Sveučilište u Splitu; Građevinsko-arhitektonski fakultet
Trajnost drvenih konstrukcija
V. pred. Đuro Nižetić, dipl. ing. građ.
LITERATURA: [1]
Tehnički propis za drvene konstrukcije NN 121-07
[2]
HRN U.D0.001 1983. (Materijali) HRN U.C9.200 1984. (Konstrukcije od punog drva i plo ča) HRN U.C9.300 1984. (Lamelirane lijepljene konstrukcije) HRN U.C9.500 1984. (Zaštita)
[3]
Trajnost konstrukcija – priručnik Trajnost drvenih konstrukcija Jure Radić i suradnici
[5]
DIN 1052:2004-08 Design of timber structures General rules end rules for buildings
[6]
EN 1995-1-1:2004 Eurocode 5: Design of timber structures General – Common rules and rules for buildings
Konstrukcije, koje studirate na ovom studiju, a kojima će se većina Vas baviti čitav život, sastavni su i vrlo važni dio građevina. Pogledamo li bitne zahtjeve za građevinu koje treba osigurati u fazi projektiranja i građenja a koje postavlja Zakon o prostornom uređenju i gradnji, u dijelu koji se odnosi na konstrukcije uočit ćemo i zahtjev da se „očuva nosivost konstrukcije tijekom određenog vremena utvr đena posebnim propisom „ Uporabni vijek ili vrijeme tijekom kojeg se predviđa uporaba konstrukcije (uz predviđeno održavanje, ali bez većih zahvata i popravaka) kreće se, ovisno o razredu konstrukcije, od 10 do 100 godina. Prema Tehničkom propisu za drvene konstrukcije Članak 14. : Uporabni vijek građevine je najmanje 50 godina. U razrede konstrukcija 1-3 čiji je zahtijevani proračunski uporabni vijek 10-30 godina spadaju privremene konstrukcije, zamjenjivi dijelovi konstrukcija, poljoprivredne i slične konstrukcije. U 4. razred sa zahtijevanim uporabnim vijekom od 50 godina spadaju konstrukcije zgrada ili druge uobičajene konstrukcije, a zahtijevani uporabni vijek od 100 godina postavlja se na 5. razred konstrukcija u koje spadaju monumentalne građevine, mostovi i druge inženjerske konstrukcije.
Zakon o prostornom uređenju i gradnji:
●
●
Tehnički propis za drvene konstrukcije:
●
●
Osiguranje trajnosti i traženog uporabnog vijeka svih konstrukcija, pa tako i drvenih, ostvaruje se u vremenu uporabe konstrukcije kroz tri segmenta: - projektiranje - izvođenje - održavanje TPDK propisuje zahtjeve za sva tri segmenta. U dijelu koji se odnosi na projektiranje, postavlja se zahtjev da se, za projektirani uporabni vijek građevine, moraju predvidjeti sva djelovanja na drvenu konstrukciju koja se generiraju u fazi građenja i uporabe građevine te utjecaji okoliša. U dijelu koji se odnosi na izvođenje drvenih konstrukcija, postavlja se zahtjev da izvođenje osigura tehnička svojstva i ostale zahtjeve iz projekta konstrukcije te da osigura očuvanje tih svojstava i uporabljivosti konstrukcije u vijeku njena trajanja. U dijelu koji se odnosi na održavanje postavlja se zahtjev da se pravilnim održavanjem očuvaju tehnička svojstva drvene konstrukcije u vijeku njena trajanja. Poseban prilog TPDK (Prilog E) odnosi se na zaštitu drvenih konstrukcija i upućuje na norme iz tog područ ja:
MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG URE ĐENJA I GRADITELJSTVA
TEHNIČKI PROPIS ZA DRVENE KONSTRUKCIJE
PRILOG E:
ZAŠTITA DRVENIH KONSTRUKCIJA
E.1 Podru č je primjene
E.1.1 Ovim se Prilogom, sukladno članku 10. ovoga Propisa propisuju tehni čka svojstva i drugi zahtjevi zaštite drvene konstrukcije i zaštitnih sredstava, te način potvr đivanja sukladnosti zaštitnih sredstava, ako ovim Propisom nije drukčije propisano. E.1.2 Tehnička svojstva i drugi zahtjevi zaštite drvene konstrukcije i zaštitnih sredstava te potvr đivanje sukladnosti zaštitnih sredstava određuje se, odnosno provodi, ovisno o vrsti zaštite odnosno zaštitnog sredstva prema odredbama ovoga Priloga, normama na koje on upu ćuje, te u skladu s odredbama posebnog Propisa. E.1.3 Zaštita drvene konstrukcije u smislu točke E.1.1 obuhvaća građevinsko-fizikalne, konstruktivne, organizacijske i kemijske mjere zaštite od atmosferskih djelovanja, djelovanja unutarnje klime, djelovanja procjednih i drugih voda te bioloških i požarnih djelovanja radi očuvanja bitnog zahtjeva mehaničke otpornosti i stabilnosti i otpornosti na požar drvene konstrukcije. E.2 Tehni čk a svojstva zaštite drvene konstrukcije
E.2.1 Tehnička svojstva zaštite drvene konstrukcije moraju biti takva da tijekom trajanja građevine uz propisano, odnosno projektom određeno izvođenje i održavanje zaštite drvene konstrukcije, ona podnese sve utjecaje uobičajene uporabe i utjecaje okoliša, tako da tijekom izvođenja i uporabe predvidiva djelovanja na građevinu ne prouzroče gubitak tehničkih svojstava drvene konstrukcije. E.2.2 Tehnička svojstva zaštite drvene konstrukcije moraju biti takva da, ovisno o razredu izloženosti drvene konstrukcije određenom prema odgovarajućim odredbama normi niza HRN EN 335, osiguraju ravnotežni sadržaj vlage tijekom vijeka trajanja građevine s time da je sadržaj vlage uvijek takav da osigura zaštitu protiv gljiva kao uzročnika truleži i omogućuje stabilnost dimenzija, bez time prouzročenih trajnih deformacija. E.2.3 Svojstva zaštite drvene konstrukcije glede zaštite od požara moraju biti usklađena sa zahtjevima posebnih propisa, a najmanje sa zahtjevima normi na koje upućuju Prilog »F« odnosno
