1. Poglavlje Mlada žena je sišla s vlaka na željezničkoj postaji u Austinu osjećajući se fizički napadnutom pripekom rujanskog sunca. Njeni obrazi boje slonove kosti lagano su se zarumenjeli, a nekoliko neposlušnih pramenova izrazito crne kose virilo je ispod šešira. Hladila je lice mašući čipkastim rupčićem dok je pogledom pretraživala vrevu ne bi li ugledala poznati smeđi kaubojski šešir i njegovog visokog sjedokosog vlasnika. Poveliko mnoštvo okupilo se na postaji radi dočeka podnevnog vlaka iz Fort Wortha. Obitelji su grlile putnike koji su se vratili nakon duga izbivanja, a drugi su mahali onima na odlasku. U kakofonijskoj mješavini engleskog i španjolskog čuli su se zahtjevi o skorom slanju pisama i savjeti o opreznom ponašanju u stranom svijetu, a neskladnom koncertu pridonosilo je pištanje uz izbacivanje bijelog oblaka pare i oštri zvižduk vlaka. Nosači su zapanjujuće okretno vozili dugačka ravna kolica, pretrpana prtljagom, i uspješno izbje-gavali stare dame, poslovne ljude i djecu. Meksikanke u širokim suknjama jarkih boja isticale su se u vrevi i nudile na prodaju domaće kolače, cvijeće i teksaske suvenire. Vaquerosi su se lijeno oslanjali na zidove postaje i poigravali se omčama, savijali cigarete, ili zirkali prema vlaku u kojeg će se nevoljko ukrcati, jer su više voljeli otvorene prostore i plavetni svod teksaškog neba od tijesnog zatvorenog vagona. Mnogi od tih kauboja zapazili su mladu ženu koja je s iščekivanjem promatrala svaku nadolazeću kočiju. Njene sive oči, do prije nekoliko minuta ispunjene uzbuđenjem, zamutile su se od tjeskobe kad se gomila ljudi počela razilaziti. Nabori njene suknje zamamno su šuštali dok je zabrinuto hodala naprijed i natrag cijelom dužinom uzvisine od dasaka duž tračnica. Imala je na nogama otmjene cipele na kopčanje pa je svaki njen korak odjekivao na glatkim daskama. Vaquerosi su se, jedan po jedan, nerado uputili prema vlaku kojemu je odredište bio Fort Worth. Većina je još jednom čeznutljivo pogledala djevojku koja je, unatoč sparini i očitoj uznemirenosti, i dalje djelovala svježe. Zacvilile su tračnice pod kotačima vlaka, pojavio se gejzir pare, odjeknuo je dugotrajni zvižduk lokomotive i vlak se polako počeo udaljavati s postaje. Sve je više ubrzavao i napokon se izgubio iz vida.
Željeznička postaja se ispraznila. Meksikanske prodavačice prekrile su robu u svojim košarama, a nosači su smjestili svoja kolica u sjenu zgrade. Djevojka u mornarsko plavom kostimu od serža, bijeloj bluzi i svijetlosmeđem pustenom šeširu stajala je kraj svoje oskudne prtljage i djelovala bespomoćno i usamljeno. Ed Travers je žurno izašao iz zgrade postaje, opazio djevojku, pokušao navući prsluk preko svog okruglog trbuha, i hitro se uputio prema njoj. - Gospođica Holbrook? - uljudno je upitao. - Gospođica Lauren Holbrook? Potištene oči su se razvedrile kad je čula svoje ime i djevojka se nasmiješila rastvorivši savršeno oblikovane usne i razotkrivši male bijele zube. - Da - odgovorila je suzdržana daha. - Da, ja sam Lauren Holbrook. Je li vas Ben ... uh ... gospodin Lockett poslao po mene? Ed Travers je ohrabrujućim osmijehom prikrio svoju zbunjenost. - Ne, gospođice Holbrook, zapravo ne. Ja sam Ed Travers, upravitelj željezničke postaje. Žao mi je što ste toliko čekali, ali telegraf ... Prekinuo se, ljuteći se sam na sebe radi pogoršavanja ionako delikatne situacije. - Oprostite mi što brbljam i ostavljam vas da stojite na ovoj vrućini. Pođite sa mnom pa ću vam sve objasniti. - Rukom je pozvao nosača koji je u blizini ljenčario i zatim nevoljko prišao kako bi ponio Laureninu prtljagu. Gospodin Travers je pokazao prema kraju uzvisine od dasaka naherivši svoj tvrdi pusteni šešir. Lauren je i dalje oklijevala. - Ali, gospodin Lockett mi je rekao ... - Gospodin Lockett je došao po vas, gospođice Holbrook, ali se razbolio i zamolio . .. - Ben je bolestan? - brzo je upitala, problijedjela i panično zgrabila za ruku upravitelja postaje. Njena reakcija je zapanjila Eda Traversa. "Zašto neprestano govori o Benu Lockettu? Kakve veze ima ova djevojka sa starim pohotnikom? Lijepa je. U to nema sumnje. Ben je uvijek znao izabrati lijepe žene. Svi u Teksasu su znali kakav je brak Bena i Olivije, ali bez obzira na to, ova djevojka zbunjuje. Odakle je došla? Zašto je došla u Teksas posjetiti Bena Locketta? Ne može imati više od dvadeset godina, a Ben je u šezdesetima. Možda mu je nekakav rod. U svakom slučaju,
ne izgleda kao bludnica. I zašto bi Ben želio dovesti ljubavnicu? On ima..." - Gospodine Travers, molim vas. - Lauren je zabrinuto čekala objašnjenje, a ljubazan čovjek ju je proučavao sa zbunjujućom žestinom. Dovoljno ju je uzrujalo naporno putovanje iz Sjeverne Karoline i spoznaja da je Ben nije dočekao. Jasno, on ju je upozorio da će poslati nekoga po nju ako sam ne bude mogao otići iz Coronada. - Je li gospodin Lockett bolestan? - Ben? - suzdržljivo je upitao Travers. Zatim je pročistio grlo i rekao: - Ne, Ben nije bolestan. Čini se da je poslao Jareda po vas, a on je taj koji se razbolio. Vodio ju je duž drvenog uzvišenja susretljivo je pridržavajući za podlakticu. - Jared? - upitala je. "Moj bože! Ona čak ne poznaje Jareda! No, s druge strane, bila bi mučna pomisao da ova ljupka mlada žena ima ikakve veze s njim. Sve se vraća na Bena. Kakvu je igru smislio ovoga puta? Bio je na glasu po svojim psinama i iznenađenjima, obično neugodnima za onoga na čiji su račun izvedene. No je li moguće da bi se Ben svojim legendarnim smislom za šalu okomio na tako nedužnu žrtvu kakva je gospođica Holbrook?" Ed Travers je, u nekoliko trenutaka provedenih s njom, zaključio daje Lauren Holbrook pretjerano naivna i puna povjerenja, iako je to bilo vrlo neobično za vrijeme u kojem su živjeli, treću godinu dvadesetog stoljeća. - Jared je Benov sin, gospođice Holbrook - strpljivo je odgovorio. Zar vam ga Ben nikad nije spominjao? Lauren se osmjehnula. - O, da. Rekao mi je da ima sina. Međutim, ne sjećam se je li mi rekao njegovo ime. - Njezin se osmijeh pretvorio u izraz iskrene brige. - On je bolestan? - Na neki način - suho je rekao Travers i čvršće je uhvatio za ruku dok su silazili stubama do tla. Lauren je, na udaljenosti od nekoliko metara, ugledala dugačka teretna kola. Zelena boja na stranama kola je izblijedjela i ljuštila se, a kotači su bili puni blata. Dva konja upregnuta u kola pasla su čuperak trave ispod golemog oraha. Još jedan konj, prekrasno građeni palomino, bio je privezan za stražnju stranu kola. Ponosno je zabacio svoju svijetlu grivu kao da se buni protiv uvrede što su mu je nanijeli privezavši ga za tako priprosto vozilo.
- Očigledno, gospođice Holbrook, Ben je mladog Jareda poslao po vas, a on je sinoć došao iz Coronada. Jutros, kad je postalo jasno da vas on nije u stanju otpratiti svojoj kući, zamolio je mene da to učinim. Bojim se da putovanje neće biti naročito udobno. Žao mije, ali ovo je najbolje prijevozno sredstvo što sam ga uspio pronaći u tako kratkom vremenu - Sigurna sam da će sve biti u redu. - Nasmiješila se. lula Traversa je posve smutilo njeno blistavo lice i nježan glas. Sam je sebe proglasio starom budalom, a zatim je požurio prema kolima. Upravitelj postaje je pomogao Laureni pri penjanju na rasklimano sjedalo. Kad je nosač bezobzirno bacio njenu prtljagu na grubi pod kola, začula je prigušeno stenjanje. Zinula je od čuda kad je ugledala dugački lik ispružen poleđice na podu. - Gospodine Travers! - uskliknula je. - Je li ozbiljno ozlijeđen? - Nije - odgovorio je. - Samo je malo indisponiran. Preživjet će, iako će možda uskoro poželjeti daje mrtav. - Zadnje riječi je samo promrmljao, a Lauren nije shvatila njihovo značenje. Smjestila se što je bolje mogla na neudobnom sjedalu. Smeđa koža je bila napuknuta. Na pojedinim mjestima je bila posve razderana te je punjenje provirivalo u obliku tvrdih kvrga. Zahrđale opruge stenjale su pod njenom neznatnom težinom. Usredotočila je pogled na cestu ispred sebe. - Gospođice Holbrook, moram se načas vratiti unutra i razgovarati sa svojim zamjenikom. Ako se samo malo strpite, krenut ćemo bez daljnjih odlaganja. - Ed Travers je podigao šešir i vratio se u postaju. Nosač se odvukao za njim. Lauren je uzdahnula. "Pa, nije baš doček kakvog sam očekivala, ali je nešto novo", pomislila je. Zatim se nasmiješila od pukog veselja što se nalazi u Teksasu i gotovo na samom kraju svog putovanja. Zar su prošla samo tri tjedna od trenutka kad je zadnji put vidjela Bena? Činilo joj se daje prošla cijela vječnost. Toliko se toga dogodilo otkako je posjetio njene skrbnike i neočekivano je pozvao da dođe u Teksas. Svi su se nalazili u salonu župnog dvora. Lauren je ulijevala čaj u šalice, stoje bila jedna od njenih obveza kad su velečasni Abel Prather i njegova supruga Sybil primali posjetitelje. Sredovječni bračni par, koji je primio Laurenu u svoj dom prije osam godina kad joj je umro
otac, također svećenik, često je imao goste. Voljela je Prathere iako joj je bilo posve jasno da nisu znali ništa o životu izvan svog uskog kruga interesa. Većina njihovih posjetitelja bili su ili drugi svećenici ili župljani. Tog određenog dana njihov gost je po mnogočemu bio jedinstven. Ben Loekett je služio u vojsci Konfederacije s mladim kapelanom Pratherom tijekom zadnje tri godine rata. Njihovi su se stavovi uvelike razlikovali, ali su se ugodno osjećali dok su bili zajedno, a uživali su u raspravama pri kojima su se uvijek nalazili na suprotnim stranama, bilo da se govorilo o vojnoj moći Unije ili o sudbini. Nakon rata, Ben Loekett je otišao iz svoje rodne Virdžinije i preselio se u nepoznate predjele Teksasa. Spadao je među ambiciozne, žestoke mlade ljude koji su prkosno stvarali carstva na beskrajnim ravnicama Teksasa. U četrdeset godina od završetka Građanskog rata, Ben Loekett je postao utjecajni stočarski magnat. Impozantan Teksašanin je pobudio Laureninu radoznalost. Bio je visok i vitak, a samo je neznatno naglašeni trbuh nagovještavao njegove poodmakle godine. Imao je gustu, snježnobijelu kosu, a češljao ju je unatrag sa širokog i visokog čela, poput perjanice. Ispod bijelih čupavih obrva veselo su svjetlucale plave oči, kao da mu svijet pruža nepresušan izvor zabave. Međutim, Lauren je primijetila da je Ben sposoban za prodorni, ledeni pogled ako su to zahtijevali njegovi osjećaji. Obratio joj se dubokim i blagim glasom: - Recite mi, gospođice Holbrook, što mislite o Teksasu. Kao većina Teksašana, i ja osjećam da bi svatko trebao biti očaran mojom zemljom poput mene. Zagledao se u nju ispod svojih čupavih obrva, ali je to bio prijateljski pogled. - Ja... ja ga ne poznajem baš tako dobro, gospodine Loekett - iskreno je odgovorila. - Čitala sam o Alamu, i znam da je država nekoć bila republika. Ostatak mog znanja svodi se na korice jeftinih romana izloženih u dućanu mješovite robe. Prikazuju pljačke vlaka, kradljivce stoke i saloone. Ne znam je li to vjerna slika Teksasa ili nije. Ben je zabacio svoju glavu s grivom bijele kose i gromoglasno se nasmijao. Buka je izazvala zveckanje porculanskih figurica kojima je
bio ispunjen svaki djelić prostora u prenatrpanom salonu Svbile Prather. - Dakle, ima i kod nas pljački vlakova, a i ja sam posjetio nekoliko saloona; nemoj mi zamjeriti, Abel. Čak sam gonio nekolicinu pljačkaša stoke sve do Meksika. - Zastao je. - Možda su slike što ste ih vidjeli unekoliko točne, gospođice Holbrook. - Dugo ju je proučavao, a zatim je iznio svoj poziv: - Zašto ne pođete sa mnom u Teksas i sami se uvjerite? , Začulo se nekoliko iznenađenih uzvika. - Ben, ti se zacijelo šališ! Zaboravio sam kako voliš zadir-kivati. Abel se nasmijao. - Pustiti moju Lauren u Teksas gdje žive Indijanci! -uskliknula je Sybil. Nabori čipke na njenim bujnim prsima zadrhtali su od tjeskobe. - Kakav posve besmislen prijedlog! - komentirao je William. William. Da, i William Keller je bio tamo. Lauren je zadrhtala, bez obzira na zagušljivu sparinu. Potisnula je iz glave misli o Williamu. Neće dopustiti da sjećanje na njega pokvari njezin ponovni susret s Benom Lockettom. Misli joj je skrenulo još jedno stenjanje, a mogla je čuti i promrmljanu kletvu. S oklijevanjem je okrenula glavu i pogledala bolesnika. Pogled joj se najprije zaustavio na kićeno izrađenom sedlu s filigranskim srebrnim ukrasima što su sjali na crnoj koži. Njene su torbe bile u stražnjem dijelu kola, blizu čovjekovih nogu. Sigurno je jako visok, pomislila je Lauren dok je hitrim pogledom prešla preko njegovog ispruženog tijela. Odmah je stekla dojam da se radi o mršavom i dobro građenom čovjeku. Nakon prve brze procjene, počela gaje proučavati od čizama prema gore, a njegov ju je lik sve više fascinirao. Crne čizme su bile od glatke kože, a dopirale su mu tik do koljena. U njih su bile utaknute uske crne hlače od rebraste tkanine. Lauren je pocrvenjela od pogleda na hlače što su 8 tako savršeno pristajale čovjeku da su ocrtavale dugačka mišićava bedra poput druge kože. Laureni je zastao dah u grlu dok je zurila, kao daje hipnotizirana, u izbočinu između njegovih nogu. Uske hlače su naglašavale i do pojedinosti prikazivale njegovu anatomiju. Za Laurenu, hotimično odgojenu tako da gotovo ništa ne zna o suprotnom spolu, prizor je
predstavljao drsko razotkrivanje. Kako netko može biti tako sramotno nemaran glede svoje .. . osobnosti, pitala se. U rukavicama su joj se ovlažili dlanovi. Silom je otrgnula pogled s njegovih prepona. Žućkasta košulja bila je nemarno ugurana u hlače ispod opasača. Bila su zakopčana samo zadnja dva gumba košulje te se mekana tkanina rastvorila otkrivajući široka prsa koja su se dizala i spuštala uslijed njegovog ujednačenog disanja. Svijetlosmeđe dlake na prsima zlatasto su se prelijevale pod sunčevim zrakama što su prodirale kroz krošnju oraha i obasjavale prsa tamo gdje su se sužavala i prelazila u ravan trbuh. Lauren nikad prije nije vidjela čovjeka bez košulje. Jednom se jedan župljanin velečasnog Prathera razbolio od opasne groznice, pa je na trenutak ugledala gornji dio njegovog tijela dok ga je prala jedna od udatih žena koja ga je njegovala. Bolesnik je bio debeo; koža mu je bila ružičasta; prsa su mu bila glatka i bez dlaka. Ne, uopće nije izgledao ovako. Lauren je progutala slinu i pritisnula ruku o svoj želudac gdje je osjećala neobično treperenje. Jared Lockett je opet zastenjao, a ona je zadržala dah u strahu da će se probuditi i vidjeti kako ga gleda sa sramotnom smjelošću. No, on je samo uzdahnuo, a trbuh mu se duboko uvukao ispod rebara. Pomaknuo je ruku na prsa i nakratko je nemirno pomicao, a potom se smirio. Imao je veliku i preplanulu šaku sa snažnim, vitkim prstima. Ista, od sunca izblijedjela dlaka kakva je prekrivala njegova prsa, nalazila se i na nadlanici šake. Jaki vrat pružao se iz snažnih ramena. Lauren je podigla pogled do njegovog lica, ali je osjetila veliko razočaranje. Crte lice sakrivao mu je crni spljošteni šešir širokog oboda. Benov je sin pobudio njenu radoznalost te je željela vidjeti lice koje je pripadalo dugačkom čvrstom tijelu. Lauren je zamalo poskočila kad je Ed Travers živahno rekao: - Evo, mislim da sada možemo krenuti. Toliko je bila zaokupljena pojavom Jareda Locketta da uopće nije opazila kad se upravitelj postaje vratio sa svog zadatka. - Doista ste vrlo ljubazni, gospodine Travers. - Lauren je bila iznenađena zvukom vlastitoga glasa. Neobičan osjećaj se iz njenog želuca proširio na prsa i u grlo. Obično mirna, Lauren Holbrook nije bila navikla na ovakve simptome 'uzbuđenja1.
- To nije nikakav problem - Travers ju je žurno uvjeravao. Pucnuo je jezikom i počeo manevrirati konjima jadnog izgleda kroz promet na ulicama glavnog grada države. Dok su prolazili gradom, uklanjali su se tramvajskim kolima, lakim kočijama na dva kotača i jahačima. Nije bilo automobila što ih je Lauren vidjela na svojim posljednjim putovanjima u Raleigh. Uživala je promatrajući zgradu skupštine iz različitih uglova, što joj je omogućavao put kojim su se kretali. - Mislim da se s pravom ponosite svojom upravnom zgradom. Čitala sam o njoj. Vrlo je impresivna. Travers se nasmiješio. - Crveni granit potječe iz kamenoloma blizu Lockettovog ranca. - Kevpoint - rekla je Lauren. Sjećala se ponosa u Benovu glasu dok joj je pričao o rancu. Obradovala ga je njezina pronicava primjedba o dobro izabranom imenu gdje je došla do izražaja igra riječi, Lockett i Kevpoint. - Iznenadilo bi vas kako malo ljudi to uoči - rekao je. Široko se nasmiješio, a bore s obje strane njegovih ustiju produbile su se tako da su djelovale poput jamica na obrazima. Lauren se osmjehnula sjetivši se tog razgovora, a Travers ju je postrance ovlaš pogledao. "Dakle, zna za Kevpoint. Zna li također tko tamo živi?" Razgovorljivo je upitao: - Jeste li ikad ranije bili u Teksasu, gospođice Holbrook? - Ne, nisam. Zato sam tako rado prihvatila Benov poziv da dođem i neko vrijeme provedem u društvu njegove obitelji. 10 Kola su se iznenada nagnula kad je Travers naglo trgnuo uzdama. Živjet će kod njih?! U kuci u Coronadu? Ili na Kevpointu? Ni jedno ni drugo se ne može zamisliti. Ova je djevojka pravo pravcato nevinašce. Zar je Ben Lockett poludio? Već su izašli iz grada i kretali se prema zapadu po dobro utabanoj cesti. Kad je Lauren izvukla dugačke igle iz svog šešira, Travers ju je upozorio: - Ne bih to skidao da sam na vašem mjestu, gospođice Holbrook. Naše je sunce vrelo. Mogao bi izgorjeti vaš zgodni nosić. Lauren se složila i ponovno namjestila šešir, ali je skinula kaputić. Lagani povjetarac, što gaje izazivalo kretanje kola, malo je rashladio njenu vlažnu kožu.
Kad se opet umirila na svom sjedalu, Travers se vratio svojim mislima. Niti jedna pristojna žena ne bi trebala boraviti pod istim krovom s ovim divljim momkom u stražnjem dijelu kola. Jared Lockett je diljem države bio na zlu glasu po svom kurvanju i opijanju. Dok je bio mlađi, njegovo se ponašanje pripisivalo 'mladosti - ludosti', ali otkako je napunio tridesetu, javnost je njegove aktivnosti smatrala nedostojnima. Kad će se Jared početi odgovorno ponašati? Sigurno ne tako skoro, mrzovoljno je zaključio Travers. Baš proteklog mjeseca Jared je izazvao veliki metež u Rosenburgu. On i nekolicina njegovih ništavnih prijatelja bili su u Harvev Houseu gdje su proveli poslijepodne u opijanju i kockanju. U restoranu su se ponašali poput čopora divljih pasa. Jared je jednoj od privlačnijih Harvev djevojaka iznio nedoličnu ponudu. Djevojke, koje su radile kao konobarice u lancu restorana u sklopu Santa Fe željeznica, bile su poznate po svojim visokim moralnim kvalitetama. Ako je bilo koji čovjek nešto predložio nekoj od ovih djevojaka, to je u najmanju ruku trebao biti brak i kućica ukrašena biljkama penjačicama. Kad je djevojka bez okolišanja odbila njegov prijedlog, Jared je postao agresivniji. Uprava gaje izbacila iz lokala, ali je Jared najprije, boreći se poput paklenog vraga, iskalio svoj bijes uništavajući namještaj i posuđe, a stradalo je i nekoliko gostiju. Trebalo je šest ljudi da ga svladaju. 11 Pa, u mislima je uzdahnuo Travers, vjerojatno je dobro da ova mlada žena ništa ne zna o budalaštinama Jareda Locketta. Nesumnjivo bi je smrtno prestrašile. - Je li uvijek ovako vruće u rujnu? - pitala je Lauren u nastojanju da uvuče u razgovor upravitelja postaje. Godinama je uvježbavala umješnost čavrljanja u salonu obitelji Prather. Gospodin Travers je prema njoj bio ljubazan, ali se nelagodno osjećala zbog namrštenog čela i zbunjenog izraza njegovog lica kadgod bije pogledao. Zar se toliko razlikuje od žena u Teksasu? - Jest - odgovorio je umirujući je svojim otvorenim osmijehom. Obično tek krajem listopada zapuše prvi hladni sjeverac. Često se događa daje rujan topliji od lipnja, ili čak srpnja. Je li ovako toplo i u . . . ? - Ostavio je pitanje sugestivno visjeti u zraku, a ona ga nije razočarala.
- U Sjevernoj Karolini. Živjela sam-živim-u Clavtonu. To je mali gradić blizu Raleigha. A ne, tamo nije ovako toplo u rujnu. - Jeste li tamo upoznali Bena? - radoznalo je upitao. Kad je potvrdno klimnula, nastavio je zapitkivati: - A što je Ben radio u Clavtonu u Sjevernoj Karolini? Lauren je objasnila o prijateljstvu između svog staratelja i vlasnika ranca. - Godinama su se dopisivali, ali su se pisma prorijedila u zadnjem desetljeću. Ben je ipak, na svom povratku sa službenog putovanja u New York, odlučio posjetiti svog starog prijatelja. - Koliko dugo ste živjeli sa starateljima? - Je li previše radoznao? Nije ju htio uvrijediti, a nijedan čovjek s imalo soli u glavi ne bi želio naljutiti Bena Locketta. Međutim, ona mu je spremno odgovorila, a pritom uopće nije pokazivala znakove zbunjenosti. - Moj je otac također bio svećenik. Abel Prather je bio njegov nadređeni. Imala sam dvanaest godina kad mije otac umro. Pratheri su mi pružili dom. - A vaša majka? - tiho je pitao Travers. - Umrla je na porođaju kad su meni bile tri godine. 12 Dijete-dječak -je bilo mrtvorođeno. - Glas joj je odjednom postao nježan i sjetan. Travers je opazio da je dotakla sat--broš prikopčan na bluzi, tik iznad blagog uzvišenja njenih prsiju. Maleni broš bio je sve što joj je ostalo od majke. Imala je to i fotografiju svojih roditelja s vjenčanja. Uzaludno se pokušavala prisjetiti trenutaka što ih je dijelila s lijepom sićušnom ženom sa slike, ali nikakva sjećanja nisu navirala. Lauren nije imala pojma kakva je osoba bila žena sramežljivih očiju s fotografije. U teškim trenucima, ili kad je osjećala čežnju za majkom koje se nije mogla sjetiti, vršcima prstiju je doticala sat, kao daje ta kretnja dovodi u vezu s njom. No, to je bila navika koje Lauren uopće nije bila svjesna. Nakon smrti svoje mlade supruge, Gerald Holbrook se sav posvetio svom radu. Izučavao je religiozne dogme i razmišljao o teološkim doktrinama u satima kad nije aktivno služio svojoj kongregaciji ili pripremao nadahnute propo-vijedi. Brigu o njegovoj malodobnoj kćerki vodile su različite domaćice, ali to je bila cijena što ju je trebalo platiti za posvemašnju odanost Kristu. Lauren je znala da je njen otac na svoj način voli, te mu nije zamjerala što ju je zanemario, ali je to zanemarivanje ipak osjećala. Bilo bi joj draže da su imali bliskiju
vezu, ali je bila svjesna činjenice da njen otac živi na višoj razini poput Boga. Bila je dobro odgojeno dijete, mirna i nenametljiva dok je sjedila kraj svog oca kad bi on u svojoj knjižnici proučavao vjerske knjige. Rano je naučila čitati, a knjige i likovi romana postali su njeni prijatelji s kojima se igrala i povjeravala im se. Djeca iz škole nisu bila sklona uključivanju "propovjednikove male" u svoje redove. Zahvaljujući usamljenosti, Lauren je naučila stvarati vlastite načine razonode. Gerald Holbrook je umro, ali Lauren nije posebno osjećala taj gubitak. Preselila se u kuću Pratherovih i bez pitanja prihvatila njihov način života. Bili su ljubazni, a budući da nisu imali djece, rado su u svoj dom primili dvanaestogodišnju djevojčicu. Njihova je velikodušnost uključivala satove glaso13 vira za Laurenu. Bila je glazbeno nadarena, te je glasovir postao njena druga strast, uz književnost. Svatko tko je ikad boravio u pretjerano nakićenoj kući Pratherovih, znao je koliko su oni ponosni na Laurenu. Nikad nije izdala njihovo povjerenje ili ih razočarala. Osim u slučaju Williama. Kako je nepravedna bila promjena njihovog stava prema njoj! Nije bila ni za što kriva! - Gospođice Holbrook? - po treći put joj se obratio Ed Travers i konačno uspio privući njenu pažnju. - Oprostite, gospodine Travers. Što ste rekli? - Laurenu je oblilo rumenilo kad je shvatila kako se duboko zadubila u svoje misli. - Pitao sam vas želite li malo vode - rekao je i sagnuo se kako bi ispod sjedala dohvatio plošku što ju je napunio prije odlaska iz postaje. - O, da, hvala. - Lauren je uzela plošku. Nikad nije pila iz nečeg sličnog pa se vrlo neobično osjećala kad je zabacila glavu i otmjeno pokušala otpiti gutljaj. Baš u tom času kola su naletjela na duboku brazdu na cesti, pa se malo vode prolilo po njenoj bluzi. Obrisala je bradu i vedro se nasmijala. Njeno je veselje naglo prekinuto kad je osoba u stražnjem dijelu kola zastenjala i bijesno opsovala. - Kurvin sine! f 15 2. Poglavlje
Lauren je tako naglo okrenula glavu da ju je zabolio vrat. Jared je podigao ruku i čvršće natisnuo šešir naliče. Promijenio je položaj svog dugačkog tijela, a pritom su mu se stezali i opuštali mišići za koje Lauren nije ni znala da postoje. Ali ona, zapravo, nikad ranije nije na ovaj način promatrala građu muškog tijela. Njegovi tromi pokreti su je istodobno odbijali i uzbuđivali. To je bilo kao da gleda nekog poganskog boga koji je bio privlačan čak i u svojoj dekadenciji. Pogledala je Eda Traversa koji je porumenio do korijena kose. - Žao mije zbog toga, gospođice Holbrook. Ne obraćajte pažnju na njegove riječi. On . . . Prekinula gaje pitanjem: - Što nije u redu s njim? - Pobojala se da je Benov sin ozbiljno bolestan. - On je ... uh ... vjerojatno je sinoć pretjerao. - Kad je Travers shvatio da ga ona uopće ne razumije, nevoljko je objasnio. Bolje da odmah sazna kakav je Jared. - Previše je pio, zar ne shvaćate - uznemireno je rekao - i tako se ... - Napio? - s nevjericom je upitala. - Ovo je mamurluk? 14 Užasnuto je zurila u ispruženo tijelo. U svojih dvadeset godina nikad nije vidjela pijanog čovjeka. Okrepljujuća čašica serija ili vina uz večeru za Božić i Dan zahvalnosti, to je sve što se od alkohola konzumiralo u župnom dvoru. Jared je očito opet čvrsto zaspao. Ispod crnog šešira dopira-lo je lagano hrkanje. - Da. Molim vas, nemojte se uzrujavati zbog toga, gospođice Holbrook. To se stalno događa. Imamo sreću da ga šerif nije pokupio i strpao u zatvor dok se ne otrijezni. Srećom, rano jutros je uspio stići do mojeg ureda i reći mi da vas dočekam, a potom vas oboje odvezem do Coronada. Izgubio je svijest otprilike sat vremena prije vašeg dolaska. - Ben mije rekao da će nekoga poslati pred mene ako sam ne bude mogao doći u Austin. Pretpostavljam da Jared nije bio pretjerano oduševljen svojim zadatkom - komentirala je Lauren. - Bez obzira je li bio oduševljen ili nije, znao je da mora učiniti ono što mu je otac rekao. Unatoč neslaganjima, Jared poštuje svog oca. Lauren je frknula nosom dobacivši još jedan prijekoran pogled preko ramena. - Čini mi se da Jared Lockett nema baš previše poštovanja ni za što i ni za koga.
Ed Travers se tiho nasmijao skrenuvši kola kako bi izbjegao duboke brazde na putu. - Vjerojatno imate pravo, gospođice Holbrook. Opet se prepustio svojim mislima, pa je razgovor među nj ima zamro. Lauren se zagledala u krajolik kojim su prolazili. Ben joj je pričao da živi u brdovitom kraju, u što se sada i sama uvjerila. Okruživali su ih blagi brežuljci obrasli travom koja je u zadnjim danima ljeta počela mijenjati boju u smeđu. Vozili su se na zapad, a s njihove desne strane je kroz kamenjar veselo vijugala rijeka uz koju su rasli čempresi. Goveda su pasla između niskih cedrova. Sunce se sve više spuštalo prema obzoru, ali sparina nije popuštala. Lauren je osjećala kako joj se potočići znoja cijede niz, tjeme. Tako je željela skinuti šešir, osloboditi svoju tešku 16 kosu ukosnica i pustiti laganom povjetarcu da je rashladi. Njena kosa je predstavljala pravu pokoru svakoj domaćici koja je radila za Geralda Holbrooka. Pranje i češljanje je neprestano izazivalo prigušeno gunđanje. Gospođa Dorothea Harris, udovica ispunjena gorčinom, koja je bila njihova domaćica od Laurenine sedme godine pa sve do smrti njenog oca, ustvrdila je da djevojčica ima dovoljno kose za šestero djece. Svakog jutra ju je grubo stezala u pletenice, tako čvrste da su Laurcni mamile suze na oči. Laurenin otac je u jednom od svojih rijetkih komplimenata primijetio daje njena gusta crna kosa ista kao u njene majke. Lauren se potajno time ponosila. Naravno, ne dolazi u obzir raspuštanje kose. Nikako ne bi bilo u redu stići u kuću obitelji Lockett bez šešira, a kamoli s raspuštenom kosom. Žalosno je pogledala tanki sloj prašine na svojoj mornarsko plavoj suknji, a brinula je i o tome kako će neuredno izgledati kad stigne na odredište. Što li će Ben pomisliti? Hoće li požaliti što ju je pozvao na svoje imanje? Lauren je žarko željela ostaviti dobar dojam na njegovu obitelj. Otresla je nešto prašine s odjeće, ali se ona začas opet slegla. Rezignirano je uzdahnula. Ed Travers je rekao: - Ovdje doista zna biti prilično suho i prašnjavo. Ben je sigurno pretjerao s hvalospjevima kad vas je uspio nagovoriti da napustite zelene brežuljke Sjeverne Karoline i dođete čak ovamo. Još uvijek nije posve zadovoljio svoju znatiželju u pogledu budućeg položaja Laurene Hol-brook u kućanstvu Lockettovih.
Lauren se nasmijala. - Doista je pretjerano hvalio Teksas, ali se ja nisam razočarala. Prekrasno je. - Koliko ćete ostati ovdje? - Nije uspijevao obuzdati svoju radoznalost. Hitro je okrenula glavu i čvrsto stisnula šake. - Ja... nisam sigurna. Uspjela je svladati svoje početno nespokojstvo i nastaviti. - To će ovisiti o gospođi Lockett. Vidite, trebala bih raditi kao njena tajnica. 17 Ed Travers je zamalo pao sa sjedala. Olivia Lockett i tajnica? Što je to stari Ben pokušavao? Duboko je udahnuo i kreštavim glasom upitao: - Što ćete raditi za nju? - Godinama sam svojim skrbnicima pomagala pri primanju gostiju. Ben je mislio da bih na tom polju mogla olakšati posao gospođi Lockett. Mogu joj, na primjer, pomoći s korespondencijom. Dužina mog boravka ovisit će o tome kako se budemo slagale i o tome hoću li joj se svidjeti ili ne - odgovorila je Lauren. Dok je njemu objašnjavala svoju budućnost, i sama ju je pokušavala sagledati. Sirota djevojka, pomislio je Travers. Ako se radi o tome hoće li Olivia Lockett prihvatiti mladu, privlačnu djevojku pod svoj krov, bezazlena Lauren Holbrook će biti na sljedećem vlaku što kreće iz Austina, bez obzira kamo ide. Olivia bi jednim ledenim pogledom svojih tvrdih, zelenih kreolskih očiju mogla slediti jaja bilo kojeg muškarca. Što li će učiniti ovom jadnom djetetu? Lauren je intuitivno osjetila Traversovu smetenost. I sama je osjećala istu nevjericu kad joj je Ben iznio svoju ponudu. Došla je nenadano, a ona je bila posve nespremna za nju. Za večeru su jeli prepečenu janjetinu i bljutavo povrće, tipičan jelovnik u kući obitelji Prather. Lauren je uvijek bila bolno svjesna lošeg okusa jela što ga je Sybil Prather posluživala svojim gostima. Bila je zahvalna Benu Lockettu kad je ispraznio svoj tanjur, iako je uljudno odbio kad su mu ponudili još. Nakon večere, Lauren je svirala glasovir za goste jer su to uporno tražili njeni skrbnici. Kao i obično, svi su lijepo primili njen mali solistički koncert, ali su pretjerane pohvale Prathe-rovih izazivale nelagodu u njihove štićenice. Sybil je, zaobljene figure, umotane u nabore ružičaste čipke, sjedila kraj svoga supruga na kauču s presvlakom napadnih boja. Nažalost,
Svbilin ukus u odijevanju prenosio se i na uređenje kuće. Njezin je moto bio: 'Čim više, tim bolje1. Kuća 18 19 I je bila mračna i prepuna brokata i baršuna. Tmurnom ugođaju pridonosili su svijećnjaci i vaze od tamno obojenog stakla. Zidne tapete pretrpanog uzorka i kestenjasti tepih s golemim narančastim i žutim cvjetovima nadmetali su se za premoć. Pastorova se supruga budalasto srni juljila dok je Abel hvalio njezine ruže sto su osvajale nagrade. Na njihovo iznenađenje, Laurcnino olakšanje i ljutnju Williama Kellera, Ben je zamolio Laurenu da mu pokaže toliko hvaljeni vrt. Bila je topla i mirna večer, a cvrčci su im svirali podoknice kad je Lauren povela Bena u mali ružičnjak gdje su sjeli na nisku klupu. - Uzgajate li ruže u Teksasu, gospodine Lockett? - Svakako, uzgajamo ih. Imam vrtlara, Meksikanca, koji vodi brigu o zemljištu oko kuće u Coronadu, a njegove su ruže puno veće i ljepše mirišu od ovog Svbilinog nagrađivanog cvijeća. Mislim daje njegova tajna u konjskoj balezi. Na trenutak je zavladala tišina. Lauren nije bila sigurna kako bi trebala reagirati. Zatim su se oboje spontano nasmijali. Prekorila se što je prešla preko njegove netaktičnosti, ali joj se činilo da to uopće nije važno. - Hvala vam što ste me pozvali u šetnju vrtom - rekla je. - Abel i Sybil me obično nastoje ostaviti samu s Williamom. - A vi ne želite biti sami s Williamom? Zadrhtala je i rekla: - Ne, ne želim. William Keller je bio ozbiljan, tridesetpetogodišnji propovjednik koji je preuzeo župu male crkve u predgrađu Clavtona. Lauren je osjećala da se ispod njegove pobožne maske skriva ambicioznost i lukavost. Cijelo vrijeme je nastojao impresionirati biskupa snagom svojih moralnih stavova i svojom beskrajnom ljubavlju prema čovječanstvu. Na veliko Laurenino nezadovoljstvo, Pratheri su Williama držali izvrsnom prilikom za nju. Barem tri puta dnevno su pred njom veličali Williamove vrline, a ona je bila prisiljena to slušati, baš kao kad netko mora u redovitim razmacima piti lijek lošeg okusa. Lauren je samo maglovito nagađala što su podrazumijevale
intimnosti braka, ali sama pomisao na boravak u istoj sobi s propovjednikom uvjerila ju je daje bolje biti usidjelica nego provesti cijeli život s Williamom Kellerom. Lauren je najčešće imala lijepo mišljenje o ljudima, ali Willama je držala fizički neprivlačnim, intelektualno dosadnim i društveno licemjernim. Bio joj je odvratan kao osoba. Smetao joj je njegov običaj da pri razgovoru gleda čovjeku u prsa, a ne u oči. Bio je visok i pogrbljenih ramena, a prorijeđena, ravna plava kosa stalno mu je padala na bezbojne oči uokvirene podjednako bezbojnim trepavicama. Nos mu je bio najistaknutiji i najružniji dio lica. Laureni se činilo da uvelike nalikuje slikama Ichaboda Cranea, glavnog lika romana Legenda o uspavanoj kotlini Washingtona Irvinga. . Ben Lockett je naglo pročistio grlo i tako opet privukao njenu pažnju. Nije dalje govorio o Williamu, već je pitao: - Čime se bavite, gospođice Holbrook? - Lauren gaje pogledala, zbunjena pitanjem. Objasnio je: - Što vas ovdje zaokuplja? Jeste li sretni? Otvoreno mu je odgovorila: - Pratheri su dragi ljudi, i bilo je vrlo ljubazno s njihove strane što su mi pružili dom nakon smrti mog oca. Nemam nijednog rođaka. Otac je imao malu rentu, ali oni to nisu htjeli prihvatiti za moje uzdržavanje. Nadala sam se da ću predavati glazbu, ili možda davati studentima satove književnosti ili gramatike i tako zarađivati za sebe, ali se Pratheri oštro protive mom radu van kuće. -1 tako zabavljate njihove goste. To je sve? - Dobrodušno ju je pogledao pa se nije uvrijedila. - Nije baš previše ambiciozno, žarne? - skrušeno je upitala. - O, bavim se dobrotvornim radom u crkvi, sjedim uz bolesnike i pomažem mladim majkama zbrinuti ostatak obitelji kad one moraju biti uz novorođenče. Sviram orgulje na nedjeljnoj misi i djeci predajem vjeronauk. - Čak i njoj samoj su ova postignuća zvučila jadno. - Jeste li ikad razmišljali o osnivanju vlastite obitelji? O udaji? Proučavao ju je prodornim i zapovjednim plavim očima. 20 - Ja ... pa, zapravo nisam - sramežljivo je odgovorila i skrenula pogled.
- Kad nastojim donijeti neku odluku ili srediti misli, nekoliko dana sam jašem po crti. Volim biti sam, a jedino društvo su mi moj konj i Majka Priroda. - 'Jašete po crti"? - upitala je s razbuđenim zanimanjem. - Da. Jašemo uz ograde i provjeravamo je li nešto porušeno ili uklonjeno. Ponekad pljačkaši stoke pokušavaju ukrasti naša goveda, ili je možda neki vlasnik ovaca poželio napojiti svoje stado bez plaćanja, a njegove su se ovce udomaćile na Lo-ckettovoj zemlji. Lauren je duboko udahnula. - Zvuči tako ... oh ... krasno, iskonski, uzbudljivo. Ne znam koju bih riječ upotrijebila. - Najbolje odgovaraju sve zajedno. - Trenutak je proučavao zglobove svojih prstiju, a potom je upitao: - Zašto ne pođete sa mnom u Teksas? - U glasu mu se više nije osjećalo zadirkivanje kao kad je isti poziv iznio pred svima, ranije tog poslijepodneva. - Vi se sa mnom šalite, gospodine Lockett. - U njenim se riječima moglo jedva naslutiti pitanje. - Ne, ne šalim se, gospođice Holbrook. Ja sam samo stari kauboj koji vjeruje da ne treba okolišati, već odmah prijeći na ono što je važno. - Što bih ja, zaboga, radila u Teksasu? - Tada je vjerovala kako je nemoguće da ona doživi takvu pustolovinu, ali još nije željela posve odbaciti njegovu zamisao. - Moja supruga se aktivno bavi društvenim i građanskim događanjima u Coronadu. To je gradić u kojem živimo. Smješten je otprilike pola dana vožnje od Austina. Ja sam vrlo često na Kevpointu ili na službenom putovanju pa ne može uvijek računati na mene. Vjerujem da bi joj mogao pomoći netko vaših sposobnosti. Imate puno iskustva u organiziranju društvenih događanja. Uspješna ste glazbenica i puno ste čitali, a i jedno i drugo bi moglo koristiti. Mogli biste voditi brigu o njenoj korespondenciji i slično. Što mislite o tome? 21 Kad nije odgovorila, nastavio ju je uvjeravati. - Naravno, dobivali biste plaću, a dodijelili bismo vam jednu sobu u kući. Moj sin se nikad nije ženio, pa imamo puno prostora što bi ga zapravo trebali ispuniti moji unuci. -Napravio je dugu stanku pa je Lauren podigla pogled i vidjela kako se zagledao u grmove ruža, a da ih uopće nije vidio. Zatim kao daje odagnao misao što gaje mučila te je nastavio:
- Želio bih da se osjećate poput člana obitelji. Ni na koji način vas nitko ne bi držao služavkom. - Prijazno se nasmiješio. - Ali zašto pozivate menel Sigurna sam da gospođa Lockett može sebi naći tajnicu, ako to doista želi. Nehajno je slegnuo ramenima ne obazirući se na njenu logiku. Slažem se, mogla bi, ali joj vjerojatno nikad ne bi palo na pamet daje traži. Imam svoje vlastite razloge za ovu ponudu, ali vas uvjeravam da im se nema što prigovoriti. -Osmjehnuo joj se, a oči su mu zablistale ispod gustih sijedih obrva. - Gospodine Lockett, polaskana sam vašim pozivom -usrdno je rekla Lauren - ali moje je mjesto ovdje. Moj otac je želio da ostanem tu. - Vaš je otac mrtav. Vi ste živi, ali ako sada ne odete odavde, bit će isto kao da ste se živi zakopali. Lauren se iznenađeno trgnula kad je on naglo, gotovo ljutito, ustao i u nekoliko nestrpljivih koraka se udaljio od nje. Okrenuo se, nježno je pogledao i obratio joj se blagim glasom. - Lauren - primijetila je da joj se počeo obraćati imenom -/nam da su vas učili kako treba slušati bez pitanja. Treba se diviti vašem istančanom osjećaju dužnosti. No, meni se čini da u vama vidim nemir, čežnju za životom, a to treba uzeti u obzir. Mogli biste doći i ostati neko vrijeme, pa ako nešto ne bude u redu, ili ako vam se ne svide Teksas i Locketti, pobrinut ću se da se odmah vratite kući. Nitko vam neće zamjeriti. Kako je bila glupa što nije odmah tada prihvatila njegov poziv! Umjesto pristanka, spustila je glavu i tiho odgovorila: - Gospodine Lockett, vašem je pozivu teško odoljeti i ja bih ga rado prihvatila. Ali ne mogu nikamo ići. - Žalosno je 22 odmahnula glavom. - Doista su mi duboko usadili osjećaje dužnosti i odgovornosti, znate. Vjerojatno ću ostati uz Prathere sve do njihove smrti. Oni se oslanjaju na mene. Teško bi ih se kosnuo moj odlazak. - A što će biti s vama kad njih više ne bude? Ako vas ne utrape Williamu ili nekome poput njega, što ćete tada? - Sigurna sam da ću na neki način biti osigurana. Duboko je uzdahnuo, a Lauren je zamalo promijenila mišljenje kad gaje vidjela tako utučenog. Kao daje izgubio nešto od svoje živosti. Odjednom su se na njegovim izražajnim crtama lica jače vidjele godine, a u dubokim plavim očima ogledala se nijema molba.
- Ako se ikad pojavi i najmanja mogućnost da se predomislite, odmah mi brzojavke. Mislim ozbiljno. Poziv ostaje otvoren. - Hvala vam, gospodine Lockett - ljupko je odgovorila. Željela je njegovo razumijevanje pa je dodala: - Ne želim biti poput njih. Zaprepastilo ju je vlastito priznanje. - Ne, ne, ne mislim.. . - Znam što želite reći, gospođice Holbrook. Siguran sam da su vaše misli vrlo rijetko neljubazne, ali željeli biste imati šira područja zanimanja od Pratherovih. Imam li pravo? - Tako je! To sam htjela reći. - Upamtite, ako se ikad predomislite ... - tiho je ponovio dok su se vraćali prema ulazu u kuću. Sunce je nemilosrdno pržilo kola. Lauren je počela osjećati iscrpljenost. Umorila se držeći tijelo uspravno na neudobnom kožnatom sjedalu, te su je počeli boljeti mišići leđa i ramena. Iako je često pila iz ploške, grlo joj se osušilo, a sva je bila prekrivena prašinom s ceste. Baš kad se u očajanju počela pitati hoće li ikad stići do svog cilja, Ed Travers je pokazao glavom prema naprijed i rekao: Coronado. Kola su se nalazila na vrhu jednog brežuljka pa je Lauren imala dobar panoramski pogled na gradić u kojem je Ben 23 živio kad nije bio na svom rancu. Konji su ubrzali kad su se počeli spuštati niz brdo, a ona je radoznalo upitala: - Koliko ljudi živi ovdje? - Hmm, oko tri tisuće - odgovorio je Travers. - Koliko smo udaljeni od ranca? Od Kevpointa? - Oko tri sata jahanja prema zapadu. Lauren je prikrila svoje razočaranje zanimanjem za Coronado dok su se vozili glavnom gradskom ulicom. Shvatila je da su ljudi na ulici prepoznali velikog palomina privezanog za stražnji dio kola. Šaptom su razmjenjivali različite pretpostavke. Lauren je odlučno ignorirala čovjeka iza sebe, kao i ljude koji su nagađali o njegovom stanju. Sad joj je jedina nakana bila ponovno vidjeti Bena i upoznati gospođu Lockett. Analizirajući svoje osjećaje prema čovjeku koji joj je postao tako važan u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, Lauren je zaključila da Ben Lockett predstavlja oca kakvog nikad nije imala. Bio je veseo, a njen je otac bio pretjerano ozbiljan; bio je krupan i robustan dok je pastor bio sitan i povučen; bio je otvoren, a Gerald Holbrook je bio rezerviran, čak i prema vlastitoj kćerki. Benu su je
privukli njegov duboki glas i izoštreni smisao za humor, te je uzbuđeno čekala da ga vidi u vlastitom okruženju. Travers je skrenuo kola na široku aveniju s drvoredom što je vodila iz središta grada prema jugu. Lauren je kroz drveće uspjela nazrijeti veliku kuću puno prije nego je gospodin Travers usmjerio konje prilaznom stazom. Kuća je služila na ponos onome koji ju je projektirao. Spadala je u viktorijansko doba, ali nije bila pretjerano kićena, ni previše stroga. Skladna, ali čvrsta ograda protezala se uz rub trijema što je s tri strane okruživao kuću. Na svakom od prednjih uglova prvoga kata, bile su kružne sobe natkrivene izduženim kupolama. S prednje strane kuće nalazila su se po tri visoka prozora s kapcima ciglaste boje, stoje predstavljalo odličan kontrast žućkastobijeloj boji fasade. Glavni ulaz je bio iste, tamnocrvene boje, a s obje strane su stajale glinene žare s obiljem crvenih pelargonija. Poodmaklo doba ljeta nije 24 sprečavalo cvjetanje cinija, petunija i ruža u raskošnim gredi-cama što su se protezale duž trijema. Trava unutar metalne ograde dvorišta bila je još uvijek zelena i savršeno održavana. - O, kako je lijepo - prošaptala je Lauren i zadivljeno se zagledala u kuću. Nekoliko trenutaka je mirno sjedila i uživala u činjenici da je konačno stigla u Benov dom. Travers je spustio svoje bolno tijelo s kola i uputio se prema njihovom stražnjem dijelu. Uzeo je Laurenine torbe i odložio ih uz rub popločane staze stoje vodila do stuba pred kućom. Potom se vratio do kola i, ne baš nježno, nekoliko puta šakom gurnuo Jareda Locketta. Hajde, Jarede, probudi se. Stigao si kući. Lauren nije obratila pažnju na mrzovoljno gunđanje stoje dopiralo ispod crnog šešira. Njeno oduševljenje kućom prekinuo je Ed Travers ponudivši joj pomoć pri silasku s kola. Poravnala je šešir što je bolje mogla, otresla dio prašine sa svoje plave suknje i upravo je htjela navući kaputić kad se čovjek iz stražnjeg dijela kola konačno spustio na tlo. Zastala je i zagledala se u neurednu pojavu. Čovjek se naslonio na kola i rukama pridržavao glavu, kao daje nastoji zadržati na ramenima. Nestrpljive prste je nasumce provlačio kroz od sunca iz-blijedjelu smeđu kosu koja je neposlušno padala u kovrčavom neredu. Savio se
u struku i podupro gornji dio tijela podbočivši se rukama o koljena, a istodobno je nekoliko puta duboko i drhtavo uzdahnuo. Lauren se pobojala da će mu pozliti, ali se to nije dogodilo i čovjek se uspravio do svoje pune visine. Tek se tada okrenuo i ugledao mladu ženu koja ga je fascinirano promatrala. Izdužene poslijepodnevne sjene nisu Laureni dopuštale da jasno vidi njegovo lice. Učinilo joj se da ima tamne oči, ali je on neprestano treptao pa je bilo nemoguće odrediti njihovu boju. Počeo se podrugljivo smijuljiti uzdigavši kut svojih senzualnih usana, a potom je neznatno ispravio ramena i posrćući zakoraknuo. Stao je na pola metra od nje. Opčinio ju je ovaj čovjek i njegovo barbarsko ponašanje, pa jednostavno nije imala snage odmaknuti se od njega. 25 Jared je položio ruku na lijevu stranu svojih prs iju, golih ispod široke raskopčane košulje, i zaplićući jezikom izgovorio - Stojim vam na usluzi, gospođice Ho . . . Hol.. . Holberk. Opet se savio u struku, ovoga puta u karikiranom oponašanju uljudnog naklona. Taj je pokret bio previše, obzirom na njegovo trenutno stanje. Na Laurenin užas, nastavio se saginjati sve dok je dvjema snažnim rukama nije zgrabio oko struka i oslonio se na njena prsa kako bi zaustavio svoj pad. Zaprepašteno je dahnula od postiđenosti, a on je došao do zaključka da je otkrio idealno utočište. Ugnijezdio je glavu na njenim prsima i zadovoljno uzdahnuo, a uopće nije bio svjestan ili nije mario kako je komičan prizor predstavljao. Ruke su mu nagonski kliznule oko njenog uskog struka pa ju je čvršće privukao k sebi. Na koži je osjećala njegov topli dah koji je prodirao kroz tanki materijal njene bluze. Nosom je pomilovao unutrašnju stranu njene dojke, a Lauren je u tom trenutku bila sigurna da će se onesvijestiti. Još ju je više zaprepastio trenutni, neodoljivi poriv da pritisne njegovu glavu na mekanu udubinu između svojih dojki. Gospodin Travers je iznenada obišao kola, ljutito pograbio Jareda za ramena i odvukao ga s nje. - Lockett! Zaboga, čovječe, prava si životinja. Životinja se činila ravnodušnom prema uvredi. Opet se nagnuo na kola, a na licu mu se pojavio glupav osmijeh. Neki Meksikanac je dotrčao iza kuće i ponudio svoju pomoć, a ulazna vrata su se otvorila i jedna je žena stupila na trijem.
Laureni se vrtjelo u glavi. Stvari su se događale previše brzo pa se nije uspijevala snaći. Željela je vidjeti Bena i osloniti se na njegovu snagu dok se situacija ne normalizira. Hitro je navukla kaputić i okrenula se prema ženi koja je stajala na rubu trijema i promatrala je. I ,auren se plaho nasmiješila, ušla u dvorište i zaputila se popločanom stazom. Zaustavila se pred najdonjom stubom i podigla pogled prema ženi. Nagonski je osjećala da ne treba 26 idi dalje. Pojava na vrhu stuba djelovala je poput stražara koji je štitio nepovredivo područje. - Gospođo Lockett, doveo sam . . . - Da, hvala, gospodine Travers - Olivia Lockett je oštro prekinula čovjeka. - Možete li naći smještaj za noćas? Nadoknadit ćemo vam izgubljeno vrijeme i trud, naravno. 'Otpravila je Eda Traversa i njemu je to bilo posve jasno. Klimnuo je glavom, ali se nije udaljavao od Laurene. -Vi ste gospođica Holbrook - rekla je Olivia. Riječi su bile odsječne, a Lauren je jednako kratko odgovorila: - Da, Lauren Holbrook. Žena je djelovala neznatno viša od Laurene. Imala je tamnu kosu koja joj je uz lice bila privlačno protkana srebrom. Bila je vitka, a držala se uspravno i ukočeno. Zbog vojničkog držanja izgledala je viša no što je zapravo bila. Na licu nije imala bora, a ten joj je bio maslinaste boje. U sjeni nije uspijevala nazrijeti boju njenih očiju, ali je na sebi nelagodno osjećala njihov prodorni pogled. Imala je na sebi zelenu haljinu od nekog krutog materijala, a bilo bi u posvemašnjem neskladu s njenom osobenošću da je na haljini išta bilo zgužvano ili opušteno. Nijedna pogreška nije smjela poremetiti njeno savršenstvo. Lauren je osjetila da se nalazi u nepovoljnijem položaju jer je bila neuredna nakon napornog putovanja. Na ženinom licu nije se moglo primijetiti odobrava li ili ne dolazak svoje gošće. - Ja sam Olivia Lockett. Vjerujem da ste imali mirno putovanje. - Nije čekala na odgovor, već je istim oštrim tonom nastavila: - Mislim da ste možda uzalud doputovali, gospođice Holbrook. Nikako ne mogu shvatiti što je moj suprug imao na umu kad vas je pozvao ovamo. Laurenu su zaprepastile grube riječi Olivije Lockett. Gdje je Ben? Gospođa Lockett ju je očito očekivala. Čemu ovo neprijateljstvo?
Promucala je: - Ja ... sigurna sam da će vam Ben sve objasniti ako sjednemo i porazgovaramo . . . - Je li Jaredu dobro, Pepe? - Olivia je bahato upala Laureni u riječ. 17 - Si, seiiora Lockett - brzo joj je odgovorio čovjek koji je došao pomoći Jaredu. Još uvijek je pridržavao mladića koji se nesvjesno ovjesio o njega. - Čini se da se sinoć dobro napio - rekla je Olivia. Laureni se učinilo da je u kutovima Olivijinih usana opazila nagovještaj smiješka, ali je to brzo nestalo pa je bila sigurna da se zabunila. Koja bi majka bila zadovoljna kad bi vidjela sina u ovakvom stanju? Olivia je nastavila ignorirati Laurenu, te se ponovno obratila Pepeu. Odvedi Jareda u konjušnicu i otrijezni ga. - Govorila je sarkastičnim glasom. - Gospođice Holbrook, poslat ću nekoga po vaše torbe. Lauren je to shvatila kao poziv da uđe u kuću, jedini što će ga uopće dobiti. Gdje je Ben - na Kevpointu? Zašto ju je ovako napustio? Podigla je suknju i uspela se stubama dok nije stigla do Olivije. Žena ju je hladno pogledala, a Lauren je naslutila približavanje katastrofe. Smogla je hrabrosti i rekla: - Kad biste pozvali gospodina Locketta, sigurna sam ... - To je nemoguće, gospođice Holbrook. Moj suprug je rano jutros umro. 3. Poglavlje Lauren se osjećala kao gromom ošinuta. Je li Olivia Lockett poludjela? Aristokratske) lice nesmiljenih očiju nije pokazivalo nikakve osjećaje. - To nije moguće - dahnula je Lauren. Njene su se riječi jedva čule. - Bojim se da je tako, gospođice Holbrook. Već neko vrijeme se nije dobro osjećao. Po povratku iz New Yorka mi je rekao daje otišao na put kako bi se konzultirao sa specijalistom za srce. - Trenutak je zastala i pogledala za sinom koji je, uz pomoć Pepea, nestajao iza ugla kuće. - Sinoć su se Ben i Jared prepirali. Kad je Jared otišao, Ben je imao napad. Jutros je umro - ponovila je. Laurenine oči su se ispunile suzama. - Žao mije - rekla je. Što joj je sada činiti? - Ništa nisam znala o njegovoj bolesti. Morate mi vjerovati, gospođo Lockett. Olivia je pažljivije pogledala Laurenu, a zatim rekla istim žustrim tonom kakvim se obraćala Pepeu: - O tome ćemo razgovarati drugi
put. U narednih nekoliko dana smjestit ćete se u svojoj sobi. Dodijelit ću vam Elenu. Moram tražiti od 28 29 vas da se povučete stoje više moguće. Bilo bi prilično čudno objašnjavati zašto ste došli u ovako teškom trenutku. Jeste li me razumjeli? Lauren je samo klimnula glavom. Okrenula se i pogledala Eda Traversa koji je i dalje stajao kraj željezne ograde pritisnuvši šešir o prsa. Opuštene usne i širom otvorene oči otkrivale su koliko su ga zapanjile vijesti o smrti Bena Locketta. - Hvala vam na pomoći, gospodine Travers. Bili ste vrlo ljubazni doviknula mu je Lauren. Upravitelj postaje je skromno rekao: - Uvijek vam stojim na usluzi, gospođice Holbrook. Ako vam ikako mogu pomoći, samo recite. Travers je izražajno raširio ruke dok je govorio. - Hvala - promrmljala je Lauren. - Gospođo Lockett, uz vaše dopuštenje, pomoći ću obavijestiti javnost o smrti Be ... gospodina Locketta. - Pogreb će biti prekosutra u četrnaest sati. Vaša je pomoć uvijek dobrodošla, gospodine Travers. Kao i vaša diskrecija. Njene posljednje riječi zvučile su gotovo poput prijetnje. Ed Travers je klimnuo, stavio šešir na glavu i vratio se do kola. Lauren je slijedila Oliviju u kuću. Unutrašnjost Benovog doma, što ju je samo u kratkim crtama uspjela uočiti, ostavila je na nju dubok dojam. Prostrani foaje iz kojeg se ulazilo u sobe protezao se cijelom dužinom kuće. Stubište se nalazilo točno nasuprot ulazu, a na vrhu se račvalo u tri hodnika. Lauren i Olivia su se popele stubama, skrenule desno i prošle dugačkim, dobro rasvijetljenim hodnikom. S obje strane hodnika nalazila su se vrata, vjerojatno spavaćih soba. IJ dnu hodnika Olivia je otvorila jedna vrata. Bila su obojena čisto bijelom bojom, kao i sva stolarija u kući. Lauren je slijedila Oliviju u sobu i osvrnula se po prostoriji u kojoj će biti izolirana nekoliko narednih dana. Dakle, ako moram biti zatvorena, ovo je ugodna tamnica, pomislila je. Soba je bila jedna od kružnih što ih je uočila čim su stigli pred kuću. Bila je lijepo namještena. Pod je bio
30 31 od obojene hrastovine, a tu i tamo bili su razbacani mali prostirači. Svijetlosmeđi pokrivač ukrašen kompliciranom čipkom prekrivao je veliki krevet na četiri stupa. Zidovi su bili oblijepljeni tapetama s diskretnim i ukusnim uzorkom žutih cvjetova. U sobi su se nalazili komoda i stolić za umivanje, polica s knjigama, stolica za ljuljanje i uz nju okrugli stol, te još jedan stolić kraj kreveta. U vazama je bilo svježe cvijeće. Zavjese su bile navučene, ali je Lauren znala da će jutarnje sunce ispuniti sobu i učiniti je još vedrijom. Netko je za nju planirao ugodniji doček. - Krasno je, gospodo Lockett. Hvala vani. - U tom slučaju vam neće smetati da ovdje proboravite nekoliko dana do iza pogreba. Lauren je željela poći na pogreb. No nešto u ženinom držanju joj je jasno nagovijestilo da bi se ona oštro usprotivila Laureninom dolasku. - Tamo je kupaonica. - Pokazala je prema jednim vratima. - S njene druge strane su jedna vrata, ali ona su uvijek zaključana. Ne morate brinuti da će vas netko uznemiravati. "Ili da ću ja nekoga uznemiravati", pomislila je Lauren. - Uskoro će doći Elena i donijeti vam večeru. Ako vam nešto zatreba, pitajte nju. Njezin jedini posao je briga o vama. Uputila se prema vratima, ali ju je Lauren zaustavila. - Gospodo Lockett, žao mi zbog vašeg muža. On je bio ... - Da - prekinula ju je Olivia. - Laku noć, gospođice Holbrook. Lauren je sjela na stolicu za ljuljanje i pokušala srediti misli o događajima što su se zbili otkako je stigla. Ben Lockett je mrtav? Nemoguće. Tjednima je zamišljala njegovo ljubazno lice i čula glas što ju je nagovarao na ovo putovanje. Sada je mrtav, a njena je budućnost, u najboljem slučaju, neizvjesna. Kad je sjela, shvatila je koliko je umorna. Beskrajni dani i neudobne noći u vlakovima, naporna i prašnjava vožnja iz Austina, onaj užasni čovjek ispružen u pijanoj omami dok inu je otac ležao mrtav, a zatim susret s Olivijom. Sve je to bilo previše. Lauren je spustila glavu na jastučić pričvršćen za naslon stolice i čvrsto zaspala.
Probudio ju je uporni glas nekoga tko joj je tresao ruku. Pustite me, pomislila je. Ne želim se probuditi jer se nešto strašno dogodilo. Ne želim se sjetiti. Napast nije htjela otići. Lauren se probudila i susrela pogled najcrnjih i najvlažnijih očiju što ih je ikad vidjela. Zagledala se u ostali dio lica. Bilo je tamno, glatko, čisto i lijepo. S blagim i toplim osmijehom. Glas je bio umirujući i pun suosjećanja. - Sirota senorita. Tako ste umorni da zaspite na stolici. Sa šeširom na glavi! Bez večere? Bez kupke? Elena će vam pomoći, sil - Elena? Ja sam Lauren. Drago mije. - Lauren se uhvatila za djevojčino prijateljsko ponašanje kao za pojas za spašavanje. - Tako ste lijepi, senorita. Mislim da ćete biti još ljepši i bolje se osjećati nakon kupke. Napunit ću kadu za vas. Vi ćete se svući, sil Elena se odmaknula od stolice, a Lauren je opazila njezin veliki trbuh koji je govorio o poodmakloj trudnoći. Je li Olivia sakrivala Elenu "dodijelivši" je kao sluškinju Laureni? Njeno stanje bi nesumnjivo predstavljalo smetnju za obitelj i očekivane posjetitelje. Elena nije mogla imati više od šesnaest ili sedamnaest godina, a činilo se da joj nimalo ne smeta što je netko gleda u takvom stanju. Njene su dojke s istaknutim bradavicama bile j'otovo isto tako krupne kao i trbuh, a slobodno su visjele ispod njene izvezene bijele bluze. Odgegala se u kupaonicu, cijelo vrijeme živahno čavrljajući mješavinom engleskog i španjolskog. Mijenjala je teme razgovora podjednako brzo kao i jezike. Kad se vratila u sobu i vidjela da se Lauren nije pomaknula, blago ju je izgrdila. - Senorita, voda će se ohladiti, a da ne spominjem vašu večeru. Dođite, dajte da vam Elena pomogne. Lauren se šokirala kad ju je Elena okrenula i vještim prstima počela raskopčavati njenu bluzu. Željela se pobuniti, r 32 33 ali je bila previše umorna. Elena ju je vješto oslobodila odjeće. Kad su preostale jedino Laurenine duge gaće ukrašene čipkom, steznik i potkošulja, Hlena je odmahnula glavom i stala negodovati. - Steznik! A vi ste tako vitki. Ne možete ni disati. - Olabavila je uzice, te je uskoro i taj nepotrebni komad odjeće ležao na prljavoj hrpi do Laureninih nogu.
