite Lilijan zato ńto vemjete da njena smrt nije bila nesrećan slučaj, Ili ńta?" Prudens je upitala pre nego ńto je Dņeremi uspeo da uradi isto. Ili neko ņeli da izgleda da je to tako", Sebastijan je zaključio mirnim glasom. ,,Ali ko bi ņeleo da uradi tako neńto?" Prudens je odmah reagova!a. Sebastijan je posmatrao Lucifera. ,,Pravi ubica, verovatno." Dņeremi je bio očigledno zaprepańćen. ,,Kako znate sve to, Ejndņelstoune?" Sebastijan mu se podragljivo osmehnuo. ,,Glasine su stigle do mene. ,,Glasine odakle?" ,,Iz ulice Bou." „ Bou Strit", Dņeremi je bio uņasnut. ,,Da li mi vi to govorite da Bou Strit istraņuje Ringkrosovu i Oksenamovu smrt?" ,,Da", odgovorio je Sebastijan. ,,Vrlo diskretno, naravno." ,,Ali kako su moja kutijica za burmut i moj prsten dospeli vama u ruke ako su oba predmeta nadena na mestu dogadaja?" ,,Recimo samo da imam veze svuda, i gore i dole. Neke od njih su iz Bou Strita."
,,Pretpostavljam da me to ne iznenačtuje", mrmljao je Dņeremi. ,,Bog zna da vi imate pipke svuda." ,,Sigurno se moņe i tako reći", Sebastijan se sloņio. ,,U svakom slučaju, jedan od mojih pipaka - mislim, jedna od mojih veza - uključen je u istragu. Ta odredena osoba mislila je da bi bilo dobro da me obavesti da su se pojavili dokazi koji povezuju ove smrti sa vama. Trenutno, toj osobi odgovara da se ja bavim slučajem." ,,Sigurno mu dobro plaćate da vas stalno obaveńtava", rekao je Dņeremi gorko. ,,Volim da budem informisan." sloņio se mirno Sebastijan. Prudens je pogledala u Sebastijana sa divljenjem. Yeńto je izbegao tu temu, pomislila je. Bilo je sasvim verovatno da je čovek na tako moćnom poloņaju poput Sebastijanovog mogao da dobija dojave iz Bou Strita, pogotovo one koje su se ticale njegove porodice. Isto tako je bilo normalno pretpostaviti da je mogao da upotrebi svoj uticaj i da ubedi 187 nekog od nadleņnih da dokaze predaju njemu pre nego da ih upotrebe protiv njegovog rodaka. ,,F>roblem je", Sebastijan je smireno nastavio, ,,da vrlo lako moņe biti joń smrtnih slučajeva. Ne znam da li ćemo biti u stanju da ne spomenemo vańe ime ako se to desi." ,,E31agi Boņe." Dņeremi je netremice posmatrao Sebastijana. ,,Ńta treba da uradim? Ne znam nińta o Ringkrosovoj i Oksenamovoj smrti. Ako neko pokuńava da me uvuče u to, mogao bih da budem uhapńen zbog ubistva. Kako ću dokazati svoju nevinost?" ,,Me smete se uzrujavati, gospodine Fletvud." Prndens ga je potapńala po ruci. ,,Ejndņelstoun će vam pomoći, zar nije tako, Ejndņelstoune?" Sebastijan je slegnuo ramenima. ,,Moņda." ,,Ejndņelstoune, ńta to govorite?" Prudens je skočila na noge. ,,Veoma je neljubazno od vas da tako mučite gospodina Fletvuda. Neću vam dozvc»]jti." Dņeremi je naglo ustao. Njegova ruka stegla se u pesnicu. ,,Pretpostavljam da se vań muņ odlično zabavlja, ledi Ejndņelstoun. Palo mi je na pamet da, ako bih ja bio zatvoren zbog ubistva, on uņivao u
prilično gnusnoj osveti prema porodici. Nema potrebe isticati ńta bi taj skandsl izazvao mojoj majci." ,,N~e govorite tako, gospodine Fletvud", molila je Prudens. ,,Ejndņelstoun nema nameru da se osveti porodici tako ńto ćete vi biti optuņeni za ubistvo." ,,N e?" Dņeremi je pogledao u nju, a neńto divlje sijalo je u njegovim očima, ,,U slučaju da ne shvatate u potpunosti kakav je čovek za koga ste se udali, dozvolite mi da vam kaņem da Ejndņelstoun mrzi ostatak svoje porodi ce. Ne bi mu smetalo da vidi sve Fletvudove unińtene." ,,To nije istina", Pradens je negodovala. ,,Istina je." Dņeremi je ońtro pogledao Sebastijana. ,,U stvari, sada kad razmiń Ijam o svemu, mislim da je vrlo verovatno da on stoji iza svega ovoga. " ,,Ne", uzdahnulaje Prudens. Dņeņremi je gledao u Sebastijana. ,,Da li ste vi taj koji mi nameńta, Ejndņe Istoune? Vi pokuńavate da mi natovarite ubistvo?" Seb»astijan se ledeno osmehnuo. ,,Da mi je to bio cilj, ne bih vam dao kutujicu za burmut i prsten. Ostavio bi ih Bou Stritu." ,,Kako ja to da znam?" Dņeremi je uzvratio. ,,Moņda je ovo samo deo neke velike zavere. Vi se igrate sa mnom kao mačka sa mińem, zar ne? 188 Nameravate da se zabavljate neko vreme tako ńto ćete mučiti nas ostale dok vam to ne dosadi. Onda ćete zavrńiti sa tom razonodom jednom za svaada tako ńto ću ja visiti a ostali u porodici biti osramoćeni." Sebastijanove usne izvile su se u ciničan osmeh. ,,Čestitam vam na vańoj neverovatno bogatoj mańti, rodače." ,,Prestanite, obojica", Prudens je naredila. Zakoračila je ispred stola, postavivńi se izmedu Dņeremija i Sebastijana. ,,Dosta je bilo ovog cirkusa za jedno prepodne. Gospodine Fletvud, moņda bi bilo najbolje da podete. Pokuńajte da ne brinete da ćete biti zatvoreni zbog ubistva. Ejndņelstoun neće dopustiti da se to desi." ,,Ejndņelstoun moņda neće moći to da spreči", zaključio je Sebastijan smireno. Pradens se okrenula prema njemu. ,,A ńto se vas tiče, Ejndņelstoune, zahtevam da prestanete da plańite vańeg rodaka."
SebastijanoY pogled je zablistao. ,,Zańto se uvek trudite da mi pokvarite zabavu, gospodo?" ,,Ni reči vińe", procedila je Prudens kroz zube. Pogledala je u Dņeremija preko svog ramena. ,,Do videnja, gospodine Fletvud. Potrudiću se da budete obaveńteni o deńavanjima. Molim vas, pokuńajte da se ne sekirate. Sve će biti u redu." ,,Neće ako je Ejndņelstoun smislio neku davolsku razonodu za sebe." Dņeremi je krato klimnuo glavom u znak pozdrava. ,,Do videnja, gospodo. Primite moje iskreno saučeńće. Nije lako biti nevesta Palog Andela." Izańao je iz biblioteke i nije se osvrnuo iza sebe. 15. Sebastijan je znao da će mu Prudens drņati predavanje čim su se vrata zatvorila za Dņeremijem. Nije bio raspoloņen za to. Okrenula se da bi se suočila sa njim istog trenutka kada je Dņeremi izańao iz sobe. Iza stakala naočara, njene oči sijale su od besa. ,,Kako si mogao da budeń tako neprijatan prema sirotom Dņeremiju?" ,,Uveravam vas, nije bilo nimalo teńko." Sebastijan je smestio Lucifera na sto i podigao se na noge. Biće primoran da pomogne Dņeremiju. Znao je to, ali nije bio oduńevljen. 189 Mogućnost da će morati da pomogne jednom Fletvudu, Sebastijana je činila razdraņljivim i preterano naprasitim. U takvim situacijama, čoveku je bio potreban njegov klub. Na nesreću, nije mogao da iskoristi to tradicionalno utočińte za muńkarce, zato ńto je morao da obavi jedan dogovoreni sastanak. Ali i to je bio neki izgovor da pobegne iz kuće, pomislio je. ,,To je veoma neučtivo od vas, gospodine. Sigurno ste mogli da primetite da je vań rodak pod strańnim pritiskom. Njemu sada treba neko ko će mu pomoći i ponovo vratiti sigurnost. Insistiram da prestanete da igrate s njim joń jednu od svojih igara, Sebastijane." ,,A ja insistiram da vi prestanete da se petljate u stvari koje vas se ne tiču, gospodo." Sebastijan se ńetkao oko stola. ,,0sim toga, uopńte nisam raspoloņen da sluńam predavanje zbog načina na koji sam odlučio da se ponańam prema svojoj prokletoj rodbini."
Prudens je prekrstila ruke preko grudi i tapkala jednom nogom o pod. ,,Savrńeno dobro znate da ćete pomoći svom rodaku. Zańto ņelite da on raisli da nije tako?" Sebastijan se naslonio na ivicu stola. ,,Zańto vi mislite da ću mu pomoći?" Besno ga je pogledala. ,,To se uopńte ne dovodi u pitanje." ,,Naprotiv, gospodo." Sebastijan se blago smeńkao. ,,Sto se mene tiče, to je jedno veliko pitanje. Već sam uradio mnogo togaza svog nezahvalnog rodaka. Ili ste moņda zaboravili da sam nedavno dva puta sakrio dokaze sa mesta zločina koji direktno ukazuju njegovu umeńanost u smrt dvojice Ijudi?" Prudens se ugrizla za usnu. ,,Niste ih stvarno sakrili, moj lorde. Samo ste ih vratili njihovom pravom ylasniku." ,,Koji vrlo lako moņe biti ubica kojeg traņimo." ,,Gospodin Fletvud nije ubio Ringkrosa i Oksenama, sigurna sam u to." ,,Drago mi je ńto ste vi tako sigurni, zato ńto ja nisam." ,,Kako moņete da kaņete tako neńto?" bunila se Prudens. ,,Recimo to ovako." Sebastijan se ispravio i krenuo prema vratima. ,,Kad bih ja znao imena četvorice muńkaraca koji su bili umeńani u smrt moje drage dame, ne bih ni trenutka oklevao da redom ubijem svakog od njih." Prudens je spustila ruke i gledala ga zapanjeno. ,,Sebastijane? Ńta to govorite? Da moņete da razumete zańto je moņda vań rodak ubio one Ijude?" 190 ,,Savrńeno dobro mogu da razumem zańto bi to uradio." Sebastijan se uhvatio za kvaku. Prudens se ozarilo lice. ,,Onda sigurno ņelite da mu pomognete, čak iako mislite da je kriv." ,,Ne bań. Joń uvek treba da razmislim o sopstvenim ciljevima. „ Sebastijan je otvorio vrata i bacio pogled preko ramena. ,,A uveravam vas da pomaganje Fletvudovima nikada nije bio jedan od njih. Ńto se mene tiče, uradio sam za Dņeremija vińe nego dovoljno. Upozorio sam ga. Ne dugujem mu vińe nikakvu pomoć." ,,Ali Sebastijane..."
Sebastijan je prońao kroz vrata i zatvorio ih brzo za sobom. Čuo je tiho lupkanje Prudensinih sitnih koraka kako trče preko tepiha i znao je da ima samo par sekundi da bezbedno izade napolje kroz glavna vrata. ,,Recite njenom gospodstvu da se neću vratiti do popodne, Flauerse." Flauers je uputio pogled pun prekora Sebastijanu dok mu je pruņao ńeńir i rukavice. ,,Da, moj lorde." Yrata biblioteke su se ńirom otvorila bań kada je Flauers otvorio glavna vrata da Sebastijan izade. ,,Mqj lorde, čekajte." Prudens je vikala za njim. ,,Prokletstvo Ejndņelstoune, vraćajte se ovamo." ,,Ņao mi je, moram da idem, draga moja. Plańim se da ću zakasniti na sastanak." Sebastijan je ņurno sińao niz stepenińte do trotoara. Prudens je stajala na pragu iza njegovih leda. ,,Nisam zavrńila razgovor sa vama." ,,Svestan sam toga", Sebastijan je promrmljao sebi u bradu kad je stigao na spasonosni trotoar. Nije mogla za njim na ulicu, uveravao je sebe. ,,Kukavice", viknula je sa vrha stepenińta. Sebastijan je video da je nekoliko Ijudi zastalo i u ńoku se okrenulo da vidi kako grofica od Ejndņelstouna viče za svojim muņem poput prodavačice na pijaci. Ni Sebastijan nije mogao da odoli da se ne okrene. Prudens je stajala na ulaznim vratima, besno gledajući za njim. Yideo je daje lupilajednom nogom o pod iz očajanja. Odmah iza nje, stajao je Flauers sa iskrenim smeńkom na njegovom obično turobnom licu. Sebastijanu je palo na pamet da nikada nije video Flauersa da se tako smeje. 191 Sebastijanu se naglo popravilo raspoloņenje. Uhvatio je sebe kako se i sam smeńka, uprkos tome ńto se do malopre nervirao. Pored drugih omiljenih vrlina jedne ņene, Pnidens je bila i prava goropad. Sveņa potvrda onoga ńto je već znao, pomislio je Sebastijan. Ņivot sa njom neće mu nikada biti dosadan.
Pozvao je kočiju i dao kočijańu poznatu adresu bifea pored dokova. Uskočio je u kabinu, seo i izvukao iz dņepa Vistlkroftovu poslednju poruku. Dobio je pre tačno sat i po vremena. Moram videti vańe gospodstvo ńto preje moguće. Vrlo hltno. Biću na starorn tnestu malo nakon podneva. VańV. Nije lagao kada je rekao Prudens da kasni na sastanak, pomislio je Sebastijan. Izvukao je sat iz dņepa i video da je već dvadeset minuta prońlo dvanaest. Yistlkroftu nińta ,neće ńkoditi da ga malo sačeka. Sebastijan se naslonio na sedińte i razmińljao o razgovoru sa Dņeremijem. Pola sata kasnije, kočijań se zaustavio ispred bifea. Sebastijan je ustao i izańao napolje. Yistlkroft je sedeo u svom uobičajenom separeu. ,,Drago mi je ńto ste mogli tako brzo da se odazovete na moju poruku, moj lorde." Yislkroft je duvao nos u svoju prljavu maramicu. ,,Plańio sam se da moņda nećete doći. Imamo problem sa klijentom." ,,Kakav problem?" Sebastijan je naručio kafu. ,,Postaje veoma zabrinut. Izgleda da je lord Oksenam pronaden mrtav sinoć u svojoj radnoj sobi. Karling se strańno potresao. Misli da postoji veza." Yistlkroft je značajno pogledao Sebastijana. ,,Ņeli da zna zańto moja istraga ne napreduje, moj lorde." ,,Stvarno?" Sebastijan je pogledao u svoju ńolju kafe kad su mu je doneli. ,,Rekli ste da je vań klijent strańno uznemiren?" Yistlkroft je ńmrknuo vazduh kroz nos nekoliko puta. Onda se nagnuo prema Sebastijanu i spustio glas. ,,Rekao bih da se plańi da je moņda on sledeći." ,,Zanimljivo." Sebastijan je na kratko razmislio o tome. Znači Karling postaje uznemiren. Verovatno zato ńto zna da su ostala joń samo dva Princa Yrline" on i Blumfild. ,,Moņete reći svom klijentu da slučaj napreduje i da ćete ga vrlo brzo reńiti." Yistlkroft je rańirio oči. ,,Sigurni ste u to, je li? Jer moj klijent kaņe da ako nisam u stanju da otkrijem ko stoji iza Ringkrosove i Oksenamove smrti, unajmiće nekog drugog da to uradi." 192
Ne brinite, Yistlkrofte. Stvarno se nadam da ćete moći da uzmete nagradu zajoń jedan uspeńno reńen slučaj." I ja se nadam." Yistlkroft je delovao utučeno. ,,Sada kad ņivimo u sopstvenoj kući, moja ņena hoće da napravi onaj klozet sa vodom kao ńto ima fma gospoda. Rek'o sam joj da je onaj poljski u vrtu sasvim dovoljan, ali ona se bań zagrejala za onaj u kući. Znate kakve su ņene kad zapnu za neńto." ,,Polako se učim." U tri sata tog popodneva Prudens se vratila iz ńetnje do prodavnice knjiga. Joń je bila Ijuta zbog Sebastijanovog kukavičkog povlačenja ranije tog dana. Nije uspelo da joj popravi raspoloņenje čak ni to ńto je nańla nekoliko zanimljivih naslova o natprirodnim pojavama. Bila je u biblioteci i proučavala kupljene knjige kada je Flauers obavestio da ima posetioca. ,,Gospoda Fletvud bi ņelela da vas vidi, gospodo." Flauers je učtivo zastao a onda ugladeno nastavio. ,,Meni će, naravno, biti drago da je obavestim da niste kod kuće." ,,Ne, ne, u redu je." Prudens jc pogledala u garderobu koju je imala na sebi. Hvala nebesima ńto je nosila jednu od svojih novih haljina, pomislila je. To je bila jedna bledoljubičasta haljina ukrańena trakama iste boje i sa nekoliko volana na krajevima. Pradens je smatrala da je malo previńe kitnjasta, ali Hester je ubedivala da je to sada u modi. Drusila Fletvud neće moći da joj nade manu. ,,Uvedite je, Flauerse." Uznemirenost se pojavila na Flauersovom licu. ,,Moņda me niste dobro razumeli, gospodo. Gospoda Fletvud vas traņi. Strina njegovog gospodstva." ,,Cula sam vas Flauerse. Uvedite je, molim vas. I donesite nam čaj unutra, hoćete li?" Flauers je pročistio grlo blago se nakańljavńi. ,,Ako smem da primetim neńto, gospodo. Mislim da bi bilo najbolje da sačekate da se njegovo gospodstvo vrati i čujete njegovo mińljenje da li ņeli da primite njegovu strinu." ,,Ovo je sada moja kuća koliko i Ejndņelstounova", odgovorila je smireno Prudens. U ovom trenutku, nińta je nije moglo vińe iznendrati
nego ideja da pita Sebastijana za mińljenje koga treba da primi a koga ne. ,,Uvedite gospodu Fletvud unutra, Flauerse, ili ću je ja sama uvesti." 193 ,,Da, gospodo. Ali bio bih vam najponiznije zahvalan da mi obećate da ćete obavestiti njegovo gospodstvo da je primanje gospode Fletvud bilo vańa ideja", tuņno je zamolio Flauers. ,,Naravno." Prudens je razdraņeno mahnula glavom. ,,Za ime Boga, Flauerse, nema potrebe da budete u strahu od njegovog gospodstva. On je jedan savrńeno razuman čovek." ,,Ako smem da kaņem, gospodo, vi ste verovatno jedina osoba na svetu koja vidi njegovo gospodstvo u tom svetlu." Prudens se suvo nasmejala. ,,Ne brinite, Flauerse. Ja ću se pobrinuti za njegOYO gospodstvo." ,,Da, gospodo." Flauers je čudno pogledao. ,,Smatram da bi to bilo vrlo Ijubazno od vas." Učtivo se povukao iz biblioteke. Trenutak kasnije, Drusila je uvedena u prostoriju. Njena pojava bila je veličanstvena u predivno sańivenoj zelenoj haljini. Njen barńunasti ogrtač bio je uraden u malo svetlijoj nijansi. Na glavi je imala elegantno iskońen ńeńirić u istoj boji. Prudens je primetila da njena haljina nema toliko volana. ,,Dobar dan, gospodo." Prudens je učtivo ustala. ,,Kakvo neočekivano iznenadenje. Molim vas, sedite. Poslala sam po čaj. Nadam se da ćete mi se pridruņiti jednom ńoljicom?" ,,Hvala vam." Drusila je detaljno osmatrila Prudensinu bogato ukrańenu haljinu, ali nije nińta rekla. Graciozno se spustila u stolicu. Ledima nije dodirivala naslon. Sluņavka se pojavila noseći posluņaynik. Na licu je imala izraz koji je naslućivao predstojeću katastrofu, dok je savesno postavila posluņavnik pored Pradens. ,,Hvala vam, gospodo Banks", rekla je Prudens. ,,Ja ću sipati." ,,Da, gospodo. Slutim da će njegovo gospodstvo imati da kaņe neńto povodom ovoga", mrmljala je gospoda Banks. Prudens se pravila da nije čula komentar. Dodala je ńoljicu čaja Drusili kada su se vrata biblioteke zatvorila za gospodom Banks.
,,Kako je Ijubazno od vas ńto ste odlučili da me posetite, gospodo Fletvud." ,,Nema potrebe da se ponańate kao da je ovo privatna poseta." Drusila je spustila svoju ńoljicu i tacnu na sto pored. ,,Ja sam ovde zbog izuzetno hitne stvari. Lord zna da bi me samo preka potreba naterala da dodem u ovu kuću." ,,Shvatam. Kakva bi to stvar bila?" oprezno je upitala Prudens. 194 ,,Porodična stvar." ,,Ah, da. Porodična stvar." Drusila je ispravila svoja već izuzetno prava ramena. ,,Imala sam dugačak razgovor sa svqjim sinom. Rekao mi je da je ņrtva najzlonamernijeg spleta okolnosti." Prudens je tiho priguńila mali uzdah. Nadala se da Dņeremi neće biti primoran da uvlači svoju majku u čitavu situaciju. Intuicija joj je govorila da bi Sebastijanu bilo lakńe da vodi istragu kada Drusila ne bi bila uključena u nju. ,,Ńta vam je Dņeremi rekao, gospodo?" ,,Da neko, vrlo verovatno Ejndņelstoun, igra sa njim jednu prilično okrutnu igru. Navodno, Ejndņelstoun tvrdi da je pronańao dokaze koji povezuju mog sina sa smrtnim slučajevima dvojice Ijudi. To je potpuna glupost, naravno. Očigledno je da Ejndņelstoun laņe." Prudens se namrńtila. ,,Uveravam vas da Ejndņelstoun ne laņe." ,,Mora biti da laņe. Nema drugog objańnjenja. Jasno je da je skovao neku paklenu zaveru da se osveti svima nama." ,,Ejndņelstoun nije izmislio dokaze protiv Dņeremija", tvrdila je Prudens. ,,Ne protivrečite mi, gospodo. Dobro sam razmislila o svemu. Postoji samo jedno objańnjenje za ono ńto se deńava. Ejndņelston namerava da iskorist mog sina kao ņrtvu da bi izazvao skandal i unińtio porodicu. Ja mu to neću dozvoliti." Prudensine simpatije prema ovoj ņeni nestale su pod naletom besa. ,,Uveravam vas, Ejndņelstoun nije odgovoran za situaciju u kojoj se Dņeremi nańao. U stvari, Ejndņelstoun se potrudio da zadrņi dokaze van domańaja vlasti."