E.2.4 Zaštita drvene konstrukcije mora obuhvatiti zaštitu svih pojedinačnih elemenata drvene konstrukcije zasebno (drvenih, metalnih i drugih), kao i zaštitu drvene konstrukcije u cjelini. E.2.5 Zaštitom pojedinih elemenata drvene konstrukcije ne smije se nepovoljno djelovati na zaštitu drugih elemenata. E.2.6 Antikorozivna zaštita metalnih dijelova koji su sastavni dio drvene konstrukcije provodi se prema odredbama posebnih Propisa i u skladu sa odgovarajućim odredbama normi HRN EN 1992, HRN EN 1993 te primjerima minimalne antikorozivne zaštite metalnih dijelova u ovisnosti o razredima uporabljivosti danim normom HRN EN 1995-1-1. E.3 Proizvodi za zaštitu drvene konstrukcije E.3.1 Specificirana svojstva, potvr đ ivanje sukladnosti i označ avanje
E.3.1.1 Specificirana svojstva E.3.1.1.1 Tehnička svojstva zaštitnih sredstava moraju ispunjavati opće i posebne zahtjeve bitne za krajnju namjenu zaštitnih sredstava i moraju biti specificirana prema odgovarajućim normama iz točke E.6, normama na koje te norme upućuju i odredbama ovoga Priloga. E.3.1.1.2 Vrste zaštitnih sredstava su: a) Sredstva za zaštitu od abiotskih uzroka razgradnje (atmosferilije, - hidroliza, utezanje, bubrenje, vitoperenje, površinske promjena boje nastale UV zračenjem, pucanje i raspucavanje, habanje, abrazija, ….bez požara) b) Sredstva za zaštitu od biotskih uzročnika razgradnje (insekti, bakterije, gljive uzročnici plijesni, promjene boje i truleži, marinski štetnici) c) Sredstva za zaštitu od požara (antipireni, protupožarna sredstva) E.3.1.1.3 Tehnička svojstva zaštitnih sredstava moraju biti specificirana u projektu drvene konstrukcije. E.3.1.1.4 Za zaštitno sredstvo iz točke E.3.1.1.2, podtočke a) tehničko svojstvo vodoodbojnosti
E.3.1.1.5 Za zaštitno sredstvo iz točke E.3.1.1.2, podtočke b) tehničko svojstvo učinkovitosti protiv djelovanja biotskih uzročnika razgradnje obvezno se specificira u projektu drvene konstrukcije i to za one biotske uzročnike razgradnje koji su, u ovisnosti o razredu opasnosti od biološkog napada određenom sukladno normi HRN EN 335-1, prisutni u drvenoj konstrukciji. E.3.1.1.6 Za zaštitno sredstvo iz točke E.3.1.1.2, podtočke, c) tehničko svojstvo reakcije na požar obvezno se specificira u projektu drvene konstrukcije u odnosu na projektom predviđenu otpornost drvene konstrukcije na požar. E.3.1.2 Potvr đivanje sukladnosti E.3.1.2.1 Potvr đivanje sukladnosti zaštitnih sredstava iz točke E.3.1.1.2 provodi se, ovisno o vrsti zaštitnog sredstva, prema odredbama točke E.3.1.2.1.1, točke E.3.1.2.1.2 i točke E.3.1.2.1.3 te odredbama ovoga Priloga i posebnog propisa. E.3.1.2.1.1. Potvr đivanje sukladnosti zaštitnih sredstava iz točke E.3.1.1.2, podtočke a), ovisno o vrsti zaštitnog sredstva, provodi se za svojstva zaštite od abiotskih uzroka prema odgovarajućim normama iz točke E.6 primjenom sustava ocjenjivanja sukladnosti 4 prema posebnom propisu. E.3.1.2.1.2 Potvr đivanje sukladnosti zaštitnih sredstava iz točke E.3.1.1.2, podtočke b), ovisno o vrsti zaštitnog sredstva, provodi se za svojstva zaštite od biotskih uzročnika prema odgovarajućim normama iz točke E.6 primjenom sustava ocjenjivanja sukladnosti 3 prema posebnom propisu. E.3.1.2.1.3 Potvr đivanje sukladnosti zaštitnih sredstava iz točke E.3.1.1.2, podtočke c), ovisno o vrsti zaštitnog sredstva, provodi se za svojstva zaštite od požara prema odgovarajućim normama iz točke E.6 primjenom sustava ocjenjivanja sukladnosti 1+ prema posebnom propisu. E.3.1.3 Označavanje zaštitnih sredstava. E.3.1.3.1 Zaštitna sredstva proizvedena prema odgovarajućoj normi iz točke E.6 označavaju se na otpremnici i na ambalaži prema odredbama te specifikacije, pri čemu oznaka mora najmanje sadržavati iskazanu obavijest o svojstvima za koja je potvr đena sukladnost te poziv na tu normu, a u skladu sa posebnim propisom.
E.3.2 Ispitivanje zaštitnih sredstava
E.3.2.1 Uzimanje uzoraka, priprema uzoraka i ispitivanje svojstava zaštitnog sredstva iz točke E.3.1.1.2, provodi se, ovisno o vrsti zaštitnog sredstva, prema odgovarajućim normama iz točke E.6 i normama na koje te norme upućuju. E.3.3 Kontrola zaštitnog sredstva prije ugradnje
E.3.3.1 Zaštitno sredstvo proizvedeno prema tehničkoj specifikaciji za koje je sukladnost potvr đena na način određen ovim Prilogom i izdana isprava o sukladnosti, smije se ugraditi u drvenu konstrukciju ako ispunjava zahtjeve iz projekta drvene konstrukcije. E.3.3.2 Neposredno prije ugradnje zaštitnog sredstva provode se odgovarajuće nadzorne radnje određene prilogom »H« ovoga Propisa. E.3.4 Održavanje svojstava zaštitnog sredstva
E.3.4.1 Proizvođač i distributer zaštitnog sredstva, te izvođač radova dužni su poduzeti odgovarajuće mjere u cilju održavanja svojstava zaštitnog sredstva tijekom rukovanja, prijevoza, pretovara, skladištenja i ugradnje prema tehni čkim uputama proizvođača.