Laurcn je zgrabila Elenine ruke kad joj je pokušala skinuti preostalo donje rublje. Žurno je ušla u kupaonicu uređenu s jednakim ukusom kao i spavaća soba. Zahvalno je pogledala kadu punu mirišljave vode, ušla u nju i polako uronila svoje umorno i bolno tijelo u toplu vodu. Oprala se i prepustila uživanju u prvom opuštanju nakon nekoliko dana, a tada je uletjela Elena. Lauren je iznenađeno uzviknula jer je još od djetinjstva nitko nije vidio golu. - La sehorita je spremna da joj Elena opere kosu, si! - Ne! - bunila se Lauren i očajnički se nastojala pokriti. Kad je vidjela povrijeđeni izraz na Eleninom licu, žurno je dodala: - Mogu to sama učiniti. - Ali zašto biste to radili sami? Ja sam ovdje - rekla je Elena zadovoljna svojom logikom. - Sehor Lockett kaže, 'Brini se za mladu damu1, i ja se brinem. - Pri spomenu Benovog imena učinila je znak križa na svojim golemim prsima. Elena je već počela uklanjati ukosnice iz Laurenine kose koja se odmah u valovima spustila niz njena leđa sve do struka. Meksikanka je bez prestanka brbljala izlijevajući vrč za vrčem tople vode na Laureninu glavu. Nasapunala je guste uvojke i masirala joj tjeme tako da je Lauren umalo zaspala. Osjetila je kako joj se živci opuštaju pod vještim Eleninim rukama. - Sehor Lockett se tako veselio vašem dolasku. Svima je pričao o ljupkoj dami koja će doći živjeti s nama. Naredio je da se uredi soba. Sam je pregledao sobu kako bi se uvjerio da je sve kako treba. - Prije nego se Lauren snašla, Elena ju je povukla iz kade. Laurenini pokušaji da se pokrije nisu imali naročitog uspjeha, ali Elena uopće nije bila svjesna njene nelagode. Laurenino tijelo bilo je obliveno rumenilom, a tome je samo djelomično bila kriva topla kupka. Morala je skrenuti razgovor sa sebe i Bena. Sad nije mogla misliti na njega. Prepustit će se tugovanju kad bude sama. Prijateljski je upitala: - Kad bi se trebalo roditi tvoje dijete? - Quien sabe! - Elena je slegnula ramenima. - Kad bude spremno, doći će. - Nasmiješila se. - Što radi tvoj suprug? - O, on je jedan dobar vaquero na Lockettovom rancu. Zove se Carlos. On je jako dobar čovjek. - Zakolutala je svojim izražajnim očima, a
Lauren je nagonski pocrvenjela. Nije željela daljnja Elenina objašnjenja. - Zar nije već kasno da ti i dalje radiš? Možeš slobodno ići kad god želiš. Elena se opet od srca nasmijala. - Sehorita, ja ovdje živim. Carlos je na rancu, a ja sam ovdje. Sastajemo se kad god možemo u kući njegove mame u Pueblu. Lauren se zaprepastila. - Ali zacijelo biste radije imali vlastiti dom i živjeli zajedno! - SU ali mi želimo i jesti. Bez novca, ne možemo ni jedno ni drugo. Tiho se nasmijala. - Shvaćam - promrmljala je Lauren iako joj ništa nije bilo jasno. Dosad nije uopće razumjela ovu stranu zemlju i njene stanovnike. Vratile su se u spavaću sobu. Elena je izvadila spavaćicu iz jedne od Laureninih torbi i navukla je preko njene glave. Lauren je stajala nasred sobe osjećajući se izgubljenom i bespomoćnom, a Elena je slagala zdjele na velikom pladnju. Očito ga je ranije donijela sa sobom i odložila na stol prije nego je probudila Laurenu. Ugodni mirisi širili su se sobom dok je Elena podizala poklopce, a Laurenina usta su se ispunila slinom. Nije jela od ... kada? Elena je položila pladanj Laureni u krilo. Na njemu se nalazio izvrsno pečeni odrezak, krumpiri, salata i dvije vrste kruha. Prvi je bio običan kruščić, a drugi je bio okrugli spljošteni kruh kakav Lauren nikad ranije nije vidjela. Na 34 pladnju je također bila zdjela graha prelivenog umakom od rajčica. - Stoje ovo? - upitala je pokazavši kruh. - Tortilla. Kukuruzni kruh - objasnila je Elena. Lauren je odgrizla komadić i otkrila daje vrlo slabo začinjen. Zatim ga je Elcna namazala maslacem, lagano ga posolila i zamotala poput cigare. Bio je izvrstan. - Tortilla] -Lauren je ponovila nepoznatu riječ, a Elena je klimnula pljesnuvši rukama. Lauren je potom pokazala na zdjelu graha. - Frijoles - rekla je Elena. - S picante. Lauren je izgubila nešto od svoje plahosti, pa je uzela obilan zalogaj. Odmah je znala da je napravila veliku grešku. U ustima joj je gorjelo! Brzo je progutala ono što nije uspjela ispljunuti, zaprepastivši se kako
je uopće mogla učiniti nešto tako nepristojno. Elena se smijala svom snagom, a dojke i trbuh su joj poskakivali. - Vode - kreštavo je procijedila Lauren. Nadušak je ispila čašu vode što joj je Elena pružila, a zatim je zatražila još. Konačno je uspjela ugasiti vatru, ali je svako drugo jelo oprezno kušala prije uzimanja velikih zalogaja. Druga je hrana bila vrlo ukusna pa je pojela sve, osim frijoles. Usprkos Laureninom protivljenju, Elena je uplela njenu kosu u jednu dugačku pletenicu. Nakon toga, sluškinja je hitro odmaknula pokrivač s kreveta. - Idite sad u krevet, senorita, i odmorite se. Dan je bio naporan, sil - Da, bio je naporan. - Popela se u krevet, a Elena je tiho složila posuđe na pladnju i pogasila plinske svjetiljke. - Buenas noches, sehorita - prošaptala je na izlasku iz sobe. - Laku noć, Elena. Lauren se zavukla pod plahte. Kuća je bila tiha, ali je ipak do nje dopirao jedva zamjetljiv zvuk nerazgovjetnih glasova iz prizemlja. - Bene Lockett, kako ste mi to mogli učiniti? - pitala se pritisnuvši lice o jastuk, ali se odmah posramila svojih misli. 35 Nakon užasnih scena što ih je proživjela prije svog odlaska iz Sjeverne Karoline, Benova snaga, ljubaznost i toplina su za nju predstavljali spasenje. Nadala se da će početi novi život u krugu Benove obitelji. Sad su njene nade uništene. Ben je mrtav. Kao da ju je progutala ova prekrasna kuća. A što da misli o hladnoj, neobičnoj ženi koja je njome vladala? Laureni je tek tada sinulo da Benova udovica nije pokazivala nikakve znakove žalosti. Možda je Olivia spadala među ljude koji su svoju bol skrivali pred drugima. Možda. Misli su je uznemiravale. Što će Jared Lockett misliti kad sazna za smrt svog oca? Zašto li se čovjek koji je bogat i ima takav društveni položaj opija namrtvo i izvrgava javnom ruglu? Ed Travers je natuknuo da uopće nije rijetkost vidjeti Jareda u takvom stanju. Pa, to se mene uopće ne tiče, pomislila je Lauren i odlučno sklopila oči. S njim neće imati nikakvog posla. Bio je jako visok, zar ne? Poželjela je da može izbrisati iz sjećanja drhtaje što ih je osjetila kad su je njegove ruke obuhvatile oko struka i milovale joj leđa. Snažan pritisak njegove glave na njenim prsima nije
bio posve neugodan osjećaj. Imao je svijetlosmeđu kosu. Je li bila protkana zlatom pod sunčanim zrakama, kao i dlake na njegovim prsima? Lauren se jedva probudila nakon deset sati sna. Soba je bila okupana sunčevom svjetlošću što je prodirala kroz prozračne, žute zavjese na istočnim prozorima. Odmaknula je pokrivače i bosa otapkala u kupaonicu. Žalost zbog Benove smrti i neizvjesna budućnost i dalje su je mučili. Sad ne može ostati ovdje. Isto tako, nikako se ne može vratiti u Sjevernu Karolinu. Elena je ušla u sobu baš kad je Lauren završila s odijevanjem. - Buenos dias, sehorita - veselo ju je pozdravila. - Dobro jutro, Elena - rekla je Lauren i nastavila četkati svoju gustu crnu kosu. - Jeste li dobro spavali? - Elena je razgovorljivo upitala, hitro 36 namještavajući krevet. Žustro je počela pospremati ionako čistu sobu, zalijevati cvijeće i slagati posuđe na istom pladnju na kojem se sinoć nalazila Laurenina večera. - Jesam, vrlo dobro. - Lauren se nelagodno promeškoljila kad se sjetila nekih od svojih snova. Uznemirili su je. Prikradali su joj se visoki ljudi. Jedan je imao Benovo nasmiješeno lice i sijedu kosu. Lice drugoga zaklanjao je veliki crni šešir, ali je prepoznala građu njegovog tijela. Usjckla joj se u pamćenje neizbrisivom jasnoćom. Nije vjerovala da će tako brzo ogladnjeti nakon sinoćne obilne večere. No, svježe kriške dinje bile su vrlo ukusne i sočne. Popila je vrelu kavu iako bi više voljela čaj. Plaho je upitala Elenu može li odsad dobivati čaj. - O, si, si. Moja mama, ona je kuharica. - Nasmijala se iznenađenom izrazu Laurenina lica. - Ona radi za obitelj Lockett još od prije mog rođenja. Zovite je Rosa. - Ne sviđa mi se što nosiš taj teški pladanj po stubama zbog mojih obroka, Elena, ali gospođa Lockett mi je nedvosmisleno dala do znanja da bih se trebala što je više moguće zadržavati u ovoj sobi dok traju pripreme za pogreb i dok primaju posjetitelje. - Zagledala se kroz otvoreni prozor osjetivši kako ju je ponovno preplavio val žalosti. - Je li pogreb još uvijek predviđen za sutra? - Si - tiho je odgovorila Elena. - Puno ljudi dolazi iz dalekih krajeva.
- Pa, nekako ću utuci vrijeme - uzdahnula je Lauren. Duge sate je provela čitajući i vezući uzorak što ga je donijela sa sobom iz Clavtona. Elena joj nije mogla praviti društvo; objasnila je da mora pomoći svojoj majci u kuhinji. Dan je sporo prolazio. Laureni, koja je bila naviknuta na neprestanu aktivnost i koja je sama zahtijevala posao, činio se beskrajnim. Kasno poslijepodne je prekinula čitanje kad je u hodniku začula teške korake. Tko god to bio, ušao je u neku od soba prije nego je stigao do kraja hodnika gdje se nalazila Laurenina soba. Skinula je naočale kako bi odmorila oči i pažljivo 87 osluškivala zvukove otvaranja i zatvaranja ladica i ormara, u-padanja teških cipela ili čizama na pod. Netko je u čarapama hodao po susjednoj sobi. Lauren je čula kako je staklo kucnulo o staklo, zapljuski-vanje vode, nekoliko promrmljanih riječi, struganje namještaja po drvenom podu, šuškanje odjeće. Nekoliko minuta kasnije, osoba je završila s pranjem i odijevanjem, te otišla. Tiho su se zatvorila vrata, a koraci su se izgubili niz hodnik. Nekome je pripadala soba s druge strane kupaonice. Otkako je stigla, Lauren nije nikoga čula u toj prostoriji. Te večeri je Lauren vezla kad je Elena došla po posuđe i poželjela joj laku noć. - Elena - pitala je Lauren - tko zauzima sobu s druge strane kupaonice? - Ah! To je soba sehor Jareda. - Elena je izražajno raširila oči. - Moj Carlos mi je zaprijetio da se nikad ne smijem približiti tamo. Zahihotala je i bolje namjestila pladanj uza svoj poveliki trbuh. - On kaže da sehor Jared može zadovoljiti svaku ženu. - Veselo je namignula i zatvorila vrata. Lauren je zurila u jarkocrvenu kapljicu krvi na svom prstu, a uopće nije bila svjesna da se ubola. t " . Poglavlje 39 Sunce nije sjalo na dan pogreba Bena Locketta. Kao da je i ono žalilo za čovjekom koji je mnoge sate proveo pod vrelim zrakama, štujući zemlju i prirodu. Dva dana je Lauren sa svog prozora gledala različite
ljude koji su dolazili odati počast Benu Lockettu. Bilo je imućnih posjetitelja čije je bogatstvo odavala odjeća i prijevozno sredstvo. Drugi su izgledali kao farmeri ili rančeri, a nosili su čistu, ali iznošenu odjeću. Za njima su dolazile njihove supruge i sa strahopoštovanjem promatrale lijepu kuću. Vaquerosi u prašnjavim kožnim kaubojskim hlačama stizali su pred kuću na umornim konjima. Žalobnici su dolazili sami, po dvoje, ili u grupama, ali su dolazili stalno. Lauren nije mogla zamisliti da će žena koja ju je onako neprijateljski dočekala ljubazno primiti neke od svojih skromnih posjetitelja. Blistavo crna mrtvačka kola stigla su prilaznom stazom. Sa svojim teškim zavjesama obrubljenima resama, s konjima ukrašenima perjem te kočijašem u fraku i cilindru, izgledala su poput nekog cirkuskog vozila. Ben sigurno ne bi izabrao 38 tako razmetljivo, frivolno sredstvo za svoj put na posljnlnii počinak, pomislila je Lauren i opet osjetila neizmjernu tušu za ogrubjelim čovjekom punim života. Lauren je vidjela kako Oliviju vodi čovjek nimalo viši od nje. Iz Laurenine perspektive činilo se da je njegova ćelava glava u istoj ravnini s Olivijinim crnim šeširom, prekrivenim velom. Crni kaput dobro je pristajao njegovom krupnom tijelu. Nesigurno je dotaknuo Olivijin lakat dok joj je pomagao. Bilo je teško odrediti je li oklijevanje plod njegovog poštivanja udovičinog bola, ili se bojao da će se okosnuti na njega. Gotovo se ponizno ponašao prema njoj. Lauren je naglo udahnula kad je ugledala lik iza ovo dvoje. Odavala gaje visina i širina ramena, iako još uvijek nije uspjela vidjeti njegovo lice ispod crnog šešira širokog oboda. Njegovo crno odijelo se ni po čemu nije isticalo. Djelovao je povučeno, i kao da ne primjećuje suosjećajna lica prijatelja koji su ga promatrali sa sažaljenjem dok je slijedio svoju majku i starijeg muškarca do natkrivene kočije iza mrtvačkih kola. Lijes je svečano podignut u kola. Lauren je vjerovala da bi se Ben izrugivao cijeloj ovoj pompi i predstavi. Bila je sigurna da on sve to iz prikrajka promatra, a plave oči svjetlucaju od veselja. Pomolila se za njegovu dušu kad su mrtvačka kola povela pogrebnu povorku prema Benovom zadnjem prebivalištu. Kad je ispod njenog prozora prolazila obiteljska kočija, opazila je snažnu, vitku, preplanulu ruku koja je nehajno visjela kroz prozorčić.
Poziv je došao posve neočekivano, pa Lauren uopće nije bila na nj spremna. Elena, u šarenoj suknji što joj se vrtjela oko bosih nogu, s dojkama koje su poskakivale poput lampiona na žici, naglo je otvorila vrata spavaće sobe i brzo izgovorila poruku. - La sehora vas želi vidjetipronto, sehorita. Odmah, rekla je. Odmah. Ona je sa sehor Wellsom u uredu sehor Locketta. 40 Uzbuđeno se motala oko nje i pomagala joj pri zakopčavanju bluze što ju je Lauren skinula kad se pripremala za poslijepodnevni počinak. Lauren je žurno složila kosu u uobičajenu punđu. FZlena se sagnula i zakopčala joj cipele. Lauren se začudila što se Elena može tako saviti, ali sad nije imala vremena o tome razmišljati. Brzo je disala, srce joj je lupalo, a dlanovi se znojili. Za cijelog svog života nikad nije bila ovako nervozna. Izašle su iz sobe nakon što je Lauren zgrabila čipkasti rupčić. Nije znala treba li joj za brisanje ruku ili da ima nešto za što se može držati. Elena je također djelovala nervozno dok je vodila Laurenu hodnikom do širokog stubišta. Brzo su sišle i zaputile se prema velikim kliznim vratima. Uz ohrabrujući osmijeh, Elena je povukla jednu stranu vrata. Lauren je duboko udahnula. Zakoračila je u prostoriju i opet ju je zadivila jednostavna ljepota kuće. Na jednoj strani nalazile su se police s knjigama od poda do stropa. S obje strane velikog kamina su također bile police. Okvir kamina je bio ispunjen kompliciranim, prekrasnim rezbarijama. Četvrti zid se sastojao od širokih i visokih prozora. Veliki Aubusson tepih prekrivao je drveni pod. Kožnati naslonjači i stolići bili su tako raspoređeni da su omogućavali diskretne razgovore. Na dugačkoj komodi nalazilo se puno kristalnih boca i čaša. Zavjese su bile posve razmaknute, pa su se zrake poslijepodnevnog sunca odražavale na staklenim površinama. Blizu prozora nalazio se masivni pisaći stol pretrpan poslovnim knjigama i papirima različitih oblika, veličina i boja. Olivia je sjedila za stolom u kožnatom naslonjaču visokog naslona. Nizak, podeblji čovjek, kojeg je Lauren vidjela u njenoj pratnji kad su odlazili na pogreb, sjedio je s prednje strane stola. Ustao je i uputio se prema njoj. - Gospođice Holbrook, ovo je odista zadovoljstvo. Žao mi je što mi okolnosti nisu dopustile da vas ranije pozdravim. Nadam se da vam nije bilo previše neudobno u vašoj izolira-
41 nosti. - Čini se da nije očekivao odgovor jer je nastavio: Ja sam Carson Wells, stari prijatelj Bena i Olivije, a također i njihov odvjetnik. - Drago mije, gospodine Wells. - Njegova ljubaznost smirila je Laurenu. Odmjereno je odgovorila: - Bilo mije vrlo udobno. Jedino mi je žao što sam bila na smetnji u tako nesretnom trenutku. - Nitko vam to ne zamjera. - Obraćao joj se blagim glasom pa je bila zadovoljna što se i on nalazi u sobi. Bio je gotovo sasvim ćelav, uz izuzetak nekoliko neodređeno smeđih vlasi na stražnjem dijelu glave. Kao da su htjeli nadomjestiti nedostatak kose, na samo nekoliko centimetara od nosa rasli su mu bujni zalisci, na zastarjeli način. Imao je ljubazne i nasmiješene oči, a činilo se daje svjestan neugodne situacije u kojoj se Lauren nalazila. Olivia nije od sebe pustila glasa. Sad je stala govoriti ravnodušnim glasom: - Gospodin Wells i ja želimo razgovarati s vama, gospođice Holbrook. Hoćete li sjesti? Želite li serija? Lauren je prihvatila stolicu koju joj je pridržao gospodin Wells, ali je odbila piće. Olivia je bila leđima okrenuta blistavoj svjetlosti što je prodirala kroz prozor tako da su joj se ocrtavali obrisi, ali su joj crte lica bile sakrivene i nedokučive. Lauren se pitala je li Ben namjerno postavio pisaći stol tako da osoba koja za njim sjedi bude u velikoj prednosti u odnosu na svoje sugovornike. Morala je škiljiti kako bi jasnije vidjela Oliviju. - Odmah ću prijeći na bit ovog razgovora, gospođice Holbrook. Nisu mi poznati razlozi vašeg dolaska ovamo. Došla sam do određenih zaključaka, ali kad sam vas upoznala, shvatila sam da nisu točni. Nije objasnila svoje riječi pa Lauren nije shvatila njihovo značenje. Olivia je nastavila: - U svakom slučaju, Ben je odlučno zahtijevao da vaš boravak potraje najmanje dva mjeseca. One noći kad je imao napad, bez obzira na svoju bolest, zamolio me da vam omogućim boravak ovdje. Očito mu je bilo važno da toliko ostanete. Lauren je jezikom nervozno ovlažila usne. Nije bila sigurna može li govoriti. - Vaš suprug mi je rekao da bih vam mogla pomoći s korespondencijom, organiziranjem primanja, i tome slično. Držala sam da ću biti neka vrsta tajnice. - Lauren je jedva čula vlastite riječi zbog glasnog lupanja srca.
Na Olivijinom licu pojavilo se nešto nalik smiješku. Carson Wells se nagnuo prema njoj i potapšao je po ruci dok je tiho govorio: Gospođice Holbrook, Ben je volio ljudima priređivati iznenađenja i šaliti se s njima. Olivia je sposobna poslovna žena, a u banci su joj na raspolaganju brojni službenici. Ben je vama rekao da njegovoj supruzi treba tajnica, ali uvjeravam vas, imao je drugi motiv. Banka? Ništa nije znala o banci. Hvatala se za slamke, i toga je bila svjesna, ali je ipak promucala: - Ja ... prilično dobro sviram glasovir. Možda je mislio da bih mogla priređivati male koncerte za vaše goste ili nešto slično. Olivia je podrugljivo uzdigla obrvu. - Sigurna sam da bi to bilo zgodno, ali mi čak nemamo ni glasovir. Lauren je bila zapanjena te je ostala bez riječi. Pogledala je najprije nju, a zatim njega. Osjetivši neizdrživo poniženje, sagnula je glavu i zagledala se u vlažni, zgužvani rupčić što ga je u krilu stezala bijelim, drhtavim prstima. - Žao mi je. Ništa o tome nisam znala. Sigurno mislite ... Bila sam posve uvjerena . . . Nije mi rekao ... - Suze koje su joj dotad zamagljivale pogled konačno su potekle niz njene obraze. - No, no, to nije potrebno - brzo je rekao Carson. - Bojim se da je stari Ben nekome priredio jednu od svojih poznatih nepodopština na vaš račun, ali nije poživio daje provede do kraja. Možete ostati neko vrijeme. Olivia i ja čemo nastojati uljepšati vaš boravak ovdje. Hajde sada, prestanite plakati. -Carson je zvučio istinski zabrinut, a ruka ju je zaboljela od njegovog tapšanja. - Hoćete li nam se u devetnaest i trideset pridružiti u blagovaonici na večeri, gospođice Holbrook? - Činilo se da je Oliviju razdražio ovaj izljev osjećaja. Lauren je to shvatila kao otpuštanje pa je ustala i rekla: - Hoču, hvala, gospođo Lockett. 43 Uspravila se, klimnula im glavom, a zatim se zaputila prema teškim kliznim vratima. Olivia joj se oštro obratila: - Gospođice Holbrook. - Da? - drhtavo je rekla Lauren i opet se okrenula k njima. - Ima nešto što moram znati. - Olivia, molim te ... - umiješao se Carson. Nije obratila pažnju na njega. - Jeste li bili ljubavnica moga muža?
Ljubavnica! Riječ se zabola u nju i odbijala se od zidova prostorije. Lauren se ne bi gore osjećala ni daje Olivia bacala na nju kamenje. Obrazi su joj plamtjeli, ali joj se tijelo zaledilo. - Ne! - dahnula je. - Što zaboga... ? Ne, ne. - Bila je previše zaprepaštena pitanjem da bi uvjerljivije pobijala optužbu. - Nisam ni mislila da jeste - odgovorila je Olivia. - Vidjet ćemo se za večerom. Lauren je jedva uspjela sačuvati prisebnost na povratku do svoje sobe. Kad je konačno zatvorila vrata za sobom, srušila se na krevet i zaplakala. Osjećala se poniženom zbog svoje naivnosti i Olivijine sumnje. Nedavno joj je netko dobacio sličnu optužbu i bio podjednako nepravedan. Zašto su je tako objeđivali? Žalila je za čovjekom kojem je vjerovala i koji ju je prevario. Posve ju je obuzeo strah pred zloslutnom budućnošću. Dva mjeseca! Stoje Ben očekivao da će se dogoditi u tom razdoblju? A po isteku tih šezdeset dana, što joj je činiti? Pažljivo se pripremila za večeru odjenuvši jednu od svojih dviju boljih haljina. Bila je sašivena od blijedoljubičastog, jednostavno tkanog materijala. Uski plise i sićušna okrugla dugmad ukrašavala su gornji dio haljine, a visoki ovratnik obrubljen čipkom dopirao joj je do brade. Donji dio haljine spuštao se u laganim naborima do njenih laganih cipela od bijele kože. Klena joj je pomagala u pripremanju. Sad joj se već činilo j'.olovo posve normalnim da joj mlada Meksikanka pomaže 44 pri kupanju i odijevanju. Lauren je cijelog života uglavnom bila sama, ali su joj posljednji dani djelovali samotniji od svih dosadašnjih. Stoga je bila zahvalna što joj je Elena tako često pravila društvo. Blagovaonica je bila uređena u istom otmjenom i nenagla-šenom stilu kao i ostali dio kuće. Ako su Carson ili Olivia i opazili kako su Laureni oči crvene od plača, nisu joj to dali do znanja, već su sjeli na svoja mjesta za stolom. Jelo je posluživala gojazna Meksikanka, a Lauren je pretpostavila da je to Rosa, Elenina majka. Svaki put kad bi unijela pladanj hrane, pogledala bi Laurenu i prijateljski joj se nasmiješila. Lauren je zahvalno uzvraćala smiješak.
Večera je bila raskošna, a ona je jela sve osim graha ipicante umaka, stoje izgleda bio glavni prilog uz svaki obrok, izuzev doručka. , Razgovor je bio ograničen na trivijalne, svakodnevne teme, a Lauren se osjećala prilično ugodno jer je često bila nazočna na takvim večerama u župnom dvoru Pratherovih. Pitala se zašto nema Jareda Locketta, pa se naglo trgnula kad ga je Carson prvi put spomenuo. Činilo se da njih uopće ne uznemi-rava njegovo izbivanje. Olivia je usput napomenula Carsonu da će Jared nekoliko dana boraviti na Kevpointu. Olivia je s olakšanjem primijetila da se Lauren Holbrook barem zna lijepo ponašati za stolom. U slučaju dolaska gostiju ne bi morala objašnjavati nazočnost nespretne i glupe droljice, kako je ona zamislila Laurenu kad joj je Ben prvi put govorio o njoj. Očito je bila načitana, a poslijepodne se dobro držala, čak i kad se prepustila onom slabašnom, ženstvenom napadu plača. Tako slatko, tako očaravajuće, sarkastično je mislila Olivia. Jasno, Carson je pao pod utjecaj suza, poput svih muškaraca. Nisu mogli odoljeti ranjivoj ženi. Carson Wells se tog poslijepodneva doista sažalio nad Laurenom. Bojao se da će to biti nekakva pokvarena spletkarica, ali ona to nije bila. Očekivao je kurvicu koja će pred vrata položiti dijete, ustvrditi da mu je Ben otac i tražiti pozamašnu svotu novca. 45 Lauren Holbrook je bila nevinašce, žrtva nesretnih oko! nos ti. Olivia je mogla poštedjeti djevojku pitanja o njenom odnosu s Benom. Nije ju pozvao ovamo kako bi mu bila ljubavnica, Carson je u to bio siguran. Ben je volio putene, nestašne i jedre žene. Ova nježna žena srnećih očiju mogla bi svojom ljepotom rastopiti srce čovjeka, ali zasigurno nije fizički uzbuđivala Bena Locketta. Što se tiče Carsona, za njega je postojala samo jedna žena. Oduvijek je tako bilo. No, nju nikad nitko neće posjedovati. Nitko. Ipak, Carson je volio Oliviju Lockett. Nakon toliko vremena, nakon sve boli što mu je zadala, nakon teškog osjećaja krivnje zbog izdaje najboljeg prijatelja, Carson ju je volio. Razgovor je prešao na poslovne teme, a Lauren je rastreseno slušala te nije pravo shvatila o čemu se radi, niti ju je to zanimalo. Umjesto toga, nagađala je na kojem mjestu za stolom sjedi Jared kad ovdje jede.
Nekoliko podataka je ipak uspjelo pobuditi njenu pozornost. Banka Coronado je pripadala obitelji Lockett. Pokušavali su do Coronada dovesti željezničku prugu, ali se njihovim namjerama nešto ispriječilo. Kevpointom je upravljao netko po imenu Mendez, ali je sav dobitak pripadao obitelji Lockett. \ Carson je posebno naglašenim glasom govorio: - Moramo Vandivera dovesti ovamo i dobro ga ugostiti, Olivia. On stoji iza toga. Bez njegove pomoći nećemo dobiti željeznicu. Sad kad je Ben . . . dakle, sad je vrijeme za ponovni pokušaj. - Morat ćemo udovoljiti zahtjevima za pravo na vodu, znaš - sabrano je rekla Olivia. - O tome ćemo brinuti kad dođe vrijeme. Sad je najvažnije dati im do znanja da smo zainteresirani. Što je s Jaredom, Olivia? Misliš li da će se usprotiviti? - Jared će postupiti onako kako mu kažemo - odbrusila je. - Možda će se malo buniti, ali on je znao koliko je Ben želio željeznicu. Vjerujem da na to treba baciti naglasak kad se radi o Jaredu. Na trenutak su ušutjeli, a Lauren je plaho pogledala njihova 46 lica. I na jednom i na drugom opazila je izraz duboke usredotočenosti. Jared je bio umoran, prljav i željan pića dok se penjao stubama. Bilo mu je vruće dok je jahao s ranca, iako su već bili prvi dani listopada. Putevi su bili prašnjavi i gušili čovjeku dah. Kiša nije padala još od dana pogreba. Naglo je zastao i silom izbacio tu misao iz glave. Stigavši do vrha stubišta, opazio je da su vrata u dnu hodnika odškrinuta. Iz njemu nepoznatog razloga, stao se tiho prikradati svojoj sobi. Tako je pažljivo hodao da se čak ni njegove mamuze nisu čule. Thorn bi se ponosio njime, s osmijehom je pomislio. Zaustavio se pred svojom sobom i položio ruku na kvaku, ali gaje neodoljiva radoznalost natjerala da nastavi hodnikom sve dok se nije našao pred vratima sobe za goste. Zašto ih ne bi otvorio? Ona vjerojatno nije unutra. Pa čak i ako jest, kakve to veze ima? Ovo je njegova kuća, nije li? Gurnuo je vrata. Tiho su se otvorila zahvaljujući dobro nauljenim šarkama. Lauren je sjedila za malim pisaćim stolom. Pisala je zahvale onima koji su pismenim putem poslali izraze sućuti. Ona je ustrajala
na preuzimanju te obveze, a Olivia joj je nerado, iako je u sebi djevojci odala priznanje, dodijelila taj zamorni posao. No, dakle! Stari momak nije loše prošao, pomislio je Jared. Mogao je vidjeti samo njena leda. Lauren je lagano okrenula glavu sagnuvši se nad pismom što gaje sastavljala. U sobi se čulo samo škripanje njenog pera po papiru i kucanje malenog sata na stolu uz krevet. U snopovima tople poslijepodnevne sunčeve svjetlosti, stoje pod raznim kutevima prodirala kroz prozor, poigravala su zrnca prašine. Lauren je malo uspravila ramena i duboko uzdahnula dok je umakala pero u tintarnicu. Jared je zadržao dah od straha da ga ne opazi, ali se ona opet sagnula nad papir. S mjesta gdje je stajao, Jared je mogao vidjeti samo dio njenog lica 47 glatki ten boje bjelokosti s naznakom rumenila na jagodičnim kostima, te male naočale na vrhu ravnog, malenog nosa. Odjeća joj je previše pristojna da bi bila istinita, pomislio je. Bijela bluza visokog ovratnika i smeđa suknja mogle su pripadati nekoj učiteljici. Dugmad bluze je na privlačan način slijedila njenu kičmu, kao da pozivaju čovjeka da prstima prijeđe duž gracioznih leđa sve do vitkog vrata nad kojim je bila pričvršćena bujna kosa. Bože, kakva kosa! Crna poput ugljena s tamnoplavim odsjajima koji su je još više obogaćivali. Nekoliko u vojaka se oslobodilo iz teške punđe na vrhu djevojčine glave i naizgled čedno ležalo uz njen vrat. Jared se pitao kakvi bi ti uvojci bili pod njegovim prstima. Bila je vitka. Možda previše vitka. Mršava. Sporim pokretima, nadajući se da neće privući njenu pozornost dok ne dođe pravi trenutak, posegnuo je u džep te izvukao cigaru i šibicu. Zubima je stisnuo cigaru, namjestio izraz lica što ga je pokazivao svijetu, i kresnuo šibicom o dovratak. Zvuk je odjeknuo poput topovskog hica u maloj, tihoj sobi, a Lauren je naglo skočila sa stolice. Stisnula se uz stol kad je ugledala Jareda i nježnu, čvrsto stegnutu šaku pritisnula na prsa. Jared je skrenuo pogled prema njenim prsima i promijenio svoj prijašnji zaključak. Ne. Nije previše mršava. Užasnuto ga je gledala preko svojih naočala, a Jared je ostao bez daha kad je prvi put u cijelosti vidio njeno lice. Kakva je to, dovraga, boja
očiju? Plava? Ne, siva. Prokletstvo. Mora odati priznanje svom starom. Uopće nije loša. Lauren se osjećala poput životinje stjerane u kut dok se oslanjala na pisaći stol. Jared je zapalio cigaru, a da ni na tren nije skrenuo pogleda s nje. Dim mu je obavijao lice, a palcem je lijeno gurnuo šešir s glave. Ostao mu je visjeti niz leđa, pridržavan tankom kožnatom trakom. Stisnuo je oči i promatrao je bezobrazno i požudno. Pogledom je prelazio cijelim njenim tijelom, a ona je osjetila kako joj obrazi gore od nelagode. Lauren se nije micala ni govorila, ali je i ona proučavala 48 njega. Imao je smeđu kosu, a od sunca izblijedjeli pramenovi davali su joj zlatni odsjaj, kao što je i očekivala. Put mu je bila tamna, zahvaljujući kombinaciji genetskog naslijeđa i dugih sati provedenih na suncu. Njegove su oči, iako smeđe, bile svijetle, boje jantara. Poput dva savršena topaza. Bilo je puno Benovog u njemu, posebice u tjelesnoj građi, ali mu se na licu nije mogla nazrijeti Benova vedrina. Držanje, lice i izraz odavali su aroganciju, samoljublje i prezir. Nemarno se oslonio na dovratak i prekrižio gležnjeve. Odjeća mu je bila vrlo slična onoj što ju je imao na sebi kad gaje prvi put vidjela u stražnjem dijelu teretnih kola, samo je ovoga puta imao šareni rubac oko vrata. Opčinile su je srebrne mamuze na njegovim čizmama, te je nakratko zurila u njih, a potom je njen pogled putovao preko cijelog dugačkog tijela do očiju koje su i dalje počivale na njoj i uznemiravale je svojim procjenjivanjem. - Gospođice Holbrook, došao sam se najponiznije ispričati. Koliko sam shvatio, pri našem prvom susretu se nisam najbolje osjećao i odvratno sam se ponašao. - Govorio je Benovim glasom.Ton je bio podjednako mekan i dubok, ali pun sarkazma. Lauren se pitala što lije učinila da zaslužuje ovakav prezir. On je bio taj kojeg je trebalo osuđivati. - Kako se mogu iskupiti za svoje grijehe? - Mogli biste početi s isprikom što ste nepozvani ušli u moju sobu primijetila je. Iznenadio ga je njen siguran nastup, pa je sumnjičavo nakrivio obrvu. Međutim, brzo se sabrao i tihim, zavjereničkim glasom upitao: - Biste li me pozvali u svoju sobu, gospođice Holbrook?
Porumenjela je kad je naglasio riječ "gospođice". Shvativši da još uvijek stišće šaku na prsima, hitro ju je spustila i usput dotaknula svoj sat. Istodobno je drugom rukom skinula naočale. Zlobno se nasmiješio njenoj zbunjenosti i promatrao joj ruke, posebice onu kojom je gladila sat. - Još je tamo - tiho je rekao. - Nisam lopov. Bila je bijesna na sebe jer je skrenula pozornost na svoje tijelo. 49 Odmaknuo se od dovratka odgurnuvši se ramenom i prešao sobu sporim korakom zvijeri koja se prikrada plijenu. Mamuze su zveckale po drvenom podu. Laureni se posve steglo grlo kad se zaustavio na samo nekoliko centimetara od nje. Bio je puno viši od nje, pa je morala nagnuti glavu unatrag kako bi ga mogla gledati u lice. Za to joj je trebala golema hrabrost, ali je nagonski znala da bi se našla u daleko nepovoljnijem položaju kad bi on pomislio da ga se boji. Njene je prividne hrabrosti nestalo kad je Jared podigao ruku i pružio je prema njoj. Ispružio je svoje dugačke prste, a ona se jedva obuzdala da ne odskoči. - Stoje ovo zapravo? - tiho je upitao. Prstima je obuhvatio sat prikopčan na njenoj bluzi. Dahom je uznemirio nježne vlasi oko Laureninog lica, a ona je osjetila oštar miris duhana. Držao je sat na dlanu i zagledao se u nj, tiho se zamislivši, što je bilo u posvemašnjoj suprotnosti sa snažnim emotivnim potresanjima u dubini Laureninog tijela. Sva je gorjela. Svaki djelić njenog tijela izgarao je od nerazumljivog poriva što ju je tjerao da se još više približi ovom čovjeku koji ju je mučio svojom blizinom. Jared je vratio broš na mjesto, ali je usput čvrsto pritisnuo njenu dojku kako bi se uvjerio da gaje dobro namjestio. Nekoliko dugih trenutaka vrijeme je prestalo postojati. Oči boje jantara upile su se u sive, a cinizam u njima zamijenilo je čuđenje. Jaredova glava se neprimjetno počela spuštati prema Laureninoj. U jednom trenutku je pomislila da će je poljubiti. Njene vlažne usne su se same od sebe rastvorile. Nije mogla znati da gaje upravo taj nesvjesni znak pristanka naglo vratio u ljušturu prezira kojom se štitio od svijeta. Ruganje je ohladilo
oči koje su bile zamagljene toplinom, a Lauren je osjetila promjenu. Pritisak na njenim prsima se pojačao, ali bez prijašnje nježnosti. Naglo ga je udarila po ruci. Nasmijao se grlenim smijehom. - Što je bilo, gospođice Holbrook? Samo sam gledao koliko je sati - nacerio se. f 50 Ignorirala je njegove cinične riječi i očajnički nastojala uspostaviti ravnotežu. Ipak je teško disala kad je rekla: -Molim vas, gospodine Lockett, imam puno posla. - Zašto joj srce ovako lupa? U prsima je sve boli i steže. Više nije mogla gledati ravno u njegovo privlačno lice ili zlatnosmeđe oči. Zašto ne ode? Zašto ona ne želi da on ode? Odmaknuo se od nje i povukao dim cigare što ju je dotad držao uz tijelo u svojoj drugoj ruci. - Vidjet ćemo se za večerom, pretpostavljam - otegnuto je rekao. Nijednom se nije osvrnuo nakon što je odšetao hodnikom do svoje sobe. Lauren je kao začarana pošla k vratima i zatvorila ih. 5. Poglavlje Svi su se nalazili u salonu, odmah uz blagovaonicu. Silazeći širokim stubištem, Lauren je mogla čuti njihove prigušene glasove. Usto što će morati izdržati prvu večeru u društvu Jareda Locketta, saznala je od Elene o dolasku još tri gosta. Jedan je gospodin Wells u čijem se društvu nije nelagodno osjećala. On često sjedi za Olivijinim stolom. Druga dva gosta su važni ljudi iz Austina. Laureni je haljina šuštala oko nogu dok je prolazila prostranim foajeom. Bojala se ući u blagovaonicu. Zastrašivalo ju je upoznavanje moćnih ljudi iz glavnog grada, ali pravi razlog njene tjeskobe bio je Jared Lockett. Još je bila smućena od poslijepodnevnog susreta u njenoj sobi. Odjenula je svoju najbolju haljinu od jarko plavog krepa. Visoki ovratnik i ravni, uski rukavi bili su obrubljeni čipkom krem boje. Široki pojas je bio iste krem boje, ukrašen ružičastom svilenom ružom, prikopčanom na lijevoj strani struka. Nervozno je zastala na vratima i promatrala ljude u prostoriji. Olivia i Carson su se sagnuli i usredotočili na nekakve karte što su ih dva gosta iz Austina rasprostrla na niskom stoliću. 51 52
Sve četvoro je s napregnutom pažnjom proučavalo dijagrame. Jared se mlitavo izvalio u jednom naslonjaču, a noge je ispružio preda se prekriživši gležnjeve. Proučavao je sadržaj kristalne čaše pomnjivošću kemičara. Jantarna tekućina odgovarala je boji njegovih očiju. Ova je prostorija također odavala Olivijin savršen ukus. Blago su je rasvjetljavale svjetiljke zasjenjene kuglama od mutnog stakla. Skladno raspoređeni kauči i naslonjači bili su presvučeni damastom pastelnih boja, a izvrsno su se slagali sa zavjesama navučenim preko velikih prozora. Perzijski sag, izatkan od istih, prigušenih zelenih, zlatnih i bež boja, prekrivao je veći dio poda. Svaka vaza, pepeljara i slika izabrana je i smještena s pomnjivom brigom. Bila je to mirna soba. No, kao i ženi koja ju je uredila, nedostajala joj je toplina i radost. Carson Wells je prvi opazio Laurenu. Odmah je skočio iz naslonjača i uputio se prema njoj s ispruženim rukama. - Gospođice Holbrook, večeras odista lijepo izgledate. -Uvijek ju je dočekivao s kavalirštinom, pretjeranom i zastarjelom poput njegovih zalizaka, ali mu je Lauren bila zahvalna na smiješku dobrodošlice te mu gaje drhtavo uzvratila. - Dobra večer, gospodine Wells. - Dođite i dopustite da vas upoznam s našim gostima. -Uzeo ju je pod ruku i poveo prema dvojici muškaraca koji su stajali za stolom za kojim su maločas vodili poslovne razgovore. - Gospođice Holbrook, smijem li vam predstaviti gospodina Parkera Vandivera i njegovog sina, Kurta. Gospodo, ovo je gospođica Lauren Holbrook. Lauren je obojici klimnula glavom pri upoznavanju. Kurt Vandiver je uzeo njenu ruku, podigao je i poljubio zrak nekoliko centimetara iznad nje. - Doista je čast upoznati tako ljupku ženu ovdje u Coronadu. Čast i iznenađenje - rekao je Kurt, a plave oči su mu zasjale. S druge strane sobe začuo se nepristojan i podrugljiv zvuk. Nitko na to nije obratio pažnju, ali su Laurenini obrazi potam-njeli od neugodnosti. 53 - Ponosimo se svojim lijepim teksaškim ženama, gospođice Holbrook, ali izgleda da su sve doselile iz krajeva kao što je Sjeverna Karolina. Čini mi se daje Carson rekao kako odanle dolazite? - Mlađi Vandiver
joj nije pustio ruku dok je izgovarao svoj kićeni kompliment, pa ju je Lauren sama oslobodila njegovog stiska. - Da. Iz Clavtona u Sjevernoj Karolini. Zahvaljujem vam, gospodine Vandiver. - Dobra večer, Lauren. Želite li malo serija? - Olivija joj se prvi put obratila. Imala je na sebi crnu haljinu, a to je bio prvi put od pogreba da je Lauren na njoj vidjela neki znak žalosti. Naušnice od crnog jantara visjele su joj s ušiju, a odgovarajuća dugmad tamno je sjala na gornjem dijelu njene haljine. Bila je lijepa, ali na neki opasan način. Lauren ju je promatrala kao da gleda opasnu zvijer, s divljenjem, ali i oprezom. - Da, hvala. Sama ću uzeti - odgovorila je Lauren na Olivijino pitanje. - Ne, dopustite meni, molim vas, gospođice Holbrook. Sjednite, a ja ću vam donijeti piće. - Kurt ju je lagano uhvatio za lakat i poveo do malog kauča, a potom se zaputio do komode na kojoj su se nalazile boce i čaše. Lauren je nehotice skrenula pogled prema šutljivom čovjeku koji se izvalio u naslonjaču. Uznemirila se shvativši da i on promatra nju. Čak nije ni ustao kad je ušla u sobu. Vrlo nepristojno! Zurio je u nju gotovo prijetećim pogledom. Zadržala je dah bojeći se njegovih primjedbi o današnjem poslijepodnevu, ali on je samo podigao svoju čašu prema svjetlu i pažljivo je proučavao dok je s dosadom izgovarao: - Dobra večer, gospođice Holbrook. - Pobrinuo se da njeno ime zvuči poput uvrede. Kurt joj je pružio čašu serija, a ona je brzo gutnula i odlučila ne obraćati pažnju na Jareda. Kurt se smjestio do nje na kauču i stao je zapitkivati o njenoj posjeti Teksasu. Trudila se odgovarati općenito i neodređeno. Kurtova radoznalost je u njoj izazivala nelagodu. Svojim krupnim tijelom zauzimao je 54 veći dio kauča, a ona se morala stisnuti kako bi izbjegla dodire. Vješto je promijenila temu razgovora. - Kakvim se poslovima bavite, gospodine Vandiver? - Nisu li Olivia i Carson jedne večeri za stolom govorili o Vandive-rima? Nije se mogla sjetiti što su rekli. - Ulaganjima. - Izgledala je zbunjeno, a on se lagano nasmijao. - Sve vrste ulaganja, u željeznicu, građevno drvo, stoku. Trenutno smo zainteresirani za uvođenje električne struje u ovakve, manje gradove.
- Razumijem - promrmljala je Lauren, ali nije baš posve shvatila. Carson se uključio u razgovor započevši, po njegovom mišljenju, šaljivu priču. Iz kuta očiju Lauren je vidjela kako Jared ustaje, odlazi do komode i ulijeva si još jedan čisti viski. Olivia je naglo predložila da prijeđu u blagovaonicu. Laureni su njene riječi zvučile poput naređenja. Ili prijetnje. Lauren je brzo pogledala Oliviju uočivši kako se njen pogled poput svrdla zabija u Jareda. Kao daje namjerno izazivao, on je naglo ispio svoje piće i natočio još jedno. Ponio ga je u blagovaonicu zajedno s kristalnom bocom. Ako je itko osim Laurene primijetio ovu neprijateljsku razmjenu između majke i sina, nisu to pokazali. Vandiveri su se srdačno smijali Carsonovoj priči dok su prelazili u blagovaonicu. i] Olivia i Carson su sjedili na suprotnim krajevima stola, Lauren i Kurt na jednoj strani, a Jared i Parker na drugoj. Jared je bio točno nasuprot Laureni. Polako ju je odmjerio dok je zauzimao svoje mjesto, ali mu je lice ostalo bezizražajno. Dok je Rosa, koja je svoju šarenu suknju i široku bluzu zamijenila strogom bijelom odorom, posluživala večeru, Lauren je proučavala Vandivere. Parker je imao svadljivo lice gotovo brutalnih crta. Prodornim plavim očima hitro je pogledavao po prostoriji, kao u potrazi za skrivenim tajnama. Ponašao se i govorio pristojno i zabavno, ali je Lauren pretpostavljala da usvaja samo činjenice što ih je držao važnima, a sve ostalo što se govorilo, odbacivao je kao nebitno. Bio je zdepaste, ali čvrste građe. 55 Debele ruke, s prstima nalik malim ružičastim kobasi-cama. prekrižio bi na trbuhu kad god ih nije koristio. Ovako opusk-m položaj kosio se s njegovim žustrim plavim očima. Kurt je bio viši, ali slično građen. Oči su mu bile agresivne poput očevih, ali je na obrazima imao duboke jamice koje su ublažavale ratoborni izraz njegova lica. Kratko podšišana plava kosa, također kao u njegovog oca, bila je kovrčava i čvrsta, a djelovala je poput kape što mu savršeno pristaje. Zbog tamnoružičastog tena, obrve su izgledale gotovo bijele na krupnom čelu. Iako su se Vandiveri, sa svojim germanskim crtama lica, savršeno ponašali prema njoj, Lauren je nagonski osjećala da nešto nije u redu.
Njihovo je ponašanje bilo previše uglađeno, njihov govor previše vješt, njihovo držanje previše smjerno. Cijeli njihov nastup djelovao je odviše uvježbano da bi bio iskren. Nehotice se stresla kad je opazila da Kurtov pogled počiva na njoj. Njegov lakomi izraz lica podsjećao ju je na Williama. Jared je vrlo malo govorio i gotovo ništa nije pojeo, ali je prilično popio. Kad bi mu se netko izravno obratio pitanjem, odgovarao je tihim, nezainteresiranim mrmljanjem, ali sam nije otpočinjao nikakav razgovor. Lauren se nelagodno osjećala jer ju je on pažljivo i uporno proučavao. Činilo se da su njegove neumoljive oči za cijelo vrijeme večere počivale na njenom licu. Laureni se obrok činio dugočasnim, ali je Jaredu izgledao beskrajan. Prezirao je Vandivere i njihovu grabežljivu ambicioznost koju su bezuspješno pokušavali prikriti vještim razgovorom i uglađenim ponašanjem. Jared je mrzio svaki oblik prijevare i pretvaranja. A ova porculanska lutka s druge strane stola je u tome stručnjak, cinično je pomislio. Pokušavao je ignorirati Laurenu, ali je napokon odustao, te ju je počeo proučavati i nastojao shvatiti. Sam je sebi priznao da nije ono što je očekivao. Ni izdaleka. A Jared nije volio iznenađenja. Zato gaje Ben razbjesnio, večer uoči svoje smrti. Ne, ne želim misliti o tome, sam je sebi rekao. 56 Lauren je graciozno rukovala priborom za jelo, a Jareda su zaintrigirale njene ruke. Djelovale su mekano i glatko. Dugi, vitki prsti završavali su ovalnim, ružičastim, dobro njegovanim noktima. Što je očekivao? Crveni lak na noktima? Što je ono Ben rekao? O, da. Ona je pijanistica. Jared se bestidno nacerio pri pomisli na ugodniju aktivnost ruku što ih je proučavao. Tada se usput zapitao zna li uopče ova žena nešto o tim stvarima, ali je brzo zaključio da ne zna. Opazio je oprezni strah u njenim očima kad ju je tog poslijepodneva dotaknuo. Bio je istinski. U tome je kvaka. Podigla je svilenkaste trepavice što su joj sakrivale oči i pogledala prema njemu. Na trenutak su ini se oči susrele, a zatim je hitro skrenula pogled. Bilo mu je jasno kako je droljica uspjela nasamariti Bena. Čovjek bi se mogao utopiti u tim golublje sivim očima prije nego bi shvatio da tone. Jako je dobro znala kako će ih iskoristiti.
Nikad nije otvoreno gledala u čovjeka, već je samo dobacivala neuhvatljive poglede. I to je bilo dovoljno za izluđivanje čovjeka. Ima previše kose, zaključio je. Preteška je za njeno nježno lice i tijelo. Ipak, strogost punđe na vrhu glave ublažavala je bujna punoća stoje uokvirivala njeno lice. Nije morala stavljati j umetke što su ih druge žene koristile za postizanje ovakvog dojma. Nježne vitice na sljepoočnicama činile su se prozirnijima od porculana iz kojeg su jeli. Skrenuo je pogled na zlatni sat prikopčan na njenim prsima. Nemirno se promeškoljio na stolici i nesvjesno jezikom ovlažio usne, ugledavši blago dizanje i spuštanje njenih prsa. Možda je sve s njom u vezi lažno, miran glas, besprijekorno ponašanje, razlozi ovog putovanja za Benom preko pola države, ali nešto je ipak pravo. Još uvijek je osjećao čvrstinu njene dojke na svom dlanu. Ruka mu je lagano podrhtavala dok je ulijevao viski u čašu, a njegova muškost se nije mogla smiriti. Sad treba otići. Trebao bi se popeti na Chargera i odjahati u Pueblo na jedno ugodno i jednostavno valjanje u sijenu s nekom kurvom. No, on to zapravo nije želio. Znao je da njegovo neprekidno zurenje izaziva Laureninu nelagodu. Zurenje je samo po sebi bilo zabavno, ali gaje na ostanak jol više poticala njena smetenost. Po povratku u salon, nakon obroka, Carson je komentirao: - Šteta što nema glasovira, Olivia. Lauren bi nam mogla štogod odsvirati. - To je doista šteta. Rado bih vas slušao kako svirate - rekao je Kurt tik do Laurene. - Što vas dovodi u Teksas, gospođice Holbrook? - odsječno je pitao Parker Vandiver kad su se udobno smjestili. Lauren je na trenutak ostala bez riječi. Činilo se da je hladne, pronicljive plave oči izazivaju. - Lauren je sestra jednog od Jaredovih prijatelja s Harvarda. Jared je boravio kod Holbrookovih tijekom školskih praznika, pa smo željeli uzvratiti gostoprimstvo. Budući da se njen brat oženio, pozvali smo Laurenu. Ben ju je doveo sa sobom na povratku iz New Yorka. Lauren je, ne vjerujući, zurila u Oliviju koja je tako glatko lagala. Starija žena se blistavo nasmiješila zapanjenoj djevojci i nastavila: Bila mije velika utjeha u trenucima nakon Benove smrti. Ne znam kako bih to preživjela bez njene pomoći.
Laurenino čuđenje pretvorilo se u ljutnju. Kako se Olivia usuđuje tako lagati o njoj! Nije se imala za što ispričavati, niti se stidjeti! - Ne sjećam se da sam je vidio na pogrebu - lukavo je primijetio Parker. - Bila je obuzeta bolom. Ona i Ben su se prilično zbližili tijekom putovanja. Nisam joj dopustila izlaganje takvoj muci u javnosti jednostavno je rekla Olivia. - To je posve razumljivo. Ja sam se tako osjećao kad mi je umrla majka - prošaptao je Kurt i nagnuo se kako bi potapšao Laureninu ruku. Hitro ju je povukla k sebi. Carson je promijenio temu razgovora. - Pričaj nam o elektrani što si je zamislio u ovim krajevima, Parker. 58 - Nije to samo zamišljanje, Carsone. Namjeravamo je izgraditi, na ovaj ili na onaj način. Jasno, pomoćLockettovih bi nam dobro došla. - Što će se dogoditi s električnom kompanijom koja je već ovdje? pitala je Olivia koja se opet pretvorila u poslovnu ženu. Njeno pitanje odnosilo se na malu elektranu u vlasništvu Orvillea Kendricka. Lauren je čula kad su Olivia i Carson o tome raspravljali. Elektrana je osiguravala električnu struju za građane Coronada svake večeri od osamnaest do dvadeset i dva sata. Čudilo ju je što kuća Lockettovih nije imala provedenu električnu struju. - Posve sigurno će propasti - Parker je otresito odgovorio na Olivijino pitanje. - Mi ćemo osigurati struju za cijela dvadeset i četiri sata. Kendrick neće moći opstati uz nas. Jednog dana, vrlo skoro, električna će struja biti svuda provedena. Kurt se nagnuo prema Laureni i upitao: - Što vi mislite o električnoj rasvjeti, gospođice Holbrook? Sve su se oči okrenule prema njoj, a ona je nakon kratkog oklijevanja plaho izjavila: - Mislim daje ružna. - Kad je opazila šokirane izraze njihovih lica, brzo je objasnila: - Uviđam potrebu za električnom strujom, i slažem se s gospodinom Vandiverom da ćemo postati sve ovisniji o njoj, ali doista mislim da je ružna. Više volim mekoću plinske rasvjete. - Govorite kao pravi romantičar - rekao je Kurt i klimnuo glavom u znak slaganja. - Čujmo, čujmo.
Dvije sarkastične riječi odjeknule su prostorijom. Svi su se okrenuli prema Jaredu koji je opet zauzeo svoj položaj u naslonjaču. To je bilo prvo što je izgovorio nakon večere. - Zanima me vaše mišljenje o svemu ovome, Jarede - Parker je prekinuo tišinu. - Po mom mišljenju - zarežao je Jared - trebalo bi prekinuti sve ove gluposti i prijeći na stvar, gospodine Vandiver. - Sad je već govorio tvrdim i tihim glasom. - A to bi, po vašem mišljenju, bilo? - istom mjerom je uzvratio Parker. Jared je polako ustao, odšetao do komode, nalio punu Oašti viskija i tek se tada okrenuo Parkeru. Lauren je zapazila kako mu savršeno pristaje crno vuneno odijelo. Bijeli ovratnik košulje posebno je isticao njegovo potamnjelo lice što se prijeteći namrgodilo. - Stvar je u tome da vi želite izgraditi elektranu koja će uništiti posao drugog čovjeka. Kako bi ta vaša elektrana radila, morate doći do vode. Najpristupačniji izvor vode je na Lockettovoj zemlji. Je li sve točno što sam do sada rekao? - Vaše poimanje podataka je ponešto iskrivljeno, ali ste iznijeli bitne točke plana. - Parker je govorio smireno iako mu je lice ponovno dobilo jarku boju, a njegovi debeli prsti su bijesno zavrtali kratki zlatni lanac za sat što mu se protezao preko trbuha. j - Što će se dogoditi sa svim onim ljudima čije preživljavanje ovisi o toj vodi kad vi dođete i zatvorite je branom? Obitelj Lockett se ponosila svojom velikodušnošću kad se radilo o vodi. Točno je daje to izvor prihoda, ali je moj otac ponekad uzimao janje ili dva za naplatu, a ponekad samo košaru kukuruza kad je neki farmer imao lošu žetvu. Čak i prije usvajanja zakona o zemlji prije nekoliko godina, Ben je odobravao uzgajivačima goveda ili ovaca s manjim stadima napajanje stoke na našoj zemlji. Što će se dogoditi s tim ljudima kad više ne budu mogli do vode? Lauren je napregnuto slušala. Jared je govorio vrlo izražajno. Odlučno je skupio guste obrve koje su je snažno podsjećale na Bena. U njegovom ponašanju više nije bilo drskosti. - Gospodine Lockett... Jared - snishodljivom strpljivošću je govorio Parker - možda ja bolje shvaćam zakone poslovnog svijeta nego vi Na kraju krajeva, imam oko trideset godina iskustva više. U svakom
poslovnom pothvatu postoje oni koji dobivaju i oni koji gube. To je temeljno načelo gospodarstva. - Nisam idiot, gospodine Vandiver, pa mi se ne morate i "hi aćati kao da sam retardiran - presjekao gaje Jared. - Imam diplomu s Harvarda kojom se moja majka jako ponosi. Molim vas, nastavite. Vjerujem da vas mogu pratiti. - Jared 60 je podrugljivo podigao čašu i nazdravio starijem čovjeku. - Vrlo dobro, bit ću otvoren - rekao je Parker. - Vi nešto želite, a i mi nešto želimo. Razmijenit ćemo svoja dobra. Vama željeznica, a nama elektrana. Ijedni i drugi ćemo imati golemu korist. - Parker, mislim da nije potreb . . . - Carsone, ne prekidajte ga - oštro je naredio Jared. Lauren se iznenadila kad gaje Carson bez pogovora poslušao. - Približavamo se najzanimljivijem dijelu. Gospodin Parker i sin -podrugljivo je naglasio posljednju riječ došli su čak iz Austina i donijeli razrađeni grafički prikaz, željezničke pruge TransPlains koja vodi ravno u Coronado. Jared je zastao i otpio dobar gutljaj viskija. - Bila bi mi mrska pomisao da su samo gubili vrijeme. Lauren je fascinirano promatrala cijeli ovaj prizor. Čovjek je postajao sve veća zagonetka kadgod bi progovorio. Kauboj, diplomirani studentHarvarda, poslovni čovjek? - Gospodine Vandiver - nastavio je Jared - željeznica već nekoliko godina prolazi kroz Kerrville. Comfort i Fredericks-burg upravo ugovaraju gradnju željezničke pruge. Obzirom na stoku obitelji Lockett, kamenolome granita i cedrovinu, zašto mislite da nam je uopće potrebna vaša pomoć za dobivanje željeznice? - Umukni, Jarede. Pijan si i vrijeđaš naše goste - dreknula je Olivia. Lice joj se pretvorilo u bijesnu masku. - Sve je u redu, Olivia. Postavio je jednostavno pitanje na koje ću dati jednostavan odgovor. - Parker joj se lagano naklonio, a potom se opet okrenuo Jaredu. - Bena Locketta su jako cijenili u ovoj državi. Bio je moćan čovjek. Ne moram vam to govoriti. Ipak, godinama je bezuspješno pokušavao osigurati željeznicu za Coronado. - Zato što nije želio iskorištavati ljude koji su ga poštivali! - viknuo je Jared.
- Bez obzira na razloge njegovog neuspjeha, vi još uvijek nemate željeznicu. Slučajno imam puno prijatelja u Povjerenstvu željeznice. Ako im nagovijestim da Coronado predstavlja 61 veliki rizik ... - izražajno je slegnuo ramenima. - S ilrujv uane, ako im kažem kako je to potencijalni izvor velikih I "uhoda, smjesta će zgrabiti priliku i izgraditi željezničku prugu za Coronado. Ako tako utjecajan čovjek kao stoje bio vaš otac nije uspio ostvariti cilj bez moje pomoći, kako mislite da će vama to poći za rukom? Jared je izgubio nešto od svoje arogancije i žestine. Odložio ie čašu na stolić i okrenuo se Parkeru. Nekoliko dugih trenutaka je bez riječi zurio u njega. Parker je isto tako zurio u njega, a bilo je posve jasno da procjenjuje snagu neprijatelja. Mirno, gotovo šapćući, Jared je izgovorio: -Vi doista jeste kurvin sin. - Da, jesam - mračno se složio Parker. Jared je od alkohola sjajne oči okrenuo prema Kurtu koji je cijelo vrijeme razgovora šutio. - Pitam što ste u tom slučaju vi - prezirno je rekao Jared. Tada je pogledom prešao preko I ,uurene i zaustavio se na svojoj majci i Carsonu. Na licu mu se ogledalo gađenje i rezignacija prije nego se okrenuo i dugim koracima izašao iz sobe. Pete ulaštenih crnih čizama naglašavale su njegovu ljutnju sa svakim odmjerenim korakom što i "a je učinio po podu prekrivenom parketima. Nekoliko sekun-di kasnije zalupila su se vanjska vrata. Carson se uvijek diplomatski ophodio sa svima, pa je i sada nastojao smiriti situaciju: - Parker, Kurt, morate imati strpljenja s momkom. Upravo je ostao bez oca. Jako ga je pogodila Benova smrt. - Daje doista momak, mogao bih prihvatiti njegovo ponaša-n je rekao je Parker. - Međutim, njemu je trideset godina, a ponaša se djetinjasto. Olivia, bilo bi bolje da s njim raščistite tvari. Ako se u ovom pothvatu ne može računati na njegovu podršku, onda sve pada u vodu. Vaš sinje Benov nasljednik i vi će voditi računa o tome kako se ponaša. Ako se pročuje tla ne može kontrolirati svoju ćud i paziti na osobne navike -zastao je i značajno pogledao prema ormariću s pićem - tada se ne bih mogao upustiti u zajednički poslovni pothvat iz straha od gubitka vlastite vjerodostojnosti. 62
- Razumijem, Parker. - Olivijine zelene oči bile su hladne i tvrde poput smaragda. - Jared će prihvatiti naše stavove. Na kraju to uvijek učini. Laurenu je neobjašnjivo iritirala Olivijina samouvjerenost. Jared je odrastao čovjek koji je donio vlastite zaključke. Poželjela ga je braniti, ali to, naravno, nije mogla. - Na vrlo je lošem glasu po nekim aktivnostima o kojima se ne može govoriti u nazočnosti gospođice 1 lolbrook - licemjerno je dodao Kurt. - Ne morate mi vi govoriti o manama i vrlinama moga sina, gospodine Vandiver - prasnula je Olivia. - Ne, gospođo Lockett. Samo sam mislio . . . - Mislim daje vrijeme za odlazak - Parker je prekinuo svoga sina. Temeljito smo sve pretresli. Treba još sve podrobno proučiti i odvagati sve čimbenike. - Ustao je, pošao do Olivije i objema rukama uhvatio njenu ruku. - Hvala vam na ugodnoj večeri, Olivia. Večera je bila izvrsna. Ništa ne može nadmašiti govedinu Lockettovih. - Sigurna sam da ćemo u skoroj budućnosti zajedno raditi, Parkeru. Vaši planovi će se neometano odvijati, u to možete biti uvjereni. - Nadam se. Kurt je Laureni prisno promrmljao pozdrav za laku noć. Kad joj je ovog puta podigao ruku, mesnatim usnama joj je dotaknuo nadlanicu. Jedva se prisilila da ne istrgne ruku. Odahnula je kad su se za Vandiverima zatvorila široka hrastova vrata ukrašena ornamentiranim staklom. Carson, Olivia i Lauren su stajali u foajeu. Ostali dio kuće bio je obavijen tišinom. Lauren se okrenula Oliviji i otvoreno joj se obratila: - Gospođo Lockett, zašto ste lagali o meni? Protiv moje volje učinili ste me sudionikom u prijevari. Iznenadila ju je vlastita smjelost, ali poštenje je bilo duboko usađeno u njenu narav. - Protiv vaše volje? - upitala je Olivia. Obrve su joj se iskrivile nad očima poput dvaju crnih krila. - Mogli ste to odmah tada zanijekati i reći im istinu. Ali to niste učinili. Vjerujem da ste 63 uvidjeli, kao i ja, da je moja priča uvjerljivija i manje kompromitirajuća. Lauren je pogledala Carsona koji je zurio u svoje cipele i nije bio ni od kakve pomoći. Čvrsto je stisnula šake uza struk i zarila zube u
donju usnu. Najprije je poželjela ponoviti koliko su besmislene insinuacije o njoj i Benu Lockettu, ali je odustala. Dva mjeseca. Mora ostati barem dva mjeseca. Onda . . . Brzo se ispričala i požurila u svoju sobu. Carson je ležao u krevetu s baldahinom i promatrao Oliviju koja je izašla iza ukrašenog paravana i gola prešla preko sobe. Uvijek se iznova divio njenoj ljepoti. Znao je da je u pedesetima, ali savršeno tijelo nije odavalo njene godine. Raspustila je kosu, a on je u zrcalu psihe mogao vidjeti čvrste, pune dojke. Trbuh joj je bio posve ravan, a na bedrima nije bilo težine s kakvom se mučila većina žena srednjih godina. Imala je vitke i nategnute bokove. Koža njene stražnjice bila je glatka i bez bora. Međutim, svaki put kad bi je ovako gledao, postajao bi bolno svjestan svog vlastitog neprivlačnog tijela. Ispod uske potkošulje nalazila su se mlohava prsa i trbuh, a kratke noge su s godinama postajale sve deblje. Carson je oduvijek zavidio svom prijatelju Benu na njegovom gipkom i visokom tijelu. Mnoge žene su se okretale za njegovom snažnom građom i gustom sijedom kosom, čak i kad je bio u poodmakloj dobi. Oliviju nije uznemiravalo njegovo pažljivo proučavanje. Prišla je krevetu i ugasila plinsku svjetiljku. Umorno je uzdahnula kad je legla i položila glavu na mirisni jastuk. - Izvrsno si se večeras ophodila s njima, draga. Siguran sam da ti je večer bila naporna - rekao je Carson ispruživši niku kako bi kratkim prstima pomilovao Olivijinu bujnu kosu. Gadovi - siknula je ona. Znaju da nas imaju u šakama, a iv temeljito koriste i udaraju nas dok smo na podu. Da tako silno ne želim željeznicu, nikad ne bih ni pogledala tog prok64 letog njemačkog kurvinog sina. - Carson je navikao na njen ružni rječnik. Bio je zadovoljan sto ona tako govori samo u njegovom društvu. To je držao znakom povjerenja. - Znam, draga moja. Jednostavno ćemo neko vrijeme morati igrati po njihovim pravilima. I ranije smo se morali slično žrtvovati, ali je uvijek sve ispalo u našu korist. - Da. Ali ovoga puta mije sve posebno mrsko. - Zaboravi ih zasad i pokušaj se opustiti. - Carson joj se primaknuo i svoje zdepasto tijelo priljubio uz njeno. Pomilovao ju je po obrazu, a
zatim se podigao i ovlaš joj poljubio usne. Znao je da ne voli strastvene poljupce. Smjestio je svoju glavu stoje bliže mogao ()livi jinoj, prešao rukom niz njen vrat i obuhvatio joj dojku. Bradavice joj nisu potamnjele uslijed jedine trudnoće, te su bile ružičaste gotovo kao u mlade djevojke. Uživao je u dodirivanju toplog tijela i osjetljivih vrhova dojki sve dok se nije počela nestrpljivo vrpoljiti. Njen nemir je bio znak da treba obaviti ono što je naumio. Popeo se na njeno tijelo i bez ikakvog otpora ušao u nju. Njegova je strast došla do vrhunca za par minuta. Nikad nije pokušao obuzdavati svoje zadovoljstvo. Oliviju su u njenom rodnom New Orleansu odgajale opatice koje su joj usadile uvjerenje da dame ne uživaju u seksualnom činu, ali su ga podnosile iz ljubavi. Carson je to shvaćao. Ponekad je umišljao da bi iz Olivije mogao izvući topliji odgovor, samo kad bi to želio. Njegove uzvike zadovoljstva prigušivao je jastuk u kojeg je zagnjurio svoje lice. Udijelila mu je kratko milovanje po ramenu i okrznula njegove usne svojima, a zatim se izvukla iz njegovog zagrljaja. Još od onog dana otprije dvadeset godina kad mu je ravnodušno predložila neka joj bude ljubavnik, nikad mu nije dopustila da nakon čina ostane malo u toploj nutrini ili uživa u njenoj golotinji. Večeras je, kao i obično, ustala iz kreveta i otišla ravno u kupaonicu. Čuo je zvukove pranja. Kad se vratila u sobu, imala je na sebi spavaćicu i kućnu haljinu. 66 - Carsone, imam jednu ideju. - Šetkala je po skupom sagu ispred kreveta. Nikad mu nije odobrila da cijelu noć provede s njom pa mu je smetao svaki trenutak što ga je provodila i/.van kreveta. - Da, draga? - podozrivo je upitao. Po napetom izrazu lijepog lica i nemirnom držanju vidio je da je zaokupljena mislima. Večeras će se morati zadovoljiti samo onim što mu je dosad milostivo dopustila. Slušao je s neskrivenim čuđenjem dok je iznosila svoj plan. H io je smion i opasan, lukav i manipulativan, nemoguć, a ipak (istvariv. Prigovarao je njenim motivima, bunio se protiv načina provedbe, ali, kao i uvijek, pristao na sve što je zamislila. 6. Poglavlje Dok je Olivia iznosila plan koji će dramatično utjecati na Laurenin život, djevojka je u svom krevetu uzalud nastojala zaspati. Nemirno se
vrpoljila, a bezbroj misli vrtjelo joj se glavom i uznemiravalo i ono malo spokojstva što gaje uspjela sačuvati otkako je stigla u dom obitelji Lockett. Olivia i Carson predstavljali su nerješivu zagonetku. U jednom bi trenutku osjećala da su je prihvatili onakvu kakva jest, a već u narednom činilo bi joj se kako joj od njih prijeti opasnost. Carson se ljubazno odnosio prema njoj, ali on je bio Olivijino vlasništvo. Olivijino držanje prema Laureni bilo je, u najboljem slučaju, suzdržljivo i hladno. Vandiveri su prestrašili Laurenu. Nije navikla slušati razgovore o poslovnim pothvatima, a Parkerova bešćutnost ju je zgranula. Kurt je nesumnjivo bio jednako pohlepan i ambiciozan kao i njegov otac. Pomislivši na tog mladog čovjeka, Lauren se stresla, čak i pod toplim pokrivačima. Bio je zgodan na neki okrutan način, ali joj je bilo odvratno njegovo debelo, snažno tijelo, a neis66 61 kreno ganutljiv glas i zavjereničko ponašanje su u nje i/.a/tv.i 11 nelagodu. Osjećala je da joj od njega prijeti nešto loše, ali n to bila drukčija opasnost od one što ju je osjećala pri pogledu na Jareda. Jared. Benov sinje razvratnik i nitkov, pijanac i ženskaroš. Zašto, dakle, ona i dalje razmišlja o njemu?'Zašto ju je Jaredovo dugačko, vitko tijelo toliko zaintrigiralo? Zašto je osjećala poriv da ga dotakne? Otkako ju je, u dobi od jedanaest godina, ogorčena Dorothea Harris upoznala s osnovnim osobinama ženskog spola i objasnila joj u glavnim crtama što se zbiva u ženskom tijelu, Laurenin odgoj po pitanju seksualnosti bio je žalosno manjkav. Tek kad je navršila petnaest godina shvatila je da postoji nešto tajanstveno, neka čudna kemija, što međusobno privlači tijela muškaraca i žena. Bila je na pikniku održavanom u čast veterana koji su se vratili kući iz španjolsko-američkog rata na Kubi. Sjedila je u sjeni stabla i čitala knjigu, a njenu pozornost su privukli jedan mladi vojnik i njegova ljepuškasta supruga. Lauren ih je oboje poznavala. Bili su u braku tek nekoliko tjedana kad je on otišao u vojsku. Sjedili su jedno uz drugo u sjeni obližnjeg stabla. Nisu razgovarali, ali su ipak komunicirali. Uporno su zurili jedno drugome u oči. Mlada žena je položila ruku na bedro svoga supruga i nježno ga milovala vršcima prstiju. Lauren je krišom promatrala iza svojih naočala kad je
on podigao njenu ruku iio svojih usana i strastveno joj poljubio dlan. Potom je vratio njenu ruku na svoje bedro i nježno je pritisnuo. Iz nekog neobjašnjivog razloga, Laurenino srce je počelo lupati i odjednom je posvuda osjetila vrućinu i zažarenost. Nešto je čudno osjetila u donjem dijelu svoga tijela. Uzdrhtale su joj dojke, a bradavice su postale tvrde i ispupčene ispod potkošulje. Osjetila je nelagodu i stid zbog tako izraženih t jdesnih reakcija u skrovitim dijelovima svoga tijela. Čovjek se sagnuo i nešto šapnuo u uho supruge. Nasmiješila sr i klimnula. Ustao je, pružio ruku i povukao je na noge, a zatim je vatreno poljubio u usta. Lauren je teško dolazila do zraka. 68 Osmjehnuli su se jedno drugome, osvrnuli se oko sebe i kradom otišli s piknika. Nikoga nisu pozdravili, a Lauren je očito bila jedini svjedok njihovog odlaska. Gotovo je posve zaboravila uznemirujuće, ali prekrasne osjećaje Sto ih je doživjela prije toliko godina promatrajući intimnost mladoga para. Zapanjujuće jasno ih se sjetila kad je tog poslijepodneva ugledala Jareda Locketta nemarno oslonjenog o dovratnik. Zašto? U jantarnom sjaju njegovih očiju opazila je prezir spram nje, a to ju je duboko povrijedilo. Što lije učinila da izazove takvo omalovažavanje? Čak ni ružne riječi, pune mržnje, što joj ih je William dobacio, nisu je pogodile poput sveznajućeg, iskrivljenog smijuljenja Jaredovih senzualnih usana. Zurio je u nju za cijelo vrijeme večere. Kurt ju je također promatrao. No njegov je pogled bio hladan i proračunat, a Jaredove oči su je palile poput jezika zlatnog plamena. Cijelo joj je tijelo podrhtavalo ispod spavaćice. Sklopila je oči, ali je i dalje vidjela Jaredov lik. Iznova je proživjela trenutak kad je njegova ruka počivala na njenim prsima. Osjetila je na licu njegov dah i pokušala zamisliti kako bi bilo kad bi osjetila njegove usne na svojima. Dugo je i drhtavo uzdahnula, a zatim zabila glavu u jastuk i zastenjala. Željela je znati kakav je to osjećaj. Predosjećala je da bije to otkriće dovelo opasno blizu ruba pakla... ili raja.
