Bonnie Drake - Plamen zudnje.pdf

PRAETORIOUS

2

PRAETORIOUS

3

PRAETORIOUS

Glava I

Sudac je pokazao da priznaje koš.  — 

Ali, lo je bio prekršaj! — progovori prigušeno jedan glasić.

 — 

Greška u koracima! — dodade drugi.

 — 

Hej, uzmi naočale! — doviknu treći sucu, glasnije i smjelije.

Dosta, djeco! — reče Amber MacLaine i sjede na klupu među rezervne igrače. — Smirite se. Sjetite se što vam uvijek govorim: katkada se pobjeduje, katkad se gubi. Neke nam sudačke odluke odgovaraju, neke nam se ne svidaju. Budimo strpljivi. Sve će doći na svoje mjesto.  — 

 — 

Ali, gospodo MacLaine...

Nema nikakvih »ali«, Billy! Budimo strpljivi! — Premda je upozoravala djecu i napominjala kako se poraz mora sportski prihvatiti, osobno se jedva obuzdavala. Protivnička je momčad nizala pogodak za pogotkom, sve joj je polazilo za rukom, te je rezultat bio već katastrofalan.  — 

Letimice pogleda do sebe petoro dječaka i djevojčica, devetogodišnjake, koje je već šest tjedana učila ne samo osnove košarkaške igre nego i načela sportskog držanja. Budući da je bila borbene naravi, mnogo se puta morala ugristi za jezik kako ne bi viknula na suca i pokvarila sve ono što je, kao trenerka, nastojala djeci utuviti u glavu. gl avu. Nakon novog pogotka više se nije mogla svladati. Skočila je na noge i, ljutito mašući dugim žutim konjskim repom, prišla rubu igrališta. Mahnula je sucu, pokazujući mu kako želi proboriti riječ-dvije s njim podalje od djece. Čini mi se da nas dvoje ne snvaćamo jednako prekršaj — reče mu. — Jasno sam vidjela kako je protivnički igrač u napadu odgurnuo mog dječaka!  — 

Ne bih se složio s tim — odgovori sudac. Moglo mu je biti tek dvadesetak godina. — Nije postojao nikakav prekršaj u napadu. nap adu.  — 

4

PRAETORIOUS

Ja mislim drukčije — ustraja ona. — Zar se ne može baš ništa dosuditi u prilog mojoj momčadi? Ta gubimo već četrdeset prema deset.  — 

 — 

Svoj posao nastojim obaviti što bolje — ravnodušno joj reče

sudac. Ne obavljate ga dobro! — odbrusi mu ona ljutito i, žustro se okrenuvši, sudari se s nekim muškarcem koji im se približio dok se prepirala sa sucem. Da je nije uhvatio za ramena, zacijelo bi se bila odbila od njega i pala na stražnjicu.  — 

 — 

Hej, u čemu je problem? — upita on dubokim d ubokim glasom.

Nepravilno je priznat pogodak! — uzvrati ona srdito. Vidjevši kako joj se on smješka, smj eška, još se više razljuti. — Uostalom, tko ste vi?  — 

On je podigao tamne obrve, očito se zabavljajući. Ja vodim ovu momčad koja tuče vašu — odgovori joj. — Savjetujem vam da se vratite na klupu...  — 

Zapeklo ju je njegovo nadmoćno ponašanje prema njoj, pa še uspravila što je više mogla. Na žalost, njenih sto šezdeset pet centimetara nije bilo ništa u usporedbi s njegovom visinom. Znači, vi trenirate »Mladunce«. Baš nam je drago što ste napokon došli — izusti zajedljivo. — Čekali smo vas i čekali, a onda je naposljetku vašu ulogu morao preuzeti jedan roditelj. Uostalom, vaša momčad igra dobro i bez vas!  — 

Vratila se na svoju klupu i poslala novog igrača u igru. Stanje se privremeno popravilo. Njeni su »Gusari« počeli davati koševe. Rezultat se smanjio na četrdeset dva prema dvadeset, tako da se već ponadala kako bi se sve moglo preokrenuti. A onda, kad su se »Gusari« opet dokopali lopte i krenuli u protunapad, sudac je dosudio aut protiv njih. Dobro, zar je moj igrač izbacio loptu? — doviknu Amber uzbuđeno, opet prišavši rubu rubu igrališta. — Jeste li zaista uvjereni u to da ju je on izbacio?  — 

Kad je sudac smireno kimnuo, htjela je nastaviti prepirku, ali je 5

PRAETORIOUS

zanijemjela kad ju je netko blago ali odlučno odl učno povukao za rep. Slušajte — reče joj trener protivničke momčadi — razumljivo mi je što branite svoju momčad, no trebalo bi da se malo obuzdate, nije li tako?  — 

Raskoračenih nogu, s jednom rukom u džepu a drugom nehajno spuštenom, govorio joj je j e vrlo samouvjereno. Znate — odvrati ona uvrijeđeno — kad biste vi gledali kako vam suci na svakoj utakmici oštećuju momčad, i vi biste se razijutili. Svi sude protiv moje djece. Smatram da je protivnički igrač posljednji dotaknuo loptu prije nego što je prešla preko ruba igrališta. Vi se, dabome, ne slažete s tim, je li?  — 

Trenutak je razmišljao, trljajući šiju, a onda počeo pažljivo tražiti riječi, očito uvjeren u njenu n jenu dobronamjernost. Možda imate pravo. Možda je sudac pogrešno dosudio aut. Ali moramo se pomiriti s njegovom odlukom. Baš to učimo djecu, nije li tako?  — 

Ipak, šteta je što ih ne možemo podučavati malo obazrivije. Ovo je vrlo mučna poduka — odgovori ona, zažmirivši. — Hm, ne znam, ali pitam se ne bi li sudac sudio drukčije kad bih ja bila muško, kad bih bila otac nekog djeteta iz momčadi.  — 

Da sam otac, pomislila je, zacijelo me trener suparničke momčadi ne bi vukao za kosu! Ali niste otac — odgovori joj on veselo. — Možda bi vam bilo pametnije da se poslužite urođenim sposobnostima.  — 

Zaboga, vi niste nimalo bolji od onog suca! — poviče Amber. — Vi ste pravi pravcati staromodni ženomrzac! Čudim se što uopće dopuštate da vam u momčadi igraju ig raju djevojčice!  — 

U tom trenutku, baš kao da su je dozvale njene riječi, dotrči lijepa, tamnokosa djevojčica i zaustavi se kraj njega.  — 

Što je, tata? — reče nestrpljivo. — Svi te čekamo!

Pričekajte još malo, Liz — odvrati on i vrlo se nježno sagnu prema kćeri. — Brzo ću biti gotov. — Samozadovoljno se nasmiješi  — 

6

PRAETORIOUS

gledajući začuđenost na Amberinu licu. — Znači, ipak nisam takav staromodan ženomrzac kakvim ste me smatrali, je li? Ispričavam se — priznade ona svoju pogrešku. — I čestitam vam. Ona igra vrlo dobro.  — 

 — 

Znači, ipak se znate svladati?

Za mene je poštenje na prvome mjestu. Nego, ako me više ne namjeravate vući za kosu, neka djeca nastave igru.  — 

Dakako. — On malo nakrivi glavu. — Ako se ne varam, sada vi imate posjet. Gle, sličnost je zaista upadljiva. Moram priznati, lijepo od vas što ste pomogli svom braci u treniranju njegove momčadi.  — 

Amber se umalo zagrcnu od suzdržavana smijeha. Hej, mama, hoćemo li igrati ili nećemo? — zapita Scott zastavši kraj nje.  — 

Igrat ćemo, dakako, Scotte! — odvrati ona i zagrli dječaka. Krenuvši prema klupi, pobjedonosno se osvrnu i ovaj put na licu trenera protivničke momčadi spazi zapanjenost. Najslađe se smije tko se posljednji smije, pomisli.  — 

Ipak, smijeh je trajao kratko. Momčad joj je izgubila sa šezdeset prema dvadeset devet Još nikad nije doživjela teži poraz.  — 

Hajdemo, djeco! — reče. — Častim vas sladoledom!

Ali, gospođo MacLaine — progovori piskavim glasićem jedna djevojčica — mi smo izgubili! Sladoled dobivamo samo kad pobjeđujemo!  — 

Ostali se igrači odmah glasno pobuniše protiv tog prigovora. Amber je podigla obje ruke i stišala djecu. Za mene ste vi pobjednici — reče im. — Igrali ste što ste bolje mogli i sportski ste podnijeli poraz. — Razdragano je razbarušila kosu najbližim glavama. — Uostalom, ovaj je sladoled mito. U subotu ujutro u devet sati imat ćemo poseban p oseban trening. Dođite svi!  — 

7

PRAETORIOUS

*** — Jesi li uzeo sve, Scotte? — doviknu ona s podnožja stepeništa, čvrsto se držeći jednom rukom za ogradu. Pogledavši na svoj mali zlatni ručni sat, opazi da je ostalo još samo devedesetak minuta do polijetanja aviona. Budući da se do aerodroma moraju voziti četrdesetak minuta, bio je zaista krajnji čas da krenu. Pri toj pomisli u uznemirenom želucu osjeti još jači grč. — Scotte? — Budući da joj je s drugoga kata odgovorila samo tišina, uspne se stepenicama i zastade pred otvorenim vratima sinove sobe. Iako su se rastajali već dva ljeta, ovaj treći rastanak nije bio nimalo lakši od prijašnjih. Malen i izgubljen, dječak je, sjedio na rubu kreveta i tupo promatrao kroz prozor jasene u dvorištu. Uvijek su bili takvi ti posljednji trenuci. Za proteklih nekoliko tjedana nastojala je da oboje budu što zaposleniji, jurili su s jednog zadatka na drugi i pokušavali zaboraviti neizbježnu tjeskobu. Ali budući da se nastava završila prošlog dana, istina se više nije mogla odgađati. o dgađati. Tog dana će se njen sin ukrcati u avion i odletjeti na Zapadnu obalu, gdje će provesti cijelo ljeto. Amber polako priđe krevetu, dok joj se u grlu stvarala gruda. Tiho sjede kraj žalosnog dječaka i nježno ga zagrli. Premda ga je učila da može slobodno plakati, dao je sebi oduška tek kad se našao u njenu zaštitničkom materinjem zagrljaju. Tresla su mu se ramena dok su mu se niz obraze kotrljale suze. Smiri se, smiri se — tješila ga je tiho, ljuljajući ljul jajući ga. Plakao je zato što napušta dom i majku. A ona je, j e, jedva obuzdavajući suze, razmišljala o skorom odvajanju od najdražeg bića, od svoje krvi i mesa. Vidjevši njegovu tugu, osjećala se još nesretnijom.  — 

Sekunde su se pretvarale u minute. Nisu htjeli prekinuti taj zagrljaj. Pamtit će ga i tješiti se njime cijelo ljeto. — Volim te, mama — prozbori tada dječak, a njoj se ponovo ovlažiše oči. I ja tebe — s naporom progovori ona tek nakon nekog vremena. — Mnogo, vrlo mnogo, Scotte. Ti to znaš, je li? — On joj kimnu glavicom naslonjenom na njeno rame. — Nedostajat ćeš mi.  — 

8

PRAETORIOUS

Mama — izusti on, odmaknuvši se od nje i pogledavši je — zašto nas ne bi posjetila za nekoliko tjedana?  — 

Znaš da ne mogu, Scotte. Tata će se potruditi da ti ne bude dosadno. Uostalom, ondje su ti baka i djed. Jedva čekaju da te vide. A i strina Sherry i stric Richard... Rich ard...  — 

Još ga ne želiš vidjeti — prošapta dječak, a njegove joj riječi zabiše nož krivice u srce.  — 

Zeljela bih vidjeti tebe, no ti ćeš biti tako zauzet da nećeš ni imati vremena.  — 

 — 

A ti, mama? Što ćeš ti raditi dok budem ondje?

 — 

Pisat ću. Dobro me poznaš, nikamo ne idem bez pera u ruci.

Scott se blijedo osmjehnu. Ponajčešće ćeš biti kod kuće, je li? — upita. Još kao malo dijete, osjećao se ugodnije ako bi točno znao njene namjere, gdje će biti dok on bude u školi, kamo će ona i njegov otac Ron otići kad budu zajedno. Često se pitala razmišija li on o svim njenim trenucima tre nucima u toku dana kao što ona razmišlja o njegovima.  — 

Dio ću vremena provoditi ovdje, ali svakog ću prijepodneva biti u bolnici. Budeš li imao nekakvih teškoća, samo me pozovi tamo. Telefonska će te centrala spojiti s Općom bolnicom, zatim zatraži Propagandni odjei. — Čim je pomislila na taj novi posao, zasjale su joj zelenkaste oči.  — 

Uzbuđena si zbog tog posla. je li? — zapita Scott, odmah naslutivši njenu promjenu raspoloženja. r aspoloženja.  — 

Jesam. Vjerojatno će biti zabavno. Još se nikad nisam bavila propagandom. Ugiavnom radim kao slobodna novinarka. Ovaj put će biti drukčije: cijelo Ijeto ću se baviti jedinom zamisli. S druge strane, drago mi je što ću to raditi samo u toku ljeta, dok tebe ne bude ovdje. Hej, jesi li uzeo fotografski f otografski aparat?  — 

Uh, nisam — odgovori dječak, iznenađeno razrogačivši oči. — Umaio sam zaboravio!  — 

 — 

Ne smiješ ga zaboraviti. Ako namjeravamo sastaviti ljetni 9

PRAETORIOUS

dnevnik, onda su nam potrebne slike. Uzeo si bilježnicu, je li? — upita ona. Budući da je Scotta počelo zanirnati snimanje, najednom im je. oboma palo na um kako bi bilo zgodnc da ovog ljeta napiše potanki dnevni i doda mu snimke. To će ih za budućih tjedana povezivati iz dana u dan.  — 

Uzeo sam je. U kovčegu mi je.

Onda uzmi i aparat — potaknu ga ona i ustade. — Čekat ću te u prizemlju.  — 

Povukavši se u kupaonicu, zagiedala se u svoje napeto lice u zrcalu. Brzo je obnovila šminku, razmrljanu suzama. Na sebi je imaia meku bijelu bluzu i plavu široku suknju, koja joj se sezala samo do koljena i otkrivala potamnjele noge. Dok su se vozili prema aerodromu, oboje bijahu zaokupljeni mislima. Dječak je uzbideno razmišljao o onome što ga očekuje pet tisuća kiiometara daleko, a ocu i »drugoj« polovici svog života. Majka je za to vrijeme razmišljala o kobnoj odluci od koje su prošle već gotovo četiri godine. Jesam ii postupila pravilno? — pitala se tko zna koji put. U pogledu nje osobno nije bilo nikakvih dvojbi; bez Rona je sretnija, ima veće samopouzdanje nego prije. U pogledu Scotta pitanje je zamršenije. Nedostaje li mu obitelj kakva je, premda samo prividno, postojala prije razvoda? Smeta li mu što svake godine mora provesti devet mjeseci bez oca? Budući da raste i postaje zreliji, možda mu je sad muškarac u obitelji potreban više nego prije. Može li mu ona biti i majka i otac, kao što očajnički nastoji otkad su se iz Kalifornije preselili u Massachusetts? Massachusetts? Ponosno pogleda sina. Koliko god su se slagali, ipak su se za proteklih godina prepirali oko koječega, uglavnom oko sitnica. Najčešče oko odjeće. Scottu je bila najmilija stara, poderana i izblijedjela, dok je ona bila sklona urednoj odjeći. Izbjegavao je majice i džempere koje bi mu ona kupila i birao je radije one na kojima bi bila neka uzrečica ili broj. A obuća je, opet bila priča za sebe. Ne samo što nije podnosio toplu obuću od kože nego je i među tenisicama prihvaćao samo one s tamnoplavim prugama sa strane. Napokon mu je popustila i pomirila se s tim. Prepirali su se oko jela; jer je Scottu odbijao sve u čemu je bilo 10

PRAETORIOUS

imalo povrća. Prepirali su se oko vremena kada treba poći na spavanje; često je nalazila džepnu svjetiljku na najnovijem izdanju sportskih novina. Prepirali su se i oko čitanja; tjerala ga je da čita vrednije štivo, no napokon je spoznala kako je bolje da čita išta nego ništa, makar bila riječ samo o sportskim izvještajima ili najnovijem znanstvenofantastičnom stripu. Danas, kad se željela voziti što sporije i što dulje uživati uz Scotta, nije bilo baš nikakvih zastoja u prometu. Na vidiku se već pojavio aerodrom. Želudac joj se grozničavo stisnuo dok je gledala goleme ptice kako slijeću i uzlijeću. uzli jeću. Uskoro je predala sinovu prtljagu, porazgovarala sa Stjuardesom i pripremila se za konačni rastanak. Divila se Scottovoj odlučnosti. Činilo se kao da se on već oprostio od nje kod kuće, u svojoj sobi. Sad se već pomirio s ljetom bez majke. Donekle je bilo i uzbudljivo letjeti svake godine s jedne obale na drugu. Prava pustolovina. Nastojao je sve gledati s ljepše strane... pogotovu zato što mu nije ostao nikakav drugi izlaz.  — 

Budi dobar, Scotte! — prošapta Amber. — Volim te.

I ja tebe — tiho joj odgovori. Lijepo provedi ljeto, mama. Telefonirat ćeš mi, je li? — Za djelić sekunde u očima mu se odrazi sumnja.  — 

Svake nedjelje! — odvrati Amber i osmjehnu se kroza suze. — Zdravo, dušo!  — 

Zustro se okrenula i otišla, zaslijepljena suzama. Vraćajući se prema pristanišnoj zgradi, izvadila je rupčić, obrisaia obrisaia oči i produžila. Stajala je kraj golemog prozora i napeto gledala, čekajući da avion krene. S lijeve i desne strane stajali su ljudi koji su isto tako patili zbog rastanka, no ona nije ih ni vidjela. Stajala je ukočeno, jednom se rukom držeći oko struka, a drugom stežući rupčić i pokrivajući drhtave usne. Je li bila tako plačljiva i kad je, kao dijete, odlazila na ljetovanje u dječja odmarališta? Sve joj se to činilo činil o vrlo dalekim. Avion je polako krenuo i zaletio se po pisti. Tek kad su mu se kotači odvojiii od tla, izdahnula je zrak što ga je nesvjesno zadržala u plućima. Tek tad ju je obuzeo umor. Iznenada klecavih koljena, objema 11

PRAETORIOUS

se rukama grčevito uhvati za ogradu. Nije vam dobro? — trgnu je glas s lijeve strane i odmah vrati u stvarnost.  — 

Načas je digla pogled prema visokom čovjeku kraj sebe, a onda se opet okrenula u stranu. Nije mi ništa — odgovori. Mukli prizvuk njena glasa poreče tu tvrdnju.  — 

Neznanac je nastavi promatrati, gotovo kao da je proučava. Užasno ste blijedi — obrati joj se ponovo. — Ne bi li bilo bolje da sjednete?  — 

Njegov joj se glas nekako činio poznatim, no nije ga mogla smjestiti smjestiti nikamo. n ikamo. Zaista mi nije ništa — odvrati mu. Kao da želi uvjeriti samu sebe, pusti ogradu, zatim se predomisli kad su joj koljena ponovo počela popuštati. — Zapravo, ne bi bilo loše da sjednem.  — 

Ne progovorivši više ni riječ, muškarac je čvrsto uhvati za lakat i odvede do svijetloplavih stolica nekoliko metara m etara od prozora. Je li vam sad bolje? — upita je. Kad je potvrdno po tvrdno kimnula, sjedne sjedne kraj nje. Začudo, njegova joj je blizina ubiažila groznu prazninu što ju je osjećala u sebi. Premda ju je i dalje promatrao ispitivački, odrekao se razgovora, naslutivši da trenutno nije raspoložena za razgovor. Oko njih su se užurbano vrzali putnici i žamorili. Amber je napokon digla pogled.  — 

Hvala vam — reče. — Očito sam umornija nego što sam i slutila. Protekli su mi tjedni bili suviše naporni.  — 

 — 

Znam — odgovori on i malo se osmjehnu.

Činilo se da je to kazao iskreno, a ne samo zato da bi nešto rekao. Kao da je govorio iz vlastita iskustva. Ona ga znatiželjno pogleda. Imao je tamnoplavo odijelo, svijetloplavu košulju i prugastu kravatu. Bokovi su mu bili uski, a ramena široka. Ravnomjerno preplanula koža pokazivala je da slobodno vrijeme provodi na suncu, no čvrste crte lica su odavale da nije sklon ljenčarenju. Kad im se sreo pogled, njegove se 12

PRAETORIOUS

plave oči prikovaše uz njene. Shvativši da se nepristojno zagledala u njega, Amber pocrveni.  — 

Oprostite, nekako ste mi poznati — reče mu.

 — 

I vi meni, ali se ni za živu glavu ne mogu sjetiti gdje smo se

sreli. Zbunjena otrcanošću tih riječi, Amber pogleda prema prozoru i u daljini opazi kako se još jedan golemi mlažnjak diže s piste. Ponovo pomisli na Scotta, koji je već negdje u zraku i leti l eti na zapad. Hej, ponovo ste se snuždili a oči su vam se zamutile! — zadirkivao ju je on dubokim glasom. Tek kad je to izrekao, spoznala je da su joj suze opet navrle na oči. Nastojeći da se pribere, pogledala ie sklopljene ruke u krilu.  — 

 — 

Vrlo mi je... teško — prozbori. proz bori.

 — 

Znam,

Opet je to suosjecanje bilo iskreno, kao da ga pokazuje po kazuje netko tko je doživio slične osjećaje. Zašto joj se on čini tako poznatim, upitala se ona ponovo. Sin mi je otputovao k ocu. Kod njega će provesti ijeto — reče ona tiho, začuđena što govori tako otvoreno, jer inače nije otvarala dušu neznancima. Ali, on i nije pravi neznanac.  — 

Mogu vam reći — progovori on iznenada — onda sam uistinu bio pomislio da vam je on brat...  — 

13

PRAETORIOUS

GLAVA II

Amber ga iznenađeno pogleda. Onda mu nije vidjela kosu i oči jer su ih skrivale kapa i tamne naočale, no čeljust i usta mu je dobro zapamtila. Kako ga nije odmah prepoznala? p repoznala?  — 

Aaa! — prozbori i nasmiješi se. — Trener. Tr ener.

 — 

Aaa, trenerka — odgovori on.

Hm — promrmlja Amber, sjetivši se onog teškog poraza — nisam baš osobita trenerka kad mi momčad gubi sa šezdeset prema dvadeset devet.  — 

Ne jadikujte. Moji su »mladunci« prošli tako već u idućoj utakmici. Očito im je uspjeh udario u glavu.  — 

Oboje se tiho nasmijaše. Nas ne muče takve teškoće — reče ona. — Štoviše, popravili smo se. Pobijedili smo u svim posljednjim utakmicama. Drugi su griješili još više nego mi.  — 

Slušajte, jeste li za šalicu kave? Nisarn gotovo ni doručkovao, žureći se da bih stigao ovamo do deset i trideset.  — 

Ne znam — osmjehnu se ona. — Inače se ne sastajem sa strancima na aerodromu. Mogu li se pouzdati u vas?  — 

Znate, da vam i nisam prepoznao te lijepe noge, bila bi vas naposljetku odala vaša vatrenost Ali maloprije ste uistinu izgledali kao da vam je pozlilo. Možda bi bilo dobro da pojedete nešto nešto uz kavu.  — 

Nikad ne doručkujem s muškarcima — odgovori Amber, najednom vragolasto — pogotovu s oženjenima. — U mislima je vidjela njegovu tamnokosu kćerku.  — 

 — 

Razveden sam.

On je divan muškarac, pomisli Amber. Kako ga je ikoja žena pri zdravoj pameti mogla pustiti da ode? Doduše, kad se živi s nekime iz dana u dan, mogu se doživjeti svakakva iznenađenja; ona to zna vrlo dobro. Ne, iako je on zgodan, najpametnije joj je da ode svojim putem. 14

PRAETORIOUS  — 

Hvala vam, ali moram mor am se vratiti kući...

Zar uživate u velikoj staroj kući, sagradenoj za bračni par i djecu, koja je najednom zlokobno tiha?  — 

 — 

Kako znate da živim u »velikoj staroj kući«? — zapita ona.

Nije oklijevao ni trenutak. Živite u Doveru, nije li tako? Barem su u košarkaškoj Maloj ligi sudjelovale samo momčadi iz toga gradića. Budući da ga dobro poznam, postoji vrlo velika vjerojatnost da živite u velikoj staroj kući.  — 

Živim, pogodili ste. Povratak u nju bit će grozan. — Njena je otvorenost ponovo iznenadi.  — 

 — 

Onda, hoćemo li doručkovati? doručkovati?

 — 

Mogli bismo — odgovori ona kimnuvši.

Spazivši joj sjetu u očima, on je uhvati za ruku. Dopustila mu je to i pošla s njim. Premda je na nogama imala sandale s visokim potpeticama, bio je mnogo viši od nje. Kako je bilo već kasno za doručak, a još rano za objed, u restoranu su zatekli malo gostiju. Okruženi ugodnom tišinom, tišinom, sjedoše za stol kraj prozora i šutke se zagledaše u jelovnik. Šesto osjetilo otkrilo je Amber da je on opet napeto promatra. Digavši glavu, srela je njegov pogled i malo se zbunila zbog zagonetnog izražaja u njegovim očima. Zar nešto nije kako valja? — prošapta ona. — Gledate me tako kao da sam nekakvo čudovište, kao da mi je na čelu treće oko.  — 

On se tiho nasmijao. Ne, ne vidim ništa tako strašno. Ali nekako ste drukčiji nego onog dana na utakmici.  — 

 — 

Ta nemam uvijek na sebi kratke hlače, majicu i kapu!

 — 

Trebalo bi da ste uvijek ovako odjeveni Izgledali ste sjajno!

Aha, iz toga mogu zaključiti kako izgledam sada. Moram vam napomenuti da sam jutros, dotjerujući se, potrošila dvostruko više vremena nego inače..  — 

 — 

U stankama između napadaja plača? 15

PRAETORIOUS

Uzvrpoljivši se pod njegovim pronicavim pogledom, Amber okrenu glavu u stranu i odahnu kad im je prišla konobarica. On je zatražio jaja sa slaninom, dvopek i kavu, a ona čajno pecivo i kavu. Zar nećete pojesti ništa drugo? — upita on tiho. Čim se konobarica udaljila, dodao je: — Dobro bi vam došlo nekoliko kilograma. Premda ste ovako odjeveni, ipak se vidi da ste omršavjeli od našeg prošlog susreta.  — 

Oprostite, nisam zapamtila vaše ime? — prozbori ona vrlo ljupko i podrugljivo, sjetivši sjetivši se da se nisu valjano v aljano ni upoznali.  — 

Dopustite da se predstavim, ja sam Zachary Wilder. Promatrao ju je netremice. — Vidi se da ste iscrpeni. Trebalo bi da se pošteno naspavate.  — 

Baš vam hvala na savjetu — odgovori ona zajedljivo i zaustavi bujicu sličnih riječi što joj je navrla na usta. On ima pravo, pomisli. Istina je sve što je rekao. Zajedljiva sam zato što sam već tjednima napeta. — Oprostite — izusti tiho. — Jednostavno sam se odvikla od toga da se netko brine o meni. Odavno... — Zašutjela je da ne bi izvalila nešto plačljivo. Uostalom, on ju je shvatio. Shvativši to, najednom je osjetila kako se u njoj probudila znatiželja. — U Doveru se nastava završila jučer. Zar je i vaša kćerka otputovala avionom?  — 

Kad je digao pogled, u očima mu je opazila bol. Ali glas mu je bio smiren kad je odgovorio.  — 

Da, otputovala je u Chicago. K majci i djedu.

 — 

Hoće li cijelo ljeto ostati tamo?

Do dvadesetog kolovoza. Tad će biti opet samo moja. — Osmjehnuo se blago i tužno.  — 

 — 

Zacijelo je muškarcu vrlo teško ako mora m ora sam odgajati kćerku.

 — 

Zar je lakše ženi koja sama odgaja sina?

Potpuno shvativši smisao njegovih riječi, Amber je zamišljeno pijuckala kavu. Ne, vjerojatno nije lakše. Samo, budući da radi kao slobodna novinarka, ona se može potpuno posvetiti posvetiti djetetu. A on?  — 

Što radite? — zapita ona iznenada. 16

PRAETORIOUS  — 

Ja sam liječnik.

Znači, maloprije ste mi dali liječnički savjet, preporučivši mi spavanje? — reče ona i nasmija se.  — 

 — 

Moglo bi se reći.

 — 

Imate li privatnu ordinaciju?

 — 

Nemam. Radim u Općoj bolnici.

 — 

I ja ću ovog ljeta biti u bolnici — reče ona.

Na licu mu se odmah odrazi zabrinutost.  — 

Znači, ipak ste bolesni?

 — 

Ne, nisam. Radit ću ondje u toku ljeta. To je sve!

Vidljivo je odahnuo i nasmiješio se. Donekle se čudila što se tako zabrinuo za zdravlje nepoznate osobe, ali to je pripisala njegovoj vrsti posla.  — 

A što vi radite? — zapita je on.

Pišem. Ovog ću ljeta raditi u Propagandnom odjelu. Pripremit ćemo sve u vezi s onim novim fondom. fo ndom.  — 

On kimnu i zamisli se. Zatim se trgnu. — A što radite inače... kad ljeto ne provodite u Propagandnom

odjelu?

 — 

Tražim posao gdje god mogu.

Što pišete? — Načas je pogledao konobaricu, kojaim je upravo donijela naručeno jelo.  — 

Iznenađeno spoznavši da je ogladnjela, Amber je namazala pecivo maslacem i zagrizla zalogaj. Pišem svašta — odgovori. — Političke članke, opise raznih događaja i doživljaja...  — 

 — 

Što ste najnovije napisali?

Pripremam prikaz svega onog što sam doživjela kao trenerka momčadi u Maloj ligi.  — 

17

PRAETORIOUS  — 

Znači, zato ste se prihvatili košarke!

Ne, svakako bih bila trenirala tu momčad — odgovori ona prkosno. — Radi Scotta. Čini mi se da sam donekle ispunila prazninu koja mu je nastala u životu.  — 

— Ispunili ste je? — izusti on tiho. Pitao ju je ono što je vrlo često pitala i samu sebe. Spustivši pogled, zamislila se. Odakle ona može znati kako se u vezi s tim osjeća Scott? Zna samo da joj takvo ponašanje ublažuje osjećaj krivice. Slegnuvši ramenima, pogleda ga i promijeni predmet razgovora. Uglavnom, časopis »Boston« tiskat će mi članak ako ga napišem. Zato ga pišem! — Ponovo obrati pažnju pecivu. — Koliko dugo živite u Doveru? Sudeći prema naglasku, niste odavde.  — 

Niste ni vi. Nagnuo se natrag i zagledao se u nju. — Živim ovdje osam godina. Četiri sa ženom, četiri bez nje. A vi?  — 

 — 

Tri godine. Sama.

Bol zbog praznine i samoće nesvjesno joj je na trenutak iskrivila lice. On je to zapazio i dugo razmišljao o tome. Napokon je rukom dozvao komobaricu da joj plati. Moram se vratiti u bolnicu. Tijekom cijelog tjedna slobodan sam samo pola dana. Slušajte, današnji će vam dan biti vrlo težak. A ni ja se baš ne radujem povratku u praznu kuću. Kako bi bilo da nakon završena posla dođem po vas i odvedem vas na večeru?  — 

Iako je uživala u njegovu društvu, koje joj je baš sad bilo prijeko potrebno, Amber je zatresla glavom, Hvala vam na pozivu, ali to nema smisla. Moram se naviknuti na samoću, inače neću moći podnijeti ljeto. Bit će mi predugo.  — 

 — 

Bit će toliko dugo koliko vi budete htjeli — odvrati on.

