8 Supplementary Lectures. Scanning errors have been corrected. Thank you for calling my attention to those mistakes.Full description
DDR / Reisemagazin
DDR / Reisemagazin
DDR / Reisemagazin
DDR / Reisemagazin
Un diccionario es una ayuda a la memoria, no es un extenso tratado sobre alguna cosa. El primer volumen de este diccionario recopila, rindiendo servicio a la memoria colectiva, los casos de presunt...Descripción completa
Descrição: 8 Supplementary Lectures. Scanning errors have been corrected. Thank you for calling my attention to those mistakes.
Ιστορική και Στρατιωτική Μελέτη.
DDR / Zeitschrift
DDR / Zeitschrift
DDR / Zeitschrift
DDR / Zeitschrift
DDR / Jugendmagazin
DDR / Reisemagazin
DDR / Reisemagazin
Descripción: 8 Supplementary Lectures. Scanning errors have been corrected. Thank you for calling my attention to those mistakes.
In memolriam Dr GregO'ru Cremosnilku Dl' GregoI' Cremošnik Nekoliko napomena
o Brskovu
Kragujevackoj
CLANCI I RASPRAVE. -
ostavi
9- 11
. . . . . . . . .
ARTICLES ET DISCUSSIONS
Dr Alojz Benac Slwvonska i -ilirska kuHu'ra na prehistoriskoj ~raidini Zecovi kod Priljedol!'a La civilisation slavonne et illyrienne du site prehistorique de Zecovi, pres de Prijedor .
Rezultati ll"eVIZlO:rlog iskopavanja tumula glasinackog tipa ~Resultate der RevisionsausgraJbungen von Grabhiige1r; ...de$
51
Zdravko Maric Grobovi ilirSkih ratnika
iz Kacnja -
Illyrischer
Kriegetrgraber
aus Kacanj
"
87-102
Dr Irma Cremošnik Spomen.ilk sa japodskim kOl!ljanLcima iz Založja kod Bihaca - Monument orne de cavahers ja'P0des de Založje pres de Bihac . . . . . . . . . . . . . . Dr Esad Pašalic Rmsko naselje S airaj evo
Paškvalin ,Dva nalaza kasnoantJickih grobO'V
Dimitrije Sergejevski B
137·-147
149-162
163-173
1*
4 Pa yao Andelic
SlaJVenska keramika sa Crkvine u Nerezima kod Capljine de CI"kvi!llaa Nerezi pres de Capljina
La ceramique
slave .
175-178
. .
179-201
Marko Vego
Aimeološko iskopavanje Pavao
u Zava~i -
Alchaologische
Ausgraoungen
Andelic
Dva srednjevjekovna nalaza iz Sultica kod Konjica medievales de Sultici pres de Konjk . . . . Sada
in Zavala
-
Les deux decouvertes 203-215
Miletic
Srednjevekovni grobovi u tumulu na Crkvini (Sjeversko) - Tombeaux medievaux en tumulus de "Crkvtna« (Sgeversko) . . . . . . . . . . . . . . .
217-219
Marko Vego
Novj. i revidirnni ciJrilski natpisi iz Zupe Brocno u Hercegovini - Neue iiberpriifte cYlfillische Inschriften aus dem Gau Brocno in der Herzegowina . . . . .
221-237
Bešl~gic NelkoliJm nO'Vopro!lladenih natptsa na steccima - Quelques i!llscriptio!lls, recemment decouverts, sur les monuments funeraires medievaux . . . . . .
In memoriam O-ru Stanku Sielskome Zemaljski muzej izgubio je jednog od svojih dobrih i agHnih prijatelja u unutrašnjosti, a mnoge sto,tine sta'l1o\T[likaBosne lijecnika, k'Ojemu SfU dugovali za Sielskl, svoje zdravlje. 30 'O:ldobra 1958 umro je u zagrebackofj klini1ci Dr St~o lj ekar i naucni faldnik. Dr Stanko Sielski rodio se 1891 godine u Gracan:ici (Bosna). Gimnaziju je svršio u Travniku, a medicinski fakultet u Becu 1919 godine. Još kao apsolvent mediJcine proša'o je 'Od 1914 do 1918 godine surovu, a za 'Osjetljivu dušu mladog covjeka cesto i pre'tešku školu vojnog ljekara usred ratnih 'Operacija. Citav svoj žiJvotslužio jE:Sielski u Basni, gatovo iskljucivOi u unutrašnjosti zemlje. Posljednjih godiJ:nabio je šef Epidemiološke stanke u Tuzli. Medutim, taj boravak po malim bosanskim gradoV'ima nije mu smetao da se živo zanima za svoju medicinsku nauku i da prati razne kUl1turne pojave. Staviše: možda je 'Ovaj život i rad u unutrašnjosti, staJan dodir sa seOlSkimstanovništv'Om j'oš više proširio njegov duhovni hOlfiz'O'l1t. Rad na terenu pružio mu je mogucnosti da upozna narodnu medicinu, da prikuplja starinske turske i arapske rukopise medi'Cins~og sadržaja, koje je on opisaa 1954 godine u »Zbo,rniiku... ljekara Hrvatske«. Taj bliski dodir sa narodom potstakao ga je na istraživanje nM"Odnogživota - na upotrebu amajlija (amuleta). Kao plod toga zanimanja bio je njegov rad »Hamajlije«, štampan u izdanjima Etno'grafskog muzeja u Zagrebu.
6
Još znacajnije je bilo djelovanje Dra Sielskog u oblasti arheologije. Njegova dužnost okružnog lijecnika u Travniku, po;1;omšefa Doma narodnog zdravlja u Bihacu, dala mu je mogucnost da obilazi najznacajnija mjesta, da se raspituje o spomernidma kulture i da pronalazi nepoznate arheo'laške objekte i nalazišta, kako iz prehistoriskog, tako i iz klasicnog perioda. U Glasniku Zemaljskog muzeja objelodanio je clanak »Arheološki nalazi u okoHci Travnika i Žepca«, u kojem je opisaO'niz interesantnih nalaza i novih lokaliteta. Od izvanredne koristi za arheološku nauku bio je stalni kontakt Dr Si.elskoga sa Zemaljskim muzejem, njegovo ukazivanje na nova nalazišta i njegova POlIllO'C muzejskim strucnjacima prilikom njihova rada na terenu. Tako je Dr Sie1ski prvi upozorio na važna neoilitsko naselje »Nebo« na Bili, kasnije iskopano od strane Zemaljskog muzeja, i na nalazišta ispod gradine Karahodža, takode na Bili. Naše po>znavarnje 'Originalnih japodskih umi, ukrašenih slikama toliko važnima za i:s:torijuilirske materijalne i duhovne kulture, prikupljeno djellmicno, bilo bi minimalna, da nije billo istraživacke djelatnosti Dr Sielskog. - Ta su sama najvažniji primjeri njegove saradnje na arheološkoj nauci. Uspjehu Dr Sielskog u radu mnogo je pomagao njegO'v plemenit karakter, prijaznO' ophodenje sa svaikim, njegova humano i nesebicno wšenje lijecnicke dužnosti, cime je znao osvajati 'sv,akOlg,Ika je, narocita kao bolesnik, do,lazio u dodir s njim. Sa Dr Sie'lskim nestalo je jedne maraIne i pokretacke snage, ciji se gubitak još kakO' osjeca na svakom pO',ljui na svakom mjestu gdje je on dj'elovao. U ZemaljskO'm muzeju uspO'mena na Dr Stanka Sielskog uvijek ce 'Ostati živa, a i:sto tako i zahvalnost koju Muzej duguje njemu. D. S.
v
In memoriam O-ru Greqoru Cremošnihu Još je bila sVJ€'Zatuga za Dr Sielski.m, a Zema'ljski muzeJ Je doživiO' još jednu žalost. 12 novembra 1958 godine umro je u Ljubljani Dr Gregor Cremošnik, dugagodišnji saradnik i nekadašnji službenik Muzeja. Dr CremO'šnilkse rod~o 1890 godine u Loši:ci kraj Celja. Gimnaziju je zaV'ršio u Mariboru, a patom je pohadaO' univerzitet u Gra:cu, gdje je diplamiraa 1915 godil11e.Tu je i dacnije promovisan za daik.tora ist'Orijskih nauka. Na dopunskim studijama biO' je u Becu (kad prafesOlra Ji:receka). PO'završetkiu fakulteta službavaa je kaO'suplent realke u Trstu, a dvije godine kasnije premješten je u Sarajeva u Institut za ispitivanje Balkana da, kaD strucnjak za srednji vijek, radi na pripremanju izdanja »Carpus inscriptwnum SlaV'Orum meridiana'lium«. Od 1919 da 1935 godine službavaa je u Zemaljskam mu,zeju, a zatim je biO'pazvat na Univerzitet u SkO'plje. Od 1946 gadine da smrti predavaO' je istO'riju srednjeg vijeka na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Dr. Cremošnilk je uvijeik astaa u' tijesnaj vezi sa Zemaljskim muzejem, u cijem »G1asniku« je cesto .štaJIDpaasVDje radove. U pasljednjim danima života, osjecajuci skoru smrt, sjetiO' se Dr Cr·emašnriikZemaljska'g muzeja i svoj posljednji rad namijeniO' je Glasniku ZemaljskO'g muzeja. Teška 'bolestan,izdiktiraO' je Dn taj clanaJk svojoj kcerci Dr lrmi Cremašnik, oprostivši se topilm rij-ecima sa na/šom institucijam. Taj rad dO'nasimO'doU.je.Dr. Oremošnik se najviše baviO' srednjevjclmvnom pa'leagrafijO'm, prlkupljal11j.emarhivskDg materija,la i izdavmjem izvora. Radi toga je nastajaO' da svake gadine pr()IVedešta više vremena u Dubrovackom a'1"hivu.Za-
8
nimao se na'rocito za cirilske dQkumente, dok Su ga kao is10rijske teme naJ VIse zanimali odnosi DubrQIvntka prema susjedima, u prvom redu prema Bosni. Kao jedan od najznacajnijih njegovih radova u ovom p~avcu bila je paJ.e'Og,rafskaobrada bosanskih i humskih povelja srednjeg vijeka. Rezultate ovih svojih pa'1eografskih ispitivanja objeJodanio je u Glasniku muzeja. U izdanjima Srpske akademije nauka objavio je takode nekoliko bosanskih i humskih povelja koje je našao u Mletackom arhivu. Treba spomenuti i »Spise dubrovacke kancelaTije - zapise notara Toma'zina de Severe 1278-1282«, kOlji cine prvi svezak »Monumenta RagU'sina« Jugoslavenske akademije. Osim radova iz paleografije Dr CremOlŠnik je napisao i nekoliko radova iz jugoslavenske numiq;matike. Svi radovi Dr Cremošnika svjedoce o njegovoj velikoj ljubavi prema disciplini koju je zastupao, velikoj erudidji i temeljitom poznavanju maJterijala, i o njegovoj dubokoj pronidjiv'Osti. Kao jedan ad njegovih radova u kojem su se sjajna ispo,ljila sva ta svojstva, mažemo navesti raspravu »Original paveIje Kulina bana«, objelodanjenu (u Glasniku) 1957 godine. Ovaj rad, relativno kratak, sastavljen je sa takvom ubjedljivošcu i lucidnom jasnocom, sa takvim, moglo bi se reci, intimnim poznavanjem materijala, sa uživljavanjem u sve prilike toga doba, u život tadašnjih »kancelarija«, da taj rad mo'že poslužiti ka'O uzor buducim trudibenicima na polju sl'Ovenske pa:leografije. Takav je lik pokojnoga Dr Grego'ra Cremošnika kao naucnika. Ali ima i druga strana njegova lika; rekli bismc, jaš važnija: ta je njegov lik cavjeka. U Zemaljskom muzeju ima još dosta službenika, njegovih bivših ko,lega, a u gradu Sarajevu njegovih bivših znanaca, koji se sjecaju ovog prijatelja, ozbilljnog, ali punog energije i života, ovog skromnog i dobrog covjeka, mekane duše, a tvrdih ffiOO'alnihprincipa; 'Ovog nesebicnog, agilnog druga, uvijek spremnog da kolegi prhskoci u nevolji: Bio je on, svakaka, idobaT pa:ter familias, i dobar Jugoslaven. D. S.
I D-r GREGOR CREMOŠNIK
I.
Nekoliko napomena o Brskovu i Kragujevackoj ostavi Najveci dio mojih radnih godina, a i najljepši, proveo sam u Muzeju u Sarajevu. Zbog toga neka mi bude dozvoljeno da u Glasniku Zemaljskog muzeja iznesem ovo nekoliko napomena. • 2elio bih da progovorim o nekim problemima, kojr~isu riješeni ili su ostali nejasni. Prvo bi bilo pitanje Brskova i najstarijeg srpskog novca. Kao što ce vecini citalaca biti poznato, doveo sam u radu »Razvoj srpskog novcarstva do kralja Milutina« (Pqsebna izdanja SKA 101, Beograd 1933) ime Brskova u vezu sa njemackim Breisgau. Ime Brskova u latinskim spomenicima XIII i XIV stoljeca, naime, glasi Briscoa, Briscua, Brescua, Bresoca, Brescoua, pa cak i Berscoa (1. c. srtr. 7). Medutim, slalllliiNijemci', ~oii su bili naseljeni u našem Brskovu pišu u isto vrijeme ime toga grada kao »Prizcau« a drugi »PriJscova« (1. c. str. 8). Ove njemacke oznake Prizcau odnosno Priscova za naše Brskovo su potpuno iste kao što su oznake za njemacki Breisgau. I za njemacki Breisgau piše se do XIII stoljeca Priscova a od XIII stoljeca dalje Priscau. Istovjetnost je tolika da se samo po sebi namece uvjerenje da su oni rudari, koji su osnovali naše Brskovo, došli iz njemackog Breisgaua odnosno Priscova odnosno Priscaua. Stvar je tako jednostavna i tako jasna, da niko u nju nije vjerovao. Protiv moga tvrdenja iznio je Dr. V. Corovic u Glasniku Geografskog društva (XX, 1934, 43) prigovor »Brskovo nije samo jedno mesto, nego citava jedna župa sa više sela: "O~ 5PbCICOQt. npOCTt.HNf-E. CTPbIVNH~. rOCTNI\OQNH~. 5bICTPNY~. ~ ~~CEI\NI-E MO~ A05PNX'HNH~ N 5t.{\OI-EQNH~" k.aže se u Stonskoj povelji, a u Limskoj: "O~ 5PbClcOQt. npOCTt.Hblf-E. ~ ~~CEI\Nt-E MO~ 5bICTPNY~ AO5PNXbHNH~. rOCTbII\OQNH~· CTPNVNH~, nl\~QblcOQbIH~. CEl\bY~ I-'lCEHOQO. 'I nl\~HNH~ MO~ ICOHb ~ MErf-cl npOCTt.Hbll-O OTb T~PE O~ CTt.HO~ O~ nt.l\oQbIHO~ ... " »Ako je verovatno da strani rudari dadu nov naziv jednom mestu u kome rade, je li isto tako verovatno da dadu naziv i celoj jednoj župi? Mi bi u tom pogledu bili više rezervisani. Jedno s toga, što bi bilo dosta malo vremena da strani rudari dadu nov naziv celoj jednoj župi gotovo u središtu stare srpske države sve ako su došli i pocetkom XIII veka, a kamo li ako su došli nešto kasnije«. Dalje, Corovic upozorava na to da osim mjesnog naziva Brskovo postoji i naziv rijeke i predjela Brskut i konacno se pita ko bi bio mogao u ondašnjoj Srbiji stupiti sa Nijemcima u Breisgau u neposrednu vezu i ko bi mogao znati za njihovu rudarsku vještinu (str. 44). Prigovor sa Brskutom bi bio na mjestu, ali vezivanje sa nazivima Brckut, Brckovcina i Brekovic mu oduzima vrijednost. Što se tice drugog prigovora, ko bi u ondašnjoj Srbiji znao za Breisgau i tamošnje rudare, on klasicno ukazuje na sasvim nepravilno potcjenjivanje srednjeg vijeka. Mi smo toliko uvjereni da je srednji vijek bio taman, nevješt, zaostao itd. da vjerujemo da su drža ve živjele medusobno u potpunom nepoznl:lvanju prilika u drugim državama. Medutim, sve poznate veze medu državama govore
10
D·r
GREGOR
CREMOSNIK
protiv toga. Ako je vec Nemanja sa savršenom diplomatskom vještinom pregovarao o ženidbi svoga sinovca Toljena sa njemackom visokom aristokracijom, ako je Uroš I uzeo za ženu srodnicu Anžujske kuce - slicnih veza bi se moglo nabrojati na duzine, - onda nemamo nimalo prava da smatramo srednji vijek ogranJi,cenim. PrJIj,e mloremo' 'l'eci da je naše znanje srednjeg vijeka ograniceno. Ubrzo poslije Coroviceve ocjene u Glasniku geografskog društva izišla je druga ocjenal) germaniste Antuna Mayera »0 imenu Brskovo u Srbiji« (Numismatika I, Zagreb 1933, str. 30). Mayer iznosi nekoliko opravdanih prigovora, tako, napr., da u Breisgau nisu Švabe nego Alamani, dalje da sam, mjesto knjigom Egli-ja, trebalo da se služim boljim Forstemannovim djelom itd. Medutim, njegovi lingvisticki prigovori se mogu pobiti jedan za drugim, ali bi nas to ovdje odvelo predaleko. Da citiram samo ono što za nas najviše dolazi u obzir. Mayer kaže: »Iz Forstemanna (I, 1022 sIj.) mogao je autor (tj. ja) takoder razahrati, da se kompo.ziti s Gal\.l1, kao što je i kod znacenja te rijeci ocekivati, upotrebljavaju za oznaku župa ili kotara, a ne kao imena gradova. I Breisgau južni je dio zemlje Baden, pa je malo vjerovatno, da bi kolonisti ime kraja (oblasti), kojega je znacenje uslijed onog -gau bilo svakome jasno, prenijeli na je :lan novi grad; nadolazi k tome, da i dandalllas ondje gdje se ta rijec u narodu održa '~ - književni je jezik naime ovu rijec u starom z;'lacenju uskrisio - znaci selo u opreci s gradom ... « (str. 31). Ja mislim da je mišljenjima Corovica i Mayera potrebno vrlo malo komentara, jer jedno drugo pobija. Coro~ic ddi da BrS1kovo ne mo~e da hude Breisgau jer Breisgau znaci grad, a Brskovo prvobitno župu, Mayer, pak, drži obratno, da Brskovo ne može da bude Breisgau, jer Breisgau prvobitno znaci župu a Brskovo je po njegovom mišljenju grad. Konacno, ja bih se samo upitao: Ako Brskovo nije dobilo ime po Breisgau, tj. u ono doba po Priscova i Prizcau, zar bi moglo pasti Nijemcima u Brskovu (a to su ona dva pisara, koji pišu oblike Priscova i Prizcau) na pamet da tobože srpsko ime Brskovo prevedu u Priscova i Prizcau? Po mome mišljenju nikako. Da su u Brskovu naseljeni Nijemci stalno slušali samo srpski naziv Brskovo, oni bi to ime bili adaptirali u neki "Briscou« ili »Brescoua« ili u štogod SliCIlOšto je njemackom izgovoru najbliže i najlakše, jednako kao što su primorski Romani upotrebljavali najcešce Brescoua i Briscoua, a ne bi bili upotrebljavali egzaktno njemacka mjesna imena Priscova i Prizcau. Cim su upotrebljavali prava njemacka imena, ja mislim da su ta njemacka imena bila prvobitna, a Brskovo da je samo srpska adaptacija toga njemackog oblika. II. Drugo što treba da napomenem iz moje knjige o razvoju srpskog novcarstva do kralja Milutina tice se poznate kragujevac ke ostave. Nju mi je dao god. 1931 u Narodnom muzeju u Beogradu na raspolaganje g. D-r Jozo Petrovic i on mi još i danas potvrduje - a isto ce potvrditi svakome koga to pitanje interesuje - da mi je dao ostavu tak vuk a k vaj e b i I a uKr a g u je vc u na d ena. Ja sam onda nabrojio u svemu devedeset i šest komada, od toga cetrdeset i šest komada sa natpisom VROSIUS REX - S. STEFAN i pedeset komada sa srpskim natpisom GTlN'AH PrtE!> Xc'5 i GT6<1>4H silAAHGl1.l1K!>. Kada je poslije Drugog svjetskog rata god. 1948, dakle dvadeset godina poslije nalaza u Kragujevcu i sedamnaest go dina poslije toga kako sam je ja imao u r'Ulkama,p>reUlZ'80 ovu ()stawu D-r Rastislav Maric,2) našao je u ostavi samo cetrdeset i tri komada sa natpisom VROSIUS REX - S. STEFAN i samo trideset i osam komada sa natpisom GT6'l>AH PilE!> Xc'5 i GT6<1>AH 811.l1AHGl1.l1&b. Od prvobitnoga nalaza, dakle, nedostaju tri dinara sa latinskim i dvanaest dinara sa srpskim natpisom, ali sadašnja ostava sadrži još sedam komada sa latinskim natpisom STEFAN REX - S. STEFAN. Na koji je nacin od god. 1931, kada sam ja ostavu dobio u ruke, do 1948 god. nestalo petnaest komada od prvobitne ostave i na koji je nacin došlo unju sedam komada dinara jedne vrste koja se prvobitno uopce nije nalazila u njoj ostaje nerazjašnjeno. Sva ka kod ana š n j a ') Mihailo J. D i n i c upotrebio je u 'svome d'adu "Za istoridu rudarstva u srednjevjekovnoj Srbiji i Bosni« (Posebna izdanja SAN, knj. 240, Beograid 11955, str. 24) samo ovu ocjenu Co:rovica a nepoznata mu je ostala ocjena' Mayera u Numismatici. ") Rastislav Mar ic. Studtje- iz sI'IPskenumizmattke, Pos. izd. SAN, knj. 259, Beo,grad, 1956, str. 16.
EKOLIKO
NAPOMENA
O BRSKOVU
I KRAGUJEVACI\OJ
OSTAVI
11
o S t a van 1 Jeo n a i s tak a o š toj e b ila god. 1931. Ja se nadam da ce mi se vjerovati da sam ostavu, koja je od tako kardinalne važnosti, temeljito pregledao i prebrojio, i ako kažem da je u njoj bilo devedeset i šest komada, onda ih je tada zaista bilo 96. Što ih danas nema, bice krive ratne godine i rukovanje zbirkom. Uprkos tako jasnom stanju, Maric se u svojim studijama ne obazire na prvobitni sastav' ostave nego uzima naknadno u ostavu dospjele komade sa natpisom STEFAN REX - S. STEFAN kao osnovu za svoje kombinacije. Naravno da su na taj nacin sve "Mariceve kombinacije gradene na falsifikovanoj bazi. Kako je mogao jedan naucni radnik postupiti na taj nacin ostaje nerazumlji vo. Svakako se u nauci na taj nacin ne bi smjelo postupati, jer tim nedopuštenim nacinom uspijeva da datira ostavu u vrijeme poslije smrti kralja Milutina, dok je ona iz vremena kralja Uroša 1.
CLANCI
I RASPRAVE
D-r A. BENAC
SlavonsRa i ilirSRa Rultura na prehistorijsRoj gradini Zecovi Rod Prijedora Probno iskopavanje na ovom važnom preh:istolI'ijsikl()mlokaliitetu u zapadnoj Bosni izvrš'eno je još 1954 godine. O tome sam dao poo:eban izvještaj u Glasniku Zemaljskog muzeja, sv. XI ~a 1956 godinJU. Vece sistematsko is.ko,pavanje na ist9m lokalitetu i~vedeno je od 19 ju:1,ado 13 augusta 1956 god. Tom prilikom došli smo, do daJ.eko plI'€ciznijih podataka o stratJilgrafiji naselja i kulturnim PJI'omj·enama na gradini. Ovaj rad posvecen je obja'Vljivanju rezultata te kampanje. - Samo isko;pa'V'anje izvedeno je pod rul1mvodstvom aJUltolr,a, ,a u tom poslu su ur.1:eliucešCiekusrbosi Bmi,vo'j Co'Vici Zdravko M:alI'i'c,tehnLckJi rukolv,alac Ptl'ehist. zbh"ke Sušn1k Julij,a'na, pomocnik prepai'latora lsmet Hajro i arheolog iz StuttgaJI'ta FralIlz Schubert - kao gost. IZ'VTSnlOm saradnjQm s'Vih ucesnika mogili smo uspješno da privedemo k.raju ovako s:1oženoislk'0lpavanje i zato augujem ne malu zahvalnost sv,ak'Omod pomenutih strucnjaka. Geografski pololŽaj i osnO'V'lleosobine gmdine ZecQ
19513,
str.
147
D·r A. BENAC
14
možemo vidjeti po dubi.nama na kojima zdravka:
se u pojedinim
kva,dratima
javljala
zem~ja
dUlbini dulbini dubini dUJbini duibini naod kv.dubini na m na na VI, V, IV, 0,50 0,80 1,20 2,60 1,50 2,00 VII, 2,40 1,30 1,30 m) m VIlI,
kv. XI, XII, IX, (kv. kv. X, III,
Ove dubiJne se uvdj€lk odnose na istocni dio pojedirrlOlgkvadmta, jer one pcr-ema zapadnoj strani konstantno pa,da,ju. Narvedene dubine ZJnalceuj·edno idebljinu IkJUltJum.og sloja u tim kvadJratima. PO ovome V'idimo da je debljina ikuiltUlrnogsloja ustvarri jalko varijabillala. Zato se ne može nclJprnva.tiza S'Vekvadr.aie ista strahgrnIDs1k:aslika. U kv. IV-V (kao što je bio
.. .
/
::.
".
11
111 11/
1'1
IV
'I
I
.... .. p, -- Južni prof.il u kv. X (Crltž:
A. Smodic)
s}uCiaji u kv. I-II) kulturni sloj je ipotpUlI1opOlI'emecen kasnijom jamom 1. No i u kv. VI-VII, na zapadnoj str,ani' otlmpanoK prostor,a, stT'atigmafi:j.akultJurnog sloja je vrlo nes-igurna. Ovdje su isto tJalkoporemeceni gOlTnjis:traturrni Hi ih gotovo i nema. Vjerovatno je i tu u kasll1.ijemperiodu skidana ZJemlja zbog neke izg.radruje, pa su gornji stratumi jedno3ltavno odneseni. Za odJTlediv:anjeQlpces1Jratigrafije na Zeoo'V'ima služil.a je situaClij,a u kvadratima U njima je najdeblji i najbolje sacuvan krulturni s~o,j. Theba odmah dodati VIlI-XII. da je gradina bi:lia vrlo intenzivno naseljavana Ik;roz jedan dugi period vremen:a. To je uslo'vil,o ceste i razn01Vlfsne poremocaje slojeva (·r;upe,od stupova, razne jame, UTušavanja i s~.). Zbog toga li.nemamo nLk.aJ1wihidealno ~o,ženih slojeva, n,eg·o se oni porvijaju prema datim LSlituadjama i:li se cak medusobno i miješl3.ju. Na osnovu svih o,pažanj'a ti kvadra bma VIII-XI.I, Ikultwmli. sloj na giTadini Zecovi se mogao sasvim sigurno podijelHi na pet stratum3.. Oznacili smo ih stratumiana I-V, racunajuci ,od lI'ecentlI1oghUlffiusa. Prema tome najmladi je I stratUlffi, a najsta,riji V stratum. Ovi stratumi su lijepo ohiljelženi na pO'jedinim vertikalni.m rprofi1ima, a jasno su odvojeni svojim k,u:1tUlI'nimSlaJdržajempa nekim razlikama u gradevinskim navikama.
i
\ I Vili
••. 2.16
In
..•
....
......
o
.......
.... ...•..•...•...•..•...••.
.•....•• _
N
-
... ...:<>.9t6 ----...,.-
--
...