Zidni sat s klatnom odbio je u uredu osam sati. Bilo je jutro nakon večere s Vandiverima. Laureni se zvonjava činila zloslutnom dok je sjedila u tišini s Carsonom i Olivijom i čekala da im se pridruži Jared. Olivia je djelovala vrlo odlučno dok je uspravno i ozbiljno sjedila za svojim pisaćim stolom. Carson je bio nervozan i nemiran, a povremeno je brisao čelo lanenim rupčićem. Lauren je svu pozornost posvetila šalici čaja. Rano se probudila nakon nemirne noći. Žurno je odjenula 69 tešku smeđu suknju i bež bluzu, bez Elenine pomoći.Nnua je ukosnicama pričvrstila kosu na zatiljku i izašla i/ suhi-Vjerojatno nije morala toliko žuriti kako bi se pojavila na doručku, ali nije htjela daje njena domaćica smatra lijenom Prije nego je ušla u blagovaonicu, Carson ju je presreo i zamolio da se pridruži njemu i Oliviji u uredu gdje su ranije s njom razgovarali. Uvijek će o toj prostoriji misliti kao o Benovom uredu, jer se u atmosferi još uvijek osjećala njegova aura. Lauren je ušla za Carsonom i odmah si ulila šalicu čaja. Obilno ga je zasladila jer je instinktivno osjetila da će joj trebati snage tijekom ovog tajanstvenog sastanka. Carsonovi puni obrazi su se prilično zacrvenjeli, a dok joj je prenosio poziv, nije ju mogao pogledati pravo u oči. Lauren je znala da to zapravo nije bio poziv, već zapovijed. Carson je svoju nervozu prenio na nju. Nešto se spremalo. Očito je bilo u nekakvoj vezi s njom. Ali kakvoj? Nije joj ništa padalo na pamet. Možda će je, nakon događanja protekle večeri, ljubazno zamoliti da ode. Neko vrijeme će imati pune ruke posla oko željeznice, a ona im nije mogla zamjeriti što ne žele da im neka strankinja remeti živote. Zastoje Jared morao slušati o njenoj sudbini? Više bi voljela da on ne bude nazočan ovom razgovoru. Međutim, on će nesumnjivo uživati u svakom zlu koje ju snađe, turobno je pomislila. Lauren je poskočila začuvši odjek njegovih koraka po parketu u hodniku. Uletio je u sobu i mračno pogledao majku. - Ovo mora biti prokleto važno kad si me tako rano izvukla i/, kreveta, pogotovo nakon što sam se onako kasno vratio kući i osjećam se ovako odvratno. Idem po kavu. - Izašao je dugim koracima. Nitko nije progovorio sve dok se on malo kasnije nije vratio sa šalicom vrele kave. Gutnuo je i tiho opsovao opekavši jezik.
U suprotnosti s Olivijinom strogom urednošću, Jared je bio sav raščupan; razbarušena smeđa kosa, zgužvana košulja, 70 na brzinu i nemarno ugurana u podjednako zgužvane hlače, a čizme koje su sinoć sjale, sad su bile zaprljane i bez sjaja. Izvalio se u naslonjaču u položaju koji je Lauren već poznavala. Posve je ignorirao nju i Carsona. - Da nije važno, Jarede, ne bih te uznemiravala. - Olivia se nije obazirala na njegov nepristojni nastup od maločas. - Carson i ja smo sinoć dugo razgovarali nakon odlaska Vandivera. Došli smo do određenih zaključaka i želimo te upoznati s našim planovima koji će riješiti poteškoće s Parkerom. Carson je ponovno obrisao oznojeno čelo i nervozno obli-zao usne dok je promatrao Jareda na drugoj strani prostorije. Ako namjeravaju nastaviti prepirku od prošle večeri, Lauren bi se radije vratila u svoju sobu i posvetila se sređivanju Olivijine korespondencije. Ili počela pakirati svoje torbe. - Zašto imam osjećaj da mi se neće svidjeti 'naši planovi1? - ukočeno je pitao Jared. - Znaš što ja mislim o onim glupanima. Ne želim ih uopće vidjeti na Lockettovoj zemlji. - Ni ja ih baš ne volim, a još im manje vjerujem; ali želim tu željeznicu, Jarede. Želi je i Carson, a želio ju je i tvoj otac. - Ben je nije toliko silno želio da bi dopustio lopovu poput Vandivera sklapanje poslova u njegovo ime. - Jarede, tvoja majka pokušava reći da moramo malo popustiti kako bismo puno dobili. - Carson je gotovo molećivo pogledao mlađeg muškarca. - Znam zašto oklijevaš s izgradnjom brane, čak i na malom pritoku rijeke Rio Caballo. Neki od manjih farmera i rančera će imati teškoća, ali mi ćemo im pomoći koliko god budemo mogli. Nećemo ih ostaviti na cjedilu. - Plaho se nasmijao vlastitoj igri riječi, ali se Jared nije ni osmjehnuo. Lauren je promatrala Jareda od početka razgovora te je na njegovom licu zapazila isti izraz odlučnosti kakvog je uočila sinoć. Čeljust mu se zgrčila kad je stisnuo zube. Potom je spustio glavu i vrtio kavu u šalici. Pozorno ju je proučavao, a između njegovih gustih obrva usjekla se duboka bora. Kad je opet podigao pogled, na licu mu se pojavio posve nov izraz. Optužujuće je pogledao majku, a Carsona s odvrat-
71 nošću. Zatim je ponovno zauzeo stav posvemašnje ravnodušnosti. Drsko je slegnuo ramenima. - Činite što god hoćete. Fućka mi se. Vas dvoje ćete se izvrsno slagati s Vandiverom. Odložio je šalicu na stol ispred sebe i ustao u namjeri da ode, ali gaje Olivia zaustavila. - Jarede, pričekaj. Bojim se da to nije tako jednostavno. Sjedni. - Na njegovom mrzovoljnom licu pojavio se nestrpljiv izraz, ali se opet zavalio u naslonjač. - Čini se, Jarede, da su neki od onih koji razmišljaju o ulaganju u našu željeznicu zabrinuti zbog tvog ponašanja. Nakon što se proširi vijest o tvom sinoćnjem ispadu, sigurna sam da će to samo učvrstiti njihovo loše mišljenje o tebi. Moraš u potpunosti podržavati ovaj projekt, ili to barem mora tako izgledati. Budući da preuzimaš poslove svog oca, nužno je tvoje javno slaganje s izgradnjom elektrane i željeznice. - Preuzimam? To je vic - sarkastično je promrmljao. Olivia nije obratila pažnju na upadicu. - Jasno, Carson i ja ćemo voditi brigu o svemu dok ne budeš spreman preuzeti odgovornost. Međutim, javnost mora biti uvjerena u tvoj autoritet i vjerodostojnost. - Dramatično je zastala, kako bi njene riječi dobile na težini, a zatim rekla: - Stoga držimo da bi se trebao što prije oženiti. Oženi se gospođicom Holbrook. Riječi su visjele u zraku lebdeći na strujama različitih, gotovo opipljivih osjećaja što su ih izazvale u ljudima koji su ih čuli. Krv je jurnula Laureni u glavu, u ušima joj je strahovito šumilo, a oči su joj gorjele dok joj je tijelo oblio hladan znoj. Olivia je ostala smirena. Sjedila je mirno, poput kraljice koja čeka da njeni podanici izvrše njene zapovijedi kako bi mogla nastaviti s važnijim državnim poslovima. Carson je pogledavao Laurenu, pa Jareda, pa Oliviju, a potom opet Laurenu. Nije imao pojma što djevojka misli. Zurila je preda se kao daje obamrla. Jaredova reakcija ih je sve iznenadila. Prasnuo je u smijeh. Ustao je i teturao sobom držeći se za trbuh, a kad je napadaj 72 smijeha prošao, oslonio se na prozorsku dasku. Nekoliko je puta duboko udahnuo, a zatim s posvemašnjom nevjericom rekao: - Valjda ne misliš ozbiljno! Oženiti gospođicu Hol-brook! Tjednima nisam čuo
tako dobar vic! - Obrisao je suze smijeha iz očiju, a kretnja je Laurenu podsjetila na Bena. Jedino je to sjećanje prodrlo u njen šokirani um. ()livia je mirno izjavila: - Ne šalim se, Jarede. Mislim ozbiljno, a vjerujem da ćeš shvatiti zašto, ako poslu šaš moje objašnjenje. - Ne trebaju mi nikakva objašnjenja, majko, lb je apsurdno - uzviknuo je Jared. Prstom je pokazao Laurenu. - Još uvijek je nezrelo dijete. - Gospođica Holbrook ima dvadeset godina. Ben mi je to rekao. - Nisam mislio na njene godine, prokletstvo, mislio sam... - Znam što si mislio - rekla je Olivia. - To je vrlo daleko od tvog prvobitnog mišljenja o njoj. Sjećam se kako si optužio Bena da dovodi u kuću svoju 'južnjačku drolju1 kad nam je o njoj govorio. U Laureni je bujao bijes zbog Jaredove nepravedne i neopravdane primjedbe. Tada je čak nije ni poznavao! Prije nego je uspjela uzeti dovoljno zraka i pobuniti se, Olivia je nastavila: - Izmislili smo prihvatljivu priču o tome kako je ona sestra tvoga prijatelja s fakulteta. Uljepšat ćemo je i reći da si se zaljubio u nju prilikom jednog posjeta njenoj obitelji. Tvoj te je otac iznenadio dovodeći je ovamo, a ti ne možeš podnijeti pomisao o njenom povratku. Odmah ćete se vjenčati. - Podigla je ruku kako bi spriječila prigovore. - Očekujemo od tebe više diskrecije kad se radi o tvojim . . . drugim interesima, Jarede, ali ne moraš mijenjati svoj način života. Laurena je školovana i profinjena pa će korisno poslužiti pri uljepšavanju tvoje slike pred javnošću sad kad moraš postati odgovorna osoba. Jared se naslonio na zid, prekrižio gležnjeve, a ruke savio na prsima. Zvučalo je kao da se zabavlja kad je otegnuto rekao: - Sinoć baš nismo izgledali kao zaljubljeni par. Kako, dovraga, 73 misliš uvjeriti prepredene Vandivere u istinitost tvoje nule zavjere? - Reći ćemo daje Lauren držala neprikladnim organiziran \c vjenčanja tako brzo nakon Benove smrti te ste se oko toga porječkali. Došlo je do malog nesporazuma između zaljubljenih. - Zaključivši da više nema nikakvih prigovora, Olivia je rekla: - Odmah ćete se vjenčati. Jesam li bila dovoljno jasna? Jared je nekoliko trenutaka ozbiljno promatrao svoju majku. Kad je progovorio, u njegovom glasu više nije bilo ni traga smijehu. Glas mu je bio tih i prijeteći. - Svaku odluku u mojemu životu si ti donosila
umjesto mene. Pristat ću na tvoje planove u vezi željeznice, ali ne dolazi u obzir da mi utrapiš neželjenu suprugu. Niti slučajno. Olivia se samozadovoljno nasmiješila. - Mislim da to dolazi u obzir, Jarede. Slučajno sam čula tvoju svađu s Benom noć uoči njegove smrti. Želiš li ispričati gospođici Holbrook zašto se Ben pobrinuo za njen dolazak ovamo? - Jared je problijedio, iako je i prije imao bolesnu boju lica od mamurluka. U očima mu se pojavio izraz bola. Uspravio se i stegnuo šake, ali nije progovorio. - Ne želiš? - Olivia se okrenula prema Laureni. -Pa, Lauren, čini se da vas je Ben izabrao za Jareda. Pozvao vas je ovamo u nadi da će prije svoje smrti vidjeti svog sina oženjenog i smirenog uz vas. Opet se okrenula sinu. - Ironično je da tvoj otac i ja ovoga [Hita imamo isti cilj, zar ne, Jarede? A tvoje žestoko protivljenje njegovoj nakani i tvoje obećanje da ćeš joj boravak ovdje učiniti mrskim, izazvalo je srčani udar tvojega oca. Mislim da si dužan ispuniti njegovu posljednju želju, zar ne? -Naslonila se uz opasan smiješak. Da, mislim da mu toliko duguješ. Jaredova čeljust se ukočila. Stiskao je zube i stezao šake. Okrenuo se prema prozoru i gledao van očima slijepim od nemoćnog bijesa. Da Lauren nije bila toliko zaprepaštena riječima što ih je upravo čula, vjerojatno bi se pobunila što o njoj govore kao daje nijema i gluha, kao daje predmet, a ne osoba. Ben ju je 74 pozvao ovamo kako bi se udala za ovu ništariju! Kako je mogao biti tako bešćutan? Olivia i Jared su to cijelo vrijeme znali, a vjerojatno i Carson. Urotili su se kako bije prevarili, čak su je ponižavali lažnim sumnjama o njoj. Olivia je hladne, zelene oči okrenula prema njoj i rekla: -Lauren, nismo čuli vaše mišljenje. - Bilo je posve jasno daje to pitanje obična formalnost. Olivia nije imala namjeru tolerirati protivljenje. Bilo je očito da Lauren ne uspijeva smoći glasa, pa je Carson oklijevajući upozorio: - Olivia, možda se ponašamo nerazumno. Treba im dati vremena .. . - Ne - rekla je Olivia. - Čim prije tim bolje, Carsone. Sigurna sam da će se Lauren brzo složiti kad čuje drugi dio našeg prijedloga. Lauren je opet srela Olivijin pogled. Osjetila je iznenadni nalet hrabrosti. Ova je žena ne može prisiliti na brak. Nikako. Prije nego je Lauren uspjela Benovoj udovici reći što točno misli o cijeloj obitelji,
Olivia je rekla: - Lauren, ne očekujemo da ćete to učiniti bez nadoknade. Tražimo samo da ostanete u braku dok željeznica ne bude dovršena i u funkciji onakvoj kako mi želimo. Tada, kad sve to bude za nama, možete otići kamo god želite. Za vaše vrijeme i trud, na odlasku ćemo vam dati dvadeset tisuća dolara. - Ne želim nikakav novac od vas, Olivia! - ustvrdila je Lauren. Uopće nije bila svjesna da joj se obratila imenom. Ova posljednja uvreda bila je previše ponižavajuća. Olivia joj je ponudila novac da se uda za Jareda! Ignorirala je podrugljivi zvuk što je dopro od prozora. Prikovala je pogled na Oliviju dok je promuklo šaptala: - To nije moguće. Vi se sigurno šalite? - Olivia je samo stoički zurila u nju. Lauren je pogledala Carsona koji je rupčićem brisao svoje vlažne ruke. Čovjek kraj prozora se nije micao prepustivši se mračnim mislima. Ostavio ju je da se sama bori, a trebali su biti saveznici. Ljutnja joj je ulila hrabrost. - Neću se udati ni za koga. Ne želim se udavati - izjavila je i prkosno podigla svoju malu bradu. ()livia se popustljivo nasmijala. - Draga moja Lauren, no piallažem vjenčanje u biblijskom smislu riječi. Brak nikad ih- mora biti konzumiran. - Sa strane prozora se opet začuo posprdni zvuk. Pretpostavila sam da Će vam naš prijedlog biti prihvatljiv. Vi se ionako ne želite odmah vratiti u onaj turobni župni dvor, zar ne? Kad odete odavde, bit ćete nezavisna žena. - Bila bih i udata žena, također - bunila se Lauren. S prizvukom nestrpljenja u glasu, Olivia je odgovorila: - Brak koji nije konzumiran može se vrlo brzo poništiti. Nemojte sada o tome brinuti. Kao Jaredovoj supruzi, ovdje će vam život biti vrlo ugodan. Zelene oči su se suzile dok je Olivia promatrala Laurenu i zajedljivo pitala: - Postoji li netko s kim ste bili vezani u Sjevernoj Karolini? Možda je bivša ljubav razlog vašem otporu. - Ne -jedva je izustila Lauren. Zadrhtala je sjetivši se zluradog Williamovog lica. - Ne - odlučno je rekla. Smionije je upitala: - Ako ste cijelo vrijeme znali zašto me je Ben pozvao ovamo, zašto to niste rekli? - To je nešto što morate naučiti, Lauren. Treba prikupiti sve moguće podatke i sačuvati ih do pravog trenutka. Da se nije ukazala ova prilika u kojoj vas možemo iskoristiti, nakon dva mjeseca biste se
vratili tamo odakle ste došli i ništa o svemu ovome ne biste znali. Ukočeno se osmjehnula. -Benova romantična duša se sigurno nadala da će se, tijekom vašeg boravka ovdje, između vas i Jareda razviti ljubav. Ben je uvijek bio glup u tim stvarima. Laurenu je šokirala mržnja u Olivijinom glasu, pa je mogla samo zuriti u nju umjesto odgovora. Olivia je ustala i žustro prešla preko sobe. - Ako više nema pitanja, moram početi s pripremama. - Pogledala je Jareda, a potom i Laurenu. Kad se nitko nije pobunio, pokretom je pozvala Carsona daje slijedi. Hitro je potapšao Laurenu po ramenu, a zatim izašao iz sobe za Olivijinom krutom, šuštavom suknjom. 76 U Laureninoj glavi vladala je zbrka. Zašto i dalje sjedi ovdje? Trebala bi biti na katu i pakirati svoje stvari. Trebala bi smjesta pobjeći iz ove kuće. Zurila je praznim pogledom dok su joj glavom jurile misli. Kakav izbor ima? Ne može se vratiti u Sjevernu Karolinu i suočiti se s Williamom i svojim bivšim starateljima. Zaključila je to poglavlje svog života. Bolje rečeno, zaključili su ga drugi umjesto nje. Živjet će sa strancem u braku bez ljubavi. Ali to neće zauvijek potrajati. Imat će sredstva koja će joj omogućiti novi početak kad ode od Lockettovih, a nekako će preživjeti sramotu razvoda. Možda bi se čak mogla predstavljati kao udovica, ako ode dovoljno daleko od Teksasa. U međuvremenu će živjeti udobno. Što drugo može učiniti? Načas je pomislila na Eda Traversa i njegovu ponudu da joj pomogne. Možda bi joj mogao osigurati posao u restoranima željezničke kompanije. Lauren je brzo odbacila tu zamisao. Njeno iskustvo animiranja gostiju u salonu nije ju pripremilo za rad u restoranu gdje bi morala posluživati hranu s teških, pretrpanih pladnjeva. Isto tako, teško bi se navikla na spavanje u spavaonici gdje su bili rijetki trenuci osame, ako ih je uopće bilo. Razlozi za i protiv promicali su joj glavom, ali temelj za donošenje njene odluke bio je isti onaj što gaje Olivia lukavo iskoristila sa Jaredom. Ben je to želio. Uvijek se vraćala na to. Ben je nju izabrao za svoga sina. Zašto? Mučila ju je pomisao da nikad neće saznati njegove razloge. Lauren je bila posve zaokupljena svojim razmišljanjima te je zaboravila da se i Jared još uvijek nalazi u prostoriji. Ukočeno je
stajao kraj prozora u istom položaju kao i ranije, leđima okrenut prema njoj. Zašto nije ništa rekao? Pogledala gaje i pokušala dokučiti što on sada osjeća. Zar bi brak s njim bio tako strašan? Olivia je jasno naglasila da bi Lauren bila nevjesta samo za predstavljanje. Ostala bi nevjesta, ali nikad ne bi postala supruga. Jer brak je trebao ostati 77 nevažeći. Laureni je zatreperilo srce u prsima. Pojedinosti i.ik \ ih intimnosti su još uvijek predstavljale nepoznanicu /.i I .mrenu, ali je znala da to podrazumijeva tjelesni čin. Moraju razgovarati. Prije nego pristane na ovaj besmisleni i m, mora znati kakvi su njegovi osjećaji. Plašljivo je ustala i I>i išla mu. Pročistila je grlo i rekla: - Gospodine Lockett? Na zvuk njenog glasa njegovo se tijelo automatski ukočilo, /at i inje ispravio ramena i polako se okrenuo na petama svojih 0 i /ama sve dok nije gledao ravno u nju. Ništa nije rekao, samo inje gledao s dalekim, hladnim izrazom u očima. Pune, čulne usne bile su čvrsto stisnute u oštru crtu. - Ja ... željela bih znati... - promucala je prije nego ju je prekinuo. - Progutali ste njihov mamac zajedno s udicom, povrazom 1 olovom, zar ne? Jedva ste dočekali ovu priliku, nije li tako? Sav taj novac! I suprug! Da, da, propovjednikova usidjelica se danas visoko popela. Njegove su riječi bile okrutne i zlobne, a izgovorio ih je u namjeri daje povrijedi. Zar on ima takvo mišljenje o njoj? Zar vjeruje da je znala o Benovim planovima? Ljutnja i stid su joj protiv njene volje natjerali suze na oči, te gaje prekli-n jući pogledala. - Gospodine Lockett, morate . .. Ispružio je ruke i snažno je zgrabio za ramena. Glava joj se bolno trgnula unatrag, a iz punđe na zatiljku joj se počela rasipati kosa. Namješteno ljubaznim glasom procijedio je kroz stisnute zube: Mislim da pod ovim okolnostima možemo odbaciti tituliranja. Moje je ime Jared. Reci! - naredio je. Na njenim ramenima nije popuštao stisak Jaredovih ruku, u ona je prestrašeno cvokotala zubima, ali je uspjela dahnuti: - Jared - prije no što joj je jedna velika suza kapnula iz oka i otkotrljala se niz obraz, blistajući poput dragulja. Ta jedna suza još je više razbjesnila Jareda te je prosiktao:
Ne znam kako si uspjela tako potpuno zavarati i opčiniti pametnog čovjeka kakav je bio moj otac, ali nemoj misliti tla će na mene djelovati tvoje suze i histerija. Te nedokučive 78 sive oči neće utjecati na mene, jasno? - Lagano ju je potresao. Zajedno smo u ovome. Samo mi se kloni s puta pa ćemo možda uspjeti podnijeti ovu nemoguću situaciju. Stari Ben je bio poznat po svojim lukavim spletkama, a izgleda daje svoju posljednju veliku šalu izveo na moj račun. Ti si mu sigurno svesrdno pomagala. - Nisam! - kriknula je. - Nisu mi bile poznate njegove nakane. Samo te je jednom usput spomenuo. Nisam . . . - U tom slučaju si gluplja no što sam mislio. Zar si mislila da te Ben želi za sebe? Pa, u tom slučaju se našalio i na tvoj račun, zar ne? Jesi li lovila ljubaznog, bogatog, postarijeg supruga koji bi te, vrlo vjerojatno, uskoro učinio bogatom udovicom. Jesi li? - Posljednje dvije riječi je viknuo, a lice mu je bilo na svega nekoliko centimetara od njenog. Držao ju je čvrsto uza se, a svaki njegov mišić je bio napet. Oči su mu načas zatreperile kad je pogledao njeno privlačno lice. Na licima im se istodobno pojavio izraz iznenađenja kad su shvatili da im se tijela dodiruju cijelom dužinom. Mekoća nasuprot čvrstini, slabost nasuprot snazi, ženstvenost nasuprot muževnosti. Kontrast je bio prevelik da bi ga se moglo ignorirati. Jared to nije planirao, nije Čak ni pomislio na to, ali se nije mogao obuzdati da je grubo ne poljubi u usta. Želio ju je uvrijediti, još više poniziti, razbiti njen prokleti ponos. No, njeno je tijelo bilo ženstveno, usne meke, tople i nevine, pa je ono stoje bilo bolno i grubo postalo nježno i puno pitanja. Polako ju je obuhvatio rukama i još je više privukao k sebi. Nije se obazirao na njene ruke na svojim ramenima koje su ga slabašno uzalud pokušavale odgurnuti. Jednu je ruku položio na njen zatiljak i čvrsto joj držao glavu sve dok joj se usne nisu rastvorile pod pritiskom njegovih. Njegovi su se prsti nesvjesno zapleli u guste pramenove kose što su joj se spuštali niz vrat. Jezikom je istraživao unutrašnjost njenih ustiju, a okus i osjećaj je bio posve drugačiji od svih što ih je dosad ljubio. Još je čvršće stegnuo ruke oko nje pa su joj dojke bile stiješnje79
ne na njegovim prsima. Zamaglilo mu se u glavi kad je kroz. tanki materijal njene bluze osjetio napete bradavice, a njegove su usne postale još zahtjevnije. Lauren je upijala nove i nepoznate osjete; kratka oštra brada koja ju je grebla, okus kave u njegovim ustima, jedva primjetni miris duhana, dodir njegovih usana, zubi i jezika dok su istraživali, zvuk stenjanja koji je dopirao . .. odakle? Jared ju je tako nenadano odgurnuo od sebe da je zamalo pala na leda. Uspostavila je ravnotežu i pokušala shvatiti što se dogodilo. Podigla je obje ruke i pokrila usta. Iznad drhtavih prstiju je pogledala Jareda koji je i sam djelovao prilično smušeno. Zurio je u nju ubrzano dišući, a zatim je grčevito progutao /.rak. Kad je došao k sebi, navukao je na lice masku ravnodušnosti i prezirno se nacerio: - Vrlo zgodno, Lauren, ali rekao sam ti da to neće djelovati na mene. - Usne su mu se okrutno iskrivile, a kapke obrubljene gustim trepavicama je sumnjičavo spustio nad cinične oči. - Nesumnjivo si moju seksualnu vještinu uspoređivala s Benovom. - Kratko se nasmijao. - No, prije ću završiti u paklu nego se zadovoljiti ostacima moga oca! Činilo joj se da su joj prsnule sve žilice u mozgu jer je sav njen svijet bio obavijen crvenilom bijesa. Pošla je prema njemu, poput ratnika koji želi osvetu, i svom snagom ga pljusnula po obrazu. 7. Poglavlje Jared je bio previše zapanjen da bi reagirao. Bijesno ga je gledala širom otvorenih, potamnjelih očiju, a prsa su joj se uzbuđeno dizala i spuštala. Da je situacija bila drukčija, njezin bi mu bijes bio smiješan i uvelike bi ga zabavljao. Stajao je poput kipa, a ona je prezirno rekla: Ti si nepodnošljiv, Jarede Lockettu. Nikad, nikad - lupila je nogom o pod kako bi naglasila svoje riječi - ine nitko nije uvrijedio kao sada ti. - Naglo se okrenula i odmarširala iz sobe, a Jared je smeteno gledao za njom. Čim je zatvorila vrata ureda za sobom, Lauren je potrčala prema stubištu, ne baš pristojno podigla suknju i jurnula na kat. Kad je stigla do svoje sobe, lice joj je bilo obliveno suzama. -Mrzim ga! - izjavila je promuklim šaptom. - Odvratan je. Svi su oni odvratni - plakala je. Bacila se preko kreveta i zabila glavu u jastuke. Upili su njene suze i prigušili zvukove frustracije i bijesa.
Zašto!? Zašto tako misli o njoj? Što je u svom neznanju učinila da svi u nju sumnjaju? Olivia i Carson su bili gotovo uvjereni da su ona i Ben bili ljubavnici. Jared je sigurno isto mislio, i čak joj je pripisao koristoljublje. 80 81 Čak su Abel i Sybil, koji su je voljeli kao kćerku, spremno prihvatili Williamove zlobne laži o njoj. Kad je William ispričao svoju priču, na njihovim su se licima najprije pojavili izra/.i šoka i nevjerovanja, a potom su se prezirno namrštili, baš kao Jared maločas. Ničim nije zaslužila njihovu strogu osudu. William. Čak i sada, kad je počela zaboravljati ono što se dogodilo, opet je snažno osjetila bol koju joj je zadao. Onoga dana kad je Ben Lockett otišao odmah nakon doručka, Pratheri su nenadano odlučili otići u Raleigh na cijeli dan. Abel je pozvao Laurenu da pođe s njima, ali, iako ih je jako voljela, nije ju privlačila pomisao da cijeli dan provede u bliskom druženju s pastorom i njegovom suprugom. Lauren se ispričala glavoboljom i molila ih da radi nje ne mijenjaju svoje planove. Doista, Sybil je već nabrajala prodavaonice što ih je željela obići, kao i prihvatljiva mjesta za kasni ručak. Lauren je veselo mahala Pratherima kad su konačno krenuli. Bila je beskrajno zahvalna na danu što gaje mogla provesti u osami. Trebalo joj je vremena za svladavanje žaljenja što je propustila priliku da za sebe stvori novi život. Dan je prošao previše brzo. Zaokupilo ju je novo glazbeno djelo pa je satima vježbala na glasoviru dok nije bila zadovoljna svojim sviranjem. Provela je miran sat na krevetu s knjigom u ruci, ali su joj se misli neprestano vraćale Benu Lockettu. Nikad ga više neće vidjeti, ali će joj zauvijek ostati u sjećanju. Bio je lako ljubazan. Svim srcem je željela daje i njen otac bio takav. Odlučno je potisnula Bena iz svojih misli dok sije pripremala omlet za večeru. Budući da su Abel i Sybil trebali preno-t'iti u Raleighu, držala je svoju osamu neočekivanim, ali dobrodošlim poklonom. Nakon laganog i, za promjenu, dobro začinjenog obroka, k i mula je na kat. Tada je zazvonilo zvono na ulaznim vratima. Navikla je da ljudi dolaze u svako doba tražeći Abela, pa je bez oklijevanja otvorila vrata.
82 83 Na pragu je stajao William Keller. Osjetila je poriv da mu zalupi vratima pred nosom, ali joj to nije dopuštao njen duboko usađeni osjećaj pristojnosti. U nadi da će ga se riješiti, Lauren je rekla: - Dobra večer, Williame. Abel nije kod kuće. - Tijelom je zagradila vrata i nije ga pozvala unutra. VVilliamu to nije bilo ništa novo. Abel ga je nazvao glede jednog bolničkog pacijenta kojega je trebao posjetiti prije odlaska u Raleigh. Usput je spomenuo da Lauren ostaje kod kuće. Samodopadno je pogledao Laurenu i ušao u kuću. To ju je prisililo da se makne u stranu jer bi u suprotnom njeno tijelo došlo u doticaj s njegovim, a to je željela izbjeći pod svaku cijenu. - Dobro - rekao je William. - Drago mije što ću imati priliku razgovarati s tobom otvoreno i u četiri oka. Odložio je šešir i kaput na vješalicu i zaputio se u salon. Na njega uopće nije djelovala hladnoća Laureninog pozdrava. Lauren cijeloga dana nije bila u toj prostoriji. Očito nije bio ni netko drugi jer su zavjese ostale navučene, a kroz uske proreze između njih nazirao se ljubičasti sumrak. U salonu je bilo mračno, zagušljivo i tijesno, a Williamova nazočnost činila je atmosferu još zagušljivijom. - O čemu želiš razgovarati sa mnom, Williame? Imam puno posla rekla je drhtavim glasom. Tada je shvatila daje Wil-liam u njoj uvijek izazivao samo jedan osjećaj, strah. To je smiješno! Čega se ima bojati? Podigla je bradu odlučivši da mu neće pokazati koliko je nervozna zato što je sama s njim u praznoj kući. William je stajao nasred sobe s rukama na leđima i gledao je. - Abel mije dopustio da zaprosim tvoju ruku - odmjereno je rekao. - Prije nego shvatiš da ne možeš odoljeti udvaranju ljudi ki'.kav je bio onaj kauboj koji je ovdje nedavno boravio. Odlučio sam održati vjenčanje stoje prije moguće. Zaprepastile su je njegove riječi, a njena nervoza je ustupila mjesto gnjevu. - Ben Lockett mi nije udvarao. No, to se tebe ionako ne tiče, Williame, jer mi nije ni na kraj pameti utUfa za tebe. Zastala je, duboko udahnula i čvrsto stisnula tuko na struku. - Ovaj je razgovor završen. Ispratit ću te.
Okrenula se i zaputila prema predsoblju. William ju je hladnom rukom zgrabio za nadlakticu i naglo okrenuo prema sebi. Toliko ju je iznenadio njegov postupak da se uopće nije pokušala osloboditi, već je, ne vjerujući, zurila u njega. - Ne tako brzo, gospođice Umišljena - dreknuo je. - Nisam još završio s tobom. - Glas mu je zvučao poput divljeg rezanja, a ona se s odvratnošću odmaknula. - Možda si sve ostale zavarala, ali mene nisi. Kakav ti je prijedlog Lockett dao u ružičnjaku? Pokušala je istrgnuti ruku, ali je njegov stisak postao grublji i bolniji. Ne znam o čemu govoriš. Pozvao me da posjetim Teksas, i to je sve. - Oh, kladim se u to - narugao se William. - Ti bi njega mogla posjećivati jedino u njegovoj spavaćoj sobi. Lauren je dahnula: - Ja... ja nemam pojma o čemu govoriš. - To je bila istina. Samo je maglovito naslućivala što podrazumijevaju njegove riječi, ali je nagonski znala da je to nešto ružno. William ju je pažljivo proučavao kroz proreze svojih očiju. - Možda i ne znaš. Pa, u tom slučaju ja ću biti onaj koji će te poučiti. A ne neki stari, čupavi glupan. Užas je Laureni dao snage da oslobodi ruku njegovog stiska. ()krenula se i pokušala pobjeći. Bio je odmah iza nje pa ju je ponovno zgrabio prije nego je uspjela učiniti dva koraka. ()buhvatio ju je rukama i okrenuo prema sebi. Svoje mesnate, vlažne usne pritisnuo je o njene. Lauren nije mogla vjerovati da se to događa. U mislima je tiho vriskala, a njegova usta su je sprečavala da glasno krikne. I 'uvukao ju je još više k sebi, i svojim nogama nastojao raširiti I1 |ezine dok se saginjao nad nju. Približio je svoja vlažna usta ti|enom uhu i promrmljao: - Ne opiri se, Lauren. Promatrao sam kako se krećeš na onaj tvoj izluđujući način. Nije me zavarao tvoj nastup savršene dame. - Cijelo vrijeme je osjećala kako njegovi hladni prsti nastoje raskopčati dugmad na njenim 84 leđima. Glasno je vrisnula kad je osjetila njihov dodirna svojoj koži. Prekinuo je njen vrisak svojini ustima, a budući da su Laurenina usta bila otvorena, gurnuo je svoj jezik unutra. Počela se još jače boriti, (irebla ga je po licu, vukla za kosu i udarala nogom po koščatim goljenicama. Nagon za samoočuvanjem natjerao ju je na postupke za koje se nije smatrala sposobnom.
S užasom je pomišljala kamo je vodilo sve ovo pipanje i slinjenje, a znala je da to ne smije dopustiti. Odvratnost i strah u lili su joj još više snage, pa gaje odgurnula što je jače mogla. Zateturao je i pao na leđa preko stolčića za noge ispred Svbili-nog naslonjača. Dok je nespretno pokušavao ustati, Lauren je jurnula prema kaminu. Zgrabila je željezni žarač i mahala njime ispred sebe. - Gubi se odavde -jedva je uspjela dašćuci izustiti. - Ako me opet pokušaš dotaknuti, ubit ću te. William je stajao s krvavim ogrebotinama na licu, rijetka kosa mu je stršila na sve strane, a odjeća mu je bila u neredu. Uopće nije sličio ukočenom i opreznom svećeniku koji je držao zastrašujuće propovijedi o posljedicama udovoljavanja tjelesnoj požudi. - Što bi ljudima ispričala, draga moja Lauren, kad bi me našli razmrskane glave, ako bi ti uspjelo da me udariš? Tvoj bi glas bio nepovratno uništen. Ljudi bi povjerovali da si me pozvala ovamo dok su tvoji čuvari van grada. - Oprezno je zakoraknuo prema njoj. Zaustavio se kad je podigla žarač. - Nikad ne bih povjerovala da sam sposobna za umorstvo, ali tako mi svega, Williame, učinit ću to prijetila je. - Ti si licemjer i parodija muškarca. Sad mi se gubi s očiju. Smjesta! Zlobno se nacerio. - Ne namjeravam odustati. Ionako si se vjerojatno prepustila Lockettu. - Dobacivši joj ovu posljednju uvredu, oprezno je prošao kraj nje, a u hodniku je zastao tek toliko da poravna odjeću i stavi kaput i šešir. Lauren je čula tiho otvaranje i zatvaranje ulaznih vratiju. Stajala je s uzdignutim žaračem, a spustila gaje tek kad su je od težine zaboljele ruke. 85 Kretala se omamljenom sporošću, kao u snu. Teškim ki >i .1-cima, kao da na nogama ima olovne cipele, popela se na kat, otvorila vrata svoje sobe i zaključala ih za sobom. Uputila se do psihe i potišteno se zagledala u svoj odraz u zrcalu. Brada joj je još uvijek bila sjajna od Williamove sline. Neuredno raspletena kosa visjela joj je niz leđa. Skinula je odjeću i napunila kadu vodom. Nekoliko puta je antiseptikom isprala usta, a zatim uronila u vruću vodu kako bi isprala poniženje. Boljele su je nadlaktice od njegovog stiska.
Lauren se sljedećeg jutra probudila još uvijek pod snažnim dojmom događaja prethodne večeri. Šetkala je sobom i nastojala srediti svoje misli. Kako će prostodušnim Pratherima objasniti što se dogodilo? Duboko će se razočarati u mladom pastoru. Abel će ga sigurno morati ukloniti s položaja i zabraniti mu dolazak u ovu kuću. Lauren ih je željela poš-tedjeti razočaranja, ali nije mogla šutjeti. William Keller je predstavljao opasnost. Nijednom joj nije palo na pamet da joj njeni skrbnici neće povjerovati. Kad su stigli kući, radosno im je poželjela dobrodošlicu. Svbilino čavrljanje raspršilo je tmurnu atmosferu kuće koja se naizgled pojačala od prethodne večeri. Lauren je dobila kutiju čipkastih rupčića. Pretjerano je zahvaljivala Pratherima, a mislima ih je nastojala natjerati da što prije prijeđu u salon. Upravo su sjeli kad se oglasilo zvono na vratima. Lauren se zapanjila začuvši Williamov glas kad je Abel otvorio vrata. Nekoliko trenutaka su tiho razgovarali, a potom je zbunjeni Abel došao na vrata i rekao: Nadam se da ćete nas ispričati jer William ima nešto hitno o čemu želi porazgovarati sa mnom. Sigurno ćemo vam se uskoro pridružiti. Izgubio se u pravcu svoje radne sobe, a Laurenu je zahvatio neodređeno loš predosjećaj. Sa strahom i strepnjom je slušala Sybil koja je do potankosti opisivala njihovo putovanje. Laureni su se usne osušile, a njeno je nespokojstvo raslo jer je razgovor u radnoj sobi trajao već pola sata. 86 87 Srce joj je poskočilo kad je čula otvaranje vrata radne sobe, a dva muškarca su ušla u salon. Abelovo lice je poprimilo alarmantnu crvenu boju. Odmahivao je glavom dok je, ne vjerujući, pogledavao Laurenu. VVilliam je ponizno stajao nekoliko koraka iza njega. Izgledao je pokajnički, ali je Lauren zapazila pobjednički sjaj u njegovim zmijskim očima kad su se zaustavile na njoj. - Abele, što ... - Svbilin je glas zadrhtao kad je vidjela koliko je njen suprug uznemiren. - Draga moja, volio bih da te mogu poštedjeti ovoga, ali bojim se da ćeš prije ili kasnije morati saznati za našu sramotu. Abel je teškim koracima prešao sobu, sjeo kraj supruge i uzeo njenu ruku. William je stajao tik do vrati ju i proučavao kričavi sag pod svojim nogama.
Možda je William mislio daje ona ispričala Pratherima o njegovom besramnom ponašanju prošle večeri pa se došao ispričati. Odbacila je ovu pretpostavku ugledavši izraz Abelo-vog lica kad se okrenuo k njoj. Bio je žalostan. Bio je strog. Osuđivao je. Uzdahnuo je i rekao: - Blud je težak grijeh, Lauren. - Otvorila je usta od zaprepaštenja. Sybil je dahnula i pritisnula rupčić na usne. - Što ...- Lauren je počela govoriti, ali je Abel nastavio. - To je sramota pred Gospodom. William je došao k meni kao čovjek i priznao da se vas dvoje već nekoliko mjeseci prepuštate tvojoj pohoti. Sybil se nemoćno oslonila na naslon kauča, a jedva čujni jecaji dopirali su iz njenih drhtavih usana. Lauren je otvorila usta želeći se pobuniti, ali Abel ju je opet pretekao. - Nagoni muškarca su jači nego u žena. Čak i čovjek koji je svoj život posvetio Bogu, poput Williama, podložan je žudnjama svoga tijela. Međutim - njegov je glas postao stroži - ženina je dužnost obuzdavanje takve žudnje. William mi je ispričao kako si ga zavodila sve dok se nije prepustio. Sybil je glasno zaplakala, a niz debele obraze su joj obilno potekle suze. Sva je krv nestala iz Laureninog lica. Činilo se da je posve prestalo divlje lupanje njenog srca. Sigurno sanjam, rekla je sama sebi. - Nekako smo mi, koji smo te voljeli kao vlastito dijete, zakazali. Tvoj otac te je povjerio našoj brizi. Mi smo izdali to povjerenje isto kao što si ti izdala našu ljubav. Laurenu je zaboljelo srce kad je vidjela koliko njeni skrbnici pate, ali tada nije pokušavala govoriti. Pogledala je Williama koji je i dalje zurio u pod s prividnim pokajanjem. Abel je načas zatvorio oči, a potom je rekao: - Lauren, William mije rekao da više ni dana ne može podnijeti grižnju savjesti ako se odmah ne pripremi vjenčanje. Nudi ti brak, ne zbog osjećaja krivnje, već iz duboke i trajne ljubavi. Ja sam mu duboko zahvalan ... - Prekinuo se i pokrio lice rukama. Pogled na njegovu bol pokrenuo je Laurenu. Naglo je ustala i čučnula kraj Abela. Položila je obje ruke na njegove i čekala dok nije podigao glavu i pogledao je. - On laže, Abele - jednostavno je izjavila. - Jedan jedini put sam bila sama s Williamom, a to je bilo sinoć. Došao je ovamo dok vas nije
bilo i pokušao me poljubiti i... dirati. -Niz obraze su joj se slijevale suze dok je pričala kakvom je ponižavanju bila izložena. Kad je sve ispričala, osjetila je na ramenima Williamove ruke. Pomirljivo ju je podigao na noge. - Lauren, draga, više se ne moramo skrivati. Zar ne shvaćaš? Vjenčat ćemo se i živjeti zajedno. Zgriješili smo. Ali ja sam ispovjedio svoje grijehe Bogu i Čovjeku. Ako priznaš svoje pogreške, i ti ćeš osjetiti mir kakav je sada preplavio moj duh. Odskočila je od njega, a oči su joj sijevale. - Jesi li poludio? Jedino što ću priznati je moj prezir spram tebe. William se slatko nasmiješio Abelu. - Bojim se daje previše uzrujana. Nije željela da vi saznate o našim nedopuštenim odnosima. Htjela vas je toga poštedjeti. - Naravno - složio se Abel zagledavši se u Laurenu kao da je prvi put vidi. - Mislim da bi se vjenčanje trebalo održati što je prije moguće. Lauren, cijenim tvoje nastojanje da 88 poštediš Sybil i mene. Blagoslovit ću vaš brak. Ponovno ćeš steći naklonost ove obitelji i milost Božju. William je pobijedio. Paklenom rafiniranošću smislio je ovaj protunapad, a Pratheri su mu povjerovali. Abel je govorio o izdaji, ali nije ni slutio kako se ona osjećala izdanom. Mogla bi im pokazati ljubičaste tragove njegovog stiska na svojim nadlakticama, ali čemu? Ako su Williamove laži naišle na tako plodno tlo u ljudi koji bije trebali voljeti i znati da nije sposobna za takvu pokvarenost, ona se neće opravdavati. Abel je Božji sluga, ali nije Bog. Njena je savjest čista. - Neću se udati za Williama. On laže. Čak i da ne laže, nikad se ne bih udala za Williama Kellera. Sybil je kriknula i opet pala na jastuke. - Lauren, želiš li nas zatrpati sramotom? Dijete, molim te, misli na nas, ako već ne želiš misliti na svoju besmrtnu dušu - molio je Abel. - Ništa nisam učinila. Ne želim biti osuđena na nesretni život uz čovjeka kojega prezirem - odlučno je rekla Lauren. -No, ne morate se bojati sramote što bi vam je nanio moj daljnji boravak u vašoj kući. Namjeravam otići. To je i učinila. Otišla je za manje od tjedan dana povukavši iz banke ono malo novca što ga je imala.
Dan nakon Williamovog razgovora s Abelom poslala je brzojav Benu Lockettu. Primio ga je upravo kad je stigao u Austin. Žurno joj je poslao odgovor, a njegovo očito radovanje njenom dolasku vratilo joj je nadu. Otišla je iz doma Pratherovih nekoliko dana kasnije, bez oproštaja, kao izopćenica. Ali, bila je na putu za Teksas i novi život u obitelji Bena Locketta. Obitelj Bena Locketta. Uskoro će postati član te obitelji. Postupa li ispravno? Da, zaključila je. To je jedino što može učiniti, jer joj osim toga preostaje jedino odlazak u nepoznatom pravcu bez prebijenog novčića. Da. Najbolje je udati se za Jareda. Njegov ju je poljubac zapanjio i uvrijedio. No, gdje je 89 odvratnost što bi je trebala osjećati? Mučnina joj nije dala spavati one noći kad ju je William poljubio. Zašto joj nije pozlilo od Jaredovog poljupca? Jedino što je pamtila, bilo je čulno uvjeravanje njegovih usana i jezika, te sigurna toplina njegovog čvrstog zagrljaja. Okrenula se na leđa i pokrila lice rukama od stida. Uživala je u tom poljupcu. Nikad ga neće zaboraviti. Može li se udati za čovjeka, živjeti s njim i bez prestanka se sjećati jednog jedinog trenutka strasti? Uza sve njegove druge uvrede, može li podnijeti to konačno poniženje i spoznaju da će se i on sjećati tog poljupca? S druge strane, nije joj padalo na pamet drukčije rješenje. Udajom za Jareda barem bi imala neki cilj, obvezu što je treba ispuniti. Novac joj se sad činio nevažnim, ali kroz dvije godine bi mogao postati jako važan. Dvadeset tisuća dolara mogli bi značiti razliku između udobnog življenja i neimaštine. Ako na sve gleda isključivo s materijalne strane, smije li propustiti ovakvu priliku? A tu je još i sam Jared Lockett. Ne! Neće razmišljati o njemu jer joj sama pomisao na njega nije dopuštala logično zaključivanje. Nekako će naučiti živjeti zajedno u miru. To će biti veliki uspjeh, ali ona će se pobrinuti da se to doista dogodi. Donijela je odluku. Lauren je ostatak dana provela u svojoj sobi u nastojanju smirivanja svojih uzburkanih misli. Za večeru je promijenila bluzu i ponovno se počešljala, ali ovaj put je čvršće stegnula kosu. Držala je na očima hladnu, vlažnu krpu i tako malo ublažila crvenilo i otekline od plača
oko očiju. Osjećala se bolje, ali joj je srce ipak uzbuđeno lupalo dok je silazila stubama. Za večerom je Olivia gotovo uzgred izjavila: - Lauren, vjenčanje će se održati za tjedan dana. Bit će nazočan samo odabrani broj gostiju. - U redu - odgovorila je Lauren. Jared nije bio na večeri. Njegovoj zaručnici nitko nije ni spomenuo niti opravdao Jaredovu odsutnost. 8. Poglavlje Tijekom nekoliko narednih dana, Lauren je bila zaokupljena užurbanim aktivnostima pa nije imala vremena razmišljati o sebi. Važnost zbivanja nije joj dopustila podrobniju analizu. Bilo je daleko lakše prepustiti se plimi događaja. Danju je imala toliko posla da je navečer od iscrpljenosti padala na krevet u očekivanju brzog i potpunog zaborava. No, njen se ura nije želio prepustiti mirnom snu, već ju je mučio razmišljanjima o onome što namjerava učiniti. Svake večeri bi zatvarala goruće oči i zapadala u nemiran san. Elena i Rosa su se u početku iznenadile što se senor Jared ženi ljupkom gospođicom Holbrook. No, uskoro su se našle na vrhuncu uzbuđenja zahvaćene mahnitim aktivnostima. Zamalo su izludjele Laurenu svojim tetošenjem i laskanjem. Jared je hladnokrvno prihvatio približavanje njihovog vjenčanja. Nije glumio naklonost, niti je pokazivao ljutnju što ju je sigurno osjećao. Kad god su bili zajedno, ophodio se prema njoj s istom hladnom ravnodušnošću kakvu je pokazivao prema svima. Bio je pristojan, ali ne pretjerano. Razgo90 91 varao je s njom kad je to bilo nužno, ali nije započinjao nikakve osobne dijaloge između njih. Mogao je biti strastveno zaljubljen u nju, ili je podjednakom žestinom prezirati. Njegov nepristupačan izraz lica ništa nije odavao. Olivia je organizirala vjenčanje u kratkom vremenskom razdoblju što joj je stajalo na raspolaganju. S Laurenom se nitko nije posavjetovao o pripremama. Rekli su joj da će to biti skromno građansko vjenčanje, a održat će se u velikom salonu. Nakon toga, bit će priređeno malo primanje za nekolicinu uzvanika. Idućeg dana će Lauren i Jared otići na Kevpoint na 'medeni mjesec'. Lauren je nekoliko puta dnevno morala ići na probe za opremu, na kojoj je Olivia ustrajala unatoč njenom protivljenju. Olivia to nije
činila iz velikodušnosti, ili iz nekakve materinske ljubavi prema Laureni, već je htjela da sve izgleda normalno i van svake sumnje. Proširila je glasine o Laureninom podrijetlu preko nekoliko poznatih tračarica. Smislila je priču o tome da Laurenini roditelji nisu mogli doći na vjenčanje jer je njen otac imao problema sa srcem koji nisu dopuštali putovanje. Draga Laurenina majka je imala previše drugih obveza, pa nije mogla nadgledati pripreme za vjenčanje, a Olivia je ljubazno ponudila svoje usluge. Ako je netko i sumnjao u te priče, bojao se Olivijine moći pa je radije šutio. Gospođa Gibbons, švelja koja je dobila zadatak opskrbljivanja Laurene potpunom garderobom u nemoguće kratkom vremenu, bila je slika i prilika općeg šoka i uzbuđenja što je Jared Lockett, najpoželjniji teksaški neženja, napokon uletio u zamku braka. Lauren se čudom čudila količini i kakvoći odjeće što se za nju pripremala. Bilo je suknji i bluza izrađenih od najkvalitetnijih tkanina. Sve bluze bile su obrubljene nježnom čipkom nalik paučini. Dnevne i večernje haljine, ogrtači, kaputi, šeširi i rukavice bili su razbacani po njenoj sobi, nešto dovršeno, a nešto tek započeto. Gospođa Gibbons je radila oko Laurene kao kipar oko svojeg djela, mjereći, izvrćući, povlačeći, okre92 ćući, podižući i utiskujući, a cijelo vrijeme je sebi u bradu mrmljala o Laureninoj ljepoti. Izradila je donje rublje od najfinijeg materijala, a obrubila ga je vrpcama od plavog satena i nježnom čipkom. Lauren je stajala zažarenih obraza dok je gospođa Gib-bons vješto pribadačama prikapčala novu košuljicu na nju. -Vrlo su . . . tanke, zar ne? - sramežljivo je upitala Lauren pogledavši svoje dojke koje su se jasno nazirale kroz tkaninu. Gospođa Gibbons se tiho nasmijala. - Gospodinu Lockettu će se jako svidjeti ovo rublje, ali će jedva čekati da vas vidi bez njega. Imate krasno tijelo, Lauren. Kad vas vidi bez odjeće, možda vam više nikad neće dopustiti da se opet odjenete! Laurenu je zaprepastila takva pomisao. Još uvijek ju je zabrinjavala njena reakcija na Jaredov poljubac. Iako se svom snagom borila s Williamom, nije se opirala Jaredu, barem ne ozbiljnije. Naravno, ne može se uspoređivati ta dva muškarca. William je odvratan, dok je Jared privlačan i muževan, a njegove oči...
Ne! Neće razmišljati o njemu. On se očito nije opterećivao mislima o njoj. Ranije ju je ustrajno promatrao, a sad je promišljeno ignorira. Lauren nije znala što ju je više uznemi-ravalo. Oliviji treba odati priznanje jer je sve bilo dovršeno točno na vrijeme. Laurenina nova garderoba je visjela u ormaru, uz izuzetak odjeće koju je Elena spakirala za odlazak na Kevpoint. Rosa i nekoliko njenih privremenih pomoćnica su danima kuhale i pekle pripremajući jela za "malo primanje". Kuća je bila ispunjena cvijećem i papratima u loncima. Laureni nikad neće biti jasno kako ih je Olivia uspjela dopremiti iz Austina, a da ne uvenu. Promatrala je zoru dana svog vjenčanja s prozora na katu s kojeg je prije samo nekoliko tjedana gledala početak pogreba Bena Locketta. 93 - Jeste li zadovoljni, Bene? - prošaptala je Lauren baš kad se na obzoru pomolilo sunce. Pokušala se uvjeriti daje ljepota svanuća dobar znak. Stigla je Elena s doručkom na pladnju. Vedro je čavrljala, a u njenim bistrim očima sjalo je iščekivanje. Kad je Lauren pojela sve što je prihvaćao njen nervozni želudac, bez žurbe se okupala, a zatim joj je Elena pomogla pri odijevanju. Laurenina vjenčana haljina nije šivana u skladu s tradicijom, te je bila prekrasna u svojoj jedinstvenosti. Bež čipka bila je podstavljena svilom iste boje. Trokutni rukavi i gornji dio haljine, do prve obline prsa, nisu bili podstavljeni. Ovratnik je bio visok, a pod bradom se lagano širio. Jedan duboki volan pri dnu suknje naglašavao je njenu eleganciju. Rub haljine jedva je dodirivao kožu otmjenih cipela. Lauren je o struk pričvrstila kiticu ljubičica. Svoj sat-broš prikopčala je na podsuknju tako da ga se nije moglo vidjeti. Kosa joj je bila složena u uobičajenu punđu, ali ju je Elena nagovarala da ostavi nekoliko vitica visjeti oko lica i niz vrat. Lauren se zagledala u svoj odraz u zrcalu i pitala se je li to doista ona u skupoj haljini, blijedog lica i opreznih očiju. Elena je zadivljeno buljila u svoj idol. - Senorita Lauren, prekrasni ste - šapnula je. - Poput Blažene Djevice Marije. -Plaho je poljubila Laurenu u obraz, a njene ogromne oči ispunile su se suzama.
- Hvala ti, Elena. Voljela bih da možeš doći na obred. Ti si moja najbolja prijateljica. -1 ja bih to voljela, ali... - Elena je slegnula ramenima na sebi svojstven način. Potom se nestašno nasmijala i vragolasto rekla: Radije bih bila svjedokom prve bračne noći i uvjerila se ima li istine u pričama o sehor Jaredu. Kažu da je velik poput pastuha. Baš imate sreće, zar ne? -1 dalje se smijući, lagano je gurnula Laurenu prema stubištu. Nevjestino je lice naglo problijedjelo. Dogovoreno je da će Carson voditi mladu. Kad mu se pridružila u dnu stubišta, Lauren se prestrašila da će joj koljena popustiti. Carson joj je govorio blagim glasom, nasmiješio se, 94 95 ohrabrujuće je potapšao po ruci i poveo prema vratima salona. Zastali su na vratima, a pedesetak gostiju, koji su dotad živahno šaputali, odjednom je posve utihnulo. Prostoriju su ispunili blagi /vuci orgulja sto su ih za taj dan posudili iz metodističke crkve. Ovo je bio prvi put da netko, izuzevši Parkera i Kurta Vandi-vera, vidi tajanstvenu gospođicu Holbrook, i svi su trenutačno bili očarani njenom ljepotom. Bilo je lako shvatiti kako je uspjela osvojiti nestalno srce Jareda Lockctta. Da mladoženja nije imao niz godina iskustva u kontroliranju izraza svoga lica, možda bi pokazao oduševljenje izgledom svoje nevjeste. Oštro se protivio ovoj farsi od braka, ali kako bi bilo koji muškarac mogao ostati ravnodušan pred ženom koja će uskoro nositi njegovo ime? Prokletstvo, pod drugačijim okolnostima možda bi čak... Takvo razmišljanje te nikamo neće odvesti, stari moj, upozorio je sam sebe. Međutim, nije bilo nikakva zla u gledanju, zar ne? Zar se nije upravo to očekivalo od mladoženje? Žena koju je Carson vodio prema njemu bila je doista prekrasna. Bila je poput, poput . . . čega? . . . koga? Nikad nije vidio nekoga nalik njoj. Proučavao ju je dok mu se približavala stidljivo oborenih sivih očiju. Bile su posve drugačije prije nekoliko dana kad gaje pljusnula. Tada su njene oči bile tamne sivoplave boje, poput najopasnijeg među olujnim oblacima što su se skupljali nad ravnicama. I bile su jednako prijeteće, jednako uzbudljive, jednako naelektrizirane.
Laureninu vitkost naglašavala je haljina savršenog kroja. Puna prsa su se posebno isticala iznad uskog struka obavljenog širokim pojasom. Jaredu se pričinilo da nazire jedva vidljive sjene tamo gdje bi trebali biti vrhovi njenih ponosno uzdignutih dojki, ali je sam sebe ukorio zbog puštanja mašti na volju. Stegnuo je u šaku prste koji su čeznuli za doticanjem tih sjena. Duboko je udahnuo, otrgnuo pogled s njenih prsiju i usmjerio ga na njeno lice. Podigla je oči u kojima se jasno nazirao strah. Da je bio utjelovljeni đavo, ne bi mogla izgledati uplašenije. Zašto je iznenada osjetio poriv daje ohrabri? Carson je predao Laurenu Jaredu, a ona mu se plaho osmjehnula prije nego je otišao do svog mjesta kraj Olivije, u prvom redu stolica što su ih posložili u prostoriji za ovu priliku. Lauren je uhvatila Jareda pod ruku kad su se okrenuli prema sucu. Jared nije imao takvu namjeru, a Lauren to sigurno nije očekivala, ali on je svojom drugom šakom prekrio njenu. Topla snaga njegovog tijela bila je u suprotnosti s krhkošću njenog. Prstima je čvrsto stiskala tkaninu njegovog rukava. Plaho ga je pogledala kroz trepavice, ali nije podigla oči. Srce joj je uzbuđeno zatreperilo kad je susrela pogled blistavih jantarnih očiju, ispunjenih osjećajem što ga dosad u njima nije vidjela. Je li to bilo razumijevanje? Odobravanje? Čak divljenje? Mogla je gotovo zamisliti kako se na njegovim usnama pojavljuje nešto nalik osmijehu. Željela je i dalje gledati ovako preobraženog Jareda, ali je sudac počeo govoriti. Nevoljko je otrgnula pogled od svog mladoženje. Obred je bio kratak i jezgrovit, nimalo sličan vjenčanjima na kojima je Lauren ranije bila. Osjetila se pomalo razočaranom. Kad je Abel vodio obred vjenčanja, govorio je o svetinji braka i Božjem blagoslovu, o Isusu koji je svoje prvo čudo izveo tijekom proslave vjenčanja. Jasno, ovo je bilo građansko sklapanje braka. Ipak, kad je sudac rekao: Proglašavam vas mužem i ženom - riječi su joj se činile praznima i nisu imale nikakvog značenja za nju. Sudac Andrews je ozarena lica čestitao privlačnom paru pred sobom. - Smiješ poljubiti mladu, Jarede. - Nasmiješio se. Jared je namjestio ravnodušni izraz lica. Naumio je površno pogledati Laurenu, položiti joj ruke na ramena i hladno je poljubiti u obraz. Planovi su mu se izjalovili. Njegova je spokojnost nestala kad je ugledao njene ružičaste, uzdrhtale usne.
Sjetio se onog prvog poljupca. Poljupca koji gaje potresao do srži. Poljupca od kojeg mu se učinilo da mu se tlo ljulja 96 pod nogama. Poljupca koji ga je tako snažno pogodio daje još uvijek osjećao njegov utjecaj. Sjećanje sto je nepozvano ušlo u njegove misli donijelo je sa sobom nepodnošljivu bol i golemi užitak. Sad već poznata toplina širila se iz središta njegovog tijela do najudaljenijeg kutka. Čeziuio je za tim da još jednom okusi te usne, da ili ugasi vatru u svojim žilama, ili je rasplamsa tako da više neće biti odgovoran ako potraži njen izvor i pokusa ga utrnuti. Dozvao je u pomoć svaki djelić samokontrole kad ju je privukao k sebi i ukočeno položio svoje usne na one koje su obećavale slatki užitak. Daljnjeg mučenja oslobodili su ga Olivia, Carson i njihovi prijatelji koji su ih okružili u želji da upoznaju Laurenu i čestitaju mladom paru. Sam je sebe iznenadio kad je posesivno ugurao Laureninu ruku pod svoju. Ostatak poslijepodneva obitelj Lockett je pogostila svoje uzvanike obiljem jela i pića. Prije jedva mjesec dana mnogi od ovih gostiju bili su ovdje odati posljednju počast Benu Lockettu koji je ležao na odru upravo u ovoj prostoriji. Više se nije osjećala potištenost. Prevladavalo je slavljeničko raspoloženje. Carson je održao kićenu zdravicu u čast mladencima, a uzvanici su podigli čaše šampanjca. Lauren je prinijela čašu usnama, a iznad kristalnog ruba susrela je Jaredov pogled. Svjetla u njegovim očima sjala su zlatnim žarom, a opijala su je više nego vino. Pila je umjerenije i pažljivije nego on, ali kad je poželjela spustiti čašu, on ju je opet nagnuo na njene usne. Šampanjac joj je tekao niz grlo i pojačavao uzburkanost u njenom želucu. Kažu daje velik poput pastuha! Lauren nije posve shvaćala Elenine riječi. Znala, je jedino da je šokiraju i uzbuđuju vlastite misli pri pogledu na Jaredovo tijelo. U trenutku kad je spuštao čašu, netko gaje gurnuo u lakat pa je šampanjac stao curiti niz njegovu bradu i po suvratku. - Oh! - uzviknula je Lauren ne mogavši suzdržati smijeh. - Misliš daje to smiješno, je li? Zabavno je imati natopljenog mladoženju? - On se također smješkao dok je odlagao čašu i otresao vlažnu ruku. 97
Lauren je nesvjesno uklonila kapi s njegovog suviatka Pokorivši se podsvjesnoj zapovijedi, njeni su se prsti zaustav 111 ispod njegove brade, a palac je nježno obrisao kapi vina pod Jaredovim usnama. Evo, tako je bolje - rekla je smiješeći se i pogledala ga u oči. Ustuknula je pred gorčinom što ju je tamo ugledala. Jareda je izdalo njegovo tijelo. U trenutku kad su ga njeni prsti dodirnuli po licu, osjetio je kako raste i ukrućuje se od uzbuđenja. Već je počeo vjerovati daje njena nevinost istinska. Vraga. Nijedna žena ne bi mogla tako dodirivati muškarca, tako ga gledati, a ne znati točno što mu čini. Ben je trebao biti pametniji i ne pasti pod utjecaj njenih čari. Jared je čvrsto odlučio da se on neće dati prevariti. - Jarede? - kolebljivo je upitala. - Morali bi se pridružiti našim gostima, gospođo Lockett -osorno je rekao, čvrsto je uhvatio za lakat i poveo prema grupici uzvanika. Laureni se stegnulo srce. Baš kad je pomislila da se stvari mijenjaju na bolje, pokazali su se Jaredovi pravi osjećaji. Kako li će uopće preživjeti naredne dvije godine? Uzdahnula je u sebi. Sad je kasno o tome razmišljati. S budućnošću će se morati suočiti kasnije. Danas se može usredotočiti samo na čovjeka koji je stajao uz nju. Nije ga moguće ignorirati jer posjeduje poseban mag-netizam. Odista, Jared je bio vrlo privlačan u crnom odijelu i bijeloj košulji. Oči su mu blistale jantarnim svjetlom, a blistavi zubi očaravajuće bi zasjali na preplanulom licu kad god bi se nasmiješio. Osvojio je simpatije svih nazočnih gostiju. Besramno je šarmirao žene pred odobravajućim očima njihovih muževa. Popio je samo dvije tradicionalne čaše šampanjca, a ljudima koje je poznavao cijeloga života predstavljao je Laurenu nježnim riječima i kretnjama. Samosvjesno je prihvaćao njihovo bockanje o lukavom osvajanju takve ljepotice. Njegova se srdačnost zamjetno smanjila kad su im prišli Vandiveri kako bi im i oni čestitali. Lauren je vidjela kako su se Jaredu stegnula usta i osjetila je da mu se tijelo, koje je 98 99 stalno bilo uz nju, naglo ukočilo. Bio je suzdržljivo pristojan, ali mu je glas djelovao neuvjerljivo kad im je zahvalio što su došli na vjenčanje. - Dobro ste nas sve iznenadili, Jarede. - Parker gaje lupnuo po ramenu, a Lumen je opazila napetost ispod finog crnog sukna. Nismo imali pojma da se vi i Lauren namjeravate vjenčali.