Opet je uvidjela da u njegovim riječima ima istine. No mora pripaziti kako će ispuniti svoje vrijeme. To bi moglo biti opasno. On je previše zgodan, previše muževan, previše susretljiv.  — 

Nastojat ću što više raditi — izreče ona naglas svoje misli. — 18

PRAETORIOUS

Uostalom, vi mi i ne znate ime. Kako me možete pozvati na večeru? Zvat ću vas »trenerkom«. Oh, kako ste bili lijepi u onim kratkim hlačicama!  — 

Kolebajući se da li da to shvati kao pohvalu ili da se razljuti, Amber šutke objesi torbicu o rame i ustade. Hvala vam za doručak, Zachary. Okrijepio me. — Okrenuvši se na peti, žustro se udalji. Nedostajao joj je dugi konjski rep kojim bi mahnula.  — 

Liječnik ju je sustigao prije nego što je ušla u dugi hodnik.  — 

Gdje ste ostavili auto? — zapita z apita je.

 — 

Pred zgradom.

Pred zgradom? Niste, valjda... — Odmah je naslutio što joj se sprema. Kad Kad su skrenuli iza ugla i približili se glavnom ulazu, spazila je policajca, kako mimo, piše kaznu zbog parkiranja.  — 

Hej, čekajte malo! — viknu ona i potrči prema autu, pokazujući onu vatrenost kojom je očaraia Zacharyja Wilđera na košarkaškom igralištu. Potpuno zauzeta novim nevoljama, zaboravila je tamnokosog liječnika koji je ostao otraga, ruku podboćenih o bokove i zadovoljno se smješkajući. Kad je završila uzaludnu prepirku s policajcem i sjela u auto, Zachary je već bio nestao.  — 

Vozeći se kući, spoznala je da je doručak s njim bio vrio ugodan. Osim toga, morala je priznati da joj je Zachary Wilder barem privremeno uspiešno odvratio misli od Scottova odlaska. Na žalost, taj predah je bio prekratak. *** Zamisli, dao mi je ceduljicu o kazni, premda sam ga pokušavala na sve moguće načine uvjeriti kako to nema smisla i nagovoriti ga da odustane od toga! Pucala sam od bijesa, Corey! — Telefonska se žica omotala oko kuhinjskog stolca dok se Amber dizala i sjedala, brišući mrvice sa stola, namještajući cvijeće u vazi, trljajući mrlju na ulaštenoj —

19

PRAETORIOUS

plohi i sve vrijeme razgovarajući s prijateljicom. Smiri se, Amber! — govorio joj je blagi glas s druge strane žice. — Scott je otputovao bez ikakvih neprilika, je li?  — 

Amber se ukoči i duboko uzdahnu. u zdahnu. Da, otputovao je. Uskoro će stići tamo. Nadam se da će ga Ron dočekati. Još je premalen da putuje sam.  — 

Danas mnoga djeca putuju sama — napomenu joj Corey. U tom pogledu zrakoplovne kompanije imaju već bogato iskustvo. Vjerujem da je u tom avionu bilo i druge djece.  — 

 — 

Da, bilo je — prizna Amber, sjetivši se Liz Wilder — ali se ipak

plašim. Slušaj, Ron ga je uvijek dočekao, pa će i ovaj put. Obje znamo da te ne muči to, nego nešto drugo. Pretiho ti je u kući, je li?  — 

Corey je bila Amberina najbolja prijateljica. Njoj se uvijek ispovijedala. Tiho je kao u grobu! Nastojala sam biti što bučnija, ali sam se naposljetku umorila i sad je sasvim tiho. O, Corey, jesam li postupila kako valja?  — 

Jesi, jesi! To već pripada prošlosti, Amber! Kad bi prestala sažaljevati samu sebe, morala bi priznati da si učinila najpametnije. — Corey je poznavala nju i Rona dok su bili u braku i vidjela je kako je razvod djelovao na nju. Oslobodivši se Rona, Amber je postala napokon osoba. Ličnost. — Znaš, loše je što odviše piliš po prošlosti. pr ošlosti.  — 

Samo kad sam s tobom, Corey. Ti to znaš. Ti si mi najbolja prijateljica, i tebi mogu pričati o svim svojim strepnjama i nesigurnostima. Inače ih uglavnom prihvaćam šutke i marljivo radim.  — 

Njih dvije su se družile još od djetinjstva i razdvojile su se samo dok je Corey studirala medicinu na Istoku. Nakon toga joj se Amber pridružila u Bostonu, razvedena, sa sinom. Corey se udala, ali, neprestano zauzeta svojim liječničkim poslom, nije imala vremena za trudnoću. Dijete joj je nadomjestio Scott.  — 

Da, i ovog ćeš ljeta raditi marljivo — reče Corey. — Kad 20

PRAETORIOUS

počinješ raditi u... onoj kućerini? Amber se nasmiješi. Stidi se, Corey! Nije pošteno da mi kvariš veselje, samo zato što radiš u Dječjoj bolnici. Bit ću desetak minuta udaljena od tebe!  — 

Znam, zlato, ali bilo bi mi milije da radiš kod mene. Tada bismo mogle, na primjer, zajedno objedovati.  — 

 — 

Objedovati? Zar se u Dječjoj bolnici jede?

Ukrademo ponešto klincima iz tanjura kad okrenu glavu. Bilo kako bilo, baš mi je žao što nećeš biti kod mene.  — 

 — 

Imaš Petera. Nije ti potrebno nikakvo drugo d rugo društvo za objed!

Kad je Corey prasnula u smijeh, Amber ju je lako zamislila, onako zavodljivu i crvenokosu, u bijelom, kako privlači sve poglede. Peter mi je muž! Vidim ga za doručkom i za večerom, što će mi još i za objedom?  — 

 — 

A-a, ne možeš me prevariti, Corey. Obožavaš ga... priznaj!

Hm, vjerojatno imaš pravo. Obožavam ga. No nisi mi odgovorila o dgovorila na pitanje. — Corey je namjerno skrenula razgovor sa svoje sreće. — Kad počinješ raditi u bolnici?  — 

 — 

U ponedjeljak. Bit će zanimljivo.

 — 

Vjerojatno. Samo, slušaj me dobro, mala. Otvori oči!

 — 

Da otvorim oči? O čemu govoriš?

 — 

Čuvaj se!

 — 

Cega, zaboga? — uzviknu Amber.

Muškaraca, ludice! Uh, što ću s tobom? Nemoguća si! U toj bolnici, premda nije ona prava, ima čarobnih liječnika!  — 

 — 

Corey, dobro znaš da me ne zanimaju.

Eh, to govoriš sada, ali poslije bi se mogla predomisliti. Stoga ti kažem, čuvaj se!  — 

 — 

Neću se predomisliti! — odgovori Amber, prihvativši šalu. 21

PRAETORIOUS

Corey je nastoji bar načas razveseliti i pomoći joj da zaboravi odlazak sina. — Odrekla sam se muškaraca. Zauvijek! I gotovo! g otovo! Corey nije odustajala. Slušaj — reče prije nekoliko tjedana upoznala sam jednog strašnog tipa. Svidjet će ti se.  — 

 — 

Ništa od toga!

 — 

Zgodan je i pametan.

 — 

Svejedno!

Zar nećeš doći ni k nama na večeru? Neka muškarci brbljaju o poslovima dok jedemo. Hajde, dodi! Onda, što kažeš?  — 

 — 

Neću!

Priznajući poraz, crvenokosa liječnica je uzdahnula. Ti si izgubljen slučaj... ali ćut ćemo se još, Amber. Pred tobom je cijelo ljeto, imat ćeš mnogo slobodnih večeri, pa ću te izvući iz kuće barem jednom, makar me to stajalo glave! gl ave!  — 

I moglo bi te stajati. — Amber se osmjehnu, zadovoljna svojom odlučnošću.  — 

Ne nosi mi ružičasto cvijeće na grob — nasmijala se Corey. — Ne slaže se mojom kosom. Razumiješ? Razumiješ?  — 

 — 

Razumijem! Nego, Corey... Cor ey...

 — 

Daaa...?

Kako bi bilo da nas dvije objedujemo same jednog dana u tvom bolnićkom restoranu?  — 

 — 

Slažem se. Čut ćemo se!

Spuštajući slušalicu, Amber je bila smirenija nego prije razgovora. U mislima je zahvaijivala odanoj prijateljici. Zaista će biti zabavno objedovati s njom. Zapravo, gledajući s vedre strane, stošta će joj ovog ljeta biti žabavno. Možda će idućeg tjedna... Ustade i polako prođe kroz praznu kuću. Iako su protekle već tri godine, sviđala joj se kao i prvog dana kad ju je ugledala. Budući da je 22

PRAETORIOUS

zgrada bila stara i prilično zapuštena, kupila ju je razmjerno jeftino. Potom su ona i Scott štošta popravili sami; za druge je popravke pozvala tesara i limara. Jedno s drugim, kuća je bila udobna i velika, sa svih strana okružena hrastovima, javorima i borovima. Moglo joj se prići samo dugim popločenim puteljkom s ulice. Iako su mnoge susjedne kuće imale staje, ona i Scott su jahali samo na biciklima. Osmjehnula se u sebi zamišljajući kako će se Scott uzbuditi kad mu u kolovozu, čim se vrati kući, pokloni bicikl sa deset brzina. Tad će se oboje moći voziti daleko. Razmišljanje o tome ispuni je dubokim uzbuđenjem, a onda je zapljusnu samoća kad se sjetila da do njegova povratka ostaje punih osam tjedana, Nevoijko je pripremila sebi večeru. Nekoliko je minuta prebirala po jelu i gurala ga amo-tamo, zatim je oprala posuđe i povukla se u radnu sobu. Tu je bilo njeno svetište. Unutra je imala samo police s knjigama, pisaći stol i stolicu. Sjede i pripremi se za pisanje o košarkaškoj Maloj ligi. Već je kao podsjetnik, zapisala neke misli. Ali pogled joj je odlutao kroz prozor. Bosim je stopalom gladila nogu stolice i tiho bubnjala noktom po stolu. Nije se mogla usredotočiti na pisanje. U mislima je neprestano vidjela Scotta... vidjela ga je kako leti potpuno sam u onom golemom avionu, kako stiže na Zapadnu obalu i sastaje se s ocem. Misli joj skrenuše na Rona. Nekoć su vjerovali da se duboko vole. Sastajali su se već u srednjoj školi, bili su školski drugovi, najbolji prijatelji... oduvijek su bili vrlo bliski jedno drugome. Istodobno su bili vrlo mladi, pravi idealisti, upomi u svojoj ljubavi. Budući da su im se roditelji protivili vjenčanju, pobjegli su i vjenčali se. Roditelji su im savjetovali da malo pričekaju, no rodio se mali Scott. Potom su i njegovi i njeni roditelji nemoćno gledali kako se raspada brak, zabrinuti, ali i spremni za pomoć. Njeni roditelji još žive u onoj kući u Marylandu u kojoj je i odrasla. U svako su doba voljni da pomognu, iako su se nekoć protivili njenu braku. Ali ona se baš zato ne može vratiti k njima. Bio bi to potpun poraz. Doživjela bi još veće poniženje, pogotovu kad bi se doznalo... a moralo bi se doznati... zbog čega se razvela. 23

PRAETORIOUS

Ljuteći se na sebe zato što opet razmišlja o mučnoj prošlosti, Amber baci olovku, skoči sa stolice i odgodi pisanje za prikladnije vrijeme. Ne podnoseći više tišinu, nestrpijivo je odjurila u Scottovu sobu i uključila njegov magnetofon. Počela je sređivati njegov ormar. Bio je to uobičajeni obred nakon njegova odlaska početkom ljeta. Jednom na godinu vadila je iz ormara sve ono što je smatrala suviše starim ili otrcanim i bacala. Ali i od tog je posla ubrzo odustala. Nemirno je nastavila lutati kroz kuću. Nije mogla shvatiti zašto su joj samoća i praznina u želucu ove godine mnogo mučnije nego inače. i nače. Tad je otišla u garažu iza kuće, izvukla svoj novi bicikl sa deset brzina i, provjerivši ima li u gumama dovoljno zraka, odvezala se prema ulici. Budući da je uživala u takvoj vrsti razgibavanja, kupila je sebi za prošli rođendan novi bicikl. Dover je, s vrlo blagim uzbrdicama, bio kao stvoren za vožnju. Do sunčeva je zalaska ostao još jedan sat. Okrećući brzo pedala, osjećala je kao napetost postepeno popušta u njoj. Prešla je mostić nad rijekom Charles, bistrom i iskričavom pod kosim sunčevim zrakama. Iako se već udaljila osam-devet kiiometara od kuće, nastavila se voziti, jer se htjela što više umoriti. Od napora su joj podrhtavali mišići na bedrima. Povremeno bi se uspravila, ne usporivši nimalo. Osjećala se slobodnom dok joj je vjetar mrsio kosu i gladio obraze. Skrenula je prema tratini oko fakulteta. U udolini se sjalo jezerce poput dragulja. Tu se napokon zaustavila. Sišavši s bicikla, sjede na meku travu. Gledajući dvoje mladih koji su se, sjedeći na obali, držali za ruke i mahali nogama, sjeti se bezbrižnih dana nakon vjenčanja s Ronom. Tad su već bili studenti, brucoši na Sveučilištu Stanford. Vjerujući da su zaljubljeni, često su sjedili kao ovo dvoje mladih i uživali u uzajamnoj naklonosti. Što li se dogodilo poslije? — upita se zbunjeno. Točnije, zašto se to dogodilo? Premda su prošle već četiri godine, još se ni sad nije nimalo približila prihvatljivu odgovoru. Uzrujano je okrenula glavu, bježeći od tih misli, prema suprotnoj obali jezerca. I tad joj zastade dah. Ondje je, kraj kasno procvjetalog vučjeg drena, stajao neki 24

PRAETORIOUS

muškarac. Visok i vitak, netrimice ju je promatrao. Držao je kacigu, a u blizini mu je bio bicikl. Tamne su mu naočale skrivale oči. Svojim ju je držanjem podsjetio na samopouzdanje što ga je jutros vidjela kod Zacharyja Wilđera. Nije moguće da je to on! Bila bi to prevelika slučajnost. Hm, možda je to ipak on? Ovim se putem voze mnogi. Evo, na obližnjem znaku piše da je to biciklistička staza. Nesvjesno grickajući donju usnicu, ukočila se kao kip. Dolazi li on često ovamo? Bi li ga srela već i prije da se redovito vozila ovamo? Ako je biciklist s druge strane jezerca uistinu Zachary, je li se dovezao ovamo radi pukog užitka ili je i on pokušao suzbiti neki svoj nemir? Odmah je odbacila tu mogućnost. Čovjek poput njega nema takvih teškoća. Kad je odbila njegovo društvo, zacijelo je vrlo lako mogao izabrati neku drugu ženu po svojoj volji; sve se, u to nema sumnje, lijepe za nj. No, pomisli, i ne postoji nikakav čvrst dokaz da je ono zaista Zachary Wilder. Ako i jest, nije baš ničim pokazao da ju je prepoznao. Sjedila je kao očarana, gotovo ne dišući. Ako je to on, što radi ovdje? Ako nije, zašto je gleda netremice? Napokon je suton natjera da ustane i popne se na bicikl. Jedva jedvice se svladala da se ne osvrne i pogleda ga još jednom. Stekla je dojam da on ima nekakvu čudesnu, magnetsku moć. Do jutra je već sve zaboravila. Naspavavši se pošteno, osjećala se mnogo odmornijom i smirenijom.

25

PRAETORIOUS

Glava III

Idućih joj se dana raspoloženje mijenjalo od krajnosti do krajnosti: od poduzetnosti do lijenosti, od lakomislenosti do ozbiljnosti, od oduševljenja do ravnodušnosti. Kroz sve to se provlačila nit samoće koju je pripisivala Scottovu odlasku. Ali kad je u nedjelju pozvala telefonom Santa Barbaru i veselo pročavrljala sa sinom, bez stezanja u vratu i suza u očima što su je mučili u toku tjedna, shvatila je da se već poprilično smirila. U ponedjeljak ujutro je došla prvi put u Propagandni odjel Opće bolnice i doznala što se očekuje od nje. Prikupljao se novac za Međunarodni centar za sportsku medicinu. U toj je zamisli sudjelovalo nekoliko zemalja, pa joj je trebalo dati što veći publicitet. Uzevši hrpu svakakvih spisa s potrebnim podacima, Amber je otišla iz bolnice ubrzo poslije jedan i zaputila se kući da bi pregledala sve to. Listajući te papire, uskoro je opet naišla na poznato joj ime: Zachary Wiider. Doznala je da je on šef Ortopedskog odjela. Na tom se položaju našao još prije pet godina, kao trideset četverogodišnjak. Bio je najmlađi šef otkad postoji bolnica. Istaknuo se svojim znanjem i radom. Štoviše, bio je već predviden za budućeg upravitelja novog Međunarodnog centra. Amber je zadivljeno uzdahnula i zagledala se kroz prozor. Morat će porazgovarati s doktorom Wilderom. Taj joj je intervju vrlo važan za cijeli rad. Ipak, premda je kao siobodna novinarka razgovaraia već s mnogim istaknutim iičnostima, ovaj put se uznemirila pri toj pomisli. Dogovorivši se s njegovom tajnicom da će doći u četvrtak prije podne u njegov ured, vjerovala je j e da on možda neće ni naslutiti tko želi intervju. Ne zna joj ime. Možda je trebalo da se predstavi kao »trenerka«, pomisli veselo. Bar bi tajnica imala o čemu razmišljati: U četvrtak ujutro se dotjerivala dulje nego inače. To je spoznala tek kad je došla u ured i opazila da već svi marljivo rade. Nekoliko minuta prije ugovorenog sastanka ponovo je šmugnula u ženski nužnik i osvježila šminku. 26

PRAETORIOUS

A sad u napad, Amber! — promrmljala je pogledavši se još jednom u zrcalo i osmjehnuvši se. Odlučno se upravila i krenula kroz hodnik.  — 

Tajnica je uvede u malen i skroman ured, na čijim je zidovima bilo nekoliko uokvirenih diploma. Police bijahu pretrpane raznim najnovijim medicinskim časopisima. Doktor Wilder se zadržao malo dulje u operacijskoj dvorani — reče joj tajnica. — Doći će brzo. Imate li što za čitanje dok čekate?  — 

Ah, imam sasvim dovoljno za čitanje — odvrati Amber i, nasmiješivši se, pokaza debeli fascikl s raznim podacima što ga je držala u ruci. — Ne brinite za mene.  — 

Hoćete li kavu? — nastavi uslužno privlačna tajnica. Amber joj zapazi na ruci vjenčani pr prsten sten i, tko zna zašto, odahnu.  — 

Ne, hvala. Popijem li još jednu šalicu kave, počet ću se tresti. Sjedit ću i još jednom pregledati bilješke.  — 

Pokazavši joj osmijehom da je razumije, tajnica ostavi vrata otvorena i vrati se za svoj stoi. Kako li se osjeća radeći kod njega? — pitala se dokono Amber dok joj je pogled klizio po pojedinostima u sobi. Nije bilo nikakvih osobnih stvari, osim male slike njegove kćeri Liz. Živi li on ljeti, kad je potpuno sam, bezbrižno i razuzdano kako se može oćekivati od takva slobodnog muškarca? Dabome, u bolnici ima mnogo privlačnih sestara, a i liječnica, li ječnica, poput Corey, Uostalom, ne mora ni tražiti zabžtvu u bolnici; Boston je pun lijepih žena. Nesvjesno provjeri je li joj bluza dobro zakopčana i pogladi nabore na suknji. Uznemireno pipajući zlatnu naušnicu, pitala se zašto je tako nemima. Kad se s tajničinim jednoličnim tipkanjem stopiše muški koraci, ubrzalo joj se bilo. Heeej, trenerko! — Zastao je na vratima, veselo se smiješeći, a onda je ušao i zatvorio vrata. — Kako ste?  — 

Amber za trenutak zanijemi. Čini mi se da ste vrio zadovoljni sami sobom — reče mu naposljetku. — Zar zato što kasnite samo deset minuta?  — 

On shvati njene riječi suviše ozbiljno, pogleda na sat i strese 27

PRAETORIOUS

glavom. Oprostite zbog toga — odgovori joj. — Operacija je bila teža nego što sam očekivao. Zapravo, prava je sreća što sam zakasnio samo deset minuta. Poslije operacije sam se vraški brzo prao, vjerujte mi. Ponovo joj se nasmiješi. — Onda, kako ste? — zapita je.  — 

Dobro, hvala — odgovori ona. — Nekoliko je dana bilo teško, ali sad je već... bolje.  — 

 — 

Radite li mnogo? mno go?

Da. — Suočena s prodomim pogledom njegovih plavih očiju, najednom se zbunila i gotovo zaboravila radi čega je došla. Ovo je ipak poslovni sastanak, podsjeti sama sebe. Zachary Wilder nema previše vremena za ovakva čavrljanja.  — 

 — 

Izvolite? — potaknu je on, kao da joj je pročitao misli.

Htjela bih vas samo nešto pitati. Pripremit ćemo nekoliko okružnica i u njih unijeti neke navode. — Amber je posegnula za bilježnicom i malim magentofonom. — Smijem li snimiti naš razgovor? — Iz puke je uljudnosti zatražila dopuštenje; slutila je da se neće protiviti.  — 

Samo ako budem imao pravo na postotak od dobiti kad se proslavite ovim intervjuom — odvrati on. Oboje se veselo nasmijaše. Amer osjeti kakao popušta, napetost u njoj. Uspio ju je ohrabriti. On zacijelo uspijeva učiniti sve što zamisli. Ta je pomisao i utješi i uznemiri.  — 

Pričajte mi o projektu — zamoli. — Jeste li vi prvi zamislili Međunarodni centar za sportsku sportsku medicinu?  — 

Nisam. Ta zamisao postoji već neko vrijeme. No vrlo je dug put od planiranja nečega tako opsežnog do njegova ostvarenja. Ja sudjelujem svim svojim sposobnostima u pripremanju ostvarenja, no nisam jedini. Ima nas mnogo. — Zastade, promatrajući je. — Sad izgledate mnogo bolje. Vjerojatno spaivate dovoljno.  — 

Zbunila ju je njegova nagla promjena teme. Prešao je s poslovnog ,razgovora na osobni na trepnuvši okom.  — 

Da, spavam dovoljno. — Amber pročisti grlo. Uznemirila ju je 28

PRAETORIOUS

njegova blizina. Duge su noge, prekrižene u razini gležnjeva, bile preblizu da bi mogla sabrano razmišljati. Odlučno spusti pogled na svoje bilješke. — Znam da postoje... već mnoge... sportske klinike. — Nadajući se da će on shvatiti njeno mucanje kao posijedicu razmišljanja, pokuša otjerati iz glave sve osim intervjua. — U čemu će se, prema vašemu mišljenju, Međunarodni centar razlikovati od đosadašnjih manjih klinika? Hoće li u njemu usiuge biti bolje. On se zamisli, priđe prozora i zagleda se van, a onda se napokon polako okrenu prema njoj. Udruženi će napori donijeti brojne prednosti. Prije svega, prvorazredne će pogodnosti biti pristupačne vrlo velikom broju ljuđi. Drugo, u centru će se primjenjivati najnoviji postupci i najsuvremenija oprema. Treće, a to je i najvažnije, surađivat će najvrsniji umovi i stvoriti liječničku ekipu kakve nema nigdje drugdje. Htio bih spomenuti još nešto, premda se bojim da bi moglo zvučati previše hvalisavo.  — 

Ništa u vezi s tom tom zamisli ne može može se se smatrati smatrati hvalisanjem hvalisanjem — brzo mu odgovori ona. — Riječ je o izvanrednom pothvatu; svatko mu se može samo diviti.  — 

Naime, ova će zamisao potaknuti suradnju među zemljama. Danas svagdje frcaju ratne iskrice, a suradnje ima vrlo malo. Možda će Međunarodni centar koliko-toliko pridonijeti međusobnom razumijevanju.  — 

Moram priznati, prilično sam sumnjičava kad se govori o svjetskom miru, ali ne mogu poreći da su vaša nastojanja plemenita.  — 

 — 

Jeste li razgovarali sa Scottom? — upita je on iznenada.

Opet je za trenutak-dva zanijemjela, zbunjena takvom naglom promjenom teme. Dok ga je zapanjeno gledala, pade joj na pamet da je zapamtio ime njenom djetetu, iako mu ono, iskreno govoreći, ne znači baš ništa. Bio je to lijep potez s njegove strane. Hm, da, razgovarala sam s njim — tiho promrmlja Amber. — U nedjelju. Stekla sam dojam da je... vrlo sretan. Načas se zamisli i dodala: — Ne znam bi li trebalo da odahnem ili da se ljutim.  — 

Odmah se osjeti krivom. Loše je što joj se uopće vrzmaju takve 29

PRAETORIOUS

misli po glavi, a još lošije što ih govori drugima. Sto li će on sad pomisliti o njoj? Koliko god pokušavala uvjeriti sebe u suprotno, ipak joj je i te kako bilo važno njegovo mišljenje. Skrenuvši pogled u stranu, rastreseno rastreseno je j e kažiprstom gladila rub magnetofona u krilu. Zadivljen njenom iskrenošću, on nasluti osjećaj krivice koji je muči. Potpuno vas razumijem — reče joj blagim glasom. — Mogu vam kazati, to nije nimalo čudno. Kad se Elizabeth veseli susretu s majkom i djedom, jedan se dio mene buni protiv toga. No kako prolazi ljeto, tako joj kod njih postaje sve dosadnije. Tad se grizem pri pomisli da je utučena i plačljiva i da se želi vratiti kući, premda prema sudskoj odluci mora ostati još tri tjedna tamo.  — 

Amber nije još nikad razgovarala ni s kime o tim osjećajima. Ali Zachary ih je očito vrlo dobro do bro razumio. razumio. Bila je to ugodna spoznaja. Je li vam se javila Liz? — upita ga plaho, ne znajući koliko on želi govoriti o tome. tom e.  — 

Zachary se polako spusti na stolicu i uzdahnu. Da, javila mi se. U ponedjeljak uvečer. Dobro joj je ondje. — Tamne su mu se obrve nabrale dok se prisjećao tog telefonskog razgovora i praznine što ju je osjećao nakon njega. No tu nije mogao ništa promijeniti. — Sviđa li vam se posao ovdje? — zapita je iznenada.  — 

lako to nije namjeravao, podsjetio ju je zbog čega je zapravo došla.  — 

Zasad je vrlo zanimljivo — odgovori ona.

 — 

A što je sa člankom o Maloj ligi?

Ponovo ju je iznenadio, i to ugodno, pokazavši pokazavši da se sjeća njihovog njih ovog prošlog razgovora. Očito se sjeća svega. Napreduje... polako — odgovori ona. — Namjerno sam ga izbjegavala dok se nisam navikla na činjenicu da Scotta privremeno nema u kući, a sad kad sam se navikla, napokon se sve pomaknulo s mrtve točke.  — 

Zazvonio je telefon. Ne skinuvši pogled s nje, on posegnu za slušalicom. 30

PRAETORIOUS

Ne, Cheryl — reče. — Zabilježite poruku, molim vas. Vratit ću se k njemu za pola sata. Osim toga, trenutno me ne spajajte ni sa kim, molim vas.  — 

Bučno je spustio slušalicu i podsjetio Amber na to da mu je vrijeme uistinu vrlo ograničeno. Ona je odmah posegnula u torbicu i izvadila fotografski aparat. Smijem li? Htjela bih vas snimiti dok razgovaramo — poče mu užurbano objašnjavati, žapazivši mu na licu izražaj iznenađenja. — Barem neću morati slati ovamo još i snimatelja i oduzimati vam dragocjeno vrijeme.  — 

Potpuno se slažem — odgovori on. — Samo, iznenadio sam se vidjevši koliko su raznovrsne vaše sposobnosti.  — 

Ona se uznemireno promeškoiji na stolici i prebaci nogu preko noge. Napinjući fotografski aparat, pogleda letimice bilješke. Dobro, možete li mi opširnije opisati budući Međunarodni centar? — prozbori. — Opremu i pogodnosti?  — 

Otkad snimate? — izusti on, ne obazirući se na njeno pitanje. Zamišljeno ju je promatrao.  — 

Zbunjena njegovim pogledom, odgovorila mu je što je brže mogla, želeći se što prije vratiti prvobitnom pitanju.  — 

Od djetinjstva. Nego, u pogledu p ogledu tih pogodnosti...

»Nikonom«? Slušajte, djeca ne snimaju »Nikonom«. Samo ozbiljni snimatelji troše novac na takve aparate. Dabome, osim ako ste vrlo imućni...  — 

Nisam imućna, to je jasno — prekide ga Amber i pokuša mu objasniti odakle joj tako skup aparat. — Snimam za svoje članke već pet godina. »Nikon« sam dobila na... na dar. — Za godišnjicu braka... posljednji dar... od Rona. Htjede napraviti kiselo lice, ali se u posljednji čas obuzda. — Snimanje mi je vrlo važno... baš u ovakvim prilikama. Uspijem li sve snimiti još za vrijeme intervjua, uštedim mnogo vremena. A članci su mi, ako im dodam snimke, mnogo vredniji.  — 

Hm — izazovno reče Zachary — mislio sam da biste vrio rado imali na raspolaganju nekog mladog snimatelja Znate, nekog  — 

31

PRAETORIOUS

muževnog i naočitog momka koji bi vas rado pratio svuda. Nije li tako? Nije! — odgovori ona hladno. Naslutivši na što cilja, htjela je izbjeći takav razgovor.  — 

Ali kao da su im se uloge iznenada promijeniie. Sad je Zachary ispitivao, a ona je odgovarala.  — 

Ne podnosite muškarce? — upita je.