---.,..,
~-
p
q
:lil-:;:n kultura na prehistorijskoj gradini Zecovi
----------------------------t.·~31
.~25~
----_
•••
..•.....
•....
,~
~--_.-~------
......_::.-:.;-~-_-_-----.;:;716
---
...__
~~f.
••••••••••••••
__
~.-!••• -
'1848---'::'::':::
••••• --.
-2,789 . - J,eJ8
.-2.83, .- ',1S4 --60 .•
-8.•
0"
..
8'" 2 I" ~Q640 -1(4S~
,,·o,gl4 Q C.
. -5.9:;S
• .7,;
•
• _ &,S
".
• ·&.0
.•.••• 39'
.-J••••
."
.-~OOJ
, ---'
-14&0
s
".' •.•.
....
,,"
----.-------"'--- - - --- - ----- :~33~-----~
_-----...,.
~044~"~
.••.....
-U'I
...-- - ----
~:-::;'Q."
.~~,~
--.J;934
- -a::: :
~
----- ....
•..
P, - Topografska skica gradine Zecovi sa iskopanim prostoro:m
/
~#
..
...
15
Xi ja1i
aiu enra-
------ --'"'
•• _9~20
------
------- ----
-
-!IO~l' . •... .•.. ...
......
....•
••..
..•
.•.
..•..•
......
" ..•
...
.•. .•
,'" ,---"'--
"- ..•.• .•.•.......•.....
•. _ ~.O)
i ,'96
))
/,/(7' ••
&,0150
,- - .;;.;.--'.n"
--- ----------_.-- ~
.","
_'.'"
------------------
./,'/,:1' -,,"o •... __
SLAVONSKA
J ILIRSKA
KULTURA
NA PREHJSTORIJSKOJ
GRADll'il
ZECOVI
KOD
15
PRIJEDORA
U rpo:gled'UJstr.atigrafije najbolju sliku 'Pružili su ilp'ak prof Hi u kvalClJrat~maX i XI, od kojih dv,a donosim na P" i P,. po njima odmah zaparžamo da su najduže trajali V i III ISltratUlffi,pošto oni ovdje - k,a'o i na drugim o1Jkopanim mjestima - zapremaju najveci dio' kulturnog s~oj,a. U svakom od ovih str,atUJma ostalli Su tra>govi jedine intenzivne .g:radevinske djeIa1mosti. Uslijed toga je došlo do one izlomJ.jenosti u l>inijama stratuma, kojU' vidimo na prilkazaJll~mpifofilima. Zbolg osjetnili visinskih razJl~a i salSlV'imnejedinalkih dubina k,ultwmog siloja u pojed>inim kvadratima, nemoguce je imijeti 'li apsolutnim ciframa debljilIle pojedinih
.. '. Jf
11/
IJI
1'1
IV
V
y
--==--==--'''' P3 -
f.:;~~-;::%5~:)J..,.,too.)TUIO'AIto
Istocni profil u kv. XI. (Crtež:
A. Smodic)
stratuma koje bi ima,le opel karaktelf. PIlimjera r>adi navodim ciuibinslke odnos,e medu stratumima 'li istocnom uglu ju~nog pTo,fiilakvadrata X (vidi P,): Isstratum tratum odm, stratum odm., od 1,00-1,70 0,60-1,00 1,90-2,60 1,70-1,90 0,00-0,60 III IV V str,atum SJtlI'laltum IIod
Podvla'C'im da je ovo odnos dubilIla u isto-cnom uglu južnog lpiI'ofiJ.a.Na drugim mjestima ovog kvadrata r.aJSIp!olI'ed !dUlbinaje nešto dI1Ugacijli u 'alpsolutnim ciflfama. No, o'VaJkavje o1lpiri1ilke!l'elativan odnos medu stTatumima na svim mjestima kv. VIlI-XII, s t~m što odnos I II stTa,tu:ma varira na štetu I stf'atuma. oi
OSTACI ARHITEKTURE Veliki I]ntenzitet u naseljavanju, odnos,no vrlo brojne gr.adeviJrusike faze nisu mogle osta'V\iti za sobom više tlI'agO'Vakompaktni'h cjelina. Ipak s'e mogu sigurno odrediti glavne ~adevilIlslke k,araikteristi!ke poj eddnih stratuma. . Piocecemo od najstarijeg perioda u naselju. U V st ,rat ou m ou SlUkonstatovane dvije xazJ.icite ,gradevinsike f~e: jedna sa zemunickim jamama id:ruga' Sja cetvrtastim kUCJama i dobro uglaoanim ipodo'vima. Na, zemlji zdravici ollkrJlvene :9u mnogobrojne jame. Neke od njih imaju to.Hke dimenzije' da se alPso,lutno mogu izjednac:ti sa neoHtskim zemunicn'im nastambama.
D·r
16
A. BENAC
Takva je, na;pr. jama U u kJV.XI (vidi P,), koj.a ima dtlli~nu oko 3 m a ši:rin:u 1,5 m. Ona je d01vo1jno dJulboka, a: da,ta joj je i izvjesn:a forma, pa je to sve još više !približava neolitskilm zemunLoama. TO' je ujedno jedJrua od najbolje obJ.ikovanih zemUll1iClkihj,ama koja je dosada o1Jlropana nJa Zecovi'ma. Uz nju je skoro prislonjena dPu!ga jama, mn
i
i
2)
A. B ena c, Neo1i1sko naselje u Lis'i cicima. kod Konjica, Naucno društvo BiH, Djela
X, str. 18 3) GZM
1956, str. 163
A. B ena
c,
Slavonska i ilirska kultur,a na prehisiorijskoj gradini Zecovl
o .-(>,B 7
0°,22
o
9 'Qi4",
00,06
-0,57
p
0°,15
00°,13
-004
B'
0°,20
9
00,15
0°,23
00,11
00.12 OO,Q3
00,07
00,08
00,15
()013
C
-0.22
0,08
J O' 0-0.05
-,19
-0,0 ,
.
G~~~6
.
\,,--
(?( ....~ ••
0,310
I
P. - Jame na zemlji zdravici u kv. VI-IX
"'-0,09
<:
0-0,<
A. B en ac.
Slavonska
i I'I'Irska kultura na prehistorijskoj
gradini Zecovi
"'-0.52
O-0,04 <\:>-0,04
p
0°,15
0°,23 0°,93 (QO.12
O
0,15
.,.T0IJ
,
>i9
'
~I -
P. _ Ja me na zeml"JI zdravici-~ u 1tV,-'~VI-IX 0-0,0'
......::=:"-
(Crlež' , A . S modic,'
."Q~
,I, :, .. ':
"
;;;;
N
3
~
,
-0,25
0,37
1 •.
,,
I
I
..'-
~0,26 ••
o
fQ
-0.300"
"N 3
~.
"
\
,, \ '' '.v \,
0-0,12
-Q100
CCiQ51/) 0..::::::..7 V-O,06
"'- ..-
\,\,\,
-0,1°0
>-
.~
0-0.06
~ S O
~:
GJ C60,'5
()-0,17
e
-0,1000-0,04
"
,,;-
••••
0-0,06
X
-0)008
Q-0,22 0-0,18
C:5O,I:>
0-0,24
-0,06
XI
-0,050
' -0,09 0007
O
-0,05-
-009:') , " -0,25
O
u "-0,35
S-~~~~
=-N
"
••
,\
..
,
'.
I "
~
T
,, "",,
••••
PO -
,, ,\ , . •
I
,.
__
,
..,- ,
,,,,
.
.... ""----,
,,
\ \
\\ \ "
.•.
..
-0,05
••-0,37
,-----------'-
••••
,
,,',
/" I
-4/11.-
,.'
,
Jaime na zemlji zdravici iz kv. X-XI (Crtež:
A. Smodic)
D-r
18
A_ BENAC
Pored rupa od stupova oko j,ame M po citavoj \površini zemlje zdravice poja,vljuju se brojne druge rupe. Neke od njih idu i 'li ~,zvjeSJ11im nizovima, (kv. VI i XI, p. i 5), premda nigdje ne možemo obi1ježiti jedan tacno ograniceni prostor. No, ipak je vecina nahacana bez Teda, a p.ripadace svaklalko lTaznim objektima iz iducih grr-adevinskih faza. Dr-uga gradeV'im:Slkaf'aza V stITaturrna (V/2) je znatno drugacija. Kuce su izgrr-adene na \pO'VTŠinizemlje i imaju u naj\više slucajeva cetvrta,ste osno'Ve. Na juooom PITOfilu !kv. X (vidi P.) vidi se da je ova faza V str.atuma relativno dt.t;ga trajala, a u pomenutom profilu ogranicena je sa dvije linije piI'"hkežute zemlje. po SiVemu ti:~leda da je centa'l' iz:g,radnje u ovom periodu bio na 'prostoru kv. X. To se vidi po Slljede6em redosljedu grr-adevinskih objekata: a) Na dubini od 1,90-2,60 m le'ž~la je na zemlji zdravici jedna komp,aiktrr1ai u vecem dijelu dobro sacuvana ;podnica. Njene dubine u navedenom raspOln'U V'a'riraju prPIDa duibini kulturnog sloja. U ri.stofuJ.omdijelu kva'drata podnica je ležala na 2,60 m
P6 -
PodniJca iz V/2
stratL1ma
u
kv. X (Crtež:
A. Smodic)
SLAVONSKA
I ILIRSKA
KULTURA
NA PREHISTORIJSKOJ
GRADINI
ZECOVI
KOD
19
PRIJEDORA
dubillle od gQI"l1jepDv;ršine. Id'uci prema zapadnoj strani, dubillla I5Ie smamjuj e sve do 1,90 m.Ova podnica je najp!favljena od finog .premaza ilijepa, Sia dobiro glaOalllom, ravnOm površinom. Prilikom isk'Op,avanJ'a pod je nadelll sav ispucalll., pa je iz.gll.edaokao mozaik (vidi P. i· T. II, 1). Na z,a!padnoj strani vidi Sle nešto 'UJkošen'a vianjslka Jilllija zgrade. Otp!fili
P7 -
Nivo sa velikim ognj'ištem (}-2 tz V
LlIllrawma (Crlež:
A, Smodic)
2*
20
D·,
A. I3ENAC
se povijta red ITUpa,!poredaonih u luku, koje ce pripadati kasnijoj gradevini. Najzad, kroz podniou je 'probijeno i ležište veHko,g ognjišta 0-2. Podnic,a je priiPadala jako velikoj prosto,riji. Ona se od sj,e'vera prema jugu pružala na 5 m ši:rirrlei obuhvata tacno d·me.nzije kv. X (nije primijecena u kv. XI, nit! ranije u kv. III). Ostalo je neodredeno koliko se gradevina pr~ala prema istoku, pošto u ovom pravcu nije dalje vršeno iskopavanje. b) Iznad ove ,podonioe,gla'vni objekat bilo je veliko oignjište 0-2. Njegov'i !wbo'Vi su ležIali na dubini 1,75 m od gornje površine terena. Središnji dio o'gnjišta bio je konkavno udubljen, tako da je oentralni dio udubljenja dopiJrao do dubine od 2,14 m. Citavo ognjište je ():bHjeiP'ljenodebelim i fino uglacanim premazom ilovace i pijesik,a. Rubovi su imaH posebno pojacanje ovog pre:naza, ciji se ostaci vrlo lijepo vide na, P7 i T. II, 1. Ognjište ()-2 je izradeno u jednoj prethodno ,isiko!p'anojjami, koja je probij al,a opisanu podnicu i dopirala u zemlju z :.1:r,avicu.Dno ove prethodno is-kopane jame bilo je puno 'gara od izgorjelog giranja. Po toj izgoretini je pOlcedana masa sitnog kamena kao podloga ognjišta. Prema tome: is;copana jama, mnog;:>izgorebine, kamena podloga i v.anjskipremaz. KonkavnlQ ognjište 0-2 j,e saJdržavalo u svom vanjskom udubljenju takoder dosta izgoretine, no pored toga i uz premaz je bilo 'pr'ilijepljeno mnogo f,rag.menata fine slavonske keramike. Medu ostalim, ovdje je ležalo i usko girlo pos'ude na T. VIlI, 2. Svi ovi momenti ind'iciraju vrlo in teonzivnu upotrebu ognjišta 0-2. Po ognjištu i oko njega ležalo je mnoštvo, komada crveno pecenog lijepa. Po tome se vidi da je ovo ognjište stajalo unu tar neke gradevine. Možda su rupe od stupova, koje smo spomenuli na podnici, pripadale kružnoj gr,adevin~ oiko ognjišta 0-2. U istom nivou sa velikim ognjištem 0-2 leža,lo je još jedno k['UŽno ognjište, sla ra'vnom pov,ršinom i mveno pecenim p.remazom. To je og'llji'šte 0-3, ciji dio vidimo uz sjeverni rub P7• Kona'cno, na južnoj strani, vidimo neke povlfšine opkoljene us:kim žutim nabojem, cije znacenje nisam u stanju da objasnim (vidi isto P7). c) Na dubinama od 1,50-1,70 m (što opet zavisi od debljine kulturnog slloja) konst,atovano' je pet oglnji:šta, oznalcenih slovima 0-4 - 8 na PS. Sva su jako oš,tecena, ali njihovi ostaoi uk,azuju na isti nacin izgradnje. Dolje imamo poravnat teren, a preko toga premaz od pecene ilov'ace i šljunka. Medu ognjištima su nadeni dijelovi dvaju kamenih cekica, nekoliiko komada kremenog allata i keramike slavonsIke kulture. Koliko je bila intenzilvna gradevinska dj,elatnost na ()v()m mjeSJtu, vidi se opet na PS. Pored sed'am Ifazlicito poredanih rupa od iSltupova ocišceni su i neznatni ostaci jedne cetvrtaste podnice sa žutim nabojem. Preko nje se prote,žu ostaci ognjiš,ta 0-8. Takva je bila situacija to'kom V/2 faze u kv. X. Daleko slabiji tragovi zapaženi su u drugim iskop anim kvadratima. Na duibini 1,90 m u kv. XI uhva'ceni su slabij:i osta'ci podnice jedoneovaIne g,rad€'vine. Podnica je bila okružena crnom linijom gara i lijepa, a pored nje su bili manji ostaci nekog ognjišta (cija je površina opet imala deblji plfemaz crveno !pecene ilovace i šljunka). Na dUlbini od 2, 10 m u istom !kvadratu dosta sllabo su se nazilrali t'ragovi dviju cetvrtastih gradevina i jednog ognjišta uz njih. Ostaci jedne cetvrtaste kuce iz ove gradevinske faze ležali su na dubini od 1,30 m u k'vadratu IX. Njena je podnica bila probijena ve1ikom jamom iz kasnijih stratuma, rupama i sl. Samo 'ugljenislani dijelovi jedne daske govnre o Jakoj komtrukciji gradevine. Na osno,vu iznesenog materijala, zakljucujem da su u faz,i V/2 na Zecovima gradene p~etežno cetvrta site kuce, sa l,alkom konstrukcijom od po.redanih kolaca ili pletera i tankim obljep;:>m ilovace. Podnice su izradivane od naboja žute ilovace ili crveno peceno,g lijepa. R,jede se otvdje radi o ov,alnim ,g;r.adevinama iste kons,trukoije. Neke trupe od s1Jupov,ana zemlji zdravici vjero'v:atno ce pripadati
SLAVONSKA
I ILIRSKA
KULTURA
NA PREHISTORIJSKOJ
GRADINI
ZECOVI
KOD
21
PRIJEDORA
Pasebna se, cini mi s'e, mara pasma t:rai,i situacija u kv. X. Ta je gradevinslki centalf ove faze. Pirij€' svega, kuca sa podnicom ,i cetvrtastim agnjištem na 1,90-2,60 m mOiI'alaje imati neki cen1Jra,lni palažaj ti naselju. Ognjište 0'-2 je takader jedina agnjište ave 'vrste udasada otvarenam prastaru. Sistem ad pet ognjišta iznad tf)ga je najgušci skup ognjišt'a na avaka malam prastaTu. Na a'vim dubinama kv. X nadena je relatiiv!l1a najviše alata od kamena. AkO' tome jaš dadama bagate kmam~cke nalaze slavanske kulture, anda nema sumnje da se susrecemo ~Ia jedn2m važnim centram na Zecovima.
1-', -
Sistem ad pet agnjišta na dubini 1,50-1,70 u kv. X (V stratum) (Crtež:
A. Smodic)
KakO' bi se mogaQ abja,~ll1itiovakav jed-an centar? 'I'u, nara'vno, pastaji više magucna ,ti. Plrva nam se, nekakO', namece misaO' o kwltnom kaJrakteru mjes.ta. Sama, 'li ovam slu:::aju nemamo nikakvih indicija za ta, ukolikO' ne bi mnagobrajna ognjišta, smatrali kao dakaze za tu hipatezu. Ista takO' bi teška bila shvatiti ove gradevine i objekte kaO' mjesta zajednickag spremanja hrane za veci b:raj parodica. Ta je periad u kajem je vec ozbilina uzdrman prvobitni, cvrsti gens
D·r
22
A. BENAC
i kolektivna ishrana otišla u za>boiTa'v.Ostaje kao :najvjerova1tnija pretpostavka da je' na OVOmmjestu bilo sjedište nekog »stauješine« u naselju, koje se tdkom vremena više puta obnav!ljalo. Samim tim moglo je na iSlrom mjestu biti i kuJtno sjedište. Izgleda mi da u 'Ovoi.fazi raspadanja gensa 'Pocinje stvam'O izdvaj,anje pojedinih porodioa, koje prisvajaju vodecu ulogu. To izisk.uju i cesto ad:b;r,ambene, vojne potrebe. Ckadina na Zecovima je, van svake sumnje, služila z,a odbranu ikao, i za stanovanje. Ova1kav je slucaj i s,a mnog'm dJrlUgimnaselIjima slarvonske ikUl1turena izviJšenim i is1latknutrl:m lb!TežuJjdma. Takav je svakako i Vucedol. Tamo je u badensk.om sloju otk.T~V€lIlavelika kuca sa apsid'Om; vjerovatno »poglavicina« nalstamJba4). U mladoj vuiCedolskoj fazi opet je biaa jedna takva vel~ka kuc,a, koju Schmidt imenuje megaJTonom sa plro-d:romosom5). Nužno nam se olvdje namece uspo-redba izmedu' Vouoedoilai Zecova. Nema, velikog znac
U IV str atu m u se nastavlja grad€ivinstka tradicija iz prethodnog stratuma. Najbolje Qcuvani tragovi cetvrtaste kuce zapaženi Su na dubini 1,20 m u kv. VIn (u njegovom sjeveroistocnom o'ijelu). Ponovno Sle srec~mo Sa podnicom od žuck'astog nalboja
P9 -
Dio cetvrtaste poooice iz IV s:tratuma u kv.
VIII (Crtež: A. Smodic)
ilOv,a'ce, uz cije rubove ide ulŽa 1inija izgOlretine (vidi po). P'O pod.nrilCiSUITaspršeni sitni komadi lijep.a sa 1JragoViimakolaca. Taj lijep opet indicira lag3.nu zid-nu konstrukciju. Za ovo govo,ri i nedo,stataik bilo :&akvih vidljivih Il'upa za, stupove oko same podnice. U Iperiodu ovog strratuma SIeipak pojacava i~gradnja kuca s,a deJblj1imstupovima, koji no-se zidnu konstrukciju. To potvrduju brojne :rupe za stwpove na koje smo naišli u nižim slojevima. Ovdje se nastavlja i tlI'adicij'a ognjišta, iako se javljaju i neki novi njihov'i 'Oblici. Tako su u kv. X, na dubini od 1,40-1,50 m nadeni ostaci dvaju ognjišta sa gornjom površinom od pecene ilova,6e i šljunka. Jedno ad. njih je bilo odlicno gl,a,cano. Zbog naknadnih des,trUlkcija nije se mogao ustanoviti 'Oblik niti jednog od ovih ognjišta. Za k:v. X ova ognjišta su dirrekt
i
4) R. R. Seh m d t, Die Burg Vucedol, S. 15 G) Ibid., S. 27, 28
SLAVONSI(A
I ILIRSKA
KULTURA
A PREHlSTORIJSl
GRADINI
ZECOVI
KOD
PRIJEDORA
23
dubini od 0,90 m. IslkolPana je maillj.a jama, na njeno dno položena kamena ploca i plI'eko toga nalba!CenIPremaz od .iJ.o,vace.Ovo je zapravo pTelazni bp prema kasnijim ognjištima ti jami. Kod IV stratuma treha da spomenemo još j'edan det
~
@)
==_
M
P,O- Jame III stratuma u kv. XII (dub. 1,00 m) (Crtež,
A. Smodic)
koja je potpuno poremeti:la i izmiješaJa sve planove. I drugo,gxadevine su sada podizane na vec dosta debelom ku:ltUlI'nom sloju. Melkana podlO'g,anij'e ni mogla da sacUJvasolidnije ostatke, gradevina. Samo u kv. IX, na cLub-iniod 1,90 m, usltanovlj,en je jedan cetviI'ta,sti ulg,aopodnice, koja je Ipr1padala nekoj cetvrtastoj kUC1.Ta podnk.a. je bila Iprevucenra tanlkim slojem ilovace i prema tome dosta pažljivo dO'tjelI'ana. Po naJ,azima,u istraženim kvadratima, ovo ce biti valjda posljednji odibljes1akr,anije tradicije: cetJvr1Jasta kuca, lagane konstrukcije, bez stupova 'i'sa dobrO' dotjeT,alIl:omipodnioom. Sarda, napTotiv, dominkaju kuce sa cvr'šcim s1:upovima kaO' lIlosiocima zidne konstrukcije. DovoljnO' je samo pogledati protile po i Pa da bi se covjek u to uvjerio. Na profilu Pa dvije donje lI'upe sa lijeve (sjeverne) stran,e pripadaju nesumnjivo III straturnu. Isti je sJuc>aji sa velilkom rupom na lijevoj (isto'c>noj)strani rp.rotila p •. J,oš su upadljivi.je br,ojne rupe od stupova na dubinama 1,00 i 1,20 m u kv. XII (vidi PIOi pu). Neke od njih kao- da cine p;ravilne !redove, ali im ipaik ne mozemo uhvatiti pravi sm~s:ao.Rupe na dubini od 1,20 m ti ovOm kvadlI',atu k'ao da ,opet opk,01j.a1vajujamu Mo. Moguce je da je nad njom bila izgradena neka na-tstreŠlIlica;1:0je cak i virlo vjerovatno.
24
D·r
A. BENAC
Ovakva ma6a jamiea, koje su pripadale gmdevinama III straturna, zapažena Je na dubini od 1,40 m u kv. XI. U kv. X, pOlfed navedenih rupa iz profila, jedan C'itav red je zapažen na dubini od 1,20 m. U k,v. VII red od cetiri rupe se ocrtavao na dubini od 0,80 m. itd. Kao š1;Qse vidi iz ovih p.rimjelra, jaka gradevinska djelatnost je poremetila sve ostatke arhitektons:kih objekata. Pojedine @rupe rUlpa za stupove ce svakako pripadati nekolicini zgrada. Zato je _>.3.svim sigurno da je III s1Jmtum imao dosta hrojne gradevinske faze, ali sa uSitaljenom kadioijom izg:radnje. I u III stratumu još uvijek imamo i ognji'šta sa ravnom lpo'vlTšinomod pecene ilovace i sitnog šljunka, kao što su ona iz prethodrua dva stratuma. Manji ostaci takvih ogn}i'šta zabilježeni su u (ku. VIlI (0,90 m) i kv. XII (1,00 ml. U prvom slucaju, neposredno ,pod premazom je bila napravljena podloga od fragmenata cetiri razlupana grU!ba suda. To je jedini 'primjer ove wlsrt:ena Zeeovima, i,ako inace o'v,aj nacin glradenja ognjišta nije nepoznatG) u okolnim 'k,rajevima. Posebaln nacin u izgJradnj1iognjišta pojavio se u kv.
Sl. a - Stratum III, jama
Ma (Crtež:
H. Volfart)
XII na 1,00 m dubine. Ova'lno ognjište, sa dobro ug'1acanom powšinom, opkoljeno je jednim uskim udubljenjem za sipanje luga. Zbog toga bismo ga mogli nazvati ognji-štern sa j,arik'Om(vidi P10, 0-9). U ovom st1Jratumu se konacll1o u punom obimu podavljuju ognjišta u dugU!ljastim jamama. Jednu ovak1vu jamu (,F11,Mo) imamo u III str.atumu kv. XII. Go'rnji njen rub se ocrtavao na dubini 1,10-1,20 m, dok je u isto'cnom dijelu bila isikopana do dubine od 1,80 m. Jama je bHa ozdo do vrha is(punjena z·elenom prhkom masom. Ocito se radi o nekoj mješavini sa lugom. Vanredno je zanimljivo da su u ovoj jami nadene i dvije veIike k,ošt,ane sjekire koje su prikazane na Sl. la. Usto, se u jami rnalazilo i nekoliko velikih pilramidalnih grijalica. Sve su to svjedoci k'Uh'injske djelatnosti u ovoj jami ~ Vec sam naplfijed slpomenuo da jie moguca i neka vrsta natsrtJrešnica nad o'VQmjlamskom kuhinjom, koja je bila dugac'k'a preko 4 m. Još je dokumentarnija jama s-5 u kv. VIlI. Njen gO'rnji rub se ocrtavao na dubini od 0,50-0,60 m, a duboka je o,ko 30 cm. Por·ed ostalog, u jami su nadene cetiri piramid::l1ne grijalice, što opet tacno odred:uje njen ka:rakter. Uz sjeverni rub, na dnu Gl R. R a š a j s k i, Gomolava kod Hrtkovaca, Rad vojvodanskih muzeja 3, 1954,str. 195
SLAVONSKA
I ILIRSKA
KULTURA
NA PREHISTORIJSKOJ
GRADE,I
ZECOVI
KOD
PRIJEDORA
25
ove jame, nadeno je U'ko'pano dno veceg grubog suda. Do tog sjedišta ležala je "kašika« od pecene z'em1je, dr§ka pekve i jedan žrwanj. Dakle, sive kuhinjske potrep3tine koncentrisane na jednom mjestu. Prema tome, ne može biti nikakve sumnje u prakticnu namjenu ovakvih ognjišta u jamama. lova u kv. VIn je bila dovoljno dugacka (oko 3 m), pa Je ognjište moglo biti smješteno samo u jednom njenom kraju.
c==-
N
Pu -
S
Jame III s1ratuma u kv. XII (dub. 1,20m) (Crtež:
A. Smodic)
Inace, imam utilslak da se centar ovog stratuma iz kv. X pomjerio nešto prema sjeveru, do kv. XII. Vrlo slicna slika je konstatirana i u str atu m u II na ZecoIvima. Samo u kv. X, na dubini od 0,60 m, vrlo s,labo se oc::rtavala neka hOTizonialn3 površina žuckaste nabijene zemlje, oko koje ide crno crvena izgoretina. Kao da je i ovo ostatak ran'i~jeg laganog tipa kuce. Svakako da su o·vdje još dOffiinantnije kuce sa cvrsto u:kopanim stupovima. Takav zakljuc.ak mogao bi se donijeti samo na osnovu one mase lrulPa od sturpo'v.ana dubini od 0,80 m u kv. XI (vidi P12).Po njima, ustva,ri, vidimo sav intenz~tet izgr.adnje i za vrijeme života n straturna, jer su rupe isprepletene i pripadaju razlicitim gTadevinama. Mnogo tcu{lVihrUlpa bi:lo je, napr., i na dU'bini od 0,70 m u kv. xn i S~. - Prema situaciji na dubini od 0,80 m u kv. X vidimo da ni ovdje ,nije prestala jaka gradevinsl-:a djelatnost. Ne samo da S1U ovdje rupe velike, pa odgovaraju jako debelim stupoV'ima, nego se mogu uociti odredeni uglovi zg.rada (vidi P13). Uz istocni rub kvadrata se pru:hla hodzontalna udU'bina, ispunjena izgorjelim r,anosom šljunka i ilovace (P13). Pored rupa od stupova, kod ove udubine se našlo još jedno, lijepo 'oblikovano, okruglo sjedište za veliku posudu (oznacenu na P'3 sa s-I). Na ovom nivou kv. X sacUlvani su konacno ostaci jednog ravnog ognjiŠta, sa relativno dosta dobro uglacanom i pecenom površinom. Ova vrsta ogIlciišta je inace rijetka u ovom str3.~umu. Sada je potpuno ovladal.a praksa ognjišta u duguljastim jamama. Njihova omiljena upotreba najbolje se orgJ1edau slici na T. n, 2, koja je uhv1atiJlatri ovakve jame u kv. IX. One SIU tu wlo guste i gornji 1"UJb poc:nje na 0,40 m. Jama s-2 je bila krcata keramitkim fragmentirna, koji su ležaoli u masi crne garotine. Istice se veliki broj masivnih, gru bljih sudova sa za:ravnjenim obod.om. Neke
i
D·r
26
A. BENAC
posude Su imale iznutra tanak p'remaz zgUire, a u jednoj su na domubiJe !piI'iljepljene neke kakinisane bobice. U jami s-3 bilo je dosta ;piramid.alniJh gJrijailLoai eme izgoretLne. U j,ami s-4 je skuplj.eno cak 20 komada velikih piramid:a:lnih ,ga-ijalica. - U ove dvije pos~jed'nje jame bilo je nešto manje keramickih fragmenata'.