,,Bah." ,,To je istina." Prudens je tresnula ńoljicom o tacnu. ,,Dopustite mi da vas obavestim, gospodo, da Ejndņelston nije sklonio dokaze, Dņeremi bi moņda već bio uhapńen." ,,Moj sin nema nikakve veze sa smrću ona dva čoveka. On ih čak ni ne poznaje." ,,Moći će vrlo brzo to i da dokaņe, gospodo. Kako su stvari počele da se odvijaju, Dņeremi je u velikoj opasnosti da se joń vińe upetlja" ,,U mreņu koju je ispleo vań muņ." Drusila je povisila glas. ,,To je laņ. Zańto bi moj muņ ņeleo da Dņeremija uhapse zbog ubistva?" 195 ,,Zbog toga ńto ņeli da se osveti." Dnisilina usta gorko su se skupila ,,On nas sve mrzi. I zna ńta bi optuņbe za ubistvo uradile porodici." ,,Slučajno znam da Ejndņelstoun nema nameru da se sveti porodici zbog onoga ńto se dogodilo u prońlosti. Ńto se toga tiče, budute mirni, gospodo." ,,Tako vi kaņete." Drusila je prezrivo pogledala. ,,Ali niste nikada upoznalinjegOYustranuporodice. NistenikadaupoznaliEjndņelstounoYog oca." Na trenutak je njeno lice dobilo neki neobičan izraz. ,,Za razliku od vas, ja sam ga poznavala prilično dobro." Prudens je sedela mimo. Prońlo joj je kroz glavu da je ono ńto je trenutak ranije videla u Drusilinim očima moņda bila bol. ,,Stvarno?" ,,O, da. Zaista." Drusila je napravila čudan nagli pokret svojom elegantnom rukom. ,,Taj čovek nije imao pońtovanja prema porodičnoj tradiciji. Nimalo osećaja odgovornosti. Bio je nemilosrdan i bezosećajan a njegov sin je krenuo njegovim stopama." Prudens je bila ńokirańa dubokom gorčinom koja je buknula u ovoj starijoj dami. Osećala je da tu ima joń neńto osim osude jedne nadmene predstavnice yisokog druńtva. ,,To je veoma okrutna izjava, gospodo Fletvud. Kako to da ste poznavali Ejndņelstounovog oca tako dobro?" ,,Jednom prilikom", hladno je rekla Drusila, ,,bilo je govora o braku izmedu mene i Ejndņelstounovog oca. Nravno, od toga nije bilo nińta. On je pobegao sa jednom jadnom kvaziglumicom a ja sam se udala za njegovog brata."
Prudens je bila zabezeknuta. ,,Bili ste vereni za Ejndņelstounovog oca?" Drusilina usta bila su skupljena od Ijutine. ,,Nikada nismo bili yereni. Stvari nisu otińle tako daleko. Kao ńto sam rekla, bilo je pomena o braku izmedu njega i mene, ali to je sve. Obe porodice bile su ubedene da bi to bio odličan potez. Ali, kao ńto sam vam već rekla, Dņonatanu Fletvudu nije bilo vaņno ńta je najbolje za porodicu. Verovao je da voli onu svoju malu glumicu. Oņenio se njom, i to je bilo to." ,,Ali kada se sve uzme u obzir, on je stvarno voleo." ,,Gluposti." Drusila je ispustila tihi uzvik gadenja. ,,Čovek njegovog poloņaja ne ņeni se iz ljubavi. Čak iako mu se devojka svidala, nije morao da pobegne sa njom. Mogao je da ispuni svoju duņnost prema porodici i da drņi tu fuficu po strani. Niko mu to ne bi zamerio." ,,Čak ni vi?" 196 Drusila je ustuknula. ,,To se vas svakako ne tiče, zar ne?" ,Verovatno ne", Prudens je prihvatila. Počinjala je da posmattra zavadu u norodici FleWud u sasvim novom svetlu. ,,U svakom slučajiu, ne mogu da dozvolim da vredate porodicu mog muņa samo zato ńto je njjegov otac izabrao da oņeni njegovu majku." ,,Onaje bilaglumica", ponovila je Drusila gnevno. ,,Mogao j je da oņeni mene, ali on je izabrao neku koja nije bila nińta bolja od prorfesionalne kurtizane. To je bilo neoprostivo. Verovatno je to uradio samo da^ napakosti porodici." ,,Preterali ste, gospodo Fletvud. Ako ne moņete da zadrņite pristojan ton u svom ophodenju, moraću da vas zamolim da odete." Pre nego ńto je Drusila uspela da odgovori, vrata biblioteke: s treskom su se otYorila. Prudens zamalo nije ispala ńoljica s čajem. Okrenula se u stolici i ugledala Sebstijana, koji je sada izgledao davolski kao sam Lu.cifer posle pada, kako upada u sobu jedva kontrolińući svqju ņestinu. ,,Ńta se do davola ovde dogada?" pitao je ubojitim glasom. Prudens je skočila na noge i skupila hrabrost da se nasimeńi. ,,Vańa strina je vrlo Ijubazno dońla da nas poseti."
Sebastijan je ledeno pogledao. ,,Zaista? Onda je prava sre'ća ńto sam stigao kući ranije." Klimnuo je glavom prema Drusili. ,,Dobar dan, gospodo. Trebalo je da nas obavestite da nameravate da nartn dodete u posetu." Osmeh mu je bio leden poput pogleda. ,,Zamalo da propustim da vas vidim." ,,Ņelela sam da razgovaram sa vańom suprugom, Ejndņelsto.une", rekla je Drusila. ,,Nisam bań imala neku posebnu ņelju da vidim vass." ,,0čaran sam." Sebastijan je dońetao do stola gde je drņaio kristalnu flańu sa klaretom. ,,Da niste moņda mislili da će biti lakńe zbliņiti se sa Pru kada ja nisam u blizini?" Prudens je podigla svqj pogled gore prema plafonu i molila da se sve zavrńi dobro. ,,Ejndņelstoune, nema potrebe da budeń grub. Gospoda Fletvud je samo veoma zabrinuta za Dņeremijevu sudbinu." ,,Znači otińao je pravo kod svoje mamice, zar ne? I pitao sam se da li će." Sebastijan je uzeo gutljaj klareta i namestio onaj svoj osmeh Palog Andela. ,,Duboko sam dimut ovom scenom majčinske briņn»osti. Ńta je bilo, strina? Plańiń se da ako Dņeremija uhapse zbog ubistvat nećeń vińe biti dobrodońla u izabranim krugovima?" 197 ,,Ejndņelstoune", počela je Prudens pretećim tonom. Reč joj je uzek Drusila, koja je gledala Sebastijana kao da je demon koji je pobegao pravo iz pakla i nańao se bań u ovoj biblioteci. ,,Nemojte misliti da moņete da se zabavite tako ńto ćete igrati te vańe davolske igre sa mojim sinom", pretila je Drusila. ,,Zaista ne znam ńta se nadate da ćete postići time ńto plańite Dņeremija time da svakog časa moņe biti uhapńen, ali insistiram da smesta prekinete." Sebastijan je mućkao vino u čańi. ,,Zańto mislite da igram neku igru?" Drusila ga je pogledala. ,,Verovatno čak ni vi ne biste dopustili da neduņan čovek visi zbog ubistva." Sebastijan je značajno pogledao. ,,Nisam bań siguran u to. On je ipak Fletvud, na kraju krajeva." ,,Blagi Boņe, gospodine", Drusila je prońaputala. ,,Zar nemate stida?" Prudens je pokuńala da popravi situaciju. ,,Gospodo Fletvud, uveravam vas da Sebastijan nema nameru da zaplańi Dņeremija. Niti će dozvoliti da Dņeremi bude uhapńen." Namrńteno je pogledala Sebastijana. ,,Zar nije
tako, moj lorde?" Sebastijan je uzeo gutljaj klareta i zamislio se. ,,Pa..." Prudens se ohrabrujuće osmehnula gospodi Fletvud. ,,Ne brinite, gospodo. On će se pobrinuti za Dņeremija." ,,Očekujete da vam verujem na reč?" brecnula se Drusila. Sebastijan se silno zabavljao. ,,Gospoda Fletyud je s razlogom zabrinuta, draga moja. Zańto bih se trudio da pomognem Dņeremiju?" ,,Prestani, Ejndņelstoune", naredila je Prudens. ,,Smesta prestani. Nemoj vińe tako da mučiń svoju strinu. Ona je duboko zabrinuta." „1 za to ima dobar razlog", nastavljao je Sebastijan. Nozdrve lepog nosa gospode Fletvud ńirile su se i skupljale od besa. ,,Znala sam da nema svrhe boriti se sa vama, Ejndņelstoune. Zato sam ņelela da nasamo popričam sa ledi Ejndņelstoun." ,,Taj pokuńaj vam je propao." Sebastijan je preńao preko sobe, seo za svoj radni sto i podigao noge na povrńinu od mahagonija. ,,Recite mi, strina, ńta ste očekivali da ćete postići time ńto ćete se pravdati mojoj ņeni?" ,,Nisam dońla danas ovde da bih se bilo kome pravdala. Dońla sam da insistiram da vańa igra mačke i mińa bude smesta gotova. Mislila sam da za to postoji bar neka mogućnost ako ledi Ejndņelstoun bude uticala na vas." Stvarno?" Sebastijan je podigao obrvu. ,,Ńta vam je to dalo ideju da bi ona stala na vańu stranu u svemu ovome? Ipak je ona moja ņena. Njena lojalnost pripada meni." ^Ejndņelstoune, uozbiljite se." Prudens je pogledala u Drusilu. ,,Budite sieurni, gospodo, da Ejndņelstoun ne kuje zaveru protiv vańe porodice. Dokazi koje je sakrio od vlasti ipak su sasvim optuņujući. Moram vam reći da je neophodno otkriti zańto su ostavljeni na mestima gde su se desile smrti." ,,Čula sam da je Ringkros poginuo tako ńto je nesrećno pao kroz prozor, a Oksenam izvrńio samoubistvo." rekla je Drusila. ,,Niko nije spominjao ubistvo. Niko osim Ejndņelstouna." ,,Nije se govorilo o ubistvu zato ńto je Ejndņelstoun sakrio dokaze koji povezuju Dņeremija sa smrtima", uveravala je Prudens. ,,Mnogo je rizikovao za svoju porodicu, gospodo."
Sebastijan se nasmejao svojim najopasnijim osmehom i srknuo vino. ,,Moja posvećenost porodici ne poznaje granice." Drusila ga je pogledala. ,,Bah. Ne verujem da je ikada i bilo dokaza koji ukazuju na Dņeremija. Ejndņelstoun je sve to izmislio." ,,Ne, nińta nije izmislio." Prudens je polako počela da se Ijuti. ,,Da, izmislio je", bila je uporna Drusila. ,,Mogu sve to jasno da zamislim. Očigledno je čuo da su one dve nesrećne duńe napustile ovaj svet. Onda je sam napravio dokaze koji ukazuju na mog sina, tvrdeći da su pronadeni na mestu dogadaja, pokazao ih Dņeremiju. A sve to sa namerom da nam te takozvane dokaze drņi nad glavom poput pretnje." ,,Veoma logičan zaključak", Sebastijan je rekao sa odobravanjem. ,,Iznenadujete me, strina. Ne bih očekivao tako pametno razmińljanje od vas. Postoji samo jedan mali problem tu. Nisam ja izmislio dokaze. Oni su vrlo stvarni i zaista su pronadeni na mestima gde su se desili smrtni slučajevi. I moņe se pojaviti joń dokaza ako bude joń tih neobičnih smrti." ,,Gluposti. Čitava ova stvar je neka vrsta plana smińljenog samo da mučite svoju porodicu." Drusila je ustala sa stolice. ,,Čak ni ja, koja znam sta sve moņe da se očekuje od vańe strane porodice, čak ni ja ne mogu da poverujem da biste vi zaista pokazali laņne dokaze predstavnicima vlasti." ,,Mislite da ne bih?" Sebastijan se nasmejao. ,,A\\ to bi bilo tako •abavno, zar ne? Samo zamislite ńta bi novine pisale kada bi se jednom Hetvudu sudilo za ubistvo. Samo zamislite ńta bi druśtvo reklo." 198 199 ,,Sebastijane." Prudens je htela da ga zadavi. Drusila je pogledala u Sebastijana. ,,Mislim da nećete dozvoliti da jedan mladi čovek umre samo da biste se vi zabavili, gospodine. Ni vi se ne biste spustili tako nisko, pa čak ni zbog osvete." ,,A ńta ako ori nije tako neduņan?" mirno je pitao Sebastijan. Drusila je krenula prema vratima. ,,Ne budite totalna budala, Ejndņelstoune. Moj sin nije imao razloga da ubije ta dva čoveka." Prudens je videla daje Sebastijan raspoloņen da nastavi. Uputila muje preteći pogled dok je izbezumljeno povlačila zvono da bi dozvala
Flauersa. ,,Do videnja, gospodo Fletvud. Znam da ovo nije bilo prijatno iskustvo. Ņelim joń jednom da vam ponovim da će se Ejndņelstoun pobrinuti za situaciju." ,,Radujem se tome." Drusila je spustila pogled na haljinu koju je Prudens nosila kada je Flauers otvorio vrata. ,,Usput, gospodo, boja lavande na vama izgleda apsolutno uņasno. Sasvim ste bezlični u njoj." Prudens je videla da je Sebastijan spustio noge sa stola. ,,Hvala na vańem mińljenju, gospodo Fletvud", odgovorila je ņurno. ,,Vodiću o tome računa kada budem ińla u kupovinu." ,,Najbolje bi bilo da nadete novu modiskinju." Drusila je prońla kroz otvorena vrata. ,,Ona haljina koju ste nosili sinoć na balu kod Holingtonovih, bila je sasvim nedolična. Ni malo ne pristaje vańem poloņaju." Sebastijan je sada već bio na nogama. ,,Prokletstvo, moja ņena moņe da nosi ńta god se njoj svida." ,,Ejndņelstoune, molim vas", smirivala je Prudens",sinoć ste imali isto mińljenje o mojoj haljini, ako se sećate." ,,To je drugačije." Krupnim koracima preńao je preko sobe a njegov izraz lica bio je preteći dok se pribliņavao svojoj strini. ,,Imate li joń neńto da kaņete o garderobi moje ņene, gospodo?" ,,Ne znam zańto se yredate, Ejndņelstoune." Drusila se osvrnula sa praga. ,,Ta haljina je bila sramotna. Skoro da su se mogle videti bradavice vańe ņene. To je vrsta haljine koju bi obukla jedna glumica." Sebastijanove oči bljesnule su poput paklenog ognja. Prudens se bacila ispred njega. ,,Moņda bi bilo najbolje da sada odete, gospodo Fletvud", dobacila je preko njenog ramena. ,,Sigurno nema razloga da ostanem vińe ovde." Drusila je prońla pored Flauersa i izańla u hodnik. Izgledalo je da nije bila ni malo svesna opasnosti. 200 Flauers je bacio pogled na svog gazdu a zatim diskretno zatvorio vrata brzim pokretom. Prokleta kučka." Sebastijan je sklonio Prudensine ruke koje su ga drņa'le. „1 ona i svi njeni goreće u paklu. Dņeremi moņe slobodno da visi, ńto se mene tiče. Svi mogu da vise."
,,Čekaj, Sebastijane, ne misliń tako. Prestani." Prudens je pojurila za njiiii i bacila se na njega ispred vrata. Leda su joj bila naslonjena na vrata, a nike ispruņene da ga zaustave. ,,Sklonite mi se sa puta, Pru." ,,Sluńajte me. Razlog ńto vas ona toliko vreda je ńto je bila zaljubljena u vańeg oca." ,,Jeste li izgubili razum? Ona je mrzela mog oca." ,,Zato ńto je oņenio drugu. Zar ne słwatate? Ona je bila zaljubljena u njega a on je pobegao sa drugom ņenom. Onda ste se vi pojavili i zahtevali titulu. Nije čudo ńto mu nije nikada oprostila. Ili vama." 16. ,,Budi razuman, Sebastijane", Prudens je bez daha pokuńavala da spreči Sebastijana da izade. ,,Sta biste joj uradili da krenete za njom sada? Onaje ņena i najmanje je dvadeset godina starija od vas. Ne smete ni da je pipnete i to dobro znate." ,,Neću dići ruku na nju." Sebastijan je kipteo od besa. ,,Samo hoću da obavestim matoru kučku da nameravam da joj skratim većinu njenih prihoda od bogatstva Ejndņelstounovih. Mogu da smanjim sledovanja i ostatku porodice, kad smo već kod toga, i to prilično." ,,Zbog njenih komentara na moju odeću?" Prudens ga je s nevericom pogledala. ,,Uvredila te." ,,Nije me iwredila. Bila je samo Ijubazna da mi ponudi svoj stračni savet." ,,Ona sjajno poznaje modu. Hester mi je to rekla. Zna o čemu priča", branilaje Prudens. 201 ,,Sasula ti je gomilu uvreda u lice. I to preda mnom, ni manje ni vise. ,,Da, ali slaņem se sa njom u vezi sa ovom haljinom." Prudens je popravila podsuknje svoje haljine. ,,Nikada mi se nije bań svidala boja lavande. Naručila sam ovu boju samo zato ńto su mi rekli da je u modi. A i pitala sam se čemu svi ovi ukrasi. Tvoja strina je potpuno u pravu. Trebalo bi da promenim krojačicu."
,,Prokletstvo." Sebastijan je čuo zvuk točkova Drusiline kočije napolju ispred glanog ulaza. Sada je bilo kasno da krene za njom, čak i kada bi uspeo da skloni Prudens sa vrata. Okrenuo se na petama i dońetao do stola. ,,Ta ņena je kučka." ,,Neću dozvoliti da iskoristite par tričavih primedbi o mom izgledu kao izgovor da krenete u osvetu, Sebastijane." ,,Ne?" Sručio se u stolicu i vratio noge na sto. ,,Ne." Prudens se polako udaljavala od vrata. Pribliņila je naočare na nosu, trepnula par puta i progutala knedlu. ,,Rekla sam vam da ne ņelim da me iskorińtavate na taj način. To nije dostojno vas, moj lorde." Sebastijan je gledao sa izrazom divljeg besa na licu. A onda se namrńtio kada je ona izvukla maramicu iz dņepa i lakim dodirom obrisala ugao oka. ,,Do davola, Pru, pa vi to opet plačete?" ,,Ne, naravno da ne." Yratila je maramicu nazad u dņep. ,,Neńto mi je upalo u oko. Mislim da ga nema vińe." Sebastijan je znao da laņe. ,,Vi ne razumete", rekao je grubim glasom. Nije gledao u nju. Plańio se da će videti joń suza. Prudens je ńmrktala. ,,Sta to ne razumem?" Sebastijan se borio da pronade način da joj objasni ono ńto je on sam počeo tek sada da shvata. ,,Nije u pitanju osveta zbog prońlosti ono ńto mi je bilo na umu pre par minuta kada sam pokuńao da krenem za strinom." ,,Ako ne traņite izgovor da je kaznite za ono ńto se desilo u prońlosti, zańto su vas toliko potresli njeni komentari o mom oblačenju?" Njen glas sada je zvučao čvrńće. Sebastijan je pomislio da je sada bezbedno da pogleda ponovo u nju. To je učinio opezno, nadajući se da je neće naći uplakanu. I nije bila. Stajala je i gledala u njega, sa rukama prekrńtenim ispred sebe. Njen pogled bio je bistar i snaņan iza stakala njenih naočara. Sebastijanu je laknulo. ,,Bio sam Ijut jednostavno samo zato ńto vas je uvredila." 202 Samo zbog mene?" Izgledala je iznenadeno. ,,To je sve?"
Nije imala pravo da razgovara sa vama na način na koji je to uradila." Sebastijan je pogledao dole kad je Lucifer lagano skočio na njega. Počeo je da mazi mačku. Prudens se smeńila, i ona sama je osetila veliko olakńanje. ,,To nije bilo nińta, Sebastijane. Njena mala uvreda sigurno nije vredna odmazde koju ti zamińljań." ,,Nisam bań siguran u to." Sebastijan je zastao. ,,Ńta je značilo ono da je Drusila bila zaljubljena u mog oca?" ,,Moja intuicija i neke stvari koje je rekla pre nego ńto ste vi dońli, govore mi da je to u pitanju." Prudens je sela preko puta njega. ,,To je stvarno tuņno, zar ne?" ,,Ne mogu da zamislim da je moja strina biła zaljubljena u nekoga." ,,Ja mogu." Pradens se naslonila na stolicu. ,,A'i sada, hajde da zavrńimo sa pitanjem ńta raditi sa Dņeremijem jednom za sva yremena. Ne ņelim da bilo koga, pa ni mene, drņiń u neizvesnosti samo zato ńto te to zabavlja." Sebastijan se igrao sa malom srebrnom posudom za vosak koju je koristio za topljenje pečatnog voska. ,,Joń uvek se raspitujem." ,,Nadam se da je tako. Pomoći ćete Dņeremiju, zar ne?" ,,Pretpostavljam." ,,Mogu li da pitam zańto?" ,,Zar je to bitno?" Sebastijan je bio iziritiran njenim pitanjem. Prudens se pomirljivo osmehnula. ,,Ne mogu da ne budem radoznala. To mi je u krvi, znate. Nastavićete istragu zato ńto osećate da je to vańa obaveza prema porodici?" ,,Grom i pakao. Ne." Razočaranje je potopilo njen osmeh pun očekivanja. ,,Shvatam. Onda to radite zato ńto ste sada toliko radoznali da ne moņete odoleti da ne saznate odgovore?" Sebastijan je slegnuo ramenima. ,,Bez sumnje da je i to u pitanju." Čeńkao je Lucifera po uńima. ,,Ali nije samo zbog toga." ,,Zato ńto vas zabavlja da nastavite sa istragom?" ,,Prokletstvo, Pru, radim to zbog vas." Sebastijan je gurnuo sa strane posudu za vosak. ,,Eto. Da li ste zadovoljni odgovorom?"