Tko to kaže? Imam među muškarcima nekoliko vrlo dobrih prijatelja. — Zelene joj oči bljesnuše. — Zar bi trebalo da posumnjam u sve samo zato što sam, na svoju nesreću, ne sreću, naletjela baš na trulu jabuku?  — 

Zapanjila se uvidjevši koliko je gorčine u tim njenim riječima. Grozničavo progutavši slinu, upitala se što ju je navelo na to da izrekne nešto što odavno skriva u sebi. Oprostite, nipošto vas nisam htio uznemiriti — prozbori on tiho. — No čini mi se da ste preuzeli prevelik teret na svoja leđa.  — 

Moram obavljati svoj posao što uspješnije — uzvrati ona tiho, a onda se ponovo vrati na razgovor radi kojeg je i došla. — Dakle, u u pogledu onih pogodnosti p ogodnosti u budućem Međunarođnom centru...  — 

Idućih deset minuta on je opširno opisivao sve što će, prema planovima, postojati u centru. Ona je snimala siiku za slikom, gotovo i ne slušajući njegove riječi što ih je bilježio magnetofon u njenom krilu. Zachary ju je očarao svojom privlačnošću, ali i znanjem. Djelovao je na nju vrlo čudno... drukčije nego i koji drugi muškarac otkad joj se brak raspao. Od trehutka kad se prije četiri godine odlučila na razvod, nije se niti jednom našla u iskušenju da se ozbiljno veže za nekoga. Družila se s muškarcima, aii bi se sve završiio na zanimljivom razgovoru ili priiateljskom smijehu. Dva-tri puta se iz tih odnosa zamalo rodila prisnost, no uvijek bi se povukla na vrijeme. Ni jedan muškarac nije dosad izazvao u njoj ovakvo uzbuđenje. Vraćajući fotografski aparat u torbicu, pitala se kako bi se osjećala u Zacharyjevu zagrljaju dok bi joj se uz usta pripijale njegove čvrste muške usne. Spustivši pogled, sakrila je pred njim strasno svjetlucanje u očima, pretvarajući se da se usredotočila na magnetofon. Kad je izrekao i posljednju rečenicu, isključila je uređaj.  — 

Onda, kakav sam bio? — upita on veselo, ponašajući se poput 32

PRAETORIOUS

dječaka, i namignu joj. Bili ste izvrsni. Hvala vam. Sad, ću imati mnogo posla. Moram sve preslušati i izabrati najvažnije. Budem li imala još nekih pitanja, posjetit ću vas ponovo.  — 

Skupljajući svoje stvari, smeteno ustade i krenu prema vratima. U tren se oka našao kraj nje i spretno joj uzeo iz ruku debeli fascikl i magnetofon. Nalikovao je na učenika koji joj žeii nositi školske knjige. Zadrhtala je od uzbudenja kad joj je, otvorivši vrata, rukom dotaknuo leđa. Sad je pravi trenutak, mislila je, da mi predloži ponovni sastanak ako ga žeii. Aii hodajući prema dizalu, nisu progovorili niti riječi. Ukočeno su gledali pred sebe. Preplanulim kažiprstom pritisnuo je dugme, zatim su, stojeći jedno kraj drugoga, čekali da dizalo zujanjem nagovijesti svoje približavanje. Amberino bilo se ubrzalo dok je udisala miris njegova losiona. Kad su se vrata dizala tiho otvorila, Zachary joj je vratio stvari, a onda ju je iznenada privukao k sebi tako da su im se tijela gotovo dodirnula. Dotakao joj je kosu usnama, a njoj su klecala koljena dok joj je šaptao: — Da vas više nikad nisam vidio bez kacige na biciklu, Amber! To je opasno. Još se ne oporavivši od zaprepaštenja, ona se našla u dizalu, a vrata su se zatvorila prije nego što je izdahnula zrak što ga je nesvjesno zadržala. Na sreću, jedan putnik u dizalu pritisnuo je dugme baš njena kata, inače bi se bila vozikala gore-dolje. Posve ošamućena, izišla je iz dizala požurila u svoju sobu i, klonuvši na stolicu, počela razmišljati o onome što joj se neočekivano dogodilo. Prvo, pokazao je da joj zna ime, premda ga za vrijeme intervjua nije izgovorio niti jednom. Budući da se njegovoj tajnici, kad je ugovorala sastanak, predstavila samo prezimenom, očito je da se on poslije raspitivao o njoj i doznao joj ime. Drugo, sad nema više nikakvih sumnji da je na suprotnoj obali jezerca stajao uistinu Zachary. Prepoznao ju je, dabome, jer je bila odjevena otprilike kao na onoj košarkaškoj utakmici kad su se prvi put 33

PRAETORIOUS

sreli. Iako su te dvije spoznaje bile ugodne, ipak je bila razočarana. Nije joj predložio ponovni sastanak. Cijelo je vrijeme očekivala taj njegov potez, ali ga on nije povukao. Bio je srdačan, otvoren i pokazivao zanimanje kao i onog dana na aerodromu, ali nije ponovio prijedlog da se sastanu. A ona je, začudo, željela da je pozove! Premda već tri godine upomo odbija sve ponude, ovaj put je željela sastanak s njim. Bila je to nova... i opasna misao. Da ju je Zachary pozvao na sastanak, nikako ga ne bi mogla odbiti, a to bi joj još više zamrsilo život. Iza sebe ima nesretan brak, a pred sobom sina i posao. Kakve bi posljedice izazvalo upletanje tako privlačna čovjeka u njen život? Uplašivši se uzbuđenja što ga u njoj izaziva njegova blizina, bila je gotovo sretna što je nije pozvao na sastanak. Ovako je sigurnije. Prošla su vremena kad je mogla živjeti bezbrižno i uzbudljivo; danas su njoj i Scottu potrebne sigumost, razboritost i postojanost. *** Amber, izgledaš sjajno! — Trbušasti muškarac ustade i pruži joj obje ruke kad je prišla stolu.  — 

Drago mi je što te vidim, Davide. — Okrenula je glavu kako bi je poljubio u obraz i sjela.  — 

Lijepa si, Amber! — reče David Brigham. — Doimaš se mnogo bolje nego prošli put. Uistinu smo svi bili zabrinuti za tebe! Slušaj, milo mi je što si mi napokon dopustila da te nekamo izvedem — ukori je blago. — Nije razborito živjeti baš kao pravi pustinjak.  — 

Amber je polako prelazila pogledom po restoranu i naposljetku joj se oči zaustaviše na njenom sugovorniku, čovjeku u čijem je krilu sjedila kao dijete. Hm, da sam znala da ćeš me dovesti u ovako otmjen restoran, bila bih već odavno prihvatila tvoj poziv — odgovori mu nasmiješi se. Tad mu srdačno stisnu ruku.  — 

 — 

Za Meginu i Albertovu djevojčicu voljan sam učiniti sve — 34

PRAETORIOUS

rekao je on s prizvukom zadirkivanja u glasu, a onda je zatresao glavom. — Kao dijete, bila si vrlo nestašna. Tvoji roditelji, a moji prijatelji, jedva su izlazili nakraj s tobom! No vrijeme te postepeno ukrotilo. Preobrazila si se u vrlo zrelu z relu i lijepu mladu ženu, Amber. Znam, ti si stari laskavac — progunđa Amber i pocrveni. Zatim se uozbilji. — No više nisam djevojčica... a dokaz za to je moj devetgodišnji sin.  — 

David Brigham je vrlo dobro poznavao nju i Scotta. Kao stari obiteljski prijatelj, kolega njenog oca još iz studentskih dana, preuzeo je brigu o njenu razvodu kad se preselila u Boston. Budući da je bio istaknut stručnjak za razvode, znao je kakve teškoće proživljavaju mnogi razvedeni bračni drugovi. Pred njim se mogla vladati opušteno, bez ikakve glume, znajući da će je on razumjeti. Ipak, što god govorila, ti ne stariš, Amber. Dok te gledam, rekao bih da si navršila tek dvadeset dvije. Dobro, kako može dvadeset dvogodišnjakinja imati devetogodišnjeg sina?  — 

Uvijek si znao laskati mojoj tašitini, Davide — nasmija se Amber — ali ja te čitam. Vrlo dobro znaš da ću uskoro navršiti dvadeset devet godina.  — 

Ah, nije važno. — On odmahnu rukom. — Ipak si čarobna. Tvoji će se roditelji obradovati kada to doznaju. Moram im se sutra javiti telefonom. Znaš, zaista bi im bilo drago dr ago da te češće vide.  — 

Znala je to. Osjećaj je donekle bio uzajaman. Ali, kod kuće su još, u svakom kutku, vrebale odviše svježe uspomene. Nedostaju mi — reče spustivši pogled. — Samo, ovdje mi je mnogo... udobnije. Znaš, imam vlastiti život... bez prošlosti...  — 

 — 

Sastaješ li se sad s nekime? — upita je on iznenada.

Trgnuvši se, pogledala ga je u lice. Oklijevala je trenutak-dva. Još đonedavno bi na takvo pitanje odgovorila od govorila vrlo odrješito. Ne sastajem — prozbori napokon, tjerajući iz misli lik tamnokosog i zagonetnog liječnika. l iječnika.  — 

Slušaj, Amber — započe David nagnuvši se preko stola — možda me se to ne tiče, ali zaista bi trebalo da češće izlaziš. Ta valjda  — 

35

PRAETORIOUS

ne želiš živjeti poput mene, jednog neženje? A, ne, nećeš me zavarati tim svojim jadikovkama. Mncge bi se žene bile vrio rado udale za tebe, ali ti si izabrao slobođu. Ako si jadan ovako, onda bi bio još jad-. niji da si se oženio.  — 

Tko zna? — Zamišljeno ju je promatrao. — No ti si još mlada, pred tobom je cijeli život. Siućajno poznam jednog sjajnog momka kojem bi bilo vrlo drago kad bi mogao s tobom..,  — 

Hvala, Davide, no zasad me ne zamma — prekide ga ona odlučno.  — 

Ne žeiiš se zabavljati? Prošle su već tri godine... koliko dugo ćeš još čekati?  — 

Imam prijatelje — branila se ona. — Oni me dovoljno zabavljaju. Evo, i ovo večeras je zabavno. Osim toga, povremeno mi je, vjerovao ti to ili ne vjerovao, zabavno zabavno ako sam sama.  — 

Amber — on snizi glas — cijelo ćeš ijeto biti bez ikakvih obaveza. Zašto ne iskoristiš tu priliku?  — 

 — 

Iskorištavam je. Radim, ljenčarim, živim onako kako mi se

hoće. Ne mislim na to! Nisi poštena prema sebi, Ainber. Ako se malo bolje razmisli, nisi proživjela ranu mladost onako bezbrižno kao tvoje prijateljice. Zaljubila si se u Rona već u srednjoj školi, udala se i rano rodila dijete... K vragu, nisi se zapravo družila ni sa kim osim s Ronom! Već odavno si se razvela. Što čekaš?  — 

Pitanje je bilo mučno. Dotaknuo joj je bolno mjesto. Namrštila se i zamislila. Ne znam ni sama — progovori naposljetku. — Možda još jednostavno nisam pripremna ni za kakvu vezu. Napokon sam uspjela koliko-toliko uravnotežiti svoj život. Zadovoljna sam njime. I Scott je zadovoljan. Zasad ne želim nikakve nove zaplete.  — 

Ne želiš nikakvu vezu? Nikakve zaplete? Zašto bi ih i bilo? Ja govorim samo o druženju, zabavljanju, uživanju, duhovnom poticanju, ako hoćeš. Nije potrebno da to bude nekakva duboka veza. — Pažijivo ju je gledao, zbunjen njenim oklijevanjem.  — 

36

PRAETORIOUS

Dobro, dobro — promrmlja ona i iskrivi lice. — Znam što misliš. Ne možeš shvatiti zašto žena mojih godina i mog izgleda ne živi vrlo burno, je li tako? Nije ti jasno zašto ne izlazim često i zabavljam se, premda se sviđam mnogim muškarcima i premda su takvi običaji današnjih »mladih Ijudi«. — Načas je ušutjela, a kad je ponovo progovorila, glas joj je bio tako tih i odsutan da je jedva razabirao riječi. — Jednostavno Jednostavno ne vjerujem da je to prihvatljivo... za mene...  — 

Obrve su joj se nabrale kad je pomislila na Zacharyja Wildera. Bi li se mogla sastati s njim dva-tri puta i potom ga zaboraviti? Možda, mislila je, no mnogo je vjerojatnije da bi ti susreti djelovali na nju vrlo snažno. Je li dorasla takvoj situaciji? Naslutivši da mu se sugovornica prepustila nekim tajnim misiima, David promijeni predmet razgovora. Sastat ću se s tvojim roditeljima na utrkama u Newportu — reče joj. — Kako bi bilo da nam se pridružiš?  — 

Hm, ne znam bi li to bilo pametno, Davide. Mama i tata previše razmišljaju o mojoj budućnosti. Kad bih došla k njima preko vikenda, dovukli bi sa svih strana poželjne neženje. Znam, njihove su namjere dobre, ali...  — 

Doći će Jack i Stewart — mamio ju je on. Blizanci, sedam godina mlađi od nje, jedina su joj braća. Ne samo što obožavaju nju nego su i Scotta prigrlili kao rođenog brata. Ali Scott je sad kod oca na Zapadnoj obali...  — 

Ne — prozbori ona, tobože nehajno — dođu li oni, roditelji će svu pažnju posvetiti njima. Uostalom, Jacka i Stewarta zanimam samo zbog Scotta — našali se ona.  — 

Shvativši da je poražen, David opet skrenu razgovor na drugo. Amber se nasmiješila, likujući zbog svoje pobjede. Nije joj bilo ni nakraj pameti da joj roditelji dovode udvarače. Možda je, usprkos zrelosti što su je donijele godine, tvrdoglava kao i prije. Sama, će odiučiti o, svom životu. Opustila se i počela uživati u jelu. David je sad čavrljao veselo, prelazeći s jedne teme na drugu. Tek kad su ustali, od stola, još je jednom spomenuo ono o čemu su razgovarali na početku. 37

PRAETORIOUS

Zapamti, Amber — reče joj dok ju je pratio prema autu — ako se predornisliš, svakako mi javi. Taj moj klijent, divan momak, priuštio bi ti vrlo ugodne trenutke. Pozna Boston kao svoj džep i potrebno mu je društvo kao i tebi. Samo radi zabave, zapamti...  — 

Amber ga poljubi u obraz. — Hvala ti lijepa za ovu prekrasnu večeru, Davide. I... zapamtit ću! Dok se vozila u predgrađe, u ušima su joj još odzvanjale njegove riječi: »Samo radi zabave«. Možda on ima pravo. Možda je zaslužila da se malo zabavi. Morala je prebrzo odrasti. A je li sebična zato što se sad prisjeća svih onih sitnica koje je propustila?

38

PRAETORIOUS

Glava IV

Zbog razgovora s Davidom Brighamom te noći nije mogla dugo zaspati. Sutradan prije podne kao da je namjerno izabrao baš najtopliju subotu dotad, pokvario joj se klimatizacijski uređaj u automobilu, a morala obaviti razne poslove u gradu. Vrativši se umorna kući, našla je Scottovo dugo pismo u kojem joj je potanko opisao sve »uživancije«. Nakon tog pisma osjećala se još osamljenijom. Bilo je već podne, no nije osjećala glad. Isplakavši se, donekle se oslobodila čudne napetosti koja ju je grickala iznutra. No bila je to samo trenutna pomoć. Baš kao i tuširanje mlakom vodom. Kad je zazvonilo zvonce, ravnodušno je otvorila vrata. Čim je ugledala Zacharyja Wildera. žiiama joj je prostrujio adrenalin. Odjeven za vožnju biciklom, srdačno joj se nasmiješio, a onda se uozbiljio, gledajući joj blijedo lice. Nije ju pozdravio niti je upitao kako se osjeća, nego ju je bez oklijevanja uhvatio za ruku i povukao van.  — 

Idete sa mnom — reče joj tiho. tiho . — Gdje vam je bicikl?

Zbunjena njegovim iznenadnim dolaskom, Amber i ne pomisli na ikakav otpor. Pokazavši prema garaži, čekala je da joj on doveze bicikl. — Evo — reče on i pruži joj kacigu, zatim se predomisli i sam joj je stavi na glavu. Stajala je nepomično, sretna što on odlučuje umjesto nje. Ovako je mnogo lakše; preuzeo je na sebe brigu o njoj. Pvi put nakon dugo vremena rado se odrekla tog tereta. Krenuli su. Zachary je vozio na čelu, sporije nego obično, ali dovoljno brzo da se Amber izmuči. Uporno ga je pratila. Birali su putove na kojima je bilo manje prometa. Njoj su se ovlažili uvojci, zatim joj je znoj potekao niz vrat. Želeći da se oslobodi napetosti, užurbano je vrtjela pedala i trošila snagu. Zachary bi je od vremena do vremena pogledao preko ramena, ohrabrio je osmijehom i produžio ne usporivši. Zaustavio se tek poslije tridesetak minuta, kraj blistave rijeke. Ostaviše bicikle u hladu, potom se ispružiše oboje na tlu, nedaleko jedno od drugoga. 39

PRAETORIOUS  — 

Bilo ie izvrsno! — uzviknu ona zadihano.

Valjda vas nisam odviše umorio? — upita on i okrenu se na bok. Promatrajući joj zajapureno lice, vidio je da je s njega iščezla napetost.  — 

Ona je otvorila jedno oko i pogledala ga. Nekako je sada disala još teže. Za trenutak osjeti da je prije svega žena, strasna i željna da bolje upozna pristalog muškarca kraj sebe. Htjede mu obrisati znoj sa čela, ali onda se, stisnuvši šaku, obuzda. Osmjehnula mu se vragolasto.  — 

Pratila sam vas u stopu, je li?

 — 

Jeste — odvrati on i zadivljeno joj se nasmiješi. nasmiješi.

Doduše, nisam baš uvjerena da ću se moći i vratiti. Bole me noge! — Pocrvenjevši Amber zatrese glavom. — A mislila sam već da se vraćam u formu...  — 

 — 

Okrenite se!

 — 

Što?

Okrenite se! — Ne objašnjavajući više ništa, on je okrenu na trbuh. — Ja sam stručnjak za ovo! — podsjeti je i poče joj masirati nožne mišiće. Dugim prstima gnječio joj je svaku tetivu, tjerajući iscrpenost i vraćajući život.  — 

Amber mu se potpuno prepustila. Prstima joj je prelazio od gležnjeva do bedara. Kad joj je počeo gladiti leđne mišiće, uzdahnula je od užitka. Nije pomišljala na otpor. Prepustila mu se na milost i nemilost, postala je meka i podatna glina u rukama vrsnog kipara. Žmirila je i uživala. Trgnula se tek kad joj je počeo palcima prelaziti po kralješnici i vršcima prstiju kliziti od struka do grudi. grud i. Ovaj put je razlog njenom uzdahu bio posve drukčiji. Naglo je otvorila oči, svjesna osječaja što ih u njoj bude te ruke. Kad su je obujmile i opet nježno okrenule na leđa, kao hipnotizirana se zagledala u modre oči nad sobom. Bio je vrlo blizu, vrlo blag, neopisivo privlačan... U njoj se ponovo probudila žena. Kao što joj je oživio mišiće, tako je u njoj obnovio i ženstvenost. Tijelo joj ispuni odavno pritajena čežnja. U tren oka se promijenila. Žudjela je za dodirom njegovih usana, za njegovim tijelom. Iako se pokušavala oduprijeti, bitka je bila 40

PRAETORIOUS

izgubljena. Srce joj je zatuklo u grlu kad joj je počeo milovati lice i palcem gladiti poluotvorena usta. Drhtala je od uzbuđenja čekajući da je poljubi. Doveo ju je gotovo do ludila, mučeći je blagim dodirima i odugoviačeći. Više to nije mogla podnijeti. Svladana strašću, zavukla je prste u njegovu vlažnu kosu i glavu mu privukla k sebi. Uzvratila mu je poljubac bez ikakva krzmanja. Kad joj je njegov jezik prodro u usta, dočekala ga je sa zanosom. A kad se Zachary odvojio od nje i pogiedao je, u očima joj se zrcalila razbuktala strast. Pozivala ga je. Položi mu ruke na ramena i pod prstima osjeti čvrste mišiće. Njena je suzdržljivost bila sad već daleka prošiost. Osjećaia se kao djevica koja se prvi put budi. — Već odavno nisi radila išta ovako, je li? — zapita on i prijeđe joj prstom po obrazu, zatim ga zaustavi na vratnoj žili kucavici. Otkrivši da joj se bilo ubrzalo, znao je odgovor. Gledala ga je u oči i plaho kimnula. Nije to mogao shvatiti. — Zašto, Amber? Ti si lijepa žena. Zašto si tako sputavala svoju strast? Pomilovao joj je rame, zatim joj je izazovno dodimuo dojke i zaustavio ruku na ošitu.  — 

Zar bi htio da spavam s kim stignem? — promrlja ona.

Nisam mislio tako, to dobro znaš. Jedno je promiskuitet, a drugo strast Prvo je odvratno, a drugo vrlo lijepo.  — 

Između tih dvaju pojmova postoji vrlo uska granica — reče ona uozbiljivši se. Može li se to dvoje uopće razdvojiti? Evo, ležeći sad na tlu, dok se nad nju naginje Zachary, obuzeta je dubokom strašću. Ali iskreno govoreći, gotovo ga i ne poznaje. Između njih nesumnjivo postoji vrlo jaka tjelesna privlačnost No smije li mu se potpuno predati... i to nazvati strasnom ljubavlju? Bi li se ta strast, ako bi se sve zbilo unutar četiri zida u spavaćoj sobi, ljeti dok je oslobođena obaveza, mogla izjednačiti s promiskuitetom? Rona je najprije zavoljela, a tek zatim je spavala s njim. Može ii tjelesno zadovoljstvo biti na prvome mjestu?  — 

Najednom se pokolebavši, izvukla izvukla se ispod njega, ustala i dohvatila doh vatila kacigu, okrenuta mu leđima. 41

PRAETORIOUS

Uskoro joj se šuškanje vjetra u vrbama stopilo sa šaputanjem u uhu. — Neću tako lako odustati, Amber. — Oko struka su je obujmile snažne preplanule ruke i privukle je tako da se priljubila uz njegovo tijelo. — Imamo štošta zajedničko. Mogli bismo mnogo dati jedno drugome. Koliko god se odupirala, morat ceš naposljetku popustiti. Zašto odmah ne pogledaš istini u oči? Zar nisi još nikad naslutila nešto neizbježno? Dah joj je zastao dok je na svojim bedrima osjećala njegova mišićava stegna. — Da — promrmlja tiho — dogodilo mi se to. — Okrenula se prema njemu i prisilila se da ga pogleda u oči. — Naslutila sam to onog dana na aerodromu, kad sam te ugledala kraj jezerca, a i onomadne u tvom uredu. No takav sam dojam imala i onog dana kad sam se odlučila udati za Rona. A vidiš kakve sam patnje poslije doživjela! Zachary je dugo šutio. Gledali su se netremice, ponovo proživljavajući svoju mučnu prošlost i nastojeći je otjerati iz sadašnjosti. Ali prošlost se nije mogla potpuno zaboraviti; oboje su iz te prošlosti imali dijete, koje im je značilo sve na svijetu. Amber se zamutiše oči. Kad su joj se suze zakotrljale niz lice, on je privuče k sebi, nasloni joj glavu na svoja široka prsa i poče joj, umirujući je, gladiti vrat i leđa. Njegova joj je blizina opet pomogla da zaboravi sve. Udisala je njegov miris i prstima prebirala po napetim leđnim mišićima. Kad je napokon podigla glavu, Zachary joj nježno poljubi trag što su ga ostavile suze. Milovanje se završilo blagim poljupcem, punim obećanja. — Jao... — prostenja ona uspevši uspevši se na bicikl i bolno bolno iskrivi iskrivi lice, a onda se nasmija. Zaboljela ju je stražnica kad je sjela. — Čini mi se da si zaboravio istrljati... još jedno mjesto! — Tiho je zakikotala i pocrvenjela. Pogledat ću to mjesto kad se vratimo kući... ovdje bi nas mogli uhapsiti. Onda, hoćeš li izdržati, stara moja?  — 

Ako možeš ti, mogu i ja! — uzviknu ona i prkosno se nasmija. Uostalom, sudeći prema podacima što ih je prikupila, on je deset  — 

42

PRAETORIOUS

godina stariji od nje. Doduše, uskoro je spoznala da je mnogo izdržljiviji. Jednolično je okretala pedala i pratila ga jedva jedvice. E, sad se u miru okupaj! — reče joj on kad su se dovezli kući. — Doći ću po tebe za jedan sat. Slažeš li se?  — 

Za jedan sat? Kamo ćemo? — Ostavivši Ostavivši mu otvorena vrata kako bi ušao za njom u kuću, Amber je otišla po ledeni čaj i nalila ga u visoke čaše. Zachary iskapi piće nadušak tako da bi se svaki internist, vjerojatno, namrgodio i tada joj odgovori. o dgovori.  — 

U »Nickelotieonu« igra dobar francuski film. Mogli bismo otići na ranu predstavu i zatim večerati na Harvardskom trgu. Ondje je uvijek zanimijivo subotom uvečer.  — 

 — 

Oui, monsieur! — Amber oduševljeno od uševljeno kimnu.

Uh, samo to ne! — poviče on tobože ljutito. — Pripadaš li ti među one koji ne moraju čitati prijevod? Ako je tako, onda odustajem od kina. Nipošto ne bih htio gledati strani film s jezičnim stručnjakom! Doživio sam to jednom; za vrijeme cijelog filma pričala mi je sve ono što su izgovorili glumici, a što nije bilo prevedeno.  — 

Ne boj se! — Amber se veselo nasmijala. — Čuo si sve što znam. Uostalom, kad se gleda francuski film, nije potrebno čitati prijevod da bi se shvatio sadržaj. Sve se razabire iz prizvuka glasova. — Spustila je glas i nastojala govoriti zavodljivo.  — 

Nagradio ju je osmijehom i, namignuvši joj, otišao. Njegovo je ponašanje posve prirodno, mislila je. Ne može se poreći da je u njihovu odnosu sve prirodno. Kao da se događa samo od sebe. Tko zna, možda su to saino njene puke želje, no sačuvat će takvu predodžbu, barem večeras! Sat nakon toga ušao je u dnevnu sobu, kroz prednja kućna vrata koja nije nikad zaključavala. Bila je to prilično prijeporna navika, iako joj je, ima li se na umu da dijete cijeli dan ulazi i izlazi, olakšavala život. Namrštio se, smatrajući smatrajući kako bi sad kad je sama, morala biti opreznija. Amber? Amber? — doviknu krenuvši prema podnožju stepeništa.  — 

43

PRAETORIOUS

Evo me odmah, Zachary! — dopre njen prigušeni glas iz spavaće sobe. — Zamisli, zaspala sam u kadi! Potpuno si me iscrpio! — Neupadljivo se našminkavši, upravo je skupljala gustu žutu kosu na zatiljku.  — 

Ostavi je raspuštenu. Baš je lijepa. — U zrcalu je ugledala Zacharyjev odraz. Stajao je iza nje. Zbunjena njegovim iznenadnim ulaskom u spavaću sobu, Amber spusti pogled.  — 

Trebalo je da pričekaš u prizemlju. Što bi bilo da se još nisam obukla?  — 

To bolje. — Sagnuo se i poljubio joj vrat, a onda ustuknuo da bi mogla spustiti kosu. Kad je ustala, pogled mu se čeznutljivo zaustavio na oblim bokovima i bujnim dojkama pod laganom ljetnom haljinom. — Savršeno! — pohvali je on. — Ali trebalo je da ostanem ovdje. Shvaćaš li što se moglo dogoditi ako si zaspala u kadi?  — 

 — 

Voda je bila plitka — odgovori Amber i skrušeno se osmjehnu.

Ako je bila plitka, onda ti nije mogla pomoći bolnim mišićima. Osim toga — dodao je blažim glasom — mogao sam ti oprati leđa.  — 

Nastojeći zanemariti očitu čulnost njegovih riječi, Amber se okrenula i dohvatila bijelu torbicu što joj se izvrsno slagala s haljinom.  — 

Osjećam se mnogo bolje — reče mu tiho.

Kad su sišli po stepenicama, on ode u kuhinju i ubrzo se vrati, smješkajući smješkajući se s e zadovoljno. Imaš li ključ? — upita je. Zbunjeno ga je gledala kad joj je pokazao na prednja kučna vrata. Nije se htjela prepirati s njim.  — 

Ondje je — reče mu, pokazavši na stolič u predvorju. — Hočeš li mi ga pričuvati da ga ne bih izgubila?  — 

 — 

Okani se takvih duhovitosti, duh ovitosti, Amber! Amber! — opomenu opom enu je on ozbiljno.

Samo sam se šalila — odvrati ona i odahnu vidjevši da mu se lica opet smekšalo. — Nije li vrijeme da krenemo?  — 

Vozeči se prema Bostonu, osječala se potpuno zarobljenom kraj njega. Na sebi je imao bijele hlače i mornarsku majicu, bio je uredno obrijan i počešljan. Ustreptala su joj sva osjetila. Činilo joj se da 44

PRAETORIOUS

potpuno gubi vlast nad sobom. Kad su se dovezli pred kino, odahnula je izlazeči iz skučenog prostora p rostora u automobilu. No olakšanje je trajalo kratko. Film je bio romantičan, izvrsno napravljen. Prava ljubavna priča. Nekoliko je puta morala sklopiti ruke u krilu da ne bi posegnula za Zacharyjevom šakom. Nekoliko je puta zaželjela da je on zagrli i da mu se nasloni na prsa, ali on je, čini se, bio potpuno zaokupljen filmom. To je zavjera, zaključi ona zlovoljno. Htio bi da mu se bacim u zagrljaj. Vjerojatno je ovo sve brižljivo pripremio; možda je čak i druge žene vodio gledati ovaj film. f ilm. Nije pošteno! Onda, što misliš? — zapita je on dok su izlazili iz kina, a njena se mrzovolja odjednom raspršila.  — 

Dajem previše maha svojoj podsvijesti pomisli Amber. Pretjerano sam željna ljubavi... ili, bolje rečeno, seksa? Možda je trebalo da se ipak počnem več prije sastajati s muškarcima. Sad bih bila smirenija.  — 

Film je izvrstan! — odgovori ona.

Ali ne pridonosi duševnoj smirenosti, je li? — Zachary joj prebaci ruku preko ramena i pođe po đe s njom prema autu.  — 

Dok su se vozili prema Harvardskom trgu, kao da je između njih tekla električna struja i nabijala zrak. Oboje su šutjeli kao zaliveni. Tek kad su ostavili auto na parkiralištu i pješice počeli obilaziti trg, Amber se ponovo opustila. o pustila. U današnje je doba ovdje mnogo življe nego nekad — progovori Zachary, držeči je za ruku. — Dok sam studirao, na trgu nitko nije svirao kao sada, već su svi užurbano jurili noseći knjige pod rukom. — Pogled mu postade odsutan, kao da se vratio u neko drugo vrijeme. — Učili smo kasno u noć, a tad bismo kupili sendvič s pečenom govedinom i lukom. — Zatresao je glavom. — Ah, to je bilo davno. — U očima mu se ponovo nazrela odsutnost duha. U tom ga je trenu htjela upitati je li tu upoznao svoju ženu, ali se on iznenada nasmijao. — Zacijelo umireš od gladi. Iza ugla je mali francuski restoran; dobro će se slagati s filmom.  — 

Za iduća dva sata Amber je zaboravila sve bojazni i brige. Sjedeći sučelice jedno drugome, pričali su o raznim veselim zgodama iz svog života, ne spominjući bivše bračne drugove. 45

PRAETORIOUS

Kad su se napokon vratili u Dover, pozvala ga je na čašicu prije spavanja. Zapravo, radije popijmo kavu — dodala je odmah. — U kući nemam nikakva pića.  — 

Kava bi mi baš prijala — odgovori on. Noseći šalice, otišli su na stražnju verandu gdje je pirkao povjetarac i obećavao kakvo-takvo osvježenje u vrućoj noći. Čuli su se samo cvrčci. — Pričaj mi o svom braku — predloži on tiho.  — 

Nimalo nije željela razgovarati o braku i neuspjehu, pogotovu sa Zacharyjem. Valjda ne želiš slušati tu melodramu? — prozbori ona oklijevajući.  — 

 — 

Želim — odgovori on odlučno.

Dosad je razgovarala s vrlo malo ljudi o svojoj prošlosti. Zaista je čudno što će o njoj pričati Zacharyju VVilderu, kojeg pozna razmjerno kratko. S druge strane, od prvog je trenutka naslutila da on razumije njene teškoće. Stoga se činilo sasvim prirodnim da mu ispriča sve. — Ron i ja smo se družili još u djetinjstvu, zatim smo se počeli sastajati — započe ona, gledajući u mrak dok su joj se misli vraćale u prošlost. — Rodili smo se u istom gradu; roditelji su nam bili prijatelji. Išli smo u istu školu, sve do završetka srednje škole. Kad se njegova obitelj preselila iz Marylanda na Zapadnu obalu, razumjelo se samo po sebi da ćemo se oboje školovati ondje. Zahvaljujući nekakvu čudu — naglasila je riječ »čudo«, pitajući se kakva bi joj bila budućnost da se ono nije dogodilo — oboje smo primljeni na Stanfordu. Bili smo mladi i zaneseni. Vjenčali smo se usprkos protivljenju roditelja. — Pogledala je Zacharyja kao da traži od njega opravdanje svojih postupaka. On je sjedio šutke i pažljivo je slušao.  — 

Nastavi — potakne je on.

Duboko dišući, Amber se zagledala u svoju šalicu. Razmišljajući o prošlosti, shvatila je da je tad bila vrlo budalasta, vrlo kratkovidna. U ono nam se vrijeme to činilo pametnim — reče. — Smatrali smo da ćemo živjeti jeftinije budemo li zajedno.  — 

46

PRAETORIOUS

Zašto niste živjeli zajedno nevjenčani? — upita Zachary. Doduše, dok je on studirao, nije se »živjelo zajedno«. Do seksualne je revolucije došlo kad je bio već na posljednjoj godini. Tad je upoznao Sheilu.  — 

Odgajali su me vrlo strogo. Grdno sam pogriješila kad sam se potajno vjenčala i svojim roditeljima uskratila veliku svečanost. A da sam živjela s Ronom u divljem braku, bili bi me se potpuno odrekli. — Ipak, nije imalo smisla da svu krivicu svaljuje na roditelje. — Uostalom, da se nismo vjenčali, i ja bih se osjećala neugodno... Uglavnom, za tri sam mjeseca zanijela. — Nasmijala se sjetno. — Bili smo vrlo naivni. Mislili smo da će sve biti po našoj želji. Nisam upotrebljivaia nikakva sredstva protiv začeća!  — 

 — 

Zacijelo si željela dijete.

