O ROMANU:
-Roman napisan u razoblju književnosti o 1929. o 1952.
-Moderni roman
oblikovanju, nema ni -U romanu nema složenih tematskih sklopova, nema širine zahvata u oblikovanju, eksperimentalne upotrebe različitih stilova, ponajmanje pak moernističkih tehničkih postupaka. To je relativno mirno i jenostavno ispričana priča o čovjeku kojem je umrla majka, koji je postao slučajni ubojica i koji je zbog tog ubojstva osuđen na smrt.
-O utjecaja velikih moernih romanopisaca u njemu se osjeda jeino nešto utiska koji ostavlja
Kafkina proza, ali i to više zbog neke sličnosti u "oživljavanju svijeta" nego zbog upotrebe istih ili sličnih književnih srestava.
-Kratak roman u va ijela, u kojem se opisuje jenoličan i besmislen život mlaoga francuskog
službenika Mersaulta u Alžiru o trenutka ka je saznao za smrt svoje majke pa o iščekivanja vlastite smrti, na koju je osuđen zato što je bez pravog razloga ustrijelio nekog Alžirca.
-Djelo je pisano izvanrednim stilom, a iskaz je dan u jasnim, preciznim, kr atkim rečenicama.
-Camus ravnoušnost glavnog junaka ističe kratkim rečenicama.
SADRŽAJ:
Ranja se romana ogađa u Alžiru. Glavni je junak mali namještnik Mersault, mlaid s banalnim životom bezbroja malih, beznačajnih ljudi.
Roman, pisan u prvom licu, započinje jenostavnom konstatacijom: “Danas je majka umrla”. O te prve jenostavne rečenice u romanu svi ogađaji jeluju tako na glavnog junaka - oni najglavniji, presuni, kao i svakonevni. Upravo je ta beznačajna svakonevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi. Mir i ravnoušnost kojom Mersault putuje na pokop majke, mir koji u njemu vlaa, proužuje se o posljenjeg retka knjige. U njegovu životu nema potresa. Imati prijatelja, jevojku, izlaziti s njima, ljubiti - to je o kvir njegova života, okvir koji ispunjava iz ana u an na isti način. Jean ogađaj ojenom unosi promjenu u taj život. Za uobičajnog izleta u okolici graa Alžira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba koji je za Mersaulta bio presudan. Njegov prijatelj
Raymon i on potukli su se sa vojicom Arapina. Najgore je prošao Raymon kojeg je Arapin ranio nožem. Ka su se strasti smirile i činilo se a je sve zaboravljeno, olazi o preokreta. Mersault pištoljem ubija tog Arapina.
Drugi se dio romana odvi ja u zatvoru bez ikakvih ogađaja osim ispitivanja i suđenja, on sarži
osjedanja i misli Camusova junaka, koji ne može ati nikakvo objašnjenje za svoj postupak; isto tako ne može pronadi nijean razlog pokajanja, niti se želi spasiti. Smrt na koju je osu đen prima potpuno ravnoušno, uvjeren a je, napokon, sve svejeno, a nema
vrijenosti zbog kojih bi trebalo nešto pouzeti. Užasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnoušnošdu očito je užasavanje koje čovjek pokazuje pre otkridem besmislenosti, apsurda svog postojanja. Mersault ie miran u smrt uvjeren a ona nije ni u čemu gora o života, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.
Albert Camus-životopis
- Francuski romanopisac, ramatičar i esejsit, rođen u Alžiru.
-1940. godine dolazi kao ved formiran filozof i književnik u Francusku, gje se priključuje pokretu
otpora, a nakon rata aktivno angažira u nizu ruštvenih i političkih pitanja; straao je u naponu stvaranja kao žrtva automobilske nesrede.
KNJIŽEVNI RAD
Književni mu je ra usko vezan s filozofskim pogledima i dijeli se na fazu "apsurda", u kojoj je blizak egzistencijalizmu, i fazu "pobune" koja prestavlja njegov raski s egzistencijalističkim taborom.
U djelima iz prvog razdoblja (filozofski esej Mit o sizifu, 1942., roman Stranac, 1942., drame
Nesporazum, 1944., Caligula, 1944.) oražava osjedaj bespomodnosti koji je zahvatio velik io njegova naraštaja u goinama rata te prikazuje život kao niz apsura (patnje, nasilja, zločini, smrt), pre kojima je čovjek kao ruštveno bide bespomodan, ali kao pojeinac može ipak "ostvariti svoju slobou" ako takvo apsurno stanje svjesno prihvati kao svoju životnu filozofiju (tzv. filozofija apsura) i prestane oživljavati stvarnost kroz prizmu traicionalnih ruštvenih i moralnih vreno ta.
U rugoj fazi koju filozofski obrazlaže u eseju Pobunjeni čovjek, 1951., Camus pronalazi smisao čovjekove egzistencije u njegovoj pobuni protiv životnog apsura i u ljuskoj soliarnosti (romani Kuga, 1947. i Pad 1956., te drame Opsadno stanje, 1948. i Pravednici, 1950.)
Uz originalne ieje, koje je uvijek naprije izložio u književnom, a tek ona u teoretskom obliku, Camusovo se jelo ističe trajnim umjetničkim kvalitetama - izvanrednim stilom i mastorskom kompozicijom, pa 1957. nagrađeno i Nobelovom nagraom za književnost.