Jared nije ni trepnuo pod prodornim, i spituj učim pogledom Parketa. Uhvatili ste nas usred nesporazuma, bojim se. 1 ,auren je držala da nije u redu održati vjenčanje tako brzo nakon očeve smrti. Srećom, uspio sam suzbiti njene dvojbe. Posesivnom rukom je obuhvatio Laurenina ramena i privukao je k sebi zagledavši joj se duboko u oči. Dobro igra svoju ulogu, pomislila je. Blizina njegovog tijela i pogled kakvim ju je gledao, otežavali su joj disanje. - Gospođo Lockett, smijem li vam zaželjeti puno srede. -Kurt je pogledao Jareda s izazovnim izrazom na svom samodopadnom licu. Vi ćete mi odobriti da poljubim mladu, zar ne? Ne pričekavši odgovor, Kurt se nagnuo naprijed i pritisnuo debele, tvrde usne na Laurenine. Ustuknula je, a Jaredovi prsti su joj se zabili u rame takvom snagom daje gotovo kriknula od bola. Kurt se polako, izazovno nasmiješio i otišao. Jared je s ubojitim sjajem u očima gledao Kurta kad je sjeo kraj jedne od ovdašnjih djevojaka kojoj je Jaredovo nenadano vjenčanje slomilo srce. Uvijek budne oči Parkera Vandivera zapazile su neprijateljstvo na Jaredovu licu. Tiho se smijuljio i pomislio koliko će mu uzbuđenja donijeti naredni mjeseci. Uživao je u žestokim bitkama. Jared uopće nije bio svjestan da i dalje čvrsto steže Laurenu koja se počela vrpoljiti. Brzo je povukao ruku i ispod glasa procijedio: - Nitko ne može odoljeti tvom šarmu, zar ne, gospođo Lockett? - Istim tonom ju je upozorio: - Smiješi se, Lauren. Ti si presretna nevjesta i to ne smiješ smetnuti s uma. Tada im je prišao jedan od uzvanika, a Jared je opet preuzeo ulogu zaljubljenog mladoženje lakoćom iskusnog glutiu .i Laureni se vrtjelo u glavi pod utjecajem šampanjca, ali i ml emocionalnih stresova što ih je proživjela protekli tjedan. Svim srcem se željela ispričati i pobjeći u hladno spokojstvo svoje sobe. Ali to, jasno, nije dolazilo u obzir. Benova udovica je upravljala primanjem svojim uobičajenim kraljevskim držanjem. Danas izgleda vrlo lijepo, zaključila je Lauren. Srebrni pramenovi tamne kose sjali su na poslijepodnevnom suncu, a njeno glatko lice bilo je zažareno od uzbuđenja. Lauren je pretpostavljala daje ovo najviše što se Olivia može približiti sreći. Imala je na sebi haljinu od zelenog žoržeta koja je poput maglice obavijala njenu visoku, impozantnu figuru.
Carson je trčkarao oko nje na svoj, žaljenja vrijedni, ponizni način. Lauren je prema njemu osjećala nježnost i samilost. Uvijek je prema njoj bio vrlo ljubazan, stoje očito rijetkost u ovoj kući. Bio je patetičan u svojoj odanosti spram Olivije koja gaje ili ignorirala, ili se prema njemu odnosila superiorno, ili ga je grdila. Lauren se osvrnula po pretrpanoj prostoriji, a pogled joj je slučajno pao na Kurta Vandivera. Njegove plave oči ispod gotovo bijelih obrva su uporno zurile u nju, a to joj je smetalo. Nagonski se primaknula Jaredu jer se u njegovoj blizini osjećala zaštićenom. Brzo ju je pogledao jer gaje njen dodir omeo u razgovoru sa suprugom jednog od direktora banke. Pratio je Laurenin zabrinuti pogled preko sobe do Vandivera koji je stajao nemarno oslonjen o zid. Jared je naglo provukao ruku oko Laureni-nog vitkog struka i zaustavio je tik ispod njene dojke. Kurt je jasno zapazio taj pokret. Pohotno je oblizao usne, poput voajera koji lunja kroz bordel. Lauren je zadrhtala, ali nije znala je li to reakcija na podli izraz Kurtovog lica, ili na topli pritisak Jaredove ruke koja ju je žarila kroz tkaninu haljine. Kurt je namignuo Jaredu, odgurnuo se od zida i odšetao kroz vrata što su vodila na široki trijem ispred kuće. Jared i Lauren se nisu pomaknuli. Bankareva supruga je s 100 pretjeranim ushitom brbljala i smijuljila se, potpuno nesvjesna drame što se kraj nje odigravala. Lauren je osjećala miris štirke, pomoću koje je prednja strana Jarcdovc košulje stajala ukrućeno, što se opojno miješao s mirisima duhana i šampanjca. Kad se povjerljivim tonom obratio glupavoj ženi, Lauren je osjećala kako mu u prsima treperi glas. Supruga direktora banke je otišla, a Jared ju je i dalje držao oko struka. Ruka mu je lagano zadrhtala kad je palac pomaknuo na gore i nježno pomilovao njenu dojku. Je li joj se to samo pričinilo? Lauren je pomislila da će umrijeti od stezanja u prsima i lupanja u grlu koje se oslobodilo tihim jaukom. Opet se k njima zaputio jedan od gostiju. Polako i nevoljko, snažni prsti su se povukli ostavivši za sobom užareni trag na Laureninoj koži, kao da su joj udarili pečat.
Blistavo poslijepodne pretvorilo se u plavoljubičasti sumrak. Gosti su se razišli. Carson i Olivia su sjedili najednom od kauča. Bili su umorni, ali i zadovoljni što je sve dobro prošlo. - Pa, izvrsno smo to izveli. Svi su uvjereni da je to brak sklopljen u raju. O tome će se pročuti - Olivia je likovala. - Sve to dugujemo Laureni - velikodušno je rekao Carson. - Vi ste divna nevjesta, draga moja. - Tako je. Ona je savršena mala supruga. Svakako. - Jared se nacerio Laureni koja je pomagala Rosi slagati posuđe na veliki pladanj. Naglo je ispio čašu viskija. Olivia se nakašljala kako bi prikrila zlobni smiješak što joj se nenadano pojavio na usnama. Očito se njenom sinu nije sviđala njegova mlada supruga. To bi se u budućnosti moglo pokazati vrlo korisnim. - Ti si također dobro odigrao svoju ulogu, Jarede - rekla je. Uljudno se odnosi prema Laureni na javnim mjestima i nitko neće ništa primijetiti. Lauren je držala spušten pogled. I dalje je bila stranac u obitelji, te uopće nisu vodili računa o njenim osjećajima. 101 - Možete ostati na Kevpointu koliko god hoćete. To ormo prikazati kao vaš medeni mjesec. Nije baš neko mjesto, .ili reći ćemo daje Lauren jedva čekala da vidi ranč - primijeti la je Olivia jedva prikrivši zijevanje. - Dobro - rekao je Jared. - Jedva čekam da se vratim. Kad sam odlazio . . . - Poznata nam je tvoja besmislena zagrijanost za taj ranč, Jarede. Molim te, nemoj nam sada time dosađivati - osorno je rekla Olivia. Njena lijenost od maločas je posve nestala. Jaredove usne su se stegnule u tanku crtu, a zatim je kratko rekao: Lauren, krenut ćemo rano ujutro. Doista mislim rano. Znaš jahati, žarne? - Pitanje je zvučAlo gotovo poput izazova. - Da, znam jahati, Jarede - rekla je. Mrko ju je pogledao. Zar je želio da ne zna? Je li htio otkriti još jedan njen nedostatak kojem bi se mogao izrugivati? - U tom slučaju, ići ćemo na konjima - nestrpljivo je rekao. - Pepe će teretnim kolima donijeti našu prtljagu. - Pogledao ju je i oštro rekao: Putovat ćemo s malo prtljage, pa nemoj spakirati sve što imaš.
- Nisam ni namjeravala - uzvratila mu je istom mjerom jer je njegova bahatost izazvala njen gnjev. Nastavila je usprkos njegovom mračnom pogledu: - Budući da krećemo vrlo rano, sad idem gore. Laku noć, Carsone. Laku noć, Olivia. - Uspravila se i visoko uzdigla glavu dok je prelazila sobu. Na vratima je zastala i pogledala svekrvu. Bilo joj je teško izgovoriti ono što je znala da treba reći. - Znam da ste se izložili golemom trudu i trošku, Olivia. Iako to nije bilo radi mene, ipak to cijenim. Cvijeće, hrana, odjeća, sve je bilo krasno. Hvala vam. Troje ljudi u sobi nije izustilo ni riječi nakon što je Lauren izašla. Tada se Carson nelagodno nakašljao i tiho rekao: - Jarede, budi ljubazan prema njoj. Imamo svoje skrivene motive, ali ona je nedužna u svemu ovome. Budi blag s njom. Jaredu je smetalo što mu se govori kako se treba odnositi prema ženi. U namjeri da mu odbrusi, okrenuo se od ormarića s pićem odakle je uzimao veliku bocu viskija. Carsonovo je 102 lice bilo prostodušno. Nije izdao zapovijed; iznio je molbu. Jared je povukao oštar odgovor što mu je već bio na usnama, promrmljao pozdrave za laku noć i zaputio se stubama na kat. Već se cijeli sat nalazio u svojoj sobi ispijajući čašu za čašom viskija i osluškujući lagane korake iz susjedne prostorije. - Za moju prvu bračnu noć - prezirno je nazdravio svom odrazu u zrcalu na psihi. Prenerazio gaje njegov izgled. Nije se sjećao daje svukao prsluk i sako, ali kad se načas osvrnuo preko ramena, ugledao ih je nemarno prebačene preko naslona stolice. Kad lije skinuo dugmad s orukvica i raskopčao košulju? Karakterističnim je pokretom prošao prstima kroz kosu. Njegova je nevjesta nesumnjivo bila jednako besprijekorna i svježa kao i u trenutku vjenčanja. Ilije možda već spremna za spavanje. U čemu spava? Sigurno nema na sebi ništa provokativno, podsmjehnuo se. Nešto kreposno i ... Zašto ne? Zašto ne bi sam pogledao? Zašto bi jedino on morao patiti ove paklene noći? Na kraju krajeva, bio joj je muž, a imao je i nekakva prava! Nije ju svjesno odlučio uznemiravati, već je, tjeran nekom mističnom i bjesomučnom silom, odjednom stajao pred vratima što su povezivala njihove sobe kroz kupaonicu.
Oštro je pokucao. Nije bilo odgovora, ali su svi pokreti u susjednoj sobi naglo utihnuli. Ponovno je pokucao, a sad je izgovorio i njeno ime. Ispalo je više poput drhtavog uzdaha. Pročistio je grlo, protresao glavom i glasnije ponovio poziv. Tišina. - Da? - Zabrinuto. Oprezno. - Otvori vrata. - To je bila zapovijed. Bar je on tako mislio. Duga stanka. Napokon je začuo miran glas. - Što želiš, Jarede? Oporo se nasmijao, promrmljao nekoliko nerazumljivih vulgarnosti i podigao glas. - Otvori ova vrata! Čuo je približavanje njenih koraka i šuštanje odjeće, a tada je shvatio da se nalazi u kupaonici, odmah iza vrata. 103 - Možemo i ovako razgovarati, Jarede. - Ako ne otvoriš ta prokleta vrata - zarežao je - ja ću ih srušiti. Želiš li scenu? Mene neće osramotiti jer me nije briga. Uslijedilo je kratko oklijevanje, a zatim se začulo okretanje ključa u bravi koja je već zahrđala jer se dugo nije upotrebljavala. Kvaka je zaškripala kad je otvorila vrata. Imala je spuštenu kosu što joj je uokvirivala lice poput crnog oblaka i valovito joj se spuštala niz leđa do struka. Imala je na sebi kućnu haljinu nježno ružičaste boje s dubokim V-izrezom sprijeda i kopčanjem od prsa do koljena. Čipka je obavijala nježne ruke na kraju širokih rukava. Drhtave usne su se rastvorile jer je nervozno i ubrzano disala. Bezuspješno je pokušavala prikriti strah. Omamio gaje pogled na nju, a cvjetni miris mu je izazvao veću vrtoglavicu nego sav alkohol što ga je ispio te večeri. Čeznuo je za dodirivanjem glatke kože vrata, točno na mjestu gdje je koža treperila od ubrzanog udaranja njenog bila. Želio je saznati kakvo je blago ležalo ispod prvog dugmeta njene kućne haljine. Snagom volje uspio je uspostaviti samokontrolu i reći: - Ne moraš izgledati tako uplašeno, gospođo Lockett. Nemam te namjeru prisiljavati na ispunjenje tvojih bračnih obveza. Njen jedini odgovor bio je vlaženje usana nježnim, ružičastim jezikom. Jared je teško disao, jedva prigušivši životinjsko stenjanje. Rekao je: - Zahtijevam samo jedno. Neće biti zaključanih vratiju. Odvojene spavaće sobe nisu rijetkost, ali zaključana vrata izazivaju podozrivost. Sluškinje ogovaraju, znaš. Jedna zaključana vrata između
nas i cijela ova komedija pada u vodu. Dakle, bez zaključavanja. Je li to jasno? - Da, Jarede - odgovorila je mirnim glasom. Prokletstvo! Zašto ne vrisne, ili se onesvijesti, ili tako nešto? Tako je vraški smirena, a on stoji poput nezrelog mladića oznojenih dlanova, sa srcem koje prijeti da će iskočiti iz prsiju i s bolovima u preponama. Nije bio siguran hoće li se i dalje moći kontrolirati, pa je dohvatio kvaku i brzo zatvorio vrata. Nije čuo okretanje ključa 104 u bravi prije no što su njeni koraci utihnuli u susjednoj prostoriji, ali mu je nedostajalo hrabrosti da okrene kvaku i provjeri je li ga poslušala. - Mislim da sam joj pokazao tko je gazda - hvalio se kad se bacio na krevet, ali se istodobno pitao zašto nije osjećao zadovoljstvo nad svojom pobjedom. Jedino stoje osjećao bila je duboka čežnja koju je nastojao izbrisati snom. 9. Poglavlje E lena je blago protresla Laurenino rame i šapnula: -Sehora Lockett, probudite se. Vrijeme je da se pripremite za put. Lauren je otvorila oči. Ugledala je mračnu sobu i stala prigušeno negodovati glave zatučene u jastuk. Nije htjela odustati od sna što ga je tako dugo čekala. Elenino uporno gurkanje konačno je prodrlo kroz njenu pospanost, a ona se s iznenadnom jasnoćom sjetila kamo ide toga dana. Odbacila je pokrivače i skočila s kreveta. Uskoro se posve razbudila i, usprkos sumnjama u Jareda, uzbuđeno iščekivala kad će prvi put vidjeti Kevpoint. Dok je obavljala jutarnju toaletu, Elena je brbljala o tome kako je vjenčanje bilo lijepo, kako je Lauren prekrasno izgledala u vjenčanoj haljini, kako je Jared privlačan i kako je Lauren sretna što ima takvoga supruga. Elena se začudila kad je prije samo nekoliko minuta pokucala na Jaredova vrata kako bi ga probudila. - Sehor Jared, jeste li budni? Vrijeme je da se pripremite za put. Sehora Lauren, čujete li me? 105 106 Ništa se nije čulo dok Jared nije pospano promrmljao:
- Budan sam. - Senora Lauren, želite li da vam pomognem? - Elena je zacvrkutala pomislivši da će mladi suprug vjerojatno preuzeti neke od njenih prijašnjih dužnosti. Začulo se šuštanje pokrivača, promi ml jana psovka, a zatim je Jared rekao: - Ona je u svojoj sobi. Idi je probuditi. Hlena je stajala pred vratima i posve zbunjeno zurila u njih. - Ali, scfior . . . - Ona je u svojoj sobi - zarežao je. Sada, dok je spremala zadnje sitnice u Laurenine torbe, Elena je slegnula ramenima. Zašto Lauren ne spava sa svojim mladim suprugom? Ponašanje gringosa je za nju oduvijek predstavljalo zagonetku. Jedino što je Lauren imala kad je ušla u brak s Jaredom bilo je njeno jahaće odijelo. Bio je to poklon bračnog para Prather koji je uporno zahtijevao da pohađa školu jahanja. Odijelo od plavog baršuna, s dugačkom suknjom i tijesnom jaknom, savršeno je pristajalo njenoj figuri. Zauzelo je jako puno mjesta u jednom od njenih kovčega, ali se nije mogla odvojiti od svog najboljeg odjevnog predmeta kad je odlazila iz Sjeverne Karoline. Elena je sumnjičavo odmjeravala jahaće odijelo oprezno upitavši Laurenu ne bi li radije obukla jednu od suknji-hlača što ih je za nju sašila gospođa Gibbons. - Ne bih - Lauren je odlučno odbila zabadajući dugačke igle u odgovarajući elegantni šešir s ukrasnim velom. - Želim da me Jared vidi u nečemu što je samo moje. U nečemu što mi nije kupila njegova majka. Dvije mlade žene su zatvarale kopče na Laureninim torbama kad je Pepe lagano pokucao na vrata. Elena ih je otvorila, a on se brzo naklonio i rekao: - Sehor Jared, on čeka. - Pepe je uzeo Laurenine torbe i pošao niz stube ispred dviju žena. Sumnjičavo je pogledao njenu odjeću i nešto na španjolskom promrmljao sebi u bradu, a pritom je odmahivao glavom od čuđenja. 107 Iznio je njenu prtljagu kroz ulazna vrata. Lauren je tvrdoglavo skrenula u Rosinu kuhinju kako bi na brzinu popila šalicu čaja. Jutro je bilo prohladno, a čaj je ugrijao njeno tijelo, ali ništa nije moglo ugrijati hladnoću u njenom srcu. Još nije vidjela Jareda, a bojala se
susreta s njim nakon njihovog sukoba na vratima kupaonice. U kakvom će danas biti raspoloženju? Rosa je, čak i ovako rano ujutro, užurbano poslovala po kuhinji. Dok je Lauren jela svježe, vruće tortille s kojih se cijedio maslac, Rosa je zapazila sjetu na licu mlade žene. Rosa je znala sve što se događa u kući, te nije vjerovala daje ovo neočekivano vjenčanje proizašlo iz ljubavi. Ispružila je ruku i materinski potapšala Laurenu po nadlaktici. - Senora Lockett, sve će biti u redu. Sehor Jared, on ... njega boli unutra. Ovdje. - Položila je punašnu ruku na svoja golema prsa. - Ali on je dobar čovjek. Vi mu se vrlo sviđati. - Lauren je naumila protusloviti, ali je Rosa brzo nastavila: - Rosa poznaje dječaka još kad se rodio. Ja znam. - Uputila je Laureni blistavi, ohrabrujući smiješak i stisnula joj ruku. - Vaya con Dios - šapnula je. Pepe je promolio glavu kroz kuhinjska vrata, pročistio grlo, i ispričavajući se rekao: - Sehor Jared, on ... - glavom je pokazao da bi ga Lauren odmah trebala slijediti. Prije nego je izašla iz kuhinje, Lauren se okrenula Rosi i zagrlila je, a rukama je jedva uspjela obuhvatiti njeno bujno tijelo. Elena je stajala kraj ujtegnih vratiju, a u očima su joj blistale suze. Lauren je i njirprivukla u zagrljaj, onoliko koliko joj je dopuštao Elenin izbbčeni trbuh. - Bit će mi žao ako se dijete rodi dok mene nema. Možeš li mi nekako dojaviti? Nadam se da će s tobom biti sve u redu. - Dojavit ću vam, ali se nemojte zabrinjavati. Nino, on će se roditi bez problema. - Elena se nasmijala. - Zbogom, Elena. - Dvije žene su nekoliko trenutaka ostale u zagrljaju, a tada je Lauren izašla iz kuće. Jared je sjedio na velikom palominu koji je bio privezan za stražnji dio kola onoga dana kad je Lauren stigla. Opet je 108 postao vaquero. Imao je na nogama visoke crne čizme s utaknutim, uobičajeno tijesnim, crnim hlačama. Kožna jakna štitila gaje od hladnoće listopadskog jutra. Ispod nje je nosio plavu košulju, a oko vrata je nemarno vezao crveni svileni rubac. Crni šešir navukao je gotovo preko očiju i ležerno pušio jednu od svojih tankih cigara. Jared ju je odmjerio od glave do pete tako da su mu se jedino oči micale, a u tmini ranog jutra nije mogla dokučiti izraz njegovog lica. Pepe je držao uzde osedlane kobile. I kobila i Jaredov pastuh su počeli
plahovito poigravati kad je Jaredov glasni smijeh odjeknuo mirnim jutrom. - Kamo, do vraga, misliš poći u takvoj opremi? Lauren je ostala bez riječi. Držala je da izgleda sasvim privlačno u jahaćem odijelu od bogate tkanine i odgovarajućem šeširu. - T ... to je jahaće odijelo - neuvjerljivo je promucala. - Znam što je to - tiše je rekao Jared. - Samo što će biti vraški zabavno gledati te kako se u tome penješ na ovog konja, to je sve. - Opet se nasmijao. Lauren je pogledala prekrasnu riđu kobilu. Izgledala je prilično mirno. Tada je opazila sedlo i duboko uzdahnula. - Više bih voljela žensko sedlo, Jarede - rekla je držeći se što je dostojanstvenije mogla. - Ma nemoj? - otegnuto je rekao smjestivši cigaru u kut usana. - Pa, jako mi je žao, ali mi imamo samo kaubojska sedla. Zar ne znaš tako jahati? Ponovno joj je dobacio izazov. - Jasno da znam - odbrusila mu je. - Onda se idi presvući u nešto od one tvoje nove odjeće i dovući svoju . . . pozadinu . . . brzo natrag ovamo. Gubimo vrijeme. - Kad se okrenula prema ulaznim vratima, Jared je dodao: - I učini nešto s tom kosom. Ne možeš nositi pravi šešir na toj ...- Pokretom svojih ruku oko glave pokušao je opisati na što je mislio. - Ne budeš li nosila šešir izgorjet će ti taj tvoj mliječnobijeli ten - prezirno je rekao. Lauren je podigla svoju tešku suknju i vratila se u kuću. 109 Za vratima je stajala Elena i sve čula, te je sada s razumijevanjem uzela Laurenu za ruku i povela je natrag u sobu. Meksikanka je u tišini pomogla Laureni da se preodjene u smeđu suknju-hlače što ju je Lauren držala sramotno uskom oko bokova i previše kratkom. Potom je uslijedila bijela pamučna bluza koja se kopčala sprijeda, prilično nalik muškoj košulji. Elena nije obraćala pažnju na suze što ih je Lauren gutala i drhtanje ramena preko kojih je prebacila jaknu od mekane kože. Smeđe kožnate čizme priljubile su se uz Laure-nine listove, a ona je bila zahvalna što su joj pokrile noge sve do ispod koljena, dokle su joj dopirale nogavice. Suze su joj se počele slijevati niz obraze kad se sjetila poniženja kojem ju je Jared izložio. Razbio je njeno dostojanstvo pred slugama i pred njenim prijateljima, a k tome se zabavljao.
S tihim suosjećanjem Elena je skinula Laureni šešir s glave, izvukla ukosnice iz teške crne kose i žurno prošla četkom kroz nju. Uplela je gustu kosu u jednu dugačku pletenicu što je poput svilenog konopca visjela do Laureninog struka. Tada je pružila Laureni smeđi, niski šešir, nalik onome što ga je nosio Jared. Lauren gaje stavila na glavu i pričvrstila tankom kožnatom vrpcom ispod brade. Na kraju joj je Elena dala par smeđih rukavica od mekane kože. Bile su u sobi jedva desetak minuta, ali je promjena bila zapanjujuća. Dok su silazile širokim stubištem Elena je šapnula: -Lauren, znaš li jahati na muški način? - U krizi su bile zaboravljene sve formalnosti. Lauren je duboko uzdahnula: - Ne znam. Nikad nisam pokušala. Elena ju je samilosno pogledala, ali je na Laure-ninom licu vidjela samo izraz odlučnosti. Suze su nestale. Lauren je izašla na dvorište uopće ne pogledavši Jareda. Zaustavila se kraj riđe kobile. Uvukla je nogu u stremen i čvrsto se uhvatila za jabučicu sedla. Pepe joj je pomogao prebaciti drugu nogu preko konja. Naglo je sjela u sedlo i zamalo uzviknula od šoka kad su njena nježna bedra udarila 110 o tvrdu kožu. Hitro je uklonila izraz bola sa svog lica i prihvatila uzde koje joj je pružio Pepc. Jared ju je sa zanimanjem promatrao i zlobno se nasmiješio. Ovo će bili jahanje1 Uopće nisu govorili dok su jahali stazom stoje vodila od kuće, a zatim cestom prema zapadnom izlazu iz gradića. Lauri*n je promatrala krajolik. Sunce |c tek sada izlazilo iza njihovih leđa, a njegove su zrake postupno rasvjetljavale ljepotu kraja. Visoki čempresi rasli su na obalama rijeke Rio Caballo koja je tekla na desnoj strani, uporedo s cestom. Slijeva su se nalazili blagi brežuljci, blistavi od jutarnjeg mraza stoje sjao poput plašta od dijamanata pod odsjajem sunčevih zraka. Hrastovi i brijestovi osuli su se crvenosmeđim bojama jeseni, a cedrovi su osiguravali trajni tamnozeleni kontrast. Različiti oblici bijelih vapnenih stijena nalazili su se tu i tamo između brežuljaka, a kad bi se od njih odbile jutarnje sunčeve zrake, zaslijepile bi oko. Jahali su jedno uz drugo, a Lauren je odmicala svog konja od Jaredovog svaki put kad bi mu se približila na nekoliko koraka. Šešir
joj je pao na leđa, a Jared je pogledao njenu kosu ukrašenu blistavilom sunčevih zraka. Iako je tvrdila suprotno, znao je da nikad nije jahala na ovaj način. Srčana je, u sebi joj je odao priznanje. Dobro jaše, ali će je kasnije sve boljeti. Prekinuo je tišinu. - Više ne izgledaš onako smiješno. Nije li ova odjeća udobnija od onog čuda što si prije imala na sebi? - podbadao ju je. - Dobro mi je, hvala ti, Jarede. Prokletstvo! Uvijek je tako smirena. Čisto sumnjam da joj je dobro, mislio je Jared. Vjerojatno je strahovito boli ona zgodna stražnjica što ju je zapazio kad se penjala na konja. Zašto se ne žali? Podbo j e konj a pa su počeli j ahati brže. Lauren je učinila isto kako joj ne bi previše odmaknuo, a nabijanje u njenim bedrima i stražnjici bilo je gotovo neizdržljivo. No, radije bi umrla nego li ovom nadmoćnom, aro111 gantnom, mrskom čovjeku priznala koliko joj je neudobno! Unatoč svom rastućem gnjevu, nije mogla odlijepiti pogled od Jareda. Željela gaje mrziti, ali je to bilo teško obzirom na njegovu privlačnost. Nijedna slika zgodnih zapadnjaka od svih što ih je ikad vidjela nije prikazivala nekoga uzbudljivog poput Jareda Locketta. Iako se svim silama trudila, nije uspijevala zaboraviti kakvo je uzbuđenje u njenom srcu izazvala njegova sinoćnja pojava golih prsiju i razbarušene kose. Užasavala se otvaranja vratiju, ali njegova prijetnja da će ih razvaliti i uzbuniti cijelu kuću nije bila jedini razlog što ga je poslušala. Morala je priznati daje bila radoznala što će se dogoditi kad ih otvori. Dok ju je odmjeravao pogledom, tijelom su joj prolazili drhtaji i izazivali neobične osjećaje. Laureni se učinilo da je i Jared bio uznemiren, ali to ne bi bilo u skladu s njegovim ponašanjem. Sad je objektivno proučavala konja i njegovog jahača. Kretali su se kao da su jedno. Dlaka pastuha, zlatna poput meda, bila je gotovo iste boje kao od sunca izblijedjele dlake na Jaredovim prsima. Iza njih se sunce sve više penjalo, pa su nastavili put lakim galopom. Kad je Lauren pomislila da više neće moći izdržati bolove, Jared je konačno usporio i poveo je s ceste prema rijeci. Zaustavili su konje ispod golemog čempresa.
- Čini mi se daje vrijeme za odmor - rekao je i gipko sjahao. Odveo je konja do vode, a palomino je sagnuo glavu i počeo piti. Lauren je i dalje sjedila na konju. Doista se dobro iskazala u jahanju, ali nije bila sigurna hoće li moći sjahati i uzjahati bez pomoći. Jared se osvrnuo, a zatim se vratio i pružio joj ruke. Jedva je polako prebacila nogu preko sedla i sramežljivo položila ruke na njegova široka ramena. Obuhvatio ju je oko struka i nježno spustio na tlo. Nije ga pogledala, već je držala glavu spuštenu sve dok je nije pustio. Osjetila je njegov topli dah na obrazu. Kobila se odmah priključila Jaredovom konju uz vodu. 112 Jared je izvadio plošku iz svojih bisaga, otvorio je i pružio Laureni. Otpila je nekoliko gutljaja i vratila mu je. - Jesi li gladna? - upitao je. - Jesam, malo. - Nastojala je ne iskriviti lice od bola kad je polako i ukočeno sjela na veliki, ravni kamen. I/vadio je i/ bisaga nekoliko umotanih sendviča i ponudio joj jednog. Jutros sam ih napravio, ali ne mogu jamčiti za njihovu kvalitetu. Dobri su - rekla je Lauren zagrizavši u debeli sendvič od šunke. - Znam kuhati na logorskoj vatri, ali u kuhinji postajem nervozan. Usta su mu se iskrivila u nešto nalik osmijehu. Nikad ranije nije ovako nevezano razgovarala s njim. Budući daje on započeo razgovor, ona gaje svim srcem željela nastaviti. Iako je bio usiljen, predstavljao je nekakav početak. - Volim kuhati. Moji skrbnici u Clavtonu su imali domaćicu i kuharicu koja je despotski vladala kuhinjom, ali mi je ponekad znala dopustiti iskušavanje novih recepata. - Možda će ti Gloria dati da prčkaš po njenoj kuhinji. Ako budeš mogla podnijeti gomilu djece koja će ti se motati oko nogu. - Tko je Gloria? - sa zanimanjem je upitala. - Ona je Rudvjeva supruga. - Vidio je kako se njene obrve opet upitno uzdižu. - Rudy je moj... uh ... on je predradnik na rancu. On i Gloria tamo žive s . . . njegovom majkom. Imaju po jedno dijete svake godine, ili tako nekako. - Nasmiješio se, a Lauren je opazila sitne boriće oko njegovih očiju. Tijekom primanja za njihovo vjenčanje, samo se nekoliko puta iskreno nasmiješio. Tada je izgledao mlađi. - Be .. . - oklijevala je pri izgovaranju tog imena. Zašto bi trebala oklijevati? Ustrajno je nastavila: - Ben mije ispričao da je jedan od vaših vaquerosa Indijanac.
Jared se nasmijao. - Pravi pravcati. Od glave do čizama, koje obično zamijeni mokasinima. Thorn je pripadnik plemena Komanča. Moj otac gaje našao kad su on i nekoliko rendžera upali u jedno selo kako bi spasili bijele zarobljenike. Thorn 113 je bio napola mrtav od rane i od gladi, a oboje ga je moglo stajati života. Progutao je posljednji zalogaj sendviča i otresao sa sebe mrvice kruha. - U svakom slučaju, Ben gaje poveo sa sobom na Kevpoint. Čini mi se da je Thornu bilo oko jedanaest ili dvanaest godina. To se dogodilo davno prije mog rođenja. Otad je stalno na rancu ijedan je od naših najboljih radnika. On i Ben su bili jako vezani. Thorn nas je običavao povesti, Rudvja i mene, u preriju. Učio nas je prikradati se divljači, čitati zvijezde, predviđati vrijeme, takvim stvarima. Lauren je bila zapanjena, ne samo pričom, već time što ju je Jared ispričao. Nikad još nije bio tako govorljiv. - Znači da ste ti i Rudy zajedno odrasli? - upitala je. Pitanje gaje uznemirilo pa je kratko odgovorio: - Da. Pokušala je iznova. - Mislim daje tvoja zemlja prekrasna, Jarede. Doista. - Izrekla je to impulzivno, iz dna duše. Čudno ju je pogledao, a zatim se okrenuo. Stisnuo je oči da mu ne smeta sjaj kasnojutarnjeg sunca dok je pogledom prelazio preko krajolika što ih je okruživao. - Da, prekrasna je. - Nekoliko dugih, tihih minuta se činio opčinjen vidikom, a zatim je naglo ustao, kao da mu je neugodno što je tako otvoreno govorio. - Ako želiš biti sama, možeš ići iza onih stijena tamo. Trebalo joj je nekoliko sekundi da shvati stoje time mislio. Zatim je smeteno spustila glavu i promucala: - Ne, ja ... dobro mije. - U tom slučaju ćeš me ispričati - rekao je s pretjeranom galantnošću. Nadvio se nad nju s karakterističnom drskošću, a ona je porumenjela do korijena kose. Glasno se nasmijao i krenuo obalom rijeke, a mamuze su zveckale o šljunak. Lauren je zamotala ostatak svog sendviča i vratila ga u Jaredove bisage, nakon što se s velikim oprezom približila ogromnom palominu. Iz korica pričvršćenih za stražnju stranu sedla virila je puška. Već je ranije opazila da Jared nosi pištolj. Nikad ranije nije dolazila u doticaj s vatrenim oružjem, pa ju je to užasavalo. Međutim, njenom se suprugu
114 uopće nije činilo neobičnim što mu je oružje nadohvat ruke. Kad se vratio i uhvatio uzde konja, Lauren je primijetila: - Vidjela sam nekoliko stabala iščupanih s korijenjem. Zar netko ovdje raščišćava tercu'/ - Ne, to mo/.e učiniti Rio C 'aballo ako se dovoljno razbjesni. To se dogodilo prije dvije godine. Bila je to jedna od najgorih poplava u novijoj povijesti. Voda je odnijela stabla, stoku, kučc, čak i mostove. - Ali ova rijeka djeluje tako mirno. - Uglavnom i jest takva. Ali ako dovoljno dugo pada kiša i ispuni potoke u brdima, rijeka može postati moćna sila s kojom treba računati. Uzima natrag nešto od onoga stoje dala zemlji.-Bila je to poetska filozofija za obično šutljivog čovjeka. Mehanički ju je podigao na konja. Nije uspjela suzdržati uzdah kad se opet našla u mukotrpnom položaju. Kako bi ga prikrila, upitala je: Kako se zove moj konj? - Zove? Mislim daje vaquerosi zovu Flame zbog njene boje. -A tvoj? - Ovo je Charger - ponosno je rekao tapšući krasnog pastuha po vratu. - Danas se ne ponaša kao obično. Mislim da ga je ... Flame uzbudila. Iskosa je pogledao Laurenu, a ona gaje nagradila jarkim rumenilom svojih obraza. Pogled joj je sam od sebe skrenuo do onog dijela pastuha koji je dokazivao njegovu muškost. Kažu daje velik poput pastuha! Lauren se zagrcnula iznova se sjetivši Eleninih riječi. Jared se gromoglasno nasmijao. - Ne brini, Lauren. On je previše dobro odgojen da bi se popeo na nju na javnom mjestu. Ali čvrsto ću ga zauzdati, za slučaj da ne može odoljeti njenoj privlačnosti. - Kad se prestao smijati, rekao je: - Ovo je krasna životinja, zar ne? Ben mi ga je poklonio kad sam se vratio s Kube. - Laurenina nelagoda je u trenu nestala, a zamijenilo ju je čuđenje. - Borio si se u ratu? - iznenađeno je uzviknula. Kratko je potvrdno klimnuo. Očito nije želio da ga išta podsjeća na rat. Oči su mu postale tvrde i hladne poput ahata. 115 Bilo joj je žao što je pokvarila njegovo dobro raspol o/c nje, te je pogledala na drugu stranu kao da je nešto na oh/.oru strahovito zanima.
Jahali su još sat vremena, a zatim su stigli do vrha jednog brežuljka i zaustavili konje. S druge strane prostirala se zemlja u obliku velike, plitke zdjele, stvarajući nevjerojatni vidik. Poveliko krdo goveda, uglavnom hereforda, paslo je na pašnjaku i kretalo se po plićaku rijeke što je vijugala kroz ravnicu. Nekoliko goveda, čija je kovrčava crvena dlaka predstavljala lijepi kontrast zelenilu pašnjaka, izležavalo se u sjenama cedrova razbacanih po dolini. Lauren je bila tako očarana vidikom da uopće nije čula topot kopita što se približavao njoj i Jaredu dok konji nisu stigli gotovo do njih. Vrisnula je ugledavši desetak jahača, s rupcima preko lica i šeširima natučenim na oči, koji su vitlali pištoljima i puškama vičući na sav glas. Strmoglavo su jurili prema njoj i Jaredu, nagnuti naprijed u sedlima. Prestrašeno se okrenula prema Jaredu i zapanjila se vidjevši kako namješta svoj crveni rubac preko nosa, isto kao i razbojnici. Pokretom hitrijim od njenog oka, izvukao je pušku iz futrole i napeo je. Tada je, podbovši Chargera, odgalopirao prema napadačima uz indijanski poklik od kojeg se ledila krv u žilama. Razbojnici su pucali u zrak i s lakoćom opkolili Jareda. Snažno je nategnuo Chargerove uzde pa se konj propeo i prednjim nogama lamatao po zraku. Za divno čudo, Jared je ostao u sedlu. Laurenino srce je mahnito tuklo od užasa. Zašto ju je Jared napustio? Sigurno nije mislio da sam može pobijediti sve ove odmetnike? Kad ga ubiju, što će učiniti s njom? Flame je uzbuđeno poigravala pod njom. Nije se mogla usredotočiti na obuzdavanje konja jer je svu njenu pozornost zaokupljala drama što se odvijala pred njenim očima. Jared je kliznuo s Chargera, a vođa bande je podjednako 116 skladnim pokretom sišao sa svog konja. Drugi su ostali na konjima stvorivši čvrsti krug oko svog vođe i Jareda koji su stajali jedan nasuprot drugome i napeto se gledali. Svuda je vladala grobna tišina. Lauren je s u/.asom shvatila tla ee Jared i odmetnik imati dvoboj pištoljima. Muškarci su stajali na nekoliko koraka udaljenosti, raširenih nogu, ruku uz tijelo, napetih mišića. Bili su jako slični po građi i visini. Zurili su jedan u drugoga iznad svojih rubaca. Lauren je zaustavila dah. Pokrenuli su se brzinom munje, pištolji su eksplodirali istodobno prekinuvši tišinu, a pucanj je odjekivao od okolnih brda.
10. Poglavlje Ili je nenadani prasak pištolja prestrašio Flame, ili je Lauren uslijed šoka koljenom podbola konja. Flame je poskočila i jurnula preko pašnjaka potpuno van kontrole. Lauren se previše uplašila da bi vrisnula. Samo ju je nagon za samoodržanjem natjerao da se čvrsto drži za sedlo dok je pod njom letjelo tlo. Topotu Flameinih kopita pridružio se još jedan, ali Lauren se nije okretala od straha da ne padne, a još se više bojala koga će vidjeti iza sebe. Iz kuta očiju ugledala je bljesak svijetle grive, a samo par sekundi kasnije osjetila je kako ju je netko željeznom rukom zgrabio oko struka i povukao iz sedla. Kobila je pojurila dalje. Laurenine noge su mlatarale po zraku, kao da pripadaju nekoj lutki, dok ju je netko podizao uz slabine konja. Čvrsto je zatvorila oči. Obuhvatila je rukama struk čovjeka u sedlu koji ju je podigao i posjeo ispred sebe. Činilo joj se da je prošla cijela vječnost prije no što su počeli usporavati, a potom su se posve zaustavili. Čula je žestoko lupanje srca u prsima uz koja je prislonila lice. Lauren je podigla glavu i zagledala se u oči iznad crvenog rupca. 117 118 - Lauren? Prepoznala je glas i opet se oslonila na Jareda osjetivši olakšanje sto su oboje još uvijek živi. Čvršće ju je privukao k sebi. Zadovoljno je sklopila oči i pustila svoju glavu da počiva na njegovim prsima, /vuk približavanja konja poremetio je njeno spokojstvo. Zaboravila je njihove napadače! Je li s njom sve u redu, Jarede? Jest, mislim. Samo je malo potresena. Jaredov umirujući glas odjekivao je u njenoj glavi. - Lauren tiho je ponovio. Nevoljko je otvorila oči i podigla glavu. Jared je maknuo rubac i pogledao je. Zar je to briga na njegovom licu? Charger je nestrpljivo zabacio grivu i izvukao je iz hipnotiziranog stanja u koje ju je dovela ova neplanirana bliskost s Jaredom. Pogledala je drugog jahača. Crte lica bile su vrlo slične Jaredovima, samo što je on imao tamniju put i kosu. On je također spustio rubac s lica te joj se simpatično smiješio. Sramežljivo je prešla pogledom po polukrugu vcu/uemsa koji su ih okružili. Uopće nisu djelovali zlonamjerno, već samo radoznalo i pomalo zabrinuto.
- Lauren, ovo je Rudy Mendez, a ono su vaquerosi Key-pointa, barem neki od njih. Jesmo li te prestrašili? - začudila ju je Jaredova nježnost. Tupojeklimnula; zatim je, sjetivši se dvoboja, rekla: -Ali ja sam vas vidjela kako pucate jedan u drugoga. - Usne su joj drhtale. Rudy se nasmijao, a bijeli zubi bljesnuli su na njegovom tamnom licu. - Ponekad mislim da bi Jareda trebalo upucati, ali nastojimo promašiti kad se samo zabavljamo. - Namignuo joj je. - Rudy Mendez vam stoji na usluzi, gospođo Lockett. Dobro došli na Kevpoint. Jared vas je trebao upozoriti na naše grube igre. Naš odbor za dobrodošlicu je danas bio pretjerano gorljiv. Možete li nam oprostiti? Njegov je smiješak bio tako ljubazan da se Lauren drhtavo osmjehnula i promrmljala: - Mogu. Žao mije što sam izazvala takvu gužvu. Odjednom je postala svjesna svog užasnog 119 izgleda. Šešir joj se strgnuo s glave i sad je bio nerdje na njenim ramenima. Čvrsta pletenica se rasplela, a pramenovi kose su joj padali preko lica. Najgore od svega, sjedila je u Jaredovom krilu na vrlo nepristojan način, obgrljena njegovim snažnim rukama. Kad je shvatila da se njene ruke još uvijek nalaze oko njegovog struka, smjesta ih je povukla. $ No nije računala na to da će Charger izabrati upravo taj trenutak za nestrpljivo propinjanje. Zamalo je nečasno zbačena s konja. Očajnički je tražila nešto za što bi se mogla uhvatiti, a njeni su se prsti stegnuli oko čvrstog nabreknuća između Jaredovih nogu. Njegov joj je uzvik odjeknuo u uhu, a potom je nesigurno prosiktao: - Zaboga, nemoj to raditi. Stavi mi ruke oko struka i drži ih tamo. - Poslušala ga je. Srećom, Charger se nastavio poigravati pa nitko nije vidio kakvu je glupost učinila. Kratkim trzajem zgloba, Jared je smirio konja. Nije bio svjestan glupavog izraza na svom licu što su ga svi vrlo jasno mogli vidjeti. Vaquerosi i Rudy su besramno zurili u Jaredovu mladu suprugu. Bila je tako lijepa! Kad se na rancu pročulo da se njihov Jared na brzinu ženi djevojkom s Istoka, bilo je nekih ne baš laskavih nagađanja o njoj. Sad im je postalo jasno zašto je njihov gazda toliko žurio. Lauren se sve nelagodnije osjećala pod njihovim pogledima, a Rudy je to opazio. - Zar nitko nema nikakva posla? -upitao je vaquerose. Shvatili su njegovu poruku, jedan po jedan pozdravili Laurenu dotaknuvši šešir, okrenuli konje i vratili se prema stadu. - Dovest ću vašeg konja, gospođo Lockett.
- Nemoj, Rudy - rekao je Jared. - Ovako ćemo prijeći ostatak puta. Kobila već vjerojatno jede svoju drugu vreću zobi. - Nema problema, Jarede - Rudy gaje zadirkivao. Bilo mu je jasno da se Jaredu više sviđa ovakva situacija. Vaquerosi su im zviždali i dovikivali kad je Jared usmjerio konja preko pašnjaka. - Prokletstvo - Jared je promrmljao tik uz njeno uho. O, Bože, zastenjao je u sebi kad je ona pomaknula svoje bokove tražeći udobniji položaj. 120 Rudy je jahao uz njih te je vidio kako se Lauren odmaknula od Jaredovih prsi ju. Činilo se da je njegove ruke ne žele pustiti, ali je Rudy vidio kako mu se mišici polako opuštaju. Činilo se da između ovo dvoji- postoji opipljiva napetost. Jared je proklinjao I aurenu Ilolbrook kad je došao na Kevpoint nakon Henovog |)ogreba. Vrijeđao je njeno naslijeđe, intcligriu -iju i moral. Rudy gaje tada zadirkivao u vezi nje, ali ga je Jared, na njegovo iznenađenje, obavijestio da djevojku nije čak ni vidio. - ()đakle onda znaš daje tako loša? Uostalom, nisi li rekao da si otišao u Austin po nju. - Jesam! - Jared je ljutilo uzviknuo. - Ali ja ... oh, dovraga. Prestani zapitkivati, hoćeš li? Rudy je znao da mu je pametnije ne ustrajati. Jedva tjedan dana kasnije, Pepe je stigao na ranč s robom i vijestima o Jaredovom vjenčanju s djevojkom za koju je tvrdio daje nikad nije vidio, i čak ju je nazivao 'prefriganom malom droljicom1. Dakle, pomislio je Rudy, sad ju je vidio. Gloria i mama su bile oduševljene brakom, pa je Rudy zadržao za sebe svoje sumnje o njegovoj budućnosti. Ako Jared ima imalo pameti, u stoje Rudy ponekad sumnjao, čuvat će ovu ženu kao oči u glavi. Predivna je, i prava dama, a prema izmučenom izrazu Jaredovog lica, jasno je da nije ravnodušan prema njezinim čarima. Nasmijao se u sebi. Bravo, Lauren. Glasno je rekao: - Gloria, moja žena, jedva čeka da vas upozna, gospođo Lockett. Više je uzbuđena nego djeca. - Molim vas, zovite me Lauren. Koliko imate djece, gospodine Mendez?
- Zovem se Rudy. - Široko se nasmiješio. - Dakle, da vidimo - rekao je i stao na prste šutke nabrajati imena. - Jarede, pomozi mi. Ima li ih šest ili sedam? Jared je prezirno otpuhnuo: - Mislim da ih je bilo šest kad sam otišao, a sedmo je bilo na putu. Jasno, ako je Gloria ranije rodila, siguran sam da ste već počeli raditi na osmom. - Nemoj biti nepristojan pred svojom suprugom - izgrdio ga je Rudy, ali su mu oči zablistale. Izgledao je nekoliko 121 godina stariji od Jareda, a na njemu je bilo nečeg po/nalog. Lauren je nastojala dokučiti što je to, a onda je ugledala kuću. Bila je velika i široka, prizemnica od sadrenih blokova pokrivena sindrom. Četiri stupa od cedrovine podupirala su krov iznad širokog trijema što se protezao cijelom širinom kuće. Bilo je nekoliko sporednih zgrada izgrađenih od istih materijala. Čvrsti korali bili su raspoređeni između zgrada. Nasmijana djeca igrala su se po dvorištu, jedinom mjestu gdje je rasla trava. Dva konja su ušla u dvorište i zaustavila se ispred motke za privezivanje. Rudy je sjahao. Jared i Lauren se na trenutak nisu micali, a zatim je Jared pogledao u nju i blago rekao: - Prestrašila si se. Žao mije. Njegovo je lice bilo vrlo blizu njezinoga. Nije mogla odgonetnuti njegov izraz, ali mu je glas bio posve drukčiji od prijašnjeg, te je ona stajala kao začarana. Osjećaji su je stegli u grlu, ali je uspjela izgovoriti: - Sve je u redu. Oporavila sam se. - Opet je opazila brzo podizanje kutova njegovih usana što bi se moglo držati osmijehom. Rukom ju je čvrsto uhvatio oko struka i polako spustio na zemlju. Dok ju je spuštao, ruka mu je kliznula od njenog struka do pazuha. Lagano je prstima dotaknuo njenu dojku. Oboje su uzdrhtali od tog dodira. Lauren je pokušala doći k sebi poravnavanjem svoje odjeće. Jared je skočio s konja kao daje ljutit. Rudy je sve vidio i uočio njihove reakcije, a zatim je uhvatio Jaredov pogled i vragolasto mu namignuo. Jared ga je bijesno pogledao. Ulazna vrata glavne zgrade su se naglo otvorila, a Gloria je pohrlila prema njima. Djeca su ugledala svog oca i Jareda pa su pojurila k njima, hvatala ih oko nogu, gurajući se i nadmećući se za njihovu pozornost. - Lauren, Lauren, dobro nam došla. Ja sam Gloria.
Nesputana Gloria je zgrabila Laurenu u topli zagrljaj. Lauren se nasmijala izljevu osjećaja Meksikanke. Bila je starija od Laurene i vrlo zgodna, iako nije posjedovala Eleninu klasičnu ljepotu. Njena maslinasta put sjala je od zdravlja i sreće, a isto se moglo vidjeti i u njenim tamnim očima. Poput 122 Elene, očekivala je dijete, ali radostan događaj nije trebao uslijediti tako skoro. Imala je na sebi tamnu suknju i široku, dobro skrojenu blu/u koja jr prikrivala njen poveći trbuh. Blistava crna kosa bila \c razdijeljena po sredini i stegnuta u punetu na zatiljku. I hala vam, (ilmia. Drago mi je što sam ovdje. Nadam se da vam nas dolazak nije stvarao poteškoće. Ne, ne. Osim toga, ovo je Jaredov dom. Samo se radujem sto }c vucibatina napokon dovela sa sobom suprugu. Godinama i\a već nagovaram na ženidbu. Sad mije drago stoje čekao. Kladim se da je i njemu drago. - Nasmijala se i uštipnula Jareda za oba obraza. Morala se uspeti na prste da bi ga dohvatila. Sagnuo se i glasno je poljubio u usta obuhvativši je rukama oko struka. - Kad bi te Rudy na trenutak pustio iz kreveta, nas dvoje bismo zajedno pobjegli, zar ne, Gloria? - Čvrsto ju je zagrlio i lupnuo po stražnjici. Odgurnula gaje pretvarajući se daje ljutita. - Ti! Ovdje si sa svojom mladom, a grliš debelu, trudnu ženu! Sram te bilo, Jarede Lockettu. - Srdačno mu se nasmiješila. Takva prisnost je zaprepastila Laurenu, no kad bolje promisli, stoje u njihovom načinu života nije šokiralo? Rudy je okupio djecu ispred nje. - Lauren, smijem li vam predstaviti Jamesa, Johna, Mariju, Annu i Lucy. Tko nedostaje? - upitao je. Jedan od dječaka je zacvrkutao: - Consuelo. Ona je malena. U kući je i sada spava - objasnio je Laureni. - Djeco, ovo je Jaredova supruga, Lauren. Lauren je promatrala lica okrenuta prema njoj i srela pet upornih, radoznalih pogleda. Jedna od djevojčica, petogodišnja Anna, sa strahopoštovanjem je šapnula: - Ti si jako lijepa. Lauren se nasmiješila. Sagnuvši se do djeteta, ljubazno je rekla: - Ja sam to isto htjela reći tebi.
- Ručak je gotov. Dođite unutra. - Gloria je uzela Laurenu za ruku i požurivala je prema kući. Lauren se trzala sa svakim korakom jer su je boljeli mišići bedara i stražnjice. Ušli su u veliku prostoriju što se protezala cijelom širinom 123 kuće. Najednom kraju je bio kameni zid s kaminom dovol jno velikim da u njemu može stajati čovjek. Na drugom kraju bio je prostor za blagovanje s velikim stolom, komodom i ormarom za porculan. U sredini se nalazio udobni dnevni boravak odakle je zračila aura topline i dobrodošlice. Tu je bilo nekoliko velikih kauča, udobnih naslonjača i počivaljki, raznobojnih prostirača razbacanih po popločanom podu, slika što su prikazivale zapadnjačku kulturu, polica ispunjenih knjigama i pisaći stol s pomičnim poklopcem. Laureni se sve to jako svidjelo. Iz velike sobe izlazila su dva hodnika, a ona je pretpostavila da vode u spavaće sobe. Znala je da vrata u dnu prostora za blagovanje moraju voditi u kuhinju. Gloria se ozarila kad je Lauren izrazila svoje pohvale na račun uređenja prostorije. - Odvest ću vas do Jaredove sobe. Pokušala sam je malo urediti i unijeti nešto ženstveno. Znate kako pusto može izgledati soba neženje. Lauren nije imala pojma kako izgleda muška soba. Probli-jedjela je začuvši riječi "Jaredova soba". Pošle su hodnikom, a Gloria je otvorila vrata velike spavaće sobe sa širokim prozorima s kojih je pucao pogled na valovite brežuljke i rijeku u daljini. Bilo je veličanstveno. Namještaj se sastojao od komode s ladicama na kojoj se nalazilo malo zrcalo za brijanje, velikog naslonjača i počivalj-ke, te ormara što gaje Gloria otvorila kako bi joj pokazala da je odgurnula svu Jaredovu odjeću na jednu stranu. Jaredova odjeća! Veliki bračni krevet dominirao je sobom. Do njega je stajao mali stol. - Ovo sam donijela ovamo radi vas, Lauren - rekla je Gloria. - Jedino sam to uspjela pronaći u spremištu. - Pokazala je na mali toaletni stolić sa zdjelom za pranje i vrčem za vodu. Zrcalo je bilo valovito i zamagljeno. - Pepe će izabrati nešto drugo za vas i donijeti ovamo kad sljedeći put dođe. - Laureni-nu smetenost shvatila je kao negodovanje. - Hoće li tako biti dobro? - nesigurno je upitala. 124
-Ne!... Hoću reći, da. Sve je prekrasno, Gloria. Puno ste se namučili radi mene, i ja to cijenim više no što mislite, ali... -Glas joj je zamro jer nije znala što bi dalje rekla. Bespomoćno je pogledala prema svom muzu. On i Rudy su stajali na vratima. Jared je izgledao podjednako uznemireno. Rudy se oslonio na dovratak prekriživši ruke i noge. Neizmjerno se zabavljao. Oči su mu nestašno blistale kad je pogledao Jareda i rekao: - Gloria i ja ćemo vas ostaviti da sperete prašinu od puta. Zatim ćemo jesti. Sigurno ste jako gladni, ali ne morate uopće žuriti. - Ja ... ovaj ... mislim da ću izaći do nastambe za momke i pozdraviti se s njima. Tamo ću se oprati. - Prije nego se itko uspio pobuniti, Jared je izjurio iz sobe ostavivši za sobom jako začuđenu Gloriju, malo iznenađenog Rudvja i Laurenu koja je odahnula od olakšanja. Prokletstvo! Jared je psovao dok je prelazio dvorište. Uopće nije razmišljao o spavaćim sobama na rancu. Rudy i njegova obitelj upotrebljavali su sve vražje sobe osim njegove. Volio je svoju sobu. Nije se želio odreći te sobe, ali nikako nije mogao zatražiti od romantične Glorije da njegovu suprugu preseli drugamo. Još mu je više živce uništavala pomisao da bi trebao provesti noć u istoj sobi s Laurenom. Zarekao se da je neće dotaknuti. No, trebao bi biti slijepi, slabašni, devedesetogodišnji fratar da bi uspio provesti noć u tako intimnom okruženju s Laurenom, a ne ... Morat će nešto smisliti. Brzo. Kad se na brzinu dotjerala, Lauren je pošla u veliku prostoriju na ručak. Za velikim stolom je sama sjedila jedna žena. Bila je vrlo lijepa i meksičkog podrijetla, a Laurenu je zadivilo njezino držanje. Držala se uspravno i ponosno, a ipak spokojno. Bila je sitna i nježne građe. Imala je crnu kosu prošaranu sjedinama, stegnutu na zatiljku u blistavu punđu. Imala je na sebi crnu haljinu s visokim ovratnikom. Njenu strogost nije ublažavao nikakav nakit ili štogod slično. Lice joj je bilo savršeno. Tanke, dobro oblikovane obrve uokvirivale su 125 tamne, tužne oči. Imala je ravan i pravilan nos. Iznad nje/ne brade nalazila su se dobro oblikovana usta. Iskreno se nasmiješila Laureni koja se plaho zaputila prema njoj. Lauren Holbrook Lockett. Ja sam Maria Mendez. Dobro došli na Kevpoint.
- Sehora Mendez, veliko mi je zadovoljstvo što sam vas upoznala. Vi ste Rudvjeva majka? - Da - odsutno je odgovorila proučavajući Laurenino lice. -Doista ste onako lijepi kako vas je opisao. Iznad svega je želio da dođete ovamo. Mislim daje dobro učinio. - Mislite na Bena? - Lauren se zbunjeno pitala odakle ova žena zna tako puno o Benovim planovima. Klimnula je. - Ispričao mije sve o vama kad sam ga zadnji put vidjela. Činilo se da je htjela još nešto reći kad je ušao Jared s Mendezovim potomcima ispod obje ruke i na ramenima. Onaj na vrhu se grčevito držao za Jaredovu kosu. Svi su se smijali i vikali, a ostala djeca su utrčala za njima u kuću. - Učini to i meni, Jarede! - Ne, meni. - Molim te, Jarede, ja sam na redu. Gloria je ušla kroz vrata što su vodila u kuhinju i pljesnula rukama. Ostavite Jareda na miru. Tek je stigao. Kasnije će biti dovoljno vremena za igru. Dođite za stol, i bolje da ne vidim prljave ruke. Djeca su se nevoljko odmaknula od Jareda i zauzela svoja mjesta za stolom. Jared je prošao prstima kroz razbarušenu kosu i zavukao krajeve košulje u hlače. Laureni nikad ne bi palo na pamet da bi Jared mogao uživati u igri s djecom, ali on se vedro smijao dok je poravnavao pamučnu košulju na prsima. Kad je uvukao trbuh kako bi složio svoju odjeću, Laurenin pogled je skrenuo nadolje. Pokušala je progutati sve poznatije stezanje u grlu. Jared je naglo podigao glavu i uhvatio njen pogled, kao da ga je glasno pozvala. Ponovno je uplela kosu u pletenicu. Skinula je jaknu, rukavice i šešir. Košulja joj se priljubila uz 126 dojke te su izgledale mekše i poželjnije no ikad. Tijesna suknja-hlače posebno je dovodila do izražaja njenu ženstvenost. Jared je obrisao svoje oznojene dlanove o bokove i skrenuo pogled s fascinantnog mjesta na kojem su se sastajale nogavice njrtie suknjo. Dok se kretao sobom, proklinjao je svoju tjelesnu slabost. Oci su mu zablistale kad je za stolom ugledao Mariju Memle/, a u njima se pojavio izraz nježnosti kakvog Lauren još m je vidjela. -
Maria, kako si? - Obišao je oko stola i toplo zagrlio stariju ženu. Oliviji se nikad nije obratio s toliko ljubavi. - Jarede, upravo sam upoznala Lauren u, i mislim da je vrlo lijepa. Jared je hitro pogledao Laurenu i tiho promrmljao: - Da ... pa, hvala ti. Ušao je Rudy, a Gloria je iz kuhinje iznijela posljednji pladanj i položila ga na stol. Počeli su jesti. Za stolom je vladala buka i zbrka, ali je Lauren neizmjerno uživala jer se ovo uvelike razlikovalo od usamljenih ručkova u kuci njenog oca, od dosadnih večera u domu Pratherovih, kao i od Šutljivih, napetih obroka za Olivijinim stolom. Svi su govorili, pričajući oj ako važnim ili posve nevažnim stvarima. Rudy im je ispričao o događaju s "odmetnicima". Dok su se djeca smijala Laureninoj pogreški, Gloria i Maria su korile muškarce zbog lakomislenosti. Za stolom je vladala gužva, usprkos njegovoj dužini, a Gloria je Laurenu i Jareda smjestila jedno uz drugo. Neprestano su se doticali laktovima dok su podizali jedaći pribor ili čaše. Nekoliko puta su im se ispod stola dodirnula koljena ili bedra. Ako je netko i zamijetio kako su dvije vilice zastale u zraku na pola puta do iznenađeno otvorenih usta, ništa nije rekao. Rudy je zamijetio, i svaki put se tiho nasmijao. Bilo mu je jasno kakvu borbu vode. Bit će zanimljivo to promatrati -pad Jareda Velikog - pred sićušnom djevojkom koja mu je jedva dosezala do ramena. 127 Kad je obrok završio, muškarci su otišli kako bi se posve 1111 beskrajnom poslu upravljanja rancem. Lauren ih je promatt ala dok su rame uz rame hodali prema jednom od korala. Bili su gotovo jednako odjeveni, a hodali su istim skladnim kretnjama. Obojica su imali široka ramena, uske bokove i dugačke, vitke noge. Obojica su navukli kaubojske hlače od semiša i kožnate rukavice. - S leđa izgledaju jednako - glasno je razmišljala Lauren. Gloria je stajala iza nje. - Da, mislim da bi svatko pogodio da su braća. Lauren je naglo okrenula glavu i zaprepašteno pogledala Gloriju. Braća? - dahnula je. Gloria se smela. - Pa, da. Mislila sam da znate da vam je Rudy šurjak. - Čudilo ju je što Jared nije svojoj supruzi ispričao 0 njihovoj rodbinskoj vezi.
- Gospođa Mendez i ... - šapnula je Lauren, ali joj još uvijek nije sve bilo posve jasno. - Maria i Ben - Gloria je dovršila umjesto nje. Na Laurenino zaprepaštenje, Gloria je odgovorila hladnim izrazom lica i rekla: Nemojte im previše oštro suditi. Jako su se voljeli. Maria je ovdje živjela s Benom gotovo četrdeset godina. - Ali ... ali Olivia je bila njegova supruga - slabašno je protestirala Lauren. Ben je živio u preljubu? Njezin Ben? - Živjeli ste u Olivijinoj kući - govorila je Gloria. - Znate kakva je ona žena. Upropaštavala je Benu život još od trenutka kad ju je doveo ovamo iz New Orleansa. Uporno je željela živjeti u Coronadu i nije htjela imati nikakve veze s Key-pointom. Preuzela je odgovornost za banku. Maria je kćerka jednog od prvih vaquerosa koje je Ben unajmio da mu pomažu u vođenju ranca. Zaljubio se u nju na prvi pogled; i ona u njega. Da. Lauren je mogla shvatiti kako se to dogodilo. Nježna, spokojna Maria i snažan, muževan Ben. Dopunjavali su jedno drugo. On je njoj pružio ljubav i zaštitu, a ona njemu udobnost 1 sina. Sreća. Tamo gdje su je uspjeli naći. Zar je to bilo loše? Prije nekoliko tjedana Laurenu bi užasnulo daje čula o takvom ponašanju, međutim, danas nekako . . . 128 Zar će ova zemlja uništiti i njena uvjerenja? - Između dva sina Bena Loeketta vlada velika ljubav - rekla je Gloria pogledavši kroz prozor u dva brata koji su se udaljavali na konjima. Rudy prihvaća činjenicu da ne može nositi obiteljsko inu- i da nije zakoniti nasljednik. Ben gaje volio i on je to znao. U Benovoj oporuci je jasno naznačeno da će, sve dok post oj i Kevpoint, sinovi Rudolfa Mendeza biti ravno-pravni partneri sinovima Jareda Loeketta. - Žalosno je to, zar ne? - nastavila je, a Lauren je šutjela promatrajući kako dva muškarca nestaju na obzoru. - Maria čak nije mogla poći na Benov pogreb. Kao ni njegov prvoro-đeni sin. No, Ben je došao na ranč samo nekoliko dana prije svoje smrti. Pričao je o vama, Lauren, i obećao da će vas dovesti k nama što prije bude mogao. To je bila zadnja noć što ju je proveo s Marijom. Nadam se da su cijele noći vodili ljubav. Nije ga bilo više od mjesec dana, a koliko ja poznajem starog Bena, upravo su to i učinili.