Amber se zamisli. Budući da su bili tek devetnaestogodišnjaci, dijete im se rodilo u zao čas. Da, vjerojatno sam ga željela — odgovori. — Barem sam se, doznavši da sam u drugom stanju, uvelike uzbudila. Eto, mladi su, pametni i svemoćni, na još jednom polju pokazali svoje sposobnosti — dodala je podrugljivo.  — 

 — 

A što je bilo sa studijem?

A, tu nije bilo nikakvih teškoća. Naime, budući da su nam roditelji, koliko god se protivili našem braku, novčano pomagali, mogli smo unajmiti njegovateljicu koja se brinula o Scottu dok smo bili na fakultetu. Sve smo to riješili vrlo vrl o lako.  — 

 — 

Što se potom dogodilo? do godilo? — zapita Zachary.

To je bio najmučniji dio. Duboko u sebi još je osjećala poniženje, bol, gorčinu, zaprepaštenje zapr epaštenje.. Ja se nisam nikad sastajala ni s jeđnim drugim momkom, a Ron ni sa jednom djevojkom — progovori Amber, prikupivši hrabrost. — Meni to nije bilo potrebno, no Ronu je bilo. Kad se rodio Scott i kad mi se ograničiio kretanje, Ron se zaželio mladenačkog ludovanja. Ukratko, raširio je krila i odletio. Vratio bi nam se svakih nekoliko dana, aii nakon toga... nismo više... spavali zajedno.  — 

47

PRAETORIOUS

Dok je tobože nehajno podizala kosu s vrata, ruka joj je malo podrhtavala. Već ju je godinama mučila ta spoznaja da se pokazala nesposobnom, da je muž potražio negdje drugdje ono što mu ona nije mogla dati. Kad ju je Zachary uhvatio za bradu i htio joj okrenuti glavu prema sebi, trznula se i usprotivila. No on o n je ustrajao. Pogledaj me, Amber — reče joj. — Ne okrivljuj sebe — govorio joj je kao da joj čita misli. — To se događa muškarcima... a i ženama. Potreba za istraživanjem, za eksperimentiranjem u spolnom životu, sasvim je uobičajena.  — 

 — 

Ali, ja nisam nikad osjećala takvu t akvu potrebu...

Ti si takva osoba, Amber. Nisu svi poput tebe. Tvoj muž je bio drukčiji. Nesumnjivo je u tom životnom razdoblju, osjetio potrebu, da zadovolji znatiželju... znatiželju...  — 

 — 

Jesi li je i ti osjetio — izlanula izl anula je.

Jesam. I ja sam ludovao u mladosti. — Nije se ni ponosio niti hvalisao; to je, jednostavno, bila puka činjenica. — Smirio sam se tek na fakultetu.  — 

Dobro, kako bi se ti osjećao da ti je žena najednom zaključila kako je ne zadovoljavaš kao muškarac?  — 

 — 

Baš to je i zaključila.

 — 

Š-što? — izusti ona zapanjeno.

Nakon šest godina braka moja je žena, majka malog djeteta, otišla s mojim najboljim prijateljem. — Ako je i osjećao gnjev i gorčinu, spretno ih je skrivao.  — 

 — 

Kako je to mogla učiniti?

Vrlo lako. Ja sam radio uvijek kad je moj prijateij bio slobodan. Sjedila je na dvjema stolicama. Kad sam jednog dana neočekivano došao kući, zatekao sam ih oboje u krevetu.  — 

 — 

Grozno! — prošapta ona. Ron je bar ljubakao daleko od njihova

stana. 48

PRAETORIOUS

Da, bilo je grozno... u tom trenutku. Vrlo ružno. Navodno je otad promijenila još nekoliko muškaraca. Nadam se samo — promrsi Zachary kroza zube — da svoj burni društveni život taji dok je Liz kod nje.  — 

Sad je vrlo jasno zapazila njegovo razočaranje, ali nije mogla smisliti nikakve utješne riječi. umjesto toga, nagnula se prema njemu, obuhvatila ga rukama oko struka i naslonila glavu na njegova prsa. Želeći da mu nekako ublaži samoću, šutke mu je ponudila svoju toplinu. On je polako po lako zagrli. Ostadoše dugo u tom položaju, liječeći rane iz prošlosti. Slušala mu je otkucaje srca. Osjećala se neobično sretnom u njegovu zagrljaju. Tu je zaštićena. Tu joj se ne može ništa dogoditi. Uto joj on poče polako i nježno gladiti leđa. Iz njegovih prstiju kao da je zračilo uzbuđenje i širilo joj se cijelim tijelom. Rađala se opet ona žudnja koju je otkrila otkril a tog poslijepodneva, žudnja za muškarcem. Kad mu se ruka popela na njeno rame, uzvratila mu je jednakom mjerom. zavukla mu je prste pod košulju i njima prelazila po dlakama na prsima. Njegova ju je ruka izazivala, spustivši se sad na dojku. Osjećala je kako joj bubri bradavica. U idućem ju je trenutku strasno poljubio. Zachary... — prozbori ona, jer su se u njoj pobunili ostaci razuma. Vrlo je dobro znala što želi od čovjeka kraj sebe, ali se još plašila da to uzme. uz me.  — 

 — 

Pst, Amber! Zar nije ugodno?

 — 

Jest, ali...

Onda ne prekidaj! Zaslužila si ovo. Uostalom, kakva zla ima u ovome?  — 

Činilo se da joj zna ugoditi i duši i tijelu. Uzdahnuvši u znak slaganja, Amber mu ovi ruke oko vrata i iznenadi se kad ju je uhvatio ispod koljena i podigao u naručaj.  — 

Kamo me nosiš? — upita ga veselo. 49

PRAETORIOUS

Meka trava i mjesečina sviđaju mi se mnogo više nego tvrda drvena klupa i sjene — odgovori on. — Želim te vidjeti.  — 

Nježno je položi na tratinu, zatim se ispruži kraj nje, napola nagnut nad nju. I dalje ga grleći, Amber ga je netremice promatrala. Kad ju je ponovo poljubio, priljubila se uz njega. Njegova ruka joj je odmah opet počela milovati i dražti dojku, a onda se spustio na bok. Prošlost se potpuno povukla i ostala je samo sadašnjost. Topeći se u mom njegove strasti, nije mogla misliti ni na što drugo osim na ono što se zbivalo baš u tom trenutku. Kad joj je povukao s ramena usku naramenicu haljine, njemu se uzbudenje povećalo. Kad joj je otkrio bijele grudi, zastao joj je dah. A kad joj je palcem dotaknuo nabreklu bradavicu, zaneseno je zastenjala. Bila bi i tiho kriknula, ali joj je on u tom trenutku poljupcem pokrio usta. Tijelom joj se nazaustavljivo širio plamen žudnje dok joj on jezikom milovao bradavicu, izazivajući val za valom čulnog užitka. No je htjela i ona doticati njega. Bila je ravnopravan sudionik u drami. Raskopčala mu je košulju. Podigavši je s trave, on joj je svukao haljinu do struka, a ona ga je čvrsto zagrlila i pritisnula svoja gola prsa uz njegova. Kako si lijepa, Amber! — prostenjao je on, jedva vladajući sobom. Položivši je opet na travu, gutao ju je očima, a onda joj je lice obasuo poljupcima. Potom su mu usne kliznule niz vrat i zaustavile se na grudima. Pritisnut uz njeno bedro, vrlo je jasno osjećala njegov ukrućeni ud.  — 

Grozničavo mu prcjlazeći prstima kroz tamnu kosu, stiskala se uz njega. Ali kad joj je zavukao ruku pod haljinu da bi joj pogladio stegno, nekakva ju je zagonetna sila natjerala da se ukoči.  — 

Molim te, Zachary — prošapta — molim te...

Što me moliš, dušo? — Podignuo se na lakat i pažljivo joj pogledao lice. — Moliš me da s tobom vodim ljubav... ili da prekinem? Slušaj, ako se sad ne zaustavim, više neću moći. Najradije bih spavao s tobom baš ovdje, na mjesečini. — Milovao joj je gola prsa. — Tijelo je pripremno za mene, Amber. Jesu li i osjećaji?  — 

50

PRAETORIOUS

Izrekao je baš pravo pitanje. Budući da joj se polako vraćao razum, znala je da usprkos vatrenoj tjelesnoj žudnji, potpuno probuđenoj nakon duga sna, još nije pripremna za pravo vođenje ljubavi. Tijelo je jasno pokazalo što mu je potrebno. Aii kad se ta potreba zadovolji, neće li ona upasti u neko novo ropstvo? Ako ga odbije, hoće li ga izgubiti? Divno je ono što su doživjeii danas. Već odavno se nije osjećala tako sigurnom u sebe. Uz njega se osjeća kao prava žena, sposobna da bude zadovoijna. To joj jasno pokazuje njeno uzbuđenje, podrntavanje mišića dok se naginje nad nju. Nema sumnje, ta joj spoznaja godi. Samo, je li posrijedi obična požuda... ili ga ona dublje privlači? Njene mu sumnje, odrazivši joj se na licu, jasno odgovoriše na pitanje. Ne prozborivši niti riječ, podigao ju je u sjedeći položaj i navukao joj naramenice. Tada se, tiho zastenjavši, ispruži poleđuške na travi, duboko dišući i smirujući strast Naslutivši njegovu borbu, nije ga doticala, već je sjedila dva-tri metra od njega i nemoćno gledala kako mu se dižu i spuštaju grudi.  — 

Divan si, znaš li? — izrazi mu napokon šapatom zahvalnost.

A zbog čega sam divan? — Glas mu je sad bio mnogo hladniji nego prije.  — 

Da si nastavio navaljivati, bila bih ti popustila. Zašto nisi? Neko sam vrijeme bila potpuno izvan sebe. — Otvoreno mu je priznala istinu, ohrabrena spoznajom da je nije iskoristio, iako je mogao.  — 

Zachary pokri rukom oči. Za trenutak je pomislila da se najednom pokajao zbog toga što je propustio priliku i nije zadovoljio svoju očitu tjelesnu potrebu. No kad je napokon progovorio, glas mu je bio smiren, misli sasvim sabrane. Ne želim ženu koja je izvan sebe, Amber. Želim ženu koja dobro zna što radi i koja je za to pripremna tijelom i dušom. Nisi balavica ni djevica. Već bi morala znati da je vođenje ljubavi obostrano. Nije dovoljno da... — Riječi su mu zamrle na usnama kad je naglo prekinuo misao. Iznenada joj sjede nasuprot i, nagnuvši se naprijed, položi joj otraga ruku na vrat. — Kad nas dvoje budemo vodili ljubav, bit će to najljepši doživljaj u tvom životu. — Njegova je samouvjerenost  — 

51

PRAETORIOUS

preplaši, no idućim ju je riječima smirio. — Bit će to divan doživljaj i za mene. Muškarac može naći olakšanje na razne načine, Amber, kad tjelesna potreba postane prevelika. No, u ovom trenutku kod mene m ene nije riječ samo o tjelesnoj potrebi. Mogu pričekati. Za Amber je ta izjava bila divan svršetak prekrasnog dana. Sutra imam posla — reče on na odlasku. — Pripremam se za predavanje u Atlanti u ponedjeljak. Kako bi bilo da porazgovaramo kad se vratim?  — 

 — 

Slažem se.

Vladaj se pristojno — osmjehnu se on — i zaključavaj kućna vrata. Čuješ li me?  — 

Kad mu je potvrdno kimnula, okrenuo se, izišao, sjeo u auto i odvezao se ne osvrnuvši se. Amber je pogledom pratila stražnja svjetla na automobilu dok ih nije progutala noć. Tad se polako vratila u kucu, zatvorila i zaključala vrata smiješeći se. Premda je otišao, nije sama. Osjećala ga je kraj sebe, još su je palili njegovi dodiri i milovanja.

52

PRAETORIOUS

Glava V

Ujutro joj se stvarnost činila drukčijom. Umnogostručile su se sumnje. Pitala se je li pametno rijeno sinoćnje ponašanje i, općenito, imaju li smisla njeni novi osjećaji. Premda je sa Zacharyjem provela razmjerno malo vremena, vjerovala je da ga pozna, a i on nju, bolje nego što se poznaju mnogi dugogodišnji znanci. No njegov ulazak u njen život potpuno ju je iznenadio. Nije bila pripremljena za takav odnos. Sve se dogodilo tako brzo da joj se vrtjelo u glavi. Motajući se u nedjelju ujutro po kući i neuspješno obavljajući čas ovaj, čas onaj posao, podsjetila se da je Zachary Wilder tek drugi muškarac u kojeg se zaljubila. Zapanjila ju je ne samo činjenica da je on privlači nego i snaga te privlačnosti. U odnosu s Ronom sve se gradilo polako, postepeno, godinama, od djetinistva preko rane mladosti do zrelosti. Zachary je nešto drugo. Osvojio ju je svojom muževnošću u tren oka. Istina, ona je sada zrela, iskusna žena, nije više djevica. Pa ipak, začudila se... i uznemirila... Zato što je u njegovu naručju potpuno izgubila glavu. Zašto je najednom, iako je već godinama ne zanimaju tjelesni odnosi, otkrila duboko u sebi plamen žudnje? Zašto ju je Zachary uspio pretvoriti u uzdrhtalo biće koje ne može sabrano razmišljati? Što će joj donijeti takvi puteni nagoni? Nije li već jednom pogriješila i dopustila.da joj srce i osjećaji nadvladaju razum? Iz tog teškog iskušenja izišla je s lijepim, zdravim djetetom koje obožava i srcem punim boli i razočaranja. Smije li se još jednom izvrgnuti takvoj opasnosti? Bila bi to prava ludost. Ali vrlo lako joj je moglo sve izmaknuti iz ruku da se Zachary nije pokazao razboritim. Razljutila se na sebe. Dokle će biti tako naivna? Kako se može pouzdati u muškarca i misliti da će se brinuti o njoj? Zapravo, ne može ni očekivati od Zacharyja da bude oprezan u uzbudljivom spolnom odnosu. On je muškarac, s prirodnim tjelesnim potrebama... i jednom se, radi nje, odrekao tih potreba. Hoće li to učiniti ponovo? Može li to ona tražiti od njega? Neki drugi muškarac na njegovu mjestu bio bi je iskoristio već prvi put. Zachary nije. Zašto nije? Nekako nije mogla povjerovati njegovu objašnjenju. 53

PRAETORIOUS

Jedno je nesumnjivo: mora se sama brinuti o sebi i odgovarati za svoje poteze. Ako želi voditi ljubav sa Zacharyjem, treba da mu se prepusti. A ako nije spremna za to, ne smije ga izazivati. I tad se zarekla: prvo, više neće popustiti strasti onako kao sinoć dok ne bude htjela ići do kraja. Drugo, počet će češće izlaziti. Možda se suviše oduševila Zacharyjevim muškim dražima zato što odavno gladuje. Ako je tako, treba da proširi vidike. Tu bi joj mogla pomoći Corey, a i David Brigham; oboje su joj se nedavno ponudili. Ljeto je, budući da je tad Scott kod oca, baš najprikladnije vrijeme. Odlučivši to, pozva telefonom Scotta kao i svake nedjelje. Kad joj se javio nepoznat ženski glas, još pospan iako je bilo već devet i pol sati, nekako se uznemirila. No, uskoro je progovorio Scott, živahan kao i uvijek. — Hej, mama — reče on čim ju je pozđravio i upitao kako je — znaš li što ima novo? Tata se ponovo ženi. ž eni. Amber je zapanjeno zanijemjela. Vrijeme je uništilo i posljednje ostatke naklonosti koju je nakon početka bijesa još osjećala prema Ronu. Od onog dana kad se konačno odlučila razvesti, nije ni jednom pomislila na pomirenje. Pa ipak, uzdrmala ju je vijest o tome da će Scott dobiti maćehu. Zbog nekakva se neobjašnjivog razloga najednom osjećala ugroženom... i još osamljenijom nego prije. To je vrlo lijepo, Scotte — napokon je izustila. Dječakovo je uzbuđenje bilo očito i bezazleno. Godinama se trudila da u njegovim očima ničim ne ocrni Rona. No sad se jedva svladala da ne bi djetetu pokvarila zadovoljstvo. — Sviđa li ti se ona?  — 

O, da, mama! Baš je zgodna. Zove se Marietta i ima žutu kosu poput tvoje. Vjenčat će se za dva tjedna, pa ću i ja prisustvovati vjenčanju.  — 

Amber se zgrčio želudac. O, to je vrlo uzbudljivo. Tvoj je otac zacijelo sretan. — Grickala je usnicu, nadajući se da joj Scott neće razaznati gorčinu u glasu.  — 

 — 

Da, sretan je, mama. Znaš li što?

 — 

Što? 54

PRAETORIOUS

Poslije vjenčanja otputovat će na nekoliko dana sami — reče on ali će se vratiti po mene. Idemo u Veliki klanac.  — 

O, divno, zlato! Svidjet će ti se Veliki klanac! — Bila je zahvalna bivšem mužu što ga hoće povesti sa sobom, usprkos novoj ženi. — Koliko dugo ćete ostati ondje?  — 

Razgovor je potrajao još desetak minuta. Kad je napokon spustila slušalicu, Amber se potpuno uvjerila da joj je sin zdrav i sretan, ali se nekako rastužila. Podigne ponovo slušalicu. Dva sata nakon toga već je sjedila u bijelom pletenom naslonjaču u stanu svoje prijateljice Corey. Hajde, srce moje, ispričaj tetici što te muči! — blagim glasom zatraži crvenokosa liječnica.  — 

Muči me što se on ponovo ženi — izreče Amber naglas svoje misli — iako ne mogu, ni za živu glavu, odgonetnuti odgonetnuti razlog!  — 

Hm, onda krenimo korak po korak — predloži Corey, pokazujući svoj analitički pristup životu i medicini. — Nedostaje li ti Ron?  — 

 — 

Ni govora!

 — 

Je li ti žao što si se razvela?

 — 

Nije!

Dobro. — Corey se široko nasmiješi.— Sad kad smo to razmrsili, prijeđimo na bitno. Scott je, koliko si mogla zaključiti, zadovoljan, je li?  — 

 — 

Da, zadovoljan je. — Amber se malo namršti.

 — 

To ti smeta?

 — 

Donekle — odgovori Amber nakon duge šutnje.

Nastavi — potaknu je Corey, tražeći u njoj onakve osjećaje kakvi bi nju ispunili u takvim okolnostima.  — 

Želim da Scott bude sretan — oklijevajući reče Amber — i stekla sam, preko telefona, dojam da je sretan. Ali... neki glas u meni želi da Scott.,. zamrzi tu ženu.  — 

55

PRAETORIOUS  — 

Ljubomora.

Nisam Ijubomorna na nju kao na Ronovu ženu! Ljubomorna sam na nju kao na Scottovu maćehu.  — 

Zaboga, to je sasvim prirodno, Amber. Dosad je Scott imao samo jednu majku, samo tebe; muči te pomisao na to da će sad imati i maćehu.  — 

Zahvalna što je prijateljica razumije, Amber se žalosno osmjehnu. Premda sam slutila da će se to jednog dana dogoditi, ipak se ne mogu lako pomiriti s promjenom promrmlja.  — 

Znam, srce. Znam. — Corey se nagnu naprijed i potapša joj koljeno. Moraš se samo naviknuti na tu misao. Nitko te zapravo ne ugrožava. Uostalom, na osnovi sudske odluke imaš Scotta uza se deset mjeseci na godinu.  — 

Imaš pravo, Corey. No osjećam se nekako čudno. Još sam osamljenija... ako me možeš shvatiti.  — 

 — 

Treba da više izlaziš u društvo, srce. To sam ti već rekla.

 — 

Možda imaš pravo — složi slo ži se Amber, slegnuvši ramenima.

Slušaj, već sam ti spomenula tog momka. Sjajan je. Kako bi bilo da se sastaneš s njim?  — 

 — 

Pričaj mi o njemu.

On je liječnik — započe odmah Corey, — Blizu četrdesete godine. Razveden. Srela sam ga na nekoliko liječničkih skupova. Visok je, tamnokos i vrlo naočit. Ponaša se pristojno, zanimljiv je, dostojanstven.  — 

Opis je potpuno odgovarao čovjeku od čijih je draži Amber htjela pobjeći sastajući se s drugim muškarcima. Gotovo nije mogla povjerovati u takvu slučajnost; s druge strane, liječnički krug je prilično uzak. Morala je zađovoljiti znatiželju.  — 

A kako se zove?

 — 

Zachary Wilder.

 — 

Nevjerojatno! — nasmijala se Amber gotovo histerično. 56

PRAETORIOUS

Corey raširi oči, pogrešno protumačivši njenu reakciju.  — 

Zaista se zove tako! Zašto bi to bilo nevjerojatno?

Ne, Corey, nije nevjerojatno njegovo ime, nego... jednostavno... ja već poznam Zacharyja.  — 

Ti ga poznaš? — Crvenokosoj se liječnici oči najprije raširiše, a onda se brzo suziše. — Ti ga poznaš? Dobro, što ti to znači? — Zapazi da je Amber pocrvenjela. — Hajde, pričaj? Tajiš mi nešto, Amber... Amber...  — 

Amber joj je ukratko ispričala gdje se sve srela sa Zacharyjem, ali nije spomenula prošlu pro šlu večer. Dakle, doista si mi nešto tajila — ukori je prijateljica čitajući joj u očima i ono što nije čula.  — 

Ne, Corey, zaista ti nisam imala što pričati — izmotavala se Amber. — Puka je slučajnost što se neprestano susrećemo.  — 

On je pravi muškarac. Zar nisi zadovoljna što ti se svaki tren pojavljuje pred nosom? Zacijelo je j e ugodno u njegovu društvu.  — 

Pomalo je... neodoljiv. Valjda poznaš nekoga tko nije... tako jaka ličnost?  — 

Corey se nasmijala. Gle, a ja sam mislila kako ću te morati siliti da se sastaneš s nekim! Svakako, srce, naći ću ti nekoga prikladnog — uvjeravala ju je srdačno. — Neka ti večer u srijedu ostane slobodna. Momak kojeg imam na umu tad ne radi.  — 

Ne obazirući se na dvojbe što su se već rodile, rodil e, Amber se nasmiješi.  — 

Dakle, u srijedu uvečer — reče.

57

PRAETORIOUS

*** Večer u srijedu bila je prava katastrofa od početka. Momak je radio kao dječji kardiolog u Coreynoj bolnici. Bio je, objektivno gledajući, kao stvoren za zabavu: zgodan, duhovit, duho vit, pun energije. Večer su proveli u disko-klubu, plešući do iznemoglosti. Začudila se kad je, pošto su napokon izišli u ponoć, pokazao da u sebi ima još energije. Najednom se našla u rukama pohotnika, borila se protiv prstiju što su joj drsko lutali tijelom i izbjegavala je usne koje su neumomo navaljivale. Sve se to događalo na skučenom prednjem sjedalu njegova sportskog automobilčića. autom obilčića. Hej, mala, smiri se, opusti se! — naredio joj je uzrujano, potaknut alkoholom i njenom nesumnjivom privlačnošću. Ona je prema njemu osjećala samo odbojnost i to mu je otvoreno rekla kad je ponovo nasmuo na nju. Uskoro su se razišli, no na rastanku joj je dobacio nekoliko zajedljivih riječi. Na sreću, vrlo se jasno sjećala kako je nedavno reagirala na Zacharyjeve dodire i znala je da nije nij e frigidna.  — 

Kad joj se sutradan ujutro Corey opširno počela po čela ispričavati, ispričavati, Amber joj je odmah napomenula kako je sasvim jasno da nije mogla znati pohotne namjere svog prijatelja i kako se nije dogodilo nikakvo zlo. Ali taj ju je doživljaj uvjerio da joj nije dovoljan samo seks. Ostalo je pitanje kako da iziđe nakraj sa Zacharyjevom privlačnošću. Ubrzo se ponovo poslužila telefonom i potražila lijek. Davide — započe kad je te večeri napokon pronašla prijatelja svojih roditelja — onomadne si natuknuo da imaš klijenta... — Zbunjeno je ušutjela. Lakše joj je bilo sa Corey, koja je sama načela tu temu. — Mislim... htjela bih izići... malo se zabaviti...  — 

Na svu sreću, David Brigham je shvatio njeno mucanje. Oduševljeno joj je pritekao u pomoć. Želiš li se sastati s onim momkom o kojem sam ti govorio? Izvrsno! On je baš kao stvoren za tebe. Slušaj, u subotu uvečer će se kod mene okupiti društvance. Dođi i ti. Upoznat ću te s njim... jasno, ako bude slobodan.  — 

Obuzeta istim sumnjama kao i u razgovoru sa Corey, Amber je 58

PRAETORIOUS

htjela doznati što više. Već je stekla dojam da Zacharyja susreće kamo god pošla. Kao da joj ga sudbina neprestano podmeće. Uostalom, nije li se odlučila za sastanke s drugim muškarcima ponajviše zbog toga dojma da ne može izbjeći Zacharyja?  — 

Kako se zove, Davide?

A-a — odvrati joj on — moraš doći i upoznati ga. Ne bude li slobodan u subotu, javit ću ti. Zapravo, dođi svakako! Bit će i drugih zanimljivih ljudi. l judi.  — 

 — 

Ne znam bi li to bilo pametno, Davide...

Jer znam, Amber. Pouzdaj se u mene. To ti je najpametnije! Samo dođi ovamo, lijepa kao i uvijek, i ostalo prepusti meni. Jesmo li se dogovorili?  — 

Premda se još bunila u duši, odgovorila mu je potvrdno. Spustivši slušalicu, upita se ne srlja li u nevolje. Doduše, ovaj put će biti u većem društvu, pod Davidovim okriljem. Osim toga, budući da će se dovesti vlastitim autom, neće se ponoviti sinoćnje neugodnosti. U petak ujutro je morala priznati sebi da se brine zbog toga što joj se Zachary nije još javio. U ponedjeljak je otputovao u Atlantu ne rekavši joj kad će se vratiti. Možda se baš zbog njegove odsutnosti osmjelila da iziđe u srijedu uvečer. Doduše, nije mogla objasniti sebi zašto se zbog toga osjeća krivom. Kad je došla u svoj ured i donijela spise koje je pregledavala kod kuće, pade joj na um da bi mogla pozvati njegovu tajnicu i doznati kad se on vraća. Reći će joj da želi provjeriti još neke pojedinosti iz onog intervjua. Ipak, ponos ju je spriječio da podigne slušalicu. Ako je Zachary želi vidjeti, lako je može naći. Nagnuvši se nad papire, marljivo se prihvatila posla. Uto ju je iz razmišljanja trgnuo dubok glas.  — 

Kako si, Amber?

Zachary! — uzviknu ona, iako se htjela držati hladno i smireno. — Nisam znala da si se vratio.  — 

Doputovao sam rano jutros i došao ravno u bolnicu — objasni on. — Dok me nije bilo, nagomilali su se poslovi. Ovo mi je prvi odmor.  — 

Amber se cijeli tjedan pripremala za ponovni susret s njim i 59

PRAETORIOUS

obećavala sebi da će se vladati mimo, suzdržljivo, no sve je palo u vodu čim ga je ugledala. Kako... kako je bilo na putovanju? — upita ga, najednom razmišljajući teško, pogotovu kad se on naslonio na rub stola. Na licu mu se nisu vidjeli nikakvi znaci umora.  — 

Bilo je plodno. Dobro su prihvatili moje predavanje. Nadam se da smo stekli još nekoliko pristalica p ristalica naše zamisli.  — 

 — 

Misliš li na Međunarodni centar?

Da. Došli su predstavnici bolnice iz cijele zemlje. I vrijeme je. Dosad mi se činilo da tu zamisao podupiru više stranci nego Amerikanci.  — 

Izvrsno! — Amber se sretno osmjehnu. — Možeš li mi ispričati nešto novo što bih dodala okružnici?  — 

Zasad ne ubacuj nikakve novosti — promrmlja on tiho. Ali, mogli bismo zajedno objedovati.  — 

Razum joj je naređivao da odbije poziv. Ne znam, Zachary. Imam još mnogo posla. — Objašnjenje se doimalo klimavim, čak i njoj... Činilo se kao da želi da je on moljaka. m oljaka.  — 

Dobro će ti doći odmor, Amber. Poslije ćeš ostati nekoliko minuta dulje na poslu, i nema problema.  — 

Ti imaš odgovor na sve — popusti ona odmah i plaho mu se osmjehnu. Uzevši torbicu, ustade i iziđe s njim.  — 

Objed u bolničkom restoranu za nju se odmah pretvorio u vrlo ugodan i uzbudljiv doživljaj. Zachary je sjedio kraj nje i prisno se naginjao prema njoj kako bi ga čula usprkos žamoru oko njih. Ustreptalih živaca, jela je vrlo sporo, neprestano osjećajući njegovo bedro uz svoje. Povremeno bi pomaknuo nogu i namjerno je protrljao o njeno stegno. Znao je što radi i kako djeluje na nju, ali je nekako uspijevao govoriti sasvim bezbrižno. Tek kad su ustali i kad ju je uhvatio za nadlakticu, naslutiia je da se i u njemu uzburkala u zburkala krv. Vratit ću se sama u ured — prozbori ona kad su izišii u dugi bijeli hodnik i očajnički mu se pokuša istrgnuti. — Hvala na objedu.  — 

60

PRAETORIOUS

No on je nije pustio, nego je pošao s njom. Nije joj bilo jasno zašto pogledava vrata s obih strana. Potpuno ju je iznenadio kad je najednom otvorio jedna vrata i munjevito je povukao u maleno spremište opreme. Što ćeš... — zausti ona, ali joj rečenicu prekide poljubac. Nagonski se pobunila i htjela izvući iz njegova zagrljaja, ali on ju je tijelom pritisnuo uza zid.  — 

Miruj! — naredi joj tiho. — Za ovim čeznem otkako sam te jutros ugledao. Ovaj je tjedan bio vrlo dug.  — 

To je bila istina, u pogledu oboje. Amber je cijeli tjedan pokušavala otjerati iz glave misli o njemu... uglavnom neuspješno. Progonile su je uspomene na njegove vatrene usne, na nepodnošljivo uzbudenje, a sad se sve opet ponavljalo. Što je s njenom odlukom da će izbjeći takve opasne susrete? Kad ju je ponovo htio poljubiti, pronašla je u sebi posljednje ostatke zdravog razuma i čvrsto stisnula usnice. No sve bijaše uzaludno. U početku strastan, poljubac odjednom postade nježan. Svladao ju je izazivajući joj žmarce niz kralješnicu. Naposljetku više nije mogla odoljeti iskušenju i odustala je od borbe. Podigla je ruke i zavukla mu prste u gustu kosu na potiljku. Zaneseno uzdahnuvši, dopustila mu je da joj razdvoji usne i poIjubi je dublje. Svaki nalet njegova jezika uzbuđivao ju je sve više. Pripila se uz njega, tražeći zadovoljenje. Ravnoteža koju je pokušala uspostaviti bila je sad samo daleka uspomena, jer nije odoljela potresu što ju je uzdrmao. A, to je već bolje — prostenjao je on i spustio joj dlanove na stražnjicu. Zastao Zastao joj je dah kad je osjetila njegovu erekciju.  — 

 — 

Moram se vratiti na posao — reče mu.

Odmah se pokajala, jer ju je pustio i naslonio svoje čelo na njeno. Imaš pravo — promrmlja on, ali ćinilo se da još ne namjerava izići iz spremišta.  — 

 — 

Što onda ako netko uđe ovamo, Zachary? Ti si poznat...

 — 

... kao zavodnik. Samo bi se potvrdilo ono o čemu šapuću sestre 61

PRAETORIOUS

dok pijuckaju kavu.  — 

Je li to istina?

 — 

Ljubomorna si?

 — 

Tko, ja? — odvrati ona prebrzo.

Zaboravi da sam te to pitao — reče on najednom osorno. — Slušaj, kako bi bilo da sutra uvečer nekamo iziđemo? Mogli bismo poći u neki restorančić na večeru...  — 

Ne mogu, Zachary. Zauzeta sam. — Iako je znala da je to za njeno dobro, ipak se pokajala što je pristala na sastanak s Davidovim tajanstvenim klijentom.  — 

Mislio sam da se ne sastaješ ni sa kim — prozbori on i uspravi se. Glas mu je bio hladan.  — 

Ne sastajem se — odvrati ona žumo. — Bar ne često. — Iznenadila ju je njegova zlovolja. S druge strane, godilo joj je što nije ravnodušan. — Idem na jednu... na jednu kućnu zabavu...  — 

 — 

Na kojoj će biti mnogo muškaraca, poželjnih kandidata za brak.