Masovan bwj piramidalnih grijalica ,patvrduje ]as jednam d,a se avdje radi o praktionaj upotrebi dwguljastih jama. To je sIig1urnopasebna Ivrsta ognjišta - otvalt'ene kuhinje. SaslVim je pifiJradnQ da se za str atu m ne magu prUJŽitibila kakvi Iplt'ecizniji padaci. U kv. X se jedlIla dugu!ljasta j,ama paj,avila vec u r,ecentnam humusu, a bila je udubljena da 0,60 m. No, u njoj je bila rimsko.g stakla, željeznih klinaca s:l. pa jaj se
I
i
SLAVONSKA
I ILIRSKA
KULTURA
NA PREHISTORIJSKOJ
GRADINI
ZECOVI
KOD
PRIJEDORA
27
ne može tacno odrediti vrijeme. Stalna obrada humusa poremetila je !potpuno ovaj stratum. Osim toga, u rimsko doba gradina je služi.Uaza polSIebnesVlrhe, o cemu ce biti govora u .posebnom clanku. Ostaci ovog perioda izmiješaH su se sa ostacima straturna, pa se zato izg;ub!.:l.asv,aka ,grade'vinska fizionO'ffiija. Postoj,anje ovog stJratuma dO'kumentiJrano je ustvari drugim ostacima materijalne kulture. Na OlSlIlOVU svih fa.kata koji su o'Vdje izneseni doLazimo do sljede6ih OIpcihzaklju6aka o r.azvoju arhitektonske dj~latnosti na ZecO'Vima:
I
P,a -
Nivo II stratuma ~a j.amama iz kv. X (dub. 0,80 m) (Crtež: A. Smodic)
1) Gradina na Zecovima je bila vanredno intenzivno nastanjaivana od eneolita do m!adeg željetznog doba (hronologi:j:a je iz.vedena na osnovu kultUJr:nih lIlalaza!). Zbog toga su grad1evinski ostaci jako poremeceni, izmiješani, pa je time vanredno otežano njihovo proucavanje. Ovo, s drug.e strane, znaci da je gradina ima:1,a izvanredno važan položaj za citavo to vrijeme, jer su se g,radevinslke faze smjenjivale jedna za drugom.
D·r
28
A, BENAC
2) U najstarijem periodu r.azl.iikujemo dvije gLavne gTadevinske faze ili perioda i V/2 fazu. 3) U ViI fazi je wlo jaka neoJ.itska gradevinska .tradicija. ZemUln:cne nastambe ovdje igraju važnu ulogu, a njihovi z1dov-i su vecinom izglradeni od pletera i lakog premaZa ilovace. Samo oko jedne jame konstatovan je red stupova. 4) U fazi V12 daleko Ipretežno se grr-ade cetvrtaste kuce na površini zemljišta, sa uglac.anim podom Oldilovarce i la'kim zidov·ima Sa kolcima. O'gnjišta su pcr-ete'žnona otvorenom prosto-ru, iZlgradena od šljunka i ila vace. Poseibno mjesto u ovoj fazi zauzimaju gradevine u k,v. X - bilo da ISteradi '0 velikoj, centralnoj kuci ili o sistemu ognjišta posJ.ije nje. Ovo je vjecr-ovatno bilo sjedište nekog »starješine« u naselju, pa se Zecovi i time pritbližavaju Vucedolu kod Vukovara. 5) U IV stratumu se i dalje gradi raniji tip cetvrt'aste kuce, no sada se stUJP'JIVi zidova rpojacalvaiu, pa kuca postaje cvršca. Pored r,anijeg tipa ognjišta, Stada ISeprvi put pojavljuje o,gnjište u jami, a ista tako i stalna ležišta veJ.itkithp06uda. 6) U III stratumu sve više nestaju Ctetvrtaste kuce lS:alaganom konsirukcijom i uglacanim padom, a postaju dominantne kuce ISa debe:lim stupovima koje nose zidnu konstrukciju (bice Islvakako cetvrtaste). U ovom stratumu isto tako izumiJru o'gnjišia sa ra1vnom gornjom površinom od šljunka i ilovace, a postaju dominantna ognjišta u duguljastim jamama. Ove jame su ustvaTi prave kuhinje, sa g;rijalicama, oifUdem, posudama za kuhanje itd. -- Stalna sjedišta za velike posud,e su uš.la potpuno u obicaj. 7) Drugi gradevinski st:r.atum se ni 'po 'cemu ne ·raz'1ikuje od III stratuma, a gradevinski ostaci iz I stratuma su ug1avnom uni.ršteni ikasni:jom obradom zemlje. -
ViI
KULTURNA STRATIGRAFIJA I ovdje cemo poceti od najsiacr-ijeg st;ratuma i pratiti do najrnJ.adeg perioda. V
razvoj
kulturne
odnose
stratum
Ov.aj stT'atum u cjelini pripada sla v ons~koj kulturi i on je tacno odreden keramickim tipom te kulture. Ovdje je važno ustanoviti indiJviduailne osolbine sil,avons~-{e kulture na gradini Z·ecovi i njene adnose prema drugim obJ.astima. Zbog obilja sa,kupljenog materijala to nece ptretstavljati neku osobitu poteškocu. Prije razmatranja kecr-amickih nalaza, mo.ram spomenuti da su se na Zecovima u okviru ovog stratuma našla iskljuciivo kamena onIda. Radi se zapravo o dvije vrste takvog orruda: o kamenim c'ekicima i kTemenim nožicim3.. U okviru V stratuma nadeno je osa m oštecenih kamenih cekica i cetiri kremena nO'žica.Njihove forme su Isrtanda·rdne. Oe,kici su relativno 'kraceg ob1irka, sa rupom za nasadivanje. Na jednoj strani su zaoštreni a na difUgoj nacinjeni za tupi udar. Rupa za nas,adivanje nalazi se ,redolvno na strani za tUJPi udar. Samo na .primjeTJku sa T. XV, 6 rupa za nasadivanje je u sredini cekica, ali je on svakako imao zaoštrena oba kraja. Od interesa je napomenuti da kam'eni cekici iz Zecova potpuno pona~aju neolitske fOlrme. Nema ni jednog jedino.g komada 1,13. onom linijom povijenom prema oštrici, kao što ih ima u pecini Hrustova:ci7). Svojom masivno'Šcu naro'cito se ,i'sti6e cekic na T. XV, 2, koji je svojim teškim oblikom potpuno sUlprotan p omenutom tipu iz Hru tova,ce. Na,ravno, u Hrusiovaci ima i dru<;(ih tipova cekica, koji se mogu odlicno kompalTiTati sa ovim standardnim obhkom iz Zecova. Za nas je ovdje od interesa uspored ba sa Vucedolom. U .starijem, badenskom ISloju dominiraju tamo cektci staTije,g tipa (neoHtske trradJicije), kojima potpuno odgovaraju ovi na:ši prim}errci iz Zecova8). U mlradoj, vucedo!ll,lkojfazi vec ulaze i cekici sa posebno crbrad'enim tupim dijelom. Mis!lim da ovi im,i,tiraju metalne obJ.ikc9). Ovaj mladi tip u 7) Dr. J. Kor o š e c, Pecina Hrustovaca, no'vi lokaLi,te>t slavonske kulture, T. XVIII, 7 a, b (vidi i GZM 1948,,;,tr.110,T. I, 1) 8) R. R. -S c h m i d t, Die Burg Vucedol, Textbild 43-44, Taf. 27 9) Ibid., Texttb~lld62 (2), Taf. 49 (7)
GZM
1946,
SLAVONSKA
I ILIR
KA
KULTURA
NA PREHISTORlJSKOJ
GRADINI
ZECOVI
KOD
PRIJEDORA
29
Vucedalu je bez sumnj'e [larrijeklam iz sjevernih nbl,asti, a pasebna je k,arrakteristican za II period sa šnrurravam kerramikam u Ceškaj l0). Ovakvi 'cekici su zatim vr!la zapaženi, napr., i u Schneckenberg kulturi, kaja svajam starijam fazom pada, prema Hildebrrandu i SchraileTu, u II bakarna daba Erdelja11). Periad II sa šnuravam keramikam paralel,iše Stacky djeIimicna sa kulturam zvanastih pehara12) .Ova pasljednja je paralelna sa SI1avanskam kulturam, pa anda nema u avam kampleksu nikakvih hranalaških prablema. Va,žno je reci da na Zecavima" pa ni u Hrrustavaci, nema ni jednag kamada avakvag sje1velrnj'ackag tipa cekica. U Hr:ustavaci metailalLdni ti[l' cekica adlgav,ar,a bakarnim orudima ave oblasti S9. ciliridricnim mam za nasadivanje13). Dakle, .srodnast sa damacim tipam metalnag a;ruda. Pamenuti sjevernjac ki tip se javlja u Basni tek u iranam brranzanam dabu14). Ovakva situacij9. je važna iz nekaliko aspekat9.. Prva i najvažnJija svvarr adnasi se na hranalaškO' mjesta sJavanske kulture V stratuma na Zecavima, kaO' i slavanske kclturre u Bo,otni uapce. Kamena Olruda na Zecavima imaju jaš ablike nea
l0) 11)
A. S to c k y, Pr,alvck zemc ceske, T. LXXXI, P. 154 H. Sc h r o Il er, Die Stein-und Kupferzeit . Siebenbi.irgens, VIQ.rgesch.Forsch, 8
(1933), S. 69 (Taf. 54, 1--.5) 12) A. S Vo ck y, o. c., p. 154
str.
13) 244
,
B. Co v ic, Nekaliko manjih preistoriskih nalaza iz BiH, GZM 1957, Arheolagija,
A. B ena c - B. Co v i C, Glasinac 1, T. III, 1 S. Dim i.tri j e vi C, Pril>og dal,jem upoznavanju vucedolske kulture, Opuscula archaeologica I, Zagreb 1956, str. 34, 37 16) Ibid., Sttr. 36, 37 17) Vidi o tome kad F. Sc h a c h e r m e y r, Die iUtesten KulJturen Griechenland'5, S. 197 ff 18) R. R. S c h m i d t, Die Burg Vucedol, S. 21 14)
lG)
19) B. C
o'
v
i
C,
1. c.
D·r A. BENAC
30
Kremeni naži6i' imaju sasvim standardne
forme, pa ne izazivaju ,ruikatkvupasebnu
pažnju. Kana'cno, medu izr,adevine od kamena spadaju maJi brus na T. XV, 1 i brr-usad pješcara na T. XV, 5, kaO' i vanredna uglacani piramidaIni privjesak na T. XV, 4. Njihova funkciJa je manje-više potpuna j,asna; sta(g,a necu na nj ,ima ni da se zadržavamo RekaO' sam vec da k era m ika V stratuma na Zecavama tacnO' ap-redjeljuje njegavu pripadnast sl,avonlSkaj kultUiri-2O).Ipared taga, misJim da je pam-ebna da iznesem asnavne tkaratkte['istike ave keramike. Prije svega, ma,že se :reci da nema neke aštrije granice izmedu gJI'ube i fine keramicke rabe. Medu ,izrazita gJI"Uburabu spadaJi bi jedino u,zvjesni primjerci balrbotilllske ke;ramike, kakve vidimo na T. VI, 2-4. Ta su zap,Tava dvije vrste baiI'ibatme-tehnike: jedna sa brazdama, a drr'u~a sa hrapavam »plI\Sik.anam«pa'V,ršinam. Na ovoj drug-oj vrsti primjecujemO' i pLasticne arnamente modelavane prstam kaji su opca karaktelI'iSlti!ka kad wuba radenih pasuda. Sva ostala ke;ramika ima približno istu fakturu, sa dasta nemarno gla6anam pavršinam. Zbag tag,a ugJl.avnam i ['az:li!kujemo aTnamentisanu i nea'rnamentisanu keramiku ()lvagstratuma. Daleko iP['€Ovladuju dva asnavna tona na pavršini: svjetla-smedi i tamnal3uvi. I u jednam i u dir'ug,amslucaju imama samo manji broj primjerak,a s'a j,ace naglašenam bajom: cista smedim ili gatova crnim tanam. Opcenito uzevši, keramika slavonske kUJltu:re sa Zecava nema naiTocita mnoštva keramickih formi. Medutim, pastajete forr-me su vrlo karakte;risticne i dallmmentarne, a pajedilni osnavni oblici su lratlJviliviše va:rijacija, šta danekle pavecava raznO'V1I'snast. Pri Irazma,tranju ker.amickih o b 1ika moramo lP'asebna da tr,etirama iOTme nearnamentilsrane ke.r.amike (z,ajed!I1as,a grub om) pasebno one alfnamentisane. U akvuru TIe o'rna meTI t i s a n g posruda postoje avi oblici: a) pehalf, sa nižim illi viš,im ciJ.indlI'icnim watam - T. XI, 1 i 2, b) tI~bušast, visak sud, sa malim cilindricnim vratam - T. XI, 3, c) sud 'Il aiblikIUiB.mf.orr-e - T. XIJ, 2, d) cilindrican sud, Sa praši,renim go'rnjim i danjim dijelam - T. XII, 1, e) niska šalj,a, bez dršike - T. XII, 4 i 6, i) bikanicna z;djeJa, SJaizvijenim vratom - T. XII, 8, g) 'kanicna zdje'la, sa ravnlim, ~adebJjalim obodam T. XII, 3, h) minijaturna kanicna zdjelica - T. XI, 5, i) minijatulI'na cašiea, sa tri nožice - T. XI, 4, k) mali pehar, u obhku dvosm-ukog kanusa - T. XII, 7. Pasieban keramicki ;proizvod pretsta vJjaju ma:li l.ijevd, ad kajih je jedan primjerak prikazan na T. XII, 5. Na gornjoj sm-ani su p,roiŠiireniu abliku :recipijenta, a na danj'aj je proveden samo uzak, uzdUižni k
00
a) b) c) d) e) i)
bikonicna ~djeJa, sa uJVijenim vratam - T. X, 1-5, koniCllla šaljlica, bez drSke, sa :ravnim abadam - T. IX, 5, visaka kOtnicna zdjela, sa ravnim i zad'Eibljalim obadam - T. IX, 2 i 3, konicna š·alja, sa n'ag'Omu abliku šape - T. IX, 1, cilindlI'ican sud, sa proširenim gornjim i danjlim dijeJam - T. IX, 4, peha,r - T. VIlI, 3,
~O)KJa,'o se vidi, ostao sam ovdje kod nazoivaSlavOiIlSk,a kultura. Ksenija V i n s k i Gas par i n i smatra. da avaj naziv nije podesan i da bi bolje odgovarao na~iv Vucoool-Zok kultura (Osjecki zbornJik V, str. 24). Cini mi se da. je i -prvo i drugo danas samo tehrricki naziv za pojam jedne kull1;ure,aH dokle god dobar broj naucnika smatra Slavoniju važnim centram te kulture, ne vidim razLoga da ga mijenjam. Š!t,Q
SLAVO
SKA
I ILIRSKA
KULTURA
A PREHISTORIJSKOJ
GRADINI
ZECOVI
KOD
PRIJEDORA
31
g) velika amfora, SIa višim cilindricnim watom - T. VII, 1, T. VIlI, 1, h) trbušast sud, sa uskim grJom - T. VIlI, 2, i) trougaoni p:rivjesci - T. VI,I, 2. Kod ornamentisane keram1ke daleko su n,ajcešce b:i;k:onlicnrezdjele sa izvijenim vratom. Spolradicno se jcllVlj,aju:visoki cilindil'icni s,u:do,vii šoJje na nozi u obliku ša:pe, dok su osta[e forrme nelkako' ravnomjerno rasporedene. Potpuno je prirodno da ima mnogo s'I'odnih fOiI'miu jednoj i drug.oj g.iruplikocamike ovog stratuma. No, pojedine valrijacije ih ilpak odvajaju u dvije posebne grupe.Osnovna zajednicka osobina sastoji se u tome što su niski oblici daleIko bJrojniji od onih visokih. Kad je ;rijec o oblicima, Ivažno je istaci da i drr"'Š1ke na ovom posudu imaju svoje standalrdne forme. To je narocito bitno zbog toga što nam forme dJršlki omogucavaju da pra1Jimo razvoj izvjeslIlih kelramickih formi i u sljedecim stratlimima. Kod :neo:rnamentisane ker:amike dominiil',aju dvije Vil'ste drški: trakaste i tunelaste. T~akaste dlrške pTi[>adaju ugla1vnom manjim lPeharrlima(T. XIII, 1-4) i sp'ajaju gOil'nji obod Vil'latasa trbuhom. One su vrlo cesto raširrene na g,ornjem - pa i na donjem - dijelu, dosta su širolke i tanke. Tunela6te dirške su izrazita svojina slavonske kulture; z:ato je nOiI'!Ilalnanjihova cesta upotreba i kod :neOil'nramentisane ['obe. Najcišce SJUtu:neJaste dirške na T. XIII, 6 T. XIV, 2. One, uostalom, dolaze na obje ker amlicke grupe prets.tavljaju s:tanda.rdan oblik za kocamiku slavonske kultme uopce. Nešto su :rjede spIjoštene tunelaste drške, koje vidimo na T. XIII, 7. Posebnu varijaciju ovih drški cme svakako male tuneJaste drške uz ;ruib vrata ci:lindrme posude (T. XIV, 1). One nisu :rijetka rpojava, a njihova je fUiIlkcijrapotlPuno' V11dljivana jedinom plI'imje:rku cilind6cne posude iz prethodnog
i
i
kqpanja21).
i
.
Uz tunelaste drŠlke nasl1anjaju se svojom fOTmom pune drške na T. XIII, 8 i T. XIV, 3-4. PlI'Va od njih j,e 'u suš>tini potpuna imitacija tunelaste dirške, samo što ima jace zade,bJj,anje ruboiVa. A to zadeb:ljanje ujedno povecalv,a,njihovu dokumentalmU vrijednost. Druga, dva primjelrlk.a spadaju u on u wstu !plasticnih z:adebljanja-imitacije tunelastih drški, koje daleko cešce dolaze uz rub koni'C
i
~J)
2~)
OJ
GZM 1956, T. IX, 7 eVA, Fasc. 1, Pl. 42 (22)
i dr.
D-r
32
A. BENAC
chensiich-tehnika se naJvIse kombinuje sa drugim tehni:kama, .a posebno Sa du:bQ['eznom (T. IV, 1) i tehnikom žigosanja (T. IV, 8). Urednost u izvodenju j·e vrlo razlicita i ide od sasvim sumorno i neuredno iz,rezanih motiva do onih koji govQ['e o najvecoj pažnji prilikom rada. l~otivi iUlklI',asana slavonskoj ke'l"amici na Zecovima zavi:se dobrim d!ijeilom od tehn~ke kojom su izvedeni. Tehnikom u:rezivanja udubljivaiIlj.a, a onda i Furchenst1ch-tehnikom izvedeni su vecinom crazni linea'l"ni motivi. Medu njima pcrimat drže cik-cak linije (T. III i IV), zatim prave linije (T. III, 2), a daleko za njima dolaze izvjesni drugi geometrisiki motivi, kao što su rombovi, trouglovi, koncen1Jri,cni krugo1vi i dr. (T. III, 9; T. IV, 1 i 2). Citav jedan ornamentaJ.ni sistem izveden je tehnikom udubljivanja na vazi sa T. VIII, lo To je 'li isto' v:rijeme najdekolI'lativnija vaza koja je ulkrašena u ovoj tehnici. Odmah za njom do'1azi vaza na T. IX, 3, na kojoj je kombiniJran Fu:rchenstich sa tehnikom udublji/vanja. Ovde nam se kao po1Jpuno nov o['namentalni motiv javljaju ukrašene linije u vidu bodljikavih žica, dok je T mortiv preuzet iz drugih ornamentalnih tehnika. Tehnikom u.d>ubljivanja nacinjen je, najz:ad, dobcro komponovani motiv na peharu sa T. VIII, 3. Ove tri posljednje vaze dokumentuju cinjenicu da su i ikod vaza ukrašenih navedenim tehnikama poznata zonaina bijeljenja (odnosno 1. zvo Rahmenstil). Doduše, u vrlo ogranicenom obimu, jer je t'O prvenstveno sIvojina mnamentalnog sistema sa dubO'reznom tehnikom. Potpuno zasebno stoj'i maJa vazica na T. IV, 5. Njeni ukrasi su iZlvedeni ili utiskivanjem ili nekim nall'ezanim orudem (tockic). U tom obliku hio bi to neki pandan ornamentici t. zvo kostolacke grupe. Tehnikom žigosanja izvedeni su gotovo iskljucivo trouglO'Vi i kružici (T. IV, 8, 9). To je ,i potpuno normaJno ako se uzmu u obzir mOgTUcnos1Jj, operi3anj,a ovom tehnikom. Konacno do},aze motilvi izvedeni tehnik'Om duboreza (KeTlbsolmitt). Medu njima kao o,snovne motive možemo oznaciti trouglove, :rombove, kvadTate i krstove. Oni su u vecini slucajeva medusobno kombinov,ani i dorpunjeni T motivima, stepenastim motilvima Hi motivima izvedenim u kojoj od oSltalih tehnika. Na zdjelama je ;redovno UI~rašen go'rnj'i konus - i:spod otvQ['a i to u vidu o'rnamentaJne trake. Ovo je, da tako kažem, klasican nacin ukrašavanja naŠoih zdjela. Na velikimamfo['ama sa cilindo.-iCllimvratom, na vratu Su obicno izv,edene cetiri ukrasne me'tope (od kojih pu jedina iznad drški), a drugi dio uk,rasa prekiI"iva go-rnji dio trbuha. Mislim da sam ovim naveo dvije najkarakteristicnije :forme vaza sa duboreznim uk'!"asima.
i
Nešto sasvim posebno u keramickim 'iz'radevin:ama OV'€ vrste 'Pll'etstavlj,aju trougl.asti predmeti na T. VII, 2. Njihovi o;rnamenti Su u stidu Sa osta:lom robom, ali im je UiPotrebna v;rijedno,sJt nejasna. S obziJrom na Tupice za vješanje (isti predmeti su nadeni i u pecini Hrustova,c,i23), vjerovatno su to nakitni predmeti, bilo da se ,radi o licnom ukirasu ili 'o ukrasu p:r,ostoiTijei sl. Kada bismo htje1i da iznesemo neki opci utisa,k, mogli bismo Iprvo !Tecida keramika sJavonske kulture na Zecovima ulazi u cijelosti u ()Ik\nilrocL,goova!I'ajucih :fmmalnih i ornamentalnih Ip[',incipa na dlTugim na:!'az!ištima slavolJ1ske kultuTe. Ovdje su neke :forme više raZlvijene, cak do odredene individuallnosti, neke su djelimicno zanema:rene ili ,potpuno nedostaju, ,ali to- 'ne mijenja opci utisak. Isti je SIlucaj i sa ornamentalnim sistemom. NaJkon taikve konstatacije z.animace nas !prvenstveno odnos slavonske kulture na Zecovima prema drugim nala2:ištima ove kulture i njeno hrono}oško mjesto u Bosni i Hercegovini. Vec sam u prethodnom izvještaju o Zecovima naveo iZJVjesna zapažanja u odnosu prema pecini Hrustovaci ikao najbližem lokalitetu te vrste"). Sada je taj odnos pot23)
Dr. J. Kor o š e c, Pecina Hrustovalca, no·vi lokahtet slavonske wul1:ure,GZM
24)
GZM
T. IX, 2 a, b
1956,
Arheoaogj'ja str.