- Ja ... sigurno jesu - rekla je Lauren porumenjevši. Gloria je njenu spuštenu glavu shvatila kao znak umora. - Trebali ste prekinuti moje brbljanje. Vjerojatno ste umorni. Zašto malo ne prilegnete? - Doista sam pomalo umorna - priznala je Lauren. - Ali vam zahvaljujem što ste mi razjasnili okolnosti. Sad bolje razumijem neke stvari. - Glorijin izraz lica se ublažio. Nagnula se naprijed i lagano poljubila Laurenu u obraz. Lauren je otišla u spavaću sobu koja je pripadala Jaredu. Odista mu je pripadala. Svugdje su se nazirali tragovi njegovog vlasništva. Dok se kretala sobom, Lauren je osjećala njegovu nazočnost kao nešto opipljivo. Polako se razodijevala, a gotovo joj se činilo da se svlači pred njim. Ispružila se na krevetu uz vrlo neobičan osjećaj daje i Jared tu. Prešla je rukom preko teškog pokrivača i pitala se koliko noći je on baš tu ležao. To je bila uznemirujuća pomisao. Oči su joj se sklopile pa je zapala u dubok san, zamišljajući daje on promatra. 11. POGLAVLJE Lauren se okupala prije večere. Gloria joj je objasnila daje Ben prije nekoliko godina uveo vodu u kuću pa su kuhinja i dvije kupaonice imale tekuću vodu. Međutim, nije bilo grijača za vodu. U kutu svake kupaonice nalazila se mala grijalica na žeravicu na kojoj je stalno bio bakreni kotao pun vrele vode. - Jedino je pravilo - Gloria je rekla smiješeći se - da moraš napuniti kotao kad ga isprazniš. Tako će i onaj tko dođe iza tebe imati tople vode. O, i Jared me je zamolio da ti dam ovo - dodala je pruživši Laureni smeđu bočicu. - Što je to? - upitala je Lauren. - Ljekovito ulje - odgovorila je Gloria zabavljajući se. Pepe je stigao nešto ranije i ostavio njenu prtljagu u spavaćoj sobi. Jaredove torbe su stajale kraj njezinih. Opazila je da je jedna od njih otvorena. Što će učiniti ako je večeras bude slijedio u sobu? Očito je da obitelj Mendez to od njega očekuje. Umirila je svoje živce i pošla u blagovaonicu. Sve je bilo vrlo tiho, što je bilo neobično i posve drukčije od podnevnog obroka. Stol je bio rasvijetljen svijećama i 129 130
postavljen porculanom i kristalom, umjesto običnog posuđa kakvo su imali ranije. - Gdje su djeca? - pitala je I ,auren kad je unijela poslužavnik prepun zdjela s jelom. -Okupana i u krevetu uzdahnula je (iloria. -Mirna večera je jedini luksuz sto si ga Rudy i ja možemo priuštiti. Jarce I i Rudy su ušli s trijema gdje su na miru uživali u čašici viski |a. Jarcdje ugasio tanku cigaru u najbližoj pepeljari. Okupao se, počešljao i stavio čistu košulju. vSigurno ju je izvadio iz torbe dok je ona bila u kupaonici. Rudy je pošao prema Gloriji, zagrlio je i poljubio sa strašću koja je zapanjila Laurenu. Tiho su mrmljali jedno drugome u uho, posve zaboravivši daje u sobi još dvoje ljudi. Jared je gledao kroz prozor zavukavši palčeve za pojas svojih tijesnih hlača. Lauren je zbunjeno stajala nasred sobe i nervozno vrtjela broš na svojim prsima. Vidjevši kako se Gloria i Rudy vole, i ona je poželjela biti tako bliska s Jaredom. Nešto u njoj gaje željelo pozvati, prići mu. Upravo je htjela koraknuti prema njemu kad je ušla Maria i rekla: Stoje ovo? Mladenci se ponašaju poput stranaca, a stari bračni par se ljubi poput golubića! - Baš sam to i ja htio spomenuti. - Rudy je prišao Laureni i uzeo obje njene ruke u svoje. - Ako vas onaj vaš bijedni suprug neće poljubiti, onda ću to učiniti ja. Dobro došla, Lauren, u našu obitelj. - Lagano ju je poljubio u oba obraza. Zavladala je napeta tišina puna iščekivanja. Međutim, Jared je izgledao kao da to uopće na njega ne djeluje. Uputio se prema stolu. Kratko klimnuvši glavom ponudio je Laureni stolicu što ju je pridržavao za nju. Uputila se prema njoj zažarenih obraza. Ostali su je slijedili, neuobičajeno tihi. Razgovor je glatko tekao; članovi obitelji Mendez su mogli o svemu otvoreno govoriti. Neke teme su u Laurene izazivale nelagodu. Kastracija, žigosanje, uzgoj. Sybil bi se mjesec dana rušila u nesvijest kad bi sve to slušala. Lauren i Gloria su oprale suđe. Gloria je odlučno odbila Marijinu pomoć, ali je krišom Laureni povjerila da bi voljela 131
kad bi imala nekoga tko bi joj pomogao u vođenju velikog kućanstva, kao i s djecom. Kad su se pridružile muškarcima i Mariji u velikom dnevnom boravku, Lauren je sa zadovoljstvom opazila da Jared ne pije. S lica mu je nestao izraz neprijateljske drskosti što ga je obično nosio poput štita. Djelovao je opušteno i ... da, sretno. Bio je posve drugačija osoba od one koja je živjela u velikoj, ali hladnoj kući u Coronadu. Lijeno se izvalio u naslonjaču ispruživši duge noge ispred sebe. Prelazila je pogledom preko njih, isto onako kao kad ga je prvi put vidjela, u stražnjem dijelu teretnih kola. Još uvijek ju je intrigirala izbočina na njegovim preponama. Brzo je pogledala na drugu stranu. Gloria je sjela na kauč kraj Marije i otpočela priču o jednoj od dječjih ludorija. Muškarci su razgovarali o poslovima na rancu. Prepuštena sama sebi, Lauren se zaputila do jedne police s knjigama. Izvadila je naočale iz džepa na suknji i stavila ih na nos. Nagnula se i stala proučavati njen sadržaj. Pronašla je nekoliko zanimljivih svezaka, uzela ih i smjestila se u naslonjaču ispod svjetiljke. Uskoro se posve zadubila u knjigu što je opisivala način života Komanča, onako kako ga je doživio jedan teksaški rendžer. Krajičkom okaje opazila kako Rudy ustaje i odlazi prema kuhinji upitavši želi li još netko kave. Pročitala je još nekoliko stranica, a zatim je, na iznenadni poriv, podigla pogled iznad okvira svojih naočala. Trgnula se shvativši daje Jared netremice promatra kroz plavičasti dim svoje cigare. Na licu mu nije bio uobičajeno hladni, nesmiljeni izraz. Gledao ju je gotovo nježno, a na usnama mu je lebdio jedva zamjetljiv osmijeh. Pogled mu je skrenuo na njenu ruku kojom je odsutno gladila sat. Zašto su ti vitki prsti uvijek prčkali oko tog sata? Kakvo je značenje imao za nju? Shvatio je da zapravo vrlo malo znao njoj. Kad ju je danas držao uza se na konju, morao je upotrijebiti svu snagu svoje volje kako je ne bi poljubio u zatiljak gdje je 132 ležalo nekoliko uvojaka crne kose. Mogao bi jahati stotinama kilometara s njom u krilu. Kako je bila slatka agonija svaki put kad bi se njeno tijelo sudaralo s njegovim. Jasno se sjećao kratkog dodira njene dojke. Uvjerio je sebe da to nije učinio namjerno. Slučajno se dogodilo. No njegova je radoznalost bila
donekle zadovoljena kad je pod dlanom osjetio čvrstu punoću. Kad bi samo mogao vidjeti . . . Jared se ukočio kad je shvatio kamo vode njegove misli. Sjeti se kako je dospjela ovamo, upozoravao je sam sebe. Ona nije nedužni, slabašni cvijetakkakvim se čini s tim smiješnim naočalama. Ona je lukava mala drolja. Potrebno mi je malo valjanja po sijenu s nekom kurvom. Uz par željnih, raširenih bedara brzo ću zaboraviti na ovu propovjedili kovu malu. Lauren je primijetila kako je s njegovog lica nestao blagi izraz. Malodušno je odložila knjigu i skinula naočale. - Laka vam noć, svima. - Maria je ustala kad se Rudy vratio u sobu noseći šalicu kave. - Idem u krevet i ostavljam vas, mlade ljude, same. Lauren - prišla je i zaustavila se ispred mlade žene obuhvativši njeno lice nježnim rukama - tako mi je drago što ste s nama. Ben bi uživao da je ovdje. Zapravo, vjerujem da je tu negdje. - Poljubila je Laurenu u obraz i polako se uputila hodnikom. - Nikad neće preboljeti njegovu smrt - tiho je rekao Rudy kad se vitki lik izgubio iz vida. - Neće - uzdahnula je Gloria. -1 ja idem leći - rekla je, ustala i prišla Rudvjevom naslonjaču. Oslonila se na naslone za ruke i tako mu omogućila pogled na svoje bujne dojke što ih je jedva obuzdavala njena bluza. Poljubili su se dugotrajnim, strastvenim poljupcem, a on je nježno položio ruke na njen krupni struk. - Ugrij mi moje mjesto. Doći ću za nekoliko minuta - rekao je kad se konačno odmaknula. - Nemoj dugo zadržavati Jareda. Nisi valjda zaboravio da je ovo njegov medeni mjesec - zadirkivala je Gloria i zakolutala očima prema Jaredu. Nelagodno se promeškoljio na stolici. - Ne brini, Gloria. Idem igrati poker u nastambu za momke. Neki od njih su me 133 pozvali, a znaš da to ponekad potraje cijelu noć. - Pokušat > |c svom glasu dati šaljiv prizvuk, ali nije uspio. - Poker! - prasnula je Gloria. - Kako za ime ... - OStar Rudvjev pogled ju je zaustavio. Pogledala je Laurenu koja je ukočeno stajala u sjenama uz vrata. - Lauren, pobrinut ću se oko vašeg smještaja za noć -suosjećajno je rekla Gloria.
- Laku noć, moje dame - blago je rekao Rudy. - Laku noć, Rudy. Laku noć, Jarede - promuklo je šapnula Lauren. - Laku noć, Lauren - ravnodušno je rekao Jared proučavajući nokat. Gloria je svom šurjaku dobacila ubojiti pogled, a potom je pošla s Laurenom niz hodnik. Lauren se nekoliko sati nemirno bacala po širokom krevetu. Čula je kad je Rudy ušao u sobu s druge strane hodnika i Glorijino mrmljanje dobrodošlice dok je zatvarao vrata za sobom. To je bilo prilično davno, a kuća je bila obavijena tišinom. Mjesec je sjao i obasjavao sobu nadzemaljskim sjajem. Trgnula se začuvši tihe korake kako se približavaju vratima sobe. Okrenula se na drugu stranu kreveta i pretvarala se da spava kad su se otvorila vrata. Cijelo joj se tijelo ukočilo kad je Jared ušao u sobu. Podigao je jednu od torbi što su stajale nasred sobe, znala je po zveckanju kopče. Uslijedila je duga stanka, a zatim je čula kako se torba opet spušta na pod. Tiho poput Indijanca, primaknuo se krevetu. Osjetila je slab miris duhana i kože dok se naginjao nad nju. Stajao je tako nekoliko mukotrpnih minuta, nepomičan i tih. Lauren je bila svjesna svakog njegovog daha dok je ritmički udisao i izdisao. Osjetila je kako su joj njegovi snažni, mršavi prsti dodirnuli obraz, nježno poput leptira. Grlo joj se stegnulo, a srce lupalo kao da će iskočiti. Napokon se okrenuo i vratio 134 do torbi, podigao ih i iznio iz sobe tiho zatvorivši vrata. Za njim su ostali mirisi i mučili njena osjetila. -Otišao? - Da, Lauren. Odjahao je jutros prije zore. - Gloria je samilosno pogledala svoju šurjakinju. Sažalila se nad djevojkom prema kojoj se suprug tako odvratno ponašao. Kad joj se Rudy sinod pridružio u njihovoj sobi, razgovarali su o čudnom odnosu između Jareda i njegove mlade žene. Činilo se daje to brak iz interesa, ali Rudvju nisu bili poznati razlozi za njegovo sklapanje. Samo je znao da su morali biti jako važni za Jareda kad su ga uspjeli natjerati na brak. - Ka ... kamo je otišao? - Laurenino sree se stegnulo kad joj je Gloria rekla kako je Jared ponio sa sobom hrane za nekoliko dana.
- Otišao je ispitati neke probleme na udaljenoj, zapadnoj strani ranca. Bilo je glasina o risovima koji su ubijali naša goveda. Ne brini za njega, Lauren. Sigurna sam da će se brzo vratiti. - Nije joj rekla kako bi bilo koji vaqueros s Kevpointa mogao podjednako uspješno obaviti taj posao. - Da, sigurno hoće - promrmljala je Lauren. Prije nekoliko dana strepila je od susreta s Jaredom. Sada je bila nesretna što ga neće vidjeti svakih nekoliko sati. Što se s njom događalo? Osjećala se odbačenom i napuštenom. Ovo je trebao biti njezin medeni mjesec! Ljekovito ulje nije u potpunosti izliječilo bolove u njenim nogama i bokovima, ali je pristala kad ju je Rudy toga poslijepodneva pozvao na jahanje. Život na rancu je bio uzbudljiv. Htjela je upiti svako njegovo gledište, okusiti njegovu energiju, njegovu živost. Ovo je bila Benova zemlja. Kevpoint je bio njegova zamisao. I poput njega, bio je vitalan i živ. Na Kevpointu se Lauren osjećala bliskijom čovjeku koji ju je ovamo doveo i želio da ona postane dio svega toga. Kako se Jaredovo izbivanje odužilo, prešla su joj u naviku poslijepodnevna jahanja s Rudvjem ili nekim od vaguerosa. 135 Jutra je provodila u igri s djecom Mendezovih koja su je učila govoriti španjolski. Savijali bi se od smijeha kad bi neku riječ pogrešno shvatila ili imala teškoća s izgovorom. Ponekad un je čitala prije spavanja. Lauren je također voljela provoditi vrijeme s Glorijom, pa se između dviju žena uskoro razvilo iskreno prijateljstvo. Lauren je u svom životu imala jako malo prijateljica pa joj je ovaj novi odnos puno značio. Voljela je i susrete s Marijom Mendez. Starija žena je puno vremena provodila povučena u svojoj sobi, čemu je postala sklona otkako je Ben umro. Čak i kad je bila s ostalima u društvu, činila se odsutnom, kao da je u snu, udaljena od stvarnosti. Po Laureninom mišljenju, u tim je trenucima djelovala smireno. Lauren je čak zamišljala kako Maria i Ben komuniciraju na nekoj razini gdje im nitko drugi ne može smetati. Prvi je tjedan brzo prošao. Laurenino srce bi počelo mahnito lupati kad god je čula topot konja, ali se svaki put razočarala. Često je na obzoru tražila velikog palomina i njegovog jahača s crnim šeširom širokog oboda, ali uzalud.
Prilagodila se životu na rancu s oduševljenjem koje je zapanjilo Gloriju i Rudvja. Vaquerosi su je pristojno pozdravljali riječima: Dobro jutro, gospođo Lockett - a ona im je odgovarala obraćajući im se imenima. Svi su je poštivali i voljeli. Jednog dana joj je sramežljivo pristupio meksički kauboj crnih, veselih očiju. - Senora Lockett, ja sam Carlos Rivaš, Elenin muž. Stidljivo se nasmiješio gužvajući svoj sombrero u rukama. - Tako mije drago što sam vas upoznala, Carlos! - usklik-nula je Lauren. - Kako je Elena? - Ona misli da će dijete uskoro stići. - Molim vas, obavijestite me kad se to dogodi. Pozdravite je u moje ime. - Si, senora. Vidjela je i zagonetnog Komanča, Thorna. Nikad nije s njome razgovarao, ali bi pri svakom susretu dotaknuo svoj 136 šešir u znak pozdrava. Izraz njegovog lica se nikad nije mijenjao, ali je Lauren osjećala kako njegovom pogledu ništa nije moglo promaknuti. Nadala se daje mišljenje koje je o njoj stvorio povoljno. Plašili su je njegovo tamno, ozbiljno lice i dugačke pletenice, ali je u njemu nagonski osjećala prijatelja. Nakon deset dana izbivanja, Jared se vratio kući. Stigao je u sumrak malo prije večere, a djelovao je umorno i prljavo kad je teškim koracima ušao u kuću. Bio je prekriven tankim slojem prašine od čizama do šešira. - Dakle, pogledaj što se upravo dovuklo u kuću. - Rudy je stajao s rukama na bokovima i odmjeravao Jareda s izrazom negodovanja na licu. - Jesam li stigao na vrijeme za večeru? Jahao sam poput divljaka nekoliko posljednjih sati. Dosta mi je logorske hrane - smušeno je rekao. - Pričekat ćemo te, Jarede. Idi se najprije oprati, a Chargera daj nekome od momaka. - Gloria mu se obratila hladnim glasom, a on je pogledom prelazio po licima koja su ga prijekorno gledala. Lauren ga uopće nije pogledala. Držala je glavu sagnutu i buljila je u svoj tanjur. On se osjećao poput stranca. - Odmah ću se vratiti - progunđao je i izašao.
Laureni je srce bilo u grlu. Jedva ju je okrznuo pogledom, a ona je ipak u sobi osjećala njegovu nazočnost tako snažno kao da ju je dotaknuo. Razgovor se odvijao oko nje dok su svi strpljivo čekali Jaredov povratak. Vratio se nakon stoje skinuo kaubojske hlače, kožnu jaknu, rubac i mamuze. Imao je na sebi čistu košulju, a kosa mu je još bila vlažna od pranja. Prišao je Mariji i poljubio je u obraz. Jedino gaje ona toplo primila. Poljubac namijenjen Glorijinom obrazu završio je negdje u zraku jer se ona hitro okrenula, a Rudy mu je stisnuo ruku bez uobičajenog bockanja. Zauzeo je svoje mjesto kraj Laurene i tek joj se tada obratio: - Zdravo, Lauren. - Zdravo, Jarede. Je li tvoj .. . put. .. bio uspješan? - Ubio sam dva risa i posjetio neke naseljenike kojima 137 dopuštamo korištenje naše vode. Uglavnom je bilo nezanimljivo. Činilo se da se više nema što reći pa su svi počeli jesti. I Irana je Laureni zastajala u grlu. Bila je nervozna i bez daha, a kad je jedno dijete zazvalo iz spavaće sobe, odmah je skočila i pošla k njemu kako bi se što prije maknula od dominantne osobe koja je sjedila uz nju. - Ne znam što ćemo učiniti kad se Lauren bude s tobom morala vratiti na Coronado, Jarede. Svi smo je jako zavoljeli. - Gloria je poželjela pljusnuti svog šurjaka kad je ravnodušno slegnuo ramenima. Nesmetano je nastavila: - Djeca je obožavaju, a ovdje je bila velika pomoć, zar ne, Maria? - Ona je divna djevojka, Jarede. Imaš sreće što ju je Ben doveo ovamo. - Jared se neartikulirano oglasio iz dubine grla. Rudy se nasmijao. - Poznajem barem desetak momaka koji ti priželjkuju fatalnu nesreću, Jarede. Začas bije uzeli k sebi. Jared ga je namrgođeno pogledao. - Kad je, dovraga, ona bila u društvu s nekim od vaquerosal - Svakoga dana kad ode jahati. Začudio bi se kad bi znao kako su željno odgovarali na njena pitanja. Ona brzo uči. - Kladim se - Jared je progunđao s punim ustima. Lauren se vratila i sjela. Rudy je ustao kad je došla, a Jared je natmureno zurio u vazu s krizantemama na sredini stola. - Lauren još jedino nije vidjela Pecan Creek. Doista bi je trebao tamo povesti prije nego postane previše hladno.
Gloria je shvatila kamo Rudy smjera pa je nastavila: - Zašto ne pođete sutra? Možete uzeti jelo i piće te uživati u osami. - Ne, mislim ... - počela je Lauren. - Ne mogu sutra - prekinuo ju je Jared. - Ovdje imam previše posla. - Gluposti - ubacila se u razgovor Maria. Nije imala namjeru sjediti i gledati kako propada jedan od najboljih Benovih planova zbog Jaredove tvrdoglavosti. - Nije te bilo gotovo dva tjedna. Zaslužuješ dan odmora. Poći ćete rano izjutra, a ja ću nadgledati pripremu vašeg ručka. Znam točno što ti voliš. - Svakako ponesite vreću od jute i donesite oraha. Trebat 138 će nam za kolače za Dan zahvalnosti i Božić. Sjećaš li se kako sam tebe i Rudvja slala tamo svake jeseni? Ben bi vam dao po jedan ccnt za svaki orah sto ste ga donijeli. To su bili tako sretni dani - sjetno je rekla. Pročistila je grlo. -Da, poći ćete sutra. Činilo sr da jo sve dogovoreno. Jared je bijesno pogledao Rudvja. Rudy mu je uzvratio osmijehom, slika i prilika neduž-nosti. Maria i Gloria su se zavjerenički nasmiješile jedna drugoj. Lauren je dotaknula sat koji je podrhtavao na njenim prsima. - Prokletstvo, što očekuješ od mene, Rudy? Iznio sam sve argumente. Oni žele elektranu, a mi želimo željeznicu. Imaju nas u šakama. - Ne znam, ali nešto moraš učiniti! Ben bi prije zaratio nego dopustio onim gadovima pristup na svoje zemljište. Žene u glavnoj sobi su se pogledavale kad su s trijema ispred kuće, kamo su se Jared i Rudy povukli nakon večere kako bi popušili cigaru, do njih doprli glasovi, povišeni od frustracije i ljutnje. Maria je odložila svoje šivanje, Gloria je prestala s izradom ogrlice od zrnja što ju je obećala Lucy, a Lauren je spustila u krilo knjigu što ju je Čitala. Samo je ona znala koja je tema tako uzrujala braću. Glasovi su se opet stišali, a žene su nastavile sa svojim poslovima. Svako toliko do njih bi doprla riječ ili rečenica, naglašena zbog važnosti ili uvjerljivosti. Kad su se Rudy i Jared vratili unutra, njihova su usta bila ozbiljna i čvrsto stisnuta. Obojica su odmah pogledali Laure-nu, Jared neprijateljski, a Rudy s nečim nalik sažaljenju. Dakle, pomislila je Lauren, Jared je ispričao bratu o okolnostima pod kojima je sklopljen naš brak. Na trenutak se pobojala promjene Rudvjevog mišljenja o njoj, njegove osude zbog odluke što ju je
donijela. No jedan pogled na njegovo lice, otvoreno, prijateljsko, suosjećajno, uvjerio ju je kako se to neće dogoditi. 139 - Ako sutra moramo ići do Pecan Creeka, budi spremna lano. - Jared je žustro izašao iz sobe nakon što se obratio I aureni s oduševljenjem zatvorenika kojega u zoru očekuje pogubljenje. Ovog puta se nitko nije pobunio u vezi njegovog mjesta spavanja. Gloria i Rudy su otišli u svoju sobu. Lauren je vratila knjigu na policu, skinula naočale i otišla do prozora. Vidjela je visoki, mršavi lik kako se udaljava prema nastambi za momke, a široka ramena su mu bila pogrbljena, kao daje zauzeo obrambeni stav. Nije bila svjesna Marijine prisutnosti iza sebe sve dok žena nije utješnu ruku provukla oko njenog vitkog struka. - Ben se borio protiv svoje ljubavi za mene kao opsjednut čovjek, I auren. Obojica su čvrsti, snažni muškarci. Jaredu nije lako pokazati nježnost. Pa čak ni ljubaznost. Budi strpljiva s njim. Lauren nije mogla govoriti od straha da se ne rasplače. ()krenula se prema Mariji i na brzinu je zagrlila, a zatim je potražila utočište u svojoj sobi. Jaredovoj sobi. Gloria je pomogla Laureni uplesti kosu na način koji joj je već postao blizak. Na sebi je imala isti komplet što gaje nosila (>nog jutra kad su ona i Jared krenuli iz Coronada na Kevpoint. ()djeća koja joj se tada činila sramotno nepristojnom sada joj je bila vrlo udobna. Privikla se mnogim promjenama u svom životu. Maria je bila u kuhinji ispunjavajući svoje obećanje o pripremanju njihovog ručka. Jared je ušao i bez riječi pružio I aureni tamnoplavi svileni rubac. Zbunjeno je pogledala rubac, a potom njega. - Čist je - suho je rekao. - Posudio mi ga je jedan od tvojih obožavatelja, a ja sam ga oprao. Mogao bi ti danas zatrebati. I i/ela je rubac i složila ga u trokut. Stavila ga je oko vrata i pokušala vezati onako kako su ga nosili vaquerosi, ali su joj pisti bili nevjerojatno nespretni. - Čekaj - nestrpljivo je rekao Jared i odmaknuo njezine 140 ruke. Prišao joj je bliže i zavezao krajeve rupca u savršeni čvor. Iako je u tome bio spretan, trebalo mu je nevjerojatno puno vremena. Još se više približio, a njegovi prsti su držali potrebnim dodirnuti toplu, glatku kožu njenog vrata dok je namještao rubac.
- Hvala rekla je kad se konačno odmaknuo. Samo je slegnuo rumenima umjesto odgovora. Nakon što su na brzinu pojeli doručak, ona i Jared su otišli. Lauren je domahnula na pozdrav Gloriji i Mariji koje su stajale na ulaznim vratima. Flame je već postala poznata kao "konj gospođe Lockett", a između Laurene i kobile se razvio poseban odnos. Jared se začudio kad je natjerao Chargera u galop, a Lauren gaje slijedila bez ikakvog problema. Pa, nešto je naučila, natmureno je pomislio. Nestalo je i njeno istočnjačko bljedilo, a njen je ten dobio zdravi, rumeni sjaj. Nikome ne bi priznao, čak ni sebi, koliko mu je nedostajala dok ga nije bilo. Nije mogao objasniti osjećaj čežnje što gaje progonio od trenutka kad je otišao. Raštrkani po Lockettovoj zemlji bili su vlasnici ovaca i drugi naseljenici koje je posjetio, a njihove kćeri nisu imale ništa protiv tapšanja po stražnjici ili ukradenog poljupca. Sve su se ovoga puta razočarale. Jared je provodio vrijeme u ozbiljnim razgovorima s muškarcima. Nije svjesno izbjegavao žene. Jednostavno nije bio zainteresiran pa na njih nije niti mislio. Noću se vrpoljio pod pokrivačima i nastojao se riješiti uznemirujućih slika. Lauren u kućnoj haljini s kosom što se rasula po ramenima. Lauren kako spava u njegovom krevetu na rancu, a mjesečina joj miluje obraze. Lauren zadubljena u knjigu s naočalima na nosu. Lauren. Lauren. Lauren. Proklinjao je sebe i svoju maštu dok je zamišljao kako podiže uvojak njene kose i miluje ga usnama. U mašti je milovao njen obraz što se odmarao na njegovom jastuku. Skidao joj je naočale kako bi mogao poljubiti njene mekane usne. Nije mogao spavati iz noći u noć. Sjedio je uz logorsku vatru, pušio i proklinjao žestinu svoje tjelesne muke i lukavu droljicu koja je nadmudrila njegovog oca, a sad je isto poku141 Sa vala učiniti njemu. Pa, prije će završiti u paklu nego li podleći njenim čarima! No kad se sinoć približavao Kevpointu, njegovo je sive divlje lupalo, a Chargera je natjerao u pomahnitali galop. lared se zaklinjao kako njegova želja o što bržem dolasku k ući nema nikakve veze sa ženom koju je tamo ostavio. Sada, dok ju je iskosa promatrao ispod oboda šešira, više nije bio iako siguran.
Pola sata su jahali u tišini. Jared je usporio i počeo jahati kasom dok ju je vodio do obale rijeke gdje su korijeni čempresa vijugali po tlu, nalik zapletenim konopcima. S druge strane rijeke stijene su stvorile zid visok gotovo dvadeset metara. Otprilike na pola puta do vrha, iz kamenog zida je stršila najneobičnija građevina što ju je Lauren ikad vidjela. To je bilo nešto nalik kolibi od šindre široko nekoliko metara. Crni metalni dimnjak virio je desetak centimetara iz krova, a iz njega je izlazio tanki dim. Jedina vrata nalazila su se u sredini građevine, a bila su napravljena od grubih dasaka. Sa svake strane vratiju bili su kvadratni prozori. Preko njih su bile zabijene kravlje kože koje su se lagano pomicale na povjetarcu. Vanjske zidove ukrašavalo je rogovlje jelena i goveda. Mala izbočina u stijeni, na kojoj se smjestila koliba, bila je jedva dovoljno široka za jednog čovjeka, ali je bila krcata raznoraznim spravama: kablovima i kadama, uzdama i sedlima, konopima, plugovima u žalosnom stanju, hrpom neopisivih koža, te metalnim predmetima koje Lauren nije mogla raspoznati s ove udaljenosti. - Što je ono? - sa strahopoštovanjem je upitala Jareda kad je zauzdao konja i sjahao. - Ostani gdje jesi. Zadržat ćemo se ovdje samo minutu. 1 ,udi Jack ne voli društvo. -Št... - Samo budi mirna, Lauren - oštro je rekao. Promatrala gaje dok je odvezivao zamotuljak sa svog sedla i odšetao do obale rijeke. Kleknuo je, zagrabio šakom bistru vodu i popio nekoliko gutljaja. Zatim je odložio zavežljaj na 142 poveći kamen ravne površine, vratio se do Chargera i uzjahao s proračunatom ravnodušnošću. Lauren je obuzdala svoju radoznalost dok su se u tišini udaljavali od neobične srnu*. Nervozno se osvrnula preko ramena i još jednom pogledala bizarnu građevinu. Prešli su gotovo dva kilometra prije nego je Jared opet poveći konje cio obale rijeke Rio Caballo, a ovoga puta im je dopustio tla piju. Pružio je Lauren i plošku i prebacio nogu preko sedla zapalivši cigaru. - Kakva je ono kuća, Jarede? Živi li netko tamo?-Više nije mogla suzbijati radoznalost.
- Da, netko tamo živi. - Iritirala ju je njegova nemarnost. -Zove se Jack Turner, ali ga svi zovu Ludi Jaek. Izgradio je fasadu preko špilje i tako stvorio dom. ()n je pustinjak i uopće nije lud. - Pustinjak? - uskliknula je. - Koliko dugo živi ondje? Odakle je došao? Je li opasan? Sa sporošću koja ju je ljutila, Jared je uzeo natrag svoju plošku, zatvorio je i povukao dim iz cigare prije no što je odgovorio. - Jack i njegov brat Bili su došli u Teksas krajem pedesetih, Bog zna odakle, i uselili u malenu napuštenu kolibu. Nisu imali volje ili kapitala za stvaranje ranca ili farme, ali su uzgajali stabljike pamuka. Bavili su se svim i svačim kad im je trebao novac, ali su se uglavnom držali povučeno. Njemački doseljenici u ovim krajevima bili su toliko vrijedni da su odbacivali svakoga tko nije dijelio njihovo oduševljenje radom. - Promijenio je položaj u sedlu i povukao još jedan dim. - Godine 1872. Komanči su podivljali i opljačkali manje farme. Jack i Bili su bili zarobljeni, a njihova koliba spaljena. Držali su ih u zarobljeništvu oko šest mjeseci, a tada je Jack spašen. Da su oni bili jedini taoci, nitko se ne bi trudio, ali su istodobno odvedene neke žene i djeca. Zato je organizirana ekipa za spašavanje. Billa su Indijanci ubili. Mučili i ubili. Jack je bio... ranjen... a kad se vratio u civilizaciju, prezreli su ga svi njegovi 'kršćanski' susjedi. 143 Jaredova usna se podrugljivo iskrivila. - Jack je izgradio svoju kućicu u špilji, a iako se nalazila na našoj zemlji, Ben je pogledao na drugu stranu. Jack svake godine zakolje pai goveda, ali nikad ne izabere najbolje, i nikad ih ne ubija uludo. Iskoristi svaki djelić. Samo želi da ga svi ostave na miru. Njegova je kuća nalik tvrđavi. Bog zna kako ulazi i izlazi. Možeš se kladiti da smo mu bili na nišanu čim smo se dovoljno približili. Lauren je načas zašutjela dok je razmišljala o priči. - Zašto su ga svi odbacili? Nije on bio kriv što su ga Indijanci zarobili. - Ekscentrični pustinjak je odmah pobudio njenu samilost. Jared ju je pažljivo promatrao dok je polako govorio: - Odrezali su mu nos i uši. To su mu učinili Indijanci kad su sakatili i ubijali njegovog brata. Nije baš privlačan za gledanje, a ljudi ne žele da njihovu osjetljivost vrijeđa pogled na njega. 145 12. Poglavlje
Lauren je rukama prekrila usta. Strahote što su ih Komanči počinili nad Jackom Turnerom bile su joj neshvatljive. No sramotno ponašanje njegove vlastite rase bilo je čak i gore. Ben i Jared su se ljubazno ponašali prema njemu. Spustila je pogled i tiho rekla: - Vrlo je lijepo od tebe, Jarede, što to činiš za njega. - Nije to milosrđe. Za dan ili dva naći ćemo na trijemu vrč rakije od kukuruza. Uvijek nam to ostavlja nakon što mu nešto odnesemo. Jasno, ne bih to popio ni za što na svijetu. Čistije alkohol i svakome bi naškodio, ali se nikako ne smije omalovažavati. - Otkako je znao za sebe, Ben je nosio hranu i drugu robu Ludom Jacku. Čovjek je već sigurno u sedamdesetim godinama. - Pitam se, zna li o Benovoj smrti Jared je glasno razmišljao. - Vjerojatno zna. Sigurno zna o svemu što se događa u ovim krajevima. - Bacio je opušak cigare i vratio nogu u stremen. - Spremna? Lauren je klimnula te su krenuli dalje. Jared je podigao rubac preko nosa i pokazao njoj neka učini isto. Kad su se udaljili od rijeke, trava se prorijedila i postala suša, a njihovi 144 su konji dizali oblake prašine. Lauren je tek sada shvatila koliko joj je potreban rubac pa je bila zahvalna Jaredu što se toga sjetio. Jared je malo kasnije usporio konje i poveo ih u malu šumicu oraha. Stara, golema stabla prorijeđenih krošnji prekrivala su brežuljak. Na tom je mjestu rijeka bila prilično široka. Travnata obala pretvarala se u sljunkovitu što se više približavala vodi. Usred rijeke uzdizale su se goleme glatke stijene, a oko njih je žuborila kristalno bistra voda. - Kako je lijepo! - uzviknula je Lauren. Uzbuđeno je skočila s konja i pojurila do obale. S druge strane rijeke uzdizale su se stijene nalik onima u kojima je Ludi Jack stvorio sebi dom. Stijene su pružale prirodni zaklon, a golema stabla oraha štitila su ovo mjesto s druge strane i tako je nastao intiman i skrovit prostor. Nije znala da je Jared sjahao i stao uz nju sve dok nije progovorio. Ova voda dolazi iz podzemnih izvora. Zato je tako bistra. Dođi. Iznenadila se kad ju je uzeo za ruku i povukao na stijene oko kojih je žuborila voda. Kožne rukavice što su ih oboje nosili nimalo nisu umanjile toplinu njegove ruke kojom ju je čvrsto držao. Hodali su preko bijelih stijena što ih je voda učinila glatkima i sjajnima. Kad su
stigli do mjesta gdje je voda jurila preko stijene, Jared je kleknuo. Lauren je učinila isto skinuvši rukavicu kako bi ruku stavila u vodu. Jao! Tako je hladna - uzviknula je zasmijavši se. - Dok se ne privikneš - nasmiješio se Jared. - Kad smo Rudy i ja bili djeca, dolazili smo se ovamo kupati. U početku nas je dovodio Ben, sve dok nismo postali dovoljno odrasli i mogli sami paziti na sebe. Vidiš, kad padaju kiše, ovaj pritok rijeke Caballo se pretvara u bujicu. Mjesto na kojem sad stojimo bit će prekriveno vodom koja dolazi iz planina. - Spustili su rupce s ustiju, a ona je gledala kako mekana tkanina miluje njegovu bradu dok govori. - U proljeće ovo izgleda posve drukčije. Sve je u cvatu, a različci prekriju brežuljke poput saga. 146 Pažljivo gaje slušala i promatrala ruke koje su kretnjama upotpunjavale ono stoje govorio. Izgovorio je Benovo ime, a na licu mu se nije pojavio i/mučeni izraz što gaje obično imao kad god hi se spomenulo ime njegova oca. Nagnula se nad vodu, zagrabila šakom i prinijela je ustima. Imala je u/asiin slankasto-gorak okus. Nije znala daje napravila im imasii dok nije čula Jaredov smijeh kraj uha. I ,ošeg je okusa, zar ne? Voda je čista, ali se mora filtrirati kaki) hi poprimila dobar okus - objasnio je. - Vidiš li kako se penju mjehurići ispod one stijene?- Pokazao je prstom, a ona je klimnula. - To je jedan od izvora. Vratili su se preko stijena na obalu rijeke gdje su njihovi konji mirno čekali i grickali travu. Dok je Jarcd otvarao bisage i vadio njihov ručak, Lauren je odšetala do vrha brežuljka. Zastao joj je dah u grlu. Pred njom se prosi i rala cijela dolina. Prizor je bio prekrasan. - Ručak je serviran, gospođo - doviknuo joj je Jared uz ceremonijalni naklon nad dekom koja im je služila kao stol. Osjećajući se slobodnom i nesputanom, Lauren je potrčala niz brdo i pridružila mu se. Pod njenim čizmama šuštalo je jesenje lišće i otpali orasi. Maria je pripremila hrane kojom bi se mogla prehraniti cijela vojska, a Lauren je s olakšanjem primijetila da barem ovoga puta nema graha. Tanke kriške hladnog goveđeg pečenja, salata od krumpira, začinjene breskve, svježi kruh, tortille, i keksi prevučeni šećerom bili su na njihovom jelovniku. Jeli su iz limenih tanjura što su ih ljudi upotrebljavali kad su odlazili na kampiranje. Iako to nije bilo baš primjereno, Maria je također spakirala snježnobijele lanene ubruse.
- Ovdje je prekrasno, Jarede - Lauren je rekla nakon dugotrajne i nelagodne tišine koju su ispunili usredotočivši se na jelo. - Jest. - Prožvakao je komad kruha, a potom kao uzgred dodao: Ovdje bih jednog dana želio sagraditi kuću. Točno na vrhu ovog brežuljka. - Bradom je pokazao prema mjestu o kojem je govorio. Imao bih kuću s pogledom na dolinu, a 147 ovo - širokom kretnjom ruke obuhvatio je prostor oko njih -bi bilo moje stražnje dvorište. Čak i kad bi rijeka preplavila obale, kuća bi bila dovoljno visoko i van opasnosti. - To bi bilo savršeno - oduševila se. - Voljela bih živjeti u ovakvom okruženju. Čim je izgovorila te riječi, dala bi nebo i zemlju samo da ih može vratiti. Jared je naglo okrenuo glavu i zagledao se u nju tvrdim i beskompromisnim očima. Nije namjeravala nagovijestiti da će živjeti zajedno. Samo je govorila retorički. Postiđeno je spustila glavu. Oboje su bili bolno svjesni onog drugog i njegove osame. Tišina se mogla opipati. Nastojeći govoriti smireno i prijateljski, stoje godinama uvježbavala primajući goste u salonu Pratherovih, Lauren je upitala: Zašto mi nisi rekao da ti je Rudy brat, Jarede? Pitanje gaje zateklo posve nespremnim pa je zastao usred zalogaja. Kad je konačno uspio progutati ono što mu je bilo u ustima, otpio je gutljaj piva i upitao: - Zar bi ti to smetalo? - Njegova nezakonitost? - Oštro ju je pogledao, ali je u njenim očima vidio samo razumijevanje. - Ne. To meni ne smeta, Jarede. - Pa, mnogima smeta. To i njegovo polu-meksičko podrijetlo ogorčeno je rekao. - Nitko ne razumije o Benu i Mariji. - Ja razumijem. Ponovno ga je iznenadila, pa ju je načas proučavao, a potom je skrenuo pogled. Naslonio se na lakat i ispružio dugačke noge preda se. Laurenu je to podsjetilo na prvi put kad ga je vidjela te je poželjela da se uspravi. Bilo joj je teško odlijepiti pogled od njegovog bestidno izloženog tijela. Kako bi prikrila svoju uznemirenost, primijetila je: - Uvijek govoriš o svom ocu kao o Benu. Zašto? Činio se iznerviranim njenim bezbrojnim pitanjima, ali se tada blago nasmijao i rekao: - Svi su ga tako zvali. - Jared je slegnuo ramenima. Nije volio tituliranja. To mu nije trebalo. Isto sam se tako osjećao kad
sam se vratio s Kube i odjednom postao poručnik Lockett. - Mišići su mu se nemirno zgrčili. 148 - Tamo je sigurno bilo strašno - tiho je rekla. - Čitala sam kako se naša vojska morala boriti protiv klime kao i protiv Španjolaca. -To je još blago rečeno - rekao je. - Nijednom nisam duboko udahnuo dok sam bio tamo. Hi loje grozno. Bez obzira koliko si se trudio uvuci teški zrak u pluća, nikad ti ga nije bilo dosta. Većina nas razboljela se od malarije. Odlazili smo u bitku oslabljeni od groznice i znojenja, pa je čak i puzanje predstavljalo golemi napor. Došli smo do toga da nikoga nije bilo briga hoćemo li zauzeti vražje brdo ili nećemo. - Poznavala sam jednu djevojku koja se udala za vojnika, mornara. Molili smo se za njega i bili smo zahvalni kad se vratio samo s lakšom ranom na nozi. Skrenula je pogled s kopče njegovog opasača i počela se poigravati ubrusom u svom krilu. Polako je putovao očima od razdjeljka na njenoj kosi do vrhova mekanih čizama. - Što je s tobom, Lauren? Nisi li i ti ginula za nekim momkom i jedva čekala da se vrati kući, k tebi? Porumenjela je od njegovog proučavanja, kao i od njegovih riječi. Nisam - rekla je spuštene glave. - Nisam imala obožavatelja ili ... tako nešto. Osim toga, tada sam bila premlada. - A, tako. Ali kasnije? Zar te nijedan od svećenikovih sinova nije pokušao poljubiti iza vratiju crkve? Nikakvog hvatanja na galeriji kora ispod onih širokih halja? - Dok je govorio, primaknuo je ruku njezinim prsima. Spretnim prstima raskopčao je dugmad njenog kaputića. Hvatala ju je omaglica od emocija kad je osjetila kako se poigrava okruglom dugmadi njene košulje, iako je nije pokušavao raskopčati. - Sigurno ti je netko udvarao. - U glasu mu se osjećalo zadirkivanje. Nije mogao znati kakva odvratna sjećanja na Williama Kellera izaziva njegovo ruganje. Čvrsto je zatvorila oči i snažno odmahnula glavom u nastojanju da se riješi mrskih uspomena. Jared se zabrinuo. Namjeravao je uzdrmati njenu hladnu 149 rezerviranost, alije reakcija bila puno jača no stoje očekivao. Ruka mu se umirila, alije nije povukao. Polako se smirila i konačno podigla pogled prema njemu. - Ne - šapnula je -nikad nisam imala dragoga.
Sama po sebi, ruka mu se pomaknula prema gore tako daje pisti ma nježno dotaknuo njen obraz. Nije moguće daje itko iako naivan i nedužan kakvom se ona činila. Nitko takav ne bi ostavio sigurnost župnog dvora radi pustolovine u Teksasu s Čovjekom, strancem, punim života kao stoje to bio Ben Lockett. Zastoje pošla za Benom? Zamalo joj je postavio to pitanje, ali je zastao. Možda nije želio znati odgovor. Shvativši da bi ga istina mogla boljeti, opet su ga obuzeli osjećaji razočaranja i f rustriranosti. Okrenuo je glavu od sivih očiju koje su ga sada pozorno promatrale. Neće napraviti budalu od sebe zbog bludnice svog starog. Trgnuo je ruku k sebi kao daje posegnuo za nečim poželjnim, a prekasno shvatio koliko je to trulo i odvratno. Lauren je odmah osjetila njegovo povlačenje. Uznemiravao ju je smjer kojim je krenuo njihov razgovor, alije to ipak bio nekakav razgovor, a ona ga nije željela prekinuti. Međutim, bilo joj je drago što je više ne dodiruje. Njegov dodir, bez obzira koliko neznatan, činio joj je čudne stvari, izazivao reakcije koje su istodobno uzbuđivale i zbunjivale. - Trebalo bi početi skupljati te vražje orahe - kratko je rekao i zaputio se prema Chargeru po jutenu vreću što ju je ponio u tu svrhu. Lauren je u rijeci isprala pribor za jelo i spremila ga. Potom je spakirala ostatke hrane. Jared je već pola vreće napunio orasima kad se ona sagnula kako bi mu pomogla. - Mogu i sam - otresito je rekao. - Nema smisla da se i ti uprljaš. Podigla je glavu i susrela bijesni pogled njegovih očiju. Sto li je učinila te se tako razljutio? - Želim pomoći -jednostavno je rekla. - Kako hoćeš - ravnodušno je odvratio i okrenuo se tražeći područje gdje još nije pokupio orahe. 150 Kad se vratio do nje, Lauren je imala ispred sebe hrpu oraha. Držao je otvorenu vreću kako bi ih mogla ubaciti unutra. - Gotovo - vedro je rekla i otrcshi prašinu s ruku. Hitro je jezikom ovlažila usne i upitala: -Sto misliš, imamo li dovoljno oraha? Nije odgovorio. Previše ga je zaokupio njen jezik koji je prešao preko nevjero|alno senzualnih usana i nestao kako bi se sakrio {)d njega. Naglo se okrenuo i rekao preko ramena: -Pođimo. Ako sam dobro shvatio vremenske znakove, uskoro e'e zapuhati sjevernjak.
Uzjahali su konje. Samo je jednom progovorio. - Vratit ćemo se drugim putem. Nije tako lijep krajolik, i moramo proći kraj logora ugljenara, ali je bliže. Bojim se hladnog vjetra jer smo slabo odjeveni. Jahali su uz pritok što se valjao preko vapnenastih stijena sve do podnožja brežuljka gdje se ulijevao u Rio Caballo. Lauren je pomirisala zrak i osjetila dim vatre. Kad su izbili iza jednog zavoja, ukazao se zapušteni logor, nalik ružnoj rani što nagrđuje ljepotu krajolika. Šatori i rasklimane kolibe bile su raštrkane oko jama iz kojih se dizao crni dim. Djeca u dronjcima neoprezno su jurcala između vatri. Šugavi psi dojurili su iz raznovrsnih zaklona i počeli bijesno lajati. Iz ruševnih nastambi izmigoljilo je nekoliko prljavih, čupavih muškaraca kako bi vidjeli tko su nezvani gosti. Žene, prljave i u dronjcima kao i njihova djeca, namrgođeno su odmjeravale Laurenu dok su čučale oko logorskih vatri i miješale jela sumnjiva mirisa. Jedan od najprljavijih ljudi izdvojio se od ostalih i prišao Laureni i Jaredu vukući noge. Lauren je posumnjala da je njegovo nonšalantno kretanje namješteno. Sitnim, duboko usađenim očima ispod čupavih obrva ništa nije promaklo. Jared ju je iskosa pogledao, ni na trenutak ne okrenuvši glavu od čovjeka. - Bez obzira što se dogodilo, nemoj silaziti s konja. - Jedva je otvorio usta dok je izgovarao riječi procije-divši ih kroza zube. Jared je zaustavio konje i čekao dok im se čovjek nije pri151 bližio. Bio je nizak i zdepast, snažnih ruku, predugačkih u odnosu na tijelo, što gaje činilo nalik majmunu. Imao je na sebi prljavu, pokrpanu odjeću ispod koje su virile duge gaće i/.bli jedjele crvene boje. Lauren je s gađenjem ustuknula pred pri javštinom i smradom što se od njega širio. Brada mu je bila stara nekoliko dana, a masna crna kosa je bila zalijepljena za tjeme kad je hinjenom poniznošću skinuo trošni šešir. - Pa, vidi malo. To je sam gospon Jared došao u posjet sa svojom novom damom. - Zubi su mu bili žuti i polomljeni, prekriveni debelim, tamnim talogom. Lauren još nikad nije vidjela tako odvratnu osobu. Ili tako prijeteću. - Duncane - kratko je rekao Jared. - Bilo nam je strašno žao kad smo čuli za vašeg tatu, gospon Jared. To je prava šteta, ne? Jared nije obratio pažnju na primjedbu. - Kako ide posao?
- Pa - rekao je tugaljivim glasom - moglo bi bit bolje. Kad bi nam vi dali da raščistimo neki od terena na kojem su oni prokleti naseljenici, bilo bi bolje i vama i nama. - Znaš da je ono zabranjeno područje za vas, i uvijek će biti. Ostanite s ove strane rijeke ili ćemo vas zauvijek istjerati, jasno? - Hajde, gospon Jared, ne bi nas tako potjerali. A naše obite-Iji, i tako to. - Zastao je i rastvorio usne u ljigavu parodiju osmijeha. - Više ne bi mogli vidjeti June, isto. Jared je naglo skočio s konja i stao pred čovjeka, a tijelo mu se napelo poput sklupčane zmije spremne za napad. Samo su ga zdrav razum i moguće posljedice takvog čina spriječili da ne zabije šaku u Duncanovo drsko lice. Ugljenar je uočio oklijevanje pa je nacerivši se nastavio: - Niste zaboravili Juney, jelte, gospon Jared? - Pokazao je glavom, a Lauren je pogledala u naznačenom pravcu prema kolibi gdje je stajala mlada žena oslonjena o dovratak. Izraz njenog lica bio je jednako drzak kao i u čovjeka. Odgurnula se od vratiju i polako im se približila sugestivno njišući bokovima. Bila je bosa, a noge su joj bile prekrivene blatom. I laljina joj je jedva pokrivala koljena, a gornji dio se tijesno 152 pripijao uz obješene dojke. Lauren je shvatila daje djevojka gola ispod haljine, te ju je zaprepastila njena bestidnost. Imala je gotovo bijelu kosu i prodorne plave oči. Mogla bi biti zgodna, možda čak i lijepa, da nije natmureno ovjesila usta i bila tako prljava. I/n/ovnim hodom približila se Jaredu na samo nekoliko centimetara. I .agano se zanjihala i promuklo rekla: - Zdravo, Jareile. Jared se okrenuo na peti i prišao I ,aureninom konju. Podigao je glas. Ovo je moja supruga. - Položio je ruku naLaure-nino bedro. Da se nije toliko bojala ovog neobičnog logora i njegovih stanovnika nalik Ciganima, zapitala bi se zašto je zadrhtala i osjećala da bi se mogla rastopiti pod njegovim dodirom. - Ako joj se itko iz ovog logora približi, ubit ću ga. Upozorio sam vas. - Možda joj se samo pričinilo da se njegov stisak pojačao prije no što je odmaknuo ruku. Obišao je Chargera i skladnim pokretom uzjahao. - Uh ... gospon Jared, pitali smo se što se bu dogodilo s onim vražjim naseljenicima i ovčarima kad stavite branu na rijeku. - Duncan je stajao raširenih nogu, podbočivši se rukama i ratoborno isturivši bradu. Nestalo je ponašanje ulizice kakvim je počeo ovaj razgovor.
Jared gaje prostrijelio pogledom. - Gdje si, dovraga, čuo o tome? - Ne sjećam se pravo. - Počešao se po glavi hineći zbunjenost, a Laureni je pozlilo kad je vidjela kako mu kroz kosu gmižu uši. Pročulo se, eto tako. - Pa, to su samo glasine. Razumiješ? Ne želim više ništa o tome čuti. - Ako bi se oni pokupili, onda bi mi mogli raditi na toj zemlji? - Još ću jednom ponoviti. - Jaredov je glas bio tvrd i ujednačen, oštar poput britve. - Možete raditi samo tamo gdje vam Rudy ili ja odobrimo. Nigdje drugdje. A sve drugo što se događa na Lockettovoj zemlji, uopće vas se ne tiče. - Položio je ruku na tok pištolja. Koljenima je podbo Chargera, a Lauren je učinila isto. 153 Polako su izjahali iz logora, iako bi ona više voljela odgalo-pirati i što prije se ukloniti pakosnim Juneinim pogledima. Kad je prošla kraj djevojke, Lauren je čula kako je prosiktala: - Kučko! Kad su dovoljno odmaknuli od logora, Jared je zaustavio konje, osluhnuo i potom rekao: - Mislim daje sada u redu. - Kakvo je to mjesto, zaboga? Prestrašila sam se. -1 ja sam bio uplašen. - Nasmijao se. - Onaj ološ iza nas su ugljenari. Wat Duncan je njihov vođa, više ili manje. Ben mu je prije nekoliko godina dopustio sječu cedrova i spaljivanje drveta u ugljen. Postoji tržište za drveni ugljen u San Antoniju. Koriste ga za pročišćavanje vode i dobivanje boljeg okusa. -I .auren se sjetila gorkastog okusa vode iz izvora i Jaredovih riječi o filtriranju. - Dopuštamo im zadržavanje cijelog dobitka, a oni zauzvrat čiste područje od suvišne cedrovine. Jedini problem je u tome što su zli, nepošteni i posve amoralni. Lauren se okrenula na drugu stranu kad je promrmljala: - Djevojka je na neki način zgodna. Usne su mu se trznule od smijeha dok ju je proučavao. Rekao je: Jednog dana, dok sam još bio mlad i nepromišljen, Ben je uhvatio June i mene kako razmjenjujemo poduke iz biologije. Prebio me je namrtvo. Nikad joj se više nisam približio, pogotovo nakon što mi je utuvio u glavu što se može dogoditi mladiću koji se mota s droljama poput nje. Ona i Wat su se sigurno uvrijedili jer on uvijek spominje nju kad se nađem u blizini. - Jesu li u rodu?
- Jesu. Ona mu je sestra. - Značajno je zastao. -1 žena. Lauren se osjećala bolesnom kad je natjerala Flame u galop nakon što je Jared ubrzao. Bili su samo nekoliko kilometara udaljeni od kuće kad je vjetar promijenio smjer, a naleti hladnog zraka sa sjevera štipali su Laurenu za obraze. Oči su joj se ovlažile. Jared joj je doviknuo neka navuče rubac preko nosa, što je i 154 on učinio, a to ju je malo zaštitilo od hladnog, oštrog sjevernjaka. Jahali su još nekoliko minuta, a onda joj je Jared znakom pokazao neka ga slijedi. Poveo ju je prema nakupini stijena gdje se nalazilo zaštićeno mjesto što ga je priroda sama oblikovala. Lauivn je dihlala od hladnoće, ah su se barem sklonili sa žestoko!vjetra Jared je obišao oko Mame i pružio joj ruke kako hi |nj pomogao sjahati. Položila je ruke na njegova ramena, a on ju je nježno spustio na tlo. (iodila joj je toplina njegovih ruku kad ju je polako s oklijevanjem zagrlio. Šešir joj je kliznuo s glave jer je naslonila obraz na njegova tvrda prsa. Podigla je pogled i nasmijala se shvativši da joj rubac još uvijek pokriva donji dio lica. Smijeh joj je zapeo u grlu kad je srela Jaredov pogled iznad njegovog rupca. Probadao ju je svojom žestinom. Imao je tamne obrve i pozlaćene vrhove trepavica. Bore od smijeha u kutovima očiju ostale su bijele i nisu potamn jele poput ostalog dijela njegovog lica. U smeđim šarenicama blistale su sićušne zlatne točkice. Polako je podigao ruku, uhvatio njen rubac i povukao ga prema dolje. Bilo je poput milovanja. Nježno joj je prešao palcem preko usana. Tek je tada spustio pogled na njene usne dok je prstima proučavao njihov oblik, uživao u dodirivanju i divio se mekoći. Podrhtavale su pod njegovim prstima. Polako je spustio svoj rubac. Oslonila se na njega kad ju je privukao bliže. Bez razmišljanja mu je obavila ruke oko struka. Nježno i polako je svojim usnama prekrio njezine. Jedva ih dodirujući, šapnuo je: - Lauren. - Zatim su se njegova usta zatvorila nad njenima. Iskusno i usrdno pomicao je svoje usne na njezinima. Jezikom ih je milovao sve dok se nisu sramežljivo rastvorile pa su se vrhovi njihovih jezika dotaknuli. Jared je prigušeno zastenjao i još je čvršće stisnuo uza se. Njeni prsti prelazili su po mišićima njegovih leđa.
Izgubivši svu plahost, otvorila je usta i odgovorila njegovim gladnim molbama. - Dakle, to je dirljiv prizor - rekao je Rudy smijući se. 13. Poglavlje Lauren i Jared su poskočili kao opareni na zvuk glasa koji se zabavljao, i tako prestrašili konje. - Zabavljate se? - nedužno je pitao Rudy. Vidio ih je kako jašu prema stijenama te ih je slijedio u skrovište. Jared se izderao na njega: - Laureni je bilo hladno, a ja sam se sjetio da imam pončo u bisagama. Upravo sam joj ga namjeravao dati. - Bio je bijesan na sebe što objašnjava njihov poljubac, poput školarca s osjećajem krivnje. - Jesi, doista si se trudio zagrijati je. I tebi je postalo prilično vruće, čini mi se. - Rudy bi vrlo rado nastavio zadirkivati Jareda, ali je Lauren više patila. Kad je vidio koliko joj je nelagodno, odustao je od daljnjeg bockanja. - Trebali bismo krenuti kući. Gloria se zabrinula kad je počeo puhati sjevernjak pa me poslala pred vas. Jared je iz bisaga izvukao stari, iznošeni, vuneni pončo i nepažljivo ga navukao Laureni preko glave. Grubo joj je nabio šešir na glavu i uzjahao Chargera. Po ukočenom načinu sjedenja na konju, mogla je vidjeti daje bijesan. Vjerojatno na nju. 155 % 156 Ona i Rudy su ga slijedili na manjoj udaljenosti. Rudy joj je uputio ohrabrujući osmjeh. Jared je kiptio od bijesa. Nije mu smetalo što gaje Rudy vidio u nježnom zagrljaju. Nije bio sramežljiv. On i neki od njegovih pajda&a su znali zajedno poći s nekom kurvom, i još k tome navijati. Mučilo ga je što je Rudy bio svjedokom njegove slabosti spram Laurene. ()na ga je namamila na poljubac. Onim prokletim čarobnim očima, punim suza od hladnog vjetra, teško bi bilo koji čovjek odolio. Crni uvojci što ih je vjetar nosio preko njenih obraza, rumenih nakon jahanja, zahtijevali su nježnosti. Nije mogao pustiti iz zagrljaja tijelo što gaje cijeloga dana mučilo svojom blizinom. Iznad svega, mrzio je njenu spokojnost. Bez obzira što se događalo, ona je uvijek ostajala nadmoćno sabrana. Nije se uspaničila u logoru
ugljenara. Nije joj pozlilo kad je pričao o strahotama što ih je proživio Ludi Jack. Svi su je na rancu obožavali. Savršeno se uklopila. Prokleta bila! Večera je protekla u prigušenom ugođaju. Svi su jeli gotovo u tišini. Gloria, Maria i Rudy su prepoznali jedno od Jaredovih crnih raspoloženja pa su mu se obraćali oprezno, kao da hodaju po tankom ledu. Odgovarao im je režeći. Lauren se posve povukla u sebe. Ni s kim nije razgovarala, osim ako je nešto zamolila ili se zahvalila. Nakon večere sjedila je spuštene glave u prostoru za dnevni boravak, zagledavši se u krilo. Prstima je nesvjesno dodirivala sat što joj je, kao i uvijek kad ju je nešto mučilo, pružalo utjehu. Vani je zavijao vjetar, a vatra stoje veselo pucketala u kaminu nije mogla razvedriti potišteno ozračje. - Danas smo imali posjetitelje, Jarede - oprezno je rekao Rudy. - Koga? - posve nezainteresirano je pitao Jared. - Vandivere. Oca i sina. 157 - Prokletstvo - opsovao je. - Što su htjeli? - Rudy je sad imao svu njegovu pozornost. - Rekli su da su bili u obilasku terena na kojem će izgraditi elektranu pa su se došli pozdraviti. - Vraga. Elektrana će biti dvadeset i pet kilometara daleko odavde. Jared je ustao i prišao kaminu. Nekoliko časaka je zurio u vatru, a zatim je dobacio pogled Laureni. - Šteta što nismo bili ovdje. Lauren se prilično zagrijala za Kurta. -Izazovno je izgovorio ove riječi. Naglo je podigla glavu i susrela njegov provocirajući pogled. Ona je prva pogledala na drugu stranu, ponižena i bijesna na sebe što je takva kukavica pa mu ne može odbrusiti. Nekoliko dugih minuta u sobi je vladala neugodna tišina. Veliki sat s klatnom je glasno kucao, a cjepanice u kaminu su se pomaknule i obasule Jaredove čizme iskricama. Bacio je opušak cigare u plamen, uzeo kaput od ovčje kože s vješalice u hodniku i promrmljao pozdrav za laku noć. - Jarede, vani je hladno. Zašto noćas ne ostaneš u kući? -Gloria je bila nesretna jer je propao njen plan o rušenju zidova između ovo dvoje tvrdoglavih ljudi. Zapravo, zidovi su sada izgledali viši nego prije.