 — 

Možda. — Bila je već predugo samostalna da bi mu popustila.

Izišao je s njom i otpratio je do ureda. Oboje su šutjeli kao zaliveni. Na rastanku joj je ravnodušno zaželio dobru zabavu i otišao. Sutrašnji se dan, subota, vukao užasno sporo. Amber je protiv volje u mislima obnavljala sve ono što se dogodilo prošle subote. Zachary je tad bio srdačan i susretljiv, veseo i pun razumijevanja. Njegovo jučerašnje hladno držanje na rastanku odudaralo je od predodžbe što ju je stekla o njemu. Zbunila ju je njegova ravnodušnost Zar se razljutio? Je li nesiguran? Ljubomoran? Zašto mu smeta njeno sastajanje s dmgim muškarcima? Naposljetku, njih dvoje su se tek počeli dmžiti. Zar mu je povrijeđen ponos? Prije se doimao vrlo samouvjerenim i jakim; srozavanje na takvu mušku oholost ne slaže se sa slikom koju je stvorila o njemu. Zar se prevarila? Je li ga pogrešno ocijenila? S tim su se pitanjima isprepletali prigovori samoj sebi. Premda se nekoliko dana upozoravala na to da mora odoljeti njegovim tjelesnim 62

PRAETORIOUS

dražima, doživjela je potpun poraz. Zašto? Zbog čega baš taj čovjek djeluje tako razomo na nju? Kakvu snagu ima nad njom čim joj se približi? Mora se plašiti ne samo njega nego i sebe. Ona je svoj najljući neprijatelj kad počne drhtati u njegovu zagrljaju. zagrlj aju. Kako Kako da iziđe nakraj s njim? Koliko god joj se gadila kućna zabava kod Davida, uvidjela je da svakako mora otići tamo. Treba da se kreće u dmštvu; želi li upoznati dmge muškarce, mora se pojaviti pred njima Ako joj se Davidov klijent i ne bude svidio, bit će zacijelo i drugih na zabavi. U najgorem slučaju, može se javiti udvaračima koje je u prošlosti odbila. Neki nisu ni loši, pokušavala je uvjeriti samu sebe. David Brigham bijaše savršen domaćin. Sraačno ju je dočekao na pragu svoje velike kuće i vodio od gosta do gosta da je upozna sa svima. Napokon je ostavi u omanjoj skupini. Tvoj momak još nije došao — prišapnu joj na odlasku. — Rekao je da će malo zakasniti, ali će svakako doći.  — 

Amber se osjećala prilično ugodno među nepoznatim Ijudima i zanimao ju je razgovor s njima. Osobito je zabavan bio neki burzovni posrednik, tridesetih godina, koji ju je namjerno uvlačio u razgovor s nekim mlađim parom, očito intelektualcima. Kako su prolazile minute, već je gotovo i zaboravila na to kako još treba da dođe jedan gost: onaj kojemu je namijenjena. Iznenada joj je David dotaknuo d otaknuo lakat kako bi joj skrenuo pažnju na svog zakašnjeloga gosta i upoznao je s njim. Zachary! — šapnula je, psujući samu sebe zato što nije odlučno zatražila od Davida da joj preko telefona oda njegovo ime. Ovo je bilo već previše. Takve slučajnosti više nije mogla shvatiti. Zbunila se, uzbudila, razljutila, začudila. Ukratko, Ukratko, ponestalo joj je riječi.  — 

Zaista si lijepa, Amber — prozbori Zachary. — Drago mi je što te opet vidim.  — 

63

PRAETORIOUS

Glava VI

Zar se vas dvoje poznate? — zapita David, ne skrivajući iznenađenje.  — 

Nedavno smo imali priliku raditi zajedno u bolnici — spasi je Zachary. — Baš mi je milo što mi se pružila prilika da je ponovo sretnem. Kako si naišao na takvu ljepoticu, Davide?  — 

Iako mu je u duši zahvaljivala što joj je omogućio da se pribere, u glasu mu je nazrela prizvuk zajedljivosti. Spustila je glavu i zagledala se u prekrižene remenčiće na sandalama, čekajući čekaj ući Davidov odgovor. Ja zastupam Amber, baš kao i tebe, Zach. Zapravo, poznam je već godinama. — David pogleda Amber i iznenadi se vidjevši njenu nelagodnost. — Njeni su mi roditelji dobri prijatelji. Sjećam se da me, kad je bila još ovolika — spusti ruku u razinu struka — već motala oko prsta.  — 

Amber se zarumeni i digne glavu. — Davide... — uppzori ga blago. Htjela je da on prekine taj razgovor. No Zachary je želio čuti što više, uživajući u njenoj smetenosti. Pričaj još — potaknuo je odvjetnika i široko se nasmiješio. — Je li već tad bila naprasita?  — 

O, da! Bila je naprasita, nestašna, smutljivka... a iznad svega je uvijek voljela zadirkivati.  — 

Davide — prozbori ona tiho, prikrivajući ljutnju — odat ćeš sve moje tajne. To ie bilo davno.  — 

Dakle, napokon je progovorila — reče Zachary kraj njena uha. — Treba je samo malo izazvati, i sve je dobro. — Zadovoljno se nasmiješio odvjetniku.  — 

Amber shvati da njih dvojica dobacuju jedan drugom lopticu, a ona je ne može uhvatiti. Nezadovoljno objesivši donju usnu, podboči se rukama o bokove, doimala se naprasito, naprasito, baš kako su je opisali. 64

PRAETORIOUS

— Slušajte, vas dvojica, ako me namjeravate samo zadirkivati, mogu naći i zanimljivije društvo. Dopustite da se udaljim... — Uljudno se osmjehnuvši i kimnuvši, okrenula se i uputila prema suprotnoj strani sobe. Uzela je džin s tonikom i duboko udahnula ne bi li se smirila. Tad se sa čašom u ruci zaputila prema najbližoj skupini gostiju i pridružila se razgovoru. To joj je pošlo za rukom lakše nego što je očekivala. Razgovaralo se o ekonomiji, osobito o porezima u Massachusettsu, a ta je se tema osobno ticala. Naoko ju je zanimao razgovor, no zapravo je razmišljala o Davidu i Zacharyju i pitala se što su kazali jedan drugome kad je otišla. Pitala se zašto Zachary nije pošao za njom, zašto joj je, uostalom, dopustio da ode. Tad se trgnula, zaprepaštena svojim mislima. Zaboga, došla je da bi upoznala nove ljude, da bi se »izliječila« od Zacharyja Wildera, kao što je to pokušala i na onom nedavnom kobnom sastanku s pomahnitalim kardiologom. Tko bi očekivao da ce joi David pripremiti baš Zacharyja? Već ju je davila ta mreža slučajnosti. Kao da svi putovi vode k njemu. Je li to sudbina? Ili nekakva zavjera? Tobože zaokupljena razgovorom, potraži pogledom Zacharyja. Kad ga je pronašla, on je upravo razgovarao s nekom lijepom ženom. Ovaj put nije mogla poreći da joj se želudac grči od ljubomore. Razljutivši se, pokušala je opet svu pažnju posvetiti razgovom. Kad joj je prišao onaj burzovni posrednik s kojim je prije razgovarala, obradovala se promjeni. Odmah je prihvatila njegov prijedlog da izidu na terasu. Bar će pobjeći iz sobe u kojoj je guši Zacharyjeva prisutnost Gledajući ravno pred sebe dok su išli prema staklenim vratima, nije nigdje opazila Zacharyjevu tamnokosu glavu. Ali čim se spustila u naslonjač na terasi, a burzovni posrednik do nje, spoznala je razlog. Samo četiri-pet četiri-p et metara od nje stajao je Zachary i očaravao neki par svojim pričanjem. Neka, sad je barem sam, odahnula je. No baš u tom trenutku na terasi se pojavila ona cmokosa ljepotica i prišla mu. Amber se opet osjeti ugroženom. Zašto se on neprestano pojavljuje pred njom? Zašto je uznemimje? Naposljetku, odbila je njegovu ponudu da se sastanu te 65

PRAETORIOUS

večeri. Mogla je izići s njim, sama... Srce joj poskoči pri toj pomisli. Ne, ovako je sigurnije, zaključi. Sređinom večeri, kad je za goste pripremljena hladna zakuska, Amber je već bila sita kućne zabave. Ali zbog uljudnosti i ponosa smiješila se ljudima s kojima ju je upoznavao David i pretvarala se očaranom. Čudila se što joj on nije ni jednom riječju spomenuo njeno držanje prema Zacharyju. Doduše, nije bilo pravo vrijeme ni mjesto za takve razgovore. Zachary joj nije ni jednom prišao, niti ju je gledao. — O, Amber, tu si — obrati joj se David i skrenu joj pozomost na nekog plavokosog i preplanulog mladića, odjevenog nehajnije od ostalih. Na sebi je imao laganu vjetrovku, šarenu košulju i traperice. Bio je vrlo zgodan. — Ovo je Andrew Pasco. On je snimatelj. Vas dvoje vjerojatno imate štošta zajedničko. Amber sinu misao: evo prilike da se vrati u igru! Taj bi joj mladi i naočiti snimatelj mogao odvratiti misii od zrelijeg, tamnokosog liječnika. Vrlo mi je drago što smo se upoznali, Andrew — reče srdačno i pruži mu ruku.  — 

I meni je drago, Amber odvrati on. — Imaš vrlo dobar ukus u pogledu žena, Davide.  — 

Kad se domaćin udaljio, njih dvoje zapodješe razgovor. Andrew je bio prijazan i zanimljiv, zaniml jiv, prirodniji od većine gostiju. Trenutno je Amber uistinu uspjela zaboraviti Zacharyja. Razgovarali su gotovo cio sat o snimanju i novinarstvu. Ako je došla na zabavu zato da bi upoznala nove ljude... i nekoga s kime bi se mogla sastajati... onda je postigla svoj cilj. Pa ipak, kad je naslutila da će je Andrew pozvati na sastanak, malo se pokolebala... samo za trenutak, kad je krajičkom oka opazila kako je Zachary gleda iznad glave svoje ljupke sugovomice. Čim joj je Andrew predložio da u subotu uvečer odu u kino, prihvatila je poziv. Da vas odvezem kući? — upita je tiho plavokosi snimatelj kad su se gosti počeli razilaziti. razil aziti.  — 

Na sreću Amber je već imala spreman odgovor. Dovezla sam se svojim autom, Andrew. Ipak, hvala vam. Znači, vidimo se u subotu?  — 

66

PRAETORIOUS

Svakako — potvrdi on i namignu joj. Zatim je otprati do automobila.  — 

Jedno s dmgim, večer se završila ugodno, iako se u početku činila katastrofalnom. Postupila si pravilno, uporno je ponavljala sebi dok se vozila sama prema Dovem. Pa ipak, je li ošteno da iskorištava tog vrlo ljubaznog mladića za svoje svrhe? Jer, ona ga iskorištava; htjela bi ublažiti Zacharyjevo djelovanje. Andrew je naočit i njihov će sastanak nesumnjivo biti ugodan, ali on je nipošto ne privlači kao Zachary. Odahnula je spoznavši da je ne zanima samo svijet strasti. Andrew Pasco je zgodan na svoj način, no njegov stisak ruke dok ju je vodio iz sobe u sobu i njegov dodir na leđima kad joj je otvorio automobilska vrata nisu probudili vatru kakvu pali Zachary. Osim toga premda je Andrew zanimljiv, nedostaju mu zrelost, postojanost, pouzdanost, osobine koje pokazuje Zachary. Postojanost? Pouzdanost? Što će joj te osobine? Dobro, što hoće ona? Usporedujući Zacharyja s dmgim muškarcima, zlovoljno spozna da je stigla do predodžbe o mužu. Mužu? Braku? Nije li već jednom prošla tim putem? Koliko god se borila protiv te pomisli, morala je priznati da Zachary ima sve one osobine koje bi željela u svog muža, životnog suputnika, ljubavnika. Dovezavši se pred kuću, srdito je zalupila automobilska vrata, ušla, žurno se svukla i otišla pod hladan tuš, nadajući se da će joj se donekle vratiti zdrav razum kojim se ponosila za četiri protekle godine. Ali voda joj nije pomogla. Činilo se da bi joj mogao pomoći samo jedan čovjek na svijetu, no on je večer proveo zanesen u razgovom s vrlo lijepom ženom. ž enom. Obrisarvši se ručnikom, odjenula je kratku kućnu haljinu i besciljno krenula u prizemlje, znajući da neće zaspati premda je već kasno. Prije nego što je stigla do posljednje stepenice, začu snažno lupanje po vratima. Prestrašila se, jer je netko trzao kvakom. Tko li bi mogao doći u ovo doba i ponašati se tako nestrpljivo? Kolebajući se da li da pozove telefonom policiju ili najprije pogleda kroz prozor i provjeri tko je vani, začu povik.  — 

Amber! Otvori ta prokleta vrata! 67

PRAETORIOUS

Odmah mu je prepoznala glas, premda ovaj put bijesan. Zaustavivši se za trenutak na posljednjoj stepenici i duboko udahnuvši zrak, polako krenu bosonoga prema vratima. Gdje si bila, do vraga? Lupam po tim vratima već deset minuta! — Gnjevno ju je gledao. No kad je ustuknula da bi ga pustila unutra, nije se ni plašila ni Ijutila. Cijelu je večer željela biti s njim.  — 

 — 

Tuširala sam se — prošapta ona kao da se ispričava.

Da, vidim! — progunđa on i zalupi vrata iza sebe. Ušao je u sobu. Pogied mu je zapeo za hrpu odjeće koju je pobacala na divan. — Jesi li sama?  — 

Njegove osome riječi ugasiše plamen strasti koji je već buknuo u njoj. Zaprepaštena i uvrijeđena, ošinu ga pogledom. pogl edom. Čudim se što si ti sam! — ispali svoju strijelu. — Kod Davida si neprestano imao pažljivu sugovornicu.  — 

Prvi put otkad je ušao, na usnama mu zatitra smiješak, ali samo za sekundu-dvije. Potom se opet smrknuo. Nije mi jasno kako si to uspjela zapaziti, jer si bila zauzeta onim mladim... momkom.  — 

Slučajno je bio vrlo zanimljiv — odbrusi mu ona — a budući da nitko nije dmgi znao razgovarati tako čarobno...  — 

 — 

Baš ti hvala. Zapamtit ću to.

Zapamti. Kad se idući put sastaneš sa svojom tamnokosom prijateljicom! Reci mi, baš me zanima, što radiš ovdje? Provjeravaš li jesam li zaključala vrata?  — 

Treba da ih zaključavaš, Amber. Ako si se najednom odlučila sastajati s muškarcima, budi spremna na ono što očekuju od tebe. Previše si primamljiva da bi ti prosječan čovjek mogao dugo odolijevati.  — 

Ali ti nisi prosječan čovjek, je li? — uzviknu ona uzrujano. — Ti mi možeš odoljeti u svako doba. Uz tebe sam potpuno sigurna, nije li tako? — Odmah se pokajala zbog svojih riječi, jer je koraknuo prema njoj, a oči su mu bljesnule, ali ne od srdžbe, nego zbog jedne opasnije  — 

68

PRAETORIOUS

namjere. Ipak, nije se zaustavila. — Ne razumijem te, Zachary. Cijelu se večer ponašaš kao da i ne postojim, a upadaš ovamo, razjaren zbog nečega što ne mogu odgonetnuti. Stajao je samo dvadesetak centimetara od nje, ali je nije pokušao dotaknuti. Ne možeš odgonetnuti? Pojma nemaš zašto sam se razljutio? Pozvao sam te da večeras iziđemo, sami, no večer smo proveli sa tridesetoro manje-više dosadnih ljudi.  — 

Nisu li takve misli večeras prošle mnogo puta i njoj kroz glavu? Ipak, to ne opravdava njegovu srdžbu. Da joj je u toku večeri prišao jednom, samo jednom, i predložio joj da odu nekamo zajedno, bila bi vrlo rado otišla. No on to nije učinio. I što sad hoće? Iznenada je njegova blizina počela snažno djelovati na nju. Ustuknula je i pokušala pobjeći na drugu stranu sobe. No on je uhvati za vlažnu kosu i povuče k sebi. Podsjetio ju je na njihov njih ov prvi susret.  — 

Što hoćeš od mene, Zachary? — prozbori ona, trznuvši se od

boli. Neću da se šepiriš pred svakim muškarcem koji naiđe... pogotovo u mojoj prisutnosti — odgovori on bez oklijevanja. o klijevanja.  — 

 — 

Ne pripadam tebi i nemaš pravo biti ljubomoran...

Za trenutak se prestrašila kad mu se od bijesa izobličilo lice i kad ju je čvrsto uhvatio za ramena. Ljubomoran sam, do vraga! Ne želim stajati cijelu večer na drugoj strani sobe i gledati te, spriječen da učinim ovo... — Riječi mu utihnuše kad je priljubio svoje usne uz njene.  — 

Suprotstavljajući se njegovu gnjevu, nije htjela otvoriti usta i dlanovima se odguravala od njegovih prsiju. Prvi put ga je vidjela u takvu izdanju. No koliko god bila zbunjena, neobjašnjivo se uzbudila zbog njegove upornosti i posjedničkog držanja. Namjeravala mu se oduprijeti pošto-poto, usprkos plamičicima što su se već zapalili u njoj. Snažno joj je gnječio ramena, a ona ju je iznenada pustio i podigao joj glavu kako bi joj zavirio u oči. Može li joj u njima otkriti uzbuđenje koje usne poriču? 69

PRAETORIOUS

Polako i nježno obuhvatio joj je dlanovima lice i palcima joj pomilovao vlažan obris usana. Nije mogla odoljeti; možda je to i znao. Ta nježnost, to razumijevanje, to blago nagovaranje natjeraše je da se opusti. Tiho uzdahnuvši, poljubi mu palac. Ruke su joj se, same od sebe, penjale po rukavima košulje prema njegovim ramenima. Kad je ponovo sagnuo glavu, više se nije nimalo suzdržavala. Dočekala ga je otvorenih usta. Strast se razbuktala još više kad joj je počeo istraživati tijelo, prelaziti preko svih oblina. Drhtavo je uzdahnuo spoznavši da nema ništa ispod kućne haljine. Vatreno ju je priljubio uza se, kao da bi htio upiti njeno tijelo u svoje, usprkos svim preprekama. Grickao joj je ušnu školjku i vrat, a onda je tražila nove i nove dodire. Napokon joj je odvezao pojas i zavukao prste pod haljinu. Ukočila se. Potom je gledajući ga u oči, stegnula haljinu oko sebe kao da se želi zaštititi.  — 

Zach... ne znam... ne znam ima li to smisla...

Muk je djelovao snažnije od ikakve njegove riječi. Promatrao je netremice, ne skrivajući svoje želje. Razum je postepeno uzmicao, vrlo polako i napokon je spustila ruke. Bijela kućna haljina skliznula je s nje i pala na pod. Stojeći gola pred njim, ostala je bez daha i bila bi se nesumnjivo, pokušala pokriti da je nije držao za ruke. Zbunjenost se pretvori u zadovoljstvo, zatim u ponos, dok joj je prelazio pogledom po tijelu, milovao joj grudi, ravan želudac i oble bokove. Napokon ju je uhvatio ispod stražnjice, podigao i odnio do divana. Položio ju je na nj i sjeo kraj nje. Vrlo si lijepa i topla, Amber — promrmlja uzbudeno, istražujući prstima sva tajna mjesta, tako da se uskoro počela meškoljiti od užitka i žudnje.  — 

U žilama joj je hučala krv. Više nije mislila ni na što drugo osim na želju da i ona miluje njega, da ga obožava, da upoznaje njegovo mišićavo muško tijelo. Drhtavim mu rukama raskopča raskopča košulju i olabavi 70

PRAETORIOUS

kravatu, a onda prepusti njemu da svuče sa sebe košulju i baci je na pod. Imala je dojam da će izgorjeti od strasti kad se ispružio kraj nje na divanu, dodirujući je, izazivajući je, mučeći je tako da je zaboravila sve ostalo. Ni njene ruke nisu mirovale. Otkrivale su nova mjesta za uživanje, klizile su po njegovim mišićavim bedrima, najprije plašljivo, zatim sve smjelije. Uzdisao je pokazujući koliko mu godi njeno milovanje, a onda je napokon posegnuo za kopčom opasača. Gledajući ga kako otvara patentni zatvarač na hlačama, znala je da ga želi više nego ikad ikoga. Željela je voditi ljubav s njim, potpuno mu pripasti. Stoviše, željela je izreći riječi što su joj navirale iz duše, riječi koje nije namjeravala kazati više ijednom muškarcu. Ležeći gola pred njim i čekajući da se i on potpuno svuče, željela je čuti takve riječi i iz njegovih usta. Uto se resko oglasilo zvonce. Odmah se ukočio. Ne odvojivši pogled od njena divnog tijela, postepeno je prihvaćao stvarnost koja se upomo probijala u njihov svijet. — Do vraga! — opsovao je tiho, obukao hlače, izvadio iz džepa kaputića zvonce spojeno radijskom vezom s bolnicom i isključio ga. — Zovu me iz bolnice. Zacijelo je posrijedi neki hitni slučaj. Moram se javiti. Nestrpljivo je obrisao vlažno čelo i otišao u kuhinju da telefonira. Ostavši sama, Amber je još više drhtala, zaprepaštena, obuzeta žudnjom i stidom. Da, maloprije je htjela izreći one riječi, no usuđuje li se? Voli li ona Zacharyja? Svladana žudnjom, bila bi mu se rado predala da se opet nije sve prekinulo. Drhtavim je mkama dohvatila haljinu, obukla je i odlučno svezala pojas. Tad se ponovo spustila na divan, objesila glavu, pokrila lice rukama i zaplakala. Eto, opet je potpuno izgubila prisebnost duha u Zacharyjevu zagrljaju. Zaboga, što da radi? Da, posrijedi je hitan slučaj. Slušaš li me, Amber? Boreći se sa svojom tjeskobom i osjećajima, nije ga ni čula kad se vratio. — Što je, dušo? — upita je čučnuvši pred nju i položivši joj ruke na koljena. — Ne plači, molim te, Amber. — Ali njeno se tijelo treslo od jecaja, tako da  — 

71

PRAETORIOUS

ju je čvrsto zagrlio. — Što je? Kaži mi, molim te. Namjeravao sam se vratiti... Stidim ... stidim se — prozbori ona između jecaja. — Nisam smjela to učiniti...  — 

Smiri se — govorio joj je tiho. — Smiri se. Nemaš se čega stidjeti, dušo. Vjemj mi, molim te. Ti si prava žena, imaš lijepo tijelo i strasna si. Ne možeš ni zamisiiti koliko te želim. — No ona je htjela čuti nešto dmgo. — Dogodila se teška prometna nezgoda — nastavi on. — Autobus je sletio s auto-ceste i razbio se. Potrebni su svi liječnici koji se mogu pronaći. Moram ići. — Gledao ju je u oči. o či. — Vjerojatno ću ostati u bolnici cijelu noć. Možemo li l i se sastati sutra?  — 

Ne, Zachary. — U Njoj se probudio razum. — Treba mi vremena... za razmišljanje...  — 

Dugo joj je promatrao lice, tražeći na njemu navještaj o čemu će razmišljati. Napokon je uzdahnuo i, provukavši ruku kroz kosu, ustao. U utorak uvečer okupit će se kod mene skupina ovdašnjih liječnika u vezi s Međunarodnim centrom — reče joj. joj. — Kako bi bilo da dođeš i ti? Baš B aš mi je potrebna domaćica.  — 

Možda ti je potrebna žena, pomisli ona i prijekorno otjera tu misao. Budući da je kao bračna dušica već iznevjerila jednog čovjeka, odakle joj pravo da d a se nudi drugome?  — 

Ne znam — promrmlja pro mrmlja napokon.

Moglo bi biti zanimljivo — napomenu on oblačeći košulju. — Možda bi prikupila neke nove podatke za članak i za veći izvještaj koji priprema Propagandni odjel.  — 

Gledao ju je i čekao odgovor, zakopčavajući košulju i gurajući je u hlače. Amber se pod njegovim pogledom osjećala nelagodno. Slutila je da izgleda jadno onako raščupane kose nakon tuširanja, uplakanih očiju i blijeda lica. Okrenuvši giavu u stranu, pokuša ovladati sobom. Hoću li dobiti posebnu nagradu za prekovremeni rad? — pokuša se našaliti, ali joj taj pokušaj propade.  — 

72

PRAETORIOUS

Razočaran što se njihova večer završila tako naglo, Zachary nije bio raspoložen za njene duhovitosti. Zgrabio je kravatu i kaputić te krenuo prema vratima. — Sastanak je predviden za osam sati. Nastoj doći — reče joj. Nije ju više ni jednom riječju r iječju pokušao nagovoriti. Čula je kako se zatvaraju kućna vrata, zatim je čula njegove brze korake na puteljku pred kućom i brujanje njegova auta. Čudno prazna i hladna, otišla je na počinak. Ležeći budna, razmišljala je o svemu. Jedno je nesumnjivo: Zachary Wilder joj znači mnogo više nego što je voljna volj na priznati. Potom se opet zaprepastila zbog svoje neobuzdanosti. Kako se mogla onako zaboraviti? lako joj nije obećao ni ljubav niti budućnost, njeno bi ga izdajničko tijelo bilo rado prihvatilo u sebe. Sad kad se stišala vatra, bila je užasnuta onim što je umalo učinila. Dosad se dala samo jednom muškarcu: svome mužu. Zachary joj niie ni muž niti je zaljubljen u nju. Želi je tjelesno. Sad bi htio da mu bude »domaćica« na sastanku kod njega Sto li mu to znači? Ponovo je gledala u mislima preplanula prsa na koja je naslanjala glavu, mišićava ramena po kojima su joj klizili prsti. Osjeti uzbuđenje u preponama. U tom trenu shvati da će njih dvoje uistinu voditi jednog dana Ijubav, kao što je Zachary navijestio prošle subote. Za nju će to, znala je, biti čaroban događaj. A za njega? Hoće li ga ona moći zadovoljiti kad nije mogla Rona? Bivši ju je muž opteretio nesigurnošću, no koju u Zacharyjevu zagrljaju potpuno zaboravlja. On je uspijeva natjerati da vjeruje u sebe i u njega. Voli li ga ona? Voli li ga? Voli li ga? Koliko god se puta to pitala nije mogla naći čvrst odgovor. Naposljetku je odustala i usredotočila se na pitanje hoće li prisustvovati sastanku u utorak uvečer ili neće. On ima pravo, ne bi bilo loše da čuje novosti u vezi sa svojim poslom. Ali kamo bi je to odvelo? Kad je upoznala Zacharvja, činio joj se smirenim, blage ćudi, no u posljednje je vrijeme sve razdražljiviji i naprasitiji. Možda mu smeta njena prisutnost? Možda bi bilo najbolje da ga potpuno izbjegava? Nasmijala se gorko, Zacharyja ne može izbjeći. Čini se da ih je 73

PRAETORIOUS

povezala sudbina. *** U utorak uvečer, kao što je slutila od početka, ipak je prisustvovala sastanku kod Zacharyja. Kuća je bila udaljena od njene desetak minuta vožnje. Upravo je zalazilo sunce kad se pojavila na pragu. Zachary je bio vrlo ljubazan domaćin. Upoznao ju je sa svima, zatim su prešli na posao. Bilježila je zanimljive podatke dok su liječnici razgovarali. Bilo ih je dvanaestoro, uključivši i dvije žene. Njih je pogledavala češće nego ostale. Što li one misle o Zacharyju kao muškarcu? — pitala se. A što on misli o njihovim upadljivim ženskim dražima? Obje su bile privlačne i pametne. Nisu li Zacharyju zasjale oči dok je govorila jedna od njih? Je li se koji put sastao s nekom od njih? Zaokupljena takvim pitanjima, iznenada je čula svoje prezime. — Gospođa MacLaine — reče Zachary, naglasivši riječ »gospođa« — priprema našu propagandnu građu. Hoćeš li nam ukratko ispričati kako napreduje posao, Amber? — Izazovno ju je pogledao, kao da je naslutio kuda joj lutaju misli i kao da uživa što ju je trgnuo iz razmišljanja. Pribravši se u tren oka, Amber odluči da iskoristi priliku. Pomoći će njegovoj zamisli koliko god može i zadiviti ga svojim sposobnostima. Naoko samouvjerena, poče pričati o prikupljanju novca i o okružnicama koje će se uskoro tiskati. Vrlo je lako odgovorila na nekoliko pitanja, pokazujući da nije uzaludno čitala kod kuće sate i sate podatke o fondu. Vrlo si uspješno obavila svoj posao, trenerko — reče joj poslije Zachary dok su svi pijuckali kavu i jeli pecivo u dnevnoj sobi. — Morat ću te češće zvati na svoje sastanke.  — 

Očito ti nije bila potrebna domaćica. Vrlo dobro kuhaš kavu — uzvrati mu Amber. Nije bila sasvim načistu s tim što osjeća prema njemu. Miješali su se toplina i zajedljivost, ljubomora i divljenje, privlačnost i odbojnost. Ali kad joj se osmjehnuo, odmah se smekšala.  — 

74

PRAETORIOUS

Morao sam naučiti da se snalazim sam. No uistinu sam želio da dođeš. Hvala ti. — Svoje je riječi potkrijepio pogledom koji joj je prodro do srca i natjerao ga da brže zakuca. — Jesi li doznala kakav upotrebljiv podatak? — Glavom je pokazao na bilježnicu što ju je još držala pod rukom.  — 

Vjerojatno jesam. Moram pročitati sve kad se vratim kući. Mnogo se pričalo, pa to sada treba srediti.  — 

U tom im trenutku priđe jedna od liječnica. Bilo je vrlo zanimljivo, Zach! — reče mu veselo i suviše prisno ga uhvati ispod ruke.  — 

Amber se ubrzo povuče i prepusti ih njihovu stručnom razgovoru. Prišla je jednom liječniku i zapodjela razgovor s njim. Do kraja je večeri bila okrenuta leđima Zacharyju i onoj liječnici. Zanimalo ju je da li je uspjela izazvati kakvu-takvu k akvu-takvu ljubomoru u Zacharyju. Vidjevši da se ona smeđokosa liječnica ne odvaja od Zacharyja, iako se društvo već počelo razilaziti, namrgodi se i odluči da ode. A onda se predomisli, natoči sebi još jednu šalicu kave i nehajno sjede na velik i udoban divan. Kao da je najednom upravljalo njome neko drugo biće i tjeralo je da se bori za ono što želi. Dobro, želi li ona Zacharyja? Jedan ga dio njena bića želi i te kako, nema sumnje; dovoljno je da mu pogleda vitko mišićavo tijelo, te večeri u sportskoj majici i tamnim hlačama. No želi li ona još nešto? Da, mora postojati ljubav. l jubav. A postoji li? Skrivajući nemir u duši, pijuckala je kavu i opušteno sjedila na divanu kao da je kod kuće. Proučavala je svaki kutak, svaki zid, svaki komadić pokućstva i sliku tako da je, kad je zažmiriia, još sve imala živo pred očima. Namjeravaš li spavati ovdje? — upita je Zachary, pribiiživši joj se tiho po debeiom sagu.  — 

Naglo je otvoriia oči i zacrvenjela se.  — 

Divim se tvom stanu...