Netremice ga je gledala. ,,Pomoći ćete Dņeremiju zato ńto ja ņelim da to uradite?" 203 ,,Da", rekao je. ,,Raspoloņen sain da udovoljim svojoj nevesti. Ńta jp tako neobično u tome?" Namrńtila se. ,,Shvatam. Uradićete to zato ńto vas zabavlja da rni ugadate." ,,Kao ńto je svima poznato, sklon sam da nalazim zadovoljstvo u nekim vrlo čudnim oblicima zabave." ,,Ali Sebastijane..." Začulo se diskretno kucanje na vratima biblioteke. Sebastijanu je laknulo jer ih je neko prekinuo. ,,Napred." Flauers je paņljivo otvorio vrata. Nosio je mali srebrni posluņavnik na kojem je bila poruka. Njegovo smrknuto lice malo se razvedrilo kada je video da nije dońlo do tuče izmedu lorda i ledi. ,,Oprostite, gospodo, moj lorde. Stigla je poruka za ledi Ejndņelstoun." ,,Za mene? Pitam se ko je mogao da je pońalje." Prudens je skočila na noge i poņurila kroz sobu pre nego ńto je Flauers stigao do nje. Njena impulsivnost naterala je Flauersa da strpljivo uzdahne. Pruņio joj je poruku i povukao se iz biblioteke. Sebastijan je posmatrao Prudens dok je skidala pečat sa poruke. Ona ga je očarala, pomislio je. Ili jezačarala prava reč. Sve u vezi sa njom na njega je delovalo poput čini, teralo je hladnoću daleko. Njeno ņivahno lice, njena ņivotna snaga, strastvena iskrenost, sve ga je činilo toplim iznutra. ,,Pobogu, Sebastijane." Prudens je podigla pogled sa poruke. Njeno lice bilo je napeto od uzbudenja. ,,Poruka je od lorda Blumfilda." ,,Od Blumfilda? Ńta to, do davola, on hoće?" Sebastijan je spustio Lucifera sa strane. Ustao je i hitro preńao preko sobe da bi zgrabio poruku iz njene ruke. Primetio je kitnjast rukopis. Moja draga ledi Ejndņelstoun, Ņeleo bih da se sa vama konsultujem u vezi sa vańim profesionalmm mogućnostima. Stvar je izuzetno hitne prirode. Tiče se skorańnjih
dogadanja koja uključuju i natprirodne pojave. Dońao bih vam u posetu ali patim od bolesnih źivaca i teńko mi je da putujem ćak i na kratke razdaljine. Da li bi stoga bilo moguće da vi mene posetite sutra ujutro u jedanaest sati? Bio bih neizmerno zahvalan. Vań, K. H. Blumfild. 204 ,,Obraća mi se zbog nedavnih dogadanja vezanih za natprirodne nojave." Prudensine oči rańirile su se dok je razmińljala. ,,Mislite da se to odnosi na smrti druga dva Princa Yrline?" Za Blumfilda kaņu da je izuzetno čudan, moņda čak potpuno lud. Moguće je daje, nakon ńto je saznao za Ringkrosovu i Oksenamovu smrt, ubedio sebe da se Lilijanin duh vratio." ,,Ne bi bio jedini koji veruje u to", Prudens ga je podsetila. ,,To je upravo ono ńto je Wrdio onaj siroti starac koji sebe naziva Halfvit Higins." Sebastijan je proučavao poruku. „111 je Blumfild lud kao ńto kaņu da jeste, ili je ovo samo trik da vas namami u svoju kuću." ,,Trik? Zańto bi za ime Boga ņeleo da me namami u svqju kuću?" ,,Ne znam. Jedno je sigurno" Nećete ići tamo sami." ,,Naravno da neću ići sama. Poveńću svoju sobaricu." ,,Ne", rekao je sebastijan. ,,Poveńćete mene." ,,Nisam savim sigurna da ņelim da vas povedem sa sobom, moj lorde. Ovo je moje stručno polje, na kraju krajeva." ,,Bog mi je svedok koliko ste se vi petljali u moje istrage." Sebastijan je sklopio BlumfildoYU poruku. ,,Najmanje ńto moņete da uradite je da mi dopustite da se ja malo petljam u vań posao. A sada me izvinite, draga. Krenuo sam u svoj klub." ,,Ali mi smo bili usred vrlo zanimljivog razgovora pre nego ńto je Flauers doneo poruku. Ņelim da ga nastavimo." ,,Zao mi je, Pru. Rekao sam Satonu da ću se naći s njim." Sebasijan je blago poljubio u usta i zaputio se prema vratima. ,,Isto tako, ņelim da posmatram malo Karlinga, da vidim da li je on tako uznemiren kao ńto Yistlkroft kaņe da jeste." ,,Vistlkroft je rekao da je Karling uznemiren?" Prudens je pratila Sebastijana dok je izlazio u hodnik. ,,To mi niste spominjali."
,,Nisam imao priliku. Ako se sećate, bili ste zauzeti zabavljajući moju strinu kada sam se vratio." Sebastijan je uzeo svoj ńeńir i rukavice od Flauersa. ,,Nemojte me čekati, gospodo. Yratiću se kasno večeras." "Ejndņelstoune, čekaj." Prudens je kratko pogledala Flauersa, koji se pravio kao da je gluv. Napravila je par brzih koraka napred, i spustila glas. ,,Bili smo usred prilično vaņnog razgovora pre par minuta. Stvano bih volela da ga nastavimo." ,,Moņda kasnije." 205 ,,Ejndņelstoune, vi to pokuńavate da me izbegnete?" ,,Naravno da ne, gospodo. Zańto bih vas izbegavao?" Po drugi put tog dana, Sebastijan je pobegao kroz glavna vrata svog doma. Uzdahnuo je sa olakńanjem kada je čuo da Flauers zatvara vrata za njim. Poslednje ńto je ņeleo bilo je da zavrńi razgovor koji su on i Pru započeli pre nego ńto je stigla poruka od Blumfilda, razmińljao je. Nije bio u potpunosti siguran zańto se plańio da ga nastavi. Znao je samo da ne ņeli da mu Prudens postavlja joń radoznalih pitanja o tome zańto nastavlja istragu. Pustio je da misli da ga zabavlja da joj povladuje, ali znao je da to nije cela istina. Stvarnost je bila da mu je ona postala toliko vaņna da je stekla ogromnu moć nad njim. Učinio bi skoro sve samo da joj udovolji. A to ga je brinulo. Niko nije imao neku stvarnu moć nad njegovim osećanjima od one hladne, maglom pokrivene zore u planinama Sargastana. Izgradio je ledenu prepreku da bi se zańtitio od bilo koje moguće pretnje. Hladno mesto koje je napravio, ńtitilo ga je do sada, ali znao je da je negde u njemu počelo da se topi. Svetlost koju je Prudens donela u njegov ņivot, imala je podmuklo dejstvo. Sebastijan je ņudeo za njenom toplotom, a u isto vreme se i plańio. Znao je da postoji vrlo realna mogućnost da bi, kada bi se led u njemu potpuno istopio, mogao da otkrije da nińta nije ostalo da popuni tu prazninu. Čak iako se plańio da ga cmo nińtavilo čeka tamo gde je sada hladnoća, ņudeo je da sazna ńta Prudens oseća za njega. Morao je da zna da li je privlači neńto vińe od zajedničkih interesovanja i obostrane strasti. Pitao se da li će ona ikada moći da ga voli.
Malo pre ponoći, Sebastijan je izańao iz sobe za kartanje u svom klubu. Proveo je poslednja tri sata igrajući vist sa nekoliko pijanih članova u nadi da će saznati neńto korisno o Ringkrosu i Oksenamu. Dosta se pričalo o njihovim smrtima, ali niko nije spominjao reč ubistvo. Niti su rekli neńto o Prinčevima vrline. Sve u svemu, uzalud je potrońio tri sata. ,,A, tu ste, Ejndņelstoune." Gerik je dońetao preko sobe da bi mu se pridrņio pored kamina. ,,Pitao sam se gde ste se zadrņali. Imali ste sreće tamo?" Klimnuo je glavom u pravcu sobe za kartanje. 206 ,,Pomalo." Sebastijan je slegnuo ramenima. ,,Dobio sam hiljadu funti Od Evansa i verovatno sam mogao joń mnogo vińe, ali bilo mi je previńe dosadno da nastavim da igram. Nema izazova. Čovek je bio toliko naliven da je jedva drņao karte." Sebastijanu je palo na pamet da nije pričao Geriku o svom novom slučaju. Shvatio je da su postojala dva razloga za to ńto se nije poverio prijatelju. Prvi je bio ńto su u istragu bili uvučeni Fletvudovi i znao je i bez pitanja da Prudens ne bi ņelela da on o tome priča sa nekim sa strane. Istina, nije ni ņeleo to da uradi. Svidalo mu se ili ne, to je biła porodična stvar. Dragi razlog ńto nije pričao sa Gerikom o istrazi je ńto mu vińe nije bio potreban prijatelj od poverenja. Sada je imao Pradens. ,,Kad smo već kod toga", rekao je Gerik tiho, ,,evo ga ide Karling. Izgleda kao da jedva moņe da stoji na nogama." Sebastijan je gledao kako Karling ulazi kroz vrata kluba preterano paņljivim korakom veoma pijanog čoveka. ,,On se retko moņe videti u tom stanju." Gerik je grejao ruke iznad vatre. ,,Poslednji put kada sam ga video u takvom stanju bilo je pre jedno tri meseca. Obojica smo zavrńili za istim stolom za kartanje posle duge pijane noći. Ne sećam se dobro svega, ali znam da je bio pijan koliko i ja." ,,Mislim da se sećam te večeri." Sebastijan je posmatrao kako se Karling oprezno spuńta u stolicu. ,,Sledećeg jutra obavestili ste me da nameravate da neko vreme ne pijete." Gerik je skupio usta. ,,Kunem vam se Ejndņelstoune, ne ņelim vińe nikada da dospem u to stanje. Nisam bio pri sebi. Ne volim onaj osećaj
kada ne mogu da se setim ńta sam rekao ili ńta sam radio. I sasvim sigurno ne ņelim da se ikada ponovo osećam kao ńto sam se osećao dan posle." ,,Kaņete da je Karling bio mrtav pijan to veče?" ,,Da. Njegov kočijań dovezao nas je obojicu kući", priznao je Gerik, a u njegovom glasu osećalo se gadenje prema samom sebi. ,,Oprostite mi, mislim da ću otići da popričam sa njim." ,,Kako hoćete. Yidimo se kasnije." Sebastijan je dońetao do mesta gde je Karling sedeo sam. Na stolu pored njega, stajala je tek otvorena flańa porta. Karling je sebi već sipao u čańu. Pogledao je u Sebastijana mutnim pogledom. ,,O, to ste vi, Ejndņelstoune. Pridruņićete mi se?" 207 ,,Hvala vam." Sebastijan je seo i sipao malu količinu porta u čańu Ispruņio je noge i namestio se kao da nainerava da dugo sedi i uņiva n druńtvu za piće. Uzeo je samo mali gutljaj slatkog porta. ,,Za sreću mladenaca", nerazgovetno je rekao Karling. Podigao je čańu i popio pola sadrņine. ,,Verujem da vańa ledi joń uvek uspeva da vas zabavi?" ,,Da, naravno." Sebastijan je okretao čańu u nici. ,,Recite mi, da li se ona joń uvek bavi svojim malim hobijem?" Karling je tako čvrsto drņao čańu u ruci da su mu zglobovi na prstima bili beli od stiska. Posmatrao je sadrņaj čańe kao da gleda u dubinu bez dna. ,,Joń uvek je interesuju natprirodne pojave. Taj hobi je zabavlja i ja nemam nińta protiv toga." ,,Sećate li se nańeg razgovora o duhu u zamku?" ,,Kroz maglu", priznao je Sebastijan. ,,Mislim da sam vam rekao da mislim da bi bilo prilično zanimljivo zaista sresti jednog." ,,Čini mi se da se sećam da ste rekli da bi to iskustvo bilo odličan lek za dosadu koja vas muči." ,,Bio sam budala." Karling je čeńkao nos. ,,Moņda će vas zanimati da sam promenio mińljenje od tada." ,,Zańto?" Sebastijan se hladno osmehnuo. ,,Jeste li stvarno sreli jednog?"
Karling se spustio dublje u svoju fotelju i gledao negde u daljinu. ,,Ńta biste rekli ako vam kaņem da počinjem da se pitam da li duhovi zaista postoje?" ,,Rekao bih da ste popili previńe flańa porta večeras." Karling je klimnuo glavom. „1 bez sumnje biste bili u pravu." Zatvorio je oči i naslonio glavu na naslon od fotelje. ,,Ne mogu ni da se setitn koliko sam ih popio večeras." ,,Siguran sam da će vam sve staviti na račun." Karlingova usta su se iskrivila. ,,Ne sumnjam." Na trenutak je nastala tińina. Sebastijan nije pokuńao da je prekine. Njegov instinkt govorio mu je da će to uskoro Karling uraditi. Osim ako pre toga baron ne zaspi. ,,Da li ste slučajno čuli za Oksenamovu smrt, Ejndņelstoune?" upitao je Karling nakon nekoliko trenutaka. Nije otyarao oči. ,,Da." ,,Poznavao sam ga prilično dobro", Karling je dodao. 208 ,,Zaista?" Bili smo prijatelji." Karling je otvorio oči. ,,Razumem." Nikada nisam mislio da je on tip čoveka koji bi stavio sebi pińtolj uz glavu." Sebastijan je proučavao svoje vino. ,,Moņda mu se nedavno desila neka finansijska nezgoda. To je dosta čest razlog za samoubistvo." Ne. Znao bih da je izgubio veliki deo svog bogatstva." ,,Da li se kockao?" ,,Da, ali umereno. Nije izgubio svoje bogatstvo na partiji karata, ako ste na to mislili." Karling je uzeo joń jedan veliki gutljaj vina. ,,Niti je bio sklon napadima melanholije. Stvarno ne razumem." ,,Vaņno vam je da saznate razlog zańto je izvrńio samoubistvo?" Sebastijan je oprezno pitao. ,,Mislim da jeste." Karlingov dlan skupio se u pesnicu. ,,Prokletstvo, da. Moram da znam ńta se stvarno dogodilo." ,,Zańto?" Sebastijan je blago upitao.
,,Zato ńto, ako to moņe da se desi njemu i Ringkrosu, onda moņe i svima nama." Karling je popio sav porto iz svoje čańe i pokuńao da je spusti na sto. Promańio je. Odustao je od tog napora i ostavio čańu u ruci. ,,Ne razumem tačno ńta ņelite da kaņete, lorde Karling. Moņda moņete da mi objasnite." Ali Karling nije mogao da izgovori razumljivo objańnjenje, čak iako se tradio. Njegova glava bila je na jednom kraju naslona fotelje. ,,Teńko je poverovati u to, nakon toliko vremena..." Reči su se gubile. Joń jednom je zatvorio oči. ,,Bog neka nam je u pomoći. Moņda smo to i zasluņili." Sebastijan je nekoliko trenutaka sedeo bez reči i gledao kako Karling pada u duboki pijani dremeņ, Uhvatio je čańu trenutak pre nego ńto je ona ispala iz baronove ruke. Sebastijan se nije vratio kući pre nego ńto je na časovniku otkucao jedan sat ujutro. Imao je dosta vremena da razmińlja o svemu dok ga je njegoy kočijań vozio kroz dugačke, mračne ulice do kuće. Kroz prozor, Sebastijan je mogao da vidi samo svetiljke drugih kočija kako se pojavljuju a zatim nestaju u sivoj izmaglici, poput duhova koji pokuńavaju da nadu svoj put ka večnom počivalińtu. 209 Kada se kočija konačno zaustavila ispred njegovih vrata, Sebastijan je izańao i popeo se uz stepenińte sajednim čudnim predosećanjem.Flauers je brzo otvorio vrata. ,,Prilično je hladno veče, moj lorde." Flauers je pruņio ruku dapriłwati Sebastijanov ńeńir, kaput i rukavice. ,,Interesantno veče. Da li je njeno gospodstvo već kod kuće?" ,,Ledi Ejndņelstoun je stig lakući pre vińe od sat yremena." Prudens bi trebalo da je u krevetu da sada, pomislio je Sebastijan. Nije znao da li zbog toga treba da mu bude lakńe ili ne. Ovako će bar moći da izbegne nastavak onog neugodnog razgovora koji je ona ņelela da zavrńe ranije tog dana. S druge strane, ako je već zaspala, neće moći da joj ispriča o Karlingovom čudnom ponańanju. ,,Pogasite svetiljke i podite na spavanje, Flauerse." Sebastijan je razvezao kravatu i krenuo stepenicama gore. ,,Oprostite, gospodine." Flauers je značajno pročistio grlo. ,,Gospoda se joń nije povukla na spavanje."
Sebastijan je zastao, jednom nogom na prvom stepeniku. ,,Mislio sam da ste rekli da je kod kuće." ,,Da, kod kuće je, gospodine. Yerujem da vas čeka u biblioteci." Sebastijan se bledo osmehnuo. ,,Trebalo je da pretpostavim." Prudens nije bila ņena koja lako odustaje od onoga ńto zamisli. Ceo dan je pokuńavala da mu drņi predavanje. Nije bilo razloga pomisliti da će odustati samo zato ńto je jedan sat ujutro. Sebastijan je sińao sa stepenika i vratio se nazad u hodnik. Flauers je bez reči otvorio vrata biblioteke. Za trenutak, Sebastijan nije video Prudens. Biblioteka je bila slabo osvetljena plamičkom iz kamina. Veći deo sobe bio je u mraku. Pozdravio ga je neņni mjauk dobrodońlice. Sebastijan je prvo pogledao u pravcu svog radnog stola a zatim ka sofi koja je bila okrenuta prema kaminu. Lucifer je bio sklupčan na naslonu. Ispod njegovog veličanstvenog repa, bila je rasuta svila boje lavande i preko ivice sofe padala na tepih. Sebastijan je krenuo napred dok nije mogao da pogleda preko naslona sofe. Prudens je skinula svoje satenske papučice u istoj nijansi Ijubičaste. Leņala je sklupčana, utonula u san ispred vatre. Njene naočare bile su na ivici stola pored knjige koju je očigledno čitala. Neko vreme, Sebastijan je samo stajao i posmatrao je. Toplo svetlo plamičaka pretvaralo je njenu kosu boje meda u tamnozlatnu nijansu i stvaralo izazovnu senku izmedu njenih gracioznih dojki. 210 Nosila je joń jednu od onih svojih haljina sa smeńno dubokim dekolteom. Pomislio je da joj boja lavande ne pristaje nińta bolje od Ijubičaste. Ali nije mogao da porekne da je taj duboki izrez bio veoma erotičan okvir za njene neņno zaobljene grudi. Sebastijan je osetio da postaje krut dok posmatra ņenu kojom se oņenio. Sve u vezi sa njom bilo je bań kako treba, pomislio je. Njena inteligencija, njena strastvenost, njen čudan način oblačenja, čak i to ńto mu je stalno drņala predavanja o njegovim odgovornostima. Sve to zajedno činilo je Prudens onakvom kakva jeste. Ne bi promenio nińta na njoj.
lako je ņiveo sa njora tako kratko, ipak nije mogao da zamisli da bude oņenjen nekom drugom. Pitao se da li je Pru nekada zamińljala sebe u braku sa nekim drugim muńkarcem. Anderbrinkom, na primer. Sebastijanu se prevrnuo ņeludac od te pomisli. Znao je da nema razloga da se plańi da će mu Prudens biti neverna. Bio je siguran da ga nikada neće izdati. Njen duboki integritet neće joj dozvoliti da ga obeńčasti na taj način. Ali nije mogao da prestane da se pita koliko snaņno joj je stalo do njega. Obostrana interesovanja i obostrana strast bilo je sve dokle su stigli, ali to vińe nije bilo dovoljno. Trebalo mu je vińe od Prudens. Ņeleo je da ga ona voli. Jačina njegove potrebe da ga ona voli činila je da se oseća neprijatno, ali nije vińe mogao to da poriče. Dok je on posmatrao, ona se pomerila na sofi, namestivńi se u udobniji poloņaj. Kitnjasto nabrane podsuknje njene nove haljine podigle su se joń vińe, otkrivajući njene svilene čarape. Sebastijan je skinuo svoj sako i spustio ga na fotelju. Skinuo je razvezanu kravatu i bacio je sa strane. Dok je prilazio sofi, počeo je da raskopčava końulju. Nije mogao da skine pogled sa Prudens. Njegovo telo bilo je već čvrsto od ņelje. Kada je skroz raskopčao końulju, spustio se na jedno koleno i uvukao ruku medu njene podsuknje. Ułwatio je prstima za njenu neņnu butinu. Nagnuo se napred i poljubio njene blago otvorene usne. ,,Sebastijane?" Prudensine trepavice su zatreptale a onda se napola otYorile. Pogledala ga je dremljivo. ,,Dobro veče, moj lorde. Bilo je vreme da se vratite kući." ,,Drago mi je ńto ste me čekali." ,,Htela sam da razgovaramn sa vama." 211 ,,Kasnije." Ponovo je prekrio njene usne svojima, namerno produbljujući poljubac da bi prekinuo njenu pospanost. Nakon par trenutaka, ona se vińe nije bunila. Umesto toga, tiho je uzdahnula i stavila svoje ruke oko njegovog vrata.