157
1946,
SLAVONSKA
I ILIRSKA
KULTURA
NA PREHISTORIJSKOJ
GRADINI
ZECOVI
KOD
33
PRIJEDORA
puno j,asan. - Ova dVla nalazišta su u suštini w[o srodna, a razlike se mogu ISrvesti na nekoliko osnovnih cinjenica: - Na Zeoovima nema onih prelaznih oblilm izmedu zdjele i rvisQlke amfore, a to Su v,isoke zdjele, ter1ne i t€ITinoidni oblid"). Isto tako nema ni trbulšastih amfora sa klTatkim vratom'·). - U Hrustovaci, opet, nema visoikih amfora ni cilindricnih vaza, a nema ni visokih posuda kao što su one na T. IX, 2, 3. - Na ZecoV'ima nisu nadene vaze na nozi (sa ovaJnim otvoiTima)27). - S dTuge strane, u HTUstovaci nema vrceva pribojsikog ti!pa, kakvi su oV'i naSl na T. XI, 1, 2, a isto ta;ko ni visokih trbuša'Stih sudova sa malim cilindvicnim vratom (T. XI, 3). - Postoje i manje za!p,ažene ;razliike u sitnom posudu. Sve ovo nisu neike bitne razlike i zat,o se sa pumm pravom može govoriti o njihovoj nagl.ašenoj slTodnosti. OlTnamentalna tehnik,a li motivi 0''10 takoder u punoj mjeri potvlfduju. Zato bi bilo potpun'O o!plTavdano- da o'v;a dva n,alazišta smatramo zap ad n ob o s a n s kom g Ir U P o' m sl a von s k e k u 1 tu 'r e. P.oslije isko!pavanja na Zecovima ·treba i iz okvir.a slavonSlke kulture u pecini Hrusto1vaci izbaciti sve 'Ono š,to p!!1iJpada m1ado,j il i1Tsik oj civilizaciji'·). U Hrustovaci je to bila posljedioa nedovoljno ikonsrtJatovane strat1grafije. . Kada smo ovako postavi:!i odnos izmedu Zecova i Hirustovace, onda u odnosu na ostala naIazišta slavonske kulture možemo da Z1ad.ržimo isto ono što v,aži i za HlfustoIvacu. Još R. R. Schmidt je ustanovio da je u Hrusto'V1aci došlo dOomješavine vucedolsikog i ljub:ljanskobalTlsJkog stila'·). Ovako mišljenje je uglavnom prihvaceno i od ostalih naucruika, a ono je i potpuno tacno. Sada tu istu konstataciju nadovezujemo .i za Zecove. NaraV'no, necemo preoCi prekOo cinjenice d,a su keramiclke iZlradevine li Vucedolu bogatije u oblicima vaza i da mnogo više unotrebljavaju koncentlTic,ne krugove u uk,rašavanju··). Is,to tako morr-amo istaci da na ZecoV'ima nema t. zvo kostolackih ukrasnih elemenata u Nstom obliiku, ikoji su Jrelativno dobrO' poznati u s,amOm Vucedolu"). Medutim, osnOovni obUci mnamentisanog posuda se jako poduda'raju, 'P'a i neki od osnoV'nih ornamentalnill1 motiva. Nema nikaJlwe potr€lbe da se ide od ob1ika do ()Iblika i od motiva do motiv,a jer to sužava opci pogl1ed i vodi ne[potrebnoi usitn;enosti. Na.pominjem s'amo da li Vucedolu dolaze iste grube v,aze sa hlfapavom površinom32) kao i u Z,ecovima (T. VI, 2, 3). Isto tako gotovo citav :re'pe'rtoa'T di:ršiki sl,avonske kultUJre sa Zecova možemo da nademo i u Vucedolu""). 0.'10 samo po1Jktrepljuje iznesenu konstataciju da s'1avonsika kultura Zecova, kao i ona u Hirusto'Vac1, ima citav niz zajed ni'ckih elemEnata sa Vuced01om. Dogada se, naravno, da su neke zamisli izvedenedJr.ugom tehnikom, ali suština stvari time nije promijenjena. Tako, nalpr., R. R. Schmidt naziva u Vucedolu neke urezane trcug10ve sa Qlkcem "božjim oIkom«34). Nema gotovo nikakve sumnje da u našim troUjgaonim izradevinama sa T. VII, 2 mmamo gledati istu idejnu z'amisao, - iaiko im je te1ško odrediti sasvam tacan smis,a'o.
bije
Ovo je samo jedan primjer u nizu slicnih !pojava. Sasvim je ocito da &u u za!padnob os ansikoj gT!upi slavonslke kultUIre daleko slazastupljeni elementi ljuhljlam:ikog Barja nego oni viU'cedol~kog t;pa. Ti elementi se .2;;) 2G)
27) 28} 20) 30) 31) 32) :J3)
34) Glasnik
Dr. J. Kor o š e c, Pecina Hrusoova ca. . . 1. c., T. XI, 4 a, 5, T. XIII, 1 a, b Ibid., T. X, 1-4 Ibid., T. XV, 12 Ibid. vidi tablu XVI XVII R. R. Sc h m d t, Die Burg Vucedol, S. 147 eVA, Fasc. 1, Pl. 25, 26 Ibid., Pl. 36 37 Ibid., Pl. 1 (3, 6, 7, 9) Ibid., Pl. 1. (1, 3, 6, 7), Pl. 41 (1, 2, 4, 6, 17, 21-25), Pl. 43-47 R. R. Seh mi d t, Die Burg Vucedol, S. 96 (Taf. 51, 10)
Zemaljskog
i
i
muzeja
-
i i
Arheolo~ija
3
34
D·r. A. BENAC
ogledaju vecinom u izvjeS'1llln OIriI1amentaJniJmmotilvima i tehnici kojom su O'11iizvedeni35). No, i ovo je dovoijno da u cjelini prihvatimo n~pirijed izne61enu Schmidtovu tezu, koja vrijedi i za Zecove. Kad sam reka·o da nas usdtnjeno paraleJisanje izmedu Zecova i Vutedola nece dovesti do· nekog ta,cno odredenog cilja, misJio sam i na opci okvir u kojem se danas krece problem s:lavonslke kuHure. Ne ;r·ad
i
i
i
35) Literatura o Ljubljanskom Barju vidi kod R. Loža,r, Studije o ljubljanski keramiki, Glasnik muz. dI'IUŠltva SloveIlJije1941, s\t;r. 1-34 36) Vidli.GZM 1957, Arheologija, str. 83 37) J. Kor o Še c, Oris predzgodovine LjlubUjane,str. 35(1-354 kulturi, 38) D. S l' e j 'ovi C, Kritsko-mikenski relilffiozni'simboli u baide,nsko-ViUcedo1sko.i Ziva Antika 1957, god. VII, sv. 1, str. 124-125 39) Bohuslav N o vo- t n y, Slav6nska ku ltura v CeskosloveIlJsku,Slovanska archaeo16gia 1955,s1r.58 40) Ibid., str. 41 41) S. Dim itl' ije v i C, Prilog daljem upoznavanju vucedolske kulture, Opuscula archaeoaogica I, Za,greb 1956 42) Ibid., str. 22 43) Ibid., str. 24 44) Ibid., str. 30-33 45) Ibid., str, 38
SLAVONSKA
1 ILIRSKA
KULTURA
NA
PREHISl'ORIJSKOJ
GRADINI
ZECOVf
KOD
PRfJEDORA
35
I~gleda mi da, j,e Dimitrijevic potpuno u pra,vu sa svojim zakljuccima kada, se sla'\"onsika kultulfa lPosmaltra na jednom uže m podlfucju (u ovom slucaju VucedoJ-Zok podrucju). No, samim tim Dimiocijevic se u kljucuje u niz oniih na,ucni'ka koji su razvoj slavonske Iku:ltme u cjelini !posmawa<1iiz aspe'kt3. 'og;ranicenog podrucja i iz a"pekta dobro IPlfoucenih IkasnorneoJitskih kultura takv'og podxUlcja. On je [IZniopodatke za cetilfi gir'lLpemiišJljenjalOpo
i
Sve poda"tke o ovim grupama vidi u citiranom radiu Dim i tri j e v i c a, str. 21 G. ehi 1d e, The Danube in Prehist ory, p. 212 48) G. ehi 1de, The Dawn of European Oiviliza~ion,London 1947, p. 292 49) J. Kor 00 Š e c, Pecina HrustovaCa, . . . 1. C., str. 16 i dJa1lje 50) M. G.alr a Š a n i n, Neki problemi hl'OIl!ologijei geneze u balkanslm-poduIlJavskoj praistoridi na prelazu u metaino doba, Rad VojV1Qdalllskih muzeja, 19515', 4, nap. 27 . 51) To se vidi u dolini Bile (A. B e il ac, NeoliJtskoIIJaseljeu dolini Blie, GZM 1953, T. X, 1; XIII, 7; ArchaeoiLogiaiugoslavioa 1, p. 10) i u Zelenoj Pecini (GZM 1957, Arheologija, str. 83). Ovdje se mogu spomenuti i noge sa ovalnim otvori ma iz I!leolitskih naI.azišta Il sjeveroistocnoj Bosni (nije jvš objavljeno) i odgovarajuci pehari na nozi iz pecine Hrus1Jovace. 46)
47)
D-r
36
A_ BENAC
Taj stil je arpliciran na mnoge elem ente domace neolitske tradicije i s njima izmiješan, pa se zato i marui:festuj,eu r,azlicit im srodnim vadjacijama. S. Dimitrijev,i'c kaže da je nov nacin u,kcr-'a'šavanjadonijelo novo vrijeme, a to je cneolit52). Nema nik.ak've sumnje da je silavonska kultwra iZimz novog vremena i da je to sasvim tacna konstatacija. Naravno, ovim nismo prodrli u bit stvari, u uzroke koji su doveli do tih plromjena, odnosno u društvene i kulturne odnose nove epohe. Da li je ovdje igrrala odlucujucu ulogu pojava metalnih - baikarnih oruda? To je s,igurno jedan od bitnih uzrok,a. No, pojedinosti još ne znamo, a pogoto'vo ne znamo u kakvo,j je to vezi sla novom tehnikom uiklraš,avanja. Zato i mo-žemo Slamoreci da je došlo do nove nav~ke u kerramickoj umjetnosti, ko ju smo ovdje na~v,ali geometcr-,ijskimpostneolitskim stilom. V. Milojcic je tvrrdio da se ViUcedolslkakultucr-a pojavila jednom nasilnom invazijom53). Tako sam i sam smatirao prrilirkom obrade novih nalaza u Hrustovaci54) za iPodrucje Home. Ali za ovakav stav još uvijek nedostaje ,izvorna oblast invazi,je. Ako je i u Sl,avoniji sl,avonska, - ili ivucedoiIska - kul tura do\ŠIa nasilnim putem, onda samim tim ~lalvlorui'japrestaoe biH izvo-ma oblast. S druge strane, ovo se ne siI,a,žes,a naprijed pomenutim i tacnim mi,šljenjima o nastanku silravoru~lke k'Uil1Jurena raznim J.okalnim ne'olit&kim osnovama. S OIbzi.romna nove pojcwe i v,eiIiIk:u raspToSitranjenost varijacija sla'vonske kultUIre, prisiljen sam da 'odustanem od svoje I"Ianije IPlretpostaV'ke o ,oilavons:koj kulturi u Bosni. Misrrim da danas treba u najmanju ruku bi,ti vana:-edno op'rezan sa širokim invazijama te kulture. Pritom je važno podvuci neke diruge cinjenice. U Bosni i Hea:-cegovini imamo r'e1:ativno veliki broj depoa bak.arnog oruda 55). S druge strane, stoji naseilje slalvons:ke kulture na gradini Zecovi u kojem nema ba kazlikukoja bi obj'a'šnjav,alla ovu pojavu is,tovremenog života dep'oa i naselja slavonske !kulture. Ne mogu S2, p;riorodno,iskljuciti ip'revilranja i odredeni poikreti u ovom vremenu. U tom smislu nešto svjedoci i cešce nastanjivanje na istalmutrJlI'J brežuljcima. Ali je daleko nesigurnije genelralisanje i svodenje novi h poja'va na prodOiTe novih proehistorijskih grupa. - Pojava metala, metalnih oruda, dovodila je bez ,oumnje do 'Promjena u društven,im odn'os,ima. Vje'rovatno je usiIovi:l,ai odred'ene pok,rete. I sada ,je k'ljuc stvari u tome da se nad'e mjelra li kompleksu novih poj,ava. Cini mi se da su glavne komponente o nastanku slavons!ke kulture kao cjeline sljedece: a) kasnoneolitska baza u svaik,oj odredenoj oblasti, b) nOlvi društveni odnosi, us:lovljeni 'pojavom metalnog oruda, koji su sa svoje strane oip,et uslovili j'ace i cešce medusobne kontakte, a samim tim i brže prenošenje iskustva, c) odredena manja i:li veca plI"eviranja i pokreti pr'ehi,sltmijskih grulpa, koji su takode'r doprinijeli izvjesnim kontaktima i mid'€'Šanjima. Ove komponente su vjerovatno usilovile sve ono što ruazivamo novim kulturnim pojavama u eneolitu llilvedenih oblasti, odnosno postneolitskim stilom slavonske kulture. U tim okvirima danas bih .posmatlrao i !pojavu slavonsk'e kulture u Bosni i Hercegovini, po,ehno njene zapadno-bosanske grupe. 52) 53) 04)
S. Dim i t r tij e v i c, 1. c., str. 38 V. Mi loj c i C. Chronol.ogie der jlingeren Steinzeit lVIit
55) B.
i
Co v c, 1. c.
SLAVONSKA
I ILIRSKA
KULTURA
NA PREHISTORIJSKOJ
GRADINI
ZECOVI
KOD
PRIJEDORA
37
Tako smo sbgli do teškog problema hrolIl!o!logijeSil:avonSkekulture na Zeoovima, odnosno citave zalpadnolbosan.ske grupe slcllvonske kul1Jure. Vec slCimsiPomenuo 00 D. Srejovit postavlja novu hronološ!ku skalu za slavonsku kulturu. On kaže da se rtLnašoj zemlji i Madarskog badenska i vucedolska !kultura poj,avljuju vjerovatno u Reinecke-ovoj farzi C-D hronzanog doba i da nastavljaju sivoj irazvoj krroz halštatslw duba sve dO'&kitskog, upada u Mad,alrsrkuUD). Ovo je suviše Ihrzo donesen krupan zakljuca!k, bez prO'vjeravanj,a li tacnog tumaCielI1jadotk.azIl!ogmate;r:ida1la.Jedan od dukaza sas'toji se ru tome što se vucedoJski materij,aJ srece na naseljima ha:lštatske kulture u Boali: u Hrustovaci i na bosanskim ~adir1ama(7). Nigdje se u Bosni slavonska kultura ne može naci ti istom siloju sa gradiJnskim, halštats!kim ma,terij,alom. To ocevidno potvrduju i ZecQlvi,a isti je s:lucaj i ti !kUStOVOC1.Cini mi se da su na isti nacin !pomiješani slojevi i u drugim oblastima, Ipa se zato zakljuccima D. Siredovica ne može ,pokloniti puna pažnja. Velika je šteta što je S. Dim11rrijeVlicu svojoj soHdnoj studiji o ovoj kulturi izveo na osrnovu sasv1rn nesig:uirnih forma:ln ih podaitaka jednu decidiranu hronološ'ku skalu(8). Njegove cehri farze slavonske kultu ne (mna, zr·eJa, faza opadanja i faza degeneraoije) nislu nic'im odredene, osim izvjesnim nrnamentalnim razlikama. Na osnolvu toga što SlIDatra da su ur&rasi na hrustovacJkoj keramici izvedeni .rustikalnom tehnikom, DImItrijevic je Hrustovacu stavio u posljednju faz.u i oznarCio kao Ipretstavnika degeneraCl)t: ovog stila. U clIpsolutnoj hrono.Joškoj skaJi HI"ustov,aca je stavljena oik,o1700 god. pr. n. e On, nažalost, nije pogleda'o OII'iginalni materijaJ ,prije donolŠenja svoga suda, jer bi tada rustikallno izvodenje u Hrustolvaci bilo bez sumnje jako ubliaženo. NO', i nije stvall' u tome. Ovo je u suštini metodslko pitanje. Da li s'e na osnovu finijeg ih :lošijeg izvodenja ikeT,amicrkihfOlI'mii ukr.asa mo'gu izvoditi sigUirni hronološki zakJjucci? Misilim da je to više nego nes'iguran put. Sa pOtuJUDO istim Ipravom bismo onda mogli slavonsiku ku:lturu Zecova' staviti i u stariji neolit, jeI se o'vdje pojavljuje i gruba barbotine keTamika (T. VI, 2-4). Ili bi u neoJitu svu fini)u robu proglasili starijom, a gJrUlbudegenerisan0.:m,pa plI'€'Il1atome i mladom. Mislim da u ovom silucaju finJote. i gruJbost tili rustikaJnost ne znace nl~ta u hTonološkom !pogledu i da se na osnovu toga ne maglU stva'I'
i
;;!i)
1. C., str.
D. S r e j
o.
v i C, Kritsko-mikenski religLo'znd.simboli u badensko-vucedolskoj kulturi,
130
57) uS)
59) 80)
lbid.,
S. Dim i tri j e v i C, 1. C.,str. 33-37 M. Ga r a Š a n i n, Neki problemi hrenologije i geneze. . ., 1. C., str. 12 Archaeolo2ia IU2os1avica I, p. 10
D·r A. BENAC
38
2) Naselje Gradina u Grbaci (sjelve~oistocna Boma) sadrži dosta jak sloj mlade vincanSlke Ikjulture. Gornji diO' .ovog sloja oznacava zapravo prel,aznu fazu prema eneolitu. A u njemu je naden i>jedan izrazit keramicki ptrimdera1k slavonske kuJtUlre61). 3) U Zelenoj Pecini se elementi slavonske kulture naslanja,ju neposredno na sloj neolitske kultwre tipa Lisicici62). Ali i Ova tri lSI1ucaja su doV'aljna da potVifde na'prijed ustanovljeni hrollJo[oški kontinuiJtet. - Treba v}erQlvatno 'UlZeti u ob zir društvene i druge pr'omjene koje su nastale u vrijeme raspada neolitske ekonomske i drruštvene organizacije. One su nadvjerovatnije uslO'viJ.e i p~omje.nu mjesta za stanovanje, odnosno povlacenje na bolje za,Šiticene po[olžaje. Ako 'Usvl{)jimo ovaj razlog, tada je ~,azumlji,v i ned'ostatak jaceg srt:D:'atigrafskog kontinuiteta. Ako, dallcle, 'UlZmemo 'li obzir da izmedu kasnog neolita i sla1vonske kultwre nema nikakve druge kultUlTiI1e faze, ak<> uzmemo u .obzir tri navedena neposredna dodir.a sa slavonskom kuitu.rom i ako uzmemo li obzir ona kulturno nashjede iz Bosne koje joe vec citiT,a,o S. Dimitrijevic, ,gotovo je si!gurno da je slavonska kulotura u Bosni i Hercegovini nadijedila kasnoneoHtske civilizacije. Ona je s njima i hronološki povezana. Ovakvo hronološko mjesto slavonske kulture u Bosni i H€rr"ce,govini potvlTduju još neki arhai>cni elemelnti- na keramicli' sa ZeoaVia. Tu misHm, na'pr., na dršku sa T. XIII, 8, koja je ostaJa neprobušena i ima plLasticna pojaCoalllJjana vanjskim rubovima. Takve drške sa zadeb1jalim rubovim.a SiUustva,ri kalTakter1sTticne za SiC!iliju u tamošnjem kasnom ne 0litskom periodu63). One s'e mogu staviti i u okvir ~eol1tskog stila Diana iz eoJskog kaSlnog neolit,a64), tako da tacno odgov,aITaju poja1v,ama na Siciliji. Tu paralelu ne uz!imamo u bilo Ikakvoj neposlTednoj genetslkoj vezi, nego kaO' hiTOinoJoški podatak od pri'licne važnosti. Slicna je situacija i sa clliindricnim sudovima na T. XII, 1. Ovdje takoder maramo tr,~ilti plTotutiip' u neoJitslkim civi!lizacij,a ma. Da spomenem samo od,gova1l'iajU!6eveze iz TOl'idosa65). One p1Tipada,ju T'Q['dosu I i k,ao takve su hronološk'i mnogo više odJvojene od slavonske IlniltUlre, ali je si-guT!I1.oda SIUone !la ZecoviJma neposredno neOl1itsko naslijede. Nadodajem da neolitskoj o:mamentaJ noj tradiciji pripada i tip ukrasa na T. III, 4, pa i cik-cak motivi na T. III, 1. BadelDSki elementi se sasvim spOIradicno interpol!iTaju u ok'vir za,padnobo,sanske grupe S'lavonslke kuitiUre. To su ugJavnom gusti ci!k-calk motivi, koji se na Alihodžama (Bila) na'laze u nešto vecem bI"oju66), dok ih naJ Zeoo1vima jedva primd,ecujemo (T. III, 6-7). No, ovi elementi su tu, pa nam moglU 'Po.sJ'Už,~tib.alTem k,a'o jedan hronolo'ški oslonac. R. Pittlioni je badensku kUl1turu ou Austriji podijelio na tri faze. U naj mladoj od njih po~ed kamenih cekica dolaIle i piT'obušene bakalTne sjekire, a ll1a['ocito, se isticu dk-cak motivi !tla ikelTamici67). Iste motive upo,tr'eIbJjava i .badensika ke!',amika iz Vucedola68). Zbog tOlga mislim da na,ŠIU glTUpu slavonske kulture treba hrol1'ološki vezati za mladi Baden. P~ema tome, !tle bi s'e mogla prihvatiti hITanoJoška sikala S. Dimitrijevica za !kustavacu, pa onda ni za Ze'oove. Po njre:g;o~oj sk,a[,i bi cet'vrta vucedolska faza (HiI'us1Jovaca) padala znatno k,a'Slni!je69). Izneseni .argumentii govme za pomjerran,je un a'zad, tako da bi pocetak s,lav-onske kultwre u zapadnoj Bosni pa i na Zecovima padao najmanje oko 1900 god. pr. n. e. prema DimitT'ije:vicevoj hronologiji. Ul)
62) 63)
Rezultat.i ce bi'ti objavljeni t.ek u id ucem broju Glasnika GZM 1957, Arheo1Jogija, str. 83 L. B er n a, b o Bre a, Sicily before Ithe Greeks, LonJdion,Thames and Hudson, 1957,
P. 53. 64) L. Bernabo Bre
t
SLAVONSKA
I ILIRSKA
KULTURA
NA PREHISTORIJSKOJ
GRADINI
ZEC OVI
KOD
PRIJEDORA
39
!lP,aJk,prije našeg, konacnog suda o a.psoJu1mom hronološkom mjestu slavonske kulture na Zecovima, iznio bih još nekoJiko z.apažanja. a) Na Zecovrima su u okvilru slavonske kulture važna 'keramicka forma pehari sa c1Tškom,kak.alVje 'On.aOna T. XI, 1. U tom pOlgledu se Zecov!i ništa ne razJ.ikuju od odgoIVa,rajlUcih!1Ja,lazištaslaIVoiIlskekultu:re u SlalVoniji?o). Ovim je, cinri mi se, definitivno po,tvrdena pravilna ocjena pribodskJih vaza od s1Jr.ane J. Ko.rQšca7l), kome je M. GarašaiIlin staiVio primjedbu da nema dOiVoojnih,an.alog1i.jau vucedoiskoj kulturF2). Ovakvi pehari su, medutim, S'V'ojina i mladih neolitsJkih kultura, kao što je mlada šnurGovakeramika u Ceškof3) riilit. m. ;rlOirdilskisloj li A ustriji74). Ali oni isto tako ula'ze i li dkv1r ranog bTonzanog doba, :napr. u Neg'rišolrU u S['\bijF5). To dokazuj.e dug.otrajnost jednog prakticnog oblik,a, a u isto iViI'ijemepotencira ~ovezanost s;LavonlSlkekulture sa drugim ohl.astoimai kulotUiI'ama.Još jednom je izvl,aci iz neke iz'Olovanosti. b) Trbušasti sudQivi sa malim cilindricnim v,ratom na T. XI, 3 se viI'ilolije.po vezU!ju za takve fOI1meViaza li sia!I'ij'em heJ.adslk'Omdohu GrCke76). AIko tome dodamo i odgova,r'aouce :geometorijske ukrase na vazama starijeg Heladslkog per'iod,a77), tada domen postneoilitslkog geometrijslkog stila još više pwširujemo. c) Neki 'Oblici 'li okviru slavon.slke k ullture Zec'oIVaocito indiciraju i veze sa starijim biI'onzanim dobom u šiiI'em smisilu. Mali pehaiI' u ob1Jilkudvostriukog k'Onusa na T. XII, 7 je dosta usko ,povezan u formalnom pogledJu sa takvim iPooarima iz sibarijeg bronzanog doba na Siciliji78). DO'duše, takav obilik se tamo javio v,ec u. bak,reno doba79), ali ciJsltaforma pripada starr-ijem biroDJZanomdohu. Drške sa T. XIII, 1-3 su takoder svojIina bronzan'og doba, ·a u T6szegu se vezuju za d'Onje sllojeve. To je T6szeg A, koji pri.pada Nagytrev kulturi80). U iranOm bironzanom dobu T6szega su se zadržale i reb'raste dTŠke kakva je naŠa na T. IV, 7; što takoder vezuje Zeco1ve V za pocetak bronzanog doba8°a). Uz ove nalpomene mo·že se preciznije odredi,ti hronološrko mjesto iSllavonske kulture na· Zecovima, pa i zapadnobosanske grupe li cjelini. U re1,ativnoj h!I'Dfitološkojskali njen p-ocetak ,pada u nepostrec1ni postneoJitslki period, odnOOll10u eneolit Bosne Hercegovine. Time bli ujedno bila ispunjen.a veza izmedu kasnog neooita i hronzanog doba Bosne i Hercegovine. Ovdašnja lSilavonSlkakultur,a je savreme.na Sa, kasnim badenom, što joj daje potpuno isto hronoiloško mj·esto. Na Aili'hodžama (Bila) j'e >naden i lP'f'imj,ElTak kostolacke kemmri'ke8l), što zn.aci da možemo uzmi u obzir i OIVUparalelu. Prema Milojcicu, koISltol,a,ck,a kultura je s·aViTemena·ka·sn'OmBaden u, što se potpuno slaže s našom situacij·om82). Kraj slavonske kulture, piI'ema nalazima na Zeco'vima, pada u rano bronz.ano doba. Elementi mnog bronz,an'Og doba nisu oiVdje nalTo,cito brl'Ojni, ,a p,rodužav-aju se i u cetvrti straltum na Zecovima, pa bih reikao da iP,ripada]u starijem dijelu ITanog bronzanog dolba u BosiIli i HertCe~ov~ni.
i
70) Ibid., sl. 21, 31-33 71) GZM 1942, str. 51-56 72) M. Ga.rašanin, Jedna, skica hrxmologLje metalnih doba Srbije, Istoriski glasnik 1951, br. 3-4,
str. 5'3
73) A. S t o c k y, Pravek zeme ceske, Dil I, T.-LXVIII, 7, 9, LXXV, 16, 17 74) R. P i t t i o n i, o. C., Abb. 120 75) M. Ga r a Š a n i n, Jedna skica hrono1ogije ... , 1. c., srtr. 52, 53 76) R. P i t t i o n i, Die Urgeschichtlichen Grundlagen der europaischen Ku'1tur,Abb. 49 (1) 77) G. ehi 1d e, L' aube de 181 civilisa.titOneuropeenne, Paris 1949, p. 88, Fig. 35 (3) 78) L. B er n 81 b o Bre a, Sicily beooITethe Greeks, p. 117, Fig. 21 (c) 7ll)Ibid., P. 8, Fig. 15 (f) 80) I. Mo z s o'1i c s, Die Ausgnabungen in T6szeg im Jahre 1948, Acta archaeologica, Fasc. 1-3, Budapes1 1952, T. XXIV, 8, XXIII, 7, XXII, 4, 13 S. 54 80a)J. B a iIlner - I. B {)n a, - L. Mar t o n, Die Ausgrabungen von L. Mart.on in T6szeg, Actal archaeologica Hung. X, 1957, S. 94, Abb. 3 (5) 81) GZM 1950', 1. c., T. V, 11 82) V. M i loj c i C, Fuoo der Kosto1acer KuJ,1Jurin der Sammlung des V,o,rgeschichtlichen Seminar in Marburg /Lahn, PZ 19491 50, Zweite milfte, S. 157
i
D·r
40
A. BENAC
Time bi nekako otp.a'lo mišljenje J. K'Orošoa, koji je smatraO' da siavanska kultura traje da kraja branzana-g daiba83), a pa.gatavu llCwedena mišljenje D. Srejavica. Mnago je teže ustanavliti a!psaJutnu hrronalašku skalu. Zbag ,analogije sa sta1rlijim Hel,adsikim dobam i eiemena,ta bronz'anag doba, širi vremenski akvir bi se pIfatezao izmedu 2100-1700 gad. pr. n. e.84). Meduiim, s obzITam na situaciju u Basm i veze sa kasnim Badenom, mislim da je n,ajlrealniji hronoJaški akvir 1900-1700 gad. pr. n. e. Veci diO' ovag ViI'emeru::l;wgintervala z.auzimao bi enealit, a manji dio stalfije bro.llZano doba. . Taj inteorv,al bi u: s:u:štiJrui. ocig'av,aTao \Svojom ImlJaldam faz'am Rei'llleckeavoj :taiz'i AI, adnasna Tiszapa1g31I"i T6szeg All u Ma džarskaj 84a). IV stratum Ova je kultUJrni stratum u kajem na Zecovima :patpuna nestaje u:kif.ašena keramicka raba slavanske kultulfe. Zbag taga smo ga - pared cisto stratigrafskih razlaga - i izgvajili ikaO'pasebnu cjelinu. laka nedastaje Oifnamentisana ikeifamika, ipak se ipatpUIIlasigurna vidi da se u avam stratumu nastavljaju kerami,cik-efOlfme iz prethodnog straturna. Od prethadnih farmi as tali su u IV stratumu: - pehaJri, sa jednam dlfškom - T. XVI, 1, - kanicne zdjele, Ela za'r.a'vnjenim obodom - T. XVI, 3, 8, bikonicne zd.jel.e - T. XVI, 2, tunelaste drške - T. XVI, 10-12, dugacIka plasti!cna islpupcenja kaO' zamjena d:rški - T. XVI, 2, 3, trakaste drške, sa prošiJrenim gornjim dijleiom - T. XVI, 13. U okvir nasJijedenih elemenata spadaju grubi keramicki sudavi sa hrapavom (prskanom) !povlršinam i plasticnim ukraosima (T. XVI, 4, 5). Nabrojani elementi su neO'l31pOlfan dokaz d.a je IV strCiltum neposredni nastavak V stratuma i jaš cvrsta vezan uz s1avonsku kuliuifu. To vJše nije ipa-av,aslalVonska kultura i keramika, ali 'Su njeni elementi damina,ntllli. Rekao bih da Qlvaj stratum znaci na Zecovima izumiranj e dekarativne sJavan,:;:ikekultu.re ili pastneo-J.itskog geometrijskog stila olve ikultUJTe.Ostali Su samo dlrugi kelfamicki elementi; 'Oni ik·oji na sebi ne nase dekO'rativne motive. Mjesto tag.a za.pa,žene su sada neke nove keramicke flOrme. To su prije svega zdjele sa t. zvo tUlrbanskim obadima (T. XVI,6-7). VjeraV1atna je starija farma na bikonicnoj zdjeili sa T. XVI, 6, gdde su na garnjem kanus:u :ilz,vedene sama' uske, kose kanelure. Standardan oblik tu,rbansikag obada. je slvakaika 'Onaj sa T. XVI, 7. Ovdje se vec srecemo sa dug.a
i
~3) J. Kor o š e c, Nove priloge k da,tiral!1ju »s·lavoll'ske«kulture v Jugoslaviji, SeriJa Kazaroviana, str. 111 84) V. Mi loj c i c; Die Chronolagie der jilngeren Steinzeit Mittel - und Siidasteuropas, S. 43; F. Seh a c h e r m e y r, Die aJtesrt:enKulturen Griechenlands, S. 30, 32 84a) J. B a n ner - l. B 6 n a - L. Mar t o n, 1. c., S. 133
SLAVONSKA]
ILIRSKA
KULTURA
NA
PREHISTORIJSIWJ
GRADlK]
ZECOVI
KOD
PRIJEDORA
41
Vec sam u svom plI'vom Dadu o ZecQlvima ~znio da su se u gOlrnjim sl10jevima Zecova elementi s:lavons'IDekulture pomiješal1i sa elementima mrske ikuJture. Tada sam vec lI'e'IDaoda ce se, ukoliko se ova pojava ustanovi na vecem p~ostoru, mor
i
i
i
x;;)
str.
187
86)
GZM 1956, ArheoLogija str. 160 J. Kor o Š e c, Predzgodovinska nasslbina
na· Ptujskem
gradu,
Ljubljana
1951,
Ibid., str. 175>-179 Ibid., str. 186 SO) Ibid., sltr. 187 90) WMBH, Bd. V, 1897, Taf. XLVIII (Debelo Brdo); A. B ena c, Istraživanja prehist. nalazišta u dolini BMe, GZM 1949/50, T. VII, 10-13; Bogati nalazi ove kuIture sa gradine Pod. kod Bugojna još nisu objavljeni. SI)
SR)
D-r A. SE-NAe
42
Na.ravn'o, zanimljivo je p~tanje zbog cega je nestao deko'rartivni geometrijski stil slavenske kulture? No, to je isto !pitalIlje kao što je i ono 'o nestanku butmilirskog stila, vatinskog stirl,a i tome SilicnOo.Tu treba !racunati 'i na pr~rod,an kraj sti1a uslJijed dugog trajalIlj,a i zasicenosti. Ali 'u s[ucaju s1avolIls!kekulture je možda va~nu ulogu odigil'ala cinjenlica š'to se u bil'onz;andm dobu dekolra tivna umjetniJcka ost'varenja prenose na izradevine od bronze: na OITužjei nak,it. 'DakVa,moda je mogJa dje10vati i na nos'iO'ces[,avonske kultUIre posteperno oslaibiti njihove navike prema geometrijskom uJkI1ašavanju ke·ramickih izradevina. Kada je u pitanju hIronološlw mjesto našeg IV straturna, tada mOlramou prvom redu !p'Odivucida nemamo nekih osobitili analo,gnih osl1onaca. Z'ato smo prisiljeni da ovdje stvalram'O posebnu domacu kulturnu skalu koja se, naraVlIl'O,mo!ria oslalIlJ.iati na vec utvrdene h:ronoJoške norme. Prema onome što smo :rekli za gJ,av'onsk.u kultUlru na Zecovima, IV stlratum ce i svojim .pocetkom i jednim dijelom sv-oga tIr,aj,anja pripad.ati ihosalIlSkomsta,rlijem bTonzanOm dobu. Na, to na,S'Ulpu6uju i neke manje usporedbe sla dlr'U~im..lokalitetima. Tako su, nalPlT.,z'a k.raj ranog b:I'onzanog doha u Heubaohu i EhreIllslteinu kar,akteristicne niske kaJotne šo[je sa z.adeb1j.aJimobodom kao i gJTubi sudovi sa hIrapalVom, prskanom povrŠtinom91).. Ovo je sasv~m karakterLsticno i zla naš IV str-atum, pa ce sigurno koraj starijeg bronzanog doba biti i V!rIijemeu kojem je je-dIIlimsvojim dijelom traj.ao i naš IV straburn. Ovdje ce nam opet dobro doci izvj esne !pa'ralele sa Taszegom. U donjem - A stratumu Tas:zJegapOTed pomen.utili d1Tškisa pro.5lill'enimgornjim dJijeJom dolaze i posude sa iZViI'acenimobodom92). DaJ1je je narooitO' 2ma6ajno da su tunelaste d.rške sa t. ZIV. tekstiln.im ukr.aG'om zastupljene u srednjem straturnu Taszega ~uzima,juci podatke sa lokaliteta LalposhaJom), ikoji je A. Mozso[ks imerwvaJa kao Hatvan kulturu93). ElementJi našeg IV s1Jratuma valriTaju, dakle, izmedu dOlIljeg i srednjeg stTatuma Taszeg,a, prema podjerri A. MozsoJics. AJko U1Zmemou 'oibiz,i:r[podje1u T6sIZegkultUIre po Milojcicu, ondra bi naš IV st.raReLnecke- • tum 'Obuhvatio periode Taszeg B II i C94), a to 'bii,po isltom autoru, ocigov,alraJ'O Oovojfazi A2 B, ibronzanog doiba95). Po mad,aLrskim autmirna, to hi bio Taszeg A/2 i pocetak Taszeg B (Na,gyrev-Hatvan)95a). Za naše prilike str·atum IV obuhvata, prema tome, drugi dio starijeg i pocetak srednjeg bronzanog doba. . Cini mi se da se potpuno možemu osJronliti na .apsoilutn.u hIrono1rogiju koju je Milojcic postalvio- na ilsltom mjestu. Zato bi str>atum IV stavio u vLremelIlskiokvir izmedu 1700-1550 god. pr. n. e., sa svim mogu'cim pomje-ranjem u tom okviru. S obziLrom na to- da se u IV str at umu i dalje pojavljuju pehari Sa, jednom doršokom(T. XVI, 1); mis-lim. da je strati'grad'sk1im kulturnim podacima potvrdeno mišljenje M. Ga:mLŠaninad.a ovi sudovi u Panoni.ji ,priipadaju i Reineckeovoj fazi A b["onzanog doiba9G).ReMi smo vec da se oni pojwvljuju i ranije. Ne bismo mogli ništa nalrocito- postici akO'bismo željeli da izvedemo neku p.a.ralelu pLrema jugoistofi{u. U re1ativnom pogd.edu ce naš IV stratum odgiovalrati djeJimiC'Ilo fa?Ji Bubanj-Hum II u Srbiji97), a to zna,ci djelimicn.o i Tei kulturi u Erdelju98) itd.
i
i
i
Ul) Hans-Ji.irgen H u n d t, Keramik aus dem Bnde der fri.ihen Bronzezeit von Heubach (Kr. Swabisch Gmi.ind)UIIldEhrenstein (Kr. DIm), Fundberichte aus Schwa>ben,N. F. 14, 1957, Abb. 3, Ta!. 12, S. 36 92) A. MOoz s o'I i C s, Die Ausgrabrmgen in T6szeg im Jahre 1948, 1. c., T. XXII, 14 93) Ibid., T. XI, 8-Hi i S. 54; vidi i J. B a,n ner - I. B 6 'Ila - L. M {Ir to n,l. c., S.
95, Abb. 4
(ni)
94) V. Mi loj c i C, Zur Frage der Chrond1Jo'gieder fri.ihen und mitJtleren Bronzezei,t in Ostungarn, Actes de la IIIe Session, Zi.irich 1950, p. 275. 95) Ibid. 95a) Vidi J. B a n ner - I. B 6 n a - L. Mar o n, 1. c., S. 133 96) M. Ga r a Š an i n, Jedna skica hronoiLogide... , st.r. 53 97) M. Gal r a Š a Il:i n, Ko.ntrollgrabung in Bubanj bei Niš, PZo XXVI, 1958, S. 243 98) Dorin PQ P e S Die fri.ihe und mittlere Bronzezeit in Si-ebenbi.irgen,1944 Abb. 31, rf;
C '1.1,
34, S. 87
SLAVONSKA
I ILIRSKA
KULTURA
NA
PREHISTORIJSKOJ
GRADINI
ZECOVI
KOD
PRIJEDORA
43
Kažem djeilimicno, jeT je Bubanj~Hum II svojim jednim dijelom i stariji od IV stratuma na Zecovima. M. Ga;rašanin k.aže da Bubanj-Hum II u egejsikO'msmislu odgovoTa tamošnjem srednjem bironz'anom dobu99). Medutim, neki elementi iz starijeg hronzanog doba Makedonije naJSldaJeko više p'otsjecaju na naš IV stratum100) nego· što je to, slucaj sa maikedOlIlSkimsrednjim 'w,on:zanim dobom. Zbog toga i kažem da u ;pravcu JugoistoIka ne možemo 1I1J~a!kotIraŽli'ti ~ze i objašnjenja za oyaj nas stratum. Tu mogu samo biti izvjesne koincidendje u redoslijedu kultU!rnih slloje1va,ali nikak,o i hronoloŠlke paraleJ.e. Naš razvoj ce hr01!lo1oškiznatno zaoSJtajati za JugoistokO'm. Pod'UIlavlje je, medutim, neuporedivo b1iže. Mi zalS,ada možemo biti wuo zadovoJjni ako smo IV str·atum na Zecovima fiksicrali u kulturniim i h:ronolloškim glI'anioama koje su naprijed oznacene, :pošto SU to zapr.avo prve ·oslorue ta·c:lkeove vrste za našu terito!riju. Sa IV stratumom na Zecovtma do biLl smo, prema t'ome, jednu C1vTstuarheološku osnovu za :proucavanje geneze Mirsike kultUJre u z,apadnoj Bosni, pa možda i u širrem olpi3legu.Tu, Ikako mi izgl1eda, i leži og romna dokumentaa-na vrijednost ovog lO'k,aliteta ka'o cjeline.
III stratum Keramika
III stratuma
je v
i po\k,azuje tri
osnovne
karakte-
rristike. 1) Na keramici ovog stratuma zapa ža,ju se eJ.ementi \k'Oji V'Uku svoje porijeklo još iz okviJra V stra tuma, odnosno iz sJ.raIvollilkekultua-e. To su dJrške sa !pToširell1im gornjim dijelom na T. XVII, 10-12. One sasvim sigutrno utViTduju kulturni kontinuitet na Zecovima od pocetIka života dalje. N.ara vno, to je i jedini :preostatak iz V st,ratuma, aJi zbog svoje kaJrakteristJiC'l1osti i s,alSlVimdovoJjan.' 2) Iza toga dO'laze kerami6ki elementi naslijedeni iz IV stratuma. Tu spadaju turbanski 'Obodi (T. XVIII, 6-7) i izvraceni ubodi (T. XVIII, 5). I u jednom i u drrug'Om slucaju Ifadi se o mnogo ,r.azvijenijim fOTm:lma, a to posebno vrijedi za napolje izvlfacene obode. Oni su sada dalek'O više izvuceni na:po1je, dobMi \SiUs u'll.utaJrnje strane stepen,ast vid (tako da se mogu nazvati ste:penastim olbodima) i prip,adaju vec niŽJimsudovima, kao onaj na T. XVII, 1. Ovalk:o dovršene fOlrTIleoboda, IPa i sudova, postale su važna kalfaiktelfistika ilirske gradinske keramilke srednjeg i kasnog bronz,anog doba, te staJr1ijegžeujeznog doba. - P,oseban vid stepenast'Og oboda - tili gomjeg dijela, suda zastupljen je :pifimjerlkom na T. XVIII, 9. 3) U Qlvom stratumJU se, najzad, Sirecemo i s.a novim k.er.am1ckim obJicima i ornamen 1Jallnim motivima. Pod ll'o'V'imfor-mama p'odra'zumijev.am i niže z,aO'bld ene sudove (kao što su oni na T. XVII, 4, 7), maue plitke posude sa nadvišenom drrškom (t. zvo »kašike«, T. XVII, 8) i di,jelovi va-Jomasivnih i ,g1r'UlbJjeQOTadenih pekvi (T. XVI.II, 11). Medu d:ršk,ama posebno ilS;ticemdrršlke na Sorei.i:šnjem dijelu suda, koje :postaju sive uže, a donji dio im se prošiJruje u nesr-azmjerno šir'Oku bazu (T. XVII, 9). Ovdde su, cini mi se, mnogo zna'Coa,jnijinovi ornamentalni motivi. Sad.a se prvi put j,avljaju t. ZVolaižni gajtanasti motivi (FalschschnU!rmotivi). Dosada su se ti motivi smatraJi u ovim 'kifajevima goto1vo iskljucivo 'Il svojinam gJrad:inske kultoce starijeg željeznog duba. Po nauazima u Zeco'V'tma mo ~amo zak.ljuciti da Souse oni ovdje u:p'Oi'Tebljavali mnogo ranije. To se posebno ocituje kod pr.i>mj,erkana T. XVIII, 4, ikojfuje naden u kv. XI na dubini od 1,00 m, a to znaci za 10 cm dublje od keramickog fiTa,gmentrana T. XVIII, 1, koji je nad,en u istom ikvadTa }.U. Ovaj lPosJjednji ocito pripada slTednjem b:ronzanom dobu. - Z'abim dolaze motivi šr.a.n.ramihtrouglova (T. XVIII, 2). Za hronološIko oplredje,ljenje svak':iko su Vlrlo izrarziti dugaclki š.rafirani trougJuvi na T. XVIII, 1, dok su š:r.ariJralIlitr(lUg1ovi na T. XVIII, 2 mnogo cešce sIVojina iIlirslke gradJinsike kultwre. Kod III stratuma se posta,vlja pitanje šta znate ovi novi motivi. Nema nikakve sumnje u .to da oni ne ISpad.aju u naslijedene !kulturne osobine. Prema tome, oni su ovamo doneseni bilO' :pos:rednim oiuo neposrednim putem. Vec sam OU)
100)
i
M. Gal' a Š a n i n, Neki problemi hr.ooologije geneze . W. A. He u r 1,1e Y, PrehistoTic Ma cedonia, p. 1787""'"179
. , 1. C., str.
12
D·r A. BENAC
44
naveO' da su lU SiI'ednjem hronz.alllom dab u pradrli u Basnu naSliaci tzv. pananske keramilke101).Na Ip.ananskaj ker,amici su upadni dugi šrafirani trauglavi, kakve srna spamenuli na našem k'amadu SI(lT. XVIII, 1. Medutim, :patpuna je jasna da su avi na;yi eJementi nakalemljeni na· past'Ojeci, cvrsti kulturni hamiz'alllt. Zato bih iI'ekra'a da se avdje, na Zecavima, r.adi O'!preuzimanju adredenih OIrnamentaJnih mativa iz 'Olk'viJrasra'vtI'emene or'namentalne made. Mislim da :nije 'Osobito ibitna' da li SU ornamentame mative danijeli nasioci panansike keramike kaji su pr'Odrli u Basnu ili Su ptI'euzeti di.reiktna sa sdevera iz Pananije. Uastail.'Om,'Ovakvi i slicrui mativi se z,alpa,žajuu srednjem hranz,anam dabu na jednam lI'elativno v,eliJkam padlI'uc.jlU.Oni su izrazita svojina paznate vatinske grupe102), jer se O'Vagn-u!papo njima 'Odmah i iI'aspaznaje. P:reka te grupe vez,aH bi se anda z'a dUJbovaOka-žutaibrdsku ikultuI'1u u Srbiji103). Ia'ko je i \SiI'ednjehranzana daba u Makedoniji takader 'Obilježena paj,avom slicnih mativa na kerramicP04), ne možemo da se ika:ristima tam paiI'alelam, pošta se tu S1Usrecemasa hranalošklim nesJa.gallljem. Maram na:pomenuti da je av,akav geametrijski stil iZII',a,zitasvodina k'asnag branzanag daba na Glasinou, i ta na bronzanim iZlI'adevinama105). KaO' i 'Obicna, mativi sa keramilk,e preš1li ISIU na metal. Za takva prenašenje na metaJ 'P,atrebn'Oje da, p.rode 'Odreden p€iI'iad. Ovdje je ta razlika 'Obuhvacena wemenskim intelI'Va1omsrednje - kasno branzano doba. NaJkan ovih konstatacija nece biti teško 'odrediti vremenski intelI'Vralu kojem je traj.al,a k'l1ltUiI'.aIII stTatuma na Zecovima. Zbog brojnih naslijedenih kulturnih elemenata, ova,j stratum se neposredno nasl,anja i u hTanoJašikom pa:gledu na IV s1Jratum. Prema u:oOOnoj,pa:raleJi sa vatinskom i du,boVlllcka-žutab!r'C1sikam grupam, :pocetak III s1Jratuma neospaTna opet pada u slI'ednje branzana daba. M. Garašanin i M. Grbic su u obradi vatinske i dubravacke grncarije ustanovili da se vatinsk.a g'rupa S1igUJrna iI'azvijala u siI'ednjem b:ronzanom dob-ulOG).Mo~da a;ydje treba SlPomenuti i krivoJinejne urezane uklI'ase na komadu sa T. XVIII, 1. Oni se nekakO' uklapaju u ornamentaJni iI'epell'toa'rsltatI'ije ker.amiclke robe iz Dalja107), koja sasvim sigurno p:ripada srednjem bronzanam dobu (tu su i etažne mne). Kada 'Ova s!p'od!im'O s,a, vec ustanovljenom vezom ptI'ema IV straturnu, pocetak III stratuma na Zecovima bismo mogli staviti negdje iza pocetne faze srednjeg bronzanog doba (iza Bl). A dokle je trajao IH srtJratum? Plri k!I'ajIUovog stratu:ma nadena je branzana dJijeto4keJt na T. XVII, 14 (kv. VIlI; dubina 0,50 ml. Danas je neospo·rno utvrdena da avakve izradevine pripadaju tzv. Urnenfeld kJu1turi ·kasnag bronza,nag daba u Padunavlju i S1rednjaj Evro;pP08). To znaci da ce avo 'Orude na Zecovima Ipripa-dati tom pe'1'i'Odu,pa bi III str,atum obuhvatao i kasno bronzano doba Zeoo'vrai zap,adne Basne. U p!I'V'omdijelu a;yog trada iznio sam da je III stratum na Zecovima' biO' najdeblji. Zato i pretpostavljamO' za njega najd uži život,ni intetrvaJ. Uk'OJiJkanaprijed navedenu hronološklU skJalu Ipretsta~imo' b
W. A. H
eu rH e y,
'O,. C.,
1905,
T. XIV, XVII, XVIII
p. 205
105)A. B ena c - B. 'C o'vi C, Glasinac 1, faza; III b i c lOG)M. G ara Š a n i n, Datiranje duba vacka-ž'utabrc1s
i
i
SLAVONSKA
I ILIRSKA
KULTURA
NA PREHISTORIJSKOJ
GRADINI
ZECOVI
KOD
PRIJEDORA
45
us\pastavJjanja naselja na hrežuljku. Ali, i pa'red talga, 'Ostaje cinjenli'ca da je k:raz citava 'Ova vrijeme astaJ,a nepramijenjen.a kUJ1turna fiz~onomijkam!panentom pri praucavanju iJiTskog etnasa. I !kanacna, III stratum na ZecmT1imaje vec p
U ovom stI1atumu nestaJe su ugJ,avll'om sve !keramicke fOlI'menaslijedene iz starij~h' f,aza živata na Zecovima. Ostale su samo jaš zdjele s,a, tUTbans!kim obadam. Druge keramicke forrme i 'arnamenta1ni mativi su nasEjedeni iz III stratuma. SaodJaISU stepenaa laŽJni gajtanasti mativi su takader daž.ivjeli sti obadi dašai 'li svaju najpuniju falI1lTIlU, svaju za'vršn;u f,azu. Pa avim matd.vima gradina Zecovi se patpuno UIkljucila· u red vec poznatih nalazišta stalTije.gželjeznag daba u z'aIPadnaj Basni, kakve su, napr., goradina CUIllgar kad Cazina i sajenicka naselje u RipcullO). S 'Obziram na upotrebu žeJjeza u avam stratumu i na sigurnu slI'odnost sa adgavalTajucim pajavama iz halštatskag daba u zapadnoj Basnli, možemo sasvim sigurna reci da II str,atum na Zecavima pripada starijem željeznom dobu. I ovdje je, naravno, nemoguce !reci da li an ispunjaivacitavo 'Ova daha ili je (št'a je takadelI' wla vjeravatna) svjedok pavremenih i tr,a.jnih f,aza stan:o-vanj:a na Zeoovima kroz ta vrijeme. - Bitna je, medutim, da smo mag,li nepogrešivo sigurna ustanaviti kuJturni kanti'nuitet lSIaIII stratumoiTI, a ta znaci sa branzanim dabam. Prema tame, na Zecavima se jaš jednom po1JvlI'diJoda u razvoju i1iTs!ke!kuJ1Jurenije bilo nik'akvag prekida na rplI'elazu iz branzanag u željezna daba. Taj p:rel,az je bio izvršen na priradan nacin i bez velikih patresa. I stratum Keramika iz ava'g straturna, kaji je inace interpoJiJran nalazima iz rimskag periada, ima vec izrazite forme mladeg žeJjoeznog daba. Kad tag,a. na plI'vam mjestu padrrazumijevama- fino glacane vaze sa plitkim cik-cak mativom (T. XX, 2), male šaJje s.a ovainim ispupcenjima na trbuhu (T. XX, 1), te 'Obicne š,O!ljesa jednam drškam' (T.. XX, 4). Ove forme, a na:r'acita šolje sa avim avaJnim ispu.pcenjLma, su v!rl-adabro rpaznate iz grabava sa nelk!ropaile Caraikavo111). Ta neklI'opaJa je bila laoLralI1ana ravnici ispad gradme Zecavi, bliže rijeci Sani, pa nema nikakve sumnje da staj.i u vezi sla ov'am gradinom i njenim I s1Jratumam. U anaJizi g1Tabnih nalaza u Cara!kav u, a na asnavu keramickih i metaJnih nalaza, B. Cavtic je ustanovia da 'Ova nekl!'apola pripada u atkapanam dijelu uglavnam Latenu I i II112). S abziram na usku ku.ilturnu vezu, i I stratum na Zecavima možema sasvim mirna staviti lU.alvaj 'raspan, tj. u prve faze mIa deg željeznog doba. Sretna je akalnast da je 'Otkrivena nekl!'opa,la u Ca,rarkavu kaja taika l1jepa adgava;ra I s1Jratumu Zecav,a. Ostaje atvo'rena pitanje neklwpole (ili nekrap-oJa) iz prethadnih faza živata. Možda ce budu6a istr,ažliv,anja na ravnam terenu ako gradine dati i na 'Ova odgovolI". Glasinac 1, ·str. 36 GZM 1956, Arhealogija, str. 160, sa naPomenama 111) B. Ca vi c, Ilirska nekropaLa u CarakoVlU,GZM
109) 110)
2, 6, T. 1, 6 112) Ibid., str. 202
46-48 1956,
Arhealoghja, T. IV 7, T. III
n
D·r A. BENAC
46
.
d'Oba
A/2 Reinecke-ova I BOpca1700 T6szeg HB I n e Hatvan Al BI ZecOIvi A2 I doba hrolI1ze.no 1550I
D B2 Filzesabony DC Filzesabony Tisa'P0lgar LI All Nagyrrev
-
HD Ln pelfi
I
U zakljucku bih mogao reci da ce Zeco/vi svojom s1Jratigrrafskom shkom zauzeti jedno od vlažnih mjesta u p!I'oUJCavalI1ju pcr:ehistoil"ijslkiJh lkiUltUTlaz,apadne Bosne. Na našoj gradini ustanovljeni su u cjeJtini sljedeci stil'atumi: 1) V str atum, sa iJzra:zitim osoibiinama slavonske ku1tiU're- on zauzima eneolitsko i pO'cetak il"anogbronzanog doba; 2) IV stratium, koji znalci degteneracijru postneo
i
SLAVONSKA
ILIRSKA
KULTURA
NA PREHISTORIJSKOJ
GRADINI
ZECOVI
KOD
PRIJEDORA
47
diskusije, a to zna·oi - da još jednom nag
DE ZEOOVI,
La situation geograJPhique et les calraeteres essent1€1ls de cette statiOn prehistorlque sont conuus grace au comi1llte-!r€ndu des oout1.'1espreliminaires effectuees en li9'54, c'Omplte:rrendu publie dans le Glasn'ilk du MUJSee Nartio[l,a~,t~}me XI, 1956. Des :lio:uilles de plus Lalr'ge enveJ:4gure, sYlStema1Jiques, on'1 ete effectuees dalI1JScette ont ete alom oIuverts, localite du 19 juillet au 13 amlt 1956'. Neuf nouveaux 'CaNes, IV-XII, la 5urface tnrtale des furu.ilJless'e1evant a'iJns.ia 300 m'. Da'I1S les calrres IV et V on a fin'i de creuser 1a glrande fo.S5e 1. San COIIltenupresentanrt une iml=orrtance specia1e, cette f~sse sera etud'iee dans U!Ilarrticle parli.culier. L'epaisseur de la cOl\1'chede rcivilisation dans les differents canes est variable. Alors que d'al11lS le cwre VI elle es!t de 1 m, 20, dans le cane XI de' 2 m, 40, eDe \S'eleve a 2 m, 6'0 dans loe carre X. L'e:tude des ca.rres VIlI-XII ·a PeI"ffioi!sde diiViser en toute cert.itu de la couche entiere a Ze:coiVi en oinq stratumls. Ce OOttl't les straltums de V a I, le strartum V etattlt le pll\1'S ancien et le stratum I le !plus ['ocent. Ce sant les pr10fils desca1rres X et XI, dont deuQ{ sant iJCi .reJ:llresentes (P. et P.), qui sornt les rplus inter€'ssants du lp'oil!1'tde vue strrati,graphique. Nous y v~oIl!s auSiSlitOtque les stmtums Vet III ont dure le plus longtemps. Ma,Ls chaque srtTatu:m presente les trace\S d'une arc.tivite iI!1tense, alaquelle S'Ont dues ces ca,ssures et i'Negu1aiI"ites que presehtent ses lignes. Le-s rlrofundeurs des differents stra.tums danos l'alngle est du pro fil sud du carrre X SOl11t,presentees en exemrple (VOiT P.): Stra:tum I - 0,00-0,60, Straltum II - 0,60--1,00', Strartum III - 1,I{}D'-1,7r(), Strartum IV - 1,71{}----1;90, Stratum V - 1,9{)l--2,6'0' m. Tel est a peu pres le rarpport entre les straltums danls tou-s les oanes de VIlI a XII. En se balsan1: SUIrl'etude des vestiges ar·chitectoniques dans les d:ifferents s:traltums, l'orn peut dir·e qu'€ ~a 1~)IoaJite<:teZeoorvi rot habitee, a'Vcc une intens'ite extiraQroina.'ire, depuis l'epoque eneolith:ique jusqu'a.u se:cOl!1dage du fer (la .ehronoil.ogLe,eSit etalb1Jie'd'apres l~s donnres fuurnies palr les elements <:te c-ivili:sation deooiUverts). C'est pourquo'i ~e's ves:tiges de C'OI1JStructiiO!n decoruverts om ega[emem ete tres bouleveI1ses, et SOI\1ventauss'i meIanges. Dans la perwde la pLus anoien!l1e nolU·sdistinguons deux phases de constrUJctLon princ1;ales - les ,phases Vii et VI•. Dans !la 'pihase Vii la tradirtioiIl de c·onstrluctiQiIlneolithique est tres folfte. Les habiJt:ation:screusees dans le sol jouent Leiun ,role impo.rtant, et des complexes enltiers de calbanelSont eU ·oreuses dens le sol viepge (vok P. et P5). LeUlrs murs etaient fa'its de o1aie!s et d'une legere c{)luJClhe d'aI1gille (T. I, 2). AutOl\1r d'une seule calbane on a xemarque U!Il'e rra.ngee de petits fusses a pUotis(,caibane M. P. et Talb. III). !Je seul iit:re rertrouiVe aiVelCceT'tiitude se trouve dms la 'oolbane H, et il n'a,vaiit 11=\00 d'assise fixe. Pendant la phase VI., on a surtout const· uit des maisons car-rees a la s'uTface <:tusw, avec un paiVe battu et des m\.ms l{~gepsfaiJts de pieux. Les construdions du caiNe X oocupent U!Ile plaJce palrtilCuliere dans {lette Iphase, soit qu'iJl. s'agi.sse de la grande ma!islol!1oentrale a foyer carre (Pa et Tab. II, 1), sod:t qu'il s'a'gisse du foyer cenrtral1 0~2 au-
48
D·r
A. BENAC
complexe de ,constructiJon etait vraisemb1ablclyent le siege de quelque »ancien« de 1',agglQmemtron, et .par la egal1ement Zeoolvd se rapproche de Vuced'O,l pres de Vukov8.Ir\ 5). Dans le stratum IV lOiIlconstrUJit egalement le meme tYIPe de la mak,on que dans la phaiSe precedel1lte (P"), mais maiJnJtenant les IPiJiers de 1'habitatiQn soni renro[lCes et celle-ci devient plus sQl1ide.A cote de l' amJaten tYlpe de rayer plat, apparelt maintenant pOUl' la premiere fOlis le roy1eTcreuse, de meme que 100 effiiPlalcements fiXles de gralUds recipi.eln
A. B ena c, Slavonska
ilirska kultura
na prehistoridskoj
gradini Zeco'Vi
Tabla I
2 Stratum 1-
Jame L, M i P u kv. VII!; 2 -
VII
Jama P u kv. VII! prije konacnog cišcenja (Foto:
A. Benac)
A. B ena c, Slavonska
i iliTska
kultura
na prehistodjskoj
gradini Zecovl
Tabla II
2 1 -
Velika podnica
ti kv. X iz V/2 'stratuma; 2 - Ognjiršta ti damama lIstratuma iz kv. IX
(Foto:
A. Benac)
A. B ena c, Slavonska
i iliTska kultura
na 'r;treh~stodjskoj grad~ni Zecovi
Tabla III
1
'i
3
6
?