E.4 Projektiranje zaštite drvene konstrukcije
E.4.1 Projektiranje, proračun i građenje E.4.1.1 Za osnove proračuna zaštite drvene konstrukcije u dijelu zaštite od požarnih djelovanja primjenjuju se norme na koje upu ćuje Prilog »F« odnosno Prilog »G« ovoga Propisa te norme na koje te norme upućuju ako ovim Propisom nije drugačije određeno. E.4.1.2 Pri projektiranju zaštite drvene konstrukcije u dijelu zaštite od atmosferskih djelovanja, djelovanja unutarnje klime, djelovanja procjednih i drugih voda te bioloških djelovanja primjenjuju se odredbe točkaka E.4.1.2.1, E.4.1.2.2, E.4.1.2.3 i E.4.1.2.4 ovoga Priloga. E.4.1.2.1 Pri projektiranju građevinsko-fizikalnih mjera zaštite drvene konstrukcije treba osobito: – svesti na najmanju moguću mjeru utjecaj padalina ili vlaženje elemenata konstrukcije iz okoliša ili iz susjednih elemenata konstrukcija (npr strehama, nadstrehama, nadvojima, zidnim napustima i sl.), – onemogućiti kontakt elemenata konstrukcije sa tlom, zemljom ili drugim materijalima i medijima koji mogu prouzročiti prekomjerno vlaženje (npr. odizanjem elementa drvene konstrukcije od tla, oblaganjem i sl.), – dugoročno zaštititi od vremenskih utjecaja one elemente drvene konstrukcije koji su padalinama izloženi te omogućiti njihovu jednostavnu izmjenu, – omogućiti što veći protok zraka i dostupnost elementima drvene konstrukcije radi obavljanja kontrolnih pregleda. E.4.1.2.2 Pri projektiranju konstruktivnih mjera zaštite drvene konstrukcije treba osobito: – osigurati otjecanje tekuće vode s drvenih površina i što je kraće moguće zadržavanje vode i snijega na izloženim plohama (obradom površine, zaobljavanjem krajeva nosa ča i sl.), – spriječiti prodor oborinske vode u poprečne presjeke (pokrivanjem, premazivanjem, brtvljenjem i sl.),
– spriječiti prodor oborinske vode u poprečne presjeke (pokrivanjem, premazivanjem, brtvljenjem i sl.), – omogućiti što je veće moguće cirkuliranje zraka i isušivanje svih dijelova konstrukcije. E. 4.1.2.3 Pri projektiranju organizacijskih mjera zaštite drvene konstrukcije treba osobito: – dati takvo tehničko rješenje građevine kojim će se tijekom korištenja građevine, stalnim ili povremenim provjetravanjem spriječiti da drvena konstrukcija bude izložena zraku relativne vlažnosti veće od 80% u zatvorenim prostorima, – odrediti način popravka zaštite drvene konstrukcije koja (zaštita) se ošteti tijekom transporta, obrade, međuskladištenja i montaže drvene konstrukcije – odrediti, u skladu s posebnim propisom, uvjete gospodarenja građevnim otpadom koji nastaje zamjenom dijelova drvene konstrukcije tijekom održavanja gra đevine ili prilikom njezinog uklanjanja. E.4.1.2.4 Pri projektiranju kemijskih mjera zaštite drvene konstrukcije treba osobito: – spriječiti propadanje površine uslijed vlaženja i sun čevog zračenja površinskim premazom, – odrediti vrstu i postupak nanošenja zaštitnog sredstva uzimajući u obzir vrstu drva, namjenu, razred izloženosti prema odgovarajućim odredbama normi niza HRN EN 335, estetiku, trajnost prema odgovarajućim odredbama normi HRN EN 1995-1-1, HRN EN 350-1:2005, HRN EN 3502:2005, HRN EN 460:2005, HRN ENV 1099:2002 i točkama C.3., C.4. i C.5. norme HRN EN 14080, zaštitu površine nakon postupka, svrhu, izloženost naknadnom provlaživanju, utjecaj korozije na metalne dijelove, utjecaj na okoliš, održavanje konstrukcije, način montaže, prethodno poduzetim mjerama konstruktivne zaštite, emisiju formaldehida i sl. – odrediti postupak nanošenja završnog premaza elemenata drvene konstrukcije kada su ti elementi preventivno zaštićeni u proizvodnom pogonu, ako je tehničkim rješenjem drvene konstrukcije predviđeno da će se završni sloj nanositi na gradilištu.
E.4.1.3 Prilikom projektiranja mjera zaštite iz točki E.4.1.2.1, E.4.1.2.2 i E.4.1.2.4 potrebno je prednost dati građevinsko-fizikalnim te konstruktivnim mjerama zaštite, dok se kemijske mjere zaštite primjenjuju: – ako se građevinsko-fizikalnim i konstruktivnim mjerama zaštite ne postiže propisana razina zaštite. – ako klimatske i ostale prilike posebno pridonose razvoju biotskih uzročnika razgradnje (insekti i gljive u vlažnijoj i/ili toplijoj klimi jače napadaju, čemu također pogoduje i blizina šume, mikroklima, itd.) E.4.1.4 Pri projektiranju zaštite drvene konstrukcije moraju se uzeti u obzir i eventualni nepovoljni učinci primijenjenih mjera zaštite i/ili zaštitnih sredstava na ispunjavanje tehničkih svojstava drvene konstrukcije iz članka 6. ovoga Propisa. E.4.2 Tehnička svojstva zaštitnih sredstava E.4.2.1 Tehnička svojstva građevnih proizvoda koji su sastavni dijelovi zaštite drvene konstrukcije specificiraju se u projektu drvene konstrukcije prema odredbama to čke E.3.1 ovoga Priloga. E.5 Izvođ enje zaštite drvene konstrukcije E.5.1 Izvođ enje, nadzorne radnje i kontrolni postupci na gradilištu
E.5.1.1 Tijekom transporta, obrade, međuskladištenja, montaže i uporabe potrebno je spriječiti vlaženje drvene građe, izbjegavanjem izravnog kontakta sa vodom ili tlom, ispravnim slaganjem elementa i natkrivanjem. E.5.1.2 Elemente drvene konstrukcije treba slagati u složajeve tako da su natkriveni, međusobno razmaknuti i izloženi stalnom provjetravanju. Pri skladištenju na slobodnom prostoru lijepljeno lamelirano drvo, namijenjeno ugradnji u konstrukciju, obvezno se mora u što kraćem periodu ugraditi. E.5.1.3 Nije dopuštena preventivna zaštita (impregnacija) primjenom kemijskih zaštitnih sredstava
E.5.1.4 Odredba iz točke E.5.1.3 ne odnosi se na slučaj nanošenja završnog premaza kada je to određeno projektom drvene konstrukcije, te na popravak zaštite koji je nužan zbog eventualnog oštećenja zaštite prilikom transporta, obrade, međuskladištenja i montaže elemenata drvene konstrukcije. E.5.1.5 U slučaju izvođenja radova prema točki E.5.1.4 moraju se spriječiti emisija opasnih tvari u okoliš i provoditi primjerene mjere zaštite na radu. E.5.1.6 Prilikom nanošenja zaštitnog sredstva potrebno je u svemu se pridržavati tehničke upute proizvođača i zahtjeva iz projekta drvene konstrukcije. E.5.1.7 Prije nanošenja zaštitnih sredstava potrebno je površinu elementa konstrukcije očistiti prema zahtjevima projekta i u skladu sa tehničkom uputom proizvođača. E.5.1.8 Za zaštitu elemenata konstrukcije sa lijepljenim spojevima nije dopuštena upotreba zaštitnog sredstva (premaza) koje kemijski reagira sa upotrebljenim ljepilom. E.5.1.9 Tijekom izvođenja drvene konstrukcije potrebno je gospodariti, u skladu s posebnim propisom, s otpadnim količinama zaštitnih sredstava. E.5.1.10 Na gradilištu je potrebno je provoditi nadzorne radnje i kontrolne postupke u skladu s odredbama Priloga »G« ovoga Propisa. E.5.2 Uporabljivost zaštite
E.5.2.1 Pri dokazivanju uporabljivosti zaštite drvene konstrukcije treba uzeti u obzir: a) zapise u građevinskom dnevniku o svojstvima i drugim podacima o zaštiti drvene konstrukcije, b) dokaze uporabljivosti (rezultate ispitivanja, zapise o provedenim postupcima i dr.) koje je izvođač osigurao tijekom provođenja postupaka zaštite drvene konstrukcije, c) uvjete građenja i druge okolnosti koje prema građevinskom dnevniku i drugoj dokumentaciji koju izvođač mora imati na gradilištu, te dokumentaciju koju mora imati proizvođač građevnog proizvoda, mogu biti od utjecaja na tehnička svojstva zaštite drvene konstrukcije.