Sebastijan je uvukao svoju ruku dublje medu njene podsuknje boje lavande i pronańao bujne, guste kovrdņe njenih latica. Prstom je lagano traņio prolaz koji je razdvajao dva brdańca. Prudens je zadrhtala od tih njegovih neočekivanih neņnosti, ali nije se povukla. Sebastijan je spustio svoj prst niņe medu njene butine. Kada je pronańao njenu toplu ņenstvenost, neņno je gurnuo prst unutra i otkrio da je ona već bila vlaņna od uzbudenja za njim. ,,Sebastijane." Bilo je neke uspavane strasti u njenom glasu, strasti koja je izazvala joń jedan pulsirajući talas ņelje u njemu. Stavio je jezik u njena usta i počeo da otkopčava pantalone. Boņe, koliko je ņeli, pomislio je. Bilo je dovoljno samo da pogleda u nju i njegova krv bi se uzburkala. Duboka ņudnja u njemu činila mu se nezasitom. Morao je da je ima. Noćas i zauvek. Ņar pitanja koja su gorela u njemu celo poslepodne, buknuo je u sveņi plamen. Da li me voliń, Pru? Moņeń li me voleti uprkos onoj hladnoći? Neće je to pitati, obećao je sam sebi. Odgovori nisu bili bitni. Ipak, ona ga je ņelela. Tu nije bilo pitanja. Mogao je to da oseti. Nije čak ni pokuńavala da sakrije svoju fizičku reakciju na njega. To je bilo dovoljno. Moralo je da bude dovoljno. Sebastijan je polako podigao sa sofe. Spustio se na tepih i stavio je na sebe. Njena fina haljina nije bila napravljena da izdrņi tako neńto. Njene graciozne dojke ispale su, slobodne, iz prsluka. Sebastijan ih je uhvatio dlanovima. Pogledao je u Prudens, koja ga je gledala joń uvek pospano. Mogao je da oseti kako njegova muńkost raste pod teņinom njenog tela. Bez reči, spustio je ruku i otkopčao pantalone. Slap svile boje lavande pokrivao je njegovu čvrstinu. Uhvatio je njene nabrane podsuknje i povukao ih na gore, prema njenom stmku. ,,Sebastijane?" ,,Primi me u sebe", molio je uzbudeno. ,,Poņuri, duńo. Ne mogu da čekam." 212 Prvo ga je nestrpljivo traņila, a onda su se njeni prsti stegli oko njega. Sebastijan je uvukao dah. Ona je počela da ga vodi u sebe, sve hrabrije i dublje, sada siguma u sebe. ,,Tako. Otvori se za mene", ńaputao je. ,,Pusti me unutra. Sasvim
unutra." Sebastijan je zaječao kada je osetio njenu klizavu, vlaņnu toplinu. Kada je njeno telo počelo da se navikava na njega u sebi, uzdahnuo je. Ona je bila tako topla, a on tako hladan toliko dugo. Sada je polako ulazio u nju i nije mogao vińe da izdrņi. ,,Sada, ljubavi. Moram sada da te imam." Sebastijan je stegao rukama njene butine i povukao njene noge jače oko njegovog struka. Onda je uhvatio oko struka i povukao je na dole, dok se probijao u nju. Prudens je neņno vrisnula kada je on prońao kroz njen uzani, ylaņni prolaz. Njena toplina stegla se oko njega. Sebastijan je osetio kako mu se čitavo telo grči kao odgovor na njenu vrelinu. Pronańao je mali, nabubreli pupoljak medu njenim nogama i počeo da ga mazi prstima. Osetio je da se Prudens na trenutak umirila dok se opuńtala i primala ga duboko u sebe. Zatvorio je oči kada je osetio kako njena toplina curi u njega. Onda je počela polako da se kreće. Podizala se opet i opet, klizeći gore i dole po njegovoj čvrstini. Sebastijan je otvorio trepavice i bio očaran kako je izgledala na svetlosti vatre. Zabacila je glavu unazad. Njena kosa je gorela zlatnim sjajem od plamičaka iz kamina. Linija njenog vrata i njenih dojki u tom poloņaju, bila je neńto najsenzualnije ńto je Sebastijan ikada video. Kada se njeno telo neņno zgrčilo u znak oslobadanja, kroz Sebastijana je prońao novi talas uņivanja i on se predao bujici koja je nadolazila i tutnjala kroz njega. Kriknuo je. Dugo su leņali tako dok se on konačno nije pomerio. Prudens je i dalje bila na njemu. Otvorio je oči i video da nju polako hvata san. Pitanja su se tako snaņno vratila da nije vińe mogao da ih odlaņe. ,,Pru?" ,,Hm?" Njen glas je bio promukao. Nije oWarala oči. ,,Zańto ste se udali za mene?" ,,Zato ńto vas volim." Sebastijan je ostao potpuno miran. U njegovoj pametnoj glavi po prvi put je vladala prava zbrka. Nije mogao ni na trenutak da normalno razmińlja. 213
,,Pru?" Nije bilo odgovora. Shvatio je da je ona utonula u san. Malo kasnije, Sebastijan se izvukao ispod nje, podigao je sa tepiha i poneo je uz stepenice. Stavio je u krevet i dobro umotao pod pokrivač a onda se smestio pored. Spustio je glavu na jastuk i zagrlio Prudens, dok je magla koja se videla kroz prozor postajala sve svetlija. Hladna zora se pojavila. Jedva se videla kroz tamnu izmaglicu, ali bila je tu. Sebastijan je utonuo u san. 17. Prudens nije mogla da sakrije svoju zadivljenost kada su sledećeg jutra ona i Sebastijan bili uvedeni u predvorje gradske kuće lorda Blumfilda. Jedva da je bilo mesta da se čovek pomeri. Sanduci i kutije bili su razbacani svuda. Stare novine natrpane u visoke gomile po ćońkovima. Hodnik je bio zakrčen neobičnom gomilom stvari. Knjige, globusi, male statue, ńtapovi za ńetnju i ńeńiri popunjavali su svaki delić slobodnog prostora. Haos se nastavljao i dalje na stepenicama. Vińe od pola stepenika uopńte se nije ni videlo. Ona druga polovina bila je prekrivena sanducima, kutijama ili gomilama stare odeće. U kući je bilo zaguńljivo i osećala se vlaga, pomislila je Prudens, kao da se nikada nisu otvarali prozori. Isto tako, bilo je prilično mračno. Teńki osećaj sumornosti proņimao je atmosferu memljivog hodnika. Prudens je pogledala sa strane u Sebastijana ispod ńirokog oboda njenog novog Ijubičastog slamnatog ńeńira. Morala je da sklanja dugačku purpurnu mreņu od tila da bi mogla jasno da ga vidi. On je istraņivao pogledom okolinu, sa paņljivo skrivenom radoznalońću. ,,Njegovo gospodstvo nikada nińta ne baca", ponosno je objavila neuredna kućepaziteljka. ,,To vidim", sloņio je Sebastijan. ,,Koliko dugo Blumfild ņivi ovde?" 214 ,,O, pa ima već neko vreme. Ali počeo je da skupja stvari tek pre otprilike tri godine." Kućepaziteljka se priguńeno smejala svojim promuklim glasom. ,,Njegov stari sluga dao je otkaz otprilike u to vreme
i ja sam preuzela posao. Ńto se mene tiče, gazda moņe da slaņe ńta god mu je volja dokle god me dobro plaća." Yrata od prostorije koja je nekada verovatno bila soba za kartanje, bila su otvorena. Prudens je bacila letimičan pogled unutra i videla da je i ta prostorija bila preplavljena sa joń sanduka, papira i drugih raznoraznih stvari. Primetila je da su zavese navučene. ,,Pazite gde stajete." Kućepaziteljka ih je vodila duņ uskog prokrčenog puta kroz hodnik. ,,Ne primamo mnogo posetilaca ovde. Njegovo gospodstvo voli SYOJU privatnost." Opet se nasmejala. Njena ńiroka lećta tresla su se od smeha. Prudens je ponovo pogledala u Sebastijana. Nije bila sigurna kakvog je raspoloņenja danas. Od kada je ustao, malo je pričao, osim o ovoj poseti Blumfildu. Nije rekao ni jednu jedinu reč o prońloj noći. Prudens joń uvek nije mogla da kaņe da li je njena mala izjava ljubavi uopńte imala bilo kakvog uticaja na njega. Iznenadio je prońle noći. Bila je već u polusnu kada je on postavio njegovo neobično pitanje. Uhvatio je otvorenu, joń uvek toplu i zanesenu posle vočtenja ljubavi. Odgovorila je bez razmińljanja. Zaśto ste se udali za mene? Zato ńto vas volim. Njena prva pomisao jutros kada se probudila bila je da je pogreńila. Sve vreme joj je bilo neprijatno zbog toga kako će Sebastijan reagovati na njenu izjavu ljubavi. To ńto on nije nińta spominjao danas, učinilo je da bude joń vińe uznemirena. Dala bi sve na svetu da sazna o čemu on razmińlja. Nije bila sigurna da li ga je činjenica da ga njegova ņena voli iritirala ili mu je bila dosadna. Palo joj je na pamet da moņda nije glasno rekla te reči. Osetila je veliko olakńanje. Moņda je samo sanjala da je rekla Sebastijanu da ga voli. Ali sigurno bi, da je sve bio san, sanjala i njegov odgovor. Tuņna stvaraost je bila da, u oba slučaja, naglas ili u snu, nije bilo odgovora od Sebastijana. Ako je sada i znao da ga ona voli, očigledno je odlučio da ne obraća paņnju na tu činjenicu. Moņda u tome nije video nińta zanimljivo. 215
,,Gazda će vas primiti ovde." Domaćica je zastala pored saksije u kojoj su bili ostaci davno uvenule biljke. Otvorila je vrata. Prudens je osetila kako joj je Sebastijan naglo stegnuo aiku, kao da instinktiyno ņeli daje povuče nazad. Ona je virila u Blumfildovu biblioteku, pitajući se zańto je ispunjena noćnom tamom u ovo doba dana. Prudens se osvrnula oko sebe i videla da su sve zavese bile navnčene. Svetlela je samo svetiljka na radnom stolu u uglu. Za stolom je sedeo izuzetno debeo čovek buljavih očiju, divlje, neočeńljane kose i brade koja je dopirala do polovine grudi. Bilo je mnogo sedih u njegovoj bradi koje su ukazivale da je verovatno bio u kasnim četrdesetim. Ruke su mu bile čvrsto stisnute na stolu. Nije ustao kada su oni uńli. ,,Znači, bili ste tako Ijubazni da dodete, ledi Ejndņelstoun. Nisam bio siguran da hoćete. Ovde vińe ne dolazi mnogo Ijudi. Ne kao u stara yremena." ,,Vi ste Blumfild, pretpostavljam?" pitao je Sebastijan. ,,Da, ja sam Blumfild." Čupave obrve skupile su se nad Blumfildovim bledim očima. ,,A vi ste, vemjem, Ejndņelstoun." ,,Da." ,,Hm. Hteo sam nasamo da se posavetujem sa ledi Ejndņelstoun. Privatna stvar, znate." Činilo se da Blumfild drhti, iako je u sobi bilo veoma toplo. ,,Ne dopuńtam svojoj ņeni da ima konsultacije nasamo kada su u pitanju muńki klijenti. Siguran sam da razumete moj poloņaj. Ako ņelite da pričate sa njom, moņete to uraditi samo u mom prisustvu." ,,Bah. Kao da bih pokuńao da je iskoristim", Blumfild je gundao. ,,Ņene me ne zanimaju." ,,Zańto ste ņeleli da se konsultujete sa mnom, lorde Blumfild?" Prudens je zaobińla gomilu starih primeraka Morning Posta i Gazetta. Pronańla je stolicu ispred stola i sela. Nema svrhe čekati da on započne priču. Blumfild očigledno nije patio od druńtvenih ugladenosti. Jutros su, za vreme doručka, Prudens i Sebastijan raspravljali koju će strategiju primeniti. Sloņili su se da ona treba da ńto je moguće vińe drņi paņnju Blumfildu, tako da bi Sebastijan mogao slobodno da posmatra čoveka i njegovo okruņenje. Sada kad je videla ovaj neverovatni haos u
čitavoj kući, Prudens nije bila sigurna da će Sebastijan biti u stanju bilo ńta da primeti. 216 Blumfild je pogledao Prudens svojim buljavim očima. ,,Čuo sam da ste vi stručnjak za natprirodne fenomene, ledi Ejndņelstoun." ,,Neko vreme proučavam tu temu", skromno je priznala. Blumfild je dobio lukav izraz na licu. ,,Da li ste ikada stvarno sreli duha?" Iz nekog razloga, sećanje na ono prisustvo koje joj se činilo da je osetila u crnoj sobi u Karling Kastlu sinulo je u Prudensinoj glavi. ,,Bio je jedan slučaj kada sam pomislila da sam otkrila pravi primer natprirodne pojave", polako je odgovorila. ,,Ali nisam uspela da pronadem nijedan dokaz koji bi podrņao moje pretpostavke." Krajičkom oka videla je da je Sebastijan iznenadeno gleda. ,,Bar iskreno priznajete, a ne kao neki ńarlatani sa kojima sam razgovarao. Tvrde da redovno komuniciraju s duhovima. Govore mi ono ńto misle da ņelim da čujem, samo da bi dobili svoj honorar." ,,Ja ne naplaćujem svoje usluge", rekla je Prudens. ,,Čuo sam. To je jedan od razloga ńto sam vam poslao poruku." Tiho ńuńkanje prekinulo je Blumfilda. Umesto da se samo nonńalantno osvrne da vidi ńta se desilo, on se divlje trgao i skočio u stolici. ,,Ńta je to bilo?" pitao je piskavim glasom. ,,Kakav je to zvuk?" ,,Neki papiri skliznuli su na pod." Sebastijan se hladno osmehnuo i dońetao do mesta gde je nekoliko primeraka Morning Posta bilo rasuto po podu. ,,Sloņiću ih ponovo umesto vas," Blumfild je gledao u papire kao da ih nikada pre nije video. Nakostreńio se. ,,Ostavite ih." ,,Nije mi teńko da ih vratim natrag." Sebastijan se sagnuo dole da pokupi papire. Blumfild se naglo okrenuo prema Prudens. ,,Govoriću otvoreno o tome, gospodo. Imam razloga da yerujem da me juri jedan duh. Zahtevam da znam da li moņete da me oslobodite od tog duha pre nego ńto me ubije kao ńto je ubio ostale?"
Prudens je pogledala u Blumfildove čudne oči i znala je da on veruje u svaku svoju reč. Sklonila je ponovo purpurni til koji je padao sa ivice njenog ńeńira. ,,Znate li identitet tog duha?" ,,O, da. Da, poznajem je." Blumfild je izvukao maramicu iz svog dņepa i obrisao svoje znojavo čelo. ,,Rekla je da će se osvetiti. Za sada je ubila dvojicu od nas. Pre ili kasnjje doći će po mene." ,,Kako se zove taj duh?" pitala je Prudans. 217 ,,Lilijan." Blumfild je gledao u maramicu u svojoj ruci. ,,Ona je bila prilično lepo stvorenje. Ali nije htela da prestane da yrińti. Na kraju su morali da joj zapuńe usta." Pnidens je osetila da joj se dlanovi znoje u rukavicama. Razmenilaje kratak pogled sa Sebastijanom. On je zavrńio sa slaganjem novina i stajao je mirno u mraku. Odjednom joj je bilo drago ńto je on insistirao da pode sa njom danas. Skupila je hrabrost i okrenula se ponovo ka Blumfildu. ,,Zańto su to uradili Lilijan?" pitala je Prudens. Nije stvarno ņelela da čuje odgovor, ali znala je da mora da vodi Blumfilda kroz priču korak po korak, ako ņeli neńto da postigne. Blumfild je posmatrao svetiljku koja je gorela, izgubljen u nekom svom sopstvenom svetu. ,,Samo smo hteli malo da se ńalimo sa seljančicom. Ona je bila samo jedna obična devojka iz krčme. Nije da ne bismo platili za svoju zabavu. Ali ona je podigla toliku galamu. Nije htela da prestane da vrińti." Prudens je skupila svoje male prste u pesnicu. ,,Zańto je vrińtala?" ,,Ne znam. Nijedna druga devojka nikada nije." Blumfildove ruke su se tresle. ,,Pomislili biste da je bila lepo vaspitana, po tome kako se ponańala. Predloņio sam da nademo neku drugu, posluńniju malu razvratnicu. Ali Karling je ņeleo bań ovu. Na kraju smo je ubacili u kočiju. Konačno smo joj zapuńili usta." Blumfildovo lice se opustilo. ,,To je zaustavilo vrisak." Prudens je stegla zube od besa koji je buknuo u njoj. ,,Gde ste je odveli?" ,,U Karling Kastl. Karling je imao sobu za tu vrstu zabave. Napravljena specijalno za Prinčeve Yrline." Blumfild je pogledao u nju kao da je na trenutak zaboravio da je tu. Namrńtio se. ,,To je bilo ime nańeg kluba. Svidala nam se ta ironija u vezi sa nazivom, shvatate."
,,Shvatam." Prudens je poņelela da ga zadavi. Sebastijan je verovatno osetio bes koji je kipeo u njenom stomaku. Pomerio se i stao tačno iza nje. Osetila je da joj je spustio niku na rame. ,,Da li Prinčevi Yrline joń uvek koriste tu sobu za svoje privatne zabave?" Sebastijan je upitao prozaično, kao da je takva razvratnost bila neńto normalno za gospodu iz visokog druńtya. ,,Molim?" Blumfild je izgledao prilično zbunjen. ,,Ne, ne. To je sada zavrńena stvar. Nikada se nismo sreli ponovo posle te noći. Ona je sve upropastila. Bań sve, prokleta bila." 218 ,,K.ako je to upropastila?" Prudens je uspela da pita relativno mirnim glasom. Ubila se." Blumfild se ponovo namrńtio. A onda se ponovo zagledao u Svetiljku. Prudens se borila u sebi za samokontrolu. Njen zadatak je bio da izmami odgovore od Blumfilda, ne da mu govori ńta ona misli o tome. Da li se ubila zbog onoga ńto ste joj uradili?" ,,Karling je prvi imao." Blumfild je govorio veoma polako. ,,Bilo je krvi. Nismo to očekivali, znate. Karling je bio zadovoljan. Rekao je da je yredelo njegovog novca. Onda su se na nju popeli i Ringkros i Oksenam." ,,A vi?" Prudens je upitala. ,,Dok sam ja dońao na red, konopci su popustili. Oslobodila ih se i potrčala prema prozoru. Karling je pokuńao da je uhvati, ali se okliznuo i pao. Nosili smo crne odore, svi mi, znate. Ostali su bili previńe pijani da je stignu na vreme." Pradens se setila nejasnog sna sa crnim zavesama koje leprńaju oko prozora koji je vodio u mračno nińtavilo. ,,Lilijan je skočila kroz prozor?" ,,Na trenutak je zastala na prozorskom pragu. Onda je pokidala povez koji smo joj stavili na usta i pogledala nazad u nas. Nikada neću zaboraviti njen pogled dok nas je proklinjala. Nikada, dok sam ņiv." Blumfild je lupio pesnicom o sto. ,,Njene oči me progone tri proklete godine."
Prudens se guńila od besa. Par trenutaka bukvalno nije mogla da progoYori. Sebastijan je mirno nastavio njeno ispitivanje. ,,Sta vam je rekla kada vas je proklinjala?" pitao je bez ikakvog znaka emocija u glasu. ,,Kqje su tačno bile njene reči, Blumfilde?" ,,Platićete za ovo. Bog mi je svedok, kunem vam se da ćete platiti. Pravda će bitizadovoljena. " Blumfild je pogledao u svoje ruke koje su se tresle. ,,Zatim je skočila na kamenje dole. Slomila je vrat." ,,Ńta ste onda uradili?" Sebastijan je nastavio sa ispitivanjem. ,,Karling je rekao da moramo da se reńimo tela. Da napravimo da izgleda kao da se udavila. Umotali smo je u ćebe i odneli je do reke." Blumfildoy pogled bio je mračan. ,,Bila je tako laka. Nije uopńte bilo teńko nositi je." Prudens je ispravila ramena i rekla sama sebi da mora da zavrńi sa ovim ispitivanjem koliko god da je ono neprijatno"A sada verujete da se Lilijan vratila da vam se osveti?" 219 Blumfildove oči gorele su od uņasa koji je jedva kontrolisao. ,,To nije fer. Onaje bila samo jedna obična krčmarica. Hteli smo samo da se malo zabavimo." „1 kčmarice imaju osećanja kao i sve driige ņene", kruto je odgovorila Prudens. ,,Koje pravo ste imali da je prisilite da ude u kočiju i onako se ponańate prema njoj?" Otrgao joj se kratki uzdah kada je osetila Sebastijanove prste na svom ramenu. Ali odmah je shvatila da nema potrebe da brine ńto je prekinula Blumfildovu priču. On je ponovo gledao u svetiljku, razmińljajući o nečemu ńto je samo on mogao da vidi. ,,To je sve tako nepravedno", mrmljao je. ,,Seljančica se raeni već osvetila. Zańto ņeli da me ubije? Zar nije dovoljno učinila?" Prudens se nagnula napred. ,,Kako to mislite?Kako vam se to Lilijan već osvetila?" ,,Nisam bio sa ņenom od te noći", Blumfild je kukao. Na njegovom licu videlo se očajanje. Kao da uopńte nije primećivao Prudens sada. Joń uvek je gledao u prizor koji je video u svetlosti lampe. ,,Vińe ne mogu da budem sa ņenom. Unińtilaje mojn muńkost te noći."
Prudens je krenula da mu kaņe da je to i zasluņio, ako je zaista bio impotentan poslednje tri godine. Ali Sebastijan je ponovo stegao za rame, ućutkujući je. ,,A sada mislite da će vas ubiti?" Sebastijan je tiho nastavio. ,,Već je ubila Oksenama i Ringkrosa." Blumfild je sklopio svoje ruke koje su se tresle. ,,Znam da su rekli da je Ringkrosova smrt bila nesrećan slučaj i da je Oksenam počinio samoubistvo, ali to nije istina. Dobio sam ovu poruku, vidite." Uzeo je malo parče papira i pruņio ga Pnidens. Ona je pročitala kratku poruku. Lilijan će biti osvećena. ,,Odakle vam ovo?" pitala je Pradens. ,,Nańao sam na svom radnom stolu juče. Ona je tamo stavila, sigurno. Ņelim da je naterate da ode i ostavi me na miru", molio je Blumfild. ,,Kako, tačno zamińljate da to uradim?" Prudens je pitala. ,,Stupite u kontakt sa njom. Recite joj da sam već platio svoj deo za ono ńto se desilo." Prudens ga je pogledala. ,,Moņda će biti teńko ubediti je da je to dovoljno. Na kraju krajeva, vi ste joń uvek ņivi a ona je mrtva." 220 ,,To nije fer", Blumfild je ponovo rekao. ,,Platio sam za ono ńto se dogodilo. Ja čak nisam ni bio sa njom." ,,A'i ste gledali dok su je ostali imali", rekla je Prudens sa gadenjem. „1 vi biste to uradili da Lilijan nije skočila u svoju smrt." ,,Nisam zasluņio da me njen duh goni do smrti. Već sam platio, rekao sam vam." ,,Mislim", predloņio je Sebastijan veoma smireno",da bi bilo pametno da napustite grad na neko vreme." ,,Sta bi to promenilo?" Blumfild je okrenuo svoj uplańen poglcd prema Sebastijanu. ,,Ona je duh. Već je uspela da pronade Ringkrosa i Oksenama. Pronaći će i mene gde god da odem." Prudens je pogledala u Sebastijana. Očigledno je bilo da ņeli da Blumfild napusti London. Napućila je usta kao da razmińlja. ,,Moje profesionalno mińljenje je da ćete ostati neprimećeni neko vreme ako joń danas napustite grad."
,,Ne goyorite nikome gde idete", nastavio je Sebastijan. ,,Apsolutno nikom. Čak ni vańoj kućepaziteljki." Blumfild je bespomoćno protresao glavom. ,,Ali vi ne razumete. Ja ņelim da se ledi Ejndņelstoun suoči sa Lilijaninim duhom. Da joj kaņe da se meni već osvetila." ,,Treba mi vremena da smislim pravi način da stupim u kontakt sa njom", smińljalaje Prudens. ,,Takve stvari zahtevaju istraņivanje i detaljno planiranje. Ejndņelstoun je u pravu. Bilo bi najbolje da napustite grad na neko vreme." ,,Ali ja ne ņelim da putujem", cvileo je Blumfild. ,,Retko kad izlazim iz kuće. To me čini veoma uznemirenim. Patim od bolesnih ņivaca, znate." ,,Imam snaņan osećaj da ako ne napustite ovu kuću ńto pre je moguće", rekao je Sebastijan, ,,patićete od nečega mnogo ozbiljnijeg nego ńto su tanki ņivci." Blumfildove oči su se rańirile. ,,Ja sam sledeći, zar ne?" ,,Vrlo verovatno", jednostavno muje odgovorio Sebastijan. ,,Mislim da je Ejndņelstoun sasvim u pravu", odsečno se sloņila Prudens. ,,Ne mogu sa sigurnońću da garantujem vańu bezbednost bilo gde da se nalazite, naravno. Ipak pričamo o duhu. Ali ubedena sam da, ako biste smesta napustili grad, a da apsolutno niko ne zna gde ste krenuli, moņda ću uspeti da postignem neńto korisno." ,,Najmanje ńto moņemo da uradimo je da vam pruņimo joń malo yremena, Blumfilde", rekao je Sebastijan. ,,A imam utisak da je vreme od suńtinske vaņnosti." 221 Blumfild je pogledao u Prudens. ,,Naći ćete način da stupite u kontakt sa Lilijaninim duhom dok sam ja odsutan? Pričaćete sa njom?" ,,Ako je budem srela, sigurno ću pričati sa njom o tome", potvrdila je Prudens. ,,Dobro." Blumfild se umorno podigao na noge. ,,Srediću da odmah. Zahvalan sam vam, ledi Ejndņelstoun. Nisam znao kome da se obratim za pomoć. Počeo sam da brinem otkad je Ringkros pao kroz prozor sobe u tornju. Ali kada sam saznao da je i Oksenam mrtav, iskreno sam počeo da se plańim za svoj ņivot."