Zatvorenih očiju? — On upitno podiže obrve i gurnu ruke u džepove. Bio je opet pun samopouzdanja. U sobi bijaše tiho; očito su  — 

75

PRAETORIOUS

već svi otišli. Amber zaželi govoriti iskreno. Njen se odnos sa Zacharyjem osniva na istini. Kod tebe je vrlo ugodno, Zachary — započe tiho i uspravi se. — Zažmirila sam i uživala. — Šutio je i zagonetno je gledao. Najednom je ustala, uplašivši se da bi mogla ispričati i nešto zbog čega će se poslije kajati, nešto što bi otkrilo koliko je očarana njime. — Pomoći ću ti pospremiti sve — reče mu. Pogleda šalice, tanjure i ubruse. ubruse. Izbjegavala je njegovo tijelo. Nekako se u njegovu stanu osjećala još slabijom nego inače. Kao da su joj se osjećaji još više probijali na površinu. Da li zato što ju je zadivio zalažući se za izgradnju Međunarodnog centra? Ili zato što su sastanku prisustvovale dvije liječnice, obje privlačne poput Corey, i potaknule njenu nesigumost? Ili možda zato što se jedna od njih ponašala prilično prisno prema njemu? Ili je posrijedi spoznaja da joj se, prvi put otkad se razvela, isplati boriti za nekoga?  — 

Ma, ne moraš to spremati — reče joj Zachary. — Poslije ću se pobrinuti za to.  — 

Nije joj govorio onako opušteno kao inače. U idućem je trenutku shvatila razlog. Iz spavaće sobe je došia smeđokosa liječnica i skladno sjela na kauč. Amber se sledila. Spustila je šalice, zgrabila torbicu i bilježnicu i krenula prema vratima. Za to je vrijeme Zachary stajao nepomično i šutke je gledao, bezizražajna lica. Umalo kriknuvši od tjeskobe, Amber je izjurila iz kuće. Zaboga, volim ga! Više nema nikakve sumnje. Volim ga! Pronašla sam čovjeka s kojim bih htjela živjeti do smrti. On je utjelovljenje svega onog što mi se sviđa. A sad je u svojoj kući, sam, s onom privlačnom liječnicom... baš kao što je bio i na Davidovoj zabavi prošle subote s onom crnokosom ijepoticom. Da, on je utjelovljenje svega onoga onog a što mi se sviđa... osim jednog. Juri za suknjama kao i moj bivši muž. To me već jednom upropastilo. Neću dopustiti da se ponovi. Zašto muškarci ne mogu biti vjemi? Meni je vjernost nešto sasvim prirodno; kad bi mi Zachary ponudio svoju ljubav, bila bih mu vjerna zauvijek. Ali on me ne 76

PRAETORIOUS

voli. Niti zna što je vjernost Eto, mislila je zaustavivši se pred svojom kućom, vjerojatno je u ovom o vom trenutku... Te je večeri plakala sve dokle god nije zaspala. Ljubav je lijepa. Zašto je za mene, pitala se tjeskobno, uvijek bolna?

77

PRAETORIOUS

Glava VII

Sutradan ujutro, došavši u ured, na svom je stolu našla pismenu pomku. »Radi u petak poslije podne,« pisalo je. »Poslije ćemo otići na Haymarket, zatim na festival u Sjevernu četvrt. Budi u svom uredu u šest sati, doći ću po tebe. Z.« Ošamućeno je buljila u papir. Nipošto nije očekivala očeki vala takvo pisamce nakon probdjevene noći. U početku zbunjena, uskoro se razljutila. Iako se sinoć ponašao prema njoj prilično suzdržljivo i potom joj doveo pred nos ženu s kojom trenutno spava, tako je drzak da joj je jutros ostavio to pisamce, uvjeren da ona skače po njegovoj zapovijedi. E, prevarit će se! Zinut će kad u petak dođe u njen ured i uvidi da je, kao i obično, kući otišla u jedan sat! Nije joj ni nakraj pameti da ponovo iziđe s njim, pogotovu sad sad kad zna da je pretjerano slaba prema njemu. Najpametnije je da prekine s njim. Za ovih o vih četiriju tjedana, koliko će još raditi u bolnici, izbjegavat će ga koliko god bude moguće. Na sreću, imala je mnogo posla, pa nije mogla razmišljati o svojim teškoćama. Razljutivši se zbog samouvjerenosti u njegovu pismu, nije ga obavijestila da ga neće čekati u šest sati u petak uvečer. Donekle ju je pekla savjet zato što se tako ogriješila o pravila lijepog ponašanja. S druge strane, zaslužio je da ga ostavi na cjedilu. Neka se nauči kako se pristojno poziva žena na sastanak. Uostalom, neka potraži onu svoju ljepuškastu lijećnicu i odvede je na Haymarket. No pri toj pomisli ju je želudac zapekao. Istina, zanima je ta tržnica, ali s njim neće tamo! Ni govora! U petak u šest sati sjedila je pred televizorom, jednim uhom slušala vijesti i pripremala se da Scottu napiše pismo. Dječak je vrlo zadovoljan kod oca. To su joj odala njegova pisma i telefonski razgovori. Potreban mu je otac, o tome nema sumnje. Koliko god ona nastoji igrati ulogu obaju roditelja, ipak Scottu nedostaje muškarac u kući u kojeg bi se ugledao, a nedostajat će mu još više u pubertetu. Za trenutak se prepustivši sanjarenju, pokuša zamisliti Zacharyja kao oca 78

PRAETORIOUS

svom sinu. Vidjela ga je na košarkaškom igralištu, kad su se prvi put sreli, kako nježno gleda svoju kćerku Liz. Poslije je u razgovoru pokazao kakav je otac. No takva su razmišljanja besmislena, ukori Amber samu sebe. Zachary je ne voli niti mu se, nakon nesretnog braka, žuri da se ponovo vjenča. Možda se Liz snalazi vrlo dobro kod Zacharyja i domaćice te ljeti kod majke. Kako bih se osjećala kad bih imala kćerku? — upita se Amber. Nadala sam se da ću imati nekoliko djece, ali nisam mogla kad smo Ron i ja prestali spavati zajedno. Kako bih se osjećala kad bih rodila Zacharyjevo dijete? Uzbuđenje je vrati u stvarnost, koja kao da je potpuno isključivala takvu mogućnost. » Dragi Scotte«, napisala je i zamislila sina dok čita to pismo. Nedostaje joj... a sad joj nedostaje još jedna osoba. Zašto ljubav donosi takvu bol? Kad je zazvonilo zvonce, s olakšanjem se otrgnula od tih mučnih misli. Bosonoga, u kratkim hlačicama i majici, sa žutim pletenicama, otvorila je vrata. Je li ti mama kod kuće, curice? — Glas mu je bio baršunast i milozvučan, dobro raspoložen, iako ga je ostavila na cjedilu.  — 

 — 

Žao mi je — odvrati mu ona odrješito odrješito — izišla je.

Zalupi mu vrata pred nosom. Razljutivši se što se pojavio ovdje, i to dobre volje, hitro priđe televizoru i pojača ton kako bi prigušiia očekivano kucanje i zvonjenje, zatim se spusti na stolicu, najednom nemoćna. Zaboga, kako će izdržati ako joj koljena počnu klecati čim ga ugleda? Utučeno nasioni glavu na ruke. Što da radi? Kako da odoli njegovim razornim dražima? Kad bi ga najradije pljusnula on joj se nasmiješi i rasprši svu njenu odlučnost. o dlučnost. Kad ga želi vidjeti, nema ga. A sad kad ga ne želi vidjeti, pojavio joj se pred vratima. Kako se ovo ljeto moglo tako zamrsiti? Trgnula se osjetivši ruku na potiljku.  — 

Hej, smiri se! — reče joj on. — Previše si napeta.

 — 

Kako si ušao?

 — 

Nisi zaključala stražnja vrata. 79

PRAETORIOUS

Da, istina je. Ali je li joj žao? Uistinu žao? Godio joj je njegov dodir na potiljku, iako se Ijutila na njega. Kako može tako vladati njome? Kad joj je počeo blago trljati ramena, pokušala se otrgnuti, no nije mogla.  — 

Sjedi i opusti se minutu-dvije — reče joj. — Potom se obuci za

izlazak.  — 

Ne idem nikamo...

Samo se smiri. — Njegove su ruke bile najbolji lijek. Leđa su joj se smekšala pod njihovim dodirom. Djelovalo je na nju poput droge. Izazivao je u njoj čudnovat zanos. — Znači, zaista si me htjela odbiti? — prišapnu joj on.  — 

 — 

Jesam.

 — 

Jesi li još tako raspoložena?

 — 

Jesam.

Zašto, Amber? — Naglo joj prestade milovati ramena i povuče se nekoliko koraka, — Zašto? — ponovi, ovaj put odlučnije.  — 

Prolazile su sekunde.  — 

Oprosti — reče mu zajedIjivo — ali ja ne izlazim po naređenju. n aređenju.

O čemu govoriš? — upita on zažmirivši. — O kakvu »izlasku po naređenju«?  — 

 — 

Govorim o tvom pismu. Nisi me ni pitao želim ii večeras izići s

tobom. Zachary sjede i nestrpljivo se promeškolji. Ah, ostavi to, Amber. Zar smo još tako ukočeni jedno prema drugome?  — 

Možda si ti previše samouvjeren — reče mu ona s prizvukom optužbe u giasu, sjedne mu sučelice i rukama obujmi koljena. Kad joj nije odgovorio, nego ju je samo začuđeno promatrao, ona smeteno skrenu pogled u stranu. Tišina joj postade nepodnošljiva, no nije ju htjela prekinuti. Neka se on brani.  — 

Dobro, istjerajmo to načistac — prozbori on naposlietku. — Što te zapravo muči? Što ti smeta? Upoznao sam te već toliko da znam  — 

80

PRAETORIOUS

kako ne podnosiš formalnosti. Štoviše, najljepše smo trenutke doživjeli baš onda kad smo bili potpuno nesputani. Slažeš li se? — Ona preko volje polako potvrdno kimnu. — Onda, što te muči? — Zachary se okrene prema televizoru i srdito ga isključi. — Koliko vidim, nisi imala nikakva pametnijeg posla. Zašto si me odbila? Htjela mu je reći mnogo toga što bi bilo izletjelo iz nje da se nije na vrijeme sjetila svoje ranjivosti. Zašto si me pozvao k sebi na onaj sastanak? — upita ga što je mirnije mogla.  — 

Ako ga je njeno pitanje i iznenadilo nije to pokazao. Nagnuo se natrag, kao da ga očekuje dug i dosadan razgovor.  — 

Smatrao sam da će te zanimati taj sastanak.

 — 

Zašto?

Došli su zanimljivi Ijudi, raspravljalo se o predmetu koji je povezan s tvojim poslom.  — 

 — 

Pozvao si me samo zato? — zapita ga ona odmah.

 — 

Htio sam i da vidiš moj stan.

Mogla sam ga vidjeti u neko drugo doba. Ako si htio, mogao si me dovesti k sebi nakon vožnje biciklom — napomenu ona.  — 

Zachary kimnu i pogladi obraz.  — 

Mogao sam, ali mi se ovo činilo pametnijim.

Pametnijim? — Ona se zbunjeno namršti. — Dobro, što si zapravo smjerao?  — 

On se iznenada razljuti i ustade. Slučaj, Amber, što si htjela da ti kažem? Htio sam da prisustvuješ tom sastanku. Htio sam da dođeš k meni. Htio sam te vidjeti. Najradije samu... no to bi bilo preveliko iskušenje. Kad sam u ući sam s tobom, kao sada, onda mi je na pameti samo jedno.  — 

Ali Amber nije mogla zaboraviti onu smeđokosu liječnicu pred kojom je na kraju večeri morala ustuknuti.  — 

Zbog toga si pozvao na sastanak i svoje kolegice... i jednu 81

PRAETORIOUS

poslije zadržao kod sebe? — reče mu uzrujano. Odmah se pokajala zbog svojih djetinjastih riječi, no više ih nije mogla povući. po vući. Podbočivši se rukama o uske bokove, Zachary ju je promatrao desetak sekundi. Postepeno mu se na usnama pojavi smiješak.  — 

Bila si ljubomoma! lj ubomoma! — reče pobjedonosno.

Ne sviđa mi se kad netko pravi od mene budalu, Zachary — odvrati Amber, takoder skočivši na rioge. — A osjećala sam se groznom budalom prisustvujući vašem očijukanju nakon poslovnog sastanka Vrlo je privlačna, moram priznati, i vjerojatno zna i štošta drugo osim medicine. Aii kako si mogao biti onako neotesan? — Gotovo je vikaia, napadajući cijeii muški rod i posebno Zacharyja. Ne razlikuje se nimalo od Rona, zaključi ona u sebi.  — 

Nitko nije pravio od tebe budalu, Amber. — On se iznenada uozbilji. Kao da više nije uživao u njenoj ljubomori. — Ako sam te uvrijedio, ispričavam se. Inače ti nisam dužan ništa objašnjavati. Kao što si jednom vrlo lijepo napomenula o sebi, i ja sam se odvikao od polaganja računa ikomu. Odavno. Osim toga, Amber — promrsi on kroz zube — nemaš pravo ponašati se posjednički... nakon onih svojih postupaka na Davidovoj zabavi.  — 

Najednom je shvatila. A, tako? To je bilo milo za drago? Tvoja liječnica za mog zgodnog snimatelja? Gadno te zapeklo što sam razgovarala s njim, je li?  — 

Moja »liječnica« ima ime — reče on i uzrujano je uhvati za ramena. — Ginny Wamer. Uvjeren sam da sam te upoznao s njom kad si došla u kuću. Ako je baš želiš optuživati, spomeni joj barem ime. A što se tiče onog mladog snimatelja, uistinu me zapeklo što si mu posvetila takvu pažnju. Potreban ti je netko zreliji, Amber, netko tko ima iskustvo slično tvome. — Malo je zažmirio. — Zna li da si razvedena? — Osjećajući na sebi njegov prodorni, ispitivački pogled, Amber zatrese glavom. — Zna li da imaš devetogodišnjeg sina? — Ona opet zatrese glavom. — To sam i mislio. Takvi momci izbjegavaju žene poput tebe. — Oklijevao je i pokušavao odgonetnuti njenu šutnju. — Kad ćeš izići s njim? — upita je nasumce.  — 

 — 

Sutra uvečer. — Već je gotovo i zaboravila taj dogovor. 82

PRAETORIOUS

Zapravo, nije se baš radovala sastanku. Andrew Pasco je bijedna zamjena za Zacharyja. Gnjevno opsovavši, Zachary je uhvati za ramena i prodrma tako da joj se zatresla glava. Bogamu, Amber, kad ćeš napokon shvatiti što je za tebe, a što nije? Sve si vrlo lijepo sredila u svom životu, osim kad je riječ o muškarcima. Tu grozno brljaš! brljaš!  — 

Zapanjena i uvrijeđena, Amber iznenada podiže ruku i pljusnu ga. Kako se usuđuješ! — viknu, razočarana, ljutita i svjesna da joj je rekao istinu.  — 

Da, usuđujem se — odgovori on uzrujano, dok mu je crvena mrlja na obrazu polako blijedjela — i to zato što mi nešto duboko u duši govori da si zaslužila bolji život. Drmat ću te i derati se na tebe dokle god se ne urazumiš.  — 

Još nikad se nije tako uzrujao, no to njegovo duševno stanje pripisala je želji da vlada njome. Ti si oholi neotesanac! Zar ti znaš što ja hoću u životu? Kako možeš odlučivati o tome što je razumno, a što nije? Ako se ne varam, ti nisi bio kod žena nimalo uspješniji negoli ja kod muškaraca mu škaraca!!  — 

Posljednja ga je rečenica pogodila, pa joj je načas nača s pustio ramena. Namjeravam to izmijeniti — prozbori on poslije nekoliko trenutaka, pribravši se.  — 

 — 

Da? — odvrati ona svadljivo. — A kako?

Postupao sam s tobom sasvim pogrešno, Amber. Tebi je potreban snažan muškarac, koji će te natjerati na neke odluke, umjesto da ti daje previše vremena za razmišljanje. Naposljetku ćeš sama odlučiti. — Opet joi obuhvati šakama ramena. — No neću čekati vječno. Želim te i namjeravam te imati. Nije važno hoće li se to dogoditi večeras, sutra ili idućeg tjedna. Ali kažem ti glasno i jasno: neću odustati od tebe.  — 

Amber se stisnulo grlo i trenutno su joj riječi zamrle. Njegova ju je srdžba uzbudila i istodobno razljutila. On je želi, kaže. Zar je to sve? Je 83

PRAETORIOUS

li posrijedi samo tjeiesna potreba koju bi htio zadovoljiti? Hoće li je potom ostaviti, kao što ju je ostavio i Ron, kad mu zapne za oko nešto primamljivije? Pobuni se pri toj pomisli. Ti smatraš, čini mi se, da ja tebe »želim« koliko i ti mene — progovori ona, a glas joj je sa svakom riječju bio sve jači. — E, varaš se! Neću dopustiti da me zlostavljaš samo zato da bi ugodio svojim potrebama. Osim toga, nikad nisam ni rekla da želim nekog muškarca, bilo snažnog, bilo slabog. Nisam tražila ovo. Željela sam samo lijepo mirno ljeto, željela sam raditi, udisati svjež zrak i opustiti se. Dabome, uz tebe se ne mogu nikako opustiti! — Zastavši kako bi udahnula zrak, opazi mu smiješak na usnama i još se više razljuti. — Dobro, što je tako smiješno?  — 

Neko ju je vrijeme šutke promatrao. pro matrao. Lice mu više nije biio gnjevno, već se smekšalo.  — 

Baš si zgodna... ovako uzrujana...

Nisam uzmjana! — Kad joj je spustio rake s ramena na leđa kako bi je još više privukao k sebi, ona ga tiho upozori: — Pusti me, Zachary!  — 

To najmanje želiš. — Činilo joj se da joj se njegove plave oči podsmjehuju.  — 

Pusti me! — ponovi ona odlučnije i pokuša ga odgurnuti. — Ne želim te!  — 

Ne želiš? — podigao je obrve kao da je kori zbog neiskrenosti. No ona je otišla već predaleko da bi se sada dobrovoljno dob rovoljno povukla. Mora prekinuti s njim. Nikako ne bi mogla pomiriti njegove »želje« i svoja načela.  — 

 — 

Ne želim!

 — 

Onda je vrijeme da pogledaš istini u oči...

Zacha... — Nije mu dospjela dokraja izgovoriti ime, jer joj je on prekrio usta svojim vlažnim usnama. Otimajući se iz njegova zagrljaja, samo se još više priljubila uz njega. — Neću, Zachary, neću... — uzviknula je kad joj je dao priliku da progovori. Ali on je iskoristio trenutak kad su joj se razdvojile usne, pa joj je među njih gurnuo jezik.  — 

84

PRAETORIOUS

Zadrhtala je. Razum se još borio, ali tijelo ju je iznevjeriio. Usne su joj omekšale pod njegovima i potom su mu odgovorile.  — 

Evo — prošapta on — nije bilo strašno, je li?

Njegovo je podragivanje ponovo razljuti. Pokušala se dlanovima odgurnuti od njega i osloboditi zagrljaja. Neću ti popustiti, Zachary! — viknu grozničavo. Bojala se da je njena žudnja suviše očita... Strah joj se još povećao kad joj je on šakama obuhvatio dojke i dotaknuo već nabrekle bradavice.  — 

Evo, možeš birati — reče joj on kroza smijeh. — Ili ćemo odmah poći u spavaću sobu, ili se obuci i kreni sa mnom u Sjevemu četvrt, kao što smo se prvobitno i dogovorili.  — 

 — 

Nisam se ja ni o čemu dogovorila... dog ovorila...

Znači, krećemo u krevet! — uzviknu Zachary i podiže je u naručaj prije nego što se snašia.  — 

 — 

Idem, idem! — popusti ona očajnički.

 — 

U krevet? — zapita on koraknuvši na prvu stepenicu.

 — 

U Sjevernu četvrt.

On je polako spusti, no i đalje ju je držao oko struka.  — 

Više nećeš stvarati nikakve neprilike? — zapita je tiho.

Neću. — Nije imalo smisla boriti se protiv njega jer je znala da će on ionako pobijediti.  — 

 — 

Zapamti, Amber, više neću s tobom postupati u rukavicama.. ru kavicama....

Još suviše uzbudena njegovim dodirima, nije se pobunila. On ju je okrenuo, i, pljesnuvši je po stražnjici, potjerao je uza stepenice. Dajem ti deset minuta da se pripremiš za izlazak. Izaberi nešto... ženstveno ženstveno — dovikne joj.  — 

Bez riječi se povukla u spavaću sobu i zatvorila vrata. Izabrala je jarkožutu haljinu. Naježila se razmišljajući o Zacharyju. lako mu to. neće reći, njegova joj je želja da bude s njom uvelike godila. Budući da joj je 85

PRAETORIOUS

omogućio kakav-takav izbor, opredijelila se za manje zlo. Večeras će uživati u svakom trenutku i neće razmišljati o budućnosti. Kad Zachary bude htio ostvariti svoju prijetnu i spavati s njom, oduprijet će mu se... osim ako... osim ako... Postoji li možda ipak u njemu sjeme ljubavi koje će proklijati na njenu zapovijed? On govori g ovori samo o tjelesnoj žudnji, ni o čemu drugom. No mogao ju je lako odvesti u krevet, i to je vidjevši kako joj dršće tijeio, zacijelo shvatio. Možda mu je uistinu stalo i do nje kao osobe. Smije li se nadati? Obula je bijeie sandale s visokim potpeticama, namirišala se parfemom i sjela pred toaletni stolić da se neupadljivo našminka i počešlja, Gledajući se u zrcalu, smješkala se. Večeras će biti zabavno. Baš je briga za sutrašnji dan i Ginny Wamer! Večeras će Zachary biti samo njen. Čekao ju je u podnožju stepenica i gledao na sat Točno deset minuta. Vrlo dobro! — pohvali je. Zatim je odmjeri pogledom od glave do pete.  — 

Sviđam li ti se? — Stidljiv prizvuk u njenu glasu odudarao je od njena uobičajenog držanja. I dalje ju je promatrao, a u oči ju je pogledao tek kad je sišla.  — 

Vrlo si lijepa — promrmlja, zatim joj spretno izvuče ukosnice i raspusti dugu plavu kosu. — Vrlo si lijepa.  — 

 — 

Ovako će mi biti vruće — napomenu Amber.

Svakako će ti biti vruće. Hajdemo odavde dok se nisam predomislio i ipak opredijelio za spavaću sobu.  — 

Htjela ga je ukoriti zato što neprestano misli samo na jedno ali uzbuđivala ju je njegova vatrenost. Hoće li ga zadovoljiti? zadovol jiti? Može ii? Naposljetku je otjerala tu bojazan i odlučila da što bolje iskoristi idućih nekoliko sati u Bostonu.

86

PRAETORIOUS

**

*

Kao i svakog petka uvečer, na tržnici Haymarket bilo je vrlo živo. Na starinskim drvenim klupama nudilo se svakakvo voće i povrće. Premda je živjela u bostonskom području već prilično dugo, Amber je morala priznati da još nikad nije posjetila tu tržnicu. Nikada nisi bila na Haymarketu? upita Zachary zapanjeno i ujedno ponosno zato što ju je prvi doveo na to zanimljivo mjesto.  — 

Držeći je za ruku, pokazivao joj je sve zanimljivosti te tržnice pod vedrim nebom. Amber je očarano gledala piramide zrelih grejpova i tamnih naranača, brda salate, kelja i špinata, i divila se prodavačima koji su uspijevali prodati i trećerazrednu robu.  — 

Sjajno! — izusti i osvmu se.

Zachary je kupio limune, breskve, rajčice i glavicu salate i dodavao joj smeđe papimate vrećice da ih pridrži dok on plaća. Amber se upravo počela pitati kamo će sa sljedećom vrećicom ako kupi još nešto, kadli ju je on iznenada poveo u stranu i uveo u mesnicu. Dobra večer, doktore Wildem! — pozdravi ga nizak i živahan vlasnik s keceljom koja je nekoć bila bijela, a sada poprskana obilježjem njegova zanimanja. — Izvolite, što želite večeras?  — 

Zachary namči janjeći but i goveđu plećku. Kupit ćeš cijeli janjeći but i goveđu plećku! — upitala je začuđeno Amber kad je mesar otišao po meso. — Kamo ćeš s tim? — dodala je i pogledala mu vitak struk. Zar će Liz pojesti sve to meso..  — 

Zamrznut ću ga — odvrati on. — Ovako je meso mnogo jeftinije i bolje kakvoće.  — 

Dobro, kako ćemo vući sve to odavde do Sjeverne četvrti, zatim opet do auta? — Gledala je sumnjičavo veliku hrpu kupljene robe na pultu.  — 

Zachary je opet imao rješenje. 87

PRAETORIOUS

Ostavit ćemo sve kod Sama — reče pogledavši mesara — a kad se vratimo, ti ćeš, trenerko, uzeti vrećice, a ja ću, ovako snažan i mišićav, nositi meso. Zapravo, nema ga baš mnogo. Uzeo sam premalo novca, znaš. — Vragolasto namignu. — Želimo li još večerati u Felicijinu restoranu...  — 

 — 

Ja ću platiti večeru — prekide ga Amber.

 — 

Ni govora! Ja sam te pozvao na večeru, ja ću je i platiti.

Dobro, kako god hoćeš — prošapta Amber, iziđe iz mesnice i pričeka ga vani.  — 

 — 

Jesi li gladna? — upita on kad joj se pridružio.

 — 

Jesam.

 — 

Izvrsno. Jesi li ikad bila u Feiicijinu restoranu?

 — 

Nisam.

 — 

To bolje.

Ubrzali su korak, zaputivši se prema Sjevernoj četvrti. č etvrti. Kad završimo s večerom, već će početi festival — reče Zachary, vodeći je u uličicu u kojoj je bio restoran. — To ti se isplati vidjeti. Festivali traju cijelo Ijeto. Jedan uzbudljiviji od drugog. Uostalom, uvjerit ćeš se.  — 

Te večeri nije gotovo ni zapazila što jede i pije Znala je samo da je riječ o talijanskoj kuhinji. Jela je birao Zachary. Svu je pažnju posvetšla njemu. Razgovarali su, srdačno i otvoreno, o svom djetinjstvu, miadosti, obitelji.  — 

Viđaš ii često brata i sestre? — upita ga ona.

Ne viđam. Zauzeti su kao i ja. Budući da su Laura Susan liječnice, sretnemo se na ponekom sastanku. Michael nije toliko zauzet poslom, jer je knjigovođa, ali je vezan uz obitelj. Ima petoro djece.  — 

 — 

Bi li bi i ti htio imati još djece? — upita Amber bez razmišljanja.

Promatrao ju je vrlo dugo prije p rije nego što joj j oj je odgovorio.  — 

Da, htio bih imati još djece. Ali... — Izvrnu pogled u stranu, ne 88

PRAETORIOUS

otkrivši joj misli.  — 

Vjerojatno su ti roditelji uživali u unučadi. Sjeća li ih se Liz?

— Umrli su kad joj je bilo šest godina. Da, sjeća ih se vrlo živo. Provela je kod njih mnogo vremena dok smo... Sheila i ja... imali svoje... teškoće. — Zagledao se pred sebe. Otac mi je umro tri mjeseca nakon majke. Kad se ona nije oporavila od moždanog udara, izgubio je volju za život Bili su vrlo bliski. Prešli su sedamdesetu godinu kad su umrli. Ja sam bio najmlade dijete. Čini mi se da ih je teško pogodio moj razvod. Njihov je brak bio vrlo čvrst, pa su vjerovali da će takvi biti i brakovi njihove djece.  — 

Zar se ni Laura ni Susan nisu udale?

 — 

Susan je bila u braku... kratko vrijeme. Nema djece.

Oh! — Amber je opipavala stalak čaše. Tko god trenira momčad za Malu ligu, nesumnjivo voli djecu; vlastito ju je iskustvo uvjerilo u to. Zachary je zacijelo divan otac, mislila je čeznutijivo. Kako bi bilo lijepo...  — 

Hajdemo, Amber! — trgnu je iz razmišljanja njegov baršunasti glas. — Vrijeme je. Festival je već počeo.  — 

Ponovo se uhvativši za ruku, krenuše na uiicu. Festival je već uistinu počeo. Pronašli su slobodno mjesto i u tihoj noći slušali glazbu. Naslonjena na Zacharyja, Amber se osjećala sretnijom nego ikad. Napokon se vratiše u mesnicu, uzeše svoje stvari i strpaše sve u auto. Dok su se vozili kroz ljetnu l jetnu noć prema Doveru Amber je razmišjala o zalihi hrane u prtljažniku. Ima je dovoljno za mjesec dana. Mogli bi se lako prehraniti kad bi se iznenada nasukali negdje daleko od civilizacije. Kakva divna pomisao! Bilo bi prekasno provesti mjesec dana u samoći, s ovim nevjerojatno privlačnim čovjekom. Proželi su je žmarci. No to se, dakako, nikada neće dogoditi. Mora se otrijezniti i uozbiljiti. Ima Scotta. On će joj se vratiti za mjesec dana. Sto će tad biti s ovim njenim odnosom sa Zacharyjem? Vratit će se i Liz; kako će on s njom izići nakraj? 89

PRAETORIOUS

Večeras si vrlo šutljiva Zar sam te zaista uplašio? — prozbori on tako tiho da ga je jedva čula. čul a.  — 

 — 

Uplašio? Koješta! Mene ne možeš uplašiti! — slagala je.

Zachary iznenada ispruži desnu ruku i zagrli je. Povuče je prema sebi tako da mu je udobno naslonila glavu na rame. Napola se okrenuvši prema njemu, spustila je šaku na njegovo bedro. Odmah je tiho zagundao. z agundao.  — 

Pripazi što radiš, ljepotice! — prišapnu joj.

Ona mu se osmjehnu.  — 

Ti si počeo prvi. Samo ti uzvraćam jednakom mjerom...

Glas joj se prekinuo kad ju je on čvrstd pritisnuo uza sebe. sebe. Svadljivice, možda ćeš se pokajati zbog tog svog prebrzog jezika. Kada dodemo kući...  — 

Ovaj put on zašuti, i to zbog psiholoških razloga. Shvati da govori tako kao da su njih dvoje bračni par koji se, nakon ugodnog večernjeg izlaska, vraća kući. Pomislivši da se on možda kaje zato što je stvorio takvu predodžbu, Amber je ipak uživala. Maštala je. Dok su nosili meso, povrće i voće iz auta u njegovu kuhinju, razgovarali su vrlo malo. Nije ga pitala kamo će sada, jer je željela što bolje iskoristiti večer, uživati u svakom trenutku, pokoravati se voljenom čovjeku. Zatim ju je odvezao kući. Kad ju je uhvatio za ruku i poveo prema stepenicama, nije se pobunila. Nije se usprotivila niti kad ju je, stojeći nedaleko od kreveta, povukao u zagrijaj. Baš to je i željela. Kao i uvijek, njegove su usne opojno djelovale na nju, a ruke su palile vatru. Izgubivši već potpuno viast nad sobom, našla se na krevetu, bez odjeće. No Zachary je još bio odjeven i odolijevao je njenim pokušajima pokušajima da mu uzvrati milovanjem. Dražio ju je usnama, jezikom, prstima, tako da joj je tijelo vapilo za 90

PRAETORIOUS

zađovoljenjem. Nemoćno je šaputala, stenjala od užitka, uzdisala oduševljeno. Napokon nije više mogia izdržati. izd ržati. — Zachary, molim te! — prostenjala je tiho i u mraku potražila osjetljive točke na njegovu tijelu, koje bi ga mogie nepodnošljivo uzbuditi. Disao je neujednačeno, a to je jasno pokazivalo da se i on zapalio, no još je potpuno vladao sobom. Uhvatio joj je ruku kad ju je spustila na njegove prepone i povukao je prema ramenu. — Laku noć, Amber šapnu joj iznenada. iz nenada. — Dobro spavaj.  — 

Zachary? — izusti ona.

Ali on je ustao s kreveta, sišao po stepenicama i odvezao se autom prije nego što je mogla shvatiti što se dogodilo.