E.5.3 Naknadno dokazivanje svojstava zaštite
E.5.3.1 Za zaštitu drvene konstrukciju koja nema projektom predviđena tehnička svojstva ili se ista ne mogu utvrditi zbog nedostatka potrebne dokumentacije, moraju se naknadnim ispitivanjima i naknadnim proračunima utvrditi tehnička svojstva zaštite drvene konstrukcije. E.5.3.2 Radi utvr đivanja tehničkih svojstava zaštite drvene konstrukcije prema točki E.5.3.1 ovoga Priloga potrebno je prikupiti odgovarajuće podatke o zaštiti drvene konstrukcije i okolnostima pri njezinom izvođenju u opsegu i mjeri koji omogućavaju procjenu stupnja ispunjavanja bitnog zahtjeva mehaničke otpornosti i stabilnosti, požarne otpornosti i drugih bitnih zahtjeva za građevinu prema odredbama posebnih propisa. E.5.4 Održavanje zaštite
E.5.4.1 Radnje vezane za održavanje zaštite drvene konstrukcije treba provoditi prema odredbama ovoga Priloga i odgovarajućim normama iz točke E.6 te odgovarajućom primjenom odredaba ostalih Priloga ovoga Propisa. E.5.4.2 Redoviti vizualni pregledi u svrhu održavanja zaštite drvene konstrukcije provode se sukladno zahtjevima iz projekta građevine, ali najmanje jednom godišnje. E.5.4.3 Utvr đivanje stanja zaštite drvene konstrukcije u odnosu na projektirane karakteristike u svrhu održavanja zaštite drvene konstrukcije, mora se provesti najmanje svakih 5 godina. E.5.1.4. Način obavljanja redovitih pregleda u svrhu održavanja zaštite drvene konstrukcije određuje se projektom građevine, a uključuje najmanje: a) vizualni pregled, u kojeg je uključeno utvr đivanje stupnja oštećenja zaštite te eventualnih oštećenja drvene konstrukcije koja su bitna za o čuvanje tehničkih svojstva zaštite, b) utvr đivanja stanja zaštite ako se na temelju vizualnog pregleda opisanog u podtočki a) sumnja u ispunjavanje svojstava zaštite.
E.6 Popis norma E.6.1 Norme vezane za trajnost drva
HRN EN 335-1:2005 Trajnost drva i proizvoda na osnovi drva – Određivanje razreda opasnosti od biološkog napada – 1. dio: Općenito (EN 335-1:1992) HRN EN 335-2:2005 Trajnost drva i proizvoda na osnovi drva – Određivanje razreda opasnosti od biološkog napada – 2. dio: Primjena na masivnom drvu (EN 335-2:1992) HRN EN 335-3:2002 Trajnost drva i proizvoda na osnovi drva – Definicija razreda opasnosti od biološkog napada – 1. dio: Primjena na ploče na osnovi drva (EN 335-3:1995) HRN EN 350-1:2005 Trajnost drva i proizvoda iz drva – Prirodna trajnost masivnog drva – 1. dio: Upute o temeljnim načelima ispitivanja i razredbe prirodne trajnosti drva (EN 350-1:1994) HRN EN 350-2:2005 Trajnost drva i proizvoda na osnovi drva – Prirodna trajnost masivnog drva – 2. dio: Upute za određivanje prirodne trajnosti i sposobnosti tretiranja određenih vrsta drva značajnih za Europu (EN 350-2:1994) HRN EN 460:2005 Trajnost drva i proizvoda na osnovi drva – Prirodna trajnost masivnog drva – Upute za određivanje zahtjeva za trajnost drva u odnosu na razrede opasnosti (EN 460:1994) HRN EN 14080:2006 Drvene konstrukcije – Lijepljeno lamelirano drvo – Zahtjevi (EN 14080:2005) HRN ENV 1099:2002 Uslojeno drvo – Biološka trajnost – Smjernice za ocjenu uporabe uslojenog drva u različitim razredima opasnosti (ENV 1099:1997)
E.6.2 Norme za zaštitna sredstva
HRN EN 351-1:2005 Trajnost drva i proizvoda na osnovi drva – Zaštićeno masivno drvo – 1. dio: Razredba penetracije i retencije zaštitnog sredstva (EN 351-1:1995) HRN EN 599-1:2008 Trajnost drva i proizvoda na osnovi drva – Svojstva preventivnih zaštitnih sredstava određena biološkim ispitivanjem – 1. Dio: Specifikacija prema razredima opasnosti (EN 599-1:1996) HRN EN 599-2:2008 Trajnost drva i proizvoda na osnovi drva – Svojstva preventivnih zaštitnih sredstava određena biološkim ispitivanjem – 2. Dio: Razredba i označivanje (EN 599-2:1995) nHRN EN 15228:2008 Konstrukcijsko drvo – Zaštita konstrukcijskog drva protiv štetnih ujecaja biološkog podrijetla (prEN 15228:2006) HRN EN 927-1:2002 Boje i lakovi – Prekrivni materijali i prekrivni sustavi za drvo izloženo vanjskim utjecajima – 1. dio: Razredba i selekcija (EN 927-1:1996) HRN ENV 927-2:2007 Boje i lakovi – Prekrivni materijali i prekrivni sustavi za drvo izloženo vanjskim utjecajima – 2. dio: Specifikacija za primjenu (ENV 927-2:2006) HRN EN 971-1:2002 Boje i lakovi – Nazivi i definicije za prekrivne materijale – 1. dio: Opći nazivi (EN 971-1:1996) E.6.3 Norme za zaštitu od požara
HRN EN 13501-1:2002 Razredba građevnih proizvoda i građevnih elemenata prema ponašanju u požaru – 1. dio: Razredba prema rezultatima ispitivanja reakcije na požar (EN 13501-1:2002) HRN EN 1995-1-2:2010
U svom uporabnom vijeku konstrukcije dotrajavaju što je posljedica starenja, izloženosti svim vrstama opterećenja i agresivnosti okoline tako da svojstva konstrukcije slabe i padaju, te se smanjuje njihova nosivost i uporabljivost. Istovremeno, zahtjevi koji se postavljaju na konstrukciju, u tom uporabnom vijeku stalno rastu.
Prema tome, pad svojstava konstrukcije posljedica je vanjskih djelovanja (uporabno opterećenje i agresivnost okoline) i karakteristika same konstrukcije (koncept konstrukcije, oblikovanje detalja i kvaliteta materijala od kojeg je konstrukcija izvedena). Na svojstva konstrukcije u vremenu može se bitno utjecati održavanjem. Jasno je da će se vođenjem brige o konstrukciji i pravilnim održavanjem produljiti njen uporabni vijek. Zahtjevi za održavanje i troškovi održavanja u vezi su sa početnom rezervom svojstava konstrukcije (povećanje početne rezerve smanjuje troškove održavanja ali u startu povećava troškove građenja) pa je ove faktore potrebno uskladiti i potražiti optimalne odnose, odnosno projektirati konstrukcije optimalne trajnosti.