,,Bilo je veoma mudro od vas ńto ste pozvali moju ņenu da vas posavetuje", rekao je Sebastijan. ,,Ona je pravi stručnjak za takve stvari." ,,Nińta nije bilo isto posle te uņasne noći", ńaputao je Blumfild. ,,Bań nińta." Sebastijan je uzeo Pradens za niku. ,,Mislim da je najbolje da podemo, draga moja. Čeka vas veliki posao a siguran sam da Blumfild ņeli da ode ńtoje pre moguće." Prudens nije rekla ni reči dok je Sebastijan vodio kroz lavirint natrpanih stvari koje su popunjavale mračnu biblioteku. Bacila je jedan pogled nazad kada su stigli do vrata. Blumfild je stajao pored svog stola a njegov unutrańnji uņas lako se mogao videti u njegovim razrogračenim očima. Gledao je dole, u svetiljku. Sebastijan i Prudens prońli su brzo kroz hodnik do vrata. Ni jedno od nih nije ņelelo da čeka kućepaziteljku. Sebastijan je otvorio vrata i povukao Prudens napolje na hladnu ali suncem obasjanu ulicu. ,,Reci mi, draga moja", Sebastijan je blago upitao dok joj je pomagao da ude u kočiju koja ih je čekala, ,,ńta bi rekla Lilijaninom duhu kada bi stvamo uspela da pričań sa njom?" Prudens je čvrsto stegla torbicu u krilu. ,,Rekla bih joj da smatram da ima svako pravo da se osveti Prinčevima Yrline. Pozdravila bih njen trud. I joń bih joj rekla da je Dņeremi zaista mnogo voleo i da i on namerava da osveti njenu smrt." ,,Da." Sebastijan se osmehnuo onim svojim ledenim osmehom dok je sedao preko puta nje. ,,Mislim da bi to bila veoma prikladna pomka. Ali ipak nekako sumnjam da Lilijanin duh stoji iza Ringkrosove i Oksenamove smrti." 222 Prudens je duboko, smireno udahnula. ,,Shvatila sam to kada ste predloņili Blumfildu da napusti grad. To je zbog njegove zańtite, zar ne, Sebastijane? Ņeleli ste da nestane na neko vreme da ne bi postao ņrtva osobe koja je ubila Ringkrosa i Oksenama? Zańto niste upozorili i Karlinga?"
,,Nije mi preterano stalo ako i Blumfild i Karling budu mrtvi. Kako stoje stvari, svi Prinčevi Yrline zasluņuju da ih stigne Lilijanino prokletstvo. Ali ņelim da sklonim Blumfilda da bih mogao na miru da pretraņim onaj njegov mauzolej." Ta njegova izjava skrenula je Prudens paņnju sa njenog besa i vratila je na istragu. ,,Pretraņićete njegovu kuću?" ,,Biblioteku, u svakom slučaju." Sebastijan se naslonio na jastuke. ,,Blumfild očigledno nije bacio nińta iz kuće poslednje tri godine od Lilijanine smrti. Moņe biti zanimljivo pročeńljati ńta sve ima u njegovom radnom stolu." ,,Poćiću sa vama." ,,AH, Pru..." ,,Iz profesionalnih razloga, naravno." Pomerila je purpurni til u stranu i značajno ga pogledala. ,,Moram da insistiram, Sebastijane. Ipak, obećala sam lordu Blumfildu da ću pokuńati da kontaktiram sa Lilijaninim duhom." ,,Mislim da to nije pametno." ,,Biće potpuno bezopasno, moj lorde. Ako nas uhvate, samo ću objasniti da vrńim istraņivanje natprirodne pojave za mog klijenta." Sebastijanove oči su se caklile. ,,Onda dobro, draga moja. Ako nas budu uhvatili, prepustiću vama da reńite situaciju. Ali imajte na umu da poslednji put kada ste to uradili, zavrńilo se tako ńto ste se verili za mene." ,,Teńko da ću to ikada zaboraviti, moj lorde." Prudens je očajnički ņelela da sazna da li je on čuo njeno priznanje sinoć. U jedan sat tog jutra, Sebastijan je upalio lampu na Blumfildovom radnom stolu, izvadio ņičicu koju je bio ranije uvukao u rukav i gurnuo je u bravu. ,,Uvek nosite to sa sobom?" pitala je Prudens. ,,Uvek." 223 Pokazalo se relativno lako ući u kuću. Blumfildove brave bile su velike i zastrańujuće su izgledale, ali nisu bile naročito komplikovane. Sebastijan ih je otvorio bez velikog napora a Pnidens se opet divila njegovoj veńtini.
,,Ovo mesto je joń gore noću, nego preko dana", ńaputala je Prudens. Stajala je blizu i virila preko Sebastijanovog ramena dok se on bavio bravom na radnom stolu. ,,Ne znam kako Blumfild moņe da podnese da ņivi u tako mračnoj, pretrpanoj kući. Ja bih poludela." Sebastijan nije dizao pogled sa svog posla. ,,0n već jeste lud, ako niste primetili." ,,Ne znam. Ali je jedan veoma neobičan čovek." ,,Bar moņemo na mim da budemo u kući. Blumfild sigurno nije odloņio svoj odlazak iz grada danas. On se zaista plańi Lilijaninog duha." Sebastijan je osetio da se neńto pomerilo u bravi. Preplavilo ga je zadovoljstvo. ,,Da, ljubavi. Tako je. Otvori mi se. Sada polako. Pusti me unutra. Predivno." Prudens je blago protčstovala. ,,Da li ste svesni da pričate sa bravama na isti način na koji pričate sa mnom dok vodimo ljubav?" ,,Naravno. Vi i jedna fina, pametna brava imate mnogo toga zajedničkog. Obe me beskrajno zabavljate." ,,Sebastijane, ponekad ste nemogući." ,,Hvala vam. Stvarno se tnidim." Sebastijan je otvorio prvu fioku i pregledao njenu natrpanu unutrańnjost. ,,Prokletstvo. Ovo ćepotrajati." Prudensin novi purpurni ogrtač padao je na Sebastijanove čizme kada se ona primakla bliņe. ,,Izgleda da je većina Blumfildovih poslovnih papira nasumice naslagana." ,,Tako neńto se moglo očekivati, pretpostavljam. Evo, vi uzmite ovu hrpu." Sebastijan joj je pruņio gomilu papira. ,,Ja ću pregiedati ove." Izvukao je tri sveņnja iz fioke. ,,Ńta otprilike da traņim?" ,,Sve ńto ima neke veze sa Ringkrosom, Oksenamom, ili Karlingom moņe da nam bude intetesantno. Isto tako, sve gde se pominju velike sume novca. Najbolje bi bilo i jedno i drugo." Prudens ga je radoznalo pogledala. ,,Ne razumem." ,,Sasvim je jednostavno, draga moja. Postoji pregrńt motiva za ubistvo. Osveta, pohlepa, ludilo. Ali ipak ne mislim da imamo posla sa ludakom." 224 ,,Već smo zaključili da ludilo definitivno nije u pitanju."
,,Da, ali jedini koji izgleda ima razlog za osvetu je, pored nańeg duha, Dņeremi. Ako ste u pravu kada smatrate da on nije nińta znao o Ringkrosovoj i Oksenamovoj smrti, onda moramo uzeti u obzir treći mogući motiv." Svetlost lampe svetlucala je na staklima Prudensinih naočara. ,,Pohlepa?" ,,Tačno tako." ,,A ńta ako ne pronademo nińta ńto ukazuje na takav motiv?" Sebastijan je otvorio prvu fasciklu. ,,Onda ćemo morati ponovo da razmislimo o mogućnostima da je u pitanju osveta ili ludilo." Prudens se blago ugrizla za gornju usnu. ,,Ńta ćete preduzeti ako otkrijete da Dņeremi stoji iza ovih ubistava?" Sebastijan je prstom prelazio preko kolone cifara. ,,Staviću ga na stranu i odrņati mu veoma strogu lekciju." Prudens je treptala od zaprepańćenja. ,,Odrņaćete mu lekciju zbog zločina kao śto je ubistvo?" ,,Ne. Zbog toga ńto je za sobom ostavio dokaze koji ga mogu identifikovati kao ubicu. Ako je Dņeremi odlučio da se sveti, moraće da se malo vińe potrudi oko toga i da bude malo manje melodramatičan." Prudens se toplo osmehnula. ,,Da li to znači da ste odlučili da ne ņelite da ga uhapse?" ,,Zaključio sam da to ne bi bilo preterano zabavno." Bilo je negde oko dva sata kada je Sebastijan konačno otkrio ono za ńta je sumnjao da bi mogao da pronade. Poznati talas zadovoljstva ponovo ga je preplavio. Instinkt mu je govorio da je pronańao ključ za reńavanje ove misterije. ,,O, da." rekao je. ,,To mora da je to." ,,Ńta se deńava?" Prudens je spustila gomilu starih recepata koje je drņala u ruci. Sebastijan se smeńio dok je proučavao poslovni dogovor koji je pronńao u dnu donje fioke. ,,Motiv koji sasvim lepo objańnjava Ringkrosovu i Oksenamovu smrt. Mogla bi da objasni i Blumfildovu, ako bi se to desilo." ,,Nije u pitanju ludilo ili osveta?"
,,Ne, u pitanju je najjednostavniji razlog od svih." Sebastijan je otvorio dokument. ,,Pohlepa." 225 18, Deset minuta kasnije, Sebastijan je uńao u kočiju odmah posle Prudens. Navukao je zavese kad su krenuli napred. Zatim je upalio svetiljku i otyorio dokument koji je pronańao u Blumfildovom radnom stolu. Prudens je sedela preko puta njega, ńćućurena duboko u svom ogrtaču. S očekivanjem je gledala dok je on proučavao papire. ,,Smesta mi objasni, Sebastijane. Ne mogu vińe da izdrņim. „ Naglo je podigao pogled, joń uvek namrńten. A onda je video izraz u njenim očima. Ona je u ovome uņivala isto koliko i on. Opet mu je prońlo kroz glavu da je imao mnogo sreće kada je birao sebi nevestu. Nijedna osim njegove neobične Prudens ne bi mogla da razume kako se on sada oseća, i da čak deli taj momenat s njim. / voli ga. ,,Pa, Sebastijane? Ne drņite me vińe u neizvesnosti." On je ponovo vratio pogled na dokument. ,,Ovo je poslovni dogovor o investiranju u poslove otpremanja." Osmehnuo se. ,,Potpisali su ga Ringkros, Oksenam, Blumfild i Karling." Prudens ga je zagonetno pogledala. ,,Prinčevi Yrline su bili u poslu zajedno?" ,,Upravo tako. Ovaj dogovor napravljen je pre tri i po godine. Podelili su medu sobom deonice kompanije i uloņili novac u nekoliko poslova." ,,Kakve veze to ima sa Oksenamovom i Ringkrosovom smrću?" Sebastijan je paņljivo proučavao fini zakonski rukopis, traņeći detalje. ,,Prema ovom dogovoru, ako bi bilo ko od potpisnika preminuo, ostali bi nasledili njegov deo kompanije." Pogledao je. ,,Ako idemo tom logikom, ako bi trojica od četvorice bila mrtva, onda bi poslednji od njih nasledio kompaniju." Prudens je odmah shvatila. Njene oči su se rańirile kada je dońla do očiglednog zaključka. ,,Karling." ,,Da." Sebastijan se osmehnuo od hladnog zadovoljstva. ,,Mogao bi da bude i Blumfild, ali ja pre mislim da to mora biti Karling. Očigledno je
da je Blumfildu prevelika zbrka u glavi da bi on sam skovao plan i osWario ga, previńe je to komplikovan posao za njega." ,,Mislite da je lord Karling već ubio svqja dva prijatelja?" ,,Mislim da je to vrlo moguće. Blumfild je bez sumnje sledeći na spisku." Prudens je zamińljeno lupkala prstom po sedińtu pored sebe. ,,Prve dve smrti nikome nisu bile sumnjive. Svi pretpostavljaju da je Ringkrosov pad bio nesrećan slučaj, a Oksenamova smrt samoubistvo. Bilo bi lako namestiti da i Blumfildova smrt izgleda kao samoubistvo. lonako svi već misle da je lud. Ali zańto bi se tradio oko toga da uputi na Dņeremija kao mogućeg ubicu?" ,,Zato ńto bi moņda jednog dana neko posumnjao u tri slučajne smrti Ijudi koji su bili u poslu sa četvrtim", objasnio je Sebastijan. ,,Pogotovo kada bi četvrti postao izuzetno imućan tako ńto bi preuzeo kontrolu nad kompanijom." ,,Znači Karling je, ako on stoji iza ovih ubistava, preduzeo mere predostroņnosti?" ,,To je logična pretpostavka. Ńtitio je sebe pokuńavajući da namesti da neko drugi izgleda kriv. Ali u svakom slučaju, morao je da napravi da ta draga osoba ima motiv." ,,Karling je sigurao otkrio da je Dņeremi bio zaljubljen u Lilijan nekad", razmińljala je Prudens. ,,Shvatio je da tvoj rodak ima savrńen motiv da ubije Prinčeve Yrline." ,,Zatraņio je istragu da bi ispalo da je on potpuno nevin kada bi jednog dana dokazi izańli na videlo. Ko bi posumnjao da je ubica čovek koji je naručio istragu?" Sebastijan je razmińljao o Karlingovom ponańanju prońle noći. ,,Pogotovo kad taj isti čovek jasno stavlja do znanja da se plańi za svoj ņivot." Prudens je jače stegla ogrtač oko sebe. Njeno lice je bilo zaklonjeno kapuljačom. ,,Ako smo u pravu kada pretpostavljamo da je Karling ubica, onda moramo uzeti u obzir joń jedan interesantan aspekt ovog slučaja." „0 čemu se radi?" ,,Ne smemo zanemariti činjenicu da ste bań vi vodili istragu za Yistlkrofta. Zar ne mislite da je prilično neobična slučajnost da upravo
osoba koja vodi istragu pronade dokaze koji direktno upućuju na člana njegove prodice?" 226 227 Sebastijan se nasmeńio sa divljenjem. ,,Draga moja, postoje prilike kada nisam siguran čemu se vińe divim" vańoj inteligenciji ili yańoj strastvenoj reakciji na mene u krevetu." ^Sebastijane" ,,Znam, izbor je teņak. Srećom po mene, ne moram da biram izmedu te dve stvari. Mogu da uņivam u obe. A sada, sasvim ste u pravu. Ne moņemo pretpostaviti da je moja umeńanost u ovu istragu samo puka slučajnost." ,,Ńta mislite, kako je Karling saznao za vań hobi?" ,,Ako je uspeo da sazna za Dņeremijeva osećanja prema Lilijan, onda je sasvim sigurno izvrsno obaveńten." Prudens se namrńtila. ,,Ali ko je mogao to da mu kaņe?" Sebastijan je slegnuo ramenima. ,,Vistlkroft, bez sumnje. lako me muči zańto bi davao Karlingu informacije. Yistlkroftu je uvek bilo vaņno, čak vińe nego meni, da moj hobi ostane tajna. On vińe voli da njemu pripadnu sve zasluge u istrazi, tako da bi mogao da sam pokupi sve nagrade." ,,Pa, pretpostavljam da nije vaņno kako je Karling saznao za vańe interesovanje za vodenje istrage. Stvar je u tome da on to zna." Prudens je odmahnula glavom u znak gadenja. ,,Ostavio je dokaze koji upućuju na sirotog Dņeremija na mestima gde su se desili smrtni slučajevi, s ciljem da ih vi tamo pronadete i prepoznate." ,,Kakojeibilo." ,,Ne mogu da zamislim zańto je Karling mislio da ćete vi ņeleti da Dņeremi bude uhapńen zbog ubistva." ,,Svi znaju da ne volim bań preterano svoje rodake", rekao je Sebastijan. ,,Da, ali Karling je trebalo da zna, da bez obzira ńta je učinjeno ili rečeno, porodica je porodica. Trebalo je da pretpostavi da ćete ńtititi Dņeremija." Sebastijan je izvio obrvu. ,,Draga moja, vańa naivnost me ponekad zabrinjava. Karling je bio pragmatičniji u svom razmińljanju od vas.
Znao je ńta ja mislim o ostatku Fletvudovih i s punim pravom je pretpostavio da neću mrdnuti prstom da zańtitim bilo koga od njih." Prudens ga je pogledala. ,,Ne zadirkujte me vińe zbog toga, moj lorde. Znate vrlo dobro da nikada ne biste dopustili da Dņeremi visi." Sebastijan se nasmeńio. ,,Vańa neumorna vera u moj karakter nikada ne prestaje da me zabavlja, draga moja." Prudens ga je upitno pogledala. ,,Ńta ćemo sada da radimo? Ne moņemo da dokaņemo da Karling stoji iza ubistava. Za sada, sve ńto smo uspeli da postignemo jeste da sklonimo dokaze protiv Dņeremija pre nego ńto padnu u ruke vlastima. Sledeći put moņda nećemo imati toliko sreće." ,,Mislim da je vreme da joń jednom porazgovaram sa svojim rodakom", rekao je Sebastijan. ,,Sada?" ,,Ne mogu da zamislim bolje vretne", nastavio je Sebastijan. ,,Skoro je tri. On je bez sumnje u svom omiljenom klubu." ,,Poći ću sa vama", dodala je Prudens ņeljno. ,,Nećete poći sa mnom", mirno je odgovorio Sebastijan. ,,Prokleto dobro znate da ne moņete da udete u klub za gospodu," ,,Svesna sam toga." Prudens se vedro osmehnula. ,,Čekaću u kočiji sa vama dok Dņeremi ne izade iz kluba." ,,Prokletstvo", Sebastijan je promrmljao. Ali nije bilo ņestine u njegovim rečima. Naučio je da prepozna izgubljenu bitku kada naleti na nju. Nisu morali dugo da čekaju u magli pred klubom u ulici Sent Dņejms, pre nego ńto se Dņeremi pojavio. Sebastijan je gledao kako njegov rodak silazi niz stepenice i ide prema kočiji koja ga je čekala. Sa zadovoljstvom je zaključio da Dņeremi ne deluje nesigurno, Sebastijan je otvorio vrata kočije bań kad je Dņeremi prolazio. ,,Hteo bih da popričam sa vama, rodače." ,,Ńta do davola?" Iznenaden, Dņeremi je pogledao u kočiju u mraku. Njegov pogled preńao je sa Sebastijana na Prudens. ,,Ńta vi radite ovde, ledi Ejndņelstoun?" Ona mu je uputila ohrabrujući osmeh. ,,Hteli smo da pričamo sa vama o jednoj veoma hitnoj stvari, gospodine Fletvud. Da li biste nam se pridruņili?"
Dņeremi je oklevao, očigledno se boreći izmedu lepog vaspitanja i neugodnosti zbog Sebastijanovog prisustva. Učtivost je prevagnula. ,,Dobro." Uńao je u kočiju i seo. ,,Nadam se da neće trajati dugo. Krenuo sam kući. Bila je ovo duga noć i ujutru planiram da idem na boks meč." se Lilijan", dho je rekao Sebasfjan. Zaworio je vrata kočije. 228 229 o ,,Lilijan?" Dņeremi je gledao u nju dok je kočija kloparala ulicom ,,Zar niste već dovoljno rekli o tome?" ,,Nedavno sam saznao kako je umrla", nastavio je Sebastijan. ,,Pomislio sam da treba da znate istinu." ,,Ne razumem. Rekao sam vam da se Lilijan udavila." Prudens je dodiraula Dņeremijevu ruku. ,,Posluńajte Ejndņelstouna, gospodine Fletvud. Vańa voljena Lilijan se nije udavila. Njenu smrt izazvala su četiri uņasna muńkarca." Dņeremi je zaprepańćeno gledao. ,,Ne razumem", ponovio je. ,,Nismo ni mi do večeras." Sebastijan je ponovo upalio svetiljku u kočiji. Naslonio se na svoje sedińte i mirno ispričao Dņeremiju čitavu priču, uključujući i svoju umeńanost u istrazi. Bilo je dobro ńto je poveo Prudens sa sobom, pomislio je kada je zavrńio. Da nije, Dņeremi mu moņda ne bi poverovao. Ali njeno prisustvo i njen izraz iskrene zabrinutosti, davale su priči verodostojnost. Dņeremi je nekoliko puta pogledao u nju traņeći potvrdu. Svaki put je Prudens potvrdno klimnula glavom. ,,Istina je, gospodine Fletvud", rekla je na kraju. ,,Sve do reči. Ja sam lično pomagala kad smo ispitiyali Blumfilda." ,,A Karling je taj koji pokuńava da vas umeńa u Ringkrosovu i Oksenamovu smrt", dodao je Sebastijan. ,,Namerno se potrudio da ja pronadem dokaze koji su upućivali na vas." Dņeremi je skupio usta. ,,Zato ńto je mislio da ćete iskoristiti priliku da me vidite uhapńenog zbog ubistva." ,,Da." ,,Kaņete da se povremeno bavite istragama sličnim ovoj?" Dņeremi je pogledao Sebastijana.