91

PRAETORIOUS

Glava VIII

Sutradan ujutro nije ju moglo udobrovoljiti ni jarko sunce. Bila je čvrsto uvjerena da će Zachary prošle noći voditi ljubav s njom. Sve je upućivalo na takav zaključak. Pa ipak, ponovo ju je odbio; ovaj put je, čini se, sve pripremio unaprijed. Probdjevši gotovo cijelu noć, osjećala se umornom. Iznenada joj nešto pade na um. Istuširala se, odjenula kratke hlače i majicu, obula tenisice, uspela se na bicikl i odvezla k njemu. Kad je stigla pred njegovu kuću, mogio je biti tek deset sati. Doduše, to nije znala pouzdano, jer je rastreseno ostavila svoj sat u kupaonici. Krenuvši oko kuće, tjerana nekakvim šestim osjetiiom, opazi njegov bicikl kraj garaže. A onda ugleda i njega. Stajao je kraj plitke jame, držao u ruci veliku lopatu i pogledavao mlado stablo koje je namjeravao posaditi. Ocjenjujući koliko bi duboka morala biti jama, nije ni zamijetio Amber. Ona je ostala u zaklonu iza drveća i gledala ga kako ponovo kopa. Jednolično udaranje lopate o zemlju z emlju donekle ju je smirilo. Dojurila je ovamo zato što ju je svladao gnjev. Htjela je doznati pravi razlog njegova sinoćnjeg okrutnog postupka prema njoj, htjela mu je kazati sve u lice i dati sebi oduška. Jer on je, premda je bio uvjeren u to da će ona sinoć izići s njim, isto tako pouzdano znao da neće s njom voditi Ijubav. Sve je brižljivo pripremio. Sad je htjela doznati razlog. No iako je, vozeći se k njemu, pucala od bijesa, njena se srđžba rasplinula čim ga je ugledala u kratkim hlačicama h lačicama i tenisicama. Njegova brončana leđa, prekriveha znojem, sjala su se na žarkom suncu. Pri svakom zamahu lopatom zatreperili bi mu mišići. Bio je sportski građen. Zadivljeno je giedala kako njegovo lijepo tijeio skladno siuša naredbe iz mozga. Kao prikovana u svom skrovištu, milovala inu je zelenim očima svaki mišić. Neodoljivo mu je željela dotaknuti vlažnu kožu, mirisati njegov znoj. Iz utrobe utro be joj se šurila čudna toplina. 92

PRAETORIOUS

Jama je već bila dovoijno duboka, pa Zachary uze mlado stablo. Više nije mogla izdržati. Okrenula se i pobjegla. Začuvši šuškanje, Zachary se osvrnuo i slegnuo ramenima, uvjeren da se opet igraju vjeverice. Na povratku kući neumorno je okretala pedala kao da je na nekakvoj utrci. Bacivši se na krevet, briznula je u plač i dala oduška patnji što joj se nakupila u srcu, zbunjenosti i nezadovoljstvu. nezadovolj stvu. Kamo se rasplinula moja odlučnost? — upitala se nemoćno. Zašto se nisam suočila s njim i zatražila istinu? Zašto ga nisam ništa pitala? Zašto nisam potražila odgovore koji su mi prijeko potrebni? Sto je sa mnom? Gdje je moja upornost koja mi je omogućila da stvorim sigumost i postojanost sebi i sinu? Plačući grčevito, nije mogla prepoznati sebe. Činilo se da postoji samo jedno objašnjenje. Zaijubljena je, ludo i slijepo. Tjeskobno kriknuvši, iznenada sjede na krevetu. Odlučno je obrisala suze nadlanicama drhtavih ruku. Premda joj je Zachary oteo srce i velik dio ponosa, ipak joj je ostaio još mnogo toga. Da, ostali su joj Scott, posao i... i večerašnji sastanak s Andrewom Pascom. Večeras će se dobro zabaviti, sto mu gromova! Ipak, za uspjeh joj nije bila dovoljna odluka. Radila je cijeli dan ne bi li što manje mislila o Zacharyju i tako se umorila da u sedam sati, kad se pred vratima pojavio mladi snimatelj, nije bila raspoložena ni za kakav izlazak. Šminka joj je donekle prikrila iscrpnost, ali ništa nije moglo sakriti činjenicu da je Andrewovo društvo ne oduševljava. Film je bio vrlo uspjelo umjetničko djelo, a njegov razgovor zanimljiv, premda užasno jednostran. Ispričavši mu se nekoliko puta zbog svoje neuobičajene šutnje, nije se baš previše ražalostila kad joj je predložio povratak kući. Zbunjen promjenom, jer je na zabavi prije tjedan dana bila vrlo živahna, šutke ju je otpratio do njenih vrata. — Žao mi je što se niste bolje zabavili, Amber. Očito vas nešto muči — reče joj on. 93

PRAETORIOUS

Njegova je pažljivost dirnu i poveća osjećaj krivice. Ne bi bilo pošteno da se ponovo sastane s njim ... ako je uopće pozove. Ni ovaj put nije valjano postupila prema njemu, jer se sastala s njim, iako neprestano misii na drugog čovjeka. Shvatila je da bi se najlakše mogla izvuci iz škripca ako bi iskoristila nešto što joj je jednom napomenuo Zachary. Ne, ja se ispričavam, Andrew. Prilično mi je teško. Sin mi je preko ljeta kod svog oca. Nedostaje mi. — Zapazivši iznenadenje na njegovu licu, nastavi: — Vratit će se za nekoliko tjedana. Dotad neću biti dobre volje.  — 

— Oh —prozbori snimatelj — nisam ni slutio da imate dijete. Dakle, želim vam sreču s njim. Možda ćemo se ponovo vidjeti... Brzo joj je okrenuo leđa i požurio prema autu. Zachary je pogodio, pomisli ona. Mladi i bezbrižni muškarci bježe od obitelji i djece. Ali ne i ljudi l judi poput Zacharyja Wildera... *** Idući su joj dani bili vrlo teški. Zachary joj se nije javljao niti ga je vidala u bolnici. Često je pogledavala telefon, ali on nije zvonio. Barem se nije javljao Zachary. Povremeno bi razgovarala s prijateljicama, uvijek se pretvarajući da je vrlo dobro raspoložena, no to bi raspoloženje nestalo čim bi slušalicu spustila na vilicu. vilicu . Predala je članak o Maloj ligi i marljivo se prihvatila pisanja nekoliko drugih članaka. No ubrzo je morala mo rala odustati, odustati, jer su joj j oj se misli neprestano vrtjele oko crnomanjastog lica toplih plavih očiju što su je neodoljivo zvale. Kako da iziđe nakraj s njim? Zacijelo postoji neki razlog zašto je još nije pozvao telefonom, zašto se uspio onako svladati one posljednje večeri kad su bili zajedno. Kakve su mu namjere? Kad će joj se javiti? Ako je očekivala da će mu glas, kad joj se bude prvi put obratio, 94

PRAETORIOUS

zvučati slavodobitan, grdno se prevarila. Kad joj je u petak ujutro telefonirao, iznenadila se začuvši mu u glavu umor koji nije mogao prikriti. Amber, to sam sam ja, Zachary — započe on kad mu se odazvala. odazvala. — Slušaj, imam samo jednu minutu vremena. Bi li mogla otići sa mnom preko vikenda?  — 

Nadajući se cijeli tjedan njegovu pozivu, nije očekivala takve riječi.  — 

Kako to misliš... da odem s tobom preko vikenda? Ovisi o tom

kamo... Ne prepiri se, Amber — prekide je on. — Doći ću po tebe u četiri sata.  — 

 — 

Ali, Zachary...

Moramo razgovarati. Unajmio sam preko vikenda kuću u Princetownu. Do videnja!  — 

 — 

Ne znam... — progovori ona kad je on već prekinuo vezu.

Da joj je dao više vremena, bila bi se odlučno pobunila, uvjeravala je samu sebe. Otišla bi k njemu. Ovako, budući da je cijelo prijepodne bila zauzeta poslovima, sve do jedan i trideset, više nije vjerovala da bi ga mogla zateći u bolnici. U četiri je sata pripremna sjedila u svojoj dnevnoj sobi, putna joj je torba bila na podu kraj vrata, a torbica i ključevi od automobila u ruci. Još bi mogla pobjeći, znala je. Poigravala se mišlju da sjedne sama u auto i odveze se preko vikenda nekamo drugdje, a ne u Princetown. No nikako nije mogla poreći činjenicu da želi biti s njim. Napomenuo je da bi htio razgovarati. Ako bi bila riječ o oproštajnom razgovoru, zacijelo joj ne bi predložio da zajedno provedu vikend. Mora čuti o čemu joj on želi govoriti. Ako joj ljubav prema Zacharyju išta znači, treba da poštuje njegovu želju i pouzda se u njegove namjere. Pojavivši se na pragu nekoliko minuta poslije četiri, Zachary se doimao iscrpen i ne onako samouvjeren kao inače. Kad se sagnuo da dohvati njenu torbu Amber mu dotaknu ruku. Uspravivši se, osmjehnuo joj se i krenuo prema autu. 95

PRAETORIOUS

Tri su se sata vozili gotovo šutke. Prozborili bi tek pokoju riječ. No ta šutnja nije nipošto bila neugodna. Imala je čudan dojam da su im misli na istoj valnoj dužini. Kad su se dovezli u Princetown, s triju strana okružen morem, i zaustavili se pred nekom otmjenom starom kućom, Zachary je izišao iz auta i rekao da će se brzo vratiti. Glas mu je bio tih i blag. Moglo bi se reći utučen. Pratila ga je pogledom dok se penjao po vanjskom stepeništu. Kad je ušao u kuću, zagledala se u more. Uskoro se vratio, noseći ključeve. Odvezoše se puteljkom do kamene kućice. Kad su se ovaj put zaustavili, Amber odmah iskoči iz auta, neodoljivo privučena morem iza malog ljetnikovca. Svilenkasta joj se kosa vijorila na vjetriću dok je gazila po mekom i toplom pijesku. Slušajući jednolično zapljuskivanje valova, razmišljala je o ljubavi što je osjeća prema Zacharyju. Rodila se već u početku. Vječna je poput ovih valova, valo va, ma što se dogodilo. Osvmula se i pogledala prema kućici. Ondje je stajao Zachary, visok i sam, nekako ranjiv. Stigla je do njega i zaustavila se. Željela je, više nego išta na svijetu, da mu olakša umor, ublaži napetost, izbriše s lica pritajenu patnju. No nešto ju je sprečavalo u tome. Uplašena i nesigurna, samo ga je dugo promatrala, dok je šum morskih valova prikrivao ubrzano kucanje njena srca Tad je Zachary polako koraknuo prema njoj. Netremice ju je gledao u oči. I patio. U njemu se očito vodila nekakva bitka. bitka. Htjela je ispružiti ruke prema njemu, pomoći mu, utješiti ga, dodirnuti ga, no umjesto toga čvrsto ih je zabila u stražnje džepove bijelih hlača. Budući da ju je one večeri ostavio onako, treba da on prvi povuče potez. Ona zapravo i ne zna što bi on htio... Kao da joj čuje misli, Zachary napokon progovori, skrenuvši pogled prema obali. — Nisam te smio dovesti ovamo, Amber — izusti tiho i kolebljivo koraknu po žalu. Produži tek kad je opazio da mu se pridružila. — Zbunjeno je čekala njegovo objašnjenje. Objesio je glavu i zurio u pijesak, a ruke su mu, kao i njene, bile u džepovima. Zar se i on boji 96

PRAETORIOUS

onoga što bi mogle učiniti ako bi bile slobodne? — Nisam htio da se to dogodi — nastavi on tiho, hodajući polako i ne gledajući je. — Jednom sam već doživio teške trenutke... i nisam se htio ponovo zaljubiti. — Amber zakuca srce mnogo brže, iako je hodala sporo. Što li on govori? Zar je osjetio... ono... prema njoj? Ne traže li previše od života ako očekuju sreću? — Ti si od početka bila drukčija od ostalih — nastavi on, gotovo šapćući. — Zapazio sam te čim sam te ugledao na onoj košarkaškoj utakmici. Da te nisam sreo na aerodromu, bio bih te potražio. Lijepa ruka bez vjenčanog prstena bila je preveliko iskušenje za mene. — Zastade i okrenu se prema njoj. — Odupirao sam se koliko god sam mogao. Govorio sam sebi kako ti moram dati vremena, kako nisi pripremna, a zapravo ja nisam bio pripreman. Počeo sam se ponašati kao nekakav zavodnik, ne bih li uvjerio sam sebe da je posrijedi samo tjelesna privlačnost. Mučio sam te zbog svojih muka i samo još više pogoršavao stanje. Protekli je tjedan bio pravi pakao za mene, Amber. Znajući da si u subotu uvečer izišla s onim tipom, bio sam na rubu ludila. Razmišljao sam o tebi cijeli tjedan, htio sam te pozvati telefonom, ali sam se bojao što ću reći i što ćeš ti učiniti. Doveo sam te čak ovamo kako bih te mogao... obrađivati. — Zlovoljno strese glavom. — Možeš li to zamisliti? Poznajući snagu vlastite ljubavi, Amber mu je potpuno vjerovala. Hrabriji je od nje. Nije li se ona onog dana u njegovu vrtu okrenula i pobjegla, umjesto da porazgovara s njim otvoreno o tvoreno kao on sad s njom? Volim te — šapne mu, a vjetar odnese riječi. Vidjevši da ju je upitno pogledao, ona glasnije i samouvjerenije ponovi: — Volim te.  — 

U njegovim plavim očima odrazila se zapanjenost. Dlanovima joj je obujmio lice i podigao ga prema sebi. To su vrlo snažne riječi, dušo. Nadam se da ozbiijno misliš ono što govoriš. Neću ih shvatiti olako.  — 

 — 

Ozbiljno mislim, Zachary — odgovori ona radosno. — Zaista te

volim. U tom ju je trenutku čvrsto zagrlio, stegnuo je mišičavim rukama. Kad je podigla glavu i htjela ponoviti ono što je već rekla, Zachary je poljubi. 97

PRAETORIOUS

Hajdemo u kuću — šapnu joj i, priljubivši je uza se, poče se vraćati prema ljetnikovcu. Uveo ju je u predvorje, gdje je ostavio prtljagu, zatim u spavaću sobu. Ponovo ju je poljubio. — Posljednji te put pitam... jesi li sigurna?  — 

 — 

Već odavno nisam bila ni u što tako siguma — odgovori ona iz

duše. Kao da joj se želi odužiti zbog onog što se dogodilo prošlog tjedna, Zachary se svukao prvi. Amber je zadivljeno gledala gl edala njegovo uzbuđeno uz buđeno tijelo. Kad joj je prišao, počela ga je milovati. Stojeći goli jedno nasuprot dmgome, dodirnuše se tijelima. Njegova dlakava prsa dotaknuše meke dojke, ravni mu se trbuh priljubi uz njen, ukraćeni se ud sretne s njenom pukotinom. Nije bila potrebna nikakva predigra, jer su se za taj trenutak pripremali danima i tjednima. Amber je drhtala od napetosti kad ju je položio na krevet i napokon prodro u nju. Tiho je kriknula, opijena sjedinjenjem, grozničavo žudeći za zadovoljenjem. Dok ju je vodio prema vrtoglavim vrhuncima užitka, ponavljala je ljubavne riječi, sve uzbuđenije i uzbuđenije, dok napokon nije bljesnulo tisuće iskara. Iscrpeni od neopisive strasti, napokon se, znojni i omamljeni, ispružiše jedno kraj dragoga, grleći se. Za Amber je to bila neopoziva ljubavna izjava, no smatrala je da je treba ponoviti. Polako prelazeći rukama po njegovu tijelu, stigla je do prepona i opazila kako mu se ud ukrućuje čim ga je dodimula. Uzbudena zbog toga što je nepobitno spoznala da mu može prirediti užitak, uspela se na njega, pa ponovo krenuše prema vrhuncima strasti. Učila je davati. Spoznala je da uživa u zanosu koji izaziva u ljubavniku koliko i u ekstazi što je njegov ud stvara u njoj. Kad su se drugi put spustili s vrhunca, osjećala se ženom, potpunom i novom, željenom i voljenom. Ispreplevši noge, zaspali su oboje. Probudili su se tek kad su morali opet zadovoljiti nezasitnu glad, koja kao da je svaki put bila sve veća. Amber nije još nikad doživjela nešto takvo. Zachary je bio nježan i 98

PRAETORIOUS

strastan, spreman za davanje i uzimanje. Slušajući njegovo zadovoljno šaptanje, već je gotovo i zaboravila da je nekoć razočarala jednog muškarca. Kad se ujutro probudila, ugledala ga je kako je promatra, oslonjen na iakat. Sve je odmah počelo iznova. Tek što su se dotaknuli, planula je iskra, i plamen se mogao ugasiti samo potpunim sjedinjenjem. Provest ćemo dan u krevetu — progovori Zachary kad mu se napokon smirilo disanje nakon još jedne plovidbe plo vidbe na valovima strasti. strasti.  — 

 — 

Zaboga, ne možemo to učiniti, Zachary!

 — 

Zašto ne bismo mogli?

 — 

To bi bilo... vrlo... nepristojno.

On se nasmiješi i vragolasto joj poče gladiti stražnjicu.  — 

E, ovaj put želim biti vrlo, vrlo nepristojan — prišapnu joj.

Zakikotala je tiho.  — 

Da budem iskrena — odvrati mu — i ja sam raspoložena tako.

Poče mu kažiprstom šarati po prsima, zatim joj ruka kliznu prema struku, potom još niže, i ponovi po novi se vječna igra. Uistinu su cijeli dan proveli u krevetu, dižući se samo kad bi morali otići u zahod ili kad bi htjeli nešto prigristi. Vlasnica kućice uviđavno im je poslala jelo. Kad nisu vodili ljubav ni spavali, tad su razgovarali. Doznavali su jedno o drugome svakakve intimne pojedinosti.  — 

Jesam li te zadovoljila? — upita ona tiho i plaho.

 — 

Jesi, i to kao još nijedna žena.

 — 

Jesi li spavao s mnogima otkad si se razveo?

Pa... bilo ih je nekoliko — odgovori on oklijevajući. — No nijedna se ne može mož e usporediti s tobom, Amber. Vjeruj mi to, molim te.  — 

Nakon onog što sam doživjeia s Ronom bojim se da ću uvijek biti nesigurna — otkrila mu je ona svoje skrivene strepnje. Možda ću ti dosaditi kao i njemu.  — 

99

PRAETORIOUS

 — 

Jesi li mi već dosadila?

 — 

Nisam.

 — 

Onda...

 — 

Zachary — prekide ga ona — prošla su tek dvadeset četiri sata.

I to kakva dvadeset četiri sata! — uzviknu on sretno. — Sad znaš da mi pripadaš, je li?  — 

Vrlo je dobro shvaćala njegovu nesigumost. Pripadam ti još od onog dana kad sam te vidjela na obali jezerca — reče mu. — Stajao si smrknut i tajanstven kraj bicikla. Još te jasno vidim u mislima... m islima...  — 

A što je s onim događajem na Davidovoj zabavi? — prekide je on. — Što li je bilo s onim... snimateljem?  — 

Amber se nasmija. Htjela sam te izazvati. Da si mi obratio pažnju, ne bi bila pogledala nikoga drugog. Inače, Andrew je bojim se, digao ruke od mene.  — 

 — 

Žališ li zbog toga?

Amber je zatresla glavom i poškakljala po škakljala ga žutom kosom po vratu. Namjerno sam mu ispričala da imam sina. Pogodio si. Odmah se prestrašio!  — 

Oboje su se uozbiljili kad je spomenula Scotta. Prisjetiše se budućnosti i obaveza. Nisu sami. Moraju misliti i na druge. Ali prešutno se dogovoriše da neće preko vikenda razmišljati o tome. Iskoristit će ta dva dana samo za sebe, živjet će i voljeti se u sadašnjosti, a za budućnost ima vremena. U nedjelju su otišli na žal, sunčali se i plivali. Amber su se sretno svjetlucale oči. Svaki čas bi ih zaustavila na Zacharyju. Gotovo nije mogla povjerovati da je sve to istina. Ispruživši se nakon plivanja, okrenula je glavu i pogledala ga. Od prvog trenutka su se međusobno neodoljivo privlačili. Za ovog 100

PRAETORIOUS

su vikenda doživjeli vrhunac te privlačnosti. Evo, i sada, čim mu je pogledala lice, snažan vrat, mišičava ramena, u njoj se rađalo uzbuđenje. Ali postojalo je i nešto drugo osim tog spolnog uzbuđenja. Upoznavši Zacharyja, otkrila je da je on vrlo osjećajan, pun razumijevanja i susretljivosti. Premda su se povremeno prepirali, dobro je znao što joj je potrebno. Možda je i ono što se dogodilo onog nesretnog petka uvečer, prije samo tjedan dana, iako se činilo da su prošla već stoljeća, bila dobra pouka; pokazao joj je koliko joj je potreban. *** Vozeći se u Dover u nedjelju uvečer, oboje bijahu prilično šutljivi. Sa svakim su se kilometrom približavali stvarnosti, svom domu, obitelji i poslu. Kako su prolazili kilometri, Amber se sve više plašila da će se njihov odnos nakon povratka promijeniti. U onoj divnoj kućici na morskoj obali bili su oboje odvojeni od svijeta. Ondje je njihova ljubav cvala, nesputana i nepomućena. Hoće li svagdašnji život otkriti ot kriti trnje na lijepom cvijetu? Na morskoj su obali bili ošamućeni i zadivljeni kad su otkrili jedno dmgo. Hoće li se ta zadivljenost rasplinuti sad kad su već daleko od mora? Hoće li gruba stvamost stvamost pomutiti njihov odnos? Premda bi joj njegova mka svaki tren dotaknula usne ili obraz, pomilovala joj rame ili joj, hrabreći je, stisnula bedro, u duši su joj se množile strepnje. Tijekom cijelog vikenda nije nijednom spomenuo brak. Kakva im je budućnost? Za nekoliko će se tjedana vratiti Scott i Liz. Vjerojatno se o braku ne može govoriti dok se ne provjeri kako bi se slagalo njih četvoro. Ali najednom joj se svako čekanje činilo predugim. Strahovala je da će izgubiti Zacharyja. Obuzeše je stare sumnje, koje su potjecale još iz prvog braka. Ovog je divnog vikenda Zachary bio njen. Hoće li zauvijek biti njen? 101

PRAETORIOUS

*** Amber! Gdje si, do vraga, bila? Tražim te cijeli dan! — Telefon je zazvonio dvadesetak minuta pošto se vratila u pustu staru kuću. — Scott se zabrinuo kad mu se jutros nisi javila, pa je, jadnik mali, čak zvao ovamo!  — 

Smiri se, Corey! — odgovori Amber prijateljici. Onim groznim bojaznima što su je mučile otkad je otputovala s morske obale, sad se pridružio i osjećaj krivice. — Nisam bila kod kuće preko vikenda. Razgovarala sam sa Scottom prije nekoliko minuta, čim sam došla.  — 

Nisi bila kod kuće preko vikenda? — ponovi Corey, postavši znatiželjnom sad kad je znala da se njenoj prijateljici nije dogodilo ništa i da se već javila sinu. — Ako se ne varam, nisi mi kazala da namjeravaš otputovati.  — 

 — 

Odlučila sam to... u posljednji trenutak..

A, tako — promrmlja Corey. — Kamo si otišla? Nije to vaijda neka strogo povjerljiva tajna?  — 

Amber je pokušala pridati što manje značenje tom t om vikendu, sluteći da bi je prijateljica mogla vrlo brzo pročitati. Ne, nije nikakva strogo povjerljiva tajna, Corey. Bila sam u Princetownu.  — 

 — 

Sama?

Ne. Bila sam s jednim... muškarcem. — Čudila se što ne priča otvoreno sa svojom najboljom prijateljicom. Govorila je neodređeno i tobože nehajno.  — 

 — 

S muškarcem? Preko vikenda? Tko li je on?

Oho, ispituje me kao policajac, pomislila je Amber i kratko se osmjehnula. Ma, to te ne zanima, Corey. Provela sam s njim vikend... i bilo je divno. Ostanimo kod toga.  — 

 — 

Tko li je on? — ponovi Corey, ne obazirući se na njeno 102

PRAETORIOUS

izbjegavanje odgovora. — Hajde, reci mi, srce. Mi smo već štošta ispričale jedna drugoj, pa nema smisla da sad budeš tajanstvena Ja sam ti prijateljica. Neću nikomu kazati niti riječ! Corey ima pravo, pomisli Amber. Uvijek sam se mogla pouzdati u nju. Možda mi je baš potreban netko tko će me saslušati. Duboko je udahnula zrak i zatim ga polako izdahnula. Provela sam vikend sa Zacharyjem Wilderom — prozbori naposljetku.  — 

U zapanjenoj tišini što je nastala nakon njena priznanja, bila bi se mogla čuti i igla da je pala.  — 

S kime? — zapita napokon Corey.

 — 

Dobro si me čula. Sa Zacharyjem.

Čula sam te, čula, srce, no ne mogu vjerovati! Uistinu si provela vikend s doktorom Zacharyjem Wilderom?  — 

A zbog čega je taj doktor Zachary Wilder tako izuzetan? — odvrati Amber bezazleno, kao da ne zna ništa. — Baš ti si me htjela povezati s njim, nije li tako? Valjda mi nisi pripremila nekakvu podvalu?  — 

Ne, nije to bila nikakva podvala, Amber. Naslutila sam da biste se vas dvoje mogli slagati. No nikako nisam očekivala... da biste cijeli vikend...  — 

Nemoguća si, Corey! Proveli smo samo jedan vikend u Princetownu. Samo jedan vikend. — Amber su opet obuzele pritajene bojazni, tako da se morala ugristi za usnicu, nadajući se da joj prijateljica neće čuti drhtaj u glasu. Na sreću, Corey nije ništa zapazila.  — 

Samo jedan vikend? Shvaćaš li ti, Amber, kakav je vikend s takvim muškarcem? On je navodno najdivniji ljubavnik na svijetu! Priča se da se svaka žena, ako provede s njim samo jednu noć, pokvari za sva vremena. Što je tek s onom koja provede s njim cijeli vikend? Oh, bila si bolje sreće nego većina drugih. Je li se isplatilo? — Amber je srce skočilo u grlo zbog prijateljičinih riječi, izrečenih bez ikakvih zlih namjera. Sretno udana, Corey nije imala nikakvih razloga da je pecka. Nije slutila kakvi su Amberini osjećaji prema Zacharyju. — Amber? —  — 

103

PRAETORIOUS

zazva je Corey.  — 

D-da, is-isplatilo se... Amberine se oči najednom obliše suzama.

Zaboga, Amber, nisam imala pojma — progovori odmah Corey kad je začula njene prigušene jecaje. — Ti si zaljubljena u njega, je li? Ne čekajući potvrdan odgovor, nastavi: — Dabome, trebalo je da to odmah naslutim. Upadljivo si se pretvarala nehajnom. Sastaješ se s njim cijelo ljeto, je li?  — 

Amber šmrcnu i nadlanicom obriše nos, odahnuvši što napokon može s nekim govoriti o tome.  — 

Da, m-moglo bi se reći — promuca.

 — 

Hoćeš da odmah dođem k tebi? Mogle bismo porazgovarati...

Nemoj! reče žustro Amber i stiša se. — Hvala ti, Corey, no treba da budem sama, da sve sredim u svojoj glavi. Budem li raspoložena za razgovor, javit ću ti se telefonom.  — 

 — 

Voli li te on, Amber?

U ušima su joj još, poput simfonije, odjekivale njegove riječi što ih je ponovio bezbroj puta. Kaže da me voli. Ali ako je istina ovo što si mi ispričala, ako se seli od jedne žene do druge, možda se samo prolazno zaljubio ili je, što je još gore, lagao.  — 

Ne. Nijednoj drugoj ženi, koliko ja znam, nije govorio o ljubavi. Nikad ne obećava nešto što ne namjerava održati. Osim toga, čovjek u njegovim godinama ne bi se mogao prolazno zacopati kao nekakav balavac, pogotovu ako se ima na umu što je proživio za nekoliko proteklih godina.  — 

Usprkos prijateljičinim uvjerljivim objašnjenjima, Amber je još bila snuždena. Nije ni meni ništa obećao — reče, želeći da što prije završi razgovor i posveti se mislima. — Možda se sve ugasi onako brzo kako je i planulo.  — 

Slušaj, Amber, odmori se. Na posao idem tek u šest ujutro. Budem li ti potrebna, pozovi me. Hoćeš li?  — 

104

PRAETORIOUS

 — 

Svakako, Corey.

Ošamućena, Amber spusti slušalicu. Željela je telefonirati samo jednoj osobi. Ali on sad spava, barem joj je tako rekao. U mislima je vidjela posljednje trenutke prije njihova današnjeg rastanka, vidjela ih je tafco jasno kao da ih ponovo po novo proživljava. Kad su se, vrativši se s mora, dovezli pred njenu kuću, u jednu je ruku uzeo njenu putnu torbu, a drugom ju je obujmio oko struka. Potom ju je poljubio. Činilo se da mu se ne ide. Lutao joj je rukama po leđima, a onda joj je pomilovao lice kao da ga želi zapamtiti. Zašto ne prenoćiš ovdje, Zachary? — upitala ga je bez razmišljanja.  — 

Zalosno joj se osmjehnuo. Ništa mi ne bi bilo milije, dušo, ali ne bi bilo pametno. Zanemario sam bolnicu preko vikenda. Ne budem li sutra ujutro u vrhunskoj formi, mogli bi mi dati otkaz.  — 

Mala vjerojatnost — odvratila je. — Dobro, kako si uopće uspio pobjeći preko cijelog vikenda? Nisam čak vidjela nigdje ni ono prokleto zvonce što ga inače nosiš u džepu. — Sjetila se, pocrvenjevš po crvenjevši,i, kako se to zvonce jednom oglasilo baš u najneprikladnijem trenutku.  — 

Imam utjecajne prijatelje — odgovorio joj je Zachary i obješenjački se nasmijao. — Ostavio sam telefonski broj kuće u kojoj smo odsjeli, za slučaj ako me bude hitno trebala Liz, no pacijenti su se morali snaći bez mene preko vikenda. — Sagnuo se i poljubio je. — Sastanimo se sutra u deset ujutro u mom uredu. Mogli bismo popiti zajednu kavu. Hoćeš li doći?  — 

 — 

Hoću — prošaptala je, naslonjena na njegova prsa.

Medutim, ostavši opet sama, podlegla je bojaznima i opet strahovala za budućnost.

105

PRAETORIOUS

Glava IX

Činilo joj se da noć nikad neće proći. Njena je praznina bila gruba stvarnost nakon božanstvenih dana i noći u Zacharyjevu zagrljaju. Ujutro je dugo birala odjeću i šminku. Htjela se pojaviti što privlačnija pred njim u deset sati. U devet sati i pedeset minuta otišla je iz ureda u nužnik kako bi se još jednom dotjerala i počešljala. Raspustila je kosu, znajući da se to sviđa Zacharyju. U devet i pedeset pet čekala je dizalo, a srce joj je j e uzbuđeno lupalo. U devet i pedeset osam krenula je prema njegovoj sobi; u devet i pedeset devet osjetila je toplinu oko srca, opazivši da su vrata već otvorena. No u deset sati joj je umalo puklo srce. Zachary je stajao u svojoj sobi, držeći ruku oko ramena one smeđokose žene koju je već jednom vidjela kod njega. Da, bila je to Ginny Gi nny Wamer, njegova lijepa kolegica. Amber je nekoliko trenutaka stajala na pragu kao okamenjena, ne vjerujući očima. A onda se, tiho zastenjavši, okrenula i pobjegla, ne videći ništa oko sebe i ne slušajući svoje ime koje je odjekivalo hodnikom. Potrčala je niza stepenice. Vrativši se u ured, rekla je da ide kući i izjurila iz bolnice. Činilo joj se da bi se ugušila u njoj. Premda joj je telefon uporno zvonio, nije se osvrtala na nj. Patnju joj nije mogla ublažiti ni pomisao na to da to možda zove Scott. Gušila se u kući gotovo kao i u bolnici. Nije mogla suvislo razmišljati. Presvukla se i vratila u auto. Vozikala se bez ikakva cilja i povremeno zaustavljala na parkiralištima uza cestu kako bi razmišljala, tugovala, patila. Donekle je slutila da će se to dogođiti. Ginny Warner je već one večeri u Zacharyjevoj kući pokazala preveliku prisnost. Nije bilo zapravo nikakvo veliko iznenađenje što ju je jutros zatekla u njegovu uredu. Ipak, zašto ju je Zachary prevario nakon prošlog vikenda? Kako ju 106

PRAETORIOUS

je mogao tako brzo iznevjeriti, premda zna što je već propatila? Prevarila se u njemu. Njegove su ljubavne izjave bile plitke, izvirale su samo iz trenutne potrebe. Činjenica da je ta potreba potrajala za vrijeme cijelog vikenda, ne daje nikakve nade za budućnost. Corey je čula istinu. On je divan ljubavnik, ali kada dobije ono što traži, ne zadržava se dugo kod iste žene. Hm, Corey je kazala da on rijetko govori o ljubavi... A zašto li je o ljubavi govorio njoj i zatim brzo potražio drugu? Nijemo plačući, ponovo se zaustavi uz rub ceste. Nije znala gdje je niti je marila za to. Ništa je nije čekalo kod kuće, ništa je nije vuklo kući. Nije osjećala ni glad. Zaustavila se kad joj je ponestalo benzina, zatim je produžila. Vratila se u Dover pred večer, samo zato što su joj se mišići već zgrčili i umorili. Ali telefonska zvonjava koju je začula čim se približila kućnim vratima, ponovo je otjera, ovaj put prema biciklu. Znala je da je on uvijek uspijeva osloboditi napetosti. Srdito baci kacigu što ju je nosila otkad ju je dobila od Zacharyja. Ako je tako dvoličan u pogledu osjećaja, mislila je utučeno, ne može se pouzdati ni u njegove stvari. Dok ga nije upoznala, nije nikad nosiia kacigu, pa je neće nositi ni sada! Tjerana gnjevom, jurila je što je brže mogla kroz ulice na koje se spuštao sumrak. Vozila se bez ciIja. Napokon je skrenula na istok, prema gradskom središtu. Možda će joj življi promet odvratiti pažnju od turobnih misli, pomisli. No ubrzo je spoznala da tu neće naći nikakvo olakšanje. Zaustavila se i sjela u meku travu. Čupkajući vlati, sjećala se njegove kose kroz koju je prošle večeri, u krevetu, provlačila prste. Kako je mogla dopustiti da joj se to dogodi i drugi put? — pitala se nezadovoljno. Kako je mogla biti tako glupa? Kako je mogla nasjesti njegovim pričicama? On ju je želio samo osvojiti, a riječi su mu prokrčile put do kreveta. Je li mislio da mu neće popustiti ako joj ne bude govorio o Ijubavi? Bila bi mu popustila i bez tih riječi. Tako ju je očarao da je bila voljna dati mu sve što zatraži, i to samo iz ljubavi 107

PRAETORIOUS

prema njemu. Budući da je i on njoj govorio o ljubavi i potom drsko porekao sve, poraz je još teži. Za onih dvaju kratkih ali božanstvenih dana, ponadala se da će joj budućnost biti ispunjena ljubavlju, baš kao što je oduvijek željela. No budućnost se raspršila u njegovu uredu. Nema sumnje, namjemo je pripremio taj prizor, spoznala je najednom, dok su joj niz obraze tekle suze i mutile svjetla automobila što su jurili mimo nje. Tupo je sjedila na travi, ne osvrćući se na promet. Vratit će se k roditeljima, odluči. Prvi put otkad je otišla s Ronom na fakuitet, vratit će se u Maryland, sama, k roditeljima. Ako ondje može naći utjehu, potražit će je. Ne može sama podnijeti bol zbog ovog najnovijeg promašaja. Da, vratit će se u Maryland i ostati ondje do Scottova povratka. Tad će opet doći u svoju kuću i razmisliti o budućnosti. Kazat Kazat će bolničkom Propagandnom odjelu da mora riješiti neke osobne teškoće. Valjda će je pustiti. Ionako bi trebalo da ostane još samo nekoliko tjedana u bolnici. Iscrpena i bezvoljna, uspela se na bicikl i krenula kući. Činilo se da joj je glava potpuno prazna, nakon iznenadne odluke da se ujutro vrati u Maryland. Umorno okrećući pedala, držala se desnog ruba ceste, poštujući prometna pravila. Vozila se i vozila, no Dover kao da je još bio daleko. Čudila se samoj sebi što se toliko udaljila od kuće. Ni na jednu se uzbrdicu nije mogla popeti na biciklu, već bi sišla s njega i gurala ga do vrha, zatim bi se donekle odmorila jureći nizbrdo. Automobili su je zaobilazili u luku. Kad joj je jedan teretnjak prošao tako blizu da je prestrašeno skrenula u stranu i umalo izgubila ravnotežu, nije tomu pridavala nikakvu važnost. Kad joj je sličan teretnjak projurio mimo lakta drugi put, ovaj put bliže, i kad je začula muške i supijane povike, malo se zamislila. Kad se to dogodilo i treći put, shvatila je da je nastoje uplašiti. Veliki joj je retrovizor umalo ogulio lakat. Dršćući od straha, usporila je i zatim se zaustavila, gledajući stražnja svjetla dok teretnjak nije skrenuo u sporednu ulicu. Hoće li se opet pojaviti iza nje? Ne bi li bilo najbolje da ona izabere neku drugu cestu? Napokon se opet uspela na bicikl. Bila je suviše umorna da bi se vozila zaobilazno. Začuje li opet iza sebe teretniak, zaustavit će se i pričekati da on prođe prođ e mimo nje. 108

PRAETORIOUS

Ali ovaj put joj se kamion došuljao iza jednog drugog automobila, usporio je dok je taj auto prolazio mimo nje i tad je naglo zabrujao kako bi je prestrašio. Panično je pokušavala održati ravnotežu. Nije se mogla odmah zaustaviti. Retrovizor ju je udario u ruku tako da je izgubila vlast nad biciklom, pa je skrenula sa ceste prema drveću. Prednji joj se kotač naglo zaustavio, a ona je odletjela s bicikla i tresnula na zemlju. Osjetivši jaku bol, naslutila je da je ozbiljno ozlijedena. Nije se mogla ni pomaknuti. Gubeći svijest, dozivala je njega. On je liječnik. On će joj pomoći. — Zachary... Zachary... Zachary! *** Budila se vrlo čudno. Polako. Miješala joj se bol u ruci u glavi. Iako se nije mogla pomaknuti, a kamoli otvoriti oči, čula je glasove oko sebe. U riječima i glasovima što su joj prodirali kroz sumaglicu, razabirala je zabrinutost. Htjela je reći da joj nije ništa, no nije mogla progovoriti. Kad se glasovi oko nje stišaše, zaspala je, nadajući se da će ujutro biti jača i da će se osloboditi ošamućenosti. Ali kad se probudila, nije znala je li jutro ili noć. Opet su glasovi žamorili oko nje, no još nije mogla odgovoriti. Zbunjena svojom obamrlošću, ponovo je zaspala, tražeći utočište u snu. Svako je novo buđenje donosilo sve poznatije i poznatije slike, iz prošlosti, uglavnom bolne. Vidjela je svoj život. Vidjela je roditelje, pa Rona i Scotta; očajno je dozivala dijete, no nije se čuo nikakav glas. Vidjela je studentske dane, brak, i osjećala se prevarenom kad se ta veza prekinula. Vidjela je svoj dom u Doveru, Scotta pod košem, svoje prve članke u novinama. Vidjela je Zacharyja. Njegov ju je glas uporno dozivao. Amber, čuješ li me? — pitao ju je. — Amber, pokušaj progovoriti, molim te. Čuješ li što ti govorim? Amber?  — 

Njen je mozak izdao naredbu da se odgovori, no naredba se nije 109

PRAETORIOUS

poštovala. Jedan je dio njene duše klicao pobjedonosno, znajući kakvu bol nanosi njezin muk tom čovjeku. Tako mu i treba. Zašto bi razgovarala s njim? Iznevjerio ju je! Neka pati zbog krivice.., No nije mogla biti ravnodušna prema njegovoj patnji. Kad bi barem mogla ovladati svojim tijelom! Koliko god se trudila, nije se mogla izvući iz polusvjesnog stanja. Kad bi muke postale nepodnošljive, ponovo bi zaspala. Nakon nekog vremena upoznala je već određene glasove Neki su liječnici i sestre bili često uz nju, neprestano je pregledavali, govorili joj, ne očekujući odgovor, ali se uvijek nadajući. Ponajčešće je čula Zacharyjev glss. Slušala je pažljivo njegove razgovore s ostalim liječnicima, ali nije mogla razumjeti njihove stručne riječi. Razabrala je samo da se više ništa ne može učiniti. Zachary joj se obraćao onda kad bi se drugi glasovi povukli. Uz tebe sam, Amber. Oporavit ćeš se — govorio joj je. — Ako me čuješ, zatrepći očima. Čuješ li ine?  — 

To je još jedna laž, zaključila je. Njegova tvrdnja da će se ona oporaviti, obična je laž. Laži, sve su to laži. Ne može mu vjerovati. Ne, neće mu priuštiti zadovoljstvo i trepnuti! Nije mu htjela pokazati da ga čuje, premda nije ni znala može li zatreptati očima. No osjetila je bolnu prazninu kad se napokon udaijio od njena kreveta ... bolnu prazninu koja nije imala nikakve veze s njenim ozljedama. To je dobro, gospođo MacLaine — reče joj tiho jedan dobro poznat ženski glas. — Suze su povoljan znak. Nastavite li plakati, uskoro ćete pričati i smijati se s nama.  — 

Nježna joj ruka obriše suzu s obraza i ukloni kosu sa čela. Kad se ponovo probudila, glasovi bijahu jasniji. Nastojala je razumjeti što se govori. govo ri. Ima li kakvih promjena, Zach? — prozbori glas koji je već vrlo dobro poznavala. Ženski glas koji je čula kad je zaplakala.  — 

 — 

Zasad nema. Ne znamo što bismo još mogli učiniti... 110

PRAETORIOUS

 — 

Pa, prošlo je prilično kratko vrijeme... vrijeme...

— Leži već dva dana u komi! Ne postoje nikakvi fizički razlozi zbog kojih se nije probudila. Smiri se, Zach. Uzrujavanjem nećeš nikomu pomoći. — Glas joj je bio tih i strpljiv. — Potrebna joj je tvoja pomoć. Možda će te čuti ako joj se obratiš.  — 

 — 

Već sam joj govorio. Ne odgovara mi. Nije ničim pokazala da me

čuje.  — 

Sinoć je zaplakala, možda sasvim refleksno — reče ženski glas.

Amber najednom shvati da ga je već prije negdje čula. Znala je gdje. Zacharyjeve iduće riječi potvrdiše njenu slulnju. slul nju. Ja sam svemu kriv, Ginny. Trebalo je da joj objasnim kakav je naš odnos. Kada te ugledala u mom zagrljaju, vjerojatno ju je to grozno pogodilo. Vec je doživjela jednom nešto takvo. Trebalo je da joj kažem...  — 

Amber je nemoćno slušala. Ja sam te zamolila da nikomu ne pričaš o našem odnosu, Zach — reče ženski glas. — Ja sam kriva, a ne ti. Da nisam bila tako sebićna, da ti se nisam previše nametnula, ne bi nastao tai nesporazum.  — 

Ti si mi najbliža rođakinja, Ginny. Htio sam ti pomoći. Nije ti lako. Htjela bi se dokopati tog položaja. Osječala si potrebu da porazgovaraš s nekim i obratila si se meni. Ne, ne, trebalo je da objasnim Amber kako nema nikakvih razloga za ljubomoru. Trebalo je da joj ispričam da smo rođaci, makar joj i ne otkrio tvoje profesionaine teškoće. Upropastio sam sve. Iskreno rečeno, upropastio uprop astio sam sve!  — 

U tišini koja je nastaia nakon tih riječi, Amber je pokušavala shvatiti ono što je upravo ćula. Zar se ipak prevarila?  — 

Voliš je, je li? — progovori Ginny.

Da, volim je, volim je iskreno i duboko. Šteta što je nisi bolje upoznaia, Ginny. Srdačna je, nježna, zabavna, puna pu na ljubavi...  — 

 — 

Upoznat ću je Zach. Osvijestit će se, vidjet ćeš. 111

PRAETORIOUS

Samo ako želi, a ne vjerujem da želi nakon onog što se dogodiio u ponedjeijak. Ne znam možeš li me razumjeti, Ginny, kad sam je upoznao, Amber je bila divna, čarobna i istodobno vrio osamljena. Sin joj je otputovao u Kaliforniju k ocu, baš kao što je i Liz otišla od mene. Ali posrijedi nije bio samo sinov odlazak. U pitanju je bilo nešto dubije. Zapazio sam to zato što sam se i ja osjećao tako. Kad netko u sebi ima mnogo ljubavi, a nema je komu dati, onda se na licu vidi određen bolan izražaj. Loše probavija osjećaje, recimo tako. — Zachary se sjetno nasmijao. — Amber nije nikad spavala ni s jednim drugim muškarcem osim s mužem. Šteta što i ja nisam bio tako ćudoredan. Kad smo prošii vikend proveli zajedno, postala je kompletna osoba, Ginny. Bili smo slobodni. Vjerojatno je i ona na meni zapazila promjenu, vidjela je da sam se smirio, da sam zadovoljan. Bila je lijepa i sretna. Ozarilo joj se lice. Oh, kako je volim! — Načas je ušutio. — U nedjelju uvečer htjela je da prenoćim kod nje. Da sam je poslušao, možda se, ne bi dogodilo dogodil o ovo. Nisam je smio ostaviti samu.  — 

Pretjeruješ, Zach. Moći ćeš joj ispričati sve to... kad se probudi. Nego, kad joj se vraća sin... Scott?  — 

Mislim, za desetak dana. Ako se ne probudi do nedjeije, osobno ću mu telefonirati. Uvijek je razgovaraia s njim nedjeljom.  — 

Probudit će se. Mora se probuditi. — Ginny je to izgovorila tako uvjereno da joj je Amber gotovo povjerovaia. — Moraš joj samo neprestano ponavijati koliko je voliš. Moraš probuditi probuditi u njoj želju da se probudi.  — 

Ja to želim! Ja to želim! — vikala je u sebi Amber, znajući sad što je propatio Zachary. Dok je nastojala pobjeći iz. nevidljivog zatvora, začula je kako se Ginny oprašta s njim.  — 

 — 

Moram ići, Zach. Vidjet ćemo se poslije. Hoćeš li biti u svom

uredu?  — 

Ne, bit ću ovdje.

 — 

Jesi li obišao bolesnike?

 — 

Obići će ih Phil.

 — 

Jesi li bio u operacijskoj dvorani? 112

PRAETORIOUS

 — 

Nisam.

Slušaj me dobro, Zach — blago ga ukori rođakinja — doimaš se vraški gadno. Ako se probudi i ugleda te, prestrašit će se tako da je više ništa neće moći osvijestiti. Budući da ne možeš raditi, naspavaj se. Što veliš na to?  — 

 — 

Poslije.

Poslije... poslije... — ponovi Ginny njegove riječi, znajući da on ne namjerava poći na spavanje dok se ne probudi Amber. — Eh, kad bi barem znala koliko si joj odan... — prošaptala je krenuvši prema vratima. — Hoćeš li me pozvati ako ti budem potrebna, Zach?  — 

Hoću, Ginny — promrmlja on snuždeno, promatrajući blijedo lice na jastuku.  — 

Amber je imala dojam da lebdi između sna i budnog stanja. Kad joj se obratio Zachary, živnula su joj sva osjetila. Volim te, Amber. Moraš to znati. Voljet ću te zauvijek. No potrebna si mi. Život bi bio užasno prazan bez tebe...  — 

Glas mu se prekide. Spustio joj je glavu na prsa i iznenada tiho zaplakao. Nije joj mogao uvjerljivije pokazati ljubav. Za Amber nije napokon bilo više nikakvih sumnji. Sad je znala da joj on uzvraća ljubav jednakom mjerom. Prikupivši svu snagu voije, polako je digla ruku i pogladila mu glavu. Kosa mu bijaše gusta i neposlušna. Dok je on tiho plakao, ona ponovi kretnju. Najednom ojačavši, spusti glavu i poljubi mu tjeme. Smjesta ju je zagrlio čvrsto i privinuo uza se, zaboravivši ozljede zbog kojih je j e dospjela u bolnicu.  — 

Ooo... Zachary... pazi... to.. boli! — progovori ona.

Premda je samo prošaptala te riječi, čuo ih je. Za tren se ukočio, a onda je polako digao glavu i pogledao joj lice, bojeći se da će spoznati kako je taj gls samo plod njegove mašte. Njene oči, topla zelena jezerca, bile su otvorene i pune suza. Na blijedom su joj se licu pojavili prvi znaci rumenila. Polako je pomaknula usne i nasmiješila se, upravo kad su joj se niz obraze zakotrljale suze. 113

PRAETORIOUS

 — 

Amber... — proštapta on njeno ime. — Vratila si se...

 — 

Volim te — šapnu ona.

Polako mu se ozarilo iice. Bila je to najljepša nagrada za trud što ga je uložila kako bi se izvukla iz mrtvila. Gledajući njegov smiješak, čvrsto je vjerovala da će ozdraviti. Sjednuvši na krevet, nježno ju je grlio, pazeći da joj ne zada bol. Naslonjeni obrazom uz obraz, osjećali su kako im se miješaju suze i postepeno suše. Zachary... — Nije se brinula zbog toga što joj je glas još i sad slab i nekako dalek; bitno je da se on pokorava zapovijedima iz mozga. mo zga.  — 

Ne govori, dušo. Proživjeli smo teške trenutke. Odmaraj se, molim te. Meni za volju.  — 

Oprosti, Zachary... — započe ona opet, tjerana željom da mu ispriča sve što je spoznala.  — 

 — 

Šuti, razgovarat ćemo poslije.

Ne — izreče ona plačno i tiho. — Pogriješila sam... grdno pogriješila. Nisam imala... pojma... o Ginny. — Ušutjela je, klonuvši umorno. No odlučnost koja ju je izvukla i iz kome, natjera je da nastavi. — Volim te... pa sam pomislila... da se ono... dogodilo opet. Razumiješ?  — 

Nježno ju je ljuljao i gladio joj svilenkaste uvojke. Trebalo mu je vremena da se pribere i ponovo po novo progovori. Znam, dušo. Oboje smo u prošlosti doživjeli poraz. Razumijem te. On ušutje za trenutak. — Znači, čula si moj razgovor s Ginny!  — 

Gotovo neopazice kimnula je glavom. Bila sam one večeri... uvrijeđena i ljutita... i umorna. Ni sad mi još... nije sasvim jasno... što se dogodilo.  — 

Pribravši se, Zachary je blago spusti na jastuke. Nije mogao otrgnuti pogled od nje. Morao ju je gledati, uvjeriti se da mu se uistinu vratila. Podigavši joj ruku, ljubio joj je prste. Njen je oporavak pravo čudo. Bit će do kraja života zahvalan sudbini.  — 

Što se dogodilo, Zachary? — prošapta pro šapta ona. 114

PRAETORIOUS

Očito te neki glupan htio prestrašiti svojim teretnjakom. Vozač ispred toga kamiona zabrinuo se i, kad je teretnjak projurio, vratio kako bi vidio što je j e s tobom.  — 

 — 

Ali što se dogodilo dogod ilo sa mnom?

Ništa strašno — odgovori on veselo. — Slomila si desnu ruku kad si pala; na žalost, neko vrijeme nećeš moći pisati. Zatim si glavom udarila o tlo. Zbog toga si bila u nesvijesti. Osim tih ozljeda, imaš i nekoliko modrica. To je sve.  — 

Čudno se osjećala znajući tako malo o vlastitom tijelu. Gledala ga je sumnjičavo.  — 

Jesi li... uvjeren u to? Ne tajiš li mi nešto? — upita ga bojažljivo.

Njegov joj je smiješak ulio povjerenje. po vjerenje. Sad kad si se probudila iz kome, sve će biti dobro. Brzo ćeš se oporaviti. — Prstima joj je gladio obraz i milovao je očima.  — 

Ginny ti je rekla... istinu, Zachary! Zaista izgledaš... grozno! Da nisam čula njeno upozorenje, vjerojatno bih se bila ponovo onesvijestila..  — 

On je nježno poljubi, navješćujući sve ono lijepo i ugodno što ih očekuje u budućnosti. budućno sti. Ovako te mogu najlakše ušutkati — reče joj, smijuljeći se i upijajući očima sreću na njenu licu. l icu.  — 

 — 

Mmm — promrmlja ona, najednom umorna, ali i zadovoljna.

Obećaj da ćeš se udati za mene, Amber — prozbori on. Bilo je to napola pitanje, napola zahtjev.  — 

Tijelom joj prostruji radost. radost. Hoću, udat ću se — prošapta ona, boreći se sa snom. — Nećeš me nikad napustiti, je li?  — 

Ne stideći se što ponovo plače, on prinese njenu ruku usnama. Nikad, Amber. Nikad! — Grlo mu se steglo i spriječilo ga da izreče još nešto, no ništa više nije bilo ni potrebno. Obećao je ono što je željela čuti. Znala je da Zachary Wilder drži svoja obećanja!  — 

115

PRAETORIOUS

*** Da te prenesem preko praga? — upita on zaustavivši se pred svojim kućnim vratima.  — 

Pa, nismo se još vjenčali, Zachary! — pobuni se ona tobože sramežljivo.  — 

Ah, to nije važno! Vjenčanje je puka formalnost... uglavnom zbog Scotta i Liz. Ti si moja žena već sad, Amber.  — 

Hm, to zvuči vrlo lijepo — prošapta ona i čvršće ga obujmi lijevom rukom oko o ko struka.  — 

Nagnuvši glavu natrag, ponudila mu je usne i nije se razočarala. Poljubac je bio vatren i vezao ih je čvršće nego ikakav vjenčani list. Napokon ju je pustio i u džepu potražio ključ od kućnih vrata. Otvori ih i zastade. A onda ju je, vragolasto se nasmiješivši, naglo podigao u naručaj i prenio preko praga. Nježno ju je i pretjerano oprezno spustio na divan, podmetnuo joj jastuke pod leda i provjerio je li joj sasvim udobno, zatim je ustuknuo, raskoračio se i podbočio rukama o bokove giedajući je  — 

Vjerujem da sam te udobno smjestio! Osjećaš li se dobro?

Budući da je kao liječnik znao da se već sasvim oporavila, njegovo joj je tetošenje godilo.  — 

Osjećam se vrlo dobro! — odgovori mu.

 — 

Ništa te ne boli?

 — 

Ništa!

 — 

Ni glava?

 — 

Ni glava!

Zadovoljan odgovorima, htjede otići. Ali Amber se odmah namršti.  — 

Valjda neću morati neprestano sjediti ovdje i ljenčariti? — reče

 — 

Nećeš, dabome! Najprije moraš popiti nešto hladno, a onda je

mu.

116

PRAETORIOUS

na redu objed. — Zachary protrlja ruke, oduševljen što jednom igra ulogu njegovateljice. — Dakle, najprije piće. Veseo poput dječačića, otrči prema kuhinji. Amber ga je pratila pogledom. On nesumnjivo nije dječačić, mislila je, nego vrlo zreo zr eo i divan muškarac uz kojega se vezala za sva vremena. Pomisao na to ponovo je uzbudi. Da, on ima pravo, već sad mu je žena, iako će se vjenčati tek za dva tjedna kad se djeca vrate kući. Djeca! On želi još djece, to joj je već rekao. Nekoć je maštala o tome a sad se mašta pretvara u stvamost, Protekla tri dana nalikovala su na san, Od trenutka kad se probudila iz kome, svi su je u bolnici mazili, a pogotovu Zachary. Trebalo je da iziđe još jučer, no Zachary je zatražio da je puste iz bolnice tek idući dan, jer je on tad slobodan i može se brinuti o njoj. Zaboga, nije mi potrebna ovakva njega. Osjećam se vrlo dobro! Ovaj mi gips ne stvara baš prevelike teškoće — pobunila se tada, iako je željela neprestano biti s njim.  — 

Ne, želim te osobno odvesti kući — odgovorio joj je on odlučno. — Neka bude tako.  — 

Vrlo rado mu je popustila i odmarala se još jedan dan u bolnici. Snaga joj se vraćala sa svakim satom, a Zachary je prepustio većinu svojih pacijenata kolegama kako bi mogao biti što više uz nju. Idući mjesec putujemo u London na sastanak u vezi s Medunarodnim centrom — kazao joj je na njeno golemo iznenađenje i oduševljenje kad se, tko zna koji put, zaustavio kraj njena kreveta. — Djeci neće još početi škola, pa bismo ih mogli povesti sa sobom.  — 

Amber su odmah bljesnule oči. To bi biio sjajno! — promrmljala je. — Djeci bi se to uvelike svidjelo, a i meni. Samo... nećemo li ti smetati?  — 

Kako bi mi mogla smetati moja obitelj? Dok budem na sastancima, s djecom ćeš razgledati grad. A uvečer ćemo biti zajedno.  — 

 — 

Hoćemo li... imati vremena... i za sebe...? — upitala je iznenada. iznenada .

 — 

Ostala su mi dva tjedna dopusta — odvratio je i nasmiješio se. 117

PRAETORIOUS

— Iskoristit ću ih sada, prije nego što se vrate djeca. Imat ćemo medeni mjesec prije vjenčanja, ako se slažeš. Vrlo si zločest... ali to mi se sviđa — odgovorila mu je tad i obješenjački se nasmijala. Ugledavši ga sad kako se vraća u dnevnu sobu sa dvije velike čaše limunađe, opet se poče smijuljiti.  — 

Zachray upitno podiže obrve. Čemu se smiješ? — zapita je, zaustavivši se pred njom, vitak i mišičav, u sportskoj košulji i trapericama.  — 

Upravo sam razmišljala o našem medenom mjesecu — odvrati ona i pocrveni. — Mi radimo sve drukčije od ostalih, je li?  — 

Najednom se uzobiljivši, on je kleknuo pred nju i uhvatio je za bradu. — Naša je ljubav drukčija, Amber. I brak će nam biti drukčiji. Vidjet ćeš. Znam da hoće, Zachary. Neizrecivo te volim... — Nije mogla zatajiti čežnju u očima.  — 

Njeno ležanje u bolnici nametnulo im je odricanje koje su, vatreno izjavljujući jedno drugome ljubav, sve teže podnosili.  — 

Evo, popij limunadu — reče joj on i pruži joj čašu.

Zakleo se da je barem još nekoliko dana neće ni dirnuti. Ali sad se, gledajući joj iskrice u očima, pitao neće li prekršiti tu zakletvu. Baš mi je drago što sam upoznala Ginny — progovori Amber. — Mogu ti reći da se sad kad se poznamo malo bolje — nastavi, optužujući ga u šali — vrlo lijepo slažemo. Zar su joj uistinu propale sve nade da se dokopa tog radnog r adnog mjesta mjesta kao što se njoj čini?  — 

Ginny joj je osobno ispričala kako postoji mogućnost da postane glavni anesteziolog u jednoj velikoj bolnici u Sjevemoj Carolini. Svim je srcem željala to mjesto, no nada joj je tjednima visila o niti. Sad se činilo da će je bolnica odbiti, uglavnom zbog godina. Još postoji kakva-takva nada, jer nisu konačno odlučili — objasni Zachary. — Ali ne može se baš previše očekivati. Šteta, ona je vrlo sposobna Kad bi bila samo pet godina starija, kad bi imala pet  — 

118

PRAETORIOUS

godina više iskustva... iskustva...  — 

To je smiješno. Žene ponajčešće žele biti mlađe, a ne starije.

 — 

I ti?

Ne, ja to ne želim — odgovori o dgovori ona odmah. — Da sam pet godina mlađa, ne bih upoznala tebe. A ako bih te i upoznala, ne bih još bila onako zrela kako treba da bude žena za tebe. I ovako ponekad strepim. Jednom sam već razočarala... razočarala...  — 

Mene nećeš nikad razočarati, dušo — prekide je on žustro, a onda mu se glas naglo promijeni — osim ako se opet budeš vozila bez kacige na biciklu. Zbog toga bi ti trebalo pošteno isprašiti tur! — Vrlo se živo sjećao mučnih dana kad je ležala bez svijesti, kad se pitao hoće li se ikad probuditi i prepoznati ga. Dobro je što si me barem dozivala. Onaj vozač koji ti je prvi pritekao u pomoć začuo je moje ime prije nego što si se onesvijetila. Da te policija nije dovezla ravno u Opću bolnicu, možda te ne bih bio našao danima. Jesi li se sad uvjerila u to da treba nositi kacigu?  — 

Sasvim opravdano ukorena, ona ga plaho pogleda okruglim zelenim očima.  — 

Jesam — odgovori. odgo vori.

 — 

Obećavaš li mi da ćeš je odsad uvijek nositi?

 — 

Obećavam.

 — 

I zahtijevat ćeš od djece da je nose kad god se voze?

 — 

Hoću.

Dobro! — Strogo se mršteći, on pogleda u stranu i ispi nekoliko gutljaja limunade.  — 

Amber mu je promatrala ruku, usne, Adamovu jabučicu dok je poskakivala pri gutanju.  — 

Zachary...? — prošapta.

 — 

Što je?

Hoćeš li me poljubiti? — Među ostalim tajnama koje je otkrila za proteklih nekoliko dana, spoznala je i to kako ga najlakše može  — 

119

PRAETORIOUS

oraspoložiti.  — 

Što kažeš? — On je naglo pogleda.

Poljubi me — prostenja ona, pretvarajući se da je nešto boli. Potreban mi je... poljubac.. polju bac.... odmah...  — 

Srdžba mu se ugasila onako brzo kako je i planula. No još je bio ozbiljan.  — 

Potreban ti je poljubac?

Prijeko potreban — zamoli ona gledajući ga. U tim je riječima bilo i mnogo istine, premda je cijelu igru počela zato da bi ga udobrovoljila.  — 

Protiv volje se spustio kraj nje na divan. Amber — opomenu je, zovući u pomoć posljednje ostatke razuma — potreban ti je odmor. odmor .  — 

Udaljenost izmešu njih počela se već smanjivati, centimetar po centimetar. Odmor u krevetu — prošape ona izazovno i nasmiješi se, odbacivši sputanost i suzdržljivost.  — 

Netremice je promatrajući, Zachary napokon strese glavom, popuštajući njenoj vatrenosti koja ga je očarala još na onoj davnoj košarkaškoj košarkaškoj utakmici.  — 

Što ću s tobom, Amber?

Imala je već pripremljen prip remljen odgovor. Za početak bi mogao voditi ljubav sa mnom — reče mu i zakoluta očima, kao da su joj upravo pale na pamet razne erotične pojedinosti. — Kad već govorimo o tome, mogao bi...  — 

Amber, ti si bestidna! Tko zna što ćeš još smisliti. — Tiho zastenjavši, pritisne joj usne u strasnom poljupcu. — Čarobna si promrmlja i iznenada zaustavi prste koji su joj već počeli lutati po tijelu. — Nećeš me opaliti ovom stvarčicom po glavi? — Glavom je pokazao na gips.  — 

Amber se veselo nasmijala, osjećajući se slobodnom i bezbrižnom. 120

PRAETORIOUS

 — 

A zašto bih te udarila?

Zato što ću te odnijeti u svoj krevet i vrlo strasno voditi ljubav s tobom — odvrati on, podiže je u naručaj i krenu iz sobe. — I to odmah. o dmah.  — 

Obgrlivši ga zdravom rukom oko vrata, sanjarski mu je provlačila prste kroz gustu kosu. — Na svu sreću! — šapnu mu. — Već sam pomislila da to nikad neće doći na red. Najprije limunada, zatim objed, zatim... Naglo ga je prestala zadirkivati kad ju je položio na krevet i kad mu je u modrim očima razabrala Ijubav koju ne mogu opisati nikakve riječi. Zaustavivši dah, ležala je nepomično, hipnotizirana snagom osjećaja u njima. Igra, zadirkivanje i nježni razgovori pripadali su prošlosti i budućnosti. U sadašnjosti je postojala samo ljubav, čežnja da se ona izrazi najdivnijim oblikom općenja između dvoje ljudi. Podigavši ruku, Amber ga povuče k sebi, nudeći mu svoje usne, tijelo, misli. Voljela ga je ludo, baš kao i on nju. Više se nikad neće rastati. Kad su im se sjedinila tijela, ta im je spoznaja donijela još nedoživljen užitak. Ljubav im je bila uzbudljiva, zasnosna, beskrajna. Samo njihova.

121

PRAETORIOUS

122