Što se tiče zahtjeva na konstrukciju, oni vremenom postaju sve veći što je normalna posljedica sveukupnog razvoja. Mi na promjenu zahtjeva ne možemo utjecati. Pa čak ako, u fazi projektiranja, pokušamo predvidjeti razvoj i porast zahtjeva ne vjerujem da možemo sagledati taj porast u dužem vremenskom periodu, recimo 100 ili čak 200 godina a takvih primjera ima.
NATKRIVENI DRVENI MOST BUCHFART Drveni most preko rijeke Ilm u Buchfartu pokraj Wiemara – Njema čka. Cestovni promet za vozila mase do 9 t. Dužina 43,00 m, širina kolnika 3,20 m, slobodna visina 3,05 m. Glavni nosači sistema dvostruke visulje. Građen 1816. – 1818. (u uporabi).
Svojstva drva u konstrukcijama ovise prvenstveno o odabranoj botaničkoj vrsti. Veliki je broj botaničkih vrsta koje se mogu primijeniti u konstrukcijama (čak nekoliko tisuća). Uobičajeno, vrste su svrstane u dvije grupe: - Četinari - Lišćari DIN 1052:2004-08 klasificira četinare i lišćare za primjenu u konstrukcijama pri čemu u klasifikaciji obrađuje vrste sa gotovo svih kontinenata. Nehomogenost i anizotropija drva obuhvaćena je klasifikacijom u klase čvrstoće i načinom proračuna. Promjene mehaničkih svojstava ovisne o vlažnosti drva obrađene su klasifikacijom u klase uporabljivosti ili razrede vlažnosti. Djelovanja su svrstana u razrede trajanja djelovanja prema stupnju akumuliranog trajanja karakterističnog djelovanja.
Proračunske vrijednosti svojstava materijala u konstrukcijama proračunavaju se preko parcijalnog koeficijenta materijala γM i koeficijenta modifikacije kmod koji ovisi o klasi uporabljivosti i razredu trajanja djelovanja na konstrukciji: Xd = kmod · Xk / γM Kod graničnih stanja uporabljivosti konačna vrijednost deformacije za pojedinačna djelovanja proračunava se kao: ufin,i = uinst,i · (1 + kdef,i) Koeficijent deformacije kdef opet ovisi o klasi uporabljivosti i razredu trajanja djelovanja na konstrukciji. U proračunu graničnih stanja uporabljivosti vrijednosti modula, parcijalnih koeficijenata i koeficijenta modifikacije se uvode sa veličinama: Modul elastičnosti i modul posmika – srednje vrijednosti (E0,men i G0,men). Parcijalni koeficijenti djelovanja γG,i = 1,0 ; γQ,i = 1,0. Parcijalni koeficijent svojstava materijala γM = 1,0. Koeficijent modifikacije kmod = 1,0.
Što se tiče trajnosti materijala pojedinih botaničkih vrsta, klasifikacija je provedena svrstavanjem u klase otpornosti 1-5, pri čemu je 1. klasa otpornosti klasa vrlo otpornog a 5. klasa otpornosti klasa neotpornog drva. Pravilan izbor vrste: - Prirodna trajnost prema biološkoj razgradnji - Mala kapilarna upojnost vode - Prirodna dimenzijska stabilnost
[5] KLASIFIKACIJA PREMA ČVRSTOĆI (KLASE ČVRSTOĆE) C16 do C40 Četinari klase čvrstoće Lišćari klase čvrstoće D30 do D60 (Karakteristične vrijednosti savojne čvrstoće f m,k = 16 do 60 N/mm².)
[5] KLASIFIKACIJA PREMA TRAJNOSTI (KLASE OTPORNOSTI) 1. klasa – klasa vrlo otpornog drva 2. klasa – klasa otpornog drva 3. klasa – klasa srednje otpornog drva 4. klasa – klasa drva male otpornosti 5. klasa – klasa neotpornog drva
Četinari – klase čvrstoće (tablica F.6)
Prema TPDK: Tablica F.3 Klase drvene građe prema normi HRN U.C9.200 i odgovarajući razredi čvrstoće konstrukcijskog drva (četinjače) prema normi HRN EN 338
[5] Karakteristične vrijednosti čvrstoća, modula i gustoća za četinare
SMREKA (SMRČA) – PICEA ABIES European spruce, Rotficht, Rottanne Raste u sjevernoj Europi i planinskim predjelima srednje i užne Europe. Uvijek zeleno, 30 – 60 m visoko drvo. Ravno valjkasto deblo promjera 0,6 – 1,2 m. Gustoća 300 – 700 kg/m³. Dobro se i brzo suši, sklona dekoloraciji i uvtanju.
SMREKA
Dobro se i lako obra đuje, dobro se lijepi, lijepo se polira. Spada u 4. klasu otpornosti (drvo male otpornosti ).
KLASA C16: f m,k = 16 N/mm² E0,mean = 8 000 N/mm² ρk = 310 kg/m³
JELA (OBIČNA) – ABIES ALBA Silver fir, Edeltanne, Weisstanne Raste u srednjoj, zapadnoj i južnoj Europi. Uvijek zeleno 40 - 65 m visoko drvo. Ravno valjkasto deblo promjera do 1,0 m. Gustoća 300 – 750 kg/m³. Dobro se i brzo suši, neznatno sklona uvrtanju, donekle sklona pucanju.
JELA OBIČNA
Dobro se i lako obra đuje, dobro se lijepi, teško se polira i tokari. Spada u 4. klasu otpornosti (mala otpornost ).
KLASA C16: f m,k = 16 N/mm² E0,mean = 8 000 N/mm² ρk = 310 kg/m³
BOR OBIČNI – PINUS SILVESTRIS Redwood, Weisskiefer, Rotkiefer Široko rasprostranjen u Europi i u sjevernoj Aziji. Uvijek zeleno, do 40 m visoko drvo. Ravno i vitko deblo promjera 0,5 – 1,0 m. Gustoća 300 – 860 kg/m³. Suši se bez poteškoća. BOR OBIČNI
Dobro se i lako obra đuje, dobro se tokari a loše polira. Spada u 3. i 4. klasu otpornosti (drvo srednje i male otpornosti ).
KLASA C24: f m,k = 24 N/mm² E0,mean = 11 000 N/mm² ρk = 350 kg/m³
ARIŠ EUROPSKI – LARIX DECIDUA European larch, Gemeine Lärche Europski ariš raste u Alpama, Karpatima i Sudetima. Listopadno drvo visine do 50 m. Ravno i vitko deblo promjera 0,6 – 1,0 m. Gustoća 350 – 850 kg/m³. Dobro se suši, sklon uvrtanju. ARIŠ EUROPSKI
Dobro se i lako obra đuje, teško pili, dobro se polira. Spada u 3. klasu otpornosti (drvo srednje otpornosti).
KLASA C24: f m,k = 24 N/mm² E0,mean = 11 000 N/mm² ρk = 350 kg/m³
DUGLAZIJA – PSEUDOTSUGA MENZIESII Douglas fir, Douglaskiefer Po prirodi ameri čko drvo, raste u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike i u Kanadi, preneseno u Europu. Uvijek zeleno drvo visine do 100 m. Deblo je ravno, promjera do 4,0 m. Kora je u mladosti glatka i siva, u starijoj dobi sme đa, duboko ispucana, plutasta, debela (do 20 cm). Gustoća 320 – 750 kg/m³. DUGLAZIJA
Dobro se suši, stabilnih je dimenzija. Dobro se obra đuje, dobro se lijepi. Spada u 3. klasu otpornosti (drvo srednje otpornosti ).
KLASA C30: f m,k = 30 N/mm² E0,mean = 12 000 N/mm² = 380 kg/m³
SOUTHERN PINE – PINUS PALUSTRIS Longleaf Pine, Sumpfkiefer Raste u Sjevernoj i Srednjoj Americi. Uvijek zeleno drvo visine do 50 m. Deblo je uspravno, promjera do 1,2 m. Kora dosta dugo glatka - sivozelena, kasnije ispucana - tamna. Gustoća 300 – 670 kg/m³. Lako se suši. SOUTHERN PINE
Lako se obra đuje, nešto lošije se polira. Trajnost velika. Spada u 3. klasu otpornosti (drvo srednje otpornosti).
KLASA C30: f m,k = 30 N/mm² E0,mean = 12 000 N/mm² = 380 kg/m³
WESTERN HEMLOCK – TSUGA HETEROPHYLLA Alaska pine, Tsuga, Westliche Raste u Sjevernoj Americi i u Kanadi. Uvijek zeleno drvo visine do 50 m. Deblo promjera do 2,0 m, ravno, krošnja čunjasta. Gustoća 300 – 900 kg/m³. Lako se suši.
WESTERN HEMLOCK
Dobro i lako se obra đuje, dobro se lijepi, fino se polira. Spada u 4. klasu otpornosti (drvo male otpornosti ). KLASA C35: f m,k = 35 N/mm² E0,mean = 13 000 N/mm² ρk = 400 kg/m³
YELLOW CEDAR – CHAMAECYPARIS NOOTKATENSIS Nootka cypress, Yellow cypress, Alaska cedar Raste u planinama pacifi čke obale Sjeverne Amerike i Kanade, od Aljaske do Oregona. Uvijek zeleno drvo visine do 40 m. Deblo je ravno, promjer debla do 1,8 m, krošnja piramidalna. Gustoća 380 – 800 kg/m³. Lako se suši, slabo se uteže, stabilnih je dimenzija. YELLOW CEDAR
Dobro se obrađuje, fino se tokati i polira, može se lijepiti. Spada u 2. klasu otpornosti (otporno drvo).
KLASA C40: f m,k = 40 N/mm² E0,mean = 14 000 N/mm² ρk = 420 kg/m³
Lišćari – klase čvrstoće (tablica F.8)
Prema TPDK: Tablica F.4 Klase drvene građe prema normi HRN U.C9.200 i odgovarajući razredi čvrstoće konstrukcijskog drva (listače) prema normi HRN EN 338
[5] Karakteristične vrijednosti čvrstoća, modula i gustoća za lišćare
HRAST LUŽNJAK – QUERCUS ROBUR European Oak, Stieleiche, Traubeneiche Lužnjak je drvo nizinskih šuma šu ma Europe, sjeverne Afrike i zapadne Azije. Listopadno drvo, visoko i preko 40 m. Krošnja mu je široka, deblo ravno, promjera 0,6 – 0,9 m. Gustoća 480 - 980 kg/m³. Teško i sporo se suši, jako se uteže i puca. HRAST LUŽNJAK
Lako se obra đuje, fino se polira i tokari. Spada u 2. klasu otpornosti (otporno drvo).
KLASA D30: f m,k m,k = 30 N/mm² E0,mean = 10 000 N/mm² ρk = 530 kg/m³
TIK (PRAVI) – TECTONA GRANDIS Teak, Teakholz Raste u Jugoisto čnoj Aziji, od prirode u Myanmaru (ex. Burma). Uvijek zeleno, do 40 m visoko drvo. Deblo je ravno i vrlo dugo, promjera 0,4 – 1,0 m. Drvo je masna izgleda, sjajno, u svježem stanju jakog karakteristi čnog mirisa. Gustoća 440 – 800 kg/m³.
TIK
Teško i sporo se suši, sklon pucanju. Lako se obra đuje, fino se blanja, tokari i polira. p olira. Spada u 1. klasu otpornosti (vrlo otporno drvo). KLASA D30: f m,k m,k = 30 N/mm² E0,mean = 10 000 N/mm² ρk = 530 kg/m³
KERUING – DIPTEROCARPUS SPP Yang, Keruing Raste u Jugoistočnoj Aziji. Uvijek zeleno, do 40 m visoko drvo. Ravno dugo deblo promjera 0,7 – 1,2 m. Gustoća 500 – 950 kg/m³. Teško i dugo se suši, puca i uv će se. KERUING
Dobro se obra đuje, slabo se lijepi, fino se blanja, tokari i polira. Spada u 2. klasu otpornosti (otporno drvo).
KLASA D30: f m,k m,k = 30 N/mm² E0,mean = 10 000 N/mm² ρk = 530 kg/m³
BUKVA (EUROPSKA) – FAGUS SYLVATICA Beech, Gemeine Buche Naše najraširenije šumsko drvo, rasprostranjeno u centralnoj i južnoj Europi. Listopadno drvo, visoko do 40 m. Krošnja joj je čunjasta, deblo ravno, promjera 0,5 – 1,0 m. Gustoća 490 – 910 kg/m³. Kod sušenja jako se uteže, uvija i puca. BUKVA (EUROPSKA)
Suši se teško i sporo, dobro se obra đuje, polira i tokari. Spada u 5. klasu otpornosti (neotporno drvo).
KLASA D35:
KLASA D40:
f m,k = 35 N/mm² E0,mean = 10 000 N/mm² ρk = 560 kg/m³
f m,k = 40 N/mm² E 0,mean = 11 000 N/mm² ρk = 590 kg/m³
AFZELIA – AFZELIA AFRICANA Douisse, Papao Raste u zapadnoj Africi. Uvijek zeleno, do 40 m visoko drvo. Ravno dugo deblo promjera 0,6 – 1,2 m. Gustoća 500 – 900 kg/m³. Teško i dugo se suši, jako se uteže. AFZELIA
Dobro se obra đuje, slabo se lijepi, fino se blanja, tokari i polira. Spada u 1. klasu otpornosti (vrlo otporno drvo).
KLASA D40: f m,k = 40 N/mm² E0,mean = 11 000 N/mm² ρk = 590 kg/m³
MERBAU – INTSIA BIJUGA Merbau, Muluccan iron-wood, Merbau Staništa: jugoistočna Azija Drvo visine do 50 m, deblo ravno, promjera debla 0,8 – 1,0 m. Gustoća 540 – 1000 kg/m³. Teško se suši, slabo se uteže, vrlo je stabilnih dimenzija. Teško ali dobro se obra đuje, vrlo fino se polira. MERBAU
Spada u 1. klasu otpornosti (vrlo otporno drvo).
KLASA D40: f m,k = 40 N/mm² E0,mean = 11 000 N/mm² ρk = 590 kg/m³
ANGELIQUE – DICORYNIA GUIANENSIS Tapaiuna, Basralocus Raste u kišnim šumama Južne Amerike. Uvijek zeleno, do 50 m visoko drvo. Ravno dugo deblo promjera do 1,5 m. Gustoća 500 – 1150 kg/m³. Teško i dugo se suši, jako se uteže. ANGELIQUE
Dobro se obra đuje, može se lijepiti, fino se blanja, tokari i polira. Spada u 2. klasu otpornosti (otporno drvo).
KLASA D40: f m,k = 40 N/mm² E0,mean = 11 000 N/mm² ρk = 590 kg/m³
AZOBE (BONGOSSI) – LOPHIRA ALATA Ekki, Esore, Aba, Bakundu Raste u zapadnoj Africi i Guyani. Uvijek zeleno, do 50 m visoko drvo. Ravno vrlo dugo deblo promjera do 2,0 m, krošnja razmjerno malena, kuglaste forme. Gustoća 650 – 1300 kg/m³. Teško i dugo se suši, jako se uteže. AZOBE (BONGOSSI)
Teško se obrađuje, slabo se lijepi, fino se blanja i polira. Spada u 1. klasu otpornosti (vrlo otporno drvo).
KLASA D60: f m,k = 60 N/mm² E0,mean = 17 000 N/mm² ρk = 700 kg/m³
IPE – TABEBUIA SPP Ipe, Lapacho, Bethabara Raste u kišnim šumama Srednje i Južne Amerike. Uvijek zeleno, do 50 m visoko drvo. Ravno dugo deblo, čisto do 30 m, promjera do 1,8 m. Gustoća 600 – 1150 kg/m³. Teško i dugo se suši, jako se uteže. IPE
Teško se obrađuje, vrlo fino se blanja, tokari i polira. Spada u 1. klasu otpornosti (vrlo otporno drvo).
KLASA D60: f m,k = 60 N/mm² E0,mean = 17 000 N/mm² ρk = 700 kg/m³
KLASIFIKACIJA LLN OVISNO O KLASI LAMELA U POPRE ČNOM PRESJEKU
Kombinirano LLD
Homogeno LLD
Klasa čvrstoće lamela
Klasa čvrstoće LLD
Klasa čvrstoće vanjskih lamela
Klasa čvrstoće unutarnjih lamela
Vanjske lamele: 1/6 visine nosa ča ali najmanje dvije lamele.
Klasa čvrstoće LLD
Prema TPDK: Tablica F.5 Klase drvene lamelirane građe prema normi HRN U.C9.300 i odgovarajući razredi čvrstoće lijepljenog lameliranog drva (četinjače) prema normi HRN EN 1194
GL36c
GL32c
[5] Karakteristične vrijednosti čvrstoća, modula i gusto ća za homogeno
i kombinirano LLD (GL) klase GL24 do GL36
LIJEPLJENI LAMELIRANI NOSAČI LLD (GLULAM) Dimenzije: Širina 60 - 220 mm (U posebnoj izvedbi do 280 mm) Debljina lamele do 32 mm Uobičajeni odnos b/h < 1/10 Dužine do 30 m (max 60 m)
LIJEPLJENI LAMELIRANI NOSAČI LLD (GLULAM)
[5] KLASIFIKACIJA PREMA TRAJNOSTI Klasa otpornosti LLN odgovara klasi otpornosti materijala lamela. U pravilu lameliraju se drva jele i smreke pa možemo kazati da LLN spadaju u 4. klasu otpornosti (mala otpornost).
Što se tiče trajnosti, moguće je izvesti drvene konstrukcije uporabnog vijeka od stotinu godina pa i više (vidjeli smo primjer na mostu Buchfart). Da bi dostigli tako dug uporabni vijek moramo poznavati mehanizme razaranja drva. Oštećenja drvenih konstrukcija nastaju kao posljedica: - prirodnog starenja drva - bioloških djelovanja - kemijskih djelovanja - mehaničkih djelovanja - požara
PRIRODNO STARENJE DRVA Prirodno starenje drva je posljedica djelovanja sunčevih UV zraka koje uzrokuju razgradnju lignina na površini drva. Ovako razgrađeni lignin voda ispire pa površina poprima karakterističnu rebrastu strukturu i sivu boju.
Prirodno starenje Pojam lignin odnosi se na grupu makromolekularnih spojeva izgrađenih od fenilpropanskih jedinica a naziv mu potiče od latinskog naziva za drvo-lignum. Uz ugljikohidrate lignin je sastavni dio drva, kod drva četinara udjel mu je prosječno 27% a kod drva lišćara 24%. Ova razgradnja ograničena je na površinski sloj pa je proces prirodnog starenja dugotrajan a utjecaj na svojstva drva ograničen (smanjuje se tvrdoća i otpornost na struganje).
BIOLOŠKA DJELOVANJA Biološka razgradnja drva može nastati kao posljedica gljivičnog napada ili napada insekata. Kod napada gljivica dolazi do razaranja najvažnijih sastojaka drva: celuloze i lignina. Ovo razaranje vidljivo je u promjeni boje i strukture drva a tu vrstu razaranja uobičajeno zovemo trulež.
Gljivični napad (HE Kraljevac cca. 100 godina) Razlikujemo više vrsta (vlažna, suha, smeđa, bijela) a vrsta ovisi o vlažnosti napadnutog drva i vrsti gljivice koja ga je napala.
Da bi se gljivični napad razvio moraju biti istovremeno ispunjeni slijedeći uvjeti: - napadnuto drvo mora osiguravati hranu - mora biti prisutan kisik - drvo mora biti vlažno - temperatura mora pogodovati napadu Napad se ne može razviti ili se teško razvija ako je vlažnost drva ispod 18% s tim da različitim vrstama gljivica pogoduju različiti postoci vlažnosti (različiti rasponi između 18% i 65%). Optimalna temperatura za razvoj gljivičnog napada kreće se od 20ºC do 30ºC. U skladu s tim, propisima je ograničena dopuštena vlažnost drva u konstrukcijama: - max 18% za klasične piljene materijale - max 15% za lijepljene lamelirane materijale
Insekti kojima je drvo stanište ili izvor hrane mogu uzrokovati oštećenja ili potpuno uništiti drvo bušenjem. Insekti uglavnom napadaju vlažno drvo međutim nekim vrstama odgovara i suhi materijal.