,,Da." ,,Ali zańto biste zaboga izabrali da radite tako neńto?" Sebastijan je slegnuo ramenima. ,,Zato ńto me to zabavlja." Prudens je polako povukla natrag kapuljaču svog ogrtača. ,,Karling je napravio lońu procenu, naravno. Očigledno nije računao da, kao glava porodice, Sebastijan neće oklevati da vas zańtiti." ,,Oprostite mi, ledi Ejndņelstoun", Dņeremi je rekao ońtro, ,,ali i meni je teńko da poverujem u to kao ńto je očigledno bilo teńko i Karlingu." ,,Gluposti", negodovala je Prudens. ,,Rekla sam vam pre neki dan da ne treba sumnjati u Sebastijanovu lojalnost." Sebastijan je pogledao s neodobravanjem. ,,Nema potrebe da sada pričamo o tome, gospodo." Dņeremi je pogledao u njega a zatim u Prudens. ,,Da li su ta četvorica muńkaraca zaista zlostavljala moju sirotu Lilijan i poslali je u smrt?" Prudens je tuņno klimnula glavom. ,,Mislim da tu nema sumnje. Ali mi nikada nećemo uspeti to da dokaņemo." Dņeremijeve oči su se rańirile. ,,Ne zanima me da li moņete to da dokaņete ili ne, ledi Ejndņelstoun, vaņno je samo da ste sigurni u činjenice." ,,Sigurni smo koliko moņemo da budemo." Prudens je pogledala u Sebastijana. ,,Zar nije tako, gospodine?" ,,Ja verujem u Blumfildovu priču." Sebastijan je video da se Dņeremijeve ńake skupljaju u pesnice. ,,Ali isto tako mislim da bismo mogli da dobijemo potvrdu da je to istina." Dņeremi je naglo okrenuo glavu prema njemu. ,,Od koga?" ,,Od Karlinga lično", rekao je Sebastijan polako. ,,Predlaņem da vi i ja popričamo s njim." Dņeremi je oklevao, ispitujući Sebastijanovo lice. Onda je iznenada podigao bradu. ,,Za ime Boga, da." ,,Očigledno je vreme da napravimo nańe planove." Paidens je s ińčekivanjem gledala u Sebastijana. ,,Sta ćemo prvo uraditi?" ,,Prvo ćerao, draga moja, Dņeremi i ja odvesti vas kući." ,,O, ne, moj lorde, ne moņete me izostaviti iz ovoga." Dņeremi se namrńtio. ,,Ne smete nikako poći sanama, ledi Ejndņelstoun. Ovo je posao za muńkarce Zar nije tako, Ejndņelstoune?"
,,Da", rekao je Sebastijan, iznenaden ņestinom u njegovom glasu. ,,Upravo tako." Već se bio pripremio za raspravu kada je Prudens otvorila usta da neńto kaņe. Ovoga puta neće popustiti, rekao je sam sebi. Ali na njegovo zaprepańćenje, ona je zatvorila usta a da nije rekla ni reci. Bilo je skoro četiri sata ujutru kada je Sebastijan konačno ostao sam u kočiji sa Dņeremijem. Uputili su se prema Karlingovoj kući. Pre toga, krenuli su prvo da odvezu Prudens, koja je bila neuobičajeno tiha sve vreme. Kada su stigli, 230 231 Sebastijan je uveo unutra i poslao gore u krevet. Znao je da će ga ona čekati da se vrati i ispriča joj ńta se dogadalo. ,,Izazvaću Karlinga na dvoboj, naravno", Dņeremi je prasnuo čim je kočija krenula. ,,Stvarno?" ,,To je jedino ńto mogu da uradim da osvetim moju sirotu Lilijan. Kada samo pomislim kroz ńta je sve prońla te noći, krv mi proključa." ,,To ńto ćete rizikovati svoj ņivot u dvoboju, neće je vratiti. „ uzvratio je blago Sebastijan. Dņeremijeve oči su zasijale. ,,Nameravam da ga ubijem." ,,Da li ste dobar strelac?" ,,Jedno vreme sam veņbao u Mantonsu." Sebastijan se bledo osmehnuo. ,,Vańa majka zna za tu vańu zabavu?" Dņeremi se nelagodno promeńkoljio. ,,Ne, naravno da ne. Ona to nikada ne bi odobrila." Sebastijan je sluńao topot konjskih kopita po popločanoj ulici. ,,Recite mi, rodače, da li ste ikada stvarno učestvovali u dvoboju?" ,,Pa, nisam, ali siguran sam da mogu da pogodim svoju metu." ,,Smestiti metak u čoveka koji je uperio pińtolj u vas nije bań isto kao pogoditi metu u Mantonsu", objasnio je mirno Sebastijan. ,,To zahteva ledenu mimoću, a ne vatru u krvi. Previńe vas je obuzela strast." Dņeremi se namrńtio. ,,Priča se da ste imali dva, tri dvoboja u svoje .vreme." Sebastijan ga je blago pogledao. ,,Dvoboj je nezakonita stvar."
Dņeremi je naglo sklonio pogled. ,,Da, gospodine, znam." Pročistio je grlo. ,,Vi ste neka vrsta legende, gospodine, kao ńto i sami znate. Vi ste svetski čovek. Mnogo bi mi značilo kada biste mi dali nekoliko riagoveńtaja kako da se ponańam u dvoboju." ,,Vańa mama to ne bi dozvolilia." ,,Pustite sad moju mamu." Dņeremijev pogled odjednom je postao surov. ,,To se nje ne tiče. Moram da uradim ovo zbog Lilijan. Zar ne slwatate? Voleo sam tu devojku." Dņeremi je mislio ozbiljno, pomislio je Sebastijan. Stvarno je odlučio da to uradi. ,,Onda dobro. Ako dode do dvoboja, ja ću biti vań sekundant." Dņeremi je bio zapanjen. ,,Hoćete?" 232 ,,Hvala, Ejndņelstoune." Dņereiriga je i dalje gledao sa nevericom. To' ie stvarno lepo od vas. Cenim to." r Da H shvatate da, ako vas ubiju, vańa mama ce knv.ti mene. , L će misliti i moja ņena." Sebast.jan se osmehnuo. ,,Sa vasom mamom L ,« j. * da j. b»fcn. upucan", *„ j. roe" » je ™n» odgovono ln Dvoboj sa njto je krajnja mogucnost, ako ostale ne uSpe,u. "fsS jĕ pievińe ne,Zves.an^ Vrlo je nwguće da preiW na primer čak lako ga pogi. Mnogi preiwe. Yeruj.e m kada v_am kazem d, ?W „ je otkrio poslovni dogovor koji je povezivao Sdgli su do Karlmgove kuće sat pre nego svanuća. Magla je postajala batler, sav rańčupan i Ijut ńto su ga podigli iz kreveta u to . v.deo dvojicu mUŃkaraca kako stoje na ku.no, Ue svog gospodara da Ejndņebtoun smesta ņel, da ga vidi", tvo stlgao je kućl tek pre sat ^emena", negodovao je batler. ,,Neće mu se svideti da ga neko prob Sebastijan se nasmejao. ,,Nije mi preterano stalo 111 "eatler je primetio Sebasńjanoy osmeh. ,,Dobro, moj lorde. Ako rvn vań gospodm pnjatelj ņelite da udete, v,deću da njegovo gospodstvo da ste tu." Povukao se. 233
smireni. Nińta ne moņe da uznemiri ņivce protivnika nego da se pravite da se ili sjajno zabavljate ili čak da vam je strańno dosadno." ,,Moram da vam kaņem", suvo je rekao Dņeremi, ,,da ste vi majstor u tome. Dao bih bogatstvo da saznam kako uspevate da u takvitn situacijama delujete kao da se prokleto dobro zabavljate ili da vam je smrtno dosadno." ,,Talenat za glumu mi je u krvi, ako se sećate." Dņeremi ga je procenjivao pogledom. ,,Postoje mnogi koji kaņu da ste po prirodi hladnokrvni." Sebastijan je pomislio na Prudens koja ga je čekala kod kuće. „1 jedan čovek koji kaņe da nisam." Glasovi koji su se začuli na vrhu stepenińta privukli su paņnju Dņeremiju. ,,Mislim da Karling stiņe." ,,Pustićete mene da vodim razgovor sa njim", tiho je rekao Sebastijan. ,,Da, gospodine." Karling, obučen u srebrnosivu kućnu haljinu, prońao je rukom kroz kosu dok je silazio niz stepenińte. Na njegovom licu videlo se da je pomalo iznerviran, ńto je i bilo normalno za čoveka koga su iznenada probudili, ali pogled mu je bio budan i uznemiren. ,,Ńta do davola ņelite od mene u ovo zlo doba, Ejndņelstoune?" Pogledao je Dņeremija upitno. ,,Nadam se da neće potrajati." ,,Ne, uopńte neće trebati mnogo vremena", Sebastijan ga je uveravao. ,,Hoćemo li poći u biblioteku?" Karling je slegnuo ramenima i poveo ih do male biblioteke u koju se ulazilo iz hodnika. Pokazao im je pokretom ruke da se smeste u stolice dok je prilazio stolu gde je stajalo piće. ,,Popićete sa mnom po čańu?" ,,Ne", uzvratio je Sebastijan. Seo je u fotelju i nonńalantno prebacio jednu nogu preko kolena. ,,Ne", Dņeremi je rekao u istom hladnom tonu. Krajičkom oka je kratko pogledao u Sebastijana, a onda je i on seo. Nije uspeo da odglumi nezainteresovanost kao ńto je to učinio Sebastijan, ali se videlo da se trudi. ,,Kako ņelite." Karling je sipao sebi čańu brendija i okrenuo se prema njima zagonetno ih posmatrajući. „1? Ńta je to tako vaņno zbog čega ste morali da me posetite u ovo doba?"
234 ,,Dońli smo da popričamo sa vama o nedavnoj smrti vańa dva poslovna partnera", počeo je Sebastijan. ,,Poslovna partnera?" Mislim na Rmgkrosa i Oksenama." Karlmg je progutao brendi. ,,Zańto mislite da su oni moji poslovnl an se nasmeńio. Jz dokumenta koji sam pronańao u dovom radnom stolu. Iz uslova tog dogovora, jasno j e da ste sada vi paH znatno imućniji nego ńto ste bili pre nekoliko dana. A ako uspete da nronadete i ubijete Blumfilda, bićete joń bogatiji.' Karlmg je ostao sasvim miran. JJlagi Boņe. Optuņujete me da sam ubio svoje poslovne partnere?" Da" odeovorio je Sebastijan. ,,Upravo tako. "?o je najob.cmja glupost." Karling je sada posmatrao Dzerem.j, Rinekros je pao, a Oksenamje izvrńio samoubisWo. ' Odustanite od te priče", rekao je Sebastijan. ,,Znam sve, cak i to fc ste 'poS da umeńate mog rodaka. Zan]ma me s= a « kako ste doznali da ja povremeno obavljam ^strage za Bou ćemo kasnije." Vi ste ludi", prasnuo je Karling. iNisam. A nlje ni Blumfild. Bar ne sasy.m lud. On mi je ^spncao ń su Prinčevi Yrline uradili Lilijan." DzTremi je stegao rukama naslone fotelje. ,,0tdi ste je. Sil presekao pogledom. ,,0na je blla samo jedna kafanska drol^. Njen'ujakprodao je nama za to vece. Dobro smo plaUh za njene USlU Sna nije bila prostitutka", vlknuo je Dņerem, ^Nikada ne b, pnstala da p'ode sa vama, nikada. V, ste je kidnapovali, ko^no ,,Gluposti." Karling je prezrwo isknvio usta. ,,0naje ieftina kurvica sa dosta dobnm nogama." Vi čak ni ne poričete?" Dņeremi je s nevencom upit ' zlńto bM" Karling je pitao. .Umern da prepoznan, kurvu kad je vidim A kao ńto sam već rekao, za nju sam dobro pla Prokleti bili." Dņeremi je napola ustao sa stoh "Sedite dole", Sebastijan ga je smirivao. Dņerem! je oklevao i onda se nevoljko vratlo u f( je", optuņio je Karlinga. 235
Karling je prkosno podigao jedno rame. ,,Priznajem da sam bio na njoj. Nije bila baś iskusna, da vam iskreno kaņem. Starac nas je uveravao da je bila joń nevina i pretpostavljam da je bio u pravu." Dņeremi ga je gledao sa mrņnjom u očima. ,,Kučkin sine." Karlinga je ovo sve zabavljalo. ,,Vi ste stvarno bili zaljubljeni u nju, zar ne?" ,,Da, ja sam je voleo, prokletniče." „1 zato ste ubili Ringkrosa i Oksenama, je li tako?" Karling ga je hladno provocirao. ,,Hteli ste da osvetite svoju malu kafansku drolju." ,,Nisam ih ja ubio", prońaputao je Dņeremi. ,,Zato śto nisam znao za njihovu krivicu. Ali odlučan sam u nameri da vas unińtim zbog onog ńto ste učinili Lilijan." ,,Da me unińtite?" Karling se zagrcnuo. ,,Kako to nameravate da me unińtite?" Sebastijan je odlučio da je bolje da on ponovo preuzme kontrolu. Znao je da će biti teńko obuzdati Dņeremijevu vatrenu narav. ,,Lorde Karling, nema svrhe da dalje razvlačimo priču. Dovoljno je reći da verujem da ste vi ubili Ringkrosa i Oksenama." ,,Ne moņete biti sigurni u to." ,,Vi ste jedini imali motiv", Sebastijan mu je smireno protivrečio. ,,Vań rodak je imao motiv", uzvratio je Karling. ,,Hteo je da osveti svoju fuficu iz krčme." ,,Ne, nije, zato ńto nije znao ńta su Prinčevi Yrline uradili njegovoj Lilijan dok mu ja nisam ispričao." Karlingu je krenula para na nos. ,,Kako moņete biti sigurni u to?" ,,Recimo samo da verujem svojim instinktima." Sebastijan je leņerno stavio ruku na koleno. ,,Ali to je nebitno. 1 da sam pomislio da je Dņeremi ubio Ringkrosa i Oksenama da bi osvetio Lilijan, ne bi me to mnogo brinulo." ,,Ovde se radi o ubistvu, ne moņete tako." Karling je reagovao. ,,Pa ńta? Zasluņili su da budu ubijeni. Da je Dņeremi odgovoran za to, moja glavna briga bila bi da se potrudim da on ne ostavi neki dokaz sledeći put." Dņeremi ga je iznenadeno pogledao.
U Karlingovim očima plamteo je bes. ,,Prokletstvo, Ejndņelstone. Hoćete da kaņete da biste zańtitili Fletvuda od zakona čak i kad bi bio kriv za ubistvo?" 236 ,,Radije ne bih donosio ishitrene zaključke", rekao je Sebastijan. ,,U svakom slučaju, uveravam vas da ne bih predao svog rodaka Bou Stritu zbog ovih ubistava." ,,Ne mogu da poverujem da biste ńtitili jednog Fletvuda", Karling je ńkripeo zubima od besa. ,,Svi znaju da ih sve redom mrzite." ,,Priznajem da mi nisu posebno dragi odredeni članovi moje porodice. Ali njih ne prezirem toliko koliko Ijude koji otimaju i siluju bespomoćnu devojku." Karling je lupio pesnicom o sto takvom ņestinom da se vaza koja je stajala na povrńini stola zamalo nije prevrnula. ,,Ona je bila samo jedna kafanska drolja. Zańto vam je to toliko bitno?" ,,Vi izgleda ne shvatate", ponovio je Sebastijan. ,,Lilijan je jedino ńto je bitno u ovoj priči." ,,Ne mogu da verujem", Karling je reņao. Dņeremi je skupio ńake u pesnice. ,,Pravda će biti zadovoljena." Sebastijan je i preko volje postajao polako svestan da se u njemu rodilo neko pońtovanje prema Dņeremiju. ,,Prokleti bili, Ejndņelstoune, ne moņete nińta da dokaņete." Karling je ispio svoj brendi i bacio čańu sa strane. ,,Apsolutno nińta." Sebastijan se opet nasmeńio onim svojim ledenim osmehom. ,,Nema potrebe bilo ńta da dokazujemo. Priznali ste da ste kupili Lilijan od njenog ujaka. Priznali ste da ste je silovali, To nam je dovoljno." ,,Dovoljno za ńta?" podrugłjivo je pitao Karling. ,,Nijedan sud neće me osuditi za silovanje. To se dogodilo pre tri godine i ona je bila jedna najobičnija kurva." ,,Meni će biti dovoljno da zatraņim da napustite London joń ovog popodneva. Dajem vam joń dva dana da sredite sve za svoj odlazak iz Engleske. 1 da se ne vraćate." Karling je s nevericom gledao u njega, potpuno ońamućen. ,,Vi ste ludi kao i onaj Blumfild. Zańto bih ja otińao iz Engleske?"
Sebastijan je ukrstio pogled sa njegovim. ,,Zato ńto, ako to ne uradite, potrudiću se da obavestim vańe poverioce da je kompanija koju ste osnovali sa Prinčevima Yrline samo jedna prevara i da su deonice bezvredne." ,,Ali kompanija ima para. I deonice nisu bezvredne, prokleti bili, one vrede čitavo bogatstvo." ,,Kada ja budem zavrńio sa vama, one će vredeti manje od papira od kojeg su napravljene", Sebastijan je nastavio. ,,Imam i moć i veze da to uradim. I vi to dobro znate." 237 Karling je zatresao glavom, joń uvek zaprepańćen. ,,Ovo nerna nikakvog smisla... Nińta ne shvatam. Ņelite da me proterate iz zemlje zato ńto sam se jednom prilikom malo zabavio sa kafanskom fufom?" ,,Verujem da će vam, vremenom, kada malo razmislite o svemu, čitava situacija postati jasna." Sebastijan je ustao. ,,A sada nas izvinite, moj rodak i ja morali bismo da krenemo." Dņeremi je skočio na noge. Okrenuo se prema Karlingu. ,,Nemojte napraviti pogreńan izbor, lorde Karling. Ako ne napustite London danas, izazvaću vas na dvoboj. Ejndņelstoun je pristao da mi bude sekundant." Istog trenutka, u Karlingovim očima videlo se da razmińlja o noYonastaloj situaciji. Pogledao je Sebastijana. ,,Ah, sada sve ima vińe smisla. Bez sumnje biste se silno zabavili kada bih ja ubio jednog Fletvuda za vas, zar ne, Ejndņelstoune? Da li je to poenta ove drame koju ste smislili?" ,,Bań suprotno, to bi bilo stvarno zamarajuće za mene." Sebastijan je krenuo prema vratima. ,,Zato ńto bih onda ja imao obavezu da vas izazovem na dvoboj." ,,Prokleti bili, Ejndņelstoune. Zańto biste me, do davola, izazvali da osvetite jednog Fletvuda?" Karling je uzviknuo. ,,Nisam sasvim siguran zańto", priznao je Sebastijan. ,,Ima neke veze sa mojom odgovornońću prema porodici ili tako neka glupost. Yerujem da bi moja ņena umela to da vam objasni." 19.
Sebastijan je stigao kući pred samu zoru. Čuo je udaljeni zveket posuda iz kuhinje dok se peo uz stepenike. Ako se za ugladene članove visokog druńtva dan tek zavrńavao, za njihove sluge već je počinjao novi. Polako je razvezao kravatu dok je hodnikom ińao do svoje spavaće sobe. Mogao je da oseti prepoznatljivu napetost duboko u sebi. Ovo je bilo doba dana koje je najvińe mrzeo. Vreme kada se novi dan i mračna noć bore, a ni svetlost ni tama ne donose nadu. Sebastijanu se činilo da je ta bolna hladnoća u njemu najprisutnija upravo u tom satu. Osećanje da je zauvek ułwaćen u ledenu sivu maglu uvek mu se činilo najjače bań u zoru. Ali nije bilo toliko jako kao nekada, shvatio je. Znao je da je to zato śto je sada imao Prudens koja čeka na njega. Kada prode zora, moći će da se izgubi u njenoj toplini. Kako je preņiveo svih ovih godina bez nje? Otvorio je vrata svoje spavaće sobe i video da nije prazna. Prudens je zaspala u njegovom krevetu umesto u svom. Lucifer se sklupčao pored nje. Mačak je otvorio svoje zlatne oči i ne trepnuvńi gledao u Sebastijana. Sebastijan je prińao krevetu i na trenutak posmatrao Prudens. Njena kosa slobodno se rasula na jastucima, a spavaćica joj je skliznula sa jednog ramena. Delovala je neņno, toplo, a pre svega nevino. Zbog nje, on vińe nije bio sam na ovom svetu. Okrenuo se i pońao prema stočiću gde je drņao flańu sa brendijem. Sipao je sebi čańu i seo ispred prozora da sačeka zoru. Lucifer se pojavio pored fotelje. Bez napora se popeo na Sebastijanovu nogu i namestio se da i on kroz prozor posmatra nečujni sukob noći i dana. Sebastijan je pomazio mačka i uzeo gutljaj brendija. ,,Sebastijane?" ,,Stigao sam kući, Pru." Čuo je da je ustala iz kreveta i dońla do njega. Stavila je ruku na njegovo rame. ,,Da li je sve u redu?" neņno je upitala. ,,Susret sa Karlingom je prońao kao ńto ste planirali?" ,,Da." Sebastijan je prestao da mazi Lucifera i posegnuo za njenom rukom. ,,Verujem da će vrlo brzo napustiti Englesku."
Prudens je blago stisnula prste. ,,Znala sam da ćete se pobrinuti za sve, moj lorde." ,,Stvarno?" ,,Da. Vi ste dobar čovek, Sebastijane. Yeoma sam ponosna ńto sam vańa ņena." Te njene jednostavne reči dotakle su ga duboko, topeći joń onog leda. ,,To sam učinio zbog vas, Pru." ,,Znam da biste učinili sve da spasite Dņeremija i da me nikada niste sreli." Nije hteo da se raspravlja sa njom, zato joj nińta nije odgovorio. Uzeo je joń jedan gutljaj brendija. 239 I Prudens je za trenutak ćutala. ,,Mislite li da ćete ikada moći da spavate u ovo doba?" ,,Ne. Mrzim zoru. Bez obzira koliko je svetao dan, hladnoća magle je joń uvek tu, čeka na mene." ,,Čeka na svakoga, Sebastijane. Tajna je u tome da joj se ne suprotstavljate sami." Stegnuo joj je ruku jače. Zajedno su gledali kako se svetlost bori sa tamom. Nakon nekog vremena, Sebastijan je primetio da je magla dobila jednu mnogo svetliju nijansu sive boje. Jutro je stiglo. Sebastijan je spustio Lucifera na pod. Zatim je ustao iz fotelje, podigao Prudens i na rukama je odneo do kreveta. Skinuo je sve sa nje, nestrpljiy da uņiva u njenoj toplini koja ga je čekala. Novosti o Karlingovom odlasku iz Londona nisu izazvale nińta vińe od uobičajenog komeńanja mćdu gostima na zabavi kod Brendonovih te večeri. Prudens je spomenula to Sebastijanu dok su zajedno stajali pored prozora. Sebastijan se osmehnuo. ,,Nema razloga da bilo kome izgleda čudno ńto je Karling iznenada napustio grad. Nema nińta neobično u tome." ,,Mislite da će ih vińe zainteresovati kada čuju da je napustio zemlju?" ,,Da", sloņio se Sebastijan zadovoljno. ,,To će bez sumnje privući vińe paņnje." Osvrnuo se po sobi. ,,Vidim da je stigla ledi Pembrok." Prudens je stayila svoje nove naočare i ugledala Hester. ,,Da, evo je." Yeselo je mahnula lepezom svojoj
prijateljici. ,,Pitam se da li je nańla neke nove klijente za mene. Sad kada je tvoja istraga zavrńena, red je na mene da pronadem neńto zanimljivo za nas." ,,Ne bi mi smetalo malo mira i tińine neko vreme." Sebastijan je rańirio oči. ,,Prokletstvo. Dņeremi dolazi ovamo." ,,Gde je? Ovo blesavo staklo je takva glupost." Prudens je ponovo stavila svoje moderno staklo i pogledala u gomilu. Dņeremi se probijao kroz guņvu i ińao prema njima. Izgledalo je da jedva čeka da stigne do Sebastijana. ,,Mislim da ste u očima svog rodaka postali neka vrsta heroja, moj lorde, kao ńto je bio sluńaj sa Trevorom." ,,Mogu da smislim mnogo drugih, zanimljivijih načina da se zabavim nego da glumim heroja jednom mladom čoveku." Sebastijan je ispio do dna čańu sa ńampanjcem kada je stigao Dņeremi. ,,Dobro veče, ledi Ejndņelstoun." Dņeremi se graciozno poklonio kada mu je Prudens pruņila ruku. ,,Dobro veče, Dņeremi." Prudens mu se osmehnula. Dņeremi je pogledao Sebastijana s iskrenim pońtovanjem. ,,Verujem da ste čuli da je Karling danas popodne napustio grad." ,,Čuo sam." ,,Ne sumnjam da će vrlo brzo biti na putu za Kontinent." Dņeremi je uzeo čańu ńampanjca sa posluņavnika kada je sluga prońao pored njega. ,,Pretpostavljam da bi trebalo da budem zadovoljan time ńto je on izbačen iz zemlje, ali joń uvek mislim da on nije dovoljno platio za ono ńto je uradio." ,,Verujte rni, za Karlinga je pravi pakao to ńto je proteran iz Engleske", rekao je Sebastijan. ,,Pogotovo kada bude shvatio da će se njegovo novostečeno bogatstvo brzo istopiti." Prudens ga je iznenadeno pogledala. ,,Zańto bi se istopilo? Shvatila sam da ste mu obećali da nećete unińtiti njegovu kompaniju pod uslovom da napusti zemlju." ,,Jesam." Sebastijan je imao svoj ledeni osmeh na licu. ,,Koliko to moņe da mu znači. Kada se bude pročulo da je napustio Englesku a da je drugi preostali potpisnik ugovora ludi Blumfild, vrednost deonica naglo će
pasti. Kroz nekoliko meseci biće potpuno bezvredne, a kompanija će biti primorana da objavi bankrotstvo." Dņeremi ga je posmatrao. ,,O tome nisam razmińljao, gospodine. Hoćete da kaņete da Karling neće moći da zadrņi bogatstvo?" ,,Ne dugo. Glasine da je Blumfild glavni sigurno će unińtiti poverenje ulagača." ,,Sjajno." Dņeremi se zadovoljno osmehnuo. ,,Znači to ste mislili kada ste rekli da će biti unińten. Yeoma mudro od vas, ako mogu da primetim, Ejndņelstoune." Prudens se ponosno smeńkala. ,,Ejndņelstoun je veoma paraetan čovek." Sebastijan je podigao obrvu. ,,Hvala vam draga moja." Dņeremi se namrńtio. ,,Pitam se da li je Karling svestan svoje konačne sudbine?" ,,Pretpostavljam da će uskoro shvatiti kolika je njegova kazna", rekao je Sebastijan. ,,Njegovi bankari će ga bez sumnje obaveńtavati o propadanju njegovog bogatstva." 241 240 Dņeremi ga je uznemireno pogledao. ,,Mislite da će zato pokuńati da se vrati u Englesku?" ,,Da se suoči sa gomilom besnih poverioca i velikom verovatnoćom da zavrńi u zatvoru zbog dugova?" Sebastijan je pitao. ,,Iskreno, sumnjam u to. Ali i ako se vrati, suočićemo se sa problemom." ,,Znači, to je zavrńena priča." ,,Verujem da je tako", odgovorio je Sebastijan. Prudens se priguńeno osmehnula. ,,Nadam se da ste vas dvojica svesni pogleda koje ste privukli." Dņeremi se nacerio. ,,Znam. Ljudi nisu naučili da vide Ejndņlstouna kako prijateljski čavrlja sa članovima svoje porodice. O, usput, to me podsetilo, gospodine. Ispričao sam mami da ste mi vi pomogli da ne budem uhapńen zbog ubistya." Sebastijan se zagrcnuo sa ustima punim ńampanjca. ,,Prokletstvo. Yerujem da joj niste ispričali celu priču." ,,Naravno da nisam",, Dņeremi se uozbiljio. ,,Znam da bi sigurno imala neku primedbu da sam joj ispričao sve detalje. Objasnio sam joj da je
ubica iskoristio to ńto su svi znali za zavadu izmedu vas i ostatka Fletvudovih i pokuńao da time prikrije svoje tragove." ,,Ńta ste joj joń rekli?" Sebastijan je očekivao lońe vesti. ,,Samo to da ste upotrebili svoju moć da osigurate da mi Bou Strit ne bude za petama." I Prudens je videla nejasne konture poznatog lika kako se probija kroz gomilu. Ponovo je podigla svoje stakalce. ,,Kad smo već kod toga, gospoda Fletvud upravo dolazi ovamo." ,,Blagi Boņe", Sebastijan se ńalio. ,,Zar ću biti primoran da provedem čitavo veče u druńtvu svojih rodaka?" ,,Siguran sam da Mama ņeli samo da vam se izvini, gospodine." Dņeremi ga je uveravao. ,,Bez sumnje je to upravo ono ńto je naumila." Prudens je preteći pogledala Sebastijana. ,,Najmanje ńto moņete da uradite je da bar budete učtivi, Ejndņelstoune." Sebastijan se mračno osmehnuo. ,,Ako mi se strina Drusila stvarno bude izvinila, pojeńću svoju kravatu." Drusila se zaustavila pred Sebastijanom. ,,Tu ste, Ejndņelstoune." ,,Da, gospodo, tu sam. I ńta sad?" ,,Budite pristojni", Prudens je procedila kroz zube. 242 Drusila nije obratila paņnju na to. Pogledala je Sebastijana. ,,Moj sin mi kaņe da ste vi ispunili svoju duņnost prema porodici u vezi sa odredenom situacijom koja je mogla postati sramna za Fletvudove." Poznato osećanje oņivelo je u Sebastijanu. Ponovo je uņivao u svojoj nedoličnoj zabavi. ,,Moņete biti sigurni, gospodo, da vińe ne postoji neposredna opasnost da Dņeremi bude obeńen." ,,Nadam se da je tako. Ipak je on Fletvud. A nijedan Fletvud nije visio joń od Kromvela." Drusila je sklopila svoju lepezu jednim kratkim, elegantanim potezom. ,,Dņeremi je joń ispričao da ipak niste vi pokuńali da ga poveņete sa pogibijom ono dvoje Ijudi." ,,Dņeremi vam je i to objasnio?" Sebastijan je pitao. ,,Da, objasnio mi je." „1 vi ste mu poverovali, gospodo?"
Prudens ga je podbola laktom u rebra i nasmeńila se Drusili. ,,Ejndņelstoun vas zadirkuje, gospodo. Kao ńto vam je poznato, on ima veoma neobičan smisao za humor." ,,Jao." Sebastijan je paņljivo preńao rukom preko rebara. ,,Sada mi nije smeńno, gospodo", ņalio se. Drusila je s neodobravanjem pogledala u Prudens. ,,Stvarno, draga moja, takva budalasta igra teńko da priliči balskoj dvorani." ,,Nisam se igrala", promrmljala je Prudens. Bila je svesna da je sve vińe i vińe glava počelo da se okreće prema njima. Pradens je mogla da oseti kako svuda oko nje, medu tom gomilom Ijudi, raste ińčekivanje poput nekog ogromnog, nadolazećeg talasa. Mogla je isto tako da predoseti Sebastijanovu novu podrugljivu primedbu upućenu njegovoj strini. Molila se u sebi da neńto spreči novu svadu, i u tom trenutku pojavila se Hester. Očigledno je, kao i svi ostali u toj prostoriji, pomislila da se sprema joń jedna katastrofa, i zato je hrabro odlučila da to spreči. Uznemireno je pogledala Pradens a onda se okrenula prema Drusili i odglumila iznenadenje. ,,Oh, zdravo, Drusila", prińla je Hester. ,,Nisam videla da ste ovde. Kako ste večeras, draga?" ,,Hvala na pitanju, dobro sam, Hester. Bań sam htela da popričam sa Prudens o njenoj haljini." ,,Lepaje, zarne?" Hester je bila oduńevljena ńto su se dotakle, kako joj se činilo, bezbedne teme. ,,Ta specijalna nijansa boje lavande je trenutno u modi, znate." 243 ,,Čini je da izgleda kao isprana krpa za posude", Drusila je bila nemilosrdna. „1 svi ti karneri na njoj izgledaju stvarno smeńno." Namrńtila se prema Prudens. ,,Vidim da joń niste pronańli novu modiskinju." Prudens je osetila kako crveni. Bespomoćno je pogledala u Sebastijana, ali on nije delovao raspoloņen da joj pomogne. ,,Ne, gospodo, nisam imala vremena. Ali nameravam to da učinim prvom prilikom kada budem slobodna."
,,Nema druge, moraću da vas upoznam sa mojom", Drusila je Ijubazno predloņila. ,,Mislim da će moņda uspeti da uradi neńto sa vama. Posedujete odredene mogućnosti." Prudens je zastalo srce. Primetila je kako Sebastijanove oči sijaju. Uspela je Ijubazno da se osmehne. ,,To je vrlo Ijubazno od vas, gospodo." ,,Neko mora da se pobrine za vas. Ipak ste vi grofica od Ejndņelstouna. Izgleda da ću morati da uzmem na sebe obavezu da vas podučim. Neke stvari se očekuju od supruge glave porodice." ,,Da, naravno", slabańno je odgovorila Prudens. „ ,,Srediću da odem u kupovinu sa vama ńto je pre moguće." Drusila se okrenula na peti i zaputila se u guņvu. Hester je uzbudeno mahala lepezom. ,,Draga moja Prudens, moņda je u pravu. Sada kad malo bolje razmislim, nisam sasvim sigurna da su boja lavande i Ijubičasta bań odgovarajuće boje za tebe." ,,Ti si bila ta koja je birala boje", Prudens je negodovala, vidno nezadovoljna. ,,Da, znam, te boje su vrlo moderne. U svakom slučaju, mislim da se moramo pokoriti Drusilinoj stručnosti." Hester je proučavala Sebastijanov strogo elegantni crno-beli smoking. Zatim je pogledala u Dņeremija, koji je ostavljao podjednako sjajan utisak. ,,Izgleda da Fletvudovi zaista imaju urodeni osećaj za stil. Trebalo bi to dobro da iskoristiń." Sebastijan se blago osmehnuo Prudens. ,,Upravo tako, draga moja. Prepusti se veńtini moje strine i ne brini za cenu. Nińta nije skupo da vidim kako se snalaziń sa njom." Prudens ga je presekla pogledom. Znao je vrlo dobro da se ona unapred uņasava tog iskustva. ,,Da se niste usudili da mi se smejete, Ejndņelstoune, ili ću preduzeti neke drastične korake, kunem vam se da hoću." ,,Morate mi oprostiti, draga moja." Davolski se osmehnuo. ,,Vidim da ću se uskoro sjajno zabavljati." ,,Stvarno, Sebastijane." 244
,,Vi ste ņeleli mir u porodici, ņeno moja. E pa, ostvarila vam se vańa najveća ņelja. Biće neverovatno zabavno videti vas kako se nosite sa matorom veńticom. Oh, oprostite, mislim, sa strinom Dmsilom." Dņeremi se kreveljio. ,,Mama ima dobre namere, ledi Ejndņelstoun. Ali bojim se da ima veoma jak osećaj odgovornosti prema porodici." ,,Sigurna sam da je tako", Prudens je tuņno odgovorila. ,,Aja sam, draga moja", Sebastijan je mirno nastavio, ,,siguran da ćete se vas dve odlično slagati." Prasnuo je u smeh. Prudens ga je posmatrala. Sebastijan se smejao sve jače i jače. Nije se čak udostojio da prestane i kad su svi u prostoriji okrenuli pogled prema njemu. Prudens je zajedljivo pogledala u Dņeremija. ,,Da li biste imali neńto protiv da igrate sa mnom, Dņeremi? Ako budem ostala ovde pored Ejndņelstouna, bez sumnje ću doći u iskuńenje da se osramotim pred svima i ńutnem ga u cevanicu." Sebastijana je opet uhvatio smeh. Dņeremi je pogledom zatraņio dopuńtenje od Sebastijana. Onda se osmehnuo i pruņio ruku prema Prudens. ,,Biće mi zadovoljstvo, gospodo." ,,Hvala vam." Tek kada je izańla na podijum sa Dņeremijem, Prudens je shvatila da je pripadnicima visokog druńtva dala novi povod da se čude. Sve oči bile su sada uprte u nju. ,,Ljudi nas gledaju." ,,Zar moņete da ih krivite?" Dņeremi se zadcwoljno smeńkao dok su igrali valcer. ,,Dama Palog Andela igra sa jednim iz klana Fletvudovih. Da bude joń gore, nema nagoveńtaja da će davo dati oduńka svom gnevu u znak odmazde. Previńe je zauzet cerekanjem zbog neke ńale koju samo on moņe da razume." ,,Pomisliće da je Ejndņelstoun izgubio razum", Prudens je zaključila. „1 moņda će biti u pravu." ,,Joń ujutru će se po celom gradu već uveliko pričati da je zavada medu Fletvudovima zavrńena." Glasno je razmińljao Dņeremi. ,,Pretpostavljam da to ńto će me pod svoje uzeti vańa majka nije previsoka cena za kraj jedne svade", Prudens se trudila da razmińlja
pozitivno. ,,Nemojte biti tako sigurni u to." 245 Prudens je joń uvek gundala zbog predstojećeg odlaska u kupovinu kada je sat vremena kasnije Sebastijan drņao pod ruku i izveo u hladnu, maglovitu noć. ,,To me stvarno opterećuje, Sebastijane. Kod kuće niko nikada nije primećivao moju garderobu. Ovde u gradu izgleda da nisam u stanju nikome da udovoljim. I ńta treba da uradim sa odećom koju sam naručila dok me Hester vodila u kupovinu, pitam vas?" ,,Treba da je poklonite, pretpostavljam." Sebastijan je dao znak slugi da doveze kočiju. Njihovog kočijańa nije bilo moguće videti u nepreglednoj gomili koja je stajala na ulici ispred velike kuće. ,,Kome da je poklonim?" Sebastijanu je zaigrala usna. ,,Nekome ko izgleda dobro u nijansama Ijubičaste i boje lavande." Uzeo je za ruku i nestrpljivo poņurio niz stepenińte. ,,Podimo. Morali bismo da sačekamo joń dvadeset minuta dok se kočija probije kroz ovu guņvu. Bolje da sami prońetamo do nje." ,,Dobro. lonako mi se bań ne stoji dugo ovde napolju. Prilično je hladno večeras." Bar je obukla ogrtač ovog puta, pomislila je. Sebastijan je insistirao na tome. Bilo je teńko razlikovati jednu kočiju od druge kroz gustu maglu koja se spustila. Crna kočija Ejndņelstounovih čekala je na kraju dugačke kolone. Lakej u poznatoj crno-zlatnoj uniformi prińao je da otvori vrata Prudens. Neńto joj se učinilo drugačije u vezi sa njim. Pogledala ga je i shvatila da ga ne prepoznaje. Pre nego ńto je mogla da stavi svoje stakalce da bi ga bolje pogledala, čula je kako Sebastijan psuje. ,,Ko je do davola..." Tupi udarac prekinuo je njegove reči. Sebastijan je zastenjao. Prudens se osvrnula oko sebe osetivńi da je pustio njenu ruku. ,,Sebastijane." Instinktivno je posegnula za njim kada se sruńio na trotoar. Ali bio je previńe teņak da bi ga podigla. Klečala je pored njega na kolenima. ,,Dragi Boņe, Sebastijane, ńta nije u redu?"
Jedan čovek se pojavio iz magle. Nije mogla jasno da prepozna njegovo lice, ali je bez problema videla da u ruci drņi neki veliki tupi predmet. ,,Ne brinite se nińta, gospoja. Biće on dobro. Znam ja svoj posao. Krenite napred, odma'. U kočiju. Staviću vańeg čoveka tu pored vas." Prudens je naglo ustala, i već je otvorila usta da pozove u pomoć. Gruba muńka ruka istog trenutka prekrila joj je usta, ućutkujući je. 246 ,,Zatvorite prokleta usta, vańe gospodstvo", nepoznati kočijań zapretio joj je u uvo. Prudens je počela da se otima. Divlje se borila ali njene udarce sputavala je teņina njenog ogrtača. Drugi zlikovac uhvatio je za članke. Shvatila je da su u pitanju tri čoveka, uključujući i kočijańa. ,,Budite mirni ili će vańem čoveku biti joń gore." Mumlao je laņni lakej. ,,Mnogo ņurimo, znate. Nemamo celu noć. Ja i moja dva drugara obećali smo da ćemo vas isporučiti na vreme, inače nińta od para." Prudens je očajnički bacila pogled na ulicu, dok su je unosili u kočiju. ,,Ubacite ih unutra", naredio je čovek koji je sedeo na boksu kočije i koji defmitivno nije bio pravi Sebastijanov kočijań. ,,Nemamo celu noć." Ubacili su Prudens na pod kočije. Čulo se kratko, ońtro krckanje i ona je odmah znala da su se njena stakla razbila. Ona se koprcala, zarobljena medu naborima teńkog ogrtača. ,,Nema svrhe da se tako zamarate bez potrebe", rekao je jedan od njih osorno. Uńao je u kočiju i podigao Prudens na jedno od sedińta. ,,Bolje čuvajte snagu. Yerujem da moji klijenti imaju neki plan za tako slatku malu stvar kao ńto ste vi." Covekkoji je nosio uniformu Ejndņelstounovih ubacio je Sebastijanovo besvesno telo u kočiju. Sebastijan je leņao licem okrenutim na dole, prema podu. Nije se pomerao. Prudens ga je uņasnuto posmatrala, očajnički pokuńavajući da vidi ima li tragova krvi na njegovoj glavi i da li su mu oči otvorene. Bilo je nemoguće videti. Cak i kada bi uspela da se dokopa svojih naočara iz torbice, znala je da ni onda neće moći da odredi koliko je teńko povreden Sebastijan. Unutrańnjost kočije bila je veoma mračna.
Zlikovac u Ejndņelstounovoj uniformi uskočio je u kočiju i seo preko puta Prudens. Bilo je taman toliko svetla da je mogla da vidi da drņi pińtolj u ruci. ,,E pa, sada, mislim da ćemo vi i ja morati da smislimo neku temu za razgovor u sledećih sat i po ili vińe, gospo. Vań čovek neće biti raspoloņen za priču neko vreme." Gurnuo je Sebastijanovo nepomično telo vrhom svoje čizme. ,,Ne dirajte ga", Pradens je protestovala. 247 ,,Ne brinite, biće u prilično dobrom stanju kada ga isporučim u Karling Kastl. To je bio dogovor sa njegovim gospodstvom, znate. Oba paketa isporučiti u dobrom stanju." Prudens je ostala bez daha. ,,Vodite nas u Karling Kastl?" ,,Tamo smo se uputili, tačno tako. Ova prokleta magla nas je usporila, ali ne previńe. Momak koji sedi gore na boksu je stvarno dobar sa uzdama. Računam da ćemo stići tamo na vreme.'' Crna soba bila je isto tako hladna kao ńto je Prudens zapamtila. Tamna, duboka hladnoća kao da je imala svoj sopstveni ņivot ovde. Izbijala je iz samih zidova, ne iz mraka koji je opasavao zidine zamka. Poput magle, ta hladnoća se uvlačila u sve ńto se nalazilo u sobi. Prudens je okrenula glavu. Čovek koji je doneo nju i Sebastijana ovde pre par minuta, ostavio je samo jednu sveću da gori na stolu. Njen plamen bio je od male koristi medu teńkim, mračnim senkama koje su ispunjavale sobu. Leņala je sasvim mirno na krevetu, osluńkujući bat čizama koje su se udaljavale kroz hodnik. Osetila je blago olakńanje. Otmičari su otińli. Sela je uspravno na krevetu. Njene ruke i noge i dalje su bile vezane, ali joj zlikovci bar nisu vezali usta. Nije bań iraala nameru da počne da vrińti ovde, pomislila je. Poslednje ńto bi poņelela je da dozove nekog od otmičara. Začuo se zveket lanaca o kamen.
Prudens je brzo podigla glavu i virila u tamne senke. ,,Sebastijane? Da li si budan?" ,,Prokletstvo." Njegov mrzovoljan glas obradovao je vińe od svega. ,,Vezali su te u one uņasne okove na zidu." ,,Primetio sam." Lanci su ponovo blago zazveckali. ,,Da li ste vi dobro?" ,,Da." Prudens je uspela da sedne na ivicu kreveta. ,,A vi?" ,,Osećam se kao da me pregazio voz, ali izgleda da sam joń uvek u jednom komadu." ,,Dugo ste bili bez svesti. Uņasno sam se brinula za vas." ,,Nisam bio u nesvesti, samo ońamućen." Iz Sebastijana je sada već počeo da izbija hladni bes. 248 ,,Neko vreme činilo mi se da ne mogu da se pomerim, bar ne dovoljno brzo da otmem pińtolj onom čoveku iz kočije. Odlučio sam da se primirim neko vreme." ,,Mi smo u Karling Kastlu", Prudens je dodala. ,,Verovali ili ne, i sam sam dońao do tog zaključka." Prudens se namrńtila. ,,Nema potrebe da budete sarkastični. Samo sam pokuńavala da vam pomognem da se orijentińete." ,,0prostite mi, gospodo. Nisam najbolje raspoloņen." Lanci su opet zazvečali. ,,Prokletstvo." ,,Ńta nije u redu?" upitala je Prudens. ,,Ńta jeste u redu? Čitava ova istraga bila je pogreńna od samog početka. Do davola." ,,Mislila sam ńta sada nije u redu?" Prudens je bila strpljiva. ,,Zańto psujete?" ,,Zato ńto ne mogu da uhvatim bravice ovih okova pod pravim uglom. Trebalo bi da budem par centimetara vińe." Prudens se razvedrila. ,,Pokuńavate da dohvatite bravice?" ,,Da." Lanci su blago zazvečali. ,,Prokleti bili." ,,Mogu li ja neńto da uradim?" ,,Pogledajte da li je ona noćna posuda koju sam video ispod kreveta prońli put joń uvek tu." Sebastijan se setio.
,,Noćna posuda? Zar ne mislite da bi trebalo malo da se strpite?Ovde nas čeka neńto mnogo bitnije, Sebastijane. „ ,,Treba mi prokleta posuda da stanem na nju kako bih ubacio ņičicu u bravu", procedio je Sebastijan. ,,Ako je pronadete, ńutnite je ovde prema meni." ,,Oh. Da, naravno." Prudens se spustila sa kreveta. Nije mogla da korisi svoje vezane ruke i noge da bi sińla sa kreveta, i zato se dočekala na kolena. ,,Uf." ,,Poņuri." Sagnula se dole i pogledala ispod kreveta. Nejasan obris noćne posude bio je jedva vidljiv u dubokoj tami. ,,Ovde je." ,,Bacite je ovamo", naredio je Sebastijan. To je lakńe reći nego uraditi, pomislila je Prudens. Ali nije imalo svrhe ņaliti se da joj je taj zadatak teņak. Imala je neprijatan osećaj da njihovi ņivoti u velikoj meri zavise od toga da ona izvuče noćnu posudu ispod kreveta. 249 Ispruņila se na stranu i meńkoljila ispod gvozdenog kreveta. Trebalo je tri puta da pokuńa pre nego ńto je uspela da svojim yezanim člancima dohvati posudu. ,,Imam je", prońaputala je. ,,Gurnite je ovde." ,,Pokuńavam." Prudens je isprobala razne pokrete dok se konačno nije okrenula na leda i stopalima gurala posudu. ,,Osećam se kao neka glista." Pomerala je posudu po hladnom kamenom podu. Izgledalo je da joj treba večnost da je pomeri. Znojila se iako je bilo uņasno hladno. Cula je kako se njene neņne svilene podsuknje cepaju o kamen. ,,Joń malo bliņe, Pru", rekao je Sebastijan mirno. ,,Skoro si stigla." Puzala je napred na ledima i pomerila posudu joń nekoliko centimetara bliņe Sebastijanu. ,,Uhvatio sam je." Sebastijan je likovao. Navukao je noćnu posudu na vrh svoje čizme i privukao je bliņe.
Prudens je sela i posmatrala Sebastijana koji se popeo na prevrnutu posudu. Ńkiljila je, pokuńavajući da vidi ńta on radi. ,,Tako je, ljubavi", Sebastijan je neņno pevuńio. ,,Daj mi ono ńto ņelim. Otvori se za mene, duńo. Pusti me unutra. Skroz do kraja." Začulo se tiho ńkljocanje. ,,Da. O, da. Predivno." ,,0tvorio si je?" Prudens je bila nestrpljiva. ,,Samo jednu. Ima i druga." Druga je ińla mnogo brņe. Trenutak kasnije, Sebastijan je bio slobodan. Sińao je sa posude i krenuo da skine uņad kojom su bile vezane Prudensine ruke i noge. Shvatila je da uopńte nema osećaj gore u rukama. A onda je počeo da se vraća. Prudens je uguńila vrisak koliko je neprijatno bilo peckanje koje je osetila u rukama. Zagrizla je čvrsto ogrtač da ne bi pustila glas. ,,Isuse. Trebalo je da znam." Sebastijan je brzo počeo da joj trlja ruke. ,,Drņi se, Pru. Proći će za par minuta. Osećań li moje ruke?" Klimnula je glavom, joń uvek se ne usudujući da pusti tkaninu iz usta. Joń uvek joj je malo falilo da zavrińti. 250 ,,Dobro." Sebastijanu je laknulo. ,,To znači da te nisu vezali previńe jako. Bićeń dobro." Prudens nije bila potpuno sigurna u to, ali ubrzo se vińe nije plańila da će ispustiti krik ako bude pomerila ruke. Dozvolila je Sebastijanu da je podigne na noge. ,,Moj Boņe", prońaputalaje. ,,Moramo da izademo odavde", Sebastijan je poņurivao. ,,Ne smemo vińe da čekamo ni trenutka." ,,Znam." Prudens je duboko uzdahnula. Pogledala je dole u polomljena stakla njenih naočara koja su visila na kraju svilene trake. Bila su beskorisna. Ipak, njena majuńna torba sa perlicama joń uvek joj je bila oko ruke. Otvorila je i pronańla njene naočare čitave unutra. Ņičani okvir bio je iskrivljen, ali stakla su ostala netaknuta. Brzo ih je stavila na oči. ,,Spremna sam", oglasila se. ,,Vi ste jedna neverovatna ņena, draga moja." Sebastijan je zgrabio za ruku i povukao prema vratima.
Prudens je čula korake u hodniku u istom trenutku kad i Sebastijan. ,,Prokletstvo." Zastao je. ,,Zar nam bań nińta ne ide od ruke večeras?" Prudens je osetila da je jače stegao prste oko njenog zgloba. Prislonio je uz zid malo dalje od vrata. ,,Ne pomerajte se." Sapnuo je. Pribila se uz kameni zid. Sebastijan je krupnim koracima preńao preko sobe i zgrabio noćnu posudu. Zatim je i on stao priljubljen uza zid, odmah pored nje. Yrata su se otvorila. Čovek čije su ruke bile vezane na ledima sapleo se na ulazu u sobu. Izgubio je ravnoteņu i pao. Svetlost sveće zatreperela je na licu Gerika Satona. Njegov pogled sreo je Prudensin u tami. Pre nego ńto je mogla da reaguje, jedan od onih Ijudi koji su oteli nju i Sebastijana uńao je u sobu. Drņao je pińtolj u ruci. ,,Pa, to bi bilo sve." Zadovoljno je zaključio. ,,Posao je dobro odraden, ako smem da primetim." Onda je spazio prazan krevet. Prudens je videla da su mu se oči rańirile od iznenadenja dok je gledao u okove koji su visili. ,,Sta je sad ovo? Oni su pobegli." Otvorio je usta da pozove pomoć. Sebastijan je napravio jedan korak od zida i tresnuo noćnom posudom zlikovca po glavi. Pińtolj mu je ispao iz ruke i zavukao se pod krevet. Čovek je pao na pod tiho zastenjavńi. Nije se pomerao. 251 Sebastijan je pogledao u Gerika. ,,Ovo sigurno komplikuje stvar." ,,Ņao mi je zbog ovoga", tuņno je rekao Gerik. ,,Sačekali su me kad sam izlazio iz kluba." ,,Odveņi ga", Sebastijan je naredio Prudens. ,,Ja idem po pińtolj. Tamo gde idemo, sigurno će nam trebati." Ali pre nego ńto je Prudens mogla da se pomeri, vrata velikog crnog ormana ńirom su se otvorila. Lord Karling je stajao tamo, sa pińtoljern u ruci. Iza njega, kroz otvor, videlo se skriveno stepenińte. Prudens se kasno setila laņnih leda na ormanu koje je Sebastijan otkrio. Sada je saznala ńta se krije iza njih.
,,Da se nisi pomerio ni za jedan centimetar, Ejndņelstoune." Karling je izańao iz garderobe. ,,lli ću smestiti metak u tvoju dragu damu." Sebastijan se sledio. ,,Ovo je otińlo predaleko, lorde Karling." ,,Ne bań." Karling je mahnuo rukom Paidens da pride. ,,Dodite ovde, draga moja." Prudens se nije pomerila. Karling je reagovao. ,,Rekao sam, dodite ovamo. Ako ne doćtete, moņda se predomislim i prvo uputim metak u vańeg dragog Palog Andela." Prudens je nevoljko krenula napred prema njemu. Čim se dovoljno pribliņila, Karling je stegao rukom oko vrata i privukao je na sebe da mu sluņi kao ńtit. ,,Tako", Karling je bio zadovoljan. ,,Ovako je mnogo bolje." 20. Sebastijan se borio da odrņi samokontrolu. Nagon da se baci na Karlinga u nepromińljenom besu skoro da je prevladao. Pogled na Prudens koju je Karling drņao kao taoca izazivao je divlji bol u njemu. Znao je da bi neka nekontrolisana emocija mogla da bude smrtonosna ako ne bude ovladao njom. ,,Ńta se nadate da ćete postići, lorde Karling?" Sebastijan je naterao sebe da mu glas zvuči nezainteresovano, ono ńto je toliko puta ranije savrńeno uspevao da izvede. Karling se preteći smeńkao. ,,Znate ńta ņelim da postignem. Zar ste sWarno pomislili da ću vam dozvoliti da me proterate iz Engleske i unińtite moje bogatstvo?" ,,Vańe bogatsWo?" ,,Ne pravite se ludi. Znate vrlo dobro o čemu govorim." Karling je jače stegao Prudens oko vrata. ,,Ja nisam budala. Znam ńta bi se desilo sa mojim poslovima kad bih napustio Englesku. Investitori bi pretpostavili da je onaj ludak, Blumfild, glavni. Nastala bi panika. Kompanija bi za kratko vreme propala kad ja ne bih bio tu da peuzmem komandu." Sebastijan je slegnuo ramenima. ,,To je jedna od mogućnosti, pretpostavljam."
,,Do davola. Znate da je to upravo ono ńto ste nameravali", Karling je reņao. ,,Stvarno ste pomislili da ću vas pustiti da se izvučete sa tim? Sve sam paņljivo isplanirao i neću vam dozvoliti da mi pokvarite te planove." Gerik se promeńkojlio na podu. ,,Za sve sam ja kriv, zar ne?" Karling ga nije ni pogledao. I dalje je posmatraoSebastijana. ,,Za neńto ste i vi zasluņni, ako tako ņelite. Trebala mi je informacija o Ejndņlstounu, vidite. Svi su pričali koliko mrzi ostale Fletvudove, ali nisam bio siguran dokle ide ta mrņnja." ,,Mislite, niste znali da li bih iskoristio svqj poloņaj da zańtitim svog rodaka kada bi on bio umeńan u ubistvo?" Sebastijan je pretpostavio. ,,Upravo tako", Karling je odgovorio. ,,Nisam nikada mogao da shvatim zańto, ako ste toliko mrzeli svoje rodake, nikada niste upotrebili svoju moć da ih unińtite." ,,Niste mogli to da razumete", rekla je Prudens glasom punim prekora",zato ńto ste znali da kada biste vi bili na Ejndņelstounovom mestu, odavno biste unińtili porodicu." ,,Tačno." Karling je i dalje posmatrao Sebastijana. ,,Morao sam da saznam vińe o Ejndņelstounovim motivima, i o tome kako bi reagovao ako bih uspeo da upotrebim Dņeremija za svoj plan." ,,Zato ste me napili i izvukli infortnacije iz mene", nastavio je rečenicu Gerik s očiglednim prezirom prema samom sebi. ,,To je bio stvarno lak zadatak", Karling je uņivao. „1 izuzetno koristan. Vi ste me ubedili da bi Ejndņelstoun bio sasvim zadovoljan da vidi propast nekog od svojih rodaka i da će se verovatno sjajno zabavljati kada jednog stvarno uhvate zbog ubistva. A onda ste mi otkrili pravu poslasticu." 253 Gerik je opsovao iz očajanja. ,,Ispričao sam vam o njegovom hobiju, zar ne?" ,,Da, ispričali ste mi." Karling se mirno osmehnuo. ,,Rekli ste mi sve o EjndņelstounoYom vrlo interesantnom malom hobiju, uključujući i ime njegovog čoveka u Bou Stritu." ,,Prokletstvo." Gerik je tuņno pogledao u Sebastijana. ,,Ničega se ne sećam, Ejndņelstoune. Kunem se Bogom, ni jedne jedine stvari. Pio sam
uņasno mnogo u to vreme. Postoji mnogo toga čega ne mogu da se setim iz tih dana." ,,Znam." Sebastijan nije skidao pogled sa Karlinga. ,,Sada to nije vaņno." , 'Promenio sam svoje planove u skladu sarazvojem dogadaja," Karling je nastavio. ,,Odlučio sam da bi bilo savrńeno kada bi bań Ejndņelstoun vodio istragu. On bi sigurno prepoznao dokaze koje sam nameravao da upotrebim da bih umeńao njegovog rodaka." ,,Zanimljive mere predostroņnosti," Sebastijan je delovao smireno. ,,Bou Strit bi moņda prevideo predmete pronadene na mestu zločina, ili ne bi uspeo tačno da ih prepozna. Pretpostayljam da ste vi ostavili poruku u mojoj kočiji one noći kada je Oksenam umro?" ,,Naravno." Karling se namrńtio. ,'Ņeleo sam da vi prvi stignete na mesto dogadaja kako biste pronańli dokaze protiv vańeg rodaka. Mladi Fletvud mi je bio očajnicki potreban, razumete." ,,Zato ńto ste znali da nećete moći da ubijete sva tri vańa poslovna partnera i preuzmete kontrolu nad kompanijom, a da ne skrenete paņnju na sebe. Vrlo lako biste postali osumnjičeni," Sebastijan je objańnjavao. ,,Jedna smrt, moņda čak i dve, mogle bi da produ kao nesrećni slučajevi. Ali bilo bi teńko objasniti tri smrti, pogotovo ńto vi tako očigledno profitirate od toga. Morali ste da uvučete nekog drugog ko je imao motiv da ubije tu trojicu muńkaraca." ,,Vań rodak je bio savrńen," Karling je rekao. ,,0n je imao motiv za koji sam samo ja znao, ali koji on ne bi mogao da negira pred sudom. Odlučio sam da obelodanim sve o Lilijaninoj smrti, shvatate. Na kraju krajeva, nisam imao ńta da krijem. Glupa seljančica iskočila je kroz prozor dok smo se ja i moji prijatelji malo zabavljali sa njom." ,,Svedočili biste da je moj rodak, koji je bio zaljubljen u nju, otkrio okolnosti pod kojima se dogodila njena smrt godinama kasnije, okrivio za to Princeve Yrline i odlučio da se osveti," Sebastijan je dodao. 254 ,,Tačno." Karling je slegnuo ramenima. ,,Izgledalo bi kao da ja treba da budem njegova poslednja ņrtva, ali na sreću, bio bi uhvaćen na vreme." „1 da biste bili sigurni da će on izgledati kao krivac, ostavili ste dokaze koji su upućivali na njega, na mestima gde su se desila ubistva," Prudensje zaključila, a iz njenih reči izbijao je prezir. ,,Lorde Karling,
bili ste veoma glupi, zaista. Stvarno ste mislili da moņete da iskoristite Ejndņelstouna da vam pomogne da izvedete vań plan?" ,,To je izgledalo kao logična pretpostavka." ,,Ha." Prudens je prezrivo frknula. ,,Nińta vi ne znate o mom suprugu." Karling je stegao vilicu. ,,Iz onoga ńto su mi rekli i iz glasina koje su ga uvek pratile, pretpostavio sam da će Ejndņelstoun biti presrećan da upotrebi dokaze protiy svog rodaka." Prudensine obrve skupile su se iznad njenih naočara. ,,Mnogo ste pogreńili u vezi sa karakterom mog muņa, zar ne?" Sebastijan je primetio da je Karling joń jače stegnuo Prudens oko vrata. ,,Uh, Pru..." ,,Ejndņelstoun je znao koja je njegova duņnost prema porodici i on je ispunio," Prudens je nastavila bez imalo straha. ,,Tińina," Karling je naredio. ,,Počinjete da me nervirate, ledi Ejndņelstoun." Stisnuo je opet oko vrata kao znak upozorenja. Sebastijan se trgnuo. ,,Pogreńili ste u vezi sa Ejndņelstounom," Prudens je zacvilela. ,,Svi su pogreńili." Sebastijan je počeo da brine da će Karling izgubiti strpljenje i nehotice udaviti Prudens. ,,Bi'o je dosta, Pru." Pogledala je u njega. Neńto ńto je videla u njegovim očima nateralo je da bude tiha. Sebastijan je izvio obrvu. ,,Zanima me jedna stvar, lorde Karling. Kako ste otkrili da je moj rodak bio zaljubljen u Lilijan?" ,,Znao sam to od samog početka." Karling se priguńeno smejao. ,,Lilijanin ujak rekao mi je da je mladi Fletvud zagrejan za devojku. Ali stari čovekje bio praktičan. Znao je prokleto dobro da Fletvudovi nikada ne bi dozvolili da se njihov dragi naslednik oņeni običnom seljančicom iz krčme, i zato je prodao meni." ,,Ńta ste uradili nakon ńto je devojka umrla?" Sebastijan ga je ispitivao. 255 Karling je opet samo slegnuo ramenima. ,,Rekao sam njenom ujaku da se udavila i nadoknadio mu za njegov gubitak, naravno. Dao sam mu dovoljno novca da budem siguran da neće postavljati pitanja."
Sebastijan je prekrstio ruke i naslonio se na gvozdeni naslon od kreveta. ,,Nećete moći da se reńite i nas troje večeras a da ne bude pitanja." ,,Naprotiv," Karling je uņivao. ,,Ovo će sve izgledati odlično, nadam se. Svima ću reći da ste tokom jedne kućne zabave ovde pronańli svoju novu nevestu u rukama svog najboljeg prijatelja." ,,Kako se usudujete," Prudens je od besa izgubila dah. ,,Nikada ne bih izdala Ejndņelstouna." ,,Mislim da slwatam, lorde Karling," Sebastijan je bio smiren. ,,,Vrlo je jednostavno." Karling se zabavljao. ,,Upotrebićete pińtolj i za svoju ņenu i za svog najboljeg prijatelja. Kada ja budem naińao sa pińtoljem u ruci, da vidim ńta se dogada, vi krećete i na mene. Prinuden sam da pucam u vas kako bih sačuvao svoj sopstveni ņivot. Bań prikladan zavrńetak za Palog Andela." ,,To vam nikada neće uspeti," Gerik je odmah reagovao. ,,O, da, uspeće." Karling je uperio pińtolj u Sebastijana. ,,A sada, bojim se da ćete vi morati prvi da umrete, Ejndņelstoune, zato ńto ste najopasniji ovde. Saton će biti sledeći." Sebastijan je bio u pripravnosti. Moraće da se baci pravo na Karlinga i da se nada da prvi pucanj neće biti precizan. Ako ga bude posluņila sreća, metak ga neće odmah oboriti. Sve ńto treba da uradi je da ostane na nogama dovoljno dugo da dohvati Karlinga. ,,Kopile jedno," Prudens je reņala. Dohvatila je iz dņepa ogrtača ostatke njenih polomljenih stakala. ,,Da se niste usudili da pucate u Sebastijana." Karling se nasmeńio. ,,Moņda će vas zanimati da znate da ću vań odlazak odloņiti do zore, ledi Ejndņelstoun. Yidite, vrlo sam radoznao da saznam kakva je to ņena koja moņe da ne dosadi Palom Ančfelu u krevetu. Yečeras ću to i otkriti." Sebastijan je video da Prudens kreće prema Karlingovoj ruci kojom je drņao oko vrata. Shvatio je ńta ona namerava da uradi. Prudens je zagrebala po Karlingovoj ruci ońtrim komadićima stakla koji su nekad bili njene nove moderne naočare. Karling je vrisnuo. Instinktivno je pustio Prudens i uhvatio se za ruku. Krv se pojavila na njegovim prstima. ,,Ti mala kučko." Prudens je poletela van njegovog domańaja. Karling je zamahnuo rukom da zaustavi Sebastijana, ali bilo je kasno.
Sebastijan je već krenuo prema njemu. Karling je pokuńao da ispravi pińtolj, ali nije uspeo.Sebastijan ga je udario nogom i izbio mu pińtolj iz rake. Sebastijan je brzo reagovao. Lupio je pesnicom Karlinga po vilici. Karling se od tog udarca zateturao unazad prema prozorima na kuli. Reze su bile podignute, i prozori su se uz tresak otvorili. Vetar je sablasno zajecao u sobi. Sveća je na trenutak zatreperela a onda se ugasila, tako da je soba utonula u skoro potpuni mrak. Ńarke na prozorima su cvilele kako ih je vetar pomerao. Sebastijan je krenuo napred. Bilo je taman toliko svetlosti da je mogao da raspozna obrise Karlingove figure, kada je stao pored prozora. Vetar je opet jezivo zviņdao. ,,Ne." Začuo se Prudensin glas kroz zavijanje vetra. ,,Sebastijane, čekaj. Skloni se od njega." Njen glas je drhtao od uzbudenja i Sebastijan je zastao. Osvrnuo se preko svog ramena. Jedva je mogao da vidi blede crte njenog lica. Shvatio je da ona gleda iza njega. Začuo se Karlingov vrisak. To je bio ońtar, paralińući urlik straha. ,,Moj Boņe," Gerik je prońaputao. Sebastijan se okrenuo. Karling je joń uvek vikao. ,,Neprilazimi,"Karlingjevrisnuo.AlitonijebiloupućenoSebastijanu. Karling je gledao prema krevetu, ispruņio je ruke ispred sebe kao da zaustavlja ńta god da je video tamo. ,,Ne, ne prilazi mi. Ne prilazi." Sebastijana je obuzeo uņasan strah. Yideo je crnu priliku zbog koje se Karling povlačio unazad dok nije dońao do same ivice prozora. ,,To si ti," Karling je stenjao. Popeo se na prag od prozora i stajao na samom otvoru. ,,Ti si, zar ne? Ne, ne dodiruj me. Nisam ņeleo da umreń. Zar ne slwatań? Ti si sama izabrala da skočiń. Nisi morala to da uradiś. Samo sam hteo malo da uņivam u tebi. Ti si bila smo jedna devojka iz krčme... Ne dodiruj me." Karling je vrisnuo i ustuknuo od nečega ńto je samo on mogao da vidi. Sruńio se unazad kroz prozor i pao u mračno crnilo koje ga je čekalo dole. Njegov vrisak prolomio se kroz noć.
A onda je nastupila tińina. Gluva, potpuna tińina. Čak je i neobični vetar koji se pojavio niotkuda sada nestao. Kroz prozor, videla se magla koja se ponovo poput nekog vela obmotala oko Karling Kastla. 2Sfi 257 izmeik lljeńt$/e feśfe dwmne i impozantnc scosk tamm, mdmta jc uzhdljm pńčn o jfyfot&ej i strasti koja će je odyesti u oyasnosL WWICI rn ens y •yosete jednom mskarcu usrcd woći. Mfjutin, sitsrd sa Grofom od EjndźelstoiiM u njcfiowj jdzUni k» je jedini način syreli dn mk m dwfaj sa ^enim Ubmisknim lutom. zfafl tofta. se obreh u ScMstijmsvom neodoijmnpńsiistvH - a lo zm \ u nfywom Ona je yatrtjdrMno sdflojew mkdn zem vm, voli scnci na l$mm, I doif^ njend hrtĕrost whči izjcdne u dmfin oymost mmyd 'izmedu neizdrņm ņcljc dii jt yoseduje i jafa otreh daje laHti. Nesmotremj lepotici ćc usfow UtiptrdiM $va pmoć ......il III III! 788677 II100124