Stratum V (Foto: M. Sever'
A. B ena c, Slavonska
i mrska kultura
na IprehiJstorijskoj gradini Zecovi
Tabla IV
3
6
9
Il SnratuIn
v (Foto: M. Sever)
, A. B ena c, Slav01ll~ka
ilh'ska kultura
na 1];:!fehtstQiI'ijskojgradiJni Zecovi
Tabla V
2
""
';""'... ;;
•.. -.-"
5
Stratum V (Folo:
M. SeveT;
A. B ena
C,
Slavonska
i mrska kultura
naJ ,prehistO'rijskoj gradini Zecovi
Tabla VI
2
Stra.tum V (Folo: M. Sever)
A. B ena c, Slavonska
i ilirska kultura
na 1[lfchtstorLjskoj gradini Zecovi
Tabla VII
~
2a
L ~--._---!
2b
..•.
_
....
-.--
Ze
Stratum V 1 : 1/4; 2 abc: 1/2
(Crtež: H. Volf.rtl
A. B ena
c, SlavOI11.ska
iUrska ku1'tura na
gradini
IplI'ehistOJcid'sikoj
Zecovi
Tabla VIlI
,
, ..,.
"
,, !.' , "
I
I
,
I
I
• •
•
•
·I
\ \
, ,., ,, .,
• \
. \
\
\
,.\
\
\
\
\
,, ,\
, ,.,
..
. .,
\
\
\
\
,. ,, ,
,.
.I
..
. ,,,.
•
\
\
\\
,\ '.
...... -
","
.'
-----------
--..,.-
.'
"
", -. ..
,
. ,. •
,, .. .
I
I
.
.. . \
,, , ,
.
. ,,, ,
i
'.,
-.
..•
_-----_
.. ; -
,-.'
. .,,
3
2
1-3: 1/3
Stratum V (Crtež: H. Volrart)
A B ena e, slavonska i ilirska kultura na .p['ehistorijskoj gradini Zecovi
Tabla IX
2
3
5
4.
1-5: 1/3
Stratwn V (Crlež:
J-l. Volfarl)
A. B e'n a c, Slavonska
i iliI"skakultura
na ~h~sto!l"tjskdj gl'adiJnizecO'Vi
Tabla X
2
3
4 stratum
V
1-5: 1/3 (Crte2: ti. Volfartl
A. B ena c, Slavonska
ilirska kultura
na IptrehistociJj·skoj gradini Zecovi
Tabla XI
2
',' :'.1"
' •••
:. -.i .•" :./:.- ..•. , . ";' :~'. ..
•
","..
.'
':'," ••
:t!.
"::.
'
•• 0 ::
f'
••
0
.... ••
:'".
°'0
.. .i
~.:". . ~~:, 4
3 Stratum V
1-3: 113;4
5: 1/2 (Crtež: H, Volfart)
A. B ena c, Slavonska
L iliTska kultura
na ,prrehistodjskoj
gradini Zecovi
Tabla XII ------------"
~.... . ,.
......•...
-
'"
"
.
.--- - ~::).' /
,,, .
"
,,,
0-
,,
,
, .,, ,
,,,
.,
,..
, ,, II
I
,.
,
., ,..
, I
I
,
'.
'.,.
,,
I
,I
,-
, ......
_-- .. -..------2
,{.
~;:,'".oJ 5
3
4
\1
5a
6
9 7
8 Stratum V 1-9: 1/3 (Crtež:
Ho
Volfart)
A. B ena c, Slavon:ska mrska kultura na prehistoo'ilj'skojgradini Zeco'Vi Tabla XIII
mrska ku]t'llra na ipa'ehistoriU·škoj gradini Zecovi
Tabla XVI
14
Stratum
IV
1-14: 1/3 (Crt<ž:
H. Volfart)
A. B ena
C,
Slavonska
ilirska kultura
na 'pxehistOir1jskoj gradini Zecovi
Tabla XVII
7 str a;tUlffi
1-8
15: 1/3; 9-14: 1/2
III (Crtež: H. Volrart)
A. B e n ac, Slavo[]Jsika ilirska kultura
na ~!I'ehistOiriJjskojgradini Zeco,vi
Tabla XVIII
Str a1JUJm
III
1 : 2/3,; 2-13 : 1/2 (Crtež:
H.
Volfart)
A. B ena c, Slavonska
ilirs'ka kultura
na ,~trehistorij.skoj gradini Ze-covi
Tabla XIX
6
1, 3-9 : 1/2; 2 : 1/3
Stratum II (Crtež:
H. Volrart)
A. B ena c, Slavonska
iliTska kultura na 'plrehi:srorijskojgradini Zecovi
Tabla XX
3
4
5
1-5: 1/2
Stratum I (Crtež:
H. Valrartl
SLAVONSI(A
1 ILIRSKA
KULTURA
NA PREHIST0RIJSKOJ
GRADINI
ZECOVI
KOD
49
PRIJEDORA
Nous basant sur l'anallYlSe des OIPinions Les [plus recentes et sur la situaJtian dalns chacun,e des region,s, oh rporUITa1'taJUljolU'l'd'huiredu ire les prir.dpaux compasan.ts entrant dans la fOlrIDati'on de la c'iv:vliS'aJtjla'!l sLavonne tolUt entie.re a1UXrpo'1ntssuIvants: a) base rneo1:1thique'recente dans ohaque reg1arn determ1nee, ih) ::.1ouveaiU'X rappor'ts saciaux, entlraines par l'arpparitron des outils de metal, qui ant de laur eOte entraine des Icaintalcts plus etToli.ts et plus frequents et 'Pal' la meme a'c-ce-lerela transmissiron de l'experience a'cqUJi.se, c) agi'tat:ian et maltw,emen1is certaJinls, plus oru moJns impar'tan:1Js, des group es prehistoniques, qui ant egalement conrtr'ilbue a l'etarblissement de oertatins contacts et a des melanges. Ces ctJllIliPOsan1Js somt vraJi.semblablement a l'o'rigine de tarUt ce que naus appelans les noIUveaux phenOmenes culturels dans l'enool!ithique des regions mentionnees, ou style postneolithique de la' dvi1isartion slavomne. Je feraiis aujalU'T'd'hui rentrer dans Ices cadres egaJement l'aw~\lriJtironde la dvil'iJsaJtli!ans'1;a;vonneen Basni,e-HerzeglOrvine, et en parHculier celle de san grou,pe de la Bosnie de l'Qurest. A en juger d'a;rpres les ,resrU:lrtatsdes fauilles effectuees en Ba~ie-iHerzegovine la civilisa'tian slavonne se raJttache diI'ectement aJUneoliJthJique le plus recent du u:or1nt de vue chronalogique. Cette oorntinwite &traltigraphique est nettement ap;luyee rpar trais faiT(~ede la civilisation slavonne disp3.ralt (ompletement de Zec()vi. C'est. rpourquai - ou1;re des raisoms rpurement stJratigraphique\s - noU!S l'arvo'!ls sepa1re et ooI1s'irdere en pal1:iJcwier (Tab. XVI). Bien que le stJrtaltumIV, par de nombreux elements de 'sa ceramlique sans arnemen:ts, soit la co.nt1nu8!twiIl immediate du stratum V (Tafb. XVI, 1-5, 8, 1r(}-le), on y :remarque iP'Ourtant des faT'IIles entierernent n1auvelles (Talb. XVI, 6, 7, 9) qui annancen:t la phase suivante, p~'Otaillyl'ienne, a Zec()Ivi. Glasnik
Zemaljskog
muzeja
-
Arheologija
4
D-r
50
A. BENAC
J. Kotrošec a deja eX'POOece fa:it que jusqu'a present la question de s.avuir dans quoi s'est fondue la o~viliJsation sla,vonne86) n'a pas ete resolue. !l presente ~omme p0lS\Sibles doox altermaJtives: a) le,s parteUlI1Sde la civil,iJSati,onil1tYTienne ont .aJS.servi les p()Irteurs de la civit1i'sa'tion slavonne, b) le developpemell1.t de la civiJliJs:ationillyrien.ne a pris 'r:oux bases la civilisaJtion slavOlllne80). La stratigra:phie 'et les liens cuJturels de Zecovi ne confirment que la seconde alternative, de sorte que ZocQIVicomblerait a.insi en cQlTeun autre vide en Bosnie Herzegovine le vfde separamt l-es civilisartions sJ.avolnne et ill)'a)i~,ne. NQUS ne possedons :pas de balses absoI ument sures· dans les regions voisines nom; permettant de situer chrono-logiquement le str a bum IV. Ma'is ici les liens evidents aJV€Cla civilisation sla'vonll1.c, aill1Slique c,ertains paraile.Ies avec T6szego" 03), nous so~t tres utiles. Si nous tenolDs 'compte de la division de la civili-sation de T6szeg seJon Milolicic, notre stratum IV o()lffiprendr,ait aJlol1Sles periodes de T6szeg B II et C94), et cela, d'aipTeS le meme aUJteur, co;rres,pond'rait a'ux ,phalses A. et B1 de l'flge de bronze de Reinedke05). Selon les auteurs hongro]s, cela serait T6szeg A/2 et le oommenoement de T6sze'g B (Nagyrev-HaJtvan05a). En ce qui no!Us concerne le stratum IV comprend done la seconde pa-rtie de l'age de bronze inferieur et le debut du moyen. est tres diverse (Ta:b. XVII et XVIII) et p;resente trois La ceramique du stratum caTacteristiques fOlIldamenta'les: 1) On observe sur la ceramique de ce stTat'Ulffi des elements dont l'or,~gine !T€monte memle au cadre du stra1nun V (Tab. XVII, 10-12). !ls s.on-tinsignif.iants. 2) Viennent ensu-ite des eJements herites du stra.tum IV (Tab. XVIII, 5-7, Talb. XVII, 1). 3) Dans ce s'trartmm apparaissent en:ftin des fOlrmes de cel'amiqueset des motifs O'Tnementaux entierement noUive.aux (Tab. XVII, 4, 7, 8, 9, 11; Tab. XVIII, 1-4 et ,a~nSlide suite), En 'ce qui con-oerne le srt'ratum III la questilon se pose de la sli.,gnif~eatdioiIl des nouveaux moibifs geometriques du T.ab. XVIII, 1-4. !ls ne font pas pa-rtie des 0araiCterisiiques heritees et ont donc ete .inJbroduits d'une mani ere soit directe saLt indirecte (liens avec la ci'Vfli!sations pannonienne, et celles de Va1lin ei de Dubolvoc-Zuto Brdo101_103). Je dois raPl:;t€ler que ce style geometrique est un trad.t matrque profpre a l'flge de bronze a Glasinac, et C'ela dans les obje1ls de bron.ze165).Comme de coutume, les mo,tifs sant pa-sses de la ceram:ique au meta.l. POUT que s'effectue ce transfert, il faut que s'ecolule un certain lalAS de temps. Celuli.-:ci reside i'Ci dans l'interva'lle s~;!alrant 1'flge de brom~e mo'y;eh de l'fl,ge de bro!I1JZe 'recent. En rai'son des nombT-€'Ux elemeruts de ci.viUsation herirtes ce stratum s'a'PIPui.e dLrectement eur le stra1JuJm IV eg.ale!menit du po,int de vue chmnologique. Sel!On le pmallele evident a'V€C le groupe de Vatin ert de DubovalC-Zuto Brdo, le eommenoemerut du stira1JuJmIII date inJdiscu1JaJblementdu milieu de l'flge de b'ronze. M. GaTaš,anin et M. G~bic ont, danls leulr etude des 'j:oteries de Vatin et de Dubo'VaJc:,etalbli que le gro'U(clede Vatill1.s',est certai'l1Jement deve:LoPlPedans l'flge de bronZJe moyen'66).. Peurt-ettre faut-il m€nltionner i~[ aussi les ornements incises en lignes cJolUrlbelsdJU fralgmenl1; du Tab. XVI'!I, 1. lli ,rentrent d'une cerladne fa!;on dall1.s le repertou.re o'rnemental de la ceramique plus anJCienne de Daljt07), qui, en tOIU1JeceT'titude, appartierut a l'flge de br:on'ze moyen (il y a Hl aussi: des urnes a etages). Quand nQUS 'I'elions ceICi a.u lien deja eta.bli
III
III
III
SLAVONSKA
I ILIRSKA
KULTURA
NA PREHISTOJ!UJSKOJ
GRADINI
ZECOVI
KOD
51
PRIJEDORA
Da,ns le stratum II toutes les fo['mes de ceralrnique heritees des phaselS 1cesplus anciennes de la vie a Zeco:V,iont en general disp a1rU.Ne 'SOll1tplus re'stes que des rec~pients au bollid en turbclJll. Les autres formes de ceramique cl mQ/tifs omemen1JaJux oon't herLtees du stratum III. MaicntenaJnt les bords en degres ont pris leur :t
4*
BORIVOJ
COVIC
Glasinae 1957 -
Rezultati revizionog iskopavanja
tumula
g[asinacikog tipa -
Sistematski pregled materijala iz »glasinackih« tumula i analiza podataka koji su o njima postojali pokazaH su da ogromna g rada, koja je 'u toku velikih isik'op'av,alI1ja 1889-1897 godine sakup[jena na Glasincu i susjednim podrucjima, nije naucno neupotrebljiva kao što se to smatralo i ponekad tvrdilo u literaturi. Na osnovu izvještaja autora koji su vodili ova iskopavanja, anarocito F. Fiale (za kampanje od 1892-1897 g.), i podataka iz Inventara Zemaljskog muzeja u Sarajevu bilo je moguce sa sigurnošcu izdvojiti znacajan broj zatvorenih grobnih cjelina 'iz ovih tumula. To je omogucilo da se kataloški obradi i izda izbor karakteristicnih grobnih cjelina od najstarijih do naj mladih faza sahmnjiJVanja u ovim tumulima i utvrde osnovne tendencije kulturnog razvoja na ovom podrucju ikorozgotovo citavO' metalno dobaI). To, na'favno, ne zna'ci da za iskoOpaneg,l,asinacke tumule raspolažemo svim onim podacima koje danas smatramo neoOphodnim. Ostavljajuci po stmni' nepostojanje i najosnovnijih podatak,a kod p['lliicnog broOj,aiskopanih tumula (narocito prije 1892 g.), prilikom analize postojecih izvještaja mogli smo kao najbitnije nedostatke utvrditi sljedece: a) Planovi istraživanih nekropola potpuno nedostaju. b) Podaci .o konstrukciji i aThitektmri tumula dosta su oskudni, fragmentarni, a cesto izostavljeni. c) Isto tako su nedovoljni i podaci o oblicima grobova, položaju' i orijentaciji kostura i mjestu pojedinih priloga u grobovima. d) Podaci o medusobnom odnosu i položaju pojedinih grobova u okviru jednog tumula najcešce nisu dovoljno precizirani ili potpuno nedostaju. e) P.oseban p'foblem pretstav:ljao je nedostatak keramike. U poredenju sa ostalim isto'Vremenim ilJlrslkim nekropalama, veoma mali broj keramickih posuda u glasinackim grobovima izgledao je kao izuzetna pojava. Usto se u izvještajima autora za svaki tumulus pominju nadeni »razbacani fragmenti keramike«, koji, medutim, najcešce ne postoje u Inventaru Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Stoga se pomišljalo da su keramicki prilozi, uikoilikO'su bih u fr,agmentovanom stanju, bili od autora odbaceni vec prilikom iskopavanja. PQ['erdolvih !pT,aznina koje se stva['no svode na jednu osnovnu - nedovoljno fiksiranje stratigrafskih pojava, ostao je, sasvim razumljivo, neriješen i izvjestan broj drugih pitanja, zbog cega ni slika kulturnog razvoja na ovom podrucju od ranog bronzanog do mladeg zeljeznog doba nije ni izdaleka još pntpuna2). Rješ'avanje oviih pitanja vezano je i za rezultate preistoriskih istraživanja na znatno širem podrucju nego što je glasinacko. na samom g,lasi.n.31cikom terenu. Medutim, odgovor na neka pitanja morace 82 potražiti O potrebi da se ovo podrucje još jedll)m zahv,at1 ozblljni':iim dugO'tI1atini:j~ml ,i:spi'1JiV1am,jima,naroci'to .iJspiti:v,alI1jlima gna:dillla,bilo je vec ranije Il'ijecn. Za prvi rall"heološki
i
(1956),
i
") Katalog prehistodske zbirke Zemaljskog mU1zejau S8,rajevu, sv. 1 i 2: Glasinae 1 Glasinalc 2 1(1957). 2) Glas'inac 1, str. 26 (S. 63), Glasinac 2, str. 55-56 (S. '117). 3) Glasinac 1, stir. 6 (S. 42).
BORIVOJ
54
COVIC
zahvat na ovom podlf'lloju - nakon pauze od 60 godina - 001'0 je planil!"ano jedno· manje revizliono iskopIaivanje gl!"obni!htumtlJla. Ovo iskopavlatJjje preuzeo je Zema~jlSki muzej u Sarajevu u vremenu od 29 jul.a, do 17 avgusta 1957 godine. Glavni cilj ovog revizionog iskopavanja bio je da se u nekoliko vecih tumula utvirde osno~e stmtigl!"aiske poj,ave, kQje prilikom ranijih iskopavanja nisu bile tacnije fiksirane ili su potpuno zanemarene. O tome koje se g'eogl!"afskopodr'lllcje u strucnoj literaturi pociraz'llmijev,a. pod pojm:lm »Glasinca« bilo je vec govora na drugom mjestu'). S obzirom da je pravi Glasinac (Sokolacko polje), kao ,i lokaliteti koji se na njega neposredno nastavljaju, u toku ranijih iskopavanja vec intenzivno istražen, morali smo za ovo reviziono iskopavanje odabrati lokalHete na periferiji »gllasinalc:kog« podrucj,a. Približno 25 km istocno od Sokolackog polja, pravcem sjeverozapad - jugoistok, pruža se uska kraška kotlina koja je sa sjevera i sjeverozapada zašticena i odvojena od kanjona Drine masivom i ograncima Stare Gore. U ovoj kotlini smještena su sela i zaseoci: Sjeversko, Podstrane, Živaljevici, Razdolje, Blažijevici, Županovici i Stara Gora, po kojima su (izuzev posljednjeg) oznaceni lokaliteti sa tumulima, iskopavani u toku 1896-1897 g:). Treba odmah reci da se ovdje ni u jednom slucaju ne radi o nekropolama veceg opsega, kao što su bile neke na užem Glasincu ili u okolini Rusanovica. Radi se o vecem broju malih nekropola ili grupa tumula, najcešce od 2 do 10, a rijetko do 20 tumUJ1.au jednoj,. Kako se na ata['u !pojedinih sela ili zaselaka obicno nalazi po nekoliko ovakvih manjih grupa, koje cesto nisu udaljene jedna od druge više od par stotina metara, F. Fiala je obicno sve tumule u okolini jednog sela tretirao kao jednu nekro,polu, bez obzitra što iSleradi o izolovanim grupama. Oak i ondje gdje je n,aznaceno eLase radi o posebnim grupama nije kod obrade iskopanih tumula uvijek zabilježeno koji od njih pripada kojoj grupi. Takav je slucaj i kod ne1kropolla s,a tumUJl.hmao kojima ce ovdje biti rijeci. S obzirom da je dio šireg glasinCJJckogpodrucja, o kome smo gore govorili, bio samo djelomicno istražen i da su tumuli na ovom terenu svojom ocuvanošcu i dimenzijama pružali povoljne izglede za rješavanje postavljenih zadataka, izabrana je ova kotlina (Sjeversko - Stara Gora) za prvo reviziono iskopavanje tumula. U okviru nje, izabrana je mala nekropola u kotlinici Podilijak na ataru sela Sjeversko i grupa od dva izolovana veca tumula na lokalitetu "Crkvina«, koji leži izmedu Sjeverskog i zaseoka - ergele Borike. Ekipu za iskopavanje sacinjavali su Zdravko Maric i Borivoj Covic, kustosi Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a kao gosti su ucestvovali Vera Nikolic, kustos Narodnog muzeja u Banjaluci, Janez Puš, kustos Zavicajrnog muzej,a u Tuzli, i Bmlko Mutavdižic, apsolvent Gradevinskog fakulteta u Beogradu. Svim ucesnicima autor na ovom mjestu još jednom zahvaljuje na uložen om trudu i dI1algocjenoj slaradnji. I -
ISKOPAVANJE
I NALAZI
1. Nekropola u kotlinici Podilijak Ilijak (1152 m)G)je jedan od krajnjih ogranaka naprijed opisanog masiva koji zatvara citavu kotlinu Sjeversko - Stara Gora, a Podilijak je krajnji sjeverozapadni dio ove kotline. Po položaju, jasnim tragovima terasiranja obronaka i fragmenata keramike na platou i terasarna, Ilijak se može oznaciti .kao naseljena preistoriska gradina. Mjesni naziv za ovaj lokalitet je »Grad«. Južno od Ilijaka leži naša kotlinica Podilijak. Njenim ,dnom tece veoma mali potok. Sjeverna strana kotlinice (južno podnožje Ilijaka) strmija je i na njoj nema tumula. S druge, manje nagete, južne strane kotlinice, od gradine gledajuci preko potoka, smještena je mala nekropola tumula, sa lokalnim nazivom "Meterizi«. ') Ibid.· ") GZJMVIlI-IX; WMBH VI, VII - up. G1asina,c 1, Karta 1. G)OVU gradinu sa nazivom »'!l:i:,jak«ne treba Ibrkati sa nekTopolom »Iliija'k«(GZM V WMBH III), koj.a leži j''u Ž n o od Glasinca.
GLASINAC
1957
55
Nekropolu saCln]ava 10 tumula nejednakih dimenzija, podignutih bez nekog sigurnijeg !reda ~an 1)_ Svi tumu:li su ob!ras.li cvrstim slojem humusa i na prvi pogled daju utisak 'Potpuno zemljanih humki. Vecina tumula pokaz'ivala je tragove površinskih ili dubljih oštecenj.a, a za diva tumuJ.a mogJo se sasvim si,g.urno twdi
oGO
o
!
G ;
f
.I 00
,..
Plan I dijeljen na cetiri sektora (isjecka), pa su iskopavani istovremeno nasuprotni isjecci do osnove. Na taj nacin izbjegnuto je 'ostavljanje pregradnih zidova, a ipak su dobijeni potrebni profili (presjek S-J I-Z). U principu, iskopavanje je vršeno skidanjem horizontalnih nivoa debljine cca 0,25 m. Razumljivo je da se od unaprijed utvrdenog sistema tu tamo otstupalo kada je to zahtijevala stratigrafska situacija unutar tumula. Tako, napr. kod tumula B skidanje horizontalnih nivoa nije vršeno citavo vrijeme na citavoj površini. Kada je ispod gornjeg sl-oja zemljanog nasipa utvrdeno postojanje kompaktnog kamenog sloja centralne konstrukcije, dalje skidanje nivo-a vršeno je samo na preostalom perifernom dijelu do osnove, tako da je centralna konstrukcija ostala oslobodena za fotografisanje, premjer preciznije iskopavanje.
i
i
i
') GZM VII!, str. 450-451; WMBH VI, S. 23
t
BORIVOJ
56
(OVIC
TU M U L U S A - Kao što je vec receno, tumulus je podignut na blagoj padini, je glavni pravac spuštanja od juga prema sjeveru, a neznatno je nageta i pravcem od zapada prema istoku. U vrijeme podizanja tumula zemljište je na ovom mjestu vec bilo dobro razvijeno iznad krecnjacke podloge. Na površini na kojoj je tumulus podignut nisu mogli biti utvrdeni nikakvi tragovi poralVnavanja, ukopavanja, ili drugih piredradnji kojim bi se izabrana površina posebno pripremila za podizanje groba i za nasipanje tumula, kao ni ostaci nekog prethodnog kultnog cina. Prvohitna osnova tumula imala je oblik gotovo pravilne elipse sa dijametrima 14 i 10,5 m, što se moglo lako rekonstruisati pomocu pro.fila (plI'ofil A. - Prilog I) u kojima pravac padanja površine zaštitnog kamenog plašta oznacava približno tacno prvohitnu periferiju tumula. Ovako dobijena granica znatno je uža od topografske granice tumula f1ksirane prije iskopavanja (v. osnovu A, Prilog I). Razlika je nastala postepenim spiranjem zemljišta i nagomilavanjem humu sa prvenstveno na sjevernom istocnom podnožju tumula. Približno u centru ove elipsoidne osnove bila je, prije podizanja tumula, izgradena kamena substrukcija najstarijeg, prvobitnog groba (T. XIV, 1). To je odar od vecih kamenih ploca, približno jednake debljine (8-12 cm). Odar ima prilicno nepravilan poligonalni obhk. Najveca dužina iznosi 3 m, a najveca širina 1,90 m. Po izvršenom polaganju mrtvaca na odar zapocelo je podizanje tumula. Materijal od kojeg je tumulus nasipan je kamen") i zemlja, pri cemu jezgro tumula sacinjava ocigledno najprije podignuta kamena humka, skoro potpuno pravilne kružne osnove, promjera 5,80 m (v. Osnovu A na Prilogu I). ClJl
Tumulus je zatim proširen i definitivno formiran nasipanjem slojeva zemlje. Kada je tumulus definitivno nasut, !postavljen je na citavoj površini tanak zaštitni plašt, izraden od sitnijeg kamena ili ta nk ih kamenih ploca. Visina tumula fiksirana prije iskopavanja iznosila je na najvišoj tacci 1,43 m. Ona sigurno nije mnogo niža od prvobitne, jer kamena konstrukcija centralnog dijela nije dopuštala vece slijeganje. Na taj nacin, kada je bio dovršen, tumulus je imao oblik niske humke, gotovo pravilne ehpsoidne osnove, prekrivene tankim kamenim plaštom. Tokom vremena formirao se iznad ovoga plašta kompaktan sloj humusa. a) Gro b o vi U citavom tu mulu moglo je biti utvrdeno 10 potpuno .pouzdanih grobova. Pored toga nadeni su i tragovi od još nekoliko sahranjivanja, koja nisu mogla biti potpunije ili tacnije fiksirana. Hronološki, sva ova sahranjivanja mogu se svrstati u dvije potpuno odvojene grupe: stariju, koja pripada glasinackom starijem željeznom dobu, i mladu, koja odgovara kraju glasinackog kulturnog razvoja. Pored ove osnovne podjele, mogu se grobovi iz ovog tumula svrstati u manje, detaljnije rašclanjene grupe, prema njihovom !rasporedu i medusobnom odnosu. Pri tome cemo pokušati da utvrdimo i redoslijed sahranjivanja. Najstarije sahranjivanje pretstavlja vec pomenuti centralni grob. Oznacavamo ga kao Grob 1 - Sahranjivanje je izvršeno na sljedeci nacin: Na vec opisani poligonalni ležaj (odar) stavljen je tanak (5-8 cm) sloj sitnog lomljenog kamena. Na ovaj sloj položen je mrtvac sa prilozima i prekriven opet ta.njim slojem lomljenog kamena (10-15 cm). Nakon toga je podignut tumulus, o cemu smo naprijed govorili. Dubina na kojoj je kostur ležao izno~ila je 1,33 m.Orijentacija kostura je Z-I, sa glavom na zapadnoj strani. Kostur je dosta slabo sacuvan. Ukupna dužina mrtvaca mogla je iznositi cca 1,75 m. Radi se o potpuno odrasloj, najvjerovatnije muškoj osobi. Mrtvac je ležao opružen, na ledima, sa rukama pruženim niz tijelo"). ') Kamen upotrebljen ikod podizanja tu mula o kojima je oV'dje Ifije'c. kao i za pojedine ou njima iskljuclvo je krecnjak. grobne konstrukdje o) Ovakav položaj imali SU po pravilu svi kosturi nadeni u grobovima u ova tri tumula. Stoga 'Ce kod OIP'isasljedeCih grobova položaj kostura biti naznacen samo u slucaju ako otstupa od uobicajenog . ..