- Kad bih mogao dobiti natrag svoju sobu, rado bih ostao. Kako sada stvari stoje, ne želim tamo spavati. Ako Laureni postane hladno, siguran sam da će bilo koji od vaquerosa rado ugrijati njen krevet. Lauren je skočila iz naslonjača i poletjela preko sobe takvom brzinom da je i sama bila iznenađena kad je stala točno ispred Jareda, tresući se od glave do pete. Podigla je ruku kako bi ga pljusnula, ali ju je zaustavila njegova bahato uzdignuta brada. Provocirao ju je kako bi pokazala razdraženost, ali mu nije namjeravala priuštiti to zadovoljstvo. Stegnula je šaku, ali ju je spustila niz tijelo. - Zašto ? - usrdno je upitala. - Zašto me tako uporno mučiš? Ni meni se ne sviđa ova "nagodba" kao ni tebi. Alija ne zabo-lavljam na pristojno ponašanje. Okrenula se i odmarširala hodnikom do spavaće sobe. 158 Unatoč ljutnji, Jared se divio njenom ponosnom držanju. Lauren je osjećala težinu u tijelu dok se penjala na prostrani krevet. Umorilo ju je jahanje do Pecan Creeka, a osjećala je i psihički zamor. Bilo joj je dosta pokušaja prilagođavanja Jaredovim raspoloženjima, kao i suočavanja s njegovim verbalnim napadima. Njegova nepostojanost ju je posve zbunjivala. Tas je bio osvetoljubiv i neugodan, a zatim nježan i blajv Bilo joj je žao što mu se nije opirala kad ju je poljubio. Što li je mislila? Ništa. U tome je bio problem. Kad su je obgrlile njegove ruke i ugrijale je, prestala je misliti. Prepustila je vladavinu svojim osjetilima, a sveukupnu kontrolu osjećajima. Bio je tako nježan . . . gotovo pun ljubavi. Zakopala je lice u jastuk, njegov jastuk, i zastenjala sjetivši se kakvi su osjećaji strujili njenim tijelom kad su im se dodirnuli jezici. Što je osjećala kad su njegove snažne ruke počele milovati njena leda, u čemu ih je prekinuo Rudy. Što bi se dogodilo da ih nisu vidjeli? Nije imalo smisla nagađati jer ona još uvijek nije sa sigurnošću znala kamo su vodili poljupci. Boraveći uz Gloriju i slušajući kako priča o svom odnosu s Rudvjem, Lauren je zaključila kako to, štogod to bilo, mora biti ugodno. Borila se protiv tajanstvenog događaja s Williamom. Nekako nije mogla zamisliti da bi u tome mogla uživati. No, ako bi Jaredove ruke pokušale ukloniti njenu odjeću, kako bi reagirala? Porumenjela je u mraku. Bila je nemirna i fizički
nezadovoljena, a njeno je tijelo slalo nepoznate i neumoljive poticaje u njen mozak. Rudy i Jared su odlazili svakog jutra poslije doručka, a vraćali su se malo prije večere. Raspoloženje se u kući malo popravilo, iako su se Jared i Lauren jedno prema drugome još uvijek odnosili s pristojnom ravnodušnošću. Pitao ju je za dopuštenje kad bi odlazio u sobu po svoje stvari. Lauren se osjećala krivom što mu je zauzela sobu, ali kad je Gloriji 159 predložila neka je preseli u jednu od dječjih soba, ona je to odlučno odbila. Nikakvi razlozi je nisu uspjeli uvjeriti pa je I .auren odustala od daljnjeg nagovaranja. Nastavila se igrati s djecom i čitati im, i sve ih je više voljela. I ,auren je mnoge mirne trenutke provela u društvu Marije slušajući kako starija žena priča o Benu, te o djetinjstvu Jareda i Rudvja. Maria je pažljivo izbjegavala temu Laureninog braka. Žalostilo ju je stanje te zajednice. - Jared nikad ne govori o svom prijašnjem životu - jednog dana je Lauren priznala starijoj ženi. - Vrlo rijetko spominje svoje djetinjstvo, školovanje, ili nešto drugo. Ne želi mi povjeriti ništa osobno uzdahnula je. - Jednom sam mu spomenula Kubu. Nije želio o tome razgovarati. Maria je žalosno odmahnula glavom. - Drago mije što nisi bila ovdje kad se vratio kući. Ben je, mislim, bio potajno ponosan na njega kad se prijavio u vojsku. Olivia je pobjesnila i nastojala spriječiti njegov odlazak. Prijatelji njezine obitelji pokrenuli su neke svoje veze, ali ju je Ben zaustavio kad je otkrio što radi. Nakon rata, kad se Jared vratio kao junak, ponašala se kao daje sve bila njezina zamisao. - Sjedile su na trijemu, a Maria je pijuckala čaj. - Ona je vrlo tužna, usamljena žena, znaš - tiho je dodala. - Je li se razbolio od malarije dok je bio tamo? - Da, ali je zadobio teže, duševne rane. Imao je prijatelja čiji je otac vlasnik ranca zapadno od Kerrvillea. Alex Craven i Jared su se sprijateljili još kao dječaci. Istodobno su se prijavili u vojsku i bili su u istoj jedinici. Alex je poginuo. Jared je njegovu smrt držao posljedicom pogrešne procjene zapovjednika, te je smatrao bezrazložnim žrtvovanje svog prijatelja. Još uvijek ga muče noćne
more o borbama toga dana. Duboko gaje povrijedila Alexova smrt, ali Jared svoju bol drži u sebi. Nikome ne otkriva svoje pravo lice. - Počinjem misliti da on uopće nema 'pravog lica'. Svaki put kad pomislim da sam ga upoznala, otkrijem neki novi, zagonetni vid njegove ćudi - rekla je Lauren. Tko je zapravo čovjek za kojeg se udala? 160 - On je jako dobar čovjek, Lauren. Jednog dana ćeš ga upoznati. Sigurna sam u to. - Maria je potapšala Laureninu ruku, ustala i posla u sobu što ju je dijelila s Benom, zatvaranjem vrat iju iskl jučivsi svijet. - Joj, no! Pogledaj što sam učinila! - Lauren je uzviknula. Pomagala je CMoriji pripremati večeru. Otvorila je limenku rajčica i upravo je htjela istresti u posudu kad je dio tekućine pljusnuo na njen rukav, a tamna mrlja stala se širiti finim materijalom njene bluze. - Bolje idi odmah to skinuti. Donesi, pa ću je namočiti u hladnu vodu - mirno je rekla Gloria. - Odmah se vraćam - obećala je Lauren, žurno izašla iz kuhinje i pojurila u svoju sobu. Čim je otkopčala svu dugmad i skinula bluzu, začula je nekakvo komešam'e u hodniku. Prije no što se uspjela nečim pokriti, vrata sobe su se širom otvorila, a Gloria i Rudy su gurnuli Jareda unutra. Lauren je zaboravila na svoju razgolićenost kad je ugledala poderanu i krvavu košulju svoga muža. Potisnula je uzvik užasa. - Što se dogodilo? - upitala je visokim, zabrinutim glasom. Jared je zurio u nju, a od zapanjenosti njenim izgledom nije mogao progovoriti. Ili je to bilo od bolova? Rudy joj je morao odgovoriti. Jared i ja smo popravljali dijelove oštećene ograde. Jedan kolut bodljikave žice se naglo razmotao i zahvatio Jareda preko prsiju. Treba mu to očistiti i previti. - Rekao sam ti, nije mi ništa - Jared je gunđao dok su ga gurali u sobu. - Gluposti - Gloria je rekla istim tonom kojim se obraćala djeci. Svući tu košulju dok ja odem po lijek. Lauren, pomozi mu. Supružnici Mendez su razmijenili zavjerenički smiješak kad je Gloria odjurila po bočicu antiseptika i vatu. Lauren je plaho prišla Jaredu s leđa i položila ruke na njegova ramena. Polako mu je skinula košulju nakon što ju je on raskopčao i, 161
uz grimasu bola, odlijepio s prsiju. Rane su se ponovno otvorile i stale obilato krvariti. Gloria se vratila i doslovno bacila prema Jaredu bočicu s lijekom. Povukla je zabezeknutog Rudvja iz sobe i rekla: - Ne morate žuriti. Maria i ja ćemo se pobrinuti za večeru. Jarede, trebao bi leći i odmoriti se. Izgubio si puno krvi. Za njima su se zatvorila vrata, a Lauren i Jared su ostali sami. Lauren je krvlju natopljenu košulju spustila na svoju prljavu bluzu. Zajedno su, u tišini, promatrali kako tkanina pada na tkaninu. Tada se naglo pokrenula i pošla do ormara kako bi uzela drugu bluzu i brzo je odjenula, ali se prije toga osvrnula preko ramena i upitala: Boli li te jako? - Oštro je udahnula ugledavši otvorene rane i krv što je tekla niz Jaredova prsa. - O, Jarede - uzviknula je i jurnula k njemu. Odjednom je više nije bilo briga što na sebi, od struka prema gore, ima samo tanku potkošulju obrubljenu čipkom. Poslušala je Elenin savjet te više nije nosila steznik. - Daj, sjedni - rekla je, uzela ga za ruku i povela do malog toaletnog stolića kojeg je Gloria pronašla za nju. - Čekaj, oprat ću te pa ćemo vidjeti koliko su rane duboke. - Nije to ništa - opet je rekao, a ona se pitala zašto mu je glas tako dubok i nesiguran. Zar gaje toliko boljelo? Uzela je svježe vode i smočila čisti ručnik. Ruka joj je zastala iznad njegovih golih prsa. Dugo je i drhtavo uzdahnula i čvrsto stisnula oči. Zatim ga je dodirnula nježno, tapkajući ručnikom po koži obrasloj gustim dlakama. - Ne /clim ti nanijeti bol - promrmljala je. Jared je stisnuo zube, ali ne od bolova na prsima, već od agonije što ju je izazivala njezina blizina. S kože bijelog vrata širio se miris lavande, omamljivao ga i izazivao mu vrtoglavicu. Možda mu se ipak vrti u glavi od gubitka krvi? Nije važno jer su posljedice jednake. Na licu je osjećao njen dah, poput osvježavajućeg melema. Same po sebi, njegove su se oči spustile k njenim dojkama. Čeljust mu se stegnula kad je vidio kako se lagano njišu ispod 162 mekane tkanine. Morao je upotrijebiti svu snagu svoje volje kako ne bi ispružio ruku i dodirnuo ih, odmaknuo providnu tkaninu i saznao kakve su boje njene bradavice što ih je sada tek nazirao. Tjelesna /cl ja sto |ii je osjećao bolno je dolazila do izražaja u njegovim uskim hlačama. Skrenuo je pogled na njene ruke koje su
namakale ručnik u umivaoniku i izažimale ga, ostavi ja|iici /a sohom trag njegove krvi. Misli na krv, naredio je sebi Misli na bol što si je osjetio kad te je udarila žica. Misli na bilo što, osim . . . I ivo, mislim da ja zasad dobro - govorila je. Njen je glas bio mekan i tih, milovao gaje. - Ove su rane prilično duboke. Zar nisi imao na sebi prsluk od kože kojeg obično nosiš? -Nisam - odgovorio je, zadovoljan što razgovaraju. Sve je koristilo. Skinuo sam ga jer je bilo previše toplo. Da sam ga nosio, vjerojatno se ne bih povrijedio. - Ovo će te isto boljeti - tiho se ispričavala dok je komadić vate natapala ljekovitom tekućinom neugodna mirisa iz plave bočice. - Čvrst sam ja - rekao je i pogledao je uz vragolast osmijeh. Načas su oboje zastali kao opčinjeni blizinom onog drugog. Pogledi su im se stopili sporazumijevajući se bez riječi, a poruka što su je njihove oči prenosile oboje je pogodila u srce sa zapanjujućim učinkom. Lauren je prva skrenula pogled. - Trudit ću se da te ne boli jako - rekla je i pažljivo dodirnula jednu ranu. Naglo je uvukao zrak kroza zube, a čelo mu se osulo kapljicama znoja. - Žao mije - rekla je i brzo dezinficirala preostale rane. Potom je, na njegovo oduševljenje unatoč bolovima, počela puhati po ranama koje su ga pekle. Dok ju je gledao iz ovog kuta, činilo mu se da je zatvorila oči. Na kapcima joj ljubičaste sjenke, a crne trepavice se odmaraju na bijelim obrazima. Spustio je pogled do njenih usta. Usne vlažne, ružičaste, malo rastvorene u obliku luka, a kroz njih prolazi dah i draži njegovu grozničavu kožu. Uskomešao je dlake na njegovim prsima i uklonio osjećaj pečenja s rana, ali je zapalio vatru u drugom dijelu njegovog tijela. 163 - O, Bože - zastenjao je iz dubine grla. Naglo je ustao, od gurnuvši stolac, i zgrabio je u zagrljaj. Ostala je bez daha (n\ žestine njegovog stiska. Pohlepnim ustima prekrio je njem usne i rastvorio ih svojim jezikom. Ipak, otkrivši blago, nasil nik je postao nježan i polako uživao u svom otkriću. Ruke su mu kliznule niz golu kožu njenih nadlaktica, glatku i svježu poput satena, a zatim je njene ruke stavio oko svog vrata. Na trenutak su tamo mirovale, neiskusne i ukočene. Jared je s olakšanjem odahnuo kad je osjetio kako su se njene ruke stisnule oko njegova vrata, a prsti
zaronili u gustu, neposlušnu kosu. Privukao ju je bliže pritiskom na njena križa. Raširio joj je noge svojima postavivši ih u praiskonski položaj dok se privijala uz njega. Lauren je postala svjesna nepoznate tvrdoće što se pri-pijala uz njen trbuh, a to ju je istodobno plašilo i zanimalo. Nagonski se pomicala uz njega te je u trbušnoj šupljini osjetila toplinu od koje je cijelo njeno tijelo preplavila neodređena slabost. Jared je uvukao ruku između njihovih tijela, a u njenom su se umu borili strah i želja kad je shvatila kamo ju je usmjerio. Želi nešto čemu ne zna nadjenuti ime. Ima li to neke veze s rukom što se približava njenoj dojki? Neće je tamo dirati. Hoće li? Ne. Ona to nije htjela. Ili jest? Da. Da, molim, bez riječi je uzviknula, a nije razmišljala o tome odakle se stvorila tako pokvarena želja, ali je bila maglovito svjesna da to ima veze s tvrdim dijelom njegovog tijela što se stiskalo uz njenu mekoću. U Jaredovoj glavi vrtložile su se misli. Nikad se nije tako osjećao. Nijedna usta nisu tako slatka, mislio je dok je uživao u njenim usnama. Rukom je obuhvatio njenu mekanu dojku i lagano je stisnuo. Bila je čvrsta i puna pod njegovim dlanom, kao i onoga dana kad ju je iznenadio u njenoj sobi. Pod ujednačenim i strpljivim pokretima njegovih prstiju, njena je bradavica reagirala i pretvorila se u čvrsti pupoljak strasti, željan procvata. U trenucima osame i razmišljanja, Jared se nadao da negdje 164 postoji ovakva žena. Samo njegova. Drukčija od svih ostalih. Nije li mu Ben rekao . . . Ben! Ime je odjeknulo njegovim umom odbijajući se o stijenke mozga kakofonijskim odjekom. Ben! Je li Laurenu i njegov otac ovako držao? Je li isto ovako odgovarala, tihim mrmljanjem nalik predenju iz dubine grla? ()dgumuo ju je od sebe takvom snagom da je pala preko kreveta gledajući ga s nerazumijevanjem u očima. Kosa joj se rasula po ramenima i pala na bijele dojke s ružičastim bradavicama koje su ostale dijelom razotkrivene nakon njegovog milovanja. Uperio je u nju optužujući prst. - Rekao sam ti da me se kloniš! viknuo je. Govorio je grubo i kreštavo. - Lijepa si. To moram priznati. I mekša si, i slađa... - Glas mu se pretvorio u izmučeni šapat. - Bože! -
Lupio je šakom o dlan. Nabijanje u preponama bilo je nepodnošljivo. Na njezino tijelo ispruženo na krevetu i pogled ispunjen posvemašnjom nevinošću, njegova je muškost reagirala bolnim pulsiranjem. Trebao bi je sada uzeti, pokoriti je jednom zauvijek. Poželio joj je podignuti suknje i uvjeriti se jesu li joj bedra onako glatka kakvima ih je zamišljao. Zatim bi se zabio između njih i oslobodio se čežnje koja ga je tako dugo proganjala i mučila. Daje Lauren znala kakve mu misli kolaju glavom, užasnula bi se. Ovako, dok je ležala na krevetu i promatrala jad i muku što su izvirali iz svake njegove pore, osjećala je jedino samilost za svog muža. Sjela je i plaho mu pružila ruku u pokušaju uklanjanja onoga što ga je toliko mučilo. Ustuknuo je. - Ne želim ništa od tebe - nesigurno je ustvrdio. Razumiješ li me? - Naglo se okrenuo, širom otvorio vrata ormara, strgnuo košulju s vješalice i jurnuo prema vratima. Bučno ih je zalupio za sobom. Lauren je pala na krevet i okrenula se na trbuh zakopavši lice u pokrivače. Isprekidano je jecala, a plahte su upijale njene suze. 165 Je li plakala zbog uvredljivog načina na koji ju je poljubio, ili zato što mu je odgovorila poput bludnice? Možda zato što ju je prestao ljubiti? Ili zbog njegovih pogrdnih riječi? Je li se najviše bojala da će mu uskoro dojaditi zamka u kojoj se nalazi, te će joj isplatiti njenih dvadeset tisuća dolara i poslati je od sebe? Pitanja su se kovitlala njenim umom. Niti na jedno nije imala odgovora. Narednog jutra, Lauren i Maria su se vraćale s jahanja kad su začule viku iz jednog korala. Vaquerosi su se okupili na ogradi. Lauren je opazila visoku, vitku pojavu svoga muža. Nije ga vidjela otkako mu je prethodnog dana njegovala rane. Nakon njegovog bučnog izlaska iz sobe, ona je ostala neko vrijeme ležati kako bi se smirila i pošla na večeru. Obitelj Mendez je bila za stolom i strpljivo čekala na njen dolazak. Jared se nije pojavio. Nakon što su svi počeli jesti, Rudy je tiho i bez ikakve potrebe rekao da su Jareda pozvali iz nastambe za momke. Nitko na to ništa nije rekao, a Lauren se činila ravnodušnom.
Kad su sjahale i privezale konje ispred kuće, Lauren je rekla Mariji: Mislim da ću malo ostati vani. - Njenu radoznalost je pobudilo komešanje oko korala. - U redu - nasmiješila se Maria. - Uživala sam u našem jahanju. Ben i ja smo običavali jahati rano jutrom. Nedostajalo mi je to. - Možemo poći na jahanje kad god želite. - Lauren je potapšala nadlakticu starije žene, a zatim se Maria popela stubama do ulaza u kuću. Lauren se polako zaputila prema koralu uvjeravajući samu sebe kako ne ide tamo radi Jareda. Približivši se, vidjela je kako dvadesetak vaquerosa tjera bika u uski žlijeb. - Što se događa, Rudy? - upitala je svog šurjaka kad je stigla do ograde. 166 Naglo se okrenuo i pogledao je. - To je ... ovaj ... mi ćemo . . . ovaj . . . kastrirati onog bika. - Oh - dahnula je Lauren poervenjevši do korijena kose. Okrenula se, ali ju je zaustavila iznenadna pojava njenog muža. Ispružio je ruku i prepriječio joj put. - Zašto ne ostaneš gledati? Toliko te zanima Kevpoint, poslovi na rancu i sve to, pa sam siguran tla ćeš uživati. laretle ... - počeo je Rudy. Ne, Rudy. Lauren žarko želi naučiti sve o govedima i vatjucrosima. Rijeci su mu bile oštre i zagrižljive. Lauren je svim srcem požalila što nije pošla u kuću za Marijom. Jared ju je neočekivano zgrabio za ramena i okrenuo prema koralu. Držao ju je varljivom nježnošću jer je njegove ruke osjećala kao željezne obruče na svojim nadlakticama. - Zašto . . . zašto to činite određenom biku? Nadala se da će pitanje djelovati umiru juće na njega. Uopće nije željela znati ništa o cijelom postupku, a najmanje gaje željela gledati. Jared je, s cigarom u ustima, otegnuto odgovorio: - Pa, za to može biti više razloga. Bolje meso. Ili možda više ne može zadovoljavati krave. Ili je to samo zato što je divlji kurvin sin. - U tom slučaju, možda bismo to tebi trebali učiniti - Rudy je rekao opasno prijetećim glasom. Nije namjeravao dopustiti da Lauren gleda krvavi postupak. Jared se naglo okrenuo i bijesno pogledao brata. Nemarnim pokretom je odbacio cigaru. - Ma nemoj mi reći? Pa, tko će, dovraga, pokušati?
Bez uvoda, Rudy je spustio glavu i zabio je u Jaredov trbuh srušivši mlađeg čovjeka na tlo. Lauren se zgranula i stisnula uz ogradu dok su se oni valjali u prašini. Ruke i noge mlatarale su na sve strane, a krv je šikljala iz rasječenih usana i razbijenih noseva. Ustali su i oprezno kružili jedan oko drugoga, a zatim je Jared uzvratio napad pa su opet završili na tlu. Vaguerosi su prekinuli svoj 167 posao i stajali u širokom krugu oko braće. Čuli su se sama tupi udarci te stenjanje od bolova i napora. Gloria je dotrčala iz kuće, a oko nje je vijorila suknja. Nekoliko djece je prestrašeno stajalo u blizini. Vidjeli su i prije kako se njihov otac i Jared tuku, ali je to uvijek bilo nalik igri. Njihovi su dječji umovi shvatili daje ovo drukčije. Gloria je zgrabila pištolj iz toka jednog kauboja prije nego se uspio snaći. Znala je daje prva komora uvijek prazna pa je dvaput povukla otponac, a zatim pucala u zrak. Dva tijela u prašini su se razdvojila i grabila zrak otvorenih usta. Kad su se donekle oporavili, pokunjeno su obrisali krv s lica prašnjavim i poderanim rukavima. Rane na Jaredovim prsima su se opet otvorile pa mu je košulja postala jarko crvena od krvi. Posramljeno su se pogledali. Jared se nacerio Rudvju iskrivivši lice od bola kad je pomaknuo natečene usne. - Kao što sam i mislio. Postaješ mekan i nemaš kondicije, stari moj. - Vraga. Još nekoliko sekundi i ti bi molio milost. Jared je jedva polako ustao i lagano se zaljuljao dok mu se nije razbistrilo u glavi. Potom je pružio ruku Rudvju, koji ju je zahvalno prihvatio, i povukao ga na noge. Pridržavali su jedan drugoga, a zatim su prasnuli u smijeh. Svi su se pridružili smijehu, odahnuvši od olakšanja što se ipak radilo o bezazlenom okršaju. Samo je Lauren znala o čemu se radi. Ne razmišljajući o posljedicama, jer je jedino htjela otići što dalje od svih tih divljaka, pojurila je prema Flame koja je još uvijek bila ispred kuće. Stavila je nogu u stremen i uzjahala. Koljenima je podbola kobilu u galop i projurila kraj ljudi koji su zabezeknuto zurili za njom. Šešir joj je sletio s glave i pao na nekoliko centimetara od Jaredovih nogu.
- Što za ...- zaustio je. - Trebao bi poći za njom, Jarede - Rudy je oprezno predložio. Uzrujala se. - Zašto? - htjela je znati Gloria. 168 - Ona... ovaj... Jared je htio da gleda kastriranje - rekao je Rudy. - Moj Bože! Kako si uopće mogao pomisliti na tako nešto? - ljutito je upitala (iloria. - Pođite za njom. Obojica. Oba muškarcu su shvatila koliko je u pravu kad su pogledom pretražili obzor i vidjeli kako konj i jahačica nestaju iza brda. - Idemo - tjeskobno je naredio Jared i potrčao prema Char-geru. Rudy je uzjahao svoga konja te su uskoro jurili preko ravnice u smjeru kojim je pošla Lauivn. (iloria je ispod glasa mrmljala kletve o nezrelom ponašanju muškaraca dok je skupljala svoju djecu i tjerala ih u kuću. Laurenu su pekle oči od hladnog vjetra, ali vjetar nije bio kriv za suze što su joj zamaglile pogled i nezaustavljivo tekle niz obraze. Zašto li je uopće pristala na udaju za Jareda Locketta? Bio je bezosjećajan, najbešćutniji i najgrublji čovjek što ga je ikad upoznala. Nesmotreno je jurila po kamenitom terenu. Obično je pažljivo upravljala poslušnom kobilom, čak i kad je galopirala. Danas je bila previše zaokupljena svojim problemima pa nije opazila rupu dok nisu stigli do nje. Flame je zapela kopitom, a Lauren je začula fatalni lom kostiju, sekundu prije no stoje poletjela zrakom. 14. Poglavlje Pala je na leđa. Načas je mirno ležala i pokušavala odrediti je li ozlijeđena. Zaključila je da nije, pa je pažljivo sjela. Ništa se nije činilo slomljenim, ali će sutradan sigurno biti puna modrica. Začuvši Flameino žalosno cviljenje, Lauren je ustala i teturajući krenula prema kobili. Flameine oči bile su širom otvorene od bola i straha. Lauren je vidjela pod kako neobičnim kutom leži njena prednja noga. - Joj, ne - mrmljala je Lauren, kleknula i milovala kobilu po vratu. Žao mi je, djevojčice - plakala je. - Nisam tebe htjela kazniti. Izliječit ćemo te. Ozdravit ćeš. Moraš. - Suze su joj tekle niz obraze, a ona ih je brisala ostavljajući prljave tragove po licu. Kao kroz maglu, čula je približavanje konja, ali nije skrenula pogled s kobile koja je i dalje cviljela od bolova, a Lauren joj je tiho i umirujuće govorila.
Jared i Rudy su zaustavili konje i u trenu shvatili što se dogodilo. Jared nije želio pokazati olakšanje što gaje osjetio kad je vidio Laurenu neozlijeđenu. On i Rudy su se kratko 169 170 pogledali i istovremeno klimnuli glavama. Zajedno su sjahali, kao da ih je netko uvježbavao u tome. Laurenje podigla glavu kad je vidjela njihove čizme blizu Flameine glave. Skočila je na nogo, potrčala prema svome mužu i zgrabila ga za ruke. ()či su joj bile pune molbe i suza. -Jarak\ ja sam kriva. Spotaknula se o rupu. Ona je . . .Bit će dobro . . . Pomozi joj . . . Ozdravit će. Mrtvački miran, Jared je ignorirao njen pogled, posegnuo za pištoljem i izvadio ga. - Ne - dahnula je. - Ne! Kudy - samo je rekao. Lauren je osjetila kako je snažne ruke miču od kobile, a Jared je naciljao i opalio. Odmah je utihnuo vrisak kobile, a zamijenio gaje odjek hica. Zatim je medu brdima odjeknuo drugi vrisak, ali Lauren ga nije prepoznala kao svoj kad je jurnula na Jareda. -Ti čudovište! Ubio sije. Zvijeri! Životinjo! Ubojico! Ubojico, ubojico. - Malim šakama udarala je po njegovim prsima, a nogama gaje lupala po potkoljenicama. Željela gaje pozlijediti, osvetiti se za svoju bol. Pasivno je stajao i primao svoju kaznu, ne podigavši ni ruku kako bi se zaštitio. - Mrzim te! -vriskala je. - Pokvaren si, i divlji. Okrutan. - Glas joj je postajao slabiji, kao i njeni udarci. - Mrzim te. Riječi su sad postale jedva čujni šapat, a izgovorila ih je jecajući. Pala je na pod, poput igračke na navijanje koja se odjednom pokvarila. Ramena su joj se tresla od strahovitog plača. Rudy je čučnuo kraj nje i položio brižnu ruku na njeno rame. - Učinio je ono što se moralo učiniti, Lauren. Nije bilo nade. Jared ju je ustrijelio kako bije poštedio boli. - Glas mu je postao još blaži. Mislim da ti to znaš. Prestala je plakati, ali je i dalje držala glavu spuštenu. Rudy je ustao. Odvest ću je kući - tiho je rekao. - Ti ss pobrini za konja. - Nikad u životu nije se osjećao tako nemoćnim. Nije bio siguran što se zbivalo između Jareda i njegove mlade supruge tijekom proteklih dana. Jedino je znao da oboje pate, a on im nikako nije mogao pomoći. Jared je podigao pogled s rasplakane mlade žene kraj svojih 171
nogu i odlučno rekao: - Ne. Ona je moja žena i samo ću se ja starati o njoj. Ako ide kući, poći će sa mnom. Rudy je poželio nešto reći, ali je odustao kad se Jared sagnuo i uhvatio Laurenu ispod ruku podigavši je na noge. Istrgnula se iz njegovih ruku i prkosno ga pogledala. Zatim je bez riječi pošla prema Chargeru i popela se u sedlo. Ukočeno je sjedila kad se Jared smjestio iza nje. Rudy ih je gledao sve dok se nisu izgubili iz vida. Zbunjeno je odmahnuo glavom očajavajući nad ovo dvoje ljudi koje je volio. Zatim je počeo skupljati granje za lomaču koja će biti Flamein pogreb. Lauren se ukočila na sedlu ispred Jareda, a on se također svim silama trudio daje ne dotakne. Nije joj bilo poznato što je osjećao nakon njenog napada. Kad su napokon stigli do prostora sa zgradama i zaustavili se ispred kuće, Jared je prvi put progovorio. - Medeni mjesec je završio - sarkastično je rekao. - Čestitam, Lauren. Još nikad nikome nije uspjelo stvoriti razdor između mene i mog brata. Prije nego izazoveš još trvenja, želim otići odavde. Sutra ujutro. Budi spremna rano. - U redu - odgovorila je, kliznula na zemlju i ušla u kuću niti jednom se ne osvrnuvši na njega. Nakon ovlaženih očiju i toplih oproštajnih zagrljaja Mende-zovih, Laureni se bilo teško vratiti u Olivijinu kuću u Coro-nadu gdje ju je očekivala samo tjeskoba. Odlazak s Keypointa učinile su podnošljivim jedino vijesti o rođenju Elenine djevojčice, što joj je ozareni Carlos javio nekoliko dana ranije. Po njihovom neočekivanom povratku, Olivia ništa nije pitala o boravku na Kevpointu. Laurenje sada znala zastoje toliko mrzila obitelj koja je živjela na rancu. Iste večeri kad su se vratili, Carson Wells je ljubazno upitao Laurenu za zdravlje. On je, čini se, bio stalni gost za večerom. Jared je bio mrzovoljan i puno je pio za vrijeme obroka. Oliviaje neštedimice hvalila Vandivere jer su uspjeli osigurati 172 gradnju željezničke pruge za Coronado. Datum postavljanja kamena temeljca bi uskoro trebao biti objavljen. - Uz malo sreće glede vremenskih prilika, radne snage i tome slično, sljedeće godine u ovo doba bismo trebali imati željeznicu. - Krasno Jared je promrmljao u čašu.
- Po mom mišljenju, trebao bi biti sretan - prasnulajeOlivia. Odgurnuo je stolicu od stola i nesigurno ustao. - Reći ću ti što me čini nesretnim. Oni prokleti Vaiuliveri su neki dan njuškali po Kevpointu. Nisam bio tamo, jer mu se inače ne bi ni približili. Mora im se ograničiti kretanje samo po području predviđenom za gradnju elektrane. Je li to jasno? - Lice mu se zažarilo, a oči sjale poput životinjskih u mraku. - Da, Jarede. Reći ću im to. Poslušat će, sigurna sam - smirivala ga je Olivia. Samo je otpuhnuo kroz nos dok je iznova punio čašu zalivši viskijem nesigurnu ruku. Za Laurenu je jedinu radost u kući predstavljalo Elenino dijete. Upoznala je Isabelu dok je novorođenče pohlepno sisalo majčinu dojku prepunu mlijeka. Laurenu je šokirala bestidnost mlade majke kad je razotkrila svoju dojku, ali Eleni uopće nije bilo neugodno. Rosa ih je promatrala ponosom bake. Isabela je imala kosu crnu poput ugljena i crne oči uokvirene tamnim trepavicama. Dijete je boravilo u malenoj sobi iza kuhinje što ju je Rosa dijelila s Elenom. Kad je Elena imala posla u nekom drugom dijelu kuće, Rosa je bila u blizini pa je mogla priskočiti ako bi njena unuka počela plakati. Dok se ne uznemirava Oliviju, sve će biti dobro. Laureni je bilo mrsko što je Carlos odijeljen od svoje obitelji. Namjeravala je razgovarati s Jaredom o njihovom zajedničkom životu na Kevpointu. Budući da je na putu još jedno dijete Mendezovih, Gloriji bi sigurno dobro došla Elenina pomoć. Lauren se čudila kako se Elena brzo oporavila od porođaja. Mlade majke, koje je ona njegovala dok je živjela u župnom 173 dvoru, ustajale su iz kreveta tek nakon nekoliko tjedana, ali Elena je odmah preuzela svoje poslove u kući, uz povremene kratke prekide za hranjenje Isabele. Stoga se Lauren jako zabrinula kad je jednog poslijepod-neva našla Elenu naslonjenu na ogradu stubišta. Nije mogla nastaviti uza stube. - Elena, što ti je? - uzviknula je pojurivši prema djevojci kako bi je pridržala. - Samo sam malo umorna, mislim. - U Eleninom glasu nije bilo uobičajene živosti.
- Zašto ne ideš malo prileći? Ja ću objasniti Oliviji. Uhvatila je djevojku za lakat i povela je prema njenoj sobi. Još se više zabrinula kad se Elena nije pobunila. Bez protivljenja je legla na krevet, a Lauren ju je pokrila tankim pokrivačem. Dijete je mirno spavalo u kolijevci na drugom kraju sobe. Lauren ih je tako ostavila nadajući se skorom povratku Rose iz kupovine. Nakon večere, Lauren je krišom otišla u kuhinju dok su Olivia i Jared razgovarali o poslovima u vezi banke. Rosa je sjedila za radnim stolom i prstima prebirala krunicu. Kad su se za Laurenom tiho zatvorila vrata, Rosa je otvorila oči. -Rosa? Što se dogodilo? - brzo je upitala. - Radi li se o Eleni? Žena je krupne ruke položila na široke obraze i stala potvrdno kimati glavom. Njene oči boje čokolade ispunile su se suzama. - Esta enferma. Ima groznicu, loše. Lauren je na prstima ušla u zamračenu sobu, kleknula kraj Klene i opipala joj čelo. Bilo je vrelo. Rosa ju je svukla pa je mlada žena ležala ispod pokrivača samo u svojoj tankoj potkošulji. Lauren je jače otvorila plin u svjetiljki najbližoj krevetu, i odmah je ugledala osip. Crvene mrlje nalazile su se po Eleninom vratu i prsima. Lauren joj je raskopčala košuljicu, ali je i bez gledanja znala da se osip proširio po cijelom Kleninom tijelu. Teška srca vratila se u kuhinju. - Rosa - mirno je rekla Lauren progutavši slinu što joj se nakupila u grlu -je li Elena noćas ili jutros povraćala? Je li se žalila na hladnoću? 174 - Si, sehora - nesretno je odgovorila Rosa. Tjeskobni izraz ženinog lica potvrdio je Laurenine sumnje. Rosa je znala koliko je opasna bolest njene kćerke. - Boli je grlo? - Rosa je samo klimnula glavom. Lauren je načas zatvorila oči i pomolila se za snagu. Idućih nekoliko dana predstavljat će iskušenje za sve njih. Ono što je trebalo učiniti nije bilo ugodno, ali je Lauren donijela odluku. Ovi su ljudi njeni prijatelji i ona im je potrebna. Ako im ona ne pomogne, nitko neće. Kad je počela davati upute, u glasu joj se nije osjećao ni djelić panike što ju je osjećala. - Skuhajte čaj i pobrinite se da u loncu stalno bude tople vode. Odmah premjestite dijete u drugu sobu i nikoga nemojte pustiti u blizinu. Prokuhajte sve kuhinjske potrepštine i više nemojte ulaziti u bolesničku sobu. Kuda se Elena danas kretala?
- Nikuda, senora. Previše se loše osjeća. Prije nekoliko dana je bila u Pueblu i pokazivala Isabelu. - Rosin je glas zadrhtao kad je upitala: Ima šarlah, senora'! - Da, ima šarlah. - Lauren je ostala mirna usprkos uzburkanim osjećajima. Ponovno je ušla u mračnu sobu. Šarlah. Isabela. Bojala se pogledati. Molim te, Bože, ne. Dijete je cijeloga dana mirno spavalo. Neobično. Lauren se prisilila da ode do kolijevke. Podigla je sićušni pokrivač i tjeskobno uzviknula ugledavši tijelo prekriveno izdajničkim osipom. - Madre de Dios - promrmljala je Rosa iza nje. - Je li u Pueblu bila epidemija šarlaha? - pitala je Lauren. - Si, senora. Bilo je mnogo bolesnih. Elena nije mislila da će se zaraziti. Nitko u obitelji nije bio bolestan kad ih je posjetila. - Pođite učiniti ono što sam vam rekla, Rosa. Ja ću ostati ovdje s njom i djetetom. Kad se žena vratila u kuhinju, Lauren je sjela na rub kreveta i uzela Elenu za ruku. Djevojka je zatreptala, otvorila oči i slabašno se osmjehnula. Pokušala je govoriti, ali su joj iz grla izlazili samo kreštavi zvukovi. 175 - Nemoj govoriti, Elena. Došla sam ti pomoći. - Lauren je odgurnula nekoliko pramenova kose s grozničavog čela. - Dijete? - pitala je Elena. - Dijete ... spava. Sve će biti u redu. Spavaj i ti. Donijet ću ti čaja kad bude kuhan. - Elena je bezvoljno sklopila oči i uskoro počela ujednačeno, ali teško disati. Lauren je izašla iz sobe, prošla kroz kuhinju, te polaganim, odmjerenim koracima ušla u salon gdje su Olivia i Carson igrali karte. Jared je sjedio izvaljen u naslonjaču, a nadohvat ruke mu se nalazila boca viskija. I sama iznenađena svojom smjelošću, Lauren ih je zamolila za malo pozornosti. Kad ju je sve troje začuđeno pogledalo, rekla im je o Eleni i djetetu. - Valjda ne misliš ozbiljno! - prasnula je Olivia kad je Lauren izjavila kako ih namjerava njegovati. - Posve sam ozbiljna, Olivia - mirno je rekla. - Potrebna im je stalna njega, a kako nemam drugih zaduženja, ja ću ih njegovati. Samo sam vam došla reći kako bi možda bilo dobro uzimati hranu izvana jer je
kuhinja tako blizu bolesničke sobe. I nemojte nikoga puštati u kuću. Nemojte nikamo ići ako to nije nužno potrebno. Trebali bismo se izolirati radi ostalih. Govorila je s autoritetom koji je troje njenih slušatelja ostavilo bez riječi. No, to je kratko trajalo. Olivijin bijes se uskoro razmahao svom snagom. - Ako misliš kako ću nekoj Meksikanki i njenom derištu dopustiti da boluju i možda umru u mojoj kući, i pritom zaraze nas ostale, misliš pogrešno. Neka ih Pepe odmah odvede odavde, Jarede. Neka se sami brinu za sebe. Lauren se okrenula Jaredu, koji se prilično otrijeznio i pažljivo je promatrao bistrim očima. - Jarede, ako oni idu, idem i ja. Želiš li da se počne pričati kako je Jared Lockett protjerao svoju ženu u Pueblo? izazovno je upitala. Pogledao je svoju majku i nesigurno rekao: - Lauren, ti su ljudi navikli na epidemije. Svakih nekoliko godina u San Antoniju umiru na stotine od žute groznice. Pueblo nema 176 zdravstvenu službu koja bi ih zaštitila od takvih bolesti, pa se one šire mahnitom brzinom. - U tom slučaju bi onaj koji ima puno novaca i moći trebao popraviti njihove zdravstvene prilike, zar ne? - u njenom glasu osjećala se optužbu. Pitala se zašto li se ikad bojala Locket-tovih. U ovom se trenutku osjećala vrlo jakom. Jaretl je pokušao drukčije. - Bolest je vrlo zarazna, Lauren. Jesi li razmišljala o tome? Što ako se i ti razboliš? Mirno gaje gledala: - Jasampreboljela šarlahkadmijebilo deset godina. Tada me je zanemarivao otac kojeg je bolest užasavala, kao i domaćica koju je ljutilo sto ima puno više posla. Čudo je što sam uopće preživjela. Nisam zaboravila kako sam se jadno i prestrašeno osjećala. Neću dopustiti da Elena tako pati. Dakle, hoću lije njegovati ovdje ili negdje drugdje? Oliviaje otvorila usta, ali ju je Jared preduhitrio: - Umukni, majko. Nije skidao pogleda s Laurcninog lica. Dugo i napeto su zurili jedno u drugo. Nesvjesno mu je položila ruku na nadlakticu dok gaje zaklinjući promatrala. - Dobro - konačno je rekao. - Mogu li ja nekako pomoći?
- Ne možeš. Nemoj se približavati sobama u stražnjem dijelu kuće. Pobrinut ću se da Rosa sve oriba sredstvom za dezinfekciju čim to bude moguće. Hvala ti. - Tek kad je pokušala otići, oboje su postali svjesni njegovih snažnih prstiju na njenoj ruci. Polako i nevoljko joj je oslobodio ruku. Nije pogledala ni Oliviju ni Carsona kad je izlazila iz salona. Na vratima se okrenula i pogledala svoga supruga. - Ne vjerujem da će dijete preživjeti. - Opazio je blistave suze u bistrim očima. Dani i noći su se stopili u vremenu bola, patnje, umora i očaja. Isabela je umrla poslijepodne drugoga dana. Lauren se svim silama trudila ulijevati zaslađeni čaj kroz sićušne usne, ali natečeni, crveni jezik i začepljeno grlo nisu dopuštali protok tekućine od životne važnosti za dijete. Lauren je gledala kako su sićušna prsa posljednji put 177 zadrhtala i Isabela je, ne pustivši ni glasa od sebe, završila svoj kratki boravak na zemlji. Željela je da ima vremena žaliti zbog gubitka, ali je svu pozornost morala usredotočiti na spašavanje Elene. Lauren je žlicom ulijevala litre čaja u svoju pacijenticu, usprkos Eleninoj nevoljkosti da ga primi. Jezik joj je bio prekriven bolnim crvenim plikovima, te je nalikovao jagodi. Svake noći joj je temperatura drastično rasla. Rosa i Lauren bi je svlačile i kupale njeno tijelo u hladnoj vodi. Nisu joj rekle za Isabelu, a ona nije znala za sebe pa nije ni pitala. Pepe je napravio sićušni lijes, a Rosa je pripremila svoju unuku za ukop. Pozvali su Carlosa, ali je ostao u konjušnici jer je tako odredila Lauren. To nije bila mjera predostrožnosti samo radi njega, već i radi onih koje je voljela na Kevpointu. Pepe je prenosio poruke zabrinutom mladom čovjeku koji je žalio za svojom kćerkom i bojao se za život svoje supruge. Lauren uopće nije izlazila iz bolesničke sobe. Slala je Rosu po čistu odjeću, ali je tijekom svog bdijenja nad bolesnicom jedva imala vremena za presvlačenje. Noću, nakon što bi uspjele zaustaviti porast Elenine temperature, Lauren bi isprekidano hvatala san u naslonjaču uz krevet. Neprestano se molila za život svoje prijateljice, kao i za snagu da sve ovo izdrži. Također se molila za Jareda jer se bojala da će se i on razboljeti. Njene usne su izgovarale riječi što su nastajale u njenoj duši, a da uopće nije o njima razmišljala.
Groznica je doslovno spalila kožu na Eleninim dlanovima i prstima, kao i na tabanima. Dok je djevojka spavala, Lauren je nježno oljuštila kožu kako se Elena ne bi prestrašila kad bi vidjela kako joj mrtvo tkivo poput paučine visi s ruku. Pet dana nakon što je Lauren ušla u zagušljivu sobu, probu-dila se u neudobnom položaju u naslonjaču i čula pravilno disanje umjesto mukotrpnog, površnog dahtanja što ga je slušala danima i noćima do tada. Požurila je do Eleninog kreveta i položila joj ruku na hladno čelo. Silom je rastvorila njene usne i uvjerila se da je jezik manje otečen, a plikovi gotovo nestali. Osip se gubio. Najradije bi se glasno nasmijala. 178 Umjesto toga, opet je utonula u naslonjač i zahvalno se pomolila. Kad je ujutro Rosi rekla dobre vijesti, stara žena je otvoreno plakala. Pustile su I {lenu cijeli dan spavati okrepljujućim snom. Promijenile su joj posteljinu, a oko podneva su je nahranile goveđom juhom. Klena je brzo opet zaspala. Lauren je ostala uz nju kako bi bila sigurna da se groznica neće vratiti. Kad je kasno te večeri ušla u kuhinju, bila je iscrpljena, ali sretna i ispunjena olakšanjem. Začudila se ugledavši Jareda koji je stajao na stražnjim vratima i zurio u dvorište. Rosa ga je ranije obavijestila o Eleninom ozdravljenju. Okrenuo se kad je čuo kako je ušla. - Lauren, ovo je dovoljno dugo trajalo - rekao je bez uvoda. - Neću ti odobriti više niti jedne minute izoliranosti u toj sobi bez odmora. - Dobro mije, odista - uzdahnula je Lauren. - Ali mislim da više nisam potrebna Eleni. Sad joj treba samo puno tekućine i sna. Odobrit ću Carlosu daje ujutro posjeti. - Si, senora. - Rosa je prišla Laureni, uzela obje njene ruke i poljubila ih. - Sehor Jared, ona je anđeo. - Jest, ona je pravi anđeo, ali sad izgleda paklenski - kruto je rekao. Iako su joj misli bile zbrkane od umora, Lauren je odsutno primijetila da ni on baš ne izgleda savršeno. Izrasla mu je brada stara nekoliko dana. Obrazi su mu bili ispijeni i upali, a oči obrubljene crvenilom. Rosa joj je mogla reći kako je danima uznemireno šetkao, proklinjao, prijetio i molio. Kao daje podivljao od brige. Hranio se jedino čašicama viskija što ih je pio u redovitim razmacima. Lauren je nastojala razbistriti pogled, ali joj se počelo magliti pred očima, predmeti su nestajali, a potom postajali ogromni. Kuhinja se
mahnito vrtjela oko nje. - Jared promuklo je dahnula prije nego se srušila u snažne ruke što su se pružile prema njoj. - Onesvijestila se - rekao je. -1 gladna je, sudeći prema težini. Kladim se daje izgubila pet kilograma. Odmah ujutro, Rosa, pripremi obilni doručak i posluži joj ga u krevet. Ostani 179 uz nju dok ne pojede sve, do zadnjeg zalogaja. Mislim da joj najprije treba odmor. Podigao je opušteno tijelo u naručaj i odnio ga u njenu sobu, nogom zatvorivši vrata za sobom. Kratko je zastao kako bi mu se oči privikle na tminu, a zatim je prišao krevetu. Zahvaljujući svjetlosti što je dopirala kroz prozore, vidio je dovoljno i nije morao paliti lampu. Lauren je nerazumljivo mrmljala kad ju je spustio na noge pridržavajući je svojim tijelom. Svom težinom se oslonila na njega, a on je gunđajući proklinjao njenu glupost što se toliko iscrpila. Pokušao je ne misliti na tijelo priljubljeno uz njegovo. Kako može tjedan dana provesti u bolesničkoj sobi i izaći mirišući na lavandu? Nije znao kako je Lauren zamolila Rosu da joj iz njene sobe donese bocu kolonjske vode koju je svakoga dana lijevala u vodu kojom se prala. Pa, ne mogu je jednostavno istresti na krevet, razmišljao je Jared. Drhtavim prstima počeo je otkopčavati dugmad bluze na njenim leđima. Glava joj je pala na njegova prsa. Dugo je trajalo dok nije stigao do posljednjeg dugmeta jer je koristio samo jednu ruku dok ju je drugom pridržavao. Osim toga, njegovi drhtavi prsti nisu bili spretni kao obično. Izvukao je bluzu iz pojasa suknje, a zatim je počeo raditi na kopči. Odvezao je vrpce nekoliko podsuknji, psujući kad su mu se zaplele pod prstima. Zašto li žene uopće nose tako prokleto puno odjeće, pitao se. Konačno je uspio odgurnuti suknju i podsuknje niz njene bokove pa su se složile na podu oko njenih gležnjeva. Zastao je i nekoliko puta duboko udahnuo nastojeći opskrbiti kisikom svoj mozak u kojem je sve bilo u vrtlogu. Kad bi se sada probudila, žalosno je pomislio, vjerojatno bi vriskom uzbunila cijelu kuću. Vrlo pažljivo ju je prislonio na jednu svoju nadlakticu, a drugom rukom joj je polako skinuo bluzu. Uspio je. I dalje je spavala. Znojio se i drhtao. Stegnuo ju je uza se, odgađajući trenutak kad će je vidjeti, uživajući u očekivanju.
180 Posegnuo je rukom u njenu kosu i stao tražiti ukosnice što su je držale, nježno ih uklanjajući kad bi ih pronašao medu teškim uvojcima. Kosa joj je pala niz leđa i preko ramena, prosuvši se po njegovim rukama. Tada je učinio ono stoje želio otkako ju je prvi put vidio. Prošao je prstima kroz crnu svilu, milujući svaki pramen, trljajući glatke uvojke među prstima, uživajući u dodiru onako kako škrtac voli dodirivati zlato. Zagnjurio je glavu u njenu kosu i šapćući izgovarao hvalospjeve njenoj veličanstvenosti. Jaredju je nježno spustio na krevet oslobodivši njene noge suknje i podsuknji. Ležala je na jastuku i zadovoljno uzdahnula, a kosa joj se raširila poput lepeze na snježnobijeloj posteljini. Jared je sjeo na rub kreveta, polako i oprezno kako je ne bi probudio. Bože! Prekrasna je. Čak su i tragovi umora oko njenih ustiju i upali obrazi uvećavali njenu I jepotu. Duge crne trepavice počivale su na obrazima poput alabastera. Spustio je pogled niz njen vrat do dna grla gdje je nazirao treperenje pulsa. Bijela ramena koso su se spuštala prema njenim savršenim dojkama. Oklijevao je, ali prsti su se sami od sebe pružili prema gornjem dijelu vezene potkošulje. Razvezao je plavu vrpcu provučenu kroz rupičastu čipku, a potom polako i bez žurbe raskopčao prvih nekoliko dugmića. Opet je želio uživati u očekivanju. Očima je putovao do vrlo tankog struka, pa do laganog proširenja njenih bokova. Obično je više volio senzualnije obline, ali je ona bila savršeno građena, zaključio je obuhvativši pogledom duga, vitka bedra i lijepo oblikovane listove. Prokletstvo! Zaboravio je cipele. U sve većem mraku bilo je gotovo nemoguće raskopčati brojnu dugmad, ali mu je to ipak pošlo za rukom. Kad je skinuo visoke cipele s nogu u svilenim čarapama, vratio je pogled na njeno lice dok je prstima polako razmicao potkošulju. Nije se pomaknula. Besciljno je lutao pogledom, a zatim je nagradio svoju strpljivost i pogledao dolje. 181 Zamišljao je kako će izgledati, ali su njegove predodžbe bile manjkave pa nije bio pripremljen na prizor što ga je ugledao. Dvije savršeno oblikovane dojke, okrugle, uzdignute i čvrste, ukazale su se pred njegovim očima. Koža joj je bila mliječna i bijela poput cvijeta
magnolije. Na vrhu svake mekane uzvisine nalazila se djevičanski ružičasta bradavica. Botticelli bije zasigurno obožavao. Njena prozračna ljepota svakako je spadala u quattrocento. Rosa nije puno pogriješila. U svojoj nagoj ljupkosti doista je djelovala poput anđela. No, Jared je bio običan smrtnik, a želio ju je kao nijednu ženu do sada. Oprezno je spustio glavu i poljubio mjesto gdje se naziralo udaranje njenog bila. Zatim su njegove usne rajskom sporošću putovale njenim dojkama, nježno ih grickajući i ližući tako da nikad ne sazna kako se poklonio pred hramom njenog tijela. Ona je za njega bila zabranjeno voće. Sam je stavio zabranu, ali je time postala još obvezatnija. Ali sada, sada ... Podigao je glavu i dodirnuo jednu ružičastu bradavicu. Blago ju je trljao među prstima i očarano promatrao kako reagira na njegov dodir te postaje ukrućena i još poželjnija. Nije mogao odoljeti, već ju je obuhvatio ustima. Topila se uz njegov jezik poput komadića šećernog kolača, a bila je još slađa. Ponovno je podigao pogled do lica koje je mirno počivalo u okviru crne kose. - Lauren, oprosti mi - šapnuo je i opet spustio usne na njene dojke. Lauren se probudila malo prije podneva, ali se nije mogla sjetiti događanja proteklih dana, niti zašto spava u to doba dana, i to u donjem rublju i čarapama. Protegnula je zgrčene mišiće i pokušala složiti djeliće sjećanja u svojoj glavi. Elena! Sjetila se djevojčine bolesti i skočila iz kreveta odbacivši jedinu plahtu kojom je bila pokrivena. Zašto je spavala iznad pokrivača? Nije se mogla snaći, pa je stajala nasred sobe, rukama pridržavajući glavu, i pokušavala se 182 riješiti žutih točaka što su plesale po crnoj zavjesi koja je, čini se, pala preko njenih očiju. Vrt jelo joj se u glavi. Previše je naglo ustala, pa joj nije dovoljno krvi stiglo do mozga. Oslabila je, jer nije dobro jela u proteklih šest dana. Rosa je ušla u sobu dok se Lauivn pipajući pokušavala vratiti do kreveta. - Senora Lauren, budni ste! Spavali ste kao dijete. - Kako je Elena? - brzo je upitala. Blistavi osmijeh na Rosinom licu raspršio je njene strahove.
- Slaba je i pospana, ali je jutros pojela prepečenca i razgovarala s Carlosom. - Sretni izraz lica prešao je u potištenost. -Morali smo joj reći za djetešce, i ona je jako žalosna. Ali, kad je vidjela Carlosa, bolje se osjećala. Zahvalna vam je, sehora. I ja vam zahvaljujem. - Usna joj je počela podrhtavati. - Sretna sam što sam mogla pomoći Bleni. Jedino mi je žao što nismo mogle spasiti dijete, iako, nakon onako visoke temperature, Isabela možda više nikad ne bi bila posve zdrava. - Si, njena mala duša je u raju i njoj je sada dobro. Ako poznajem Elenu i Carlosa, uskoro će napraviti drugi niho. -Široko se nasmiješila. - Donijela sam vaš doručak. - Vratila se u hodnik po pladanj što ga je ostavila pred vratima. Iz posuda su se širili zamamni mirisi i izazvali slinu u Laureninim ustima. Kad je zadnji put pojela kompletan obrok? - Sehor Jared mije rekao neka pazim da ostanete u krevetu i pojedete sve stoje na pladnju. - Je li on ... hoću reći, jesu li svi ostali zdravi? Nisam nikoga vidjela gotovo tjedan dana. - Vidjeli ste sehor Jareda sinoć, senora. Zar se ne sjećate? Onesvijestili ste se u kuhinji. On vas je odnio u krevet. Nosio vas je na rukama. Soba se opet počela vrtjeti, a u ušima joj je bučno šumilo. Otpila je gutljaj vrelog čaja i nastojala smiriti drhtanje ruke dok je vraćala šalicu na tanjurić. - Ne ... ne, ja ... ovaj... ne sjećam se toga. Znam da sam bila jako umorna. - Ljutio se, mislim, jer ste bili tako umorni. Voljeli bi se 183 okupati, senora, si? - Ne pričekavši odgovor, Rosa se odgegala u kupaonicu, skupljajući usput odbačenu odjeću po podu kraj kreveta. Njena odjeća! Jared ju je stavio u krevet. Jared ju je razodjenuo! Sanjala je o njemu dok je duboko spavala. Jasno se sjetila snova. Jared se naginjao nad nju i nježno ju gledao. Glava mu je počivala na njenom tijelu. Željela je provući prste kroz od sunca izblijedjelu kosu koja ju je škakljala po vratu, ali su joj ruke bile previše teške pa ih nije mogla podići. U jednom snu, Jared joj je u uho šaptao španjolske riječi. U drugom joj je ustima radio nešto od čega se prekrasna toplina širila njenim tijelom. Polako je dovršila doručak, ometana sjećanjima na uznemirujuće snove. Kad se počela razodijevati, primijetila je da nedostaje satenska
vrpca s njene potkošulje. Morat će reći Rosi da bude pažljivija kad pere njeno rublje. Ušla je u kadu i zadovoljno se spustila u umirujuću toplu vodu. Već danima nije uživala u raskoši kupke. Zagrabila je rukama pjenu i počela se trljati po tijelu. Iznenadila se kad je sapunica zapekla neke dijelove njenog tijela. Zbunjeno se stala pregledavati pa je opazila da su joj bradavice natečene, ali kad ih je dodirnula, osjetila je trnce, a uzbudljivi drhtaj je prošao cijelim njenim tijelom. Dojke su joj bile nadražene, kao da ih je izgreblo nešto hrapavo. Što li se moglo . . . Oči su joj se raširile od užasne pomisli. Drhtave prste pritisnula je o čvrsto stisnute usne koje su pobijelile od šoka. Ne! Ne! To se nije moglo dogoditi. Njeni snovi i ova stvarnost nisu imali nikakve veze. To je bilo nezamislivo. Ipak, zadrhtala je od te mogućnosti. Jared, neobrijan, gledao ju je, dirao, ljubio . . . Žurno je izašla iz kade, brzo se obrisala i zamotala u kućnu haljinu prije nego se vratila u spavaću sobu. - Gdje je Jared? - sramežljivo je upitala Rosu dok se pripremala poći dolje i posjetiti Elenu. Željela je izbjeći susret s njim. Bilo bi joj 184 previše neugodno sresti se s njim licem u lice, dok su još tako žive slike iz njenih snova. - Otišao je jutros u Austin. Rekao je da će možda biti tamo nekoliko tjedana. Nešto u vezi posla. Ostavio je paket za vas. - Žurno je izašla i odmah se vratila noseći malu kutiju. - Rekao je da ce vam to trebati kad drugi put idete na Kevpoint. Lauren je razvezala vrpcu na paketu, podigla poklopac i ugledala plavi svileni rubac u mekanom papiru. Sjetio se da joj je potreban takav rubac. Suze su joj zamaglile pogled, ali joj je bila poznata Rosina moć zapažanja, pa je, naoko ravnodušno, gurnula rubac u jednu od ladica za donje rublje. - Moram se sjetiti i zahvaliti mu kad se vrati kući. - Izašla je iz sobe ostavivši iza sebe Rosu koja je zbunjeno odmahivala glavom. 15. Poglavlje Imaš li vijesti od Jareda, Olivia? - upitao je Carson jedne večeri za stolom. - Čini se da se neobično dugo zadržao u Austinu. - Ma daj, Carsone - Olivia je rekla nasmijavši se -znaš što je Jareda 'zadržalo' u Austinu. Čudim se što je tako dugo apstinirao. Imati ženu iz računa,
čovjeka natjera u potragu za nečim što će mu olakšati fizičke potrebe, zar ne, Lauren? Laurenina vilica je lupnula po tanjuru. Kako se ova žena usuđuje biti tako prostački primitivna! - Budući da se radi o Jaredovim 'fizičkim potrebama', trebalo bi njega pitati - ljutito je odbrusila. No, ispod njenog bijesa krila se duboka potiš-tenost. Njena svekrva je vjerojatno imala pravo. Zašto bi inače Jared produžio svoj boravak u Austinu? Nije očekivala da će joj toliko nedostajati. Stoje duže izbivao, više je rasla napetost u kući. Dani u Coronadu prolazili su drukčije od onih na Key-pointu, ali su ipak prolazili. Elena je svakim danom jačala. Ako je vrijeme dopuštalo, šetala je s Laurenom vrtovima u kojima je cvalo još samo nekoliko krizantema. Ponekad bi 185 186 neočekivano zapuhao hladni i oštri sjevernjak, a nekoliko dana početkom studenog bez prestanka je padala kiša pa je Lauren pomislila da će poludjeti od dosadnog života u golemoj kući. Čeznula je za uzbudljivim danima na Kevpointu s Rudvjem i Glorijom, njihovim šalama, /a djecom i njihovim nestaš-lucima. Nedostajali su joj i njezini mirni razgovori s Marijom. Prije nekoliko mjeseci, Laurena bi se zgrozila nad ženomkoja živi s mužem neke druge, ali je sada prihvatila Marijin život s Benom. Njihova je ljubav bila čista. Za Laureninu neobičnu širokogrudnost dijelom je bilo zaslužno i to što je shvatila kakav je morao biti Benov život s Olivijom. Olivia je većinu dana provodila u banci, a kad bi ostajala kod kuće, Carson ju je često nazivao telefonom iz ureda. Uvijek je bio na večeri, a Laureni je godila njegova nazočnost. Ne bi mogla podnijeti da bude sama s Olivijom. Žena ju je gledala s takvim neprijateljstvom da se I .auren zapanjila svaki put kad bi uhvatila na sebi bijesni pogled zelenih očiju. Carson se i dalje sluganski ponašao prema Oliviji. Neprestano su razgovarali o željeznici i o planovima za elektranu. Očito se Olivia više nije dvoumila glede saveza s Vandiverima. Hvalila je njihovu odlučnost i sposobnost upravljanja drugima kako bi ostvarili svoje ciljeve. Olivia je često spominjala Kurta, a svaki put bi podmuklo pogledala Laurenu, što je njoj bilo izrazito neugodno.
Jedne večeri, Olivia je zlobno promatrala svoju snahu kroz spuštene trepavice. Nikad joj neće oprostiti stoje nagovorila Jareda da dopusti onoj bolesnoj Meksikanki i njenom djetetu ostanak pod njenim krovom. Bilo je dovoljno loše što je Lauren pružila zaštitu bolesnim Meksikancima, ali najviše ju je mučilo stoje nju pobijedila u prepirci sa Jaredom. Još gore, natjerala je Jareda na donošenje odluke. To bi moglo biti opasno za Olivijine planove. Ako Lauren stekne bilo kakvu kontrolu nad njim, to bi moglo sve ugroziti. Oliviji je također bilo mrsko stoje, radi ljudi, morala glumiti privrženu svekrvu. Bože! Prijatelji su je gnjavili pitanjima o budućim unucima. Budalasto su se smijuljili nad šalicama 187 čaja i komentirali kako su Jared i Lauren lijepi par, a gospođe koje su dolazile u banku zaustavljale bi se i cvrkutale kako je to lijepo što je Jared, nakon tako dugog čekanja, konačno našao savršenu družicu. Olivia je sve to podnosila s ukočenim smiješkom i pravim odgovorima. Svake nedjelje je pokorno odlazila u crkvu s Laurenom. Lauren je uporno željela ići, a Olivia je znala da nikako ne bi bilo dobro kad bi se Jaredova supruga sama pojavila na misi. Bilo je jasno da se Lauren prilično vezala za obitelj na Kevpointu. Kad god bije Carson uvukao u razgovor, na kraju bi im ispričala o nekom doživljaju s ranca. Nikad nije spominjala imena, ali je Olivia uvijek prepoznala svaki lik iz priče. Kad se nekoga mrzi onako dugo koliko je ona mrzila Mariju Mendez, njenog sina i njegovo potomstvo, onda ih prilično dobro upoznaš. Postala joj je opsesija saznati sve stoje mogla o njima. Još nije mogla kazniti Mendezove za poniženje koje su joj nanijeli, ali je u Laureni našla savršeno žrtveno janje. Ona je odgojena tako da poštuje starije i obitelj, te da podnosi proganjanje sa strpljivošću i oprostom. Olivia je bila posve sigurna da brak Jareda i Laurene nije bio konzumiran, iako je poznavala snažni seksualni nagon svoga sina. Stisnula je usne u gorku crtu kad gaje izjednačila s onim svoga pokojnog supruga. Bila je uvjerena kako Jaredu njegov golemi ponos neće dopustiti zaljubljivanje u ženu koju mu je izabrao otac. Ipak, djevojka je imala ono nešto čemu muškarci nisu uspijevali odoljeti. Takva blagost, ta
ranjivost, potresala ih je do srži. Ona sama to nikad nije nosila u sebi, te je stoga prezirala žene koje jesu. Svakim pogledom, pokretom i riječju, Olivia je mučila Laurenu. Mora podjarivati neprijateljstvo između Jareda i njegove žene. Pomisao da bi mogli izokrenuti sve njene planove, i zaljubiti se jedno u drugo, bila joj je nepodnošljiva. To nije ljubomora, uvjeravala je Olivia samu sebe. Ljubomora je tako nizak osjećaj, i daleko ispod njenog dostojanstva. 188 U svakom odnosu zahtijevala je jedino posvemašnju odanost. Ben je izdao njenu ljubav jer joj nije bio odan. Olivia je čvrsto odlučila da se to neće dogoditi u slučaju Jareda. - Kako je Elena, Lauren? Sad je već posve dobro, nadam se. - Večera je završila i Carson je otpratio dame na kavu u salon. Olivijino pitanje nije proizašlo iz brige, Laureni je to bilo jasno. Samo ju je trebalo ponovno podsjetiti kako se suprotstavila Olivijinim zapovijedima. - Da, dobro joj je. Smrt njenog djeteta je udarac od kojeg se neće brzo oporaviti, ali to je posve normalno. - Velika je šteta što dijete nije preživjelo, Lauren. Izveli ste pravo čudo spasivši mladu ženu. - Hvala vam, Carsone, ali imala sam sebične motive. I sama sam zamalo umrla od šarlaha. Ovo mije bila jedina prilika za protunapad. - Sramota je što oni Meksikanci u Pueblu ne mogu svoju zajednicu održavati čistijom i zdravijom. - Olivijino je lice bilo ružno. - Daju sve od sebe, sigurna sam. Ne vjerujem kako žele da im djeca umiru - tiho, ali uvjerljivo je rekla Lauren. - Gluposti. Nisi ovdje dugo pa ne znaš kako su ti ljudi prljavi. Odvratni su. - Kako možete reći daje Rosa prljava, a zatim jesti jela što ih ona priprema? Nikad nisam vidjela čišću osobu od nje -raspaljeno je rekla Lauren. Olivia je ljutito zabacila glavu. Zelene oči su blistale, a vitki prsti poput pandži stegnuli naslon za ruke. - Još malo i riješit ćemo ih nekih njihovih nevolja u Pueblu. Jedva čekam . . . - Olivia! - naglo ju je prekinuo Carson. - Više ne bi trebalo razgovarati o tome. Vidim da te uzrujava. - Značajno ju je pogledao.
Olivia se naglo uspravila, a zatim polako odahnula. Umalo je napravila veliku grešku te je bila zahvalna što ju je Carson u tome spriječio. - Posve si u pravu, Carsone, doista me uzrujava. Još kave? 189 Lauren se ispričala i pošla na kat. Nije mogla odoljeti, već je zastala ispred vratiju Jaredove sobe i napeto se zagledala u njih. Što je očekivala da će vidjeti? Hoće li vrata nestati, a ona će ugledati njega kako sjedi u naslonjaču i puši jednu od svojih neizbježnih cigara? Hoće li se materijalizirati pred njom kao što se događalo iz noći u noć u njenim snovima? Ne. Nije unutra. Nalazi se "poslovno" u Austinu. Nagađajući o kakvom se poslu radi, osjetila je oštar bol u srcu. Je li bio s drugom ženom? Ženama? Zašto bije uopće bilo briga? Ipak, jest. Ruka joj je isntinktivno krenula prema satu prikopčanom na prsima. Bez razmišljanja, spustila je prste i lagano pomilo-vala bradavicu kroz mekani pamuk bluze. Cijelo joj je tijelo zahvatila vatra, a dah joj je zastao od osjećaja što su je preplavili. Jesi li me doista tu dirao, Jarede? Nije željela znati, nije htjela o tome misliti, ali nije uspjela suzbiti sljedeće pitanje: "Što si mislio o meni?" Patnja i osamljenost ušle su s njom u sobu. Jared je stigao kući dan prije Dana zahvalnosti. Lauren je čitala u svojoj sobi. Srce joj je poskočilo u prsima kad je u hodniku čula poznati bat čizama i zveket mamuza. Čvrsto je zgrabila knjigu i stegnula je uza se. Vrata njegove sobe su se tiho otvorila i zatvorila, a zatim je čula spuštanje torbi na pod. Malo se kretao po sobi, a zatim se začula škripa kreveta. Sve je utihnulo. Bez obzira koliko se trudila, Lauren više nije uspjela probuditi svoje zanimanje za knjigu. Vrlo brižljivo se odjenula za večeru. Izabrala je haljinu koja joj je dobro pristajala i mekane kožne cipele. Oprala je i iščetkalakosu. Obuzeo ju je divlji poriv daje ostavi nesputano visjeti, ali to, naravno, ne bi bilo prikladno. Zato je Eleni dopustila daje uplete u kompliciranu punđu. Čula je kako Jared izlazi iz sobe i ide dolje, a ona ga je 190 slijedila nekoliko minuta kasnije. Bila je nevjerojatno nervozna. Kako se mogla suočiti s njim nakon što ju je odnio u sobu, razodjenuo i stavio u krevet? A ako je ...
Ušla je u salon, a srce joj je uzdrhtalo kad je ugledala njegova široka leđa nagnuta nad komodom dok je točio piće. - Lauren, vi dajete sjaj večerima. Kako ste, draga moja? -Carson joj je prišao i poljubio je u obraz. Promatrala je Jareda preko Carsonovog ramena. Leđa su mu se ukočila, a prije nego se okrenuo, otpio je dugi gutljaj viskija. Tako je privlačan, žalosno je pomislila. Mogla bi podnijeti njegovu ravnodušnost i okrutnost, njegovo izbjegavanje, kad bi joj se činio ružnim ili odbojnim. Ali od samog početka je osjećala da je na neki čudan način privlači. Susreo je njen pogled iznad Carsonovih zdepastih ramena i podigao čašu kao da joj nazdravlja. - Jarede, natoči Laureni jedan seri, molim te, a i ja ću još jedan. Lauren je opazila kako Olivijine oči izrazito blistaju. Sigurno su je obradovale vijesti što ih je Jared donio iz Austina. - Tako mi je drago što Vandiveri dolaze sutra, za Dan zahvalnosti. Hvala što si prenio moj poziv, Jarede. - Olivia je pozorno motrila dok je Jared pružao Laureni čašu serija. - Nema na čemu - odgovorio je. Pogledao je iz visine Laure-nu dok je uzimala svoje piće. Njihovi su se prsti načas dodirnuli. Dodir je imao učinak strujnog udara, a njoj se učinilo da je čula kako je naglo uzdahnuo. Međutim, kad je podigla pogled prema njegovom licu, oči su mu odmah poprimile hladan izraz. - Znao sam da Lauren sigurno želi opet vidjeti Kurta. Prošlo je već toliko vremena. - Riječi su bile izgovorene tiho, pa ih je samo ona čula. Zašto to opet čini? Bio je arogantan i pun mržnje, kao i prve večeri kad gaje vidjela u ovoj sobi. Tijekom beskrajne večere posve je nestalo njeno uzbuđenje što ga ponovno vidi. Jared je više pio nego jeo. Sto se dogodilo s njegovim zdravim apetitom kojeg se nije moglo utažiti na Kevpointu? Maria i Gloria su ga uvijek zadirkivale da ima vreću bez dna umjesto želuca. 191 Bio je mrzovoljan i hirovit. U jednom trenutku oštro je kritizirao Povjerenstvo željeznice i njihovu nesposobnost, a već u sljedećem je nešto gunđao u čašu. Lauren je nakon večere otišla u knjižnicu kako bi čitala kraj vatre. Podnijela je svu napetost što ju je mogla izdržati u jednoj večeri. Ostali su se povukli u ured kako bi porazgovarali
0 rezultatima Jaredovog putovanja u glavni grad. Nekoliko sati kasnije, Lauren je još uvijek bila u knjižnici sjedeći u previše mekanom naslonjaču. Izula je cipele i podvukla noge poda se. Nije znala koliko dugo je Jared stajao na vratima prije no što gaje opazila. Kad gaje pogledala, umorno je ušao u sobu 1 srušio se u naslonjač do njenog. Glava mu je pala na jastuke i zatvorio je oči. Lauren je mirno sjedila. Minute su prolazile, a ona je pomislila da je zaspao, ali je uskoro otvorio oči, ne pomaknuvši ni tijelo ni glavu. - Strašno je kasno, Lauren. Zašto si još budna? - Zvučao je iscrpljeno. - Zaokupila me ova knjiga. Ponekad mogu čitati do duboko u noć ako je knjiga posebno zanimljiva. - Ili, ako ne mogu tebe izbaciti iz misli, dodala je u sebi. Djelovala je poput vizije u svjetlosti vatre. Treperenje plamena odražavalo se na njenoj kosi, i kao daje svaki pramen imao vlastiti život. Haljina je bila od mekane ružičaste vune sa sićušnom dugmadi na vratu. Svjetlost vatre naglašavala je očaravajuće rumenilo njenih obraza za koje je znao da su mekani poput baršuna. Iza naočala, oči su joj bile široke, duboke i bistre. Jared je pročistio grlo i trgnuo se iz razmišljanja. - Što čitaš? Pravi si knjiški crv, znaš - blago ju je zadirkivao. - Sve - rekla je, udovoljavajući njegovoj potrebi za čavrljanjem. Knjige su mi bile najbolji prijatelji dok sam odrastala. Druga djeca se nisu htjela igrati sa svećenikovom kćerkom. Nisu se ugodno osjećala, znaš. Majka ini je umrla kad sam imala tri godine. - Opazio je kako je podigla ruku i dotaknula sat. -1 tako su moji prijatelji bili likovi iz romana. Čitala sam 192 klasiku, povijest i filozofiju. Ali za zabavu čitam Dickensa, sestre Bronte i Jane Austen. Ponovno je zatvorio oči pa se iznenadila kad je nastavio razgovor. Kad sam bio dječak, očaravao me Poe. Ben se ljutio što čitam takvo 'smeće', kako je on to zvao. 'Ako želiš čuti priče o duhovima, pitaj Thorna neka ti priča.' Thornove su priče također bile prilično dobre. Nasmijao se. - Ponekad bi mi se dizala kosa na glavi od njegovih prepričavanja indijanskih legendi, tabua i tajnih obreda. - Zamišljeno je zurio u vatru, a jezičci plamena poigravali su mu u očima. Palcem i
kažiprstom umorno je protrljao kapke. - Više nemam vremena za čitanje. Kratko je oklijevala, a potom blago upitala: - Je li putovanje bilo naporno? Duboko je uzdahnuo. - Da. Neki od ljudi u javnim službama su zastrašujuće glupi. Već sam nasmrt umoran od ugađanja takvima. Želim . . . Zastao je, a ona gaje tiho potaknula: - Da. Želiš . . . ? Samo mu je toliko trebalo da izgovori svoje najskrivenije misli. Želim izgradnju željezničke pruge jer je to jedini način vođenja uspješnog, unosnog ranca u dvadesetom stoljeću. Ben je to svim srcem želio, ali već mije dosta birokracije i dodvoravanja idiotima kako bismo došli do cilja. - Nagnuo se naprijed i stisnuo ruke između koljena. Lauren je šutjela. Ovo je bilo vrijeme za slušanje. - Želim živjeti na Kevpointu i jahati po crti poput bilo kojeg vaquera, a nekome drugome prepustiti svu tu politiku. Lauren je progutala oprez, ustala i plašljivo mu prišla. Nježno mu je položila ruke na ramena i počela masirati zgrčene, napete mišiće. Možda ćeš to moći učiniti kad željeznica bude gotova, Jarede. Nadam se tome, radi tebe. Opet se naslonio, vidljivo se opustivši pod čarobnim dodirom njenih prstiju. Nakon nekoliko minuta, Lauren je rekla: - Hvala ti za rubac. Lijep je. Okrenuo je glavu i pogledao gore, prema njoj. Oči su mu bile crvene od umora, ali je u njenima pročitao ohrabrenje i 193 suosjećanje. Svojom rukom prekrio je jednu njenu na svom ramenu, a zatim ju je zgrabio i čvrsto stisnuo. Podigao ju je do svog lica i pritisnuo njen dlan o svoj obraz. - Imaš krasne ruke, Lauren. Primijetio sam ... - Zastao je i pomislio da vjerojatno pravi budalu od sebe, ali je ipak nastavio: - Primijetio sam ih već one prve večeri kad smo zajedno sjedili za stolom. - Nježno je pomilovao njene vitke ruke. -Ako i jesu, to je od dugih sati vježbanja glasovira, pretpostavljam. Otac mi je jednom rekao da su moje ruke nalik majčinima. I ona je svirala glasovir. - Nedostaje li ti sviranje?