Napad insekata
KEMIJSKA DJELOVANJA Drvo je, u pravilu, otporno na kemijske utjecaje pa su oštećenja od kemijskih djelovanja rijetka. Ovakva oštećenja ipak mogu biti izazvana jakim kiselinama i lužinama. MEHANIČKA DJELOVANJA POŽAR
ZAŠTITA DRVA Zaštita materijala drvenih konstrukcija započinje u ranoj fazi projektiranja odabirom koncepcije konstrukcije i oblikovanjem detalja na način da se konstrukcija zaštiti od izravnog djelovanja vode i vlaženja elemenata. Kod zgrada to nije problem, konstrukcije su u zatvorenom, zaštićene krovom i fasadnim zidovima, pa je moguće ostvariti dugi uporabni vijek. Kod konstrukcija na otvorenom, na primjer mostova, problem se često rješava natkrivanjem ili zaštitom drvenih elemenata limenim opšavima.
Most preko rijeke Necker, Remseck, Njemačka 1989.
Kicking horse river bridge, Kanada, 2001.
Forbach bridge, Njemačka, 1955.
Fengyu bridge, Kina, 1916.
Tynset bridge, Norveška, 2002
Uz navedeno, povećanje trajnosti drva u konstrukcijama postiže se premazivanjem zaštitnim sredstvima ili još bolje impregnacijom (posebne metode kod kojih sredstva duboko prodiru u strukturu drva). Zaštitni premazi upotrebljavaju se u svrhu povećanja vodootpornosti, zaštite od UV zraka, zaštite od napada insekata i gljivica a u upotrebi su i protupožarni premazi. Prilikom projektiranja mjera zaštite sa ciljem ostvarenja tražene trajnosti drva u konstrukcijama prednost se daje građevinsko-fizikalnim i konstruktivnim mjerama (vidi TPDK-prilog E), a kemijske mjere se primjenjuju: - ako se građevinsko-fizikalnim i konstruktivnim mjerama ne postiže tražena razina zaštite - ako klimatski i ostali uvjeti posebno pogoduju razvoju bioloških učinaka na razgradnju (insekti, mikroklima koja u vlažnoj i toploj okolini pogoduje jačem napadu gljivica, itd.)
OSTVARENJE TRAJNOSTI U UPORABNOM VIJEKU PROJEKTIRANJE KONSTRUKCIJA Kao što je već rečeno, ostvarenje tražene trajnosti za projektirani uporabni vijek od najmanje 50 godina realizira se kroz projektiranje, izvedbu i održavanje. Ovo se odnosi na elemente konstrukcija i na spajala (najčešće čelična). U fazi projektiranja i odabira materijala potrebno je voditi računa o prirodnoj trajnosti i razredima opasnosti. Prirodna trajnost vrsta čija su svojstva obrađena u DIN 1052:2004-08 dana je ranije, a detaljno je obrađena u normi HRN EN 350-2:2005 – Razredi prirodne trajnosti na gljivice (razredba obuhvaća 20 vrsta četinara i 107 vrsta lišćara).
Izloženost konstrukcija obrađena je kroz svrstavanje u razrede opasnosti a dana je u HRN 335-1:2005 – Opasnost od bioloških organizama u Europi:
Prema HRN EN 335-2:2005 Opasnost od bioloških organizama u Europi ovisno o vlažnosti provedena je slijedeća klasifikacija:
U skladu sa gornjim klasifikacijama HRN EN 460:2005 daje upute za odabir vrste drva (klasu ili razred trajnosti) i potrebu zaštite ovisno o razredu opasnosti:
Uz pravilan odabir materijala (vrste) u fazi projektiranja potrebno je provesti: Građevinsko-fizikalne mjere zaštite - eliminirati ili svesti na najmanju moguću mjeru utjecaj padalina i vlaženja - zaštititi elemente izložene padalinama i omogućiti njihovu laku izmjenu - izbjeći kontakt sa tlom - omogućiti cirkulaciju zraka - omogućiti dostupnost radi pregleda i eventualne izmjene elemenata Konstruktivne mjere zaštite - omogućiti cirkulaciju zraka i prosušivanje - osigurati što bržu odvodnju i spriječiti prodor vode u elemente i spojeve Kemijske mjere zaštite - ukoliko se gornjim mjerama ne postiže traženi nivo zaštite primijeniti i kemijsku zaštitu - kemijsku zaštitu obavezno primijeniti u agresivnim sredinama (vlažne i tople sredine koje pogoduju biološkom napadu) Uz navedene mjere potrebno je projektnim rješenjem spriječiti da drvena konstrukcija bude ugrađena u zatvorenim prostorima relativne vlažnosti zraka preko 80%.
Zaštita čeličnih spajala se u pravilu provodi, a mora biti tako izvedena da ne utječe na trajnost drvenih elemenata konstrukcije. Prema EC5 (EN 1995-1-1) čelična spajala je potrebno štititi od korozije galvanskim pocinčavanjem, ovisno o razredu uporabljivosti konstrukcije prema donjoj specifikaciji:
U sklopu glavnog projekta konstrukcije mora biti priložen program kontrole i osiguranja kvalitete u kojem se navode svi uvjeti za izvođenje, ispitivanje i postupke dokazivanja nosivosti i uporabljivosti konstrukcije, vlažnost drvenih elemenata prije ugradnje te uvjeti građenja i ostali zahtjevi.
IZVO ĐENJE KONSTRUKCIJA U fazi izvođenja, osiguranje trajnosti se provodi kroz nadzor koji u izvedbi konstrukcije mora osigurati pravilnu ugradnju i kontrolu kvalitete i ostvariti zahtjeve iz projekta konstrukcije. Pri tome mora osigurati sukladnost prema zahtjevima odgovarajućih normi za: - drvene proizvode (konstrukcijsko drvo, lijepljeno lamelirano drvo i pločaste proizvode na bazi drva) - mehanička spajala uključujući zaštitu od korozije - ljepila - predgotovljene elemente - kemijska sredstva za zaštitu Što se tiče vlažnosti vrijede poznata pravila: - zabranjuje se ugradnja elemenata vlažnosti preko 22% - zabranjuje se ugradnja elemenata koji nisu štićeni od vode u fazi transporta, skladištenja i montaže - drvo koje se lijepi mora imati vlažnost od 12% (±3%) i ispunjavati ostale zahtjeve normi i tehničke upute proizvođača ljepila - razlika vlažnosti elemenata na mjestu spoja ne smije biti veća od 2%
ODRŽAVANJE KONSTRUKCIJA Održavanje mora biti takvo da se u vijeku trajanja konstrukcije očuvaju njena projektirana svojstva i ispune zahtjevi normi glede nosivosti, uporabljivosti i otpornosti na požar. Održavanje se provodi kroz: - redovite preglede (određuju se projektom: 1/2, 1, 3 ili 10 godina, ciljano a ovisno o vrsti konstrukcije i sredini u kojoj se konstrukcija nalazi) - izvanredne preglede (nisu određeni projektom a provode se nakon izvanrednog događaja ili po nalogu inspekcije) - izvođenje radova koji su potrebni da bi konstrukcija ostala u stanju koje je predviđeno projektom