B, Co v i C, Glasinae -
1957
..
,
.••....
--
.,...•...
-----
.....•• .••...••.
/",'" .........
/ //
/
/ //
® ®
///;/// " V1
®~'.,,-
/I II
(I / .~: t)
I /
I
,
~
I I I
, \
\ \ \
..
\ \ \ \
\
\
\
\
\\
® '\
'\
'\
'\
'\
'\
""
""
__
TOPOGRAFSKA
GRANICA
___
,IVICA
KAi-1ENO(>.
PLASTA
.•...•
IVICA
KAMENOG
JU(.RAI
,,
""
"
'~~
~~
~-------------------- ----- -~~~--
TUMULA
Tlocrt tumula
~//
A sa vertik·a1nom projekcijom
grobova
presjek
istok-zapad
/
/
/~
B. Co v i C, Glasinae -
----------
Prilog I
1957
..----
.--J
® ®
\ \
\
I
,
I ..
I
~(;)" .
I I I
I
\Jqm.,. ~-.~
I I
® \\
\\
,,""
//
"
"-
".•...
, .•.•..•.•.
.•...........
..•.
_-
--- ------- --------
---
--._----
......"
TUI111LA
Tlocrt tumula A sa vertik.alnom
projekcijom
grobova
presjek
istok-zapad
",,"
./ ./
./
./
./
//
/ / //
//
Il
I
I
B. Co v
i
C,
Gluinac -
1957
®
/
I
(
IiP·2
,,
"-
,
I
" .-
o •
I
" I
2
I
//
/
//
Vb .~
.-
/
~
~ MET
__
TOPOG.RAF".5KA
G.RANICA
TU MULA
___
IVICA SLOJA SA 'PAlJ,EVINOM
Tlocrt tumula B
sa
vertikalnom projekcijom grobova
presjek istok-zapao
I
I
B.
Co v
i
C,
Gluina.e
-
1957
Prilog II
\
\,
...
"
"~/. V8
~
® \\
, \
\ \ \ \
.~ \
I I
I f
/ r
", /
--
/
/
/
/
/
/
G.RANICA TUMULA SA
'PALJ,EV1NOM
Tlncrt tu mula B
sa
vertikaInom
projekcijom
grobova
i presjek
istQk-zapad,
/
/
I
I
)
GLASINAC
1957
57
Priilozi: Po,red gilave s lijeve strane (na lijevom ramenu) bronzana kopca (po tipu kao kopca na T. II, 15)10), iznad glave, poprecno :postavljen mali željezni nož, jako oštecen (up. Glasinac, 2, T. IV, 11), pored njega, nešto više lijevo, uzdužno postavljeno željezno koplje, koje je bilo okrenuto vrhom naviše; od koplja su ocuvani samo fragmenti usadnika, dok su od lista ostali samo tragovi željeznog oksida. Centralnom grobu hronološki veoma blisku i ocigledno medusobno povezanu grupu sacinjavaju grobovi 2 - 7. Svi grobovi ove grupe ukopani su u centralni dio tumula, upravo u njegovo kameno jezgro, svi oni zauzimaju manje-više pravilan tangencijalni položaj u odnosu na zamišljeni centar tumula (odnosno centralni grob), tvoreci oko njega jedan gotovo zatvoren krug, tako da je jasno da se radi o jednoj fazi naknadnog sahranjivanja u kojoj su, u jednom kracem vremenskom razmaku, bili ukopani ovi grobovi po nekom utvrdenom redu. Grob 2 - Grob bez posebne konstrukcije, ukopan ispod kamenog plašta. Mrtvac sa prilozima položen je u pli!tko (0,30 m) iskopanu raku i prekriven zemljom i kamenom. Približna orijentacija kostura je Z-I, sa glavom na zapadnoj strani.' Kostur je gotovo potpuno propao. Po dimenzijama nadlakatnih kostiju izgleda da se :radi o potpuno odrasloj osobi. Prilozi: Fragmentovana naramenica od uske trake bronzanog lima, ukrašena urezanim ornamentom (up. Glasinac 2, T. X, 11), nadena približno u položaju desnog ramena i desne strane grudnog koša. Približno u sredini prsa nadena je fragmentovana željezna naocarasta fibula, na kojoj su ocuvani tragovi tekstila (T. XIII, 2). Grob 3 - U dosta nepravilnoj jami, ukopanoj do 1,00 m, bila je za ovaj grob izradena prilicno gruba substrukcija od složenih kamenih ploca nepravilnog oblika, velicine 20-30 cm. Na :ploce je bio položen mrtvac, prekriven slojem zemlje, a zatim je jama ispunjena zemljom. Izgleda da je, nakon zatrpavanja bilo bar djelimicno vraceno nazad i kamenje iz kamenog plašta. Orijentacija kostura je S-J (sa malim otklonom prema 'istoku); glava je na južnoj strani. Kostur je veoma slabo ocuvan. Ipak se moglo konstatovati da se radi o djetetu od približno 10 godina, a po položaju ostataka kostiju mogao se odrediti približan ;položaj mrtv,aca i, dosta tacno mjesto gdje su ležali prilozi. Mrtvac je bio polužen na leda. Lijeva ruka bila je p:tevijena li laktu, tako da je dlan te ruke ležao pored glave s lijeve strane (možda prislonjen uz lice?). Desna ruka, nešto povijena u laktu, bila je položena na prsa. Prilozi: Oko glave (preko cela pa na zatiljak gdje su joj krajevi bili vjerovatno vezani) dijadema izradena od uske trake bronzanog lima, ukrašena urezanim ornamentima, fragmentovana (T. I, 2). Iznad glave, mala bronzana kopca, okrenuta licem prema gore (T. I, 3). Pored glave s desne strane (na desnom ramenu) kolutasta bronzana fibula sa cetiri para kružnih latica na rubu, ukrašena urezanim j punktiranim ornamentima; ploca fibule ucvršcena je na bronzani nosac sa iglom pomocu dvije bronzane zakovice (T. I, 1). Pored glave, s lijeve strane, na zglobu lijeve ruke, narukvica od bronzanog lima, fragmentovana (jedan vanjski, uži i jedan srednji, širi zavoj nedostaju); narukvica je ukrašena urezanim ornamentom (T. I, 4). Na prsima, na podlaktici desne ruke, spiralna bronzana narukvica; srednji zavoji prošireni su i imaju oblik trake od bronzanog lima; na njima je izveden UiI'€zaJIliornamenat (T. I, 5). Približno kod položaja clanka lijeve noge, okrenuta licem prema dolje, još jedna kolutasta fibula istog tipa kao ona na desnom ramenu (up. T. I, 1). Grob 4/5 - Ova grobnica bila je ukopana u kameno jezgro tumula do dubine 0,95 m. Kako je substrukcija od nepraviInih kamenih ploca bila samo djelimicno izgralU) Da bi se izbjeglo ponavljanje vec !poznatog mater~jala, dat je u ovom izvještaju, po sporazumu sa tredakcijom Glasnika, !kompletan ilustrativni marterijal za one grobne 't:jeline u koj.im.soepojavljuju neki nov:Ltipovi iH v,arijante. kao i za one grobne cjelLne koje sadrže keraml'cke priloge. Za ostale objekte, koji pretstavljaju vec poznate tipove glas'inackih metaInih grobnih :priloga, ,bice cit1iranivec objavljen~ odgovaTajuc.iJobjekti, iPo katalogu »Glasinac 1« i "Glasinac 2«, iH IPO ovdje objavljenim grobovima.
BORIVOJ
58
COVIC
dena U isk;opanoj jami, a kosturi veoma slabo sacuvani, tacne dimenzije grobnice nisu se mogle utvrditi. U grobnici su nadeni ostaci dvaju kostura orijentisanih u pravcu I-Z sa glavom na istocnoj strani, fragmenti cjevanica. »Kostur 4<<:Od kostura su sacuvani samo dijelovi lubanje Radi se o odrasloj osobi, vjerovatno srednjih godina. Prilozi: U položaju prsa fragmenti željezne naocaraste fibule (T. II, 1). Na fibuli su dobro ocuvani tragovi tekstila (T. XIII, 3). Takode na prsima veca kolicina sitnih bobaka - ostaci ogrlice (98 bobaka od jantara - T. II, 2-8, i 64 bobka od plave staklene paste - T. II, 9-11). »Kostur 5«: Od kostura su sacuvani samo dijelovi lubanje. Odrasla osoba, vjerovatno srednjih godina. Prilozi: Preko cela lubanje dijadema od uske trake bronzanog lima ukrašena urezanim ornamentom, fragmentovana (T. II, 13). Lijevo od glave približno na položaju lijevog ramena, dvopetljasta bronzana fibula sa izduženom, blago konkavno uvijenom, cetvrtastom nogom; na luku i nozi urezani ornamenti (T. II, 14). Iznad glave okrugla bronzana kopca, okrenuta licem prema dolje (T. II, 15). Iznad desnog ramena bronzana kopca ukrašena nizom latica po rubu takode licem prema dolje (T. II, 17). Neposredno uz nju fragmenat spiralnog koluta od kositrene žice (T. II, 16). Lijevo od glave »kostura 4« nadena je fragmentovana zemljana posuda (T. II, 12.) Posuda je imala jednu trakastu dršku. Boja vanjske površine je crno-mrka, glacanje dobro. Pored posude nadena je još jedna fragmentovana željezna naocarasta fibula (T. II, 18). Na osnovu položaja priloga koji pripadaju »kosturu 5« (i dijadema je jednim krajem odmaknuta od lubanje), kao nešto bolje ocuvanosti "kostura 4« moglo bi se pretpostaviti da je ovaj posljednji naknadno ukopan u istu grobnicu. Tom prilikom »kostur 5« mogao je biti poremecen. Nedostatak jasne kamene substrukcije i slaba sacuvanost grobnice i kostura ne dozvoljava da sa sigurnošcu utvrdimo da li se u ovom slucaju radi o namjernom ili slucajnom sahranjivanju još jednog mrtvaca u istu grobnicu. Zemljana posuda od koje je ocuvano, u fragmentima, manje od polovine, pripadala bi, izgleda, starijem »kosturu 5«, dok se za željeznu naocarastu fibulu, nadenu pored nje, ne može sa sigurnošcu reci kojem kosturu pripada. Grob 6 - Grob bez posebne konstrukcije. U kameno jezgra tumula ukopana je duguljasta jama, prosjecne dubine 0,75 m. Mrtvac je položen u jamu i zatrpan kamenjem i zemljom. Kostur je orijentisan pravcem JI-SZ, sa glavom na sjevero-zapadnoj strani. Bolje je sacuvan samo donji dio kostura. Potpuno odrasla, možda ženska osoba. Dužina kostura iznosi 1,60 m. Prilog: Fragmenat malog, povijenog željeznog noža; na dršci tragovi drvene oplate (up. Glasinac 2, T. VIlI, 17). Nož je ležao neposredno kod glave. Grob 7 - I ovaj grob ukopan je u kameno jezgro tumula, do 0,80 m. dubine, pa je donji sloj kamenja (kao i kod groba 6) poslužio djelimicno kao podloga za polaganje mrtvaca. Osteoloških ostataka uopšte nije bilo. Kao što se jasno vidi iz profila (up. Profil A - Prilog I) u kome se ocrtava poprecni presjek ovog groba, orijentacija je morala biti sjever-jug. Glava je vjerovatno bila na južnoj strani, jer su svi prilozi nadeni u južnom dijelu grobnice. Priloz'i: Manji fragmenti dvaju željeznih naocarastih fibula, fragmentovana željezna lucna fibula, dvopetljasta, sa trougaonom nogom (po tipu kao T. VII, 19), bronzana !kopca (!po tipu kao T. II, 15), masivna bronzana narukvica sa prebacenim krajevima (up. Glasinac 2, T. XXIX, 6-7) i otvorena masivna bronzana narukvica sa jednim stanjenim krajem (Sl. 2). Sudeci po promjerima narukvica (45; odnosno 47 mm unutrašnji) bio bi ovo djecji grob. U prilog toj pretpostavci govorliabi i cinjenica da su kosti potpuno istrule.
i
i
GLASINAC
1957
59
Sljedecu fazu naknadnog sahranjivanja (koja hronološki ipak stoji veoma blisko naprijed opisanim grobovima i pripada, prenla tome, glasinacllwm stJatr'ijem željeznom dobu) pretstavlja grobnica sa devet kostura, koju ovdje oznacavamo kao Grob 8 - Grobna jama, dimenzije 2,5 X 1 m, bila je ukopana dosta plitko (0,300,40 m) u periferni, zemljani dio tumula. Substrukciju groba sacinjava izdužena ovalna površina, poplocana uz ivice krupnijim, a u sredini manjim kamenim plocama i kamenjem, debljine 5-8 cm. Kosturi su ležali direktno na ovoj substrukciji, a iznad njih se nalazio tanak sloj zemlje i ostataka zaštitnog kamenog plašta. Na ovoj, relativno maloj, površini utvrdeni su ostaci od devet mrtvaca, položenih jedan do drugog i jedan preko drugog. Kako su, vjerovatno iz više razloga, kosti bile veoma trošne, a cesto i u sekundarnom položaju, tacnije izdvajanje pojedinih kostura bilo je prakticno neizvodljivo. Mogao se tacno fiksirati samo položaj lubanja i nekih kostiju pojedinih 'individua i utvrditi da je u grobnici bilo sahranjeno pet odraslih (ae) i cetiri djecje (f-i) individue.
Sl. 1
Sl. 2 (Crtež,
H.
Volfart)
Citava grobnica orijentisana je u pravcu SZ-JI. U tom pravcu pružali su se i kosturi (a-d sa glavom na sjeverozapadnoj, a e-i sa glavom na jugoistocnoj strani). Priloge su imali s'amo Kosturi »a« i »e«. »Kostur a<<:Dvije željezne naocaraste fibule, položene jedna na drugu na desnom ramenu (up. Glasinac 2, T. XI, 20), jednu željeznu naocarastu fibulu ispod nadlaktice desne ruke po tipu kao prethodne i jednu željeznu naocalTastu nbulu na prsilffi
BORIVOJ
60
COVIC
Posebnu grupu sacmJavaju dva groba, ukopana centralnog groba. To su grobovi 9 ilO.
u sredinu
tumula,
upravo
iznad
Grob 9 - Grobna jama ukopana je u sredinu kamenog jezgra tumula, do dubine 0,80-0,90 m. Na dnu te jame izgradena je grubo koritasta substrukcija od tanjih kamenih ploca. Kostur je ležao direktno na kamenim plocama, a bio je pokriven slojem sa.tnog lomljenog kamena (T. XIV, 2). Orijentacija kostura je Z-I, sa glavom na zapadnoj strani i sa manjim skretanjem prema sjeveru. Od kostura su bolje sacuvane samo kosti donjeg dijela. Pripada potpuno odrasloj, vjerovatno muškoj osobi. Dužina kostura iznosi cca 1,65 m. Prilog: Željezni nožic, fragmentovan (up. Glasinac 2, T. VIlI, 17) ležao je na trbuhu bliže desnom kuku. Na dršci tragovi drvene oplate. Grob 10 - Grobna jama ukopana je u sredinu kamenog jezgra tumula, do dubine 0,50 m. Grob nema nikakve posebne substrukcije. Kostur je položen na dno iskopane jame, pokriven grubo sa par kamenih ploca i zatrpan sitnijim i krupnijim kamenom i zemljom. Orijentacija kostura je Z-I, sa glavom na zapadnoj strani. Kosti su relativno dobro ocuvane. Pripadaju muškoj osobi, od približno 35 g. Mrtvac je bio položen na leda, ispružen, sa rukama pruženim niz tijelo. Glava je okrenuta na stranu, tako da lice gleda prema jugu. Gotovo potpuni nedostatak priloga u ova dva groba znatno otežava odredivanje njihovog odnosa prema ostalim grobovima. Grob 9 je imao kao jedini prilog mali željezni nož starijeg tipa. Na osnovu toga, i na osnovu oblika kamene substrukcije vjeroV'atno je da ovaj grob ruronoJoŠ'ki pripada još prvoj fazi naknadnog sahranjivanja. Mogli bismo (na osnovu položaja) pretpostaviti da je ukopan neposredno posil.ije podizanja tumu1a i da pre,tstavJja sahranjivanje nekog bliskog s['odnika mrtvacu koji je ležao u prvobitnom, centmlnom grobu. Grob 10 nema nikakvih priloga, ukopan je u obi·cnu ['aku, bez kamene subsbrukcije, a pokriven je sa par kamenih ploca. Kostur je u ovom grobu relativno dobro ocuvan, što kod ostalih grobova nije slucaj. Mada se tome protivi opruženi položaj ruku, treba uzeti u obzir i mogucnost da se radi o kasnom, srednjevjekovnom sahranjivanju. Za ovu pretpostavku govorio bi i nedostatak priloga, i orijentacija kostura (sa glavom okrenutom na stranu), kao i nekoliko fragmenata jedne tipicne slovenske posude, ukrašene valovitim ornamentom, koji su ležali cca 1 m. sjeverno od glave ovog kostura, na dubini 0,20-0,40 m.") Pored ovih, sigurno utvrdenih, grobnih cjelina, u ovom tumulu je naden još izvjestan broj nalaza koji vjerovatno pretstavljaju ostatke grobova. U krugu koji pripada kamenom jezgru, nedaleko od groba 3, nadena je, na dubini 0,25 m, mala spiralna bronzana narukvica (up. Glasinac 2, T. II, 1), a na istom mjestu, na dubini 0,50' m, još jedna ista takva narukvica, fragmentovana. Ovi nalazi ležali su u sloju koji se pretežno sastojao od zemlje, iz cega se može zakljuciti da je kameno jezgro na tom mjestu bilo poremeceno. S obzirom da se radi o narukvicama malog promjera, prilicno je vjerovatno da je ovdje u pitanju djecji grr'OIb,bez jk,akve sUlbswuJkcije, kod kojeg je osteološki materijal potpuno propao. To je sasvim moguce, pogotovo ako se uzme u obzir da su i znatno vece i cvršce kosti odraslih individua u ovom tumulu najvecim dijelom u veoma lošem stanju, a cesto takode potpuno istrule. Uostalom, direktan dokaz pruža nam za to i grob 7. Slicno objašnjenje mogli bismo dati za još jednu bronzanu djecju narukvicu, nadenu na dubini 0,45 m u južnom perifernom dijelu tumula (po tipu slicna kao naruJkaV'ka iz: GJ.asinac 2, T. VII, 12), kao i za još jedan par djecjih narukvica od bronzane žice, naden cca 0,30 m. južnije od prethodne, na dubini 0,40 m. Ove dvije narukvice (Sl. 1 'li tekstu) ležale su neposredno dedna uz drugu, a po svom položaju ukazivale su na orijentaciju istok - zapad. ") Vid~ clanak
N. Miletic
ti ovom broju Glasnika.
GLASINAC
1957
61
Mislim da nece biti pogrešno ako ove nalaze (po redosljedu kako su opisani) oznacimo ikao nesd,gurne g!I"obo1ve11 (?), 12 (?) i 13 (?). U tom slucaju grob 11 (?) prikljucio bi se grupi grobova 2-7 (sa kojima zatvara unutrašnjli. krug oko centra), dok bi grobovi 12 (?) i 13 (?) po svom perifernom položaju odgovarali grobu sa 9 kostura (grob 8). Kasnija faza naknadnih sahranjivanja - Mada je ovaj tumulus bio, u mlade željezno doba, nesumnjivo još jednom upotrebljen kao mjesto za sahranjivanje, sigurni grobovi iz ove faze nisu mogli biti pnilikom iskopavanja fiksirani. Vec prilikom skidanja humusa i sloja kamenog plašta ispod njega nalaženi su tu i tamo sitni fragmenti kostiju, ponekad i izgorenih, ali uglavnom bez ikakve medusobne veze. Ovi nalazi koncentrišu se prvenstveno oko centra tumula, a njihovim nanošenjem na plan mogli smo dobiti samo nejasne obtrise, iz kojih se ništa pouzdanije ne može zakljucivati. Stice se utisak da su ove kasne sahrane bile vršene vrlo nemarno, bez ikakvog popodavanja, ogradivanja ili pokrivanja grobnih jama. Mrtvaci (ili izgorene kosti) bili su, izgleda, polagani u plitko iskopane jame, što je dovelo do gotovo potpunog propadanja osteološkog materijala. Prilozi, uostalom svakako vrlo skromni, možda i nisu stavljeni direktno u grobove. U svemu, ovoj kasnoj fazi naknadnog sahranjivanja, mogli bismo pripisati sljedece objekte: - Grupu koju sacinjavaju 2 mala željezna koplja, dosta dobro ocuvana, izradena od željeza boljeg kvaliteta (T. III, 1-2) i kriv;i željezni nož sa žljebom na jednoj strani sjeciva (T. III, 3). Ova tri objekta nadena su zajedno, u sloju kamena ispod humusa, pa ih eventualno možemo uzeti kao ostatke jedne grobne cjeline i oznaciti kao nesiguran grob (grob 14 (?)). - Mali željezni nož, naden u JZ isjecku, 0,20 m ispod površine (T. III, 4). - Grupu sitnog nakita koju sacinjavaju: fragmentovana bro'nzana :fii.bula(T. III, 5) i 7 staklenih bobaka (3 veca, žuta sa plaviCJasto-bijelim ocicama i 4 manja, tamnqpl,ava; T. III, 6-7). Ova »g1fupa« nadena je u SI isjecklU, cca 2,5 m z,apadno i sjeverozapadno od centra tumula, neposredno ispod humusa, u kamenom plaštu, rasturena na površini od cca 4 m" i posve je nepouzdano da li pripada jednoj grobnoj cjelini. b) K era m i c k li. n ala ziva
n gro b ova
Kao što smo vidjeli, jedino u grobu 4/5 jedna mala zemljana posuda bila je ukopana kao prilog nekog odredenog groba. U ostalim grobovima nije bilo nikakvih keramickih objekata. S druge strane, tokom citavog iskopavanja, nalaženi su izolovano, bez veze jedan sa drugIim ili sa pojedinim grobovima, fragmenti zemljanih posuda. Oni se medusobno veoma razlikuju po fakturi, vrsti, velicini i namjeni posuda kojima su pripadali. Mada su prilikom iskopavanja bdli prikupljani i najsitniji fragmenti, prilikom laboratoriske obrade pokazalo se da restauracija ni u jednom slucaju ne dol am u obzir, jer je od iste posude u najboljem slucaju bilo ocuvano 4-5 manjih fragmenata. Ove keramicke nalaze možemo grubo podijeliti u 2 osnovne grupe. Prvu grupu sacinjavali bi fragmenti od 4 ili 5 posudica radenih na loncarskom kolu, od dobro precišcene zemlje, jednolJicnog pecenja, sive ili žuckasto-sive površine. Nekoliko tipicnih fragmenata ovih posuda dato je na T. III, 8-11. Svi ovi fragmenti nadeni su veoma plitko, u humusu ili neposredno ispod njega, do na 0,30 ispod površine. Ollli odgovaraju onoj mladoj fazi naknadnog sahranjivanja u ovom tumulu, koja hronološki pripada mladem željeznom dobu."") Medutim, fragmenata je isuviše malo da bi se moglo govoriti o grobnim prilozima. Ostaje nam da pretpostavimo da su ove posudice mogle biti u toku ili poslije sahranjivanja ostavljane ili razbijane na površini tumula, u okviru nekog obreda posvecenog mrtvim. To bi objašnjavalo zašto je samo jedan dio njihovih fragmenata ocuvan u sIoju humusa dli neposredno ispod njega. Možemo, dalje, pretpostaviti da su slicni obredi vršeni i ranije, u toku starije faze sahranjivanja, što bi nam pružilo objašnjenje za drugu grupu tipološki starijih keramickJih fragmenata (radi se u vecini slucajeva o fragmentima vecih, grubljih posuda sa masivnim vertikalnim trakastim ušicama, ili plasticnim dodaci ma koji ih zamjenjuju - T. IV, 2, 4, 6-8, rjede o posu'") Up. Glasinac 2, T. XXXXV, XXXXVI,
XXXXVIII
i L,
62
BORIVOJ
COVIC
dama manjih dimenzija i bolje fakture - T. IV, 1, 3, 5). Ovi fragmenti nalaženi su kako u humusu i neposredno ispod njega, tako (u manjoj kolicini) i znatno dublje (gdje su mogli dospjeti sa površine prilikom zatrpavanja ovako brojnih naknadno ukopanih grobova ilri.na neki drugi nacin). Ipak, moramo reci da ni ovo objašnjenje ne zadovoljava potpuno. To narocito važi za neke objekte, kao što je zemljani pršIjen (T. IV, 9) ili kameni »satirac« (T. IV, 10). Ovi objekti mogli su u masu tumula dospjeti i slucajno, sa zemljom koja je upotrebljena za nasipanje. Nije iskljuceno da su na ovaj nacin u tumulus dospjeli i neki od keramickih fragmenata. Najzad, treba istaci da su u tu mulu nadena i 2 zuba je I ena, jedan medu kamenjem zaštitnog plašta, a drugi nešto dublje, u sloj u zemljanog nasipa.
TU M U L U S B - I ovaj tu mulu s može se oznaciti kao tumulus centralnog tipa, zemljano-kamene konstrukcije, sa kamenim plaštom. Prvobitni grob zauzimao je mjesto u sredini tumula, a naknadno ukopani grobovi bili su polagani u više polukružnih nizova, zauzimajuci po pravilu tangencijalni položaj u odnosu na centar tumula. Centralna konstrukcija i ovdje je od kamena, alJi se ipak znatno razlikuje od one iz tumula A. Nažalost, njena unutrašnjost je u znatnoj mjeri poremecena, a prvobitni, centralni grob uništen. To je rezultat kopanja jedne manje, vertikalne jame u centru tumula, najvjerovatnije u cilju pljackanja priloga ili traženja blaga. U profilima (a narocito dobro u profilu istok-zapad - up.Profil B - Prilog II) jasno se vlidi da je tumulus ugnut upravo na tjemenu i da su slojevi zemlje i kamena tacno ispod tog ulegnuca poremeceni. Isto se tako jasno vidi da su pljackaši, došavši do dna, kopali u sredini još oko 0,30 m. u zdravicu.13) Vece kamenje, koje je kasnije upalo u ovu jamu, potice po svoj prilJici dijelom od oštecenog zida centralne konstrukcije, a dijelom možda i od sloja kamena kojim je ona bila :pokrivena. Kopanjem ove jame bili su poremeceni svi grobovi koji su, na raznim dubinama, ležali u ovom dijelu tumula. Periferija (a uz južni unutrašnji rub i unutrašnji slojevi) centralne konstrukcije ostali su ipak poštedeni, što nam omogucuje da približno tacno rekonstruišemo i njen izgled. Analizom ocuvanIih detalja ove konstrukcije i pojava u slojevima ispod i oko nje mogli smo dobiti sljedecu sliku o prvobitnoj sahrani i toku podizanja ovog tumula: Neposredno na zdravici u krugu precnika 6-8 m oko centr,a tumwa zapažen je sloj meke zemlje pomiješane sa ugljenisanim drvetom i garom i sa vecom kolicinom razbacanih keramickih fragmenata. Sloj je debeo 10-12 cm i prema krajevima se istanjuje, a njegova gornja površina pokazuje djelimicno jako djelovanje vatre. To nas navodi na pretpostavku da je :priLikom prvobitne sahrane, prije podizanja tumula, morao biti na odabranom mjestu izvršen izvjestan obred u toku koga je ložena veca vatra i razbijane keramicke posude. Ne bi se ipak moglo reci da je tom prilikom vršeno spaljivanje mrtvaca kojli je sahranjivan, jer izgorene kosti u centralnom grobu nisu bile nadene. Nakon toga bio je u samom centru podignut prstenasti bedem od slaganog krupnog kamena. Bedem je, kako se iz presjeka moglo utvrditi, imao osnovu širine cca 1 m, bio je trapezoidnog presjeka, sa približno vertikalnom unutrašnjom zakošenom vanjskom stranom. Visina bedema iznosila je oko 0,80 m. Na taj nacin bila je formirana kružna grobnica »tolos«, vanjskog promjera oko 4 m, unutrašnjeg cca 2 m, prilicno pravilno izvedena (T. XIV, 3). U grobnicu su izgleda, bila položena dva mrtvaca (jedna odrasla osoba i jedno dijete), od C1ijihsu nam kostura ocuvani samo neznatni ostaci, u sekundarnom položaju. Izgleda da su mrtvaci nakon polaganja u centraInu grobnicu bili pokriveni do 15 cm debelim slojem sitnog kamena i zemlje. Nakon toga, a prije zatvaranja grobnice, morao je biti lizvršen još jedan obred vezan za paljenje vatre. Ostatke toga obreda pretstavljaju mala vatrišta utvrdena na cetiri mjesta neposredno uz temelje »tolosa«, s vanjske strane (vatrišta V-1 do V-4) kao i jedno malo vatrište unutar »tolosa« (V-5). Po svoj prilici bili su tada u grob stavljeni i (naknadni?) priloZ/i. Jedan dio tih priloga naden je na vatrištu V-5, iUnutatr »tOllosa«,uz sam bedem. To su: Mali željezni nož sa vanredno dekorativnom drškom, cija je rekonstrukcija (bez korica) data na T. V, 1, a koji je bio utaknut u drvene korice i uvlijen u tkaninu (T. XIII, 1), duga bronzana igla, ciji je donji dio utaknut u korice noŽa (T. V, 2, v. i T. XIII, 1),
i
13) Po iZJric,btomtvrdenju F. F iaI e ni jed,an g:ob u glasinackjm ukOlpan ispod nivoa zemlj'išta na kome je .podizan tumulus.
tumulima
nije bio
GLASINAC
1937
63
zemljana posudica u obliku kašike (T. V, 3) i fragmenti nekog nakita od ,željezne ZIce (T, V, 4). Unutrašnjost »tolosa« morala je poslije toga biti ispunjena relativno cistim zemljanim nasipom, kao što je to utvrdeno na netaknutom dijelu na južnoj strani, gdje je ovaj kompaktni zemljani sloj, iznad tankog sloja garotine (što je u vezi sa vatrištern V-5), imao visinu od 0,60 m. Na tom dijelu utvrden je i, iznad ovog sloja zemlje, sloj krupruijeg kamena, debljine 10 do 15 cm, na kojem je ležalo nekoliko tanjih kamenih ploca. Prema tome, izgleda da je centralna konstrukcija (»tolos«) u završenom obliku imala izgled zaravnjene kupe, sa osnovom precnika cca 4 m i visinom od 0,80-0,90 m. Nasipanje tumula koje je nakon podizanja »tolosa« izvršeno, vršeno je iskljucivo zemljom, koja je morala biti donošena sa više mjesta, jer se u profilu jasno vide, medu debljim slojevima tamne humozne zemlje, tanji sl'ojevj svjetlije, stelI"iJl:ne»zd:ravice«. Tumulus je imao oblik niske kupe ili kalote, gotovo pravilne kružne osnove, precnika 16 m. V
Gro b n i n ala z i
Prvobitni, centraln.i grob bio je, kao što smo vec rekli, smješten unutar »tolosa« i uništen prilikom njegovog pljackanja. Kosti jedne odrasle i jedne djecje individue u sekundarnom položaju. Ovom, nadene su u sloju zemlje pri dnu tolosa, poremecene možda dvojnom, grobu pripadaju svakako prilozi nadeni uz vatrište V-5 unutar »tolosa«, koje smo gore naveli. Ostali prilozi, ukoliko ih je bilo, morali su biti opljackani. Sto se tice mnogobrojnih naknadno ukopanih grobova, oni se, kao što je i kod tumula A bio slucaj, izdvajaju u dvije osnovne, hronološki potpuno odvojene faze naknadnog sahranjivanja. Star,iju fazu sacinjavaju grr-oibovikoji su bili ISlUkoesivnoi po odredenom rasporedu ukopavani u tumul us neposredno ;poslije njegovog podizanja. Hronološki, oni svi pripadaju punom glasinackam starijem željeznom dobu. Od mlade faze, koja u cjelini pripada mladem željeznom dobu, sacuvani su i u ovom tumulu samo nezn.atni ostaci. . Naknadno ukopane grobove st ari je f az e možemo, prema njihovom položaju u odnosu na centralni grob i nekim drugim karakter,istikama, podijeliti u nekoliko grupa. Po svom položaju posebno mjesto zauzima svakako gTob 2.
i
Grob 2 - Neposredna lU blizri centra tumula, upravo iznad istocnog dijela »tolosa« nadena je, na dubini 0,45 m, lubanja potpuno odrasle, starije (muške?) individue. OstaJl:idi'j,eilovikostura nisu nad,eni. Grob je, ocito, bio ukopan upravO' iznad »tolosa«, do na 0,45-0,50 m dubine, sa arijentacijom istdk zCl
i
(T. VI, 22).
Po svom položaju (upravo iznad centralnog groba) ovaj grob bi morao biti jedan od najstarijih naknadno ukopanih grobova, možda grob nekog bliskog srodnika pokojruikuza kojeg je izraden »tolos«. Drugu grupu sacinjavali bi grobov,i 3, 4 i 5, poredani u polukrug na južnoj i zapadnoj strani, neposredno uz »tolos«. Grob 3 - Jama za grob ukopana je u sloj nasipa do dubine od cca 0,90 m. Dno jame je poplocano v~im kamenjem. Kostur je ležao direktno na kamenoj substrukciji.
80IHVOJ COVIC
64
Iznad kostura nalazio se sloj zemlje, debljine do 10 cm, preko koga je ležao, na površini koju zauz.ima grob, tanak sloj garotine. Preko toga bio je, kao pokrivac, postavljen jedan sloj krupnije~ kamena (T. XIV, 5). Jama je zasuta zemljom. Orijentacija kostura je SZ-JI, sa glavom na jugoistocnoj strani. Od kostura su ocuvani neznatni ostaci. Moglo se utvrditi da je u pitanju odrasla osoba. Priloga ruije bilo. Grob 4 - Jama za grob ukopana je u sloj nasipa do dubine od cca 1 m. Stratigrafska situacija grobne jame identicna je s onom u grobu 3. Na kamenoj podlozi nadeni su ostaci dvaju djecjih kostura. Grob je orijentisan u pravcu I-Z, sa znatnim skretanjem na pravac SZ-JI. Ostaci jedne luibanje nadeni su u istocnom uglu, a druge u zapadnom dijelu grobnice. Prilozi: Kraj glave kostura »4a« (istocni ugao) nadeni su fragmenti cjevcica od spiralno savij ene bronzane žice (T. VI, 23). U sredini grobruice nadena je mala otvorena bronzana narukvica, sa neznatnim tragovima urezanog ornamenta (T. VI, 24). Grob 5 - Ovaj grob bio je ukopan do na 0,50 m. Imao je koritastu substrukciju od tankih kamenih ploca. Na plocama su ležali ostaci dvaju kostura. Iznad kostura ležao je tanak (cca 5 cm) sloj zemlje, zatim red tankih kamenih ploca. Jama je bila zasuta zemljom. Kosturi su ležalli neposredno jedan pored drugog, orijentisani u pravcu S-J, sa glavama na južnoj strani. Ocuvanost kostiju je vrlo slaba; ipak se moglo utvrditi da su kosturi djecji (10-12 god). Po položaju kostura i zajednickoj substrukciji izgleda da se ['ladi o ]stovTemenoj sahrani, ili o poaaganju dva mrtvaca u istu grobnicu u relativno kratkom roku.
Prilozi: K·ostur »5 a« (istocni): Oko glave dijadema od uže trake bronzanog lima, ukrašena urezanim ornamentima (T. VII, 3), na prs:ima 3 prorezana bronzana dugmeta (toke) sa ispustima i rupicom (T. VII, 1) i 3 jednostavna prorezana dugmeta (toke) (T. VII, 2); takode na prsima fragmenti dvaju bronzanih »nosaca za fibule« (T. VII, 4 i 5); približno kod pojasa ležale su dvije bronzane narukvice sa neznatnim tT,a,gmri:mau['ezanih i punktiranih ornamenata (T. VII, 6 i 7). Kosrtu:r»5 b« (zapadni): Oko glave dijadema od nešto šire trake bronzanog !ima, ukrašena urezanim ornamentima (T. VII, 8). Na vratu i ispod zatiljka 405 bobaka od jantara (T. VII, 9-13), 117 bobaka od plave staklene paste (T. VII, 14 i 15) i dva bobka od kosti (T. VII, 16). Iznad lijevog ramena (uz glavu) mala bronzana ukosnica (T. VII, 22). Kod desnog ramena na prsima fragmenti dviju dvopetljastih željeznih fibula (T. VII. 19 i 20), jedan citav i dva fragmentovana bronzana »nosaca za fibule« (T. VII, 17 i 18) i fragmenat željezne igle (T. VII; 21). Pored toga, kostur je, od vrata do ispod koljena bio prekriven bronzanim tokama (34 toke sa lispustima, kao T. VII, 1 i 37 jednostavnih, kao T. VII, 2). Trecoj grupi pr,ipadaju grobovi 6, 7, 8 i, po svom položaju, grob 9. Oni sacinjavaju vanjski, per1felI'ni poilukrug oko oentralnog groba, a odlikuju se (s izuzetkom groba 9) substrukcijom radenom pretežno od sitnog lomljenog kamena. Grob 6 - Jama je ukopana u zemljani nasip do 0,60 m dub1ine. Dno jame je poplocano sitnim lomljenim kamenom. Na južnoj i istocnoj strani j,ama je donekle ogradena vecim kamenjem i kamenim plocama (T. XIV, 4). Ostaci kostura ležali su direktno na kamenoj podlozi. Jama je bila najpnije dje1imricno pokrivena kamenim plocama, zatim sitnim kamenom i potom zasuta zemljom. U sredini grobnice otkriveni su ostacrr (ženskog?) !kostura. Ocuvano st kostiju je dosta slaba. Orijentacija kostura je S - J, sa jakim skretanjem na pravac SZ - JI. Glava je na južnoj strani. U jugozapadnom uglu grobnice otkriveni su ostaci djecje lubanje. Drug1ih kostiju ovog kostura nije bilo. Po položaju lubanje morao je i ovaj kostur imati istu orijentaciju, tako da izgleda da je bio položen pored glave onog prvog.
GLASINAC
1957
65
Uz oba kastura nadeni su prilazi: Kastur »6 a« (adrasli): Oka lubanje i na garnjem dijelu prsa 271 mali babak ad plave staklene paste, uabicajenih ablika, kao. i kamadic spirale ad branzane žice, valjda takade d~o ogrNICle;kad lakt3., di·;,;,snerUlke bWTIizanakopCia (kao. T. I, 3), naknadno. papravljena dadavanjlem navag trna ad željez,a" ka}i je pr~cvrš6en ž'eljeznom zakovicam; Ikod lakta lijeve ruke fragmenti dviju željeznih naacarastih fiibula i približno. na palažaju cj>evanica još 30 malih babaka ad aantara. Kastur »6 b« (djecji): Svuda ako. astataka lubanje ležala je rasuta 350 sitnih bobaka ad plave staklene paste (kao. T. II, 9-11) i nekal,ika fragmenata nekag nakita ad kalajne žice (kao. T. VI, 20) Grob 7 - Jama je ukapana u zemljani nasip da dubine 0,45 m. Dna jame paplacana je sitnim !amljenim ·kamenam. O!sitacikastura (fragmenti aba femura i par zuba padjIazi. Jama je bUa zasut3. ad'ras!e osobe), 'kao. i svi prilazi lehli su direktna naavaj zemljom.
Orijentacija kastura je SZ - JI, sa glavam na SZ strani. Prilazi: Na sredini grabnice ležao. je jednasjekli željezni mac sa T-drškam (T. VIlI, 1, la). Pa palažaju u kame je naden, mac je maraa biti palažen ili na mrtvaca ili ispad njega, tako. da mu je balcak ležao. na prsima ni pared plecki. Pared garnjeg dijela balcaka ležale su dvije male branzane kapce (T. VilI, 8 i 9); s desne strane, blizu go'rnjeg dijela maca, dvije aplike ad žeil.jez.noglima, u 'abliku krsta sa praširenim kracima (T. VIlI, 6 i 7). Na nekalika mjesta pa citavaj grobnici ležam su fr'agmenti nekag abjekta nepoznate namjene, 'iZlradenag ad traika željeznag lima kaje su medusabna s!pajane že!jeznim zakQivicam3..Oka jedne zaikovice utvrdena je jedna m3.la hronzana pllocica (T. VIlI, 2-5). Na fr.a,gmentima avag objekta sacuv,ani su, impregn~rani aklslidam, astaci neke org,anske materije (tekS't~la ih kože - T. XIII, 4 i n). Grob 8 - Jama za grab ukapana je li zemljani nasip da dubine 0,60 m. Dna je paplacano sitnim lamljenim kamenam, djelimicno uaikvireno krupnijim ikarnadima kamena ili kamenim p!ocama. Ostaci kastura ležali su direktna na kamenaj padlazi. Pripadaju asabi starijoj ad 30 gadina. Or,ijentacija kastura je I - Z, sa manjim sikretanjem na pravac SI JZ. Glava je na zapadnoj strani. Prilazi: Kod desnag ramena bronzana kapca, veoma aštecena (T. IX, 2), sa tragavima neke arganske materije, impregnirane aksidam, na licu; pared kapce fragmenat branzane žice (T. IX, 3), a kad stopala lijeve noge ma!a zemljana !pasuda sa 1 drškam (T. IX, 1). Grob 9 - Jama je ukapana u dubinu 0,35 - 0,40 m, na samaj periferiji tumula. Na dnu jame marlih dimenzija (110X85 cm) pastavIjena je nekoliko. tanjih kamenih placa. Place 'uz rulbave su dj.elimicna kasa palažene, tako da je nastala, gtruba izvedena, karitasta kanstrukcija groba. Neznatni ostaci kalSltiju i prilozi ležali su di;relktna na placama. Iznad njih ležao je sllaj krupnijeg lamljenog kamena, nešto. zerrulje, a zatim a·pet red placa kaji vec pripada kamen am plaštu. Prema tame, bio. je, nakan zatrpavanja grabne jame kameni plašt tumula na tam mjestu apet daveden u prvabitna stanje. Od kastura su sacuvani samo manji fragmenti lubanje, pauzdana djecje, kao. i fragmenti kastiju ruke. Or,ijentacija kostura je sjever-jug, sa znatnim skretanjem na pravac sjeverazapadj~'Oistok. Glava je na sjevernaj strani. Prillozi: Dvije identicne masilvne bronz,ane na["tikvice, sa stanjenim krajevima kaji prelaze jedan preko. drugag. Ornamenat je iskljucivo. urezan (T. IX, 11). Unutrašnji pramjer narukvice iznasi 37 mm. Cetvrtu grupu sacinjavaju grobovi 10 i 11. Od grabava prethadne dvije grupe razlikuju se pa tame šta su veama plitka ukapani i šta nemaju pasebna gradenih kamentih substrukcija. Za grab 11 se stratigrafski magla sasvim sigurna utvrditi da je mladi ad graba 4, dak se za grab 10 ne maže u tam pagledu ništa sigurnije reci. Oba ava graba svakako. pripadaju po vam inventaru starijaj fazi naknadnag sahranjivanja li ovom tumul,u, a s tim se slaže i njihav tangencijalni palažaj u adnasu na centar. G.lasnil< Zemaljskog
nlUzeja
-
Arh.eologija
5
66
ijORIVOJ
COVIC
Grob 10 - Jama je ukopana kroz humus i kameni plašt tumula do dubine 0,20 0,30 m. Ukoliko je (sudeci po par kamenih ploca ispod kostura) neka kamena podloga ovdj e i postoj ala, bila je ona izvedena kraj nje iIlemaJr'Ilo.Plte'težno dilt€:ktno na zemlj i ležalli su na dnu grobnice ostaci kostura dviju odraslih osoba. Kosti su dosta slabo sacuvane. Kostur ranije položenog mrtvaca (oznacimo ga kao 10 a), ležao je gotovo tacno u pravcu I - Z (glava na istocnoj strani). Direktno na ovom kosturu, u istom položaju, ali se izvjesnim skretanjem ka pravcu SZ -JI ležali su ostaci drugog kostura (10 b). Priloge nadene u ovom dvojnom grobu bilo je !p['akticno nemoguce izdvojiti. Fragmentovani željezni nož (T. IX, 5) i fragmenti nakita od kalajne žlice (T. IX, 6) ležali su neposredno uz komadice lubanje kostura »10 a«, a fragmenti željezne igle (T. IX, 10) nadeni su pored kostiju nožruih prsta kostura »10 b«. Plitka zemljanill zdjela (T. IX, 10) i manja šolja sa jednom drškom (T. IX, 7) nadeni su u istocnom kraju grobnice, dakle u blizini glave i jednog li drugog kostura, a veca šolja sa jednom drškom (T. IX, 8) u sredini grobnice, tako da ovi keramickli objekti mogu pripadati i jednom i drugom kosturu. Isti je slucaj i sa malJim staklenim bobkom (T. IX, 4). S obz,irom na poh")žaj kostura, najvjerovatnije je, da se radi o sukcesivnom sahranji'vanju lU i:stu g.roibnicu :u relativno krntkom rolku. Grob 11 - Grob nije imao nikakve posebne konstrukcije. Kostur je, izuzev dijelova lUlbanje, potpuno !propao. G:robna jama blila je vjerovatno ukopana do dubine 0,40 m u sloj zemljanog nasipa. Orijentaci'ja je, izgleda, bila jugozapad-sjeveroistok, sa glavom na jugozapadnoj strani. Fragmenti lubanje,ležali su iz,nadsredrn,e Imnij,e uko!p'anog groba 4. POTed ilu!banje, s desne strane, le~alo je željezno koplje, okitenuto vrhom naviše (up. Gu,asinac 2, T. IV, 12), a !kod tjemena fTagmentova:n mah k['ivi željle'zni'no.ž sa tltagovima tekSJttla u !koji je bio umota:n. Pored ovih sigurno utvrdenih grobova, starijoj fazi naknadnog sahranjivanja pripada još nekoliko metaInih objekata - Inace tipicnih grobnih priloga - koji najvjerovatnije !poHcu iz uništeniJh grobova. Iznad groba 6, u sloju zemlje, na dubini od 0,30 m nadeni su, bez ikakvih osteoloških tragova: 1 bronzana kopca (up. Glasinac 2, T. XII, 7) i fragmenat šolje sa 1 drškom (po tipu identicne Sa onim iz groba 10). Pril!icno je vjerovatno da se ovde radi o, nešto stariijem, grobu koji je bio uništen kopanjem jame za grob 6. Stoga ove nalaze možemo oznaciti kao nesiguran grob 12 (?).Zajedno sa ovim objektima naden je 1 konjski zub.
J,o'š jedna Ibronzana kop'6a (T. VIlI, 10) nadena je izolovano, u zemlji, na dub. 0,50 m, cca 1 m sjeveToisto'cno od groba 5. Dvije bronzane toke (kao T. VII, 1), i fragmenat bronzane ukosnice (up. Glaslinac 2, T. IX, 3) nadeni' su izolovano u sloju zemlje, na dubini 0,55 m cca 2 m sjeverno od Z1;da"tolosa«. Drugoj, mladoj, f,a,zin
GLASINAC
1957
t5?
Na još 4 mjesta na perifernom dijelu tumula nadena su, bez osteoloških tragova, plitko u zemlji ispod kamenog plašta (0,15 -0,30) že!ljezna koplja ml,adih tilPova. Mada kao veoma nepouzdane, po analogiji sa grobom 14, oznaclicemo radi lakšeg pregleda i ove nalaze kao grobove: 15 (?) - 2 koplja (T. X, 2 i 3), položena u pravcu sleverozapad-jugoistok; 16 (?) - željezno koplje tankog, širokog lista, (T. X, 4) položeno u pravcu istok-zapad; 17 (?) - jako ošteceno koplje, po tipu odgovara kopljima iz groba 15 (?); 18 (?) - usadnik koplja (up. Glasinac 2, T. XXXXVI, 14). Od metalnih nalaZia ovoj, mladoj, fazi naknadnog sahranjivanja pripada i mala bronzana :fJibula (T. X, 5) nadena u sloju zemlje, na dubini 0,35 m ;potpuno izoilovano, približno izmedu grobova 14 i 17 (?). b) K era m i c k i n ala ziva
n gro b ova
-
v at r i šta
,i nek e
d'r U g e
pojave U toku \iskopavanja ovoga tumula nadena je znatno veca kolicina keramike nego što je kod tumula A bio slucaj. To se prvenstveno odnosa. na najni'ži siloj zemljanog nasipa. Kod opisa centralnog groba (»tolosa«) naglasili smo da se ispod i oko njega, za cca 3-4 m oko centra, na samoj zdravici rasprostire tanak sloj tamne, djellimicno izgorene zemlje, sa komadicima ugljenisanog dIrveta. Upr.avo u ovom sloju (nazivacemo ga »sloj sa paljevinom«) nadena je velika kolicina keramickih fragmenata. Radi se gotovo iskljucivo o fragmenti ma posuda veC/ih dimenzija sa masivnim trakastim ušicama (T. XI, 1-2). Nekoliko fragmenata pripada nekoj vecoj, izra2'lito gruboj posudi, ukrašen oj plasticnim trakama sa kratkim urezima (T. XI, 6). Zastupljerui su fragmenti jedne zdjele sa zaobljenim uvucenim o'bodom (T. XI, 7), kao i neke posude sa izrazitim proširenim OIbodom,izvracenim nešto napolj.e (T. XI, 5). Mada je od ;pojediniih posuda bio naden veci broj :firagmenata, posve ;pouzdane rekonstrukcije nisu se mOiglleizv€lsrti.Kao sigurno, moglo se utvrditi da sru - ba,r p,retežnim dijelom - .ov·eposrude bile razbijene tu, na mj.estu gdje ce bi,ti podignut tumulu:s, JVjerovatno u skllopu onog istog prrethodnog obJ'eda o kome je ranije biJo rijeci. Svak'ako je lU tom pogledu od z!l1la1cajai cinjenica da neki keramiclki fr,ag.menti iz ovoga sloja :pokazuju tragove djelovanja vat.r2. Jedan od fragmenata mogao je tom lPiI"i'likompotpuno propasti, a jedan dio možda nikada nije ni dospio pod nasip tumula, iz raznih uza-oka koje je ovdje su,višno lI'azglabati. Najzad, ovako fonni'I'an lS1lojna dnu tumula mOlI'aoje i kasnije pretrpjeti znatna oštecenj,a. Za ilustrraciju može poslužiti primjer iz naknadno ukorp·a:noggroba 3. Na kamenoj substrukciji ovoga groba, ;pored glave !kostura, nadena su tri frragmenta neke vece posude. UpolI'ediv,alIljemsvih elemenata utwde:no je da se lI'adi o dijelovima posude cd koje je veliki broj f'ralgmenata naden u »slojll.lJsu palje'ViJnom«. Ovi fr,agmenti, prema tome, nemaju ništa zajedni!cko s,a g:rolbom 3 i dOlslPjelisu u njeg;a ,piri!likomrukopavanj:a IgIl'ob:nejiame, !kada je na tom mjestu bio djeHmicno mihvacen i »sloj sa palj€lvli:n.om«. T,o ru isto vrj'jeme po!kazujle lkoili!koje str atihronoiloška vrijedn'Ost kelI'lami,ckihfragmenata nadenih izolc)1V,ano u nekom grografska bu, a :nalI"O'citou tumulu sa komplikovanom stratigrafijom, nepouzdana. Pored fragmenata koji pripadaju »sloju sa paljevinom«, nadeno je, u zemlji koja je ispundavaJ.a unU'urašnjost »toJ.osa«, u višim slojevima, još nešto keramike. I tu se radi najvecim dijelom o f.ragmentima vecih, gl'ubljih posuda. (Izuzetak cini posuda na T. V, 5, koja se mogla rekonstruisati i o kojoj ce kasnije biti govora). Kako je sloj u unutrašnjosti »tolosa« poremecen, vrlo je vjerovatno da Ovi fragmenti poticu bilo !iz »sloja sa paljevinom«, bilo opet iz jednog drugog sloja s3. vecom !kolicinom k,elI'ami!ckih fragrnenata, koji je utv,rden na neIPoreme6enim dijelovima neposll'edno iznad »toil.osa«, U ovom g,ornj-em sloju, ikoji je fi:ksiran oko samog centra tumula, :na dubini od 0,25 - 0,45 m, !plI'eovladivali su opet fr,agmenti vecih posuda. Jedna od njih imala je, izgJ1eda, bikonicnu fOlI'musa ikonk,avno uvijenim vr,atom i tr,a!kastim ušicama koje se spajaju s oibodom. Ušice su na ll1
i