- Da - spremno je priznala. - Vjerojatno je moja glazba za mene ono što je jahanje po crti za tebe. Proučavao je njenu ruku s divljenjem što ga poznavatelj umjetnosti osjeća dok gleda remek-djelo. Ponovno ju je primaknuo ustima i jezikom ovlaš dotaknuo vrh svakog prsta. Lauren je zatvorila oči. Kliznuo je usnama do zapešća, a kad mu je zasmetalo nabrano orukavlje, pronašao je dugmiće i razotkrio prozirnu kožu. - Tako si mekana - mrmljao je dok je usnama milovao njeno zapešće. Uz tebe sve izgleda tako jednostavno, tako . . . -Riječi su utihnule kad je utisnuo poljubac na nježne jastučiće njenog dlana. Srce joj je nepravilno zatreperilo kad je osjetila vlažnu toplinu njegovog jezika kako čulno klizi po njenoj koži. Podigao je ruku i prstom prešao preko njenog obraza, a njegov pogled je zaklinjući putovao njenim licem. - Lauren, ja... - Jarede. - Ono stoje htio reći prekinula je Olivijina bahata upadica. Carson čeka da pregledate one zadnje račune prije spavanja. Lauren, draga, nema potrebe da i ti ostaneš budna. Jaredova usta su se pretvorila u tanku, tvrdu crtu, a mišići lica su mu se ukočili kad je ustao i dugim koracima izašao iz sobe. Lauren je pokupila svoje cipele i knjigu, ugasila svjetlo i 194 195 okrenula se prema vratima. Olivijin visoki lik se još uvijek ocrtavao u okviru vrata. Kad se Lauren približila, vidjela je kako je jedna Olivijina crna obrva upitno uzdignuta. - Laku noć, Lauren - hladno je rekla. - Laku noć. - Dok se penjala stubištem, Lauren je osjećala kako joj svekrvin prodorni pogled probada leđa. Idućeg jutra, Lauren je sišla u kuhinju i pitala Rosu može li joj pomoći u pripremanju jela za Dan zahvalnosti. Uvjerili suje daje sve veću tijeku. Elena je slagala rublje za jednim radnim stolom. Odlazeći iz kuhinje, Lauren je rekla da će sama odnijeti svoje stvari gore i tako djevojku poštedjeti penjanja po stubama. - Uzet ću i Jaredove stvari - ponudila se kad joj je Elena napunila ruke mirisnom odjećom. Lauren i noj hrpi pridodane su krute, uškrobljene bijele košulje, kao i mekane, Šarene, što ih je Jared nosio kad je odlazio na jahanje.
Hitro se popela stubama i pokucala na Jaredova vrata. Nije bilo odgovora. Upravo gaje htjela pozvati, kad je čula zapljus-kivanje vode u jednoj od kupaonica niz hodnik. Koliko je ona znala, on nikad nije koristio kupaonicu koja je spajala njihove sobe. Neodlučno je stajala ispred odškrinutih vratiju. Što bi se moglo dogoditi, pitala se odgurnuvši vrata tek toliko da se može provući unutra. Soba je bila jednostavno namještena. Uz jedan zid nalazio se krevet s visokim uzglavljem od hrastovine. Golemi ormar zauzimao je drugi zid. Komoda sa zrcalom za brijanje, te umivaonikom i vrčem za vodu bila je u kutu. Jedini preostali komad namještaja bila je visoka stolica za ljuljanje. Zavjese sa smeđim prugama bile su odgurnute u stranu kako bi mogla ulaziti sunčeva svjetlost. Krevet je bio pažljivo namješten, a uzorak na pokrivaču odgovarao je onome na zavjesama. Oko nje nije bilo nikakvog znaka nereda dok je prelazila izrazito mušku sobu zaputivši se do komode. Pažljivo je spustila košulje na njenu sjajnu površinu i okrenula se da ode kad joj je nešto zapelo za oko. Jared je, očito, sinoć ispraznio džepove i sadržaj odložio na komodu. Radoznalo je proučavala stvarčice. Džepni češalj od kornjačevine. Je li ga ikad koristio, pitala se s nježnim osmijehom. Novčići različitih vrijednosti. Smotak novčanica. Prepoznala je njegov džepni sat sa zlatnim lancem. Tri papira, sigurno nekakvi računi, a svaki uredno presavijen. Privjesak sa šest ključeva. Mala kutija šibica. I... Srce joj je načas prestalo kucati. Kad je opet počelo, tuklo je tako brzo da gaje prekrila rukom obuhvativši sat drhtavim prstima. Tamo, vijugajući među drugim stvarima, posve neprikladno, nalazila se tanka, plava vrpca od satena. Vrpca jako slična onima što ih je gospođa Gibbons utkala u njene fine potkošu-lje. Jako slična onoj što ju je izgubila prije nekoliko tjedana, one noći kad ju je Jared razodjenuo i stavio u krevet. Nije znala daje izgovorila njegovo ime dok se tihi, začuđeni šapat nije odbio od zidova mirne sobe i trgnuo je iz obamrlosti. I dobro što je tako bilo jer je začula kako se otvaraju vrata kupaonice u dnu hodnika. Naglo se okrenula i zagledala u vrata kroz koja će on svakog trena ući. Ne smije ju vidjeti!
Jurnula je prema vratima kupaonice što je njegovu sobu povezivala s njezinom i naglo ih otvorila. Baš ih je zatvorila za sobom kad gaje čula kako ulazi u sobu. Tiho je pjevušio, posve nesvjestan emotivne oluje što ju je izazvao u prsima svoje mlade žene. 16. Poglavlje Olivia, izobilje na vašem stolu uvijek me zapanjuje - ozareno je rekao Parker Vandiver. Nekoliko puta je uzimao od svakog tradicionalnog jela, a sad je uživao u posljednjoj čaši vina. Sjedili su za stolom isto kao i kad su Vandiveri prvi put bili gosti obitelji Lockett. Olivia i Carson su sjedili svatko na svom kraju, Parker i Jared s jedne strane, a Lauren i Kurt s druge. - Tako je ubacio se Kurt. - Sve je bilo izvrsno, a užitak je još veći zahvaljujući ugodnom društvu. Jared je stegnuo rukom čašu, a zglobovi su mu pobijelili, te se Lauren čudila kako čaša nije pukla pod pritiskom. Malo se odmaknula od Kurta jer joj je njegova blizina postajala sve nepodnošljivijom. Otkako su zauzeli svoja mjesta za stolom, njegovo krupno, teško bedro se guralo o njeno, a svaki čas se naginjao prema njoj i nastojao ju dotaknuti na bilo koji način. Prema Vandiverima je još uvijek osjećala odbojnost. I kod oca i kod sina gadila joj se brutalna snaga što je izvirala iz svake kretnje njihovih jakih tijela. Njihov ljubazni razgovor i 196 197 ponašanje imalo je skrivene, tajnovite motive, u to je bila sigurna. Bila je zahvalna Carsonu kad je predložio odlazak u salon na kavu, što ju je oslobodilo Kurtove blizine. - Bilo nam je žao što vas nismo vidjeli kad smo posjetili Kevpoint, gospođo Lockett - rekao je Kurt nakon što su se svi smjestili u salonu. Lauren se smjestila u naslonjaču uz kamin, izbjegavajući kauče iz straha da Kurt ne sjedne kraj nje. Lauren nije htjela lagati i reći kako je i njoj bilo žao što su se mimoišli. Nije znala što bi drugo rekla, pa je iskreno odgovorila: Jared i ja smo toga dana bili na izletu. Nitko nije opazio šokirani izraz Olivijinog lica jer je Jared sarkastično govorio: - To je bio naš medeni mjesec, sjećate li se? Kurt se nije dao omesti. - Da, točno. Je li vam se svidio život na rancu, gospođo Lockett?
- To je za mene bilo nešto posve novo, gospodine Vandiver. Uživala sam u jedinstvenosti doživljaja. - Dok je odgovarala na Kurtovo pitanje, sa čežnjom se sjetila prethodne večeri. Prvi put se osjećala bliskom svome mužu. Što se od tada dogodilo te je opet postao tako hladan i nepristupačan? Budući daje bio blagdan, odjenula je novu haljinu od ljubičasto-sivog žoržeta, svjesna kako joj ta boja ističe oči. Ako je Jared i primijetio njen izgled, nije se udostojio komentirati. - Vi očito volite poslove na rancu, Jarede. - Parker ga je lukavo proučavao. - Da - kratko je odbrusio Jared i zaputio se do komode. Natočio je veliku čašu viskija, otišao do širokih prozora i zagledao se van, naoko posve ravnodušan prema ostalima. Ipak, tijekom večere je bio u prikriveno nasilničkom raspoloženju, pa je Lauren osjećala zabrinutost. - Nikad nisam imao vremena naučiti pojedinosti o poslovima na rancu. Možda bi me, kojom prilikom, mogli naučiti sve o tome, Jarede. Jared je otpio gutljaj svoga pića. - Ja nikad nisam imao vremena naučiti pojedinosti pedagogije, gospodine Vandiver. 198 Ako želite naučiti o radu na rancu, predlažem da to naučite kao i svi ostali, metodom pokušaja i pogrešaka. Tako je postupio Ben, i čini se, posve uspješno. - Zavrtio se na petama i zagledao se u Parkera prijetećim pogledom. - I pođite učiti nekamo drugamo, a ne na Kevpoint - opomenuo guje. - Jaredc, kako nepristojno! - ukorila gaje Olivia. - Sad su nam Vandivcri poslovni partneri. - IJmirujuće se osmjehnula Parkeru. - U poslovima na rancu, nisu. - Jarcd je iskapio ostatak viskija i opet se zagledao kroz prozor okrenuvši im leđa. Neugodna tišina zavladala je u sobi. Olivia je nemirno vrtjela svoju šalicu. Carson je stavio ruku na usta pretvarajući se da zijeva. Lauren je tužno gledala Jareda. Znala je da osjeća kako^ ovi beskrupulozni ljudi predstavljaju prijetnju za Kevpoint, njegovu pravu ljubav. - Jedva čekam svečano postavljanje kamena temeljca -Carson je srdačno prekinuo tišinu. - Pripremili snio svečanosti u kojima će moći uživati svekoliko stanovništvo. To bi trebala biti velika proslava. - Tako treba, Carsone - složio se Parker. - Želimo da građani shvate kako će željeznica služiti svima na ponos.
- Hoćete li i vi poći na proslavu, gospođo Lockett? - pitao je Kurt. Lauren se zbunila. - Pa, vjerojatno. - Potom je dodala: - Sa svojim mužem, naravno. Na to nitko nije imao primjedbe, pa je opet zavladala tišina. - Rado bih odigrala partiju bridža. Je li još netko zainteresiran? Olivijine zelene oči su blistale, a izgledala je mlađa i veselija no ikad. Sigurno su srca mnogih mladića New Orleansa uzbuđeno lupala kad je ona odlučila upotrijebiti svoj šarm. - To bi bilo krasno. Lauren, hoćete li igrati sa mnom? -Kurt joj je prišao i ispružio svoju krupnu ruku. Lauren se stisnula jer ga nije željela dotaknuti. A kad ju je to počeo zvati imenom? Carson je zijevnuo i rekao: - Hajde, Lauren. Olivia će igrati s Parkerom. Ja ne volim bridž. - Zaputio se prema vratima 199 dobacivši preko ramena: - Idem u knjižnicu malo odrijemati. Probudite me kad završite igru. Lauren je bespomoćno pogledala Jareda koji je ljutito izjurio iz sobe, nikome se ne obrativši. Olivia se nasmiješila u sebi. Nije htjela priznati kako se zabrinula kad je Lauren spomenula njihov "izlet". Jared valjda ima dovoljno pameti pa se neće spetljati s malom više nego je potrebno. Međutim, ako nema toliko pameti, Olivia je naumila otežavati razvijanje njihove veze, ili je posve onemogućiti. Okupili su se oko stola za kartanje u kutu sobe i igra je uskoro počela. Lauren se nije morala posve usredotočiti, a ipak je mogla dobro pratiti tijek igre. Razmišljala je o Jaredu i o tome gdje se trenutno nalazi. Nije vjerovala daje izašao iz kuće. Što radi? Igra je trajala satima. Carson im se kasnije pridružio i diplomatski bodrio najprije jednu ekipu, a potom drugu. Kad ih je Rosa obavijestila o hladnoj zakusci pripremljenoj u blagovaonici, svi su se bunili, ali su ipak prešli u drugu prostoriju i počeli puniti tanjure ostacima purice, salatom i prilozima. Olivia je zamolila Rosu da pozove Jareda. Ponijeli su pune tanjure u salon. Lauren je sjela na jedan od malih kauča u tamnijem dijelu sobe. Shvatila je koliko je pogriješila tek kad je vidjela kako joj se približava Kurt. - Niste uzeli puno hrane, Lauren - rekao je i smjestio se tik uz nju.
Promrmljala je: - Nisam jako gladna. - Da je i bila gladna, njegova neugodna blizina bi joj sigurno ugasila apetit. - Niste uzeli ukiseljene papričice. Evo, kušajte jednu. -Podigao je jednu papričicu sa svog tanjura i ponudio je njoj. Jasno se sjećala svoje prve večeri u Coronadu i rajčica nedužna izgleda što su ukrašavale grah. - Ne, hvala. Ne volim ih. - Odmahnula je glavom. - Ovo nije jedna od ljute vrste. Vrlo je blaga okusa. Gledajte. Odgrizao je komadić papričice i polako žvakao kako bi joj pokazao da neme nikakvih posljedica. - Hajde, Lauren. Nadajući se da će otići ako mu udovolji, nagnula se naprijed 200 201 i odgrizla sićušan komadić. Uspravila se i odmaknula od njega kad joj se lukavo nasmiješio. Kad je skrenula pogled s njegovog pobjedničkog osmijeha, opazila je Jareda kako stoji na vratima i gleda ih. Šake je čvrsto stegnuo uz tijelo, a mišici čeljusti su mu se bijesno napinjali. U očima mu je blistao demonski pogled. Bilo joj je posve jasno kako prisno djeluju ona i Kurt dok zajedno sjede na kauču u sjeni. - Jarede. - Glas joj je bio prigušeni šapat. Kurt je naglo okrenuo glavu slijedeći njen pogled. Ugledao je Jareda i zapazio koliko je bijesan. Okrenuvši se natrag Lau-reni, lagano ju je udario ispod brade i veselo rekao: - Vidite, uopće nije boljelo. Doslovno gaje odgurnula od sebe kad je ustala i požurila za Jaredom koji se okrenuo na petama i bijesno izašao iz sobe. Dostigla gaje u hodniku i ispružila ruku kako bi ga zaustavila. - Jarede. - Pročistila je grlo. - Jarede, ja ... - Umukni! - izderao se i istrgnuo svoju ruku iz njezine. Lice mu je bilo izobličeno od bijesa. Poželjela je viknuti na njega, moliti ga, udariti ga, a sve to u istom trenu. Sve, samo kad bi s njegovog lica mogla izbrisati ljutiti i optužujući izraz. Rosa se stisnula uza zid i poželjela nestati. Lauren ju je vidjela i, svjesna da se ne može nadati pomirbi, pošla k njoj. - Rosa, idem u svoju sobu. Boli me glava. Hoćete li, molim vas, prenijeti moju ispriku našim gostima? - Si, sehora - šapnula je Rosa nadajući se da Jared neće ništa reći.
I nije, već je samo bijesno zurio za svojom suprugom. Jared je pripalio još jednu cigaru dok je stajao na prozoru svoje spavaće sobe. Promatrao je Laurenu koja je polako šetala duž dvorišne ograde. Zar joj nije hladno tamo vani? Da, hladno joj je, zaključio je kad je vidio kako se lagano stresla. Stoje, dovraga, radila šećući dvorištem usred noći? Vandiveri su konačno otišli. Jared je morao iskoristiti svaki djelić svoje samokontrole kako ne bi golim rukama ubio Kurta Vandivera. Ne sjeća se da ga je ikad tako preplavio bijes i mržnja od samog pogleda na neku osobu. Kad je odlazio, Kurt se okrenuo Jaredu i rekao: - Veselim se što ću vas vidjeti na svečanosti. Nadam se da će se Lauren dotad bolje osjećati. Bilo bi mi jako žao kad ne bi došla. -Bezobrazno se smijuljio, a Jared je pritisnuo šake uz tijelo kako ih ne bi zabio u Kurtovo podrugljivo lice. Poslije toga, proveo je nekoliko sati u sistematskom opijanju. Do njegovog, alkoholom ošamućenog mozga dopro je zvuk Laureninih koraka iz hodnika, pa je oslušnuo i nastojao dokučiti kamo se zaputila. Začudio se čuvši otvaranje i zatvaranje ulaznih vratiju. S prozora je gledao kako silazi s trijema i kreće prema željeznoj ogradi. Imala je na sebi kućnu haljinu koju je ranije vidio, a kosa joj je padala niz leđa. Čvrsto je prekrižila ruke kako bi se obranila od hladnog noćnog zraka. Kučka! osvetoljubivo je pomislio. Tako lukavo obrađuje onog blesavog Vandivera. Cijelo vrijeme je bio u pravu što se nje tiče. Ona je smutljivica, prevrtljivica, drolja koja \7&lxx& i muči, ali nikad ne daje sve. Pa, uopće me nije briga, zaklinjao se. Ali, bilo gaje briga. To ga je izjedalo. Bilo mu je stalo, a svaki put kad bi se ono kopile od Vandivera približilo Laureni, njemu se kidala utroba. Jared je gledao kako mjesečina srebrom obasjava njenu kosu. Umorno se naslonila na ogradu i sagnula glavu, a dio kose spustio joj se na lice. Kućna haljina joj je bila čvrsto pripijena uz tijelo pa je ocrtavala njena vitka leđa, a Jared se prisjetio kako je izgledala kad je bila napol razodjevena. Naglo je ispio ostatak viskija. Ako je morao imati suprugu iz računa, zašto nije mogla biti ružna? Zašto to mora biti Lauren?
Njegovi seksualni pothvati bili su dobro poznati u glavnom gradu, kao i drugdje. Kurve su se međusobno nadmetale za usluživanje Jareda. Nakon vatrenog vođenja 202 ljubavi, uslijedio bi ravnodušni stav stoje predstavljao izazov za nagone svoj-stvene svim ženama. Čudno, ali baš zato su ga voljele. Međutim, kad je bio u Austinu, uopće nije poželio posjetiti mjesta što ih je obično obilazio. U mislima mu je neprestano lebdio Laurenin lik, pa više ni za koga nije bilo mjesta. Njeno je tijelo vidio u svojim maštarijama, za njim je čeznuo. Bijesan zbog redovničkog života što gaje vodio, konačno se prisilio na odlazak u jedan od najekskluzivnijih "klubova" grada. Oduševljeno su ga dočekali. Svima je nedostajao. Pitali su se je li brak razmazio Jareda Loeketta. Pio je viski. Kockao je. No, kad je došlo vrijeme za biranje djevojke i povlačenje u spavaću sobu, umorio se od pretvaranja da se zabavlja. Nastojeći biti objektivan, proučavao je žene koje su provokativno stajale pred njim. Ova je previše teška. Ona tamo ima previše crvenu kosu. Treća djeluje prostački. I tako se to nastavljalo. Zgadilo mu se mjesto, a još više se zgadio sam sebi, pa je konačno promrmljao neku neuvjerljivu ispriku i vratio se u hotelsku sobu. Ležao je sam na krevetu, a teško nabijanje između njegovih bedara zahtijevalo je nekakvo olakšanje. Vratio se načinima koji mu nisu bili potrebni još od puberteta. Kasnije, dok je tonuo u san, uvjerio je sebe daje bilo posve slučajno što je uzviknuo Laurenino ime kad je uzbuđenje dostiglo vrhunac. Trebao bih odmah sada otići. Ako to učinim, mogao bih do jutra povaliti nekoliko dobrih kurvica. Ali on ne želi druge. Ne, odlučio je. Zapravo bih se trebao ponijeti kao muškarac i povaliti vlastitu ženu. Lauren se polako vraćala prema kući. Zašto ne, pomislio je. Ona jest moja žena, nije li? Očijuka sa svakim, od zadnjeg vaquera na Kevpointu do Kurta Vandivera, i Bog zna koliko drugih kad mene nema u blizini. Zašto ne? 203 Otpio je još jedan dugi gutljaj viskija, a zatim je teturajući jzašao u hodnik.
Lauren se bijedno osjećala kad se povukla u svoju sobu izgovorivši se glavoboljom. Bacila se na krevet i plakala kao što već dugo nije. Bile su to gorke suze bijesa, te nisu uspjele ublažiti njenu bol. Natopila je rupčić i jastučnicu, a tada su suze presušile pa je samo grčevito jecala. Elena je kucala na njena vrata i pitala kako joj je, ali ju je Lauren uvjeravala da joj je dobro i samo se treba pošteno naspavati. Čula je Jareda kad je došao gore i ušao u svoju sobu. Kuća je već sasvim utihnula kad se razodjenula i legla. San joj nije htio na oči. Kad god bi zatvorila oči, pred njom bi se pojavilo ljutito Jaredovo lice. Prezirno iskrivljene usne bile su posve drugačije od onih koje su je poljubile. Oči što su je gledale s takvom mržnjom nisu bile jednake onima što su je nježno promatrale preko ruba crvenog rupca. Željela je pobjeći od slika što su je mučile pa je odjenula kućnu haljinu, odšuljala se u prizemlje i zatim van kako bi došla do svježeg zraka. Noć je bila mirna i lijepa. Sve je bilo okupano srebrnom mjesečinom. Blistave zvijezde činile su se na dohvat ruke. Lauren nije mogla sa sigurnošću reći kad se misao uobličila i učvrstila u njenoj glavi, ali odjednom je bila tu. Zaljubljena sam u Jareda Loeketta. Volim Jareda. Nikad prije nije u potpunosti shvaćala značenje tih riječi. Nikad još nije osjetila takvu sveobuhvatnu strast. Svaka njena misao odnosila se na Jareda. Svaku riječ je odvagnula najprije se zapitavši što će on o njoj misliti. U svemu stoje činila, bez obzira koliko to bilo nevažno, potajno je tražila njegovo odobravanje. Vladao je njenim umom. Željela je dijeliti njegove muke i njegove radosti. Je li to ljubav? Je li uvijek donosila toliko bola? Voljela je Jareda. Smiješila se uživajući u svojoj tajnoj 204 spoznaji dok se vraćala u kuću i penjala stubama na kat. Jared je stajao za vratima njene sobe pa ga nije vidjela sve dok ih nije zatvorila. Prigušila je vrisak iznenađenja. - Jarede, nasmrt si me prestrašio - dahnula je položivši ruku na srce. -Što želiš? Balansirao je na prednjoj polovici stopala, kao da se sprema na skok. Tek je tada primijetila kako zaudara po viskiju, a oči mu luđački sjaje. Košulja mu je bila raskopčana, a njeni krajevi su visjeli izvan hlača. - Jarede? - drhtavo je rekla i zakoraknula unazad.
- Što misliš da želim, gospođo Lockett? - Glas mu je bio promukao i oštar, s ružnim naglaskom na njenom imenu. Bacio se prema njoj i stisnuo je uza zid. Poljubio ju je brutalnim poljupcem koji joj je nanosio bol. Pritisnuo je svoje tijelo o njeno i gurnuo joj pohlepni jezik u usta. Kopča njegovog opasača zabila se u njen trbuh. Koljenom joj je grubo raširio bedra. Lauren je u početku bila tako zapanjena da uopće nije reagirala. Sad ju je zahvatila panika. Neuspješno se borila udarajući ga šakama po glavi i ramenima. Oslobodila je lice i jedva izgovorila: - Ne, Jarede. Molim te, nemoj! - Ne? Zašto ne? - zarežao je kroz stisnute zube. - Ti si moja žena, gospođo Lockett. Dakle, ispuni svoje obveze prema meni. Dala si svima drugima, a ja više ne prihvaćam odbijanje. Shvatila je da iz njega govori alkohol, ali dio onoga stoje rekao bilo je istinito. Ona je njegova žena. Riječi su joj odjekivale glavom poput jeke. Ona je njegova žena. Odmah se prestala opirati, a on je zamalo izgubio ravnotežu. Nije ga uopće pokušala spriječiti kad je naglo rastvorio njenu kućnu haljinu i pocijepao joj tanku spavaćicu od vrata do struka. Naslađivao se prizorom njenih golih dojki, prekrio ih je rukama i počeo stiskati u želji da joj nanese bol. Očekivao je reakciju, a nije ju dobio, pa mu je konačno sinulo da mu ona ne pruža otpor. Pogledao ju je u oči. Uzvratila mu je mirnim pogledom, bez straha. Bio je to 205 pogled male životinje koja nudi svoj vrat grabežljivcu uviđajući uzaludnost borbe. Da ga je polila hladnom vodom, ne bi temeljitije ugasila vatre njegove strasti. Stajao je pred njom nepomično, teško dišući. Nakon dugih trenutaka ispunjenih potisnutim osjećajima, prošao je rukom kroz kosu u hrabrom pokušaju uspostavljanja barem djelića dostojanstva. Nagnuo se nad nju, ali bez prijašnje pohote. Položio je čelo na zid iznad nje i odmahivao glavom s jedne na drugu stranu, kao daje u agoniji. Osjetila je njegove ruke na svojim dojkama, ali je shvatila da samo nastoji prikriti njenu golotinju krajevima kućne haljine. Kad je počeo normalno disati, krenuo je unatrag, a među prstima je držao uvojak njene kose. Dok se tako udaljavao, držao je pramen u ruci do njegove pune dužine, a zatim gaje puštao da mu malo po malo klizi iz prstiju. Promatrao je svaku vlas dok se polako spuštala na
njeno rame. Tada se okrenuo i izašao iz sobe tiho zatvorivši vrata za sobom. Lauren se srušila na pod i prigušila jecaje svojom haljinom. Jareda nije bilo narednog jutra. Vratio se u Austin. Tjedan dana kasnije, Lauren je primila pošiljku koja je sadržavala sasvim novi koncertni glasovir. Kupio gaje za nju neki gospodin Jared Lockett. 17. Poglavlje Petnaesti prosinca je određen za dan postavljanja kamena temeljca nove željezničke pruge. Svi su se nadali suradnji teksaške klime. Zajednički duh građanstva ispunio se uzbuđenjem i iščekivanjem. Gradski orkestar održavao je probe zajedno sa školskim. Govornici su pisali govore, a potom ih bezbroj puta mijenjali. Pripremale su se igre, a za ukrašavanje pozornice, podignute usred parka, iz skladišta je izvučeno stotine zastavica. Lauren je puno vremena provodila sama dok je Jared bio odsutan. Još uvijek se nije oporavila od šoka zbog njegovog napada za Dan zahvalnosti. Opet joj je pokazao nasilničku i zastrašujuću stranu svog karaktera. Znala je daje nazočnost dvojice Vandivera u kući većim dijelom odgovorna za njegov bijes te noći. Ako tome pribroji položaj u kakvom ju je vidio s Kurtom, posljedice nisu previše čudile. Lauren je i sada drhtala kad bi se sjetila njegovog lica spuštenog nad njezinim u parodiji romantične strasti. Želio ju je kazniti fizički, ali je zapravo povrijedio njen duh. Sve 206 207 bi bilo lakše kad bi ga mogla mrziti. Njegove su uvrede puno više boljele baš zato jer gaje voljela. Nježnost kojom je dotaknuo njenu kosu prije odlaska, pala joj je najteže od svega. Nije mogla podnijeti tjeskobu i patnju u njegovim očima. Je li želio moliti oproštenje? Zar mu muški ponos nije dopustio izražavanje kajanja? Rasplakala se kad su s teretnih kola spuštali glasovir što joj gaje poslao. Je li to trebala biti zamjena za njegovo poštovanje i ljubav? Bio je to velikodušan i lijep poklon, ali bi ona više voljela jednu ljubaznu, nježnu, brižnu riječ s Jaredovih usana.
Nakon što je dugo o svemu razmišljala, zaključila je da Jared ne zna kako bi je zamolio za oproštaj. Ona je, više no itko, upoznala žestinu njegovog ponosa. Nikad ne bi izgovorio ispriku, pa je umjesto toga poslao skupi glasovir kao ponudu pomirenja. Lauren je svirala svakoga dana. Budući da mjesecima nije svirala, prsti su joj postali ukočeni i njenoj je izvedbi nedostajala vještina kakvu je imala ranije. Vježbala je tjedan dana, i tek joj se tada učinilo daje stekla nešto slično nekadašnjoj darovitosti. Svirala je i onoga poslijepodneva kad je Jared na Chargeru ujahao u dvorište. Usporio je konja čim je čuo prve zvukove. Kliznuo je iz sedla i odsutno klimnuo Pepeu koji je dotrčao iz konjušnice. Prepustio je Pepeu brigu o životinji, a on se tiho popeo stubama do ulaza. Nije želio ometati njeno sviranje, a brinulo gaje kakav će biti njen stav prema njemu. Nikad u životu nije silom pokušao uzeti djevojku. A tada je htio silovati vlastitu ženu! Svemogući Bože! Bio je obuzet samoprijegorom i gadio se sam sebi. Što će učiniti kad ga vidi? Vjerojatno će stegnuti odjeću oko sebe i pobjeći obuzeta užasom. Nije joj mogao zamjeriti. Tiho je ušao u hodnik i zatvorio ulazna vrata, a zatim se na prstima prišuljao salonu, visoko podigavši pete kako mamuze ne bi zveckale po podu. Lauren gaje ugledala čim je stigao do vratiju. Izgledao je 208 gotovo jednako kao i kad je prvi put upao u njenu spavaću sobu. Odjeća, šešir, opasač s pištoljem, čizme, sve je bilo isto, osim njegovog držanja. Tada je bio sarkastičan i arogantan. Danas je izgledao poput sramežljivog dječaka. Srce joj se raznježilo, a rezerviranost i strepnja su nestale. - Jarede! - uzviknula je. Lice joj je obasuo smiješak kad je brzo ustala i pošla k njemu. - Hvala za glasovir. Ne mogu ti opisati koliko mi se sviđa. Hvala ti. - Podigla se na prste i lagano ga poljubila u oba obraza. Toliko gaje zapanjilo njeno ponašanje da je ostao bez riječi zagledavši se u blistave sive oči. U njima nije bilo optužbe, ni ljutnje, ni gnušanja. To gaje sasvim smutilo. Ruke su joj još uvijek nježno počivale na njegovim ramenima. Obavijao gaje miris stoje već asocirao na nju. Njena put je djelovala
toplo i rumeno. Usne su joj bile malo rastvorene, pozivale su, očekivale. Sve je to bilo previše. Privukao ju je k sebi s izrazitim oprezom, kao u strahu da će ga odgurnuti. Zahvalno je odahnuo kad je ona spremno priljubila svoje tijelo uz njegovo. Pažljivo ju je obujmio rukama i zagnjurio lice u njenu raskošnu kosu. Usne su mu bile molećive kad ih je položio na njene. Kad je ona odmah pokorno i slatko odgovorila, postao je hrabriji i vrškom jezika pomilovao njenu donju usnu. - Jarede - dahnula je dok je još mogla govoriti. Pomamno ju je ljubio, poput osuđenika na smrt koji je dobio drugu priliku. Žedno je pio s njenih usana. Napokon su se razdvojili. - Zašto ne skineš šešir i ostaneš malo ovdje? - drhtavo je upitala. Ispružila je ruku i skinula mu šešir s glave. Brzo gaje čvrsto pritisnula o svoja prsa, a zatim mu gaje vratila. - Želiš li nešto popiti? - N-ne, hvala, Lauren. Nisam . . . nisam žedan. - Želiš li čuti kako sviram? Možda misliš da moja darovitost ne opravdava kupovinu ovako veličanstvenog glasovira. - Čuo sam te izvana. Bilo je .. . Izvrsno sviraš. - Sjedni i opusti se - blago gaje pozvala i sjela za glasovir. Sjeo je na rub kauča, svjestan svoje prašnjave odjeće. 209 Osjećao se nespretno i čudno. Što se, dovraga, s njim događa? Odsvirala je nekoliko izvadaka iz djela, a on je fascinirano zurio u njene ruke koje su letjele preko tipki od bjelokosti. Leđa je držala uspravno, glavu malo nagnutu, a crni uvojci počivali su joj na obrazima i vratu. Na trenutak, Jaredu se steglo grlo. Napravit će od sebe veliku budalu ako odmah ne izađe odavde. Naglo je ustao i rekao: - Prekrasno je, Lauren. Još nikad nisam čuo da netko tako lijepo svira. Sad moram poći gore. Oprati se i, tako. -Pobjegao je iz sobe. Laurenini prsti su lebdjeli nad tipkama gdje su se zaustavili kad je on naglo otišao. Zamišljeno je počela ponovno svirati. Glazba je slijedila Jareda po stubama i u njegovu sobu. Otkako je došla u Teksas, Lauren je često čula staru izreku o tome da je jedino što se može predvidjeti o teksaškoj klimi upravo njena nepredvidivost. Nitko se ne bi bio kladio da će prosinački dan u Coronadu osvanuti jasan i vedar, savršen za predviđene aktivnosti. Radi Carsona Wellsa, Laureni je bilo drago što je tako. On je brinuo,
radio i planirao, pa je ona pomislila da će prsnuti prije nego konačno svane dan predviđen za svečanosti postavljanja kamena temeljca. Članovi obitelji Lockett i Carson okupili su se u blagovaonici na obilnom doručku prije odlaska na gradilište nove željezničke postaje. Jared je fantastično izgledao u crnim jahaćim hlačama uvučenim u visoke, crne čizme, s crnom jaknom iznad bijele košulje, i sa svijetlim kožnatim prslukom. Njegov crni šešir je bio iščetkan i sad je visio na vješalici u hodniku. Olivia je promrmljala kako bi bilo bolje daje stavio svečanu odjeću. Ignorirao ju je. Lauren je odjenula tamnocrveni vuneni kostim i bluzu od čipke krem boje. Suknja je imala visoki struk zašiljen na sredini, točno ispod njenih dojki. To mjesto je stalno privlačilo Jaredov pogled te je poželio da Lauren odloži jaknu kostima. Carson je bio nervozan pa je stalno zveckao porculanom i 210 priborom za jelo dok ga Olivia nije izgrdila i rekla kako je to izluđuje. Ponizno se ispričao i donekle smirio. Lauren je iglama pričvrstila svoj šešir s koprenom. Uslijedila je gužva oko uzimanja rukavica, kaputa za slučaj da zapuše sjevernjak, deka, ploški, te, na uporno Rosino inzisti-ranje, košare sa sendvičima. Napokon su krenuli. Jared je pomogao Laureni i svojoj majci pri penjanju u kočiju, a Carson se popeo za njima. Jared je u/jahao Chargera čija je zlatna dlaka blistala zahvaljujući Pepeovom jutarnjem četkanju. - Zašto se ne voziš s nama, Jarcde? - Pa da Charger propusti cijelu zabavu? Ne, hvala, majko. Lauren je podigla glavu pa su im se pogledi sreli. Shvatila je njegove motive. Svima je pokazivao kako je Jared Lockett, usprkos novim poslovnim potezima, u prvom redu rančerkao što je bio i njegov otac. Pepe je upravljao njihovom lakom kočijom i probijao se kroz promet. Na budućem gradilištu već se okupilo mnoštvo ljudi, ali su se maknuli u stranu i smjerno otvorili put istaknutoj obitelji koja je omogućila ostvarivanje sna o željeznici. Lauren je bila svjesna radoznalih pogleda. Smela se kad joj je prišao Jared, spustio je s kočije i, lagano je uhvativši za ruku, poveo do mjesta gdje su se Carson i Olivia već pridružili drugim dostojanstvenicima grada. Tamo su bili gradonačelnik Coronada,
pokrajinski sudac, zastupnik države u okrugu, nekoliko svećenika, i Vandiveri. Jared je držao Laurenu za ruku tijekom cijelog govora gradonačelnika, a pustio ju je tek kad je na njega došao red da iskopa lopatu zemlje. Lauren je ponosno stajala kraj njega. Dobro igra svoju ulogu, žalosno je pomislila. Bila je svjesna da su žitelji Coronada pomno pratili svaki pokret svog najdražeg sina i njegove mlade supruge, a to je sigurno i njemu bilo posve jasno. Odnosio se prema njoj s uljudnošću punom poštovanja, ali je u svijetlosmeđim očima koje su je često pogledavale sada opažala novu toplinu. Prigušila je tihi uzdah kad je osjetila pritisak njegovog lakta na svojoj dojki kad ju je uhvatio 211 pod ruku. Brzo ju je pogledao, ali nije pokušao odmaknuti ruku. Svi su se zajedno preselili u park i popeli na pozornicu što je u tu svrhu podignuta u njegovom središtu. Zastupnik vlade predstavio je Parkera Vandivera koji je stupio naprijed i održao kićeni govor veličajući prednosti zajednice koju očekuju procvat i razvitak. Coronado, ustvrdio je, takva je zajednica. - Ova željeznica otvorit će put široj trgovini, boljim prilikama, većoj zaradi svih građana ovoga sjajnoga grada. Ponosimo se što imamo udjela u ostvarivanju svega toga. S velikim zanimanjem pratit ćemo napredak što ćete ga ostvariti. Želimo da svatko od vas shvati mogućnosti što ih željeznica otvara vama, vašem poslu, vašoj obitelji. Bit ćemo još sretniji kad se budemo mogli vratiti i objaviti daje pruga gotova. - Začuo se površni pljesak, a nekoliko ljudi se nasmijalo. - Siguran sam da bi u ovoj proslavi rado sudjelovao i čovjek koji danas, nažalost, nije s nama. Gospodin Ben Lockett je godinama nastojao dovesti željezničku prugu u ovaj grad. Lauren je ovlaš pogledala Jareda čije je lice otvrdnulo poput kamena. Nadala se da će se uspjeti obuzdati. - Ben Lockett bi bio ponosan da danas može stajati ovdje i gledati plodove svojih nastojanja. Žalimo što ga nema, a zahvalni smo njegovoj udovici i sinu koji zdušno podržavaju ovaj pothvat. Začuo se gromoglasni pljesak i klicanje Benu Lockettu i njegovoj obitelji. Nakon još nekoliko minuta prenapuhanog govorništva, Parker Vandiver se vratio na svoje mjesto. Gradonačelnik je govornicu susretljivo ponudio Jaredu. On je pristojno odbio. Publika je bila
razočarana, ali neki su se prisjetili počasti što su mu ih ukazali nakon rata. Tada je odbio govoriti od žalosti za onima koji nisu bili toliko sretni i vratili se kući. Začulo se odobravajuće mrmljanje, a ljudi su klimali glavama s razumijevanjem. Zabrinjavali su ih neki njegovi divlji postupci, ali sad je svatko zdravih očiju mogao vidjeti daje oženio pravu damu i bio joj odan. Brak gaje smirio. U to nije bilo sumnje. Bilo je dobro što je pozornost mnoštva bila usredotočena na 212 213 Jareda i njegovu suprugu, jer da su gledali Oliviju, primijetili bi uzrujani izraz njenog lica. Ljutila se na sina jer nije javno pohvalio Vandivere i izgradnju željeznice. Kad su formalnosti riješene, svi su bili spremni za zabavu. Bačvice rashlađenog piva podignute su na kola, organizirane su Štafetne utrke, orkestar se okupio na podiju i počeo svirati svoj ograničeni repertoar. Dok je Jared pomagao Laureni sići s pozornice, pritrčao im je jedan od lokalnih dječaka. Pjegavo lice mu se zarumenilo, a kosa boje mrkve stršila mu je oko glave poput svijetleće aureole. - Jarede, Jarede, bit če natjecanje u gađanju pa su me poslali po tebe. Dođi. Čekaju. Jared se nasmiješio dječakovoj bujici naglo izgovorenih riječi. Lauren, smijem li ti predstaviti Billvja Holta. Billy, ovo je gospođa Lockett. - Dječak joj je površno klimnuo glavom. - Natjecanje u gađanju, je li? - nastavio je Jared. - Zašto su te poslali po mene, Billy? - Ah, paklena vatro i prokletstvo! Znaš... - Shvativši stoje rekao, Billy je zažarene obraze okrenuo Laureni. - O, oprostite, gospođo Lockett zagrcnuo se. Nije ju mogao pogledati u oči pa se okrenuo natrag Jaredu. - Dovraga, Jarede, znaš da u blizini nema boljeg strijelca od tebe. Bez tebe, to neće biti nikakvo vražje natjecanje. - Od silnog uzbuđenja nije ni opazio svoje druge kletve. - Lauren, što misliš? Želiš li gledati natjecanje u gađanju? Nasmiješila mu se. - Čini se da će svi biti razočarani ako ne budeš sudjelovao. - Uključit ću se samo ako pođeš sa mnom i gledaš. Billy je poskakivao s noge na nogu jedva obuzdavajući svoje oduševljenje. - Molim vas, gospođo Lockett? - Može! Vodi nas - nasmijala se.
Billy je skočio uvis i uskliknuo od sreće, a zatim je odjurio obavijestiti ostale kako je glavna zvijezda na putu. Jared je doviknuo Pepeu neka mu donese opasač i pištolj iz stražnjeg dijela kočije. Lauren gaje pogledala glumeći ozlojeđenost. - Cijelo vrijeme si znao o tom natjecanju, zar ne? I namjeravao si sudjelovati. - Pa, lijepo je kad te mole s vremena na vrijeme. - Privlačno se nasmijao. - Samo se nadam da se neću osramotiti. Očito moram održati dobar glas. Uputili su se prema ljudima koji su se okupljali na mjestu natjecanja. Neki su provjeravali svoje pištolje, a drugi su se kladili na ishod natjecanja. Jared je bio najveći favorit. Billy i nekoliko njegovih prijatelja pripremili su boce i limenke u koje će se gađati. Složili su ih na ogradu tridesetak metara udaljenu od velikog hrasta kraj kojeg su se nalazili natjecatelji. Jared je skinuo jaknu i pružio je Laureni kad mu je Pepe donio opasač. Provjerio je kolt pištolj i zadovoljno klimnuo glavom. Lauren se sjetila da su joj pričali kako vaquerosi stavljaju samo pet metaka u koltove što ih je većina nosila. Prva je komorica uvijek ostajala prazna kako bi se izbjeglo da uzbuđeni kauboji u napetim situacijama prosviraju sebi koljena, prste na nogama ili vlastite prijatelje. Carson je, izgleda, bio izabrani sudac pa je utvrdio osnovna pravila. Svaki čovjek gađa tri puta. Ako jednom promaši, bit će diskvalificiran - objavio je. Deset natjecatelja poredalo se na određenom mjestu. Jared je bio zadnji u redu. Krajičkom oka ugledao je Kurta Vandivera koji se nemarno oslonio na jedno stablo. Nije gledao natjecanje. Promatrao je Laurenu. Jared se okrenuo k njoj, a ona mu se ohrabrujuće nasmiješila. Opet se usredotočio na natjecanje. Postalo je dosadno kad su se svi natjecatelji pokazali izvrsnim strijelcima. Ipak su polako, jedan po jedan, počeli promašivati. Ostala su samo trojica, a među njima i Jared, kad je netko predložio da "vrte" svoje bubnjeve i pokušaju pogoditi tri mete. Prvi čovjek je pristupio crti što su je povukli na tlu i, na dani znak, počeo brzo pucati dok je istodobno vrtio bubanj svog pištolja. Pogodio je tri cilja. Drugi čovjek je pogodio samo dvije boce. Jared je stupio na crtu. Izvadio je tanku cigaru iz džepa na prsluku, nehajno kresnuo šibicom i pripalio. Nekoliko je
214 215 i sekundi uvlačio dim, a svi su oko njega nepomično stajali u očekivanju, zadivljeni njegovom bezbrižnošču. Pištolj mu je bio u opasaču, ali je Lauren vidjela kako gaje punio dok su ostali pucali. - Recite kad budete spremni, Carsone - rekao je preko ramena. - Zar ćeš potezati? - začuđeno je pitao Carson. - Da. Viknite. - Govorio je mirno, ali je Lauren osjećala njegovo uzbuđenje. Carson je slegnuo ramenima i doviknuo: - Potegni! Brzinom munje, Jared je izvukao pištolj iz toka, a glasni pucnjevi odjeknuli su iz cijevi tako brzo da su zvučali poput jednog dugotrajnog praska. Kad se dim raščistio, gledatelji su na ogradi vidjeli samo jednu bocu. Pogodio je pet od šest boca! Začulo se gromoglasno klicanje. Billy se prekobacivao po travi. Lauren je oduševljeno pljeskala. Jared je ležerno i samosvjesno prihvatio sve te pohvale i čestitanja. - Vražja pucaljka, to je to. - Brži je od čegrtuše. - Čuo sam daje Rudy Mendez isto tako brz. Možeš vidjeti da je vražji Ben naučio svoje dečke kako se puca. Lauren je bila posve zaokupljena uzbuđenim komešanjem pa nije opazila Kurta koji je stajao kraj nje. - Šteta je što ne može kontrolirati pijančevanje ovako dobro kao svoj pištolj. Naglo se okrenula prema njemu, kipteći od bijesa. Naumila je oštro odbrusiti na Kurtovu pakost, ali se pojavio Jared pa je odustala. Umjesto gubljenja vremena na Kurta, čestitala je Jaredu i pomogla mu navući jaknu. - Jarede, bio si fantastičan. Kurt je bezobrazno preduhitrio bilo kakav Jaredov odgovor. - Lauren, imam iznenađenje za vas. Pođite sa mnom. Želim vam nešto pokazati. - Jarede? - Lauren je pogledala supruga. Nije znala kako bi odbila Kurta bez stvaranja scene pred cijelim gradom. - Sve je u redu, Lauren. I ja bih želio vidjeti to iznenađenje. - Jared je posjednički uhvatio njenu ruku i poveo je za Kurtom
koji se probijao kroz gomilu. Mala grupa ljudi okupila se oko nečega, a tek kad ih je Kurt grubo odgurnuo, Lauren je ugledala automobil. Vidjela ih je u Sjevernoj Karolini, pogotovo kad je odlazila u Raleigh, ali još nije vidjela nijednog u Coronadu. Očito nisu ni ostali, jer je automobil izazvao veliko zanimanje. - To je oldsmobile. Jedan od modela koji idu na benzin -hvalio se Kurt. - Želim vas povesti na vožnju, Lauren. Automobil je bio vrlo lijep. Strane i hauba motora bile su blistavo crne boje, obrubljene crvenim. Gume su sa strane bile bijele, a felge su također bile crvene. Presvlake na sjedalima bile su od crne kože. Na prednjem dijelu automobila nalazila su se dva fenjera od mesinga, a upravljač i truba bili su također ukrašeni mesingom. - Ja ... ovaj ... - Siguran sam da vaš suprug - naglasio je zadnju riječ - neće imati ništa protiv. Je li tako, Jarede? Svjestan ljudi oko njih koji su slušali svaku riječ, Jared se velikodušno nasmiješio i rekao: - Lauren će sigurno uživati u vožnji. Evo, draga, pomoći ću ti. - Zapazila je ukočene crte oko njegovih ustiju dok ju je pažljivo podizao u vozilo. Željela se pobuniti, ali je znala da ne može. Kurt je otišao ispred automobila i napravio veliku predstavu oko paljenja motora. Oživio je stvarajući strahovitu buku. Potrčao je do strane vozača i uskočio na sjedalo kraj Laurene. Ona je nesvjesno odmaknula svoju suknju od njegovog krupnog bedra. Ubacio je u brzinu i automobil je krenuo naprijed. Lauren je dobacila zabrinuti pogled Jaredu, ali on je prijeteći gledao Kurtova leđa. Kurt je pošao cestom što je vodila do rijeke, a potom duž njene obale. Prešli su uski most i nastavili cestom na drugoj strani. Nitko ih nije mogao vidjeti jer su ih skrivala stabla koja su rasla duž obje obale rijeke. Pod drukčijim okolnostima, uživala bi u vožnji, ali se Lauren osjećala strašno neugodno u zloslutnoj nazočnosti Kurta Vandivera. - Zabavljete li se? - pitao je blizu njenog uha. 216 -Vrlo je ugodno. Još se malo odmaknula od njega, koliko joj je dopuštalo usko sjedalo. Nastavio je upravljati automobilom po lošoj cesti, a Lauren je bila sretna sto ne mora odgovarati na njegova pitanja. - Sad bih se željela vratiti - rekla je. - Jared će se zabrinuti. Hladno se nasmijao. - Mene nije zavarao taj vaš takozvani
brak, Lauren. Odvojene spavaće sobe, zar ne? - Moj bračni život se vas nimalo ne tiče, gospodine Vandi-ver. - Glas joj je bio oštar i hladan, ali su joj obrazi gorjeli. Brzim, posprdnim pogledom dao joj je do znanja da ga nije uvjerila. Međutim, ipak je okrenuo automobil, ponovno prešao most i vratio se do mjesta s kojeg su krenuli. Ljudi su još uvijek bili tamo. Jared se oslonio na jedno stablo i ravnodušno pušio cigaru. Samo je bljesak njegovih očiju odavao koliko je bijesan. U žurbi da što prije izađe iz automobila i pomogne Laureni sići, Kurt nije ugasio motor. Jared je s proračunatim mirom prišao automobilu, a potom je uskočio na sjedalo što ga je Kurt upravo napustio. - Vi to zovete vožnjom, Vandiveru? - Naglo je ubacio u brzinu. Lauren se čvrsto uhvatila za sjedalo kad je automobil poletio i zamalo pregazio Kurta koji je u zadnjem trenu odskočio u stranu. Sve se dogodilo vrlo brzo pa je samo začuđeno zurio u svoj oldsmobile koji je jurio brzinom kakvu se on nikad ne bi usudio dostići. Gomila ljudi je podivljala od histeričnog smijeha na njegov račun. Jared je upravljačem rukovao kao čarobnim štapićem, ulazeći u zavoje vratolomnom brzinom i nepogrešivo pogađajući svaku rupu na cesti. Nekoliko puta su napravili krug po središnjem gradskom trgu pa se Laureni zavrtjelo u glavi. Grčevito se držala za Jaredovu nadlakticu od straha da ne padne sa sjedala dok je auto poskakivao ulicama. Konačno su izašli iz grada i krenuli jednom stazom. Vjetar ju je šibao po licu i nastojao joj skinuti šeširić, te su je bolno čupale igle kojima je bio pričvršćen za kosu. Bila bi ga skinula, ali se nije usuđivala maknuti ruke kojima se grčevito držala za Jareda. 217 Glasno se smijao, poput nestašnog djeteta koje je učitelju priredilo strahovito smiješnu nepodopštinu. - Jesi li mu vidjela lice, Lauren? Jesi li? Taj kurvin sin! Ja ću mu pokazati kako se vozi automobil. - Vjetar mu je odnio šešir, a kosa mu je vijorila oko glave. Lice mu se ozarilo, a oči blistale od zadovoljstva. Prije nego je shvatila što se događa, Lauren se pridružila njegovom smijehu. Nalikovali su djeci koja su prvi put puštena bez stroge kontrole. Jared je skrenuo pogled s puta i pogledao Laurenu kad je čuo kako se smije. Shvatio je svoju pogrešku kad je vratio pogled na cestu. Zaokretala je, a oni su išli ravno u jarak. - Drži se! - viknuo je i pritisnuo kočnicu. Malo su usporili, ali je automobil prebrzo vozio.
Kotači su blokirali, a automobil se luđački vrtio dok nije kliznuo s ceste u mekano tlo. Jared je ugasio motor koji je ionako štektao i gušio se. Teško su disali, potreseno shvativši da su mogli poginuti ili se ozbiljno ozlijediti. Automobil se opasno nagnuo, a Lauren je pala na Jareda. Pogledao ju je i upitao: - Je li ti dobro? Pažljivo se pogledala. - Da, dobro mije - rekla je uzbuđeno. Međutim, nisam baš sigurna je li Kurtov oldsmobile dobro. Tada su spontano prasnuli u smijeh. Od silnog smijanja, oči su im se ispunile suzama. Prvi put su se ovako, zajedno smijali. Ponekad je neko dijete Mendezovih svojim nestašlu-kom izazvalo smijeh cijele obitelji, ali ovo je bilo drugačije. Ovo je bio samo njihov, osobni trenutak. Lauren je obrisala oči i izvukla igle opasna izgleda za držanje šešira iz svoje kose. Skinula je šešir, a teška punđa spustila joj se gotovo do ramena; pramenovi kose visjeli su na sve strane. Jaredovo veselje se stišalo kad je ispružio ruku i dotaknuo kosu što joj je počivala na vratu. Podigla je oči prema njemu. Načas su se gledali, a zatim se našla u njegovom zagrljaju. Dogodilo se smireno, prirodno, nagonski. Privukao ju je k sebi i šaptao joj ime u uho, a od njegovog daha prolazili su je trnci. Povukao se unatrag i zagledao se u njene oči tražeći neki znak odbijanja, ali je našao samo poziv. Pokrio je njena usta 218 svojima. Njihove su se usne tražile, i našle, i slavile. Poljubac je u svojoj nježnosti sadržavao obećanje prikrivene strasti. Bio je predan, ali je ostavljao mjesta povlačenju, oprezu. Bio je to poljubac za taj trenutak. Samo taj. Jared se odmaknuo kako bi mogao proučiti njeno lice, iznenađen žestinom vlastitih osjećaja, /.urili su jedno u drugo i sporazumijevali se bez riječi. Tada je Jarcđ promuklo rekao: - Lauren, poljubi me opet. Poljubi me . . . - Lauren, jeste li povrijeđeni? - Kurt je divlje galopirao prema njima. Zaustavio je konja kraj automobila, sjahao i potrčao do Laurenine strane ispruživši ruke prema njoj. Prije nego mu je uspjela objasniti kako ne želi da je spašava iz Jaredovog zagrljaja, njegove mesnate ruke su je zgrabile oko struka i spustile na zemlju. - Lauren, je li vam dobro? Taj idiot vas je mogao ubiti. . .
Kurt je ostao bez zraka kad ga je Jared okrenuo i tresnuo šakom u trbuh. Pao je na leđa u jarak, a prije nego je uspio doći do daha, Jared mu je već sjedio na prsima i prislonio cijev pištolja uz nos. - Ako ikad, ikad, ponovno takneš moju ženu, ubit ću te, Vandiveru. Lice mu se nalazilo na samo dva centimetra od Kurtovog, a riječi je procijedio kroz stisnute zube. - Ako mi se učini da samo razmišljaš o tome, isto ću te ubiti. Jesi li me razumio? - Makni taj prokleti pištolj s mog lica - rekao je Kurt glumeći hrabrost. - Nije napunjen. Ispraznio si ga prilikom zadnjega gađanja. - Koprcao se, ali nije mogao zbaciti Jareda. Jared je napeo oroz, a zvuk udaranja kovine o kovinu zaustavio je Kurtove uzaludne pokušaje. - Jesi li sasvim siguran daje prazan, Vandiveru? - izazivao je Jared. Kurt se nervozno nasmijao. - Nikako nisi mogao spriječiti šesti hitac kad si onako brzo vrtio bubanj. - Zaboravljaš daje ostala jedna meta - mirno je rekao Jared. - Čak i u tom slučaju - uporno je nastavljao Kurt, iako mu je glas počeo kolebati i obilno se znojio - svi znaju da kauboji ostavljaju prvu komoricu praznu. 219 Jared je nemarno slegnuo ramenima. - Neki to čine. Oni koji nisu sigurni u svoje sposobnosti. I uza svu skromnost, ja nisamjedanodtih. - Prokleti pištolj nije napunjen! - vrisnuo je Kurt kad mu je Jared gurnuo cijev u mesnati nos. - Hoćeš se kladiti? - otegnuto je rekao Jared. Jedva primjetnom kretnjom, okrenuo je ruku i opalio samo nekoliko centimetara od Kurtove glave. Metak se zabio u gumu automobilskog kotača. Sva je krv nestala iz Kurtovog lica, a on je počeo nešto mrmljati cmizdravim glasom. - Mogao sam pogoditi i zadnji cilj, Vandiveru, ali nijedna budala naokolo ne nosi prazan pištolj. - Jared je ustao i prezirno se okrenuo od bijednog, nepomičnog lika na zemlji. - Sehor Jared! - Pepe je stigao jašući na Chargeru, a slijedilo ga je još nekoliko jahača. - Je li sve u redu? Je li sehora dobro? Zauzdao je palomina, sjahao i potrčao k njima. - Da, da, sve je u redu - umirivao gaje Jared. - Vraški dobro smo se zabavili. Nisam baš oduševljen automobilom. - Lauren je znala da sve
ovo govori radi radoznalaca koji su ih slijedili. - To nikad neće biti uzbudljivo kao galopiranje na Chargeru. Osim toga, Charger je puno pametniji, pa nikad ne bi upao u jarak. Svi su se nasmijali, odahnuvši od olakšanja što nitko nije povrijeđen. Gospodin Vandiver je djelovao malo uzrujano, ali to je vjerojatno bilo od brige za automobil, pomislili su. - Lauren. - Jared joj je pružio ruku, a ona ju je prihvatila. Poveo ju je do Chargera i podigao u sedlo. Uzjahao je iza nje i čvrsto je obuhvatio rukama. - Pepe, možeš li se s nekim vratiti do parka? - Si, sehor Jarede. - Dobro. Gospodo. - Pozdravio ih je dotaknuvši šešir, kojeg mu je Pepe donio, okrenuo Chargera i laganim kasom se zaputio prema gradu. 221 18. Poglavlje Njihov je ispad izazvao priličnu pomutnju. Na desetke puta su ih pitali jesu li ozlijeđeni usprkos njihovi upornim uvjeravanjima kako je sve u redu. Sjedili su za stolom s Olivijom i Carsonom i jeli sendviče što ih je Rosa pripremila. Jared je pio domaće pivo s muškarcima koji su se okupili oko bačvica. Lauren ga je promatrala sa svog mjesta kraj Olivije. Oduševila se kad je pogledao prema njoj i nasmiješio se. Pokušala se usredotočiti na razgovore oko sebe i davati prave odgovore na bezbrojna pitanja žena Coronada o tome kako joj se sviđa njen novi život u Teksasu. Ali su njene misli bile na Jaredovim usnama, na toplini što su je prenijele njenima. Mislila je o njegovim rukama, snažnim, zahtjevnim, ali i nježnim. Dok je orkestar svirao božične pjesme kako bi označio kraj svečanosti, Jared je sjedio odmah iza nje na deki što ju je raširio na travi. Osjećala je njegov dah na svom obrazu. Oko nje se širio miris njegovog duhana i kožnatog prsluka. Kad bismo bar mogli ovako ostati zauvijek, pomislila je. 220 Oliviji nisu promaknuli "slučajni" dodiri i pogledi što su ih mladi ljudi razmjenjivali nakon mahnite vožnje. Nakon što su Vandiveri otišli, ispričavši se obvezama u Austinu, svu je pozornost posvetila Jaredu i
njegovoj supruzi. Nije joj se svidjelo ono što je vidjela. Nešto je tinjalo, i to je trebalo ugasiti prije nego se rasplamsa. Predstavljalo je opasnost za sve njene planove. Ne smije se dogoditi! Krenuli su kući kasno poslijepodne. Rosa je pripremila chili i kukuruzni kruh pa ih je to čekalo kad su stigli kući. Umorno su pojeli večeru, ali dvoje ljudi za stolom nije imalo naročiti tek od prevelikog uzbuđenja. Carson je otišao odmah nakon večere, a Olivia se ispričala umorom i predložila da rano pođu na počinak. Lauren i Olivia su zajedno pošle na kat, ostavivši Jareda u knjižnici uz čašicu za laku noć. Tijekom noći, Lauren se naglo probudila. Trebao joj je trenutak dok se nije snašla. Oslušnula je. Kuća je bila tiha. Opustila se i tada začula stenjanje. Kad je uslijedio oštar krik, u panici je skočila s kreveta. Zvukovi su dolazili iz Jaredove sobe. Nije se zaustavila ni da odjene kućnu haljinu, već je tiho ušla u kupaonicu i pokucala na susjedna vrata. Nije odgovorio, ali je opet čula promukli krik i glasnije stenjanje. Što ako je bolestan? Ne bi li trebala ući? Trenutak je oklijevala, a zatim otškrinula vrata i provirila u sobu. Jared se bacakao po krevetu grčeći se mučen noćnom morom. Lauren je hitro prišla krevetu i vidjela kako mu se gola prsa naglo dižu i spuštaju, te lice obliveno znojem. Nije mogla razumjeti riječi što ih je izgovarao, ali je vidjela daje u velikoj muci. Nekoliko puta je promrmljao ime Alex. - Jarede, probudi se. - Oprezno ispruživši ruku, uhvatila ga je za rame i blago protresla. - Jarede, molim te, probudi se. Imaš noćnu moru. Pokreti su postali silovitiji. Mlatio je rukama, bacao glavu 222 po jastuku i škrgutao zubima. Lauren se izmaknula njegovim rukama, ali mu je uspjela uhvatiti oba zglavka i pritisnuti ih na jastuk. Otimao se, ali joj je nekako pošlo za rukom da ga smiri. - Jarede, probudi se. Otvorio je oči i naglo sjeo. Plahta mu se spustila do struka. O, moj Bože, pa on je gol! shvatila je Lauren. Duboko je disao i potresao glavom u nastojanju da je razbistri i riješi se mučnih snova. Drhtavim prstima prošao je kroz vlažnu, raskuštranu kosu, a zatim je prekrio lice rukama. Lauren je po mraku našla put do komode i ulila svježe vode iz vrča u umivaonik. Smočila je ručnik i vratila se do kreveta.
- Jarede, imao si moru - rekla je tiho umirujućim glasom. - Je li ti sada dobro? Nijemo je klimnuo glavom, a ona mu je vlažnim ručnikom brisala čelo. Kad je spustio ruke, obrisala mu je ostali dio lica i vrat. - Hvala, Lauren. Sad mije dobro. - Odmaknuo se od njenih ruku. - Jesi li sanjao o Kubi? O Alexu? Oštro ju je pogledao, a potom se opet okrenuo na drugu stranu. - Da promuklo je rekao. Zar je drhtao? - Želiš li o tome razgovarati? - jedva čujno je prošaptala. Nesvjesno je prstima dotaknula uvojke izblijedjele od sunca. - Ne - hrapavo je odgovorio. I potom, očajnički: - Da. Lauren? - Ruke je obavio oko njenog struka i zgrabio je željeznim stiskom. Privukao ju je k sebi i zagnjurio lice među njene dojke. Koljenima je udarila o stranu kreveta. Samo je tren oklijevala, a zatim gaje zagrlila. Kroz tanku spavacicu od batista, osjećala je na koži toplinu i vlagu njegovog isprekidanog daha. Bila je zahvalna mraku jer joj je osiguravao barem malo skrovitosti. Mrmljala je riječi utjehe i milovala ga po glavi, provlačeći prste kroz oštre uvojke. Njegove su je ruke milovale po leđima dok je prstima slijedio trag njene kičme. Prošlo je nekoliko dugih minuta, a on je nikako nije puštao. 223 Gotovo neprimjetno, pomaknuo je glavu na njenim prsima i počeo ih maziti nosom i ustima, utiskujuči brze, vrele poljupce na njenu kožu. Do srži ju je potresla čežnja, dublja i moćnija od bilo kojeg osjećaja što gaje dosad iskusila. Kožu joj je zahvatila toplina, a srce počelo ubrzano kucati. Koljena su joj počela klecati, a udovi kao da su se pretvorili u vodu, ali je neočekivanom snagom još više privukla njegovu glavu. Izustila je tihi, ushićeni uzvik kad je ustima obuhvatio njenu bradavicu. Nježno ju je potezao šireći ugodnu toplinu, a zatim je po njoj prešao jezikom ovlaživši tkaninu njene spavaćice. Osjećaji su preplavili Laurenino tijelo, a zamalo je pala na pod kad je on nenadano povukao ruke koje su je dotad snažno držale. Jared je sjedio s uzdignutim koljenima, položivši glavu među njih i prekrivši lice rukama. - Ostavi me, Lauren - hrapavo je rekao. Glas mu je bio jako tih pa je jedva razaznala njegove riječi.
- Jarede, ja... - Ostavi me, molim te - ponovio je s uzdahom. - Zašto? Zašto moram otići... sada? - Bila je na rubu suza. Osjećaji su joj se uzburkali, a glas se lomio pod pritiskom. - Zato, dovraga - žestoko je opsovao - ne mogu podnijeti da si tako blizu, tako voljna, tako ... gola .. .a ne ... Samo se vrati u svoju sobu, molim te. - Ne, Jarede - dahnula je. Podigao je glavu. - Ne? Duboko je udahnula. - Ja ... Želim ti biti prava žena, Jarede. - Nije mogla zaustaviti suze koje su joj potekle niz obraze. - Želim ostati s tobom. - Lauren - rekao je odmahnuvši glavom. Glas mu je bio suosjećajan, kao kad odrasla osoba razgovara s djetetom. - Ne znaš što govoriš. - To mi je jasno! Ništa ne znam o . . . ovome. Ali želim znati. Želim ti biti žena kao Gloria Rudvju. Kao što je Maria bila Benu. - Nijedno od njih dvoje nije uočilo neprimjerenost 224 225 ove izjave. - Molim te, dopusti mi da noćas ostanem s tobom. Pogledao ju je. Niz njene savršene obraze kotrljale su se suze, a kosa joj se rasula po ramenima i dojkama za kojima je toliko čeznuo. Njena vitka figura ocrtavala se ispod prozirne spavacice, a njemu je lupanje vlastitog srca odjekivalo u glavi. Tijelo mu je gorjelo od želje za njom, a njegova je muškost stajala bolno i ponosno. Nije se usudio pomaknuti kad je ona podigla koljeno na krevet i sjela kraj njega. Nagnula se naprijed, plaho mu položila ruke na ramena i pritisnula svoje usne o njegove. Bespomoćno je zastenjao, čvrsto je stegnuo uza se i srušio na jastuke širokog kreveta. Poljubio ju je s rastućom žestinom, gurnuo joj jezik u usta i istraživao s neobuzdanom strašću. Mahnito se borio s dugmadi njene spavacice. Lauren nije imala vremena osjetiti stid zbog svoje nagosti kad joj je preko glave strgnuo nepotrebni odjevni predmet i brzo pokrio njeno tijelo svojim. Iako mu je to bilo teško, prisilio se na samokontrolu. Ovo nije neka drolja. Ovo je Lauren. Njegova žena. Mora napredovati polako, ne smije ju prestrašiti. Lauren je osjetila kako se dugačko, čvrsto tijelo uz nju pomalo opušta. Jared ju je opet poljubio, ovoga puta bez žurbe, kao da želi upamtiti
oblik njenih usana, jezika i zubi. Prekrio joj je obraze s bezbroj poljubaca. Grickao joj je usnu Školjku sve dok nije osjetila kako joj tijelo postaje opušteno i klonulo pod njim. Velika, preplanula ruka polako se pomicala k njenim prsima. Nježno je prekrio jednu dojku. Bradavica joj je otvrd-nula pod laganim kružnim pokretima njegova dlana. Prstima je obuhvatio nabubreli pupoljak i nježno ga milovao pa je Lauren poželjela kriknuti od zadovoljstva što joj gaje pružao, zadovoljstva za koje nije ni znala da postoji. Tada je toplim, vlažnim ustima prekrio njenu bradavicu i stao je nježno sisati. Kad je prelazio na drugu dojku, osjetila je kako joj glatku kožu grebe njegova brada, naglašavajući fizičke razlike između njih. Istu pažnju posvetio je njenoj drugoj dojki, a zatim su mu ruke prešle na njen trbuh, i mazile su, milovale, uzbuđivale. Spustio je glavu i strastvenim, gladnim ustima poljubio njen pupak, a ona se osjećala kao daje netko polako polijeva toplom tekućinom. Dlan mu je lagano počivao na gustom gnijezdu crnih kovrčica između njenih nogu, a ona se pitala zašto ne osjeća odbojnost ili strah. Osjećala se kao . . . što? Ovo nije imala sa čime usporediti. Položio je ruku među njena bedra, a Lauren se uspaničila kad je naišao na nešto vlažno. Njega je očito obradovala ta čudna mokrina. Uzdahnuo je i šapnuo: - Bože, Lauren, spremna si za mene. Oh, kako je ugodno. - Kretnje Jaredove ruke izbrisale su sve njene misli. Nježno istraživanje njegovih prstiju oslobodilo je primitivni nagon pa je počela micati bokovima uz njegovo snažno tijelo. Kad kasnije budem o ovome razmišljala, umrijet ću od stida, pomislila je, ali sada, to je jače od mene. Opet joj je ljubio usne, nježno mrmljajući ljubavne riječi na mješavini engleskog i španjolskog. Legao je na nju, a ona je njegovo teško tijelo prihvatila obgrlivši ga rukama. Nježno je koljenima razmaknuo njena bedra i smjestio se između njih. Osjetila je njegovu mušku snagu dok se pokušavao ugurati u otvor njenog tijela. Naglo ju je zahvatila panika, a on je to odmah osjetio. Podigao je glavu i zagledao se u njene širom otvorene oči pune straha, tražeći odgovor u nadi da će ga tamo naći. - Dakle, istina je? Nikad nisi bila s muškarcem? - U njegovom glasu osjećala se strepnja i potreba za znanjem. Shvatila je zašto će mu njezin odgovor biti tako važan. Radi
Bena. Nije govorila, ali je usnama oblikovala riječ ne i odmahnula glavom. - Lauren. - Svi osjećaji koji su sačinjavali dušu Jareda Locketta nalazili su se u toj jednoj riječi. Poljubio ju je brzo, vrelo, strastveno. Tada joj je molećivo rekao: - Oprosti mi. Povrijedit ću te, Lauren. Žao mi je. - Gurnuo se u nju, a ona bi vrisnula da joj nije glavu zaštitnički pritisnuo o svoje rame. 226 Kidala ju je užarena bol šireći se po njenoj utrobi. - Žao mi je, ljubavi. Opusti se koliko god možeš. Šaptaojoj je muk lim glasom u uho, a ona je prisilila mišiće, za koje nije ni znala da ih ima, na opuštanje i prihvaćanje. Bolje popustila, ali koliko će ovo trajati? Jared se nije micao. Njegov dah joj je u uhu zvučio poput jakog vjetra. Promeškoljila sr pod njim, tražeći udobniji položaj, a on je oštro uzdahnuo. (), Bože, tako je lijepo - procijedio je zagnjurivši lice u jastuk. Iako si čvrsta. Savršeno, savršeno. Polako se počeo pomicati u njoj. Hol se vraćala u ritmičkim valovima, u skladu s njegovim pokretima, ali negdje usred bolova ležalo je obećanje užitka. Jarcdovo mrmljanje je bilo nerazumljivo, ali je značenje njegovih riječi ipak bilo posve jasno. Jared je u njoj! To je bila uzbudljiva misao; njihova tijela spojena i sjedinjena na najintimniji način. Iako toga nije bila svjesna, njeno je tijelo preuzelo kontrolu te je počela skladno odgovarati na njegove pokrete. Odjednom se cijelo njegovo tijelo napelo, a ona je osjetila kako u nju struji život. Nagonski je koljenima stegnula njegove bokove. Iscrpljeno je ležao na njoj dok nije opet počeo normalno disati. Prešla je rukama preko njegovih širokih leđa, čudeći se obrisima mišića, kostiju i kože. Podigao se, oslonio na laktove i zagledao joj se u oči. - Bože moj, Lauren - ushićeno je prošaptao. - Što si mi učinila? Spustio se s njenog tijela i privukao je na svoja prsa. Dugo su ležali bez riječi. Rukama je lijeno milovao njena leđa, bokove i noge. Mjesto između njenih bedara je još uvijek gorjelo, ali je bila zadovoljna. Uzdahnula je. Položio je prst ispod njene brade i podigao njeno lice prema sebi. - Moja mala djevica. Je li jako boljelo?
- Nije - lagala je. Pokušao je suzbiti smiješak, ali nije uspio. Čak se tiho nasmijao. Vraga nije. Ti si prava dama do gorkog kraja, zar ne? - Spustio je glavu i nježno je poljubio, gotovo stidljivo. 227 Spustio je duge noge s kreveta i bestidno prešao sobu do komode. Lauren je proučavala građu njegovog tijela. Nijedan umjetnik ne bi mogao vjerno prikazati senzualni sklad njegovog hoda ili strukturu njegove kože ponegdje prekrivene nježnim, žutosmedim dlakama. Bio je prekrasna muška životinja, a ona je, unatoč svojim novim spoznajama, porumenjela. Vratio se do kreveta s vlažnim ručnikom u rukama. Kleknuo je kraj nje i pokušao joj raširiti noge. Instinktivno je ustuknula. - Neću te povrijediti - blago je rekao. - Ovo bi ti moglo ublažiti bolove. Glas mu je djelovao umirujuće, a ruke su bile nježne pa mu je dopustila da joj raširi noge i pritisne maleni ručnik na bolno mjesto. Izbjegavala je njegov pogled i zagledala se u strop, zapanjena zbivanjima oko sebe. Nikad u svojim maštarijama nije mogla zamisliti postojanje takve prisnosti između muškarca i žene. Možda se takve stvari događaju samo uz Jareda. Plaho je pogledala svoga muža. Promatrao ju je kao da joj može čitati misli i zna svaku njenu, i najskrovitiju tajnu. - Obećavam ti, Lauren, više te nikad neće ovako boljeti. -Osmjehnuo se. - Možda ćeš čak naučiti uživati u tome. Hladan oblog je znatno umanjio bolove te je Lauren šapnula: - Hvala kad ga je odnio natrag do komode. Sjela je, stisnuvši oko sebe zgužvanu plahtu, i posegnula za spavaćicom stoje ležala u podnožju kreveta. - Što radiš? -upitao je kad se uvukao pod pokrivače kraj nje. - Mislila sam .. . - Što si mislila? - prekinuo ju je, uzeo spavaćicu i bacio je van njenog dohvata. Počeo joj je grickati rame kad ju je povukao natrag na jastuke. - Što si mislila, Lauren? - prigušeno je upitao. Usne su mu sad bile na njenim dojkama, pa više uopće nije mogla misliti. - Mislila sam ... oh ... - O, Bože.
Tiho se nasmijao. - Spavaj. - Položio je glavu tik uz njenu, na istom jastuku, i sklopio oči. Njegova joj je ruka počivala na trbuhu. Šakom je nježno obuhvatio njenu dojku. Spavati? Ne noćas. Imala je previše toga za razmišljanje. 228 Ona i Jared, koji su se borili, svađali, ignorirali, nanosili bol jedno drugome, sada posve nagi leže zajedno u njegovom krevetu, nakon doživljaja predivnog sjedinjenja, a on je želio da ona spava. Nemoguće. Nikad neće moći zaspati. Alije ipak usnula. -Dobro jutro. - Mmm? - Rekao sam 'dobro jutro1, gospođo Lockett. Lauren je pospano otvorila jedno oko i ugledala nasmiješeno lice svoga muža blizu svojega. Soba je još uvijek bila ispunjena tamnim sivim sjenama. - Jarede - požalila se - nije još jutro. Mrkla je noć. Zagnjurila je lice na njegova prsa i zijevnula. - Volim se dizati rano ujutro. - Nasmijao se dvosmislenosti vlastitih riječi, a Lauren gaje pogledala naivnim očima. Opet se uvjerio koliko je zapravo nevina. - Lauren. - Pomilovao ju je po obrazu i nježno joj poljubio usne. Priljubila se uz njegovo toplo tijelo ispod pokrivača. Gladio je kosu što mu se rasula preko prsiju. Dok je pogledom milovao nježni lik priljubljen uza nj, skrušeno se nasmijao sam sebi. Tko bi to mogao pomisliti o Jaredu Lockettu? Bilo je već samo po sebi neobično što je cijelu noć proveo sa ženom. Ranije je uvijek nastojao što prije otići od žene, odmah nakon zadovoljenja svoje pohote. Noćas je želio ostati. S ovom ženom. Još se nikad nije tako potpuno prepustio ženi kao što je to učinio noćas, s Laurenom. Uvijek je uživao u ljubavnom činu, jasno. No misli su mu uvijek bile negdje drugdje; na kartanju, poslovima, nekoj drugoj ženi. Sinoć, međutim, bio je svjestan jedino žene kraj sebe u čijim se reakcijama tek nazirala djevičanska stidljivost. Sva njegova osjetila u potpunosti su zaokupili njeni mirisi, dodir, okus, opip. Želio je da njihovo vođenje ljubavi nikad ne završi, toliko je bio potčinjen njenim čarima.
229 Ni za milijun godina ne bi priznao kako je sinoć i njemu bio prvi put. Za nju je to bilo upoznavanje ljubavnog čina. Bila je djevica. A Jared Lockett je prvi put bio s djevicom. Takav dar nikad nije očekivao, a vjerojatno ga nije niti zaslužio. Ipak, ona mu je poklonila sebe. Zašto? Nakon svih uvreda i bola što joj gaje nanio, zašto mu je ponudila sebe? Sagnuo je glavu i poljubio joj čelo, a pitanja su ga i dalje progonila. Lauren je vršcima prstiju pogladila boru između njegovih gustih, smeđih obrva. Postat će čupave poput Benovih kad bude stariji, pomislila je. Prije dvadeset i četiri sata nije ni slutila da je moguće biti toliko intiman s drugim ljudskim tijelom. Sad leže isprepletenih ruku i nogu, a ona uopće ne osjeća stid ili krivnju. Što li se dogodilo s njenim strogim skrupulama? Nije važno. Ne želi ih natrag. Čak bi i sada željela otkriti kakve još užitke može njegovo tijelo pružiti njezinom. - Jarede, kada? ... Hoću reći, kako dugo? ... Je li?... Nasmiješio se. Umjesto odgovora na pitanje koje joj je bilo teško postaviti, njegove su usne potražile njezine. Taj prvi pravi poljubac u novom danu potaknuo je iste osjećaje, isto uzbudljivo iščekivanje onoga što slijedi. Omogućila mu je bezrezervni pristup svom tijelu. Pronašao je njena tajna mjesta, mazio ih i ljubio, izazivajući uzdahe zadovoljstva i jednog i drugog. U početku plaho, a zatim, ohrabrena njegovim uzbuđenim stenjanjem, prstima je prelazila preko njegovih prsiju. Lagano je milovala kovrčaste dlačice. Topla koža bila je napeta preko mišića koje je masirala prstima što su iz časa u čas postajali sve vještiji u toj umjetnosti. Duboki uzdah oteo mu se iz usta kad je naišla na tvrde smeđe bradavice. Brzo se povukla, ali joj je privukao glavu k sebi. Mazila je svoje lice o njegov vrat i milovala ga jezikom. Dok se naginjala nad njim, čvrsto je obuhvatio njene bokove i pritisnuo je uz svoju razbuđenu muškost. - Opet te želim, Lauren. Ali ne bih te htio povrijediti - s mukom je rekao. - Nećeš, nećeš. 230 Pramenovi njene kose ostali su mu omotani oko vrata kad ju je okrenuo na leđa. Nadvio se nad nju, potražio joj pogled i zahtijevao: -
Reci moje ime, Lauren. Želim vidjeti svoje imena tvojim usnama. Reci moje ime, molim te. Ispružila je ruku i vršcinia prstiju poigravala po njegovim obrazima dok je šaptala: - Jared. Jared. Jared. - Zadnji slog pretvorio se u molbu. Ušao je u nju polako i pažljivo. Još je osjećala ranjavost, ali više nije bilo gorućeg bola što gaje osjetila prvi put. Jared se pokretao poput dobro uvježbanog stroja čija je jedina svrha donijeti puteno zadovoljstvo. Rukama je nježno masirao njene pune bokove dok ju je podizao i privlačio k sebi. Uranjao je dublje nego ikad prije, milujući zidove njene ženstvenosti i vrata njene utrobe, zatim bi se povlačio i dražio je, a tada bi opet uronio duboko. Lauren je osjetila kako se njen duh diže, lebdi iznad kreveta, penje se sve više i više prema nekom vrhuncu, još uvijek maglovitom i tajanstvenom, ali poželjnom. Plašio ju je taj ponor nad kojim je lebdjela. Čvrsto je stisnula oči. - Ne. Lauren, dođi sa mnom - bez daha ju je molio. - Pođi ... sa ... mnom... - Čvrsto ju je držao kad se njegova strast, prešavši točku kontrole, ispraznila u nju okupavši je živom vatrom. Samo se kratko odmarao. Zatim je položio ruku na njena križa i okrenuo ih na bok. Jared se polako počeo micati u njoj, dražeći je i uzbuđujući. - Osjećaš li me, Lauren? - Da - šapnula je. -Da. - Boli li te? - Opet se pomaknuo u njoj. O, Bože. - Ne, to je ... ugodno je. - Zašto si se onda povukla? - upitao je zabrinutim šaptom. - Bila si na rubu neizrecivog užitka. Zar se toga bojiš? Nije ga mogla pogledati u oči pa je klimnula glavom sakrivši lice na njegovim prsima. - Shvaćam - tiho je rekao. Uvjeren u svoje sposobnosti, znao je da bije i sada mogao dovesti do orgazma, ali je zaklju231 čio da ona još nije spremna to prihvatiti. Polako se odmaknuo, a bilo mu je jasno da još uvijek osjeća bol i ranjavost, iako to nije htjela priznati.
Odmaknuo joj je kosu sa sljepoočnica i poljubio joj čelo i kapke. Možemo još malo odspavati. - Okrenuo ju je od sebe i priljubio se uz njena leđa. Zaspao je udišući miris njene kose. 19. Poglavlje Cim je vidjela Jareda i Laurenu zajedno za ručkom, Olivia je znala da su se ostvarili njeni najgori strahovi. Služinčad je o nečemu zujala, ali se ona nikad nije potrudila naučiti španjolski. Nije razumjela njihov uzbuđeni šapat. Za ručkom, međutim, krišom razmijenjeni osmijesi, zaboravljanje na sve oko sebe, tamni podočnjaci, svjedočili su o tome kako su Jared i Lauren proveli noć. Prokletstvo! Kako je njenog sina mogla opčiniti djevojka nalik cvijetu iz staklenika? Uvijek su mu se više sviđale neobuzdane, slobodne djevojke, koje su uglavnom bile na zlu glasu. Stoje našao u ovom krhkom, ženstvenom zbiru vrlina? Pa, nije važno ako spava s malom, glavno da se među njima ne razvije trajniji odnos. Ili da, ne daj Bože, zatrudni. Možda će Jared ipak biti toliko pametan pa to neće dopustiti. Gledala ih je dok su se ispričavali i krenuli gore na "poslijepodnevni počinak". - Jarede, mogu li malo razgovarati s tobom? - brzo je upitala, složivši svoj ubrus kraj tanjura dok je ustajala. - Jučer sam, 232 233 usred onog ludila oko postavljanja kamena temeljca, razmotrila s Parkerom neke planove, a ti bi morao biti upućen u razvoj događaja. Jared je čeznutljivo pogledao Laurenu, ali je ipak nerado udovoljio majčinim željama. - Dobro, majko. Vidjet ćemo se kasnije, Lauren. Kad je njena snaha izašla iz blagovaonice, Olivia je pozvala Jareda u ured. Smjestio se u udobnom kožnatom naslonjaču i opustio se zapalivši cigaru, a ona mu je iznijela njihove nove planove. - Doista, Jarede, pretjerao si danas poslijepodne. Bili su za večerom, a Olivia je govorila mirnim tonom koji se kosio s nevidljivom tjeskobom u sobi. - Radije ne bih sada razgovarao o poslu, majko. - Jared je govorio odsječno i oštro. Lauren se ražalostila uvidjevši daje sva njegova vedrina od toga jutra nestala nakon sastanka s majkom. Bili su izolirani u uredu više od jednog sata, a Jared ju nije potražio kad je
došao na kat. Otišao je ravno u svoju sobu, a nešto kasnije je izašao iz kuće. Vratio se malo prije večere. Nije ga vidjela nasamo još od prije ručka. - Nemamo nikakvih tajni pred Laurenom, zar ne? - pitala je Olivia slatkim glasom, ovlaš pogledavši snahu. - Na kraju krajeva, ona je tvoja supruga, Jarede. Lauren je porumenjela i zagledala se u tanjur, a da ga uopće nije vidjela. Zar je Olivia znala što se dogodilo prethodne noći? Kako će reagirati na konzumiranje njihovog braka? - Zar će se zgranuti nad nekim od naših planova? - Olivia je hladnokrvno upitala svoga sina. - Dovraga, majko! - Crte oko Jaredovih usta djelovale su kao isklesane od granita. - Vidiš, Lauren - Olivia je nastavila ne obraćajući pažnju na Jaredov bijes - Vandiveri i ja smo ponovno razmotrili koji bi bio najbolji položaj za elektranu. Nova lokacija zahtijeva podizanje brane na rijeci iznad Puebla, a ne ispod. Jasno, to 234 će imati velike posljedice za zajednicu. Bojimo se bučnog prosvjeda ogorčene javnosti jer će zajednica ostati bez vode. Stoga smo poduzeli korake kako bismo osigurali da se uništenje Puebla smatra blagoslovom. Lauren je odložila vilicu na tanjur pogledavajući od majke do sina s izrazom neshvaćanja u očima. Olivia joj je hladnokrvno uzvratila pogled. Jared je gledao na drugu stranu. - Ne razumijem - Lauren je ovlažila usne. - Koje korake ste poduzeli? - Nije željela znati. No, morala je saznati. - Lauren, ne miješaj se u to. To se tebe ne tiče - Jared je oštro rekao. - Tiče se i nje, naravno, Jarede. Draga moja - rekla je Olivia obrativši joj se ugodnim, razgovornim glasom - okupit ćemo bandu desperadosa, plaćenika, ili kako ih već želiš zvati. Sigurno si shvatila o čemu se radi. Oni će poći u Pueblo i, glumeći građane, izazvati nerede. Dobit će upute neka pale, pljačkaju, nanose ozljede, sve što drže potrebnim za izazivanje izgreda. Geto će sam sebe uništiti. Naši plaćenici će tome pridonijeti podmećući nekoliko požara. Ja sam to smislila, naravno. Parker moju zamisao drži briljantnom. Pozvao je Jareda u Austin kako bi organizirao ljude. Jared često obilazi mjesta gdje se mogu naći takve osobe.
Laurenino liceje posve izgubilo boju. Nije mogla povjerovati onome što je čula. Kad je progovorila, glas joj je bio jedva čujni promukli šapat. - Ali, ljudi mogu poginuti! A pomislite na sve domove što ćete ih razoriti. Olivia je slegnula ramenima. - Vjerojatno hoće, ali neće biti velike štete, zar ne? - Ali to nije potrebno! Zašto se elektrana ne može izgraditi tamo gdje je predviđena? - Mogla bi. Samo, jaje tamo ne želim. - Dakle, doista je nepotrebno. Uništili biste cijeli gradić iz hira. Zašto? - Zbunjeno je zurila u ženu koja joj je sjedila nasuprot. Olivijino lice bilo je tvrdo i ružno, ispunjeno mržnjom. Lauren je iznenada shvatila. - Osveta - dahnula je. - Zbog mržnje prema jednoj ženi, osvećujete se cijelom narodu. 235 Olivia je bijesno zurila u nju. - Nemam pojma o čemu trabunjaš, Lauren - rekla je. - Znate o čemu govorim, jasno. Maria Mendez. Ne možete podnijeti što je Ben volio . . . - Umukni! - vrisnula je Olivia udarajući šakama po stolu. Čaše iporculan su zveckali. - Ne, neću umuknuti. Htjeli ste pustiti da Elena i Isabela umru na ulici, a niste im željeli pomoći. Tada sam mislila da je to krajnji oblik bešćutnosti i okrutnosti, ali sad ste i to uspjeli nadmašiti. Možda bih mogla shvatiti zašto se tako osjećate kad se radi o Mariji, ali bez potrebe . . . - Potrebno je ako ja tako kažem - prekinula ju je Olivia. Prsa su joj se uzbuđeno dizala i spuštala. - Ne moram se opravdavati ni tebi, ni bilo kome na ovome svijetu. Lauren je tada shvatila žestinu strasti u starije žene. Bila je opsjednuta mržnjom, željom za uništavanjem. Bilo je besmisleno pokušati je urazumiti. - Ne, na zemlji se ni pred kim ne morate opravdavati - rekla je Lauren s posebnim naglaskom na trećoj riječi. Tada je shvatila da se više nikad neće bojati Olivije. Neće joj vjerovati, neće je voljeti, ali je se više nikad neće bojati. Olivia je izgubljen slučaj, ali za Jareda još uvijek ima nade. Tijekom vatrene rasprave između njegove supruge i majke, uporno je zurio u plamičke svijećnjaka na stolu.
Lauren se okrenula prema njemu - Jarede? Jarede, valjda nisi prihvatio tako užasan plan? - Izgovorila je pitanje s prizvukom nevjerice u glasu. - Rekao sam ti da se u to ne miješaš, Lauren - zarežao je. - Ti se ne razumiješ u te stvari. - Sve ja razumijem! - viknula je. - Shvaćam da je to što predlažete odvratno, i zločinački, i... Jared je skočio sa stolice, prevrnuo je i zalio stol crnim vinom. Prokletstvo, prestani me gnjaviti. - Dugačkim koracima krenuo je prema hodniku, ali gaje Lauren slijedila u stopu. Stala je pred njega, položila mu obje ruke na prsa i zagledala se u njegove oči. 236 237 - Reci mi da nećeš imati nikakve veze s ovim. Molim te, reci mi. Nije se pomaknuo, a ona je nastavila: - Jarede, misli. Tamo su obitelji koje će nastradati. Elena, Rosa i Gloria imaju prijatelje i rođake koji (amo žive. Sigurno se ne bi upuštao u nešto čime bi im nanio zlo? Nakon svega što mu je naložila njegova majka, ovo mu nije trebalo. Nije želio da ga Lauren gleda s izrazom koji je istodobno molećiv i optužujući. Prošle noći ju je želio sa strašću koja je nadilazila sve što je dosad doživio, a kulminacija je pokretala brda i doline. Sjećanje na sate što su ih zajedno proveli u njegovom krevetu i sada gaje uzbuđivalo. Ni to mu nije trebalo. Nije želio da ona bude nešto posebno. Osjećati se onako kao što se osjećao uz nju, bilo bi opasno uz bilo koju ženu. S njom, to je bilo ludilo. Došla je u Teksas zbog Bena Locketta, a ne zbog njegovog sina. Osim toga, udala se za njega samo radi dvadeset tisuća dolara; sigurno će otići čim dobije novac. Lice mu se pretvorilo u ružnu masku. Odgurnuo je njene ruke pa je zateturala unatrag. - Tko si ti, dovraga, da mi o tome govoriš? Jesi li ovdje proživjela svoj život? Jesi li ikad bila tamo i vidjela kako ti ljudi žive? To je kaljuža, Lauren. Talog društva. Kurve, kockari i lopovi. Ne znaš o čemu govoriš kad me moliš da ih spasim. - Sigurno ima i takvih. No, tamo žive i nedužni ljudi koji će bez potrebe ispaštati. - Kako bi naglasila svoje riječi, opet ga je čvrsto uhvatila za nadlaktice. - Nemoj se pokušavati miješati u moj život - prosiktao je i nestrpljivo odgurnuo njene ruke. Zamahnuo je jače nego što je želio, pa je s
gorkim kajanjem gledao kako joj je njegova ruka zahvatila gornju usnu. Osjetljivo tkivo je puklo i potekla je krv. Zastali su od iznenađenja, zapanjeni onim što se dogodilo. Jared se prvi pokrenuo. Posegnuo je u džep, izvadio rupčić i pružio joj ga. - Žao mi je, Lauren. Evo ... - Pokušao je obrisati krv. - Ne diraj me! - Naglo je odskočila od njega i udarila ga po ruci. Rupčić je pao na pod. - Ne želim ništa od tebe. Isti si kao i ostali. Pusti me na miru. Neprijateljstvo se ispriječilo između njih poput goleme provalije. Sive oči, olujne i neprijateljske, srele su njegov tvrdi i nepopustljivi pogled. - Neka bude - rekao je nakon dugotrajne tišine. - Neću te više nikad uznemiriti svojim dodirom. Pobjegla je iz prostorije i jurnula prema stubama. Bila je na sredini stubišta kad ju je Jared zaustavio. - Sutra idem u Austin. Ne znam kad ću se vratiti. Pogledala gaje. Usprkos razočaranju i dalje gaje voljela. Tijekom njihove svađe, kosa mu se razbamšila te mu je visjela preko čela sakrivši mu oči pa nije mogla razaznati njihov izraz. Jednom nogom je zakoračio na najdonju stubu, a ruku je položio na rukohvat. Neurednost je samo naglašavala njegovu privlačnost. Njeno je srce uskliknulo: - Jarede, volim te! Ali ništa nije rekla. Čak ni zbogom. - Sutra odlazim na Kevpoint i vodim Elenu sa sobom -Lauren je stajala nasuprot Oliviji, s druge strane širokog Benovog stola. Donijela je odluku i sad je izazovno očekivala Olivijinu zabranu. Gloriji će dobro doći svaka pomoć kad se rodi dijete. Elena i Carlos moraju živjeti zajedno, ta oni su obitelj. Zamolit ću Rudvja da im dodijeli jednu kolibu na rancu. - Predradnik ne donosi odluke o Kevpointu, Lauren. -Olivija je kiptjela od bijesa. Kako joj se usuđuje spomenuti ono kopile i njegovo potomstvo? Lauren ju je namjerno provocirala, kao što je činila nekoliko proteklih dana. Onoga jutra kad je Jared otišao, Lauren je otpočela svoju kampanju. Prije no stoje Olivia shvatila njene namjere, Lauren je organizirala crkveni odbor čija je jedina svrha bila pomagati i podupirati zajednicu Puebla.
Lauren nije živjela u oblacima. Shvatila je da bi građani Coronada već davno bili nešto poduzeli da su doista bili zabrinuti za svoje meksičke susjede. Maksimalno je iskoristila 238 svoje novo prezime. Slatko je zatražila pomoć kao supruga Jareda Locketta u pothvatu što su ga zamislili. Njene je žrtve nisu mogle odbiti. Usprkos njegovom protivljenju, nagovorila je Pepea na vožnju ulicama gradića. Zaprepastila se onim stoje vidjela. Usred bijela dana mogla se vidjeti sva ružnoća i oskudica Puebla. Laurenu je šokiralo pomanjkanje zdravstvenih mjera, siromaštvo, boleština i prljavština. Prema Laureninim uputama, žene iz crkvenog odbora su pokretale druge grupe koje su otpočinjale vlastite dobrotvorne projekte. Sakupljana je stara odjeća i dijeljena onima kojima je bila potrebna. Drvena građa, premda već upotrebljavana, darovana je za gradnju koliba. Lauren je pisala na sveučilište u Austinu i pitala ima li studenata medicine koji bi bili voljni osnovati klinike za liječenje bolesnih i upućivanje u osnove higijene. Kad je Olivia čula o Laureninim naporima od jednog prostodušnog klijenta banke, jedva je stigla kući prije no što je eksplodirala od bijesa poput erupcije vulkana. Razgovor u uredu otpočela je riječima: - Odmah ćeš se okaniti svojih smiješnih nastojanja. Lauren nije glumila nerazumijevanje. Ušla je u ured dobro pripremljena za borbu. - Neću ovdje sjediti niti o bilo čemu raspravljati dok se ne navuku zavjese iza pisaćeg stola. -Šokirana Laureninom smjelošću ili previše bijesna da bi mogla govoriti, Olivia je bez riječi sjedila dok je Lauren mirno pošla do prozora i navukla zavjese. Vratila se do stolice nasuprot stolu i rekla: - Sada, Olivia, izvolite iznijeti svoje mišljenje o mojim aktivnostima u Pueblu. - Tvoje miješanje u tu zajednicu je čista mahnitost! - Olivia je gotovo vrisnula. - Svi "odbori" što si ih organizirala umrijet će nenadanom smrću, počevši od sada. Jesam li bila jasna? - Sasvim. Ali ne, nijedna aktivnost od onih što sam ih pokrenula neće se prekinuti. - Pobrinut ću se za to - prijetila je glasom koji bi zastrašio i mnoge muškarce. 239
Lauren nije čak ni trepnula. - Mislim da nećete - mirno je ustvrdila. Što bi ljudi pomislili kad bi moje 'plemenite' napore zaustavila moja vlastita svekrva? - Nitko neće znati - rekla je Olivia, a u glasu joj se nazirao tračak zlobnog smijeha. Zar je djevojka budalasta? - O da, znat će. Ja bih im rekla. - Razumijem. Tvoja je namjera osramotiti me? - Otkad je sramota pomagati svom bližnjem? - Lauren je držala razgovor završenim pa je ostavila Oliviju samu s njenom mržnjom. Ako je Olivia namjeravala osujetiti Laurenine planove, otkrila je da za to nema ni sposobnosti ni znanja. Ovakvim radom Lauren se bavila cijelog svog života. Bila je dobar organizator. Mogla je nagovoriti neku osobu na obavljanje neugodnog posla i ostaviti je u uvjerenju kako je to bila njena zamisao. Svi su obožavali hrabru gospođu Lauren Lockett. Olivijine prikrivene primjedbe o tome kako je njena snaha možda previše ambiciozna nailazile su samo na pohvale i oduševljenje njenim pothvatima. Kad su svi njeni odbori radili punom parom, a u Pueblu su se već nazirali znakovi poboljšanja, Lauren se odlučila vratiti na Kevpoint. Zasad je učinila sve stoje bilo u njenoj moći. Hladno neprijateljstvo u kući u Coronadu postalo je neizdrživo. Odlučno se suočila s Olivijom, ne bojeći se njenog nadmenog izraza lica, i rekla: - Razgovarala sam s Jaredom o Eleni i Carlosu, a on se složio. - To je bilo prvi put daje Lauren Holbrook Lockett izustila laž, ali je osjećala da će joj biti oprošteno. - Osim toga, Jared i ja nećemo biti ovdje, pa ćete se sigurno snaći bez Elene. Pepe nas može odvesti na Kevpoint i vratiti kola natrag. Vjerojatno će se vratiti prekosutra. - Sve si isplanirala, vidim. Što misliš postići tim svojim malim bijegom? Namjeravaš li ispričati određenim osobama o našim planovima kako bi mogli spriječiti njihovu provedbu? - Olivijine zelene oči zabile su se poput bodeža u Laurenu. - Kad bih ispričala Rudvju - zastala je naglasivši njegovo 240 ime - to bi dovelo u opasnost njega i njegovu obitelj. Nikad ne bih učinila nešto što bi ugrozilo njihovu sigurnost. - Kako pažljivo. Lauren je ignorirala sarkastičnost i nastavila: - Vaši primitivni planovi se neće ostvariti, Olivia. Ne vjerujem da će Jared sudjelovati u njima.
Upoznala sam ga, i kosilo bi se s njegovim karakterom učiniti nešto tako vrijedno prezira. Za vašu dušu se bojim, Olivia, a ne za Jaredovu. Olivia se nasmijala s istinskim zadovoljstvom. - Kakva si ti budala. Misliš da si promijenila moga sina. Jamčim da bi on predstavljao izazov za svakog misionara koji bi ga pokušao spasiti. - Tada joj se s hladnog, lijepog lica posve izgubio izraz veselosti. - Ne računaj na Jareda. On pripada meni i uvijek će činiti ono što mu ja kažem. Lauren je dostojanstveno ustala sa stolice i posve sabrano izašla iz sobe. Iduće jutro osvanulo je hladno, kišovito i tmurno, u savršenom skladu s Laureninim raspoloženjem. Rosa se sa suzama u očima oprostila od Elene, ali je mlada žena evala od sreće. Kad joj je Lauren rekla da će je povesti na Kevpoint gdje će moći živjeti s Carlosom, Elena je bila obuzeta zahvalnošću. Nije mogla vjerovati da će se to doista ostvariti. Usprkos odvratnom vremenu, veselo je čavrljala kad su krenuli. Putovanje je trajalo duže od uobičajenog zbog kiše i blatnjavih puteva. Lauren je sjedila kraj Pepea, a Elena se stisnula ispod cerade u stražnjem dijelu kola. Bile su umorne i gladne kad su kasno poslijepodne napokon stigle na ranč. Gloria im je istrčala u susret i zagrlila Laurenu sestrinskim zagrljajem. - Tako si nam nedostajala. Lijepo je što te vidim. Gdje je Jared? Hoće li doći kasnije? Na spomen njegova imena, Laureni se steglo grlo, ali je uspjela mirno odgovoriti: - Mislim da neće doći ovoga puta. Ima posla u Austinu. 241 Gloria je još nešto željela reći, ali ju je u tome spriječila Laurenina očita nevoljkost da priča o svome mužu. Zar ovo dvoje nikad neće prevladati svoje nesuglasice? - Gloria, ovo je Elena, žena Carlosa Rivasa i moja prijateljica. Dovela sam je sa sobom kako bi ti pomogla u kući. Valjda će im Rudy moći dodijeliti jednu kolibu. Što misliš, hoće li se to dati srediti? - Sredit ćemo. Dobro nam došla, Elena - rekla je Gloria i uzela obje djevojčine ruke u svoje. - Jako cijenimo Carlosa pa mije drago što sam te konačno upoznala. Bilo nam je žao kad smo čuli o tvom djetetu. Hoćeš li mi pomoći brinuti o mojoj djeci? Nije mi lako s njima izaći na kraj.
Gloria se ponašala točno onako kako je Lauren očekivala. Elena će ovdje biti sretna. Lauren je uzdahnula i ušla u kuću pozdraviti djecu i Mariju. Dok je grlila djecu, svako od njih je imalo neku priču za tetu Lauren. Pozorno ih je slušala, zavideći im na njihovoj bezbrižnoj nedužnosti. Bili su puni pitanja o svom junaku, stricu Jaredu, a ona im je ispričala kako je pobijedio na natjecanju u gađanju. Širom otvorenih očiju, slušali su o dogodovštini s automobilom. Gloria je rastjerala djecu, a Laureni je prišla Marija i toplo je zagrlila. Odmaknula se i zagledala se u tužne sive oči. - Nesretna si, Lauren, zar ne? - Lauren je spustila glavu i žalosno klimnula. - Kasnije ćemo razgovarati. -Maria ju je pomilovala po ruci i okrenula se kako bi pozdravila Elenu. Kad je navečer stigao kući, Rudy ju je srdačno poljubio. Na Glorijin znak, odustao je od zapitkivanja o Jaredu ili situaciji u Coronadu. Ispričavajući se iscrpljenošću, Lauren se rano povukla u svoju sobu. Bolno ju je podsjećala na Jareda; njegove stvari, njegova odjeća, njegov miris. Sve je nepopustljivo podsjećalo na njihov rastanak. Znala je daju nije htio udariti. To je bio nesretan slučaj. Ono što je držala njegovom izdajom bile su grube, ljutite riječi koje joj je dobacio. Zar su te riječi mogla izgovoriti 242 usta koja su je onako nježno ljubila? Poljupcima od kojih je i sada, dok je na njih mislila, njeno tijelo uzdrhtalo? Uzalud bi nijekala osjećaje što su se njome širili kadgod bi se sjetila njihovog vođenja ljubavi. Tijelo bi joj postajalo povodljivo poput omekšalog maslaca kad bi pomislila na njegove ruke i usne, te kakvo su joj uzbuđenje i zadovoljstvo donijele. Tajne njegovog i njenog tijela otkrio joj je Jaredov iskusni dodir, a ona je ipak čeznula za novim spoznajama. Ponovno je željela osjetiti uzvišeni zanos što ju je zahvatio kad ju je njegova muškost ispunila i učinila potpunom. Vraćale su joj se u sjećanje ljubavne riječi što ih je šaptao u njeno uho, kako bi joj se rugale dok se nemirno bacakala po jastuku, već vlažnom od suza. Rudy je Carlosu i Eleni dao na korištenje kolibu udaljenu oko kilometar i pol od velike kuće. Čak je Carlosu odobrio slobodan dan za uređivanje kućanstva. Nisu baš puno učinili, ali je Elena blistala od sreće kad ju je Carlos idućeg jutra doveo do glavne zgrade prilikom svog dolaska na posao. Odmah se uklopila u kolotečinu rada u kuhinji,
a prema djeci se odnosila sa strpljivošću iskusne učiteljice. Djeca su je obožavala, a slušala su je daleko više nego svoju majku, ili popustljivu tetu Laurenu, ili baku koju bi bez milosti obrlatili kako su htjeli. Lauren nije bila u blagdanskom raspoloženju, ali je Božić ipak stigao. Ujutro toga dana, James i John su se obradovali novom paru naramenica i pištoljima-igračkama s opasačima. Djevojčice su vriskale od zadovoljstva kad su našle nove podsuknje i vrpce za kosu u kutijama što ih je za njih pripremila Lauren. Zavladala je opća zbrka i metež oko poklona što ih je ostavio Djed Božićnjak, pa nitko nije opazio kad se Lauren iskrala i vratila u svoju sobu zatvorivši vrata za sobom. Neki nepoznati poriv tjerao ju je do ormara. Polako ga je otvorila. Zagledala se u Jaredovu odjeću, u par starih čizama 243 nemarno bačenih na tlo, u kožnati prsluk stoje visio na čavlu s unutarnje strane vratiju. - Jarede - zastenjala je i pritisnula na lice jednu od košulja koja je, iako oprana, zadržala njegov miris, aromu duhana i jedva zamjetljiv trag kože. Plakala je prekrivši lice njegovom košuljom sve dok nije na ramenima osjetila blagi stisak. - Lauren, jesi li sada spremna o tome razgovarati? Ako jesi, ja ću te slušati. - O, Maria, ne želim nikoga opterećivati svojim problemima, pogotovo ne vas koju je tako teško pogodila Benova smrt. Maria ju je povela do kreveta pa su obje sjele. Iz susjedne sobe čuli su se ushićeni usklici djece. Maria je tapšala Laure-ninu ruku i tako joj davala vremena za sređivanje misli. - Ja... ovaj... moj brak je farsa - izlanula je. Isprekidanim glasom, ispričala je cijelu priču, od trenutka kad je upoznala Bena pa do Williamovog pokušaja silovanja i Pratherovog prihvaćanja njegovih laži. Sramila se ispričati Mariji o uvjetima njenog dogovora s Olivijom, ali joj je i to rekla mirnim glasom, jedino nije spominjala Vandivere. - Vjerojatno ćete imati grozno mišljenje o meni kad sam se tako prodala. - Nemam pravo nikome suditi, Lauren. No, pod istim okolnostima i ja bih jednako postupila. Ponekad u životu moramo birati između dva zla. Izabrala si ono što si držala manjim zlom. Nitko te za to ne može
osuđivati. Osim toga, vjerujem da te je motiviralo još nešto, osim Benovih želja i novca, zar ne? Ovo je pitanje Lauren sebi postavila već bezbroj puta. Je li već tada bila zaljubljena u Jareda? Zar je zato pristala na tu neobičnu zamisao? Više joj ništa nije bilo jasno. - Zaljubila si se u Jareda, zar ne? - tiho je upitala Maria. Lauren je klimnula glavom, a Maria je nastavila: - Ovaj brak iz računa, pretvorio se u nešto drugo, nije li? Ti si... bila s Jaredom? Lauren je pokrila lice rukama i zaplakala: - Da, oh, da. Tek prije nekoliko dana i ... ne znam, Maria. Cijeloga života usađivali su mi uvjerenje da muškarci ženama čine loše' stvari, 244 a žene se brane od takvih poniženja. Iako smo u braku, znam da me Jared ne voli. Je li grijeh osjećati ono što ja osjećam? Zadovoljstvo u ... - Misliš li da je to bilo 'loše'? - Ne - žestoko je odgovorila Lauren, a Maria je prikrila smiješak. Kad sam prvi put došla k Benu, bila sam također mlada i nesigurna. Pokušala sam nijekati radost koju mije znao pružiti. Ali kad sam vidjela koliko to njega usrećuje, naučila sam s njim dijeliti zadovoljstvo, bez osjećaja krivnje ili stida. I mene su odgojili tako da vjerujem kako žena od ljubavnog čina može očekivati samo bol i poniženje. Bog je, a ne Čovjek, stvorio seks, Lauren. Iako ga Čovjek ponekad izopači i zloupotrebljava, to je ipak dar za dvoje ljudi koji se vole. - Ali Jared me ne voli. Strepim od dana kad će mu dojaditi ova farsa od braka pa će me poslati od sebe. - Jared vodi vlastitu bitku s osjećajima, Lauren, sigurna sam. Ne vjerujem da bi ga itko mogao natjerati u brak, bez obzira na visinu uloga, ako ga nije privlačila djevojka koju je trebao oženiti. Previše je svojeglav. Posljednje što želi učiniti je poslati te u svijet, uvjerena sam u to. - Pogledala je suzama oblivenu mladu ženu i osjetila neizmjerno sažaljenje. Ben im je želio sreću. Toliko se nadao da će se njihovo poznanstvo razviti u veliku ljubav. - Lauren - blago je rekla - nemoj se bojati ljubavi prema Jaredu. Da nije bilo moje ljubavi za Bena, pomisli kako bi mi život bio prazan. Sjeti se kakav bi jad on sam morao podnositi. Ne vjerujem da ćeš požaliti ljubav prema svom Lockettu, kao što ni ja nikad nisam
požalila što sam voljela Bena. Jedino sam uvijek žalila što Benu nisam mogla podariti više djece. Lauren je šmrcnula i obrisala oči rupčićem što joj ga je Maria pružila. - Hvala, Maria. Idite i pridružite se vašoj . . . našoj . . . obitelji. Doći ću malo kasnije. - Drhtavo se osmjehnula. Maria je pomilovala Laurenin obraz i prepustila je razmišljanjima o tome gdje Jared provodi Božić. 20. Poglavlje Dva tjedna nakon Božića, žitelji Kevpointa uživali su u nekoliko dana neuobičajeno blage klime. Stariji ljudi tvrdili su kako još nije prošao najgori dio zime kad je ovako toplo u siječnju, ali svi su odahnuli što više oko kuće ne zavijaju hladni vjetrovi koji su često donosili ledenu kišu i susnježicu. Jednog jutra, Lauren je sama izjahala. Maria je bila prehlađena, a nije htjela gnjaviti Rudvja ili nekog od vaquerosa. Bilo je čudno koliko joj je nedostajala Flame. Ali kad god bi se sjetila kobile, pomislila bi i na Jareda. Žestokog i nasilničkog Jareda. Silom je izbacila takve misli iz glave. Lagano je galopirala preko obližnjih brežuljaka, ali nikad nije gubila iz vida prostor sa zgradama, a ravnala se prema Rio Caballu. Jahala je otprilike sat vremena i zaputila se natrag kad je opazila kako je njen konj naglo naćulio uši. Istodobno je začula promrmljanu kletvu, a potom stenjanje. Zaustavila je konja i osluhnula. Stenjanje se ponovilo, a dopiralo je iz obližnjeg šumarka cedrova. Usmjerila je konja prema drveću. 245 246 Kad je od gaja bila udaljena samo nekoliko koraka, jedva je razaznala neki lik koji je ležao na zemlji. Oprezno je sjahala i nesigurno koraknula naprijed. - Ostan' točno tamo gđe jes'. - Čula je nezamjenjivi zvuk napinjanja oroza puške. Ukočila se, a srce joj je skočilo u grlo. - Da se nis' približila. - Glas je bio prijeteći, ali isprekidan, kao daje čovjeku govorenje izazivalo bolove. - Jeste li ozlijeđeni? Čula sam vas kako stenjete. - Lauren se tresla od straha, ali je osjećala da čovjeku treba pomoć. - Ti s' ženska Jareda Locketta?
- Da, ja sam gospođa Lockett. Tko ste vi? - Pošla je još jedan korak naprijed. - Rek'o sam, nemoj doć' bliže. - Posljednju riječ izgovorio je višim tonom, a rečenica se pretvorila u dugi krik bola od kojeg se stezalo srce. Odbacivši oprez, Lauren je potrčala u gustiš. Naglo se zaustavila i prekrila rukama usta kako bi prigušila krik što joj je navirao na usne. Čovjek je bio u dronjcima i prljav, a gležanj mu je pod nemogućim kutem bio uhvaćen u nekakvoj zamci. Krv je tekla oko čeličnih zubi što su se zabili u meso. Lice mu je bilo strahovita noćna mora. Bio je to Ludi Jack, pustinjak. Jadno stvorenje je nosilo samrtničku masku umjesto lica. Ružni crveni ožiljci nalazili su se sa strana njegove glave, tamo gdje su mu trebale biti uši. Dvije otvorene rupe koje su sablasno zjapile, služile su umjesto nosa. Lauren je progutala žuč što joj se nakupila u ustima. -Gospodine Turner, pomoći ću vam. - Oprezno mu se približila. Ostatak njegovog lica bio je iskrivljen od bolova. U agoniji, razvukao je usne preko rijetkih zuba, a oči je čvrsto zatvorio. Prste, kojima je dotad držao pušku, sad je stegnuo oko povrijeđene noge. Vatreno oružje odbacio je na tlo. - Neću nikakvu pomoć - prosiktao je. - Možda je ne želite, ali vam je sigurno potrebna. - Iznenadila gaje čvrstina njenoga glasa. Otvorio je oči i sumnjičavo je pogledao, tražeći nekakvu opasnost. Ništa nije našao. 247 - Mo'š li skinut ovu prokletu napravu s moje noge? - Ja ... ne znam. - Pogledala je prijeteću stvar i stresla se. - Mogu pokušati. - Pa, ondak prestani zurit i učini nešt' prije neg' iskrvarim - gunđao je. - U'vati s obje strane i povuci što jače mo'š. - Zar vas neće boljeti kad vam podignem nogu? - plašljivo je upitala. - Da, prokletstvo, ali i sad boli k' o vrag, a moram to skinut', ne? - Dobro - odlučno je rekla Lauren i skinula rukavice. Čovjek očito nije znao za pristojnost. Srce joj je luđački tuklo kad je kleknula kraj unakaženog pustinjaka i lagano obuhvatila prstima njegovu nogu iznad mjesta gdje ju je
zahvatila zamka. Naglo je udahnuo, čak i na ovaj blagi pritisak, a ona ga je suosjećajno pogledala. - Žao mi je, znam da je strašno. - Hajde i završi s tim - promuklo je procijedio. Položila je prste na oba kraja zamke i uhvatila ih što je bolje mogla, obzirom na krv koja ih je učinila skliskim. Oprezno ih je pokušala razmaknuti. Nisu uopće mrdnuli, a Ludi Jack je teško disao od sve većih bolova. - Jače, ženo. Lauren je pokušala ponovno, ovoga puta svom snagom. Upravo kad je htjela odustati, osjetila je kako kovina pod njenim prstima popušta. Boljeli su je mišići na rukama od napora što ga je od njih zahtijevala. Konačno su se krajevi zamke rastvorili, ali su usput još jednom zasjekli u meso sirote žrtve. Jack je vrisnuo. Zubi zamke ostavili su duboke ubodne rane oko njegovog gležnja. Obilno su krvarile. Lauren se vratila do konja i iz bisaga izvukla plošku vode. Ponovno je kleknula kraj njega i izlila tekućinu na rane. Jack se nasmijao njenim naporima. - Voda neće baš pomoć, gospodična. Uzmi onu plošku s mog konja. Ovuda je negđe. - Osvrtala se oko sebe dok nije ugledala zapuštenu životinju kako gricka travu ispod jednog stabla. Plaho mu je prišla, bojeći se da će i konj izbjegavati ljude kao i njegov vlasnik, ali on je poslušno stajao dok je 248 ona uzimala plošku stoje visjela o jabučici sedla. Otvorila ju je i osjetila miris viskija. Ovo je sigurno ono piće što ga stari pustinjak destilira, o kojem joj je Jared pričao. Samo je trenutak oklijevala, a potom je obilato zalila rane alkoholom. Jack se trgnuo i oči su mu se ovlažile, ali više nije vrisnuo. Kretnjama joj je pokazao neka mu skine rubac što gaje imao oko vrata i njime poveže rane. Bio je prljav i potamnio od masnoće. - Zašto . . . zašto ne bih upotrijebila svoj? Ovaj je . . . -povukla je riječ 'čistiji' i umjesto toga rekla: - veći. - Neću ja uzimat' nikakve milostinje . . . - Ne, ne, ne radi se o tome. - Nije mu više dala prilike za prosvjedovanje, već je naglo strgnula rubac sa svog vrata. U sebi je izmorila kratku, sebičnu molitvu zahvalnosti jer nije nosila plavi svileni rubac što joj ga je Jared poklonio, nego šareni pamučni koji je sama kupila u Coronadu. Nije si dopustila razmišljanje o bolovima što
ih nanosi jadnom čovjeku, već je žurno povezala rane koje su i dalje krvarile. - Evo. To bi moralo izdržati dok ne stignemo na Kevpoint i pozovemo liječnika. Možete li jahati? - Stan' malo, gospodična. Nikud ja ne idem, neg' u moju kuću, i nikaki vražji mesar neće dirat Jacka Turnera. - Ali, gospodine Turner, ove su rane ozbiljne. Možda vam je slomljen gležanj. - Nije ga mogla pustiti u onu špilju gdje je živio, bez zdravstvene njege. - Molim vas, ako ne želite poći na Kevpoint, dovest ću Rudvja. Znate Rudvja Men . . . - K vragu, da, znam ko je Rudy Mendez, ali on ni bilo ko drugi neće liječit moju nogu, samo ja. Im'o sam više slomljeni' kosti neg' ti godina. - Ali, možda će trebati šivati rane. Podigao je podrugljive oči prema njoj i, nakon niza slikovitih psovki, rekao: - Što misliš, koje sašil moje lice kad su mi Indijanci ovo učinili, a? - Nije očekivao odgovor, a Lauren je bila previše posramljena pa nije ni odgovorila. - A sad mi se miči s puta. Jack je s mukom ustao, ali je odgurnuo Laurenu kad mu je 249 pokušala pomoći. Sagnuo se i podigao svoju zamku, prokli-njući je zato što je prazna. Proklinjao je i svoju nespretnost stoje stao u nju. Odšepesao je do svog konja, potegnuo dobar gutljaj iz ploške i podigao se u sedlo. - Želite li da jašem za vama do vaše kuće? Mogla bi vam zatrebati nekakva pomoć. - Ne, gospojo. Vidjela ste više Jacka Turnera nego ijedno ljudsko biće u posljednjih dvadesetak godina. Bio bi vam zahvalan da zaboravite što ste vidjela. - Sramežljivo je okrenuo glavu na drugu stranu i rekao: - Izgledate k'o vrlo fina žena, gospojo Lockett. Lauren je znala da bi joj zamjerio kad bi pokazala samilost što ju je osjećala, pa je samo rekla: - Hvala vam. Bilo mi je zadovoljstvo upoznati vas, gospodine Turner. Pozdravio ju je dotaknuvši šešir i odjahao. Nije ga slijedila kako ne bi narušila privatnost koju je tako ljubomorno čuvao. Pričekala je dok se nije izgubio iz vida, a potom je uzjahala i vratila se do kuće. Zaustavila se samo jednom kako bi u rijeci oprala ruke od krvi.
Pošla je u kuhinju i napunila košaru hranom, a zatim se hitro vratila na obalu rijeke nasuprot nastambi u stijenama. Ostavila je košaru na ravnom kamenu, kao što je prošli put učinio Jared. Nije se zadržavala, već je odjahala natrag niti jednom se ne osvrnuvši. Kako se približavao dan rođenja Glorijinog djeteta, žene su šivale i plele, raspravljale o imenima, odlučivale se za neko određeno ime, a potom ga odbacile u korist nekog drugog. Jednog jutra, Elena je sretno objavila daje i ona opet trudna. Zračila je zdravljem i energijom, a Carlosu nije s lica silazio veseli mladenački smiješak. Laurenu je dirnula njihova očita sreća otkako su zajedno u svome novom domu. Novorođenče Mendezovih izabralo je dvadeset i treći dan siječnja za svoj dolazak na svijet. Gloria je od ranog jutra osjećala tromost. Ona, Lauren i Maria su sjedile u velikom 250 dnevnom boravku blizu vatre i uživale u šalici čaja kad je iznenada zgrabila naslone za ruke svojeg naslonjača. - Mislim da mi počinju trudovi. Ovo je treči put, a bol je sada najjači. Lauren je zamalo ispustila šalicu, ali Maria je prišla svojoj snahi i pomogla joj prijeći u spavaču sobu. - Lauren, hočeš li, molim te, doči i pomoći Gloriji da se smjesti u krevetu? Lauren je uspaničeno skočila, ali je slijedila dvije žene u sobu. Prema Marijinim uputama, Lauren je odmaknula pokrivače, a Maria je polako spustila (iloriju na plahtu. - Ja čuje razodjenuli, Lauren, ako ti odeš reci Eleni neka se pobrine za djecu - spokojno je rekla Maria. - Neka jedan od vaquerosa javi Rudvju. Oni sigurno znaju gdje je on. Onda se vrati ovamo. Sigurno če nam dobro doči još jedan par ruku. Lauren je žurno izašla iz sobe, zahvalna za bilo kakav posao koji ju je vodio dalje od porođajnog kreveta. Nije željela biti svjedokom tajanstvenog događaja koji je njenu majku lišio života. Elena je bila ushićena, te je uvjeravala Laurenu da če brinuti o kuci i o djeci, a bit če pripravna ako je za još štogod budu trebali. Rudy je uletio u kuču nekoliko minuta kasnije, a ispod preplanulosti njegovog lica naziralo se sivilo zabrinutosti. - Rudy - uskliknula je Lauren. - Nadala sam se da češ ti smiriti moje živce. Vjerovala sam da si več naviknut na ovo. Izgledaš kao novi otac.
Posramljeno se nacerio. - Valjda je svaki put kao prvi put. Je li joj dobro? Smijem lije vidjeti? - Pa, vjerojatno smiješ. - Lauren nije bila sigurna kako se treba ponašati u ovakvoj situaciji. - Čekaj, provjerit ču. Ušuljala se u zamračenu sobu i našla Gloriju, poduprtu jastucima nasred kreveta, u ugodnom razgovoru s Marijom. Lauren to nije očekivala. Mislila je da če nači Gloriju kako se savija od bolova. Smije li Rudy doči i vidjeti kako si? Gloria se nasmijala. - On je kriv za moje stanje, pa mu valjda to daje pravo. Rudy je ušao na Laurenin poziv. Prešao je sobu u tri duga 251 koraka i sjeo na krevet kraj Glorije. Položio je svoje velike ruke na njen trbuh. - Dakle, do večeri čemo imati još jedna gladna usta, je li? - Samo ču ih ja morati hraniti neko vrijeme, sječaš se? - Bez ikakvih problema, siguran sam. - Nasmijao se i obuhvatio rukama njene bujne dojke. Veselo gaje lupila po prstima. - Rudy Mendez, čak i u ovakvom trenutku si pravi razvratnik. I to još pred vlastitom majkom! - Ona zna da sam po tome sličan ocu. - Nasmijao se. Tada se sagnuo i nježno poljubio ženu u čelo. - Bit ču vani ako me zatrebaš. Volim te. Gloria mu je poljubila obje ruke prije nego je ustao i izašao iz sobe. Laurenine oči su se ispunile suzama, a zbog stezanja u grlu nije mogla odgovoriti Mariji kad ju je zamolila da potakne vatru u kaminu. Poslijepodne je sporo prolazilo. Glorijini bolovi su postali naglašeniji, a Lauren je užasnuto promatrala kad se krevet natopio vodom koja je imala ružičaste nijanse od krvi. Mislila je da je nešto pošlo naopako, ali ju je Maria uvjerila kako je to posve normalno i da če se dijete uskoro roditi. Nakon otprilike sat vremena, Glorijino se lice zgrčilo od boli, ali je uz Marijino tiho nagovaranje da gura jače, donijela na svijet sićušnog dječaka. Lauren je gledala kako Maria izvlači dijete iz majčinog tijela i presijeca pupčanu vrpcu koja ih je povezivala. Njena je majka sigurno isto tako patila kad je rađala nju i malenog brata čiji ju je porođaj ubio. Osjetila je duboku čežnju za ženom koju nikad nije poznavala. Željela bi se sjetiti je li svojoj majci rekla daje voli. Sigurno jest.
Dok je Maria umatala u toplu plahtu novorođenče koje se previjalo i kmečalo, Gloria je uzviknula: - Mislim da to nije sve! Maria i Lauren su jurnule natrag k njoj i ugledale kako se još jedna tamna glava pojavljuje iz otvora između njenih nogu. - Lauren, pomozi joj - naredila je Maria i privinula k sebi dječačića kako bi prigušila njegovo plakanje. Lauren je problijedjela i počela se buniti, ali je Gloria opet zastenjala. Okrenula se i ugledala kako se dijete ramenima 252 nastoji progurati na ovaj svijet. Lauren se sva tresla, ali je uhvatila djetetovu glavu i blago povukla, kako je prije činila Mana. Dijete se nije pomaknulo, ali je ispustilo jedan krik iako mu je grlo još uvijek bilo začepljeno od sluzi. Lauren je drhtala i znojila se kad je pokušala jače povući sklizavu glavicu. Dijete je gotovo iskočilo na Laurenine ruke. Bila je djevojčica. Smijala se i plakala istodobno kad je zabrinutoj majci objavila: Djevojčica je. - Glorijino lice se tada opustilo u zasluženom odmoru. - Evo, Lauren, ti uzmi njega, a ja ču presjeći pupčanu vrpcu. - Lauren je položila djevojčicu na plahtu, a Maria joj je u ruke gurnula dječaka prije no što je prerezala pupčanu vrpcu njegove sestre. - Gloria, imaš blizance. Muško i žensko. - Maria se smijala poput mlade djevojke. - Recite Rudvju - slabašno je šapnula Gloria. Lauren se okrenula i izašla iz sobe, a i dalje je na rukama nosila dječačića koji se svim silama trudio svima dojaviti da je stigao. - Rudy, blizanci su! Dječak i djevojčica! Rudy joj se hitro približio i pogledao svog najmlađeg sina. - Blizanci? - glupavo je upitao. - Da, dođi vidjeti. - Povela gaje natrag u sobu gdje je Maria držala djevojčicu. - Blizanci! - Nasmijao se, a potom viknuo od veselja tako glasno daje novorođenčad počela još glasnije plakati. - Vidi što si sad učinio - grdila ga je Maria položivši djevojčicu na Glorijino rame. Rudy je uzeo sina iz Laureninih ruku i sjeo na krevet do svoje žene. Divili su se svojim novorođenim bebama, čak i dok je Maria zbrinjavala Gloriju između njenih uzdignutih koljena. Lauren se osjećala kao uljez pa je izašla iz sobe.
Tek je tada shvatila koliko je umorna. Već je bila kasna večer, a ona je veći dio dana provela u sobi s Glorijom i Marijom. Nije jela od doručka, ali praznina što ju je osjećala nije bila od gladi. 253 I Uputila se do ormara i otvorila ga. Skinula je jednu Jaredovu košulju s vješalice i pritisnula je uza se. Već je prošlo više od mjesec dana otkako nije vidjela svoga muža. Željela je s njim podijeliti doživljaj rođenja, čudo nastajanja života. Ispružila se na krevetu i pokrila se košuljom. Zatvorivši oči, mogla je zamisliti Jaredovo lice kakvo je bilo dok ju je zadivljeno gledao nakon što su vodili ljubav. Tada na njegovu licu nije bilo cinizma ni gorčine. Samo nježnost. Gdje si sada, Jarede? Što radiš? Pomisliš li ikad na mene? S vukla je bluzu i suknju, a zatim preko glave navukla Jaredovu košulju. Stisnula je uza se jastuk i zaspala. Tijekom idućih nekoliko dana, rođenje blizanaca poremetilo je kućni red na rancu. Druga djeca su se stalno motala oko nogu jer su željela gledati novog brata i sestru. Laurenu je čudila Glorijina strpljivost. Slušala je njihovo brbljanje i svakoga dana uspijevala svakom djetetu posvetiti nekoliko minuta. Lauren je znala koliko je iscrpljena nakon porođaja, kao i od hranjenja dvoje zdrave djece, ali ipak nije zanemarivala ostale. Dječaku su nadjenuli ime Benjamin, u čast djeda po očevoj strani, a djevojčicu su nazvali po Laureni, što je nju duboko dirnulo. - Na kraju krajeva, ti si je donijela na svijet. Nadam se da će odrasti i postati dama poput tebe. - Gloria je zagrlila šurja-kinju i ignorirala suze koje su joj se slijevale niz obraze. Ovih dana je lako počinjala plakati. Mali Benjamin i Lauren su imali tjedan dana kad se dogodilo nešto vrlo neugodno. Rudy je bio u kući radi podnevnog obroka kad je jedan vaquero došao na vrata i rekao mu da ga netko vani želi vidjeti. Radnik je nelagodno pogledavao okolo, a izgledao je spreman stati uz Rudvja ako mu zatreba pomoć. Lauren je slijedila Rudvja na trijem i ugledala ugljenara Wata Duncana i njegovu sestru June. Sjedili su na zapuštenom konju koji je bio prljav gotovo kao i njegovi jahači. r
254 255 Duncanje sjahao i približio im se. - Kako je, sehor Mendez. Čujem, imate nove blizance. - Duncan se drsko nasmiješio. Nije se presvukao otkako gaje Lauren vidjela, samo je odozgo nabacio još odjevnih predmeta radi hladnoće. - Što radiš ovdje, Duncane? Znaš kuda se smiješ kretati po Kevpointu, a ovo ti je svakako zabranjeno područje. - Rudy je govorio čvrstim i hladnim glasom. - Pa, samo sam doš'o čestitat. Izgleda da će vaša djeca bit jedino potomstvo u Lockettovoj familiji. Viđeli smo kak'je Jared napustil svoju mladu ženu, i tako to. - Podrugljivo se nacerio Laureni, a ona je zadrhtala pod njegovim pohotnim proučavanjem. Skrenula je pogled na June koja je dobro oblikovanim nogama, bosim i naizgled imunim na hladnoću, opkoračila konja. June je pakosno zurila u Laurenu, a kad je susrela njen pogled, polizala je svoje suhe, ispucale usne. - Valjda je Jared morao poć u Austin i nać sebi topli krevet za zimu- otegnuto je rekla. - Ono što moj brat radi, vas se uopće ne tiče - Rudy je odbrusio, krišom dobacivši pogled Laureni. Zabrinjavalo gaje što toliko znaju o zbivanjima na Kevpointu i o tome gdje se nalazi Jared. - Bavi se važnim poslovima u vezi željeznice, ali je u stalnoj vezi s nama. Sad recite zašto ste došli i idite. Wat Duncanje zauzeo ponizni stav. - Sad, nemojte se odma' uzbuđivat, Rudy. Došao sam u dobroj namjeri. Vandiver i neki od njegovih bandita su ovuda njuškali i puno ispitivali. Baš mi se fućka što će se dogodit onim Meksićima, bez uvrede. Samo neću da se nešt' dogodi mom dogovoru s Lockettom. Vi ćete razumjet. Brinem za svoji posli. Mišići Rudvjeve čeljusti pretvorili su se u granit, a Lauren je vidjela kako je položio ruku na tok u kojem se nalazio njegov pištolj. - Gubi se odavde, Duncane. Nemoj se više nikad približiti ovoj kući jer ću te ubiti vlastitim rukama. Što se tiče tvog posla, nitko ga neće dirati dok Jared i ja ne odlučimo drukčije. Vandiver s tim nema nikakve veze. A sad nestani s ovog imanja. - Dobro, dobro. Idem. Samo sam htjel bit dobar susjed. Odgegao se do prljavog konja i uzjahao ispred sestre. Uhvatila se palčevima za njegov pojas. Prstima je prešla po prednjem dijelu
njegovih hlača i umilno dobacila: - S kim Rudy spava, gospojo Lockett, dok mu žena leži i doji djecu? Rudy je posegnuo za pištoljem, ali gaje Lauren zaustavila. - Ne, Rudy - šapnula je jer je opazila kako Duncan pruža ruku na drugu stranu konja gdje je bila privezana puška. Laknulo joj je kad je vidjela da se među vaquerosima proširila vijest o dolasku zloglasnog para, te su se mnogi od njih okupili i zauzeli položaje pa su nepoželjni gosti bili okruženi sa svih strana. Djevojka je zabacila dugu bijelu kosu i nasmijala se, uvjerena da Rudy neće potegnuti pištolj na njenog brata. - Recite Jaredu da sam se raspitivala o njemu. Voljela bi ga vidjet kad se vrati. - Pogledala je Laurenu i otpuhnulakroz nos. Duncanje okrenuo konja pa su odjahali iz dvorišta, bez ikakve žurbe. Vaguerosi i Rudy su gledali za njima dok se nisu izgubili iz vida, a zatim je Rudy odredio dvojicu momaka da ih slijede i uvjere se jesu li se vratili u svoj logor. Kad se vratio u veliku sobu, Lauren je sjedila i zurila u vatru. Prišao joj je i čučnuo ispred nje uzevši obje njene hladne ruke u svoje. Lauren, Jared nikad nije imao veze s tom prljavom droljom. Lauren se osmjehnula njegovom ljubaznom, suosjećajnom licu. Znam ja to. Mene ne voli - nesretno je priznala - ali znam da ima bolji ukus što se tiče žena. - Maria i Gloria su im se približile i zabrinuto slušale njihov razgovor. - Mene brine -nastavila je Lauren - ono što je Duncan rekao o Vandiveru i njegovim ljudima u Pueblu. - Da, to i mene zabrinjava, ali ne toliko kao činjenica daje njemu poznato sve što se događa u ovoj kući. On će nam stvoriti probleme, u to nema sumnje. Ben bi ga ubio na licu mjesta daje ovamo došao ranije, a ja bih mogao požaliti što to nisam učinio. Kako te je prepoznao? Lauren im je ispričala o danu kad su ona i Jared bili u Pecan Creeku i prošli kroz logor ugljenara na povratku kući. 256 257 - Rudy, bojim se - rekla je Gloria. Ustao je i obgrlio svoju ženu kojoj je to bio prvi dan na nogama nakon poroda. - Siguran sam da samo iskušava naš autoritet sad kad Bena vise nema. Ne morate se brinuti. Jared i ja ćemo porazgovarati o tome
i odlučiti što ćemo s njima učiniti. Ne volim što se takav ološ mota po Kevpointu. Imao je ozbiljan i zabrinut izraz lica, a ostatak dana proveo je u blizini kuće, premda je nastojao ne izgledati nervozno. Lauren je primijetila da su u narednim danima tri ili četiri vaquerosa bila raspoređena oko kuće. Iako je tvrdio suprotno, Rudy je i dalje bio zabrinut zbog Wata Duncana. U skladu sa zlogukim predviđanjima, neuobičajeno toplo vrijeme u siječnju ustupilo je mjesto strahovito hladnim olujama u veljači. Na rancu se gotovo ništa nije moglo raditi po takvom vremenu, a Laureni je bilo žao vaquerosa koji su morali odlaziti kako bi provjerili je li sve u redu na golemim prostranstvima Kevpointa. Uvijek su uzimali puno zaliha jer su planirali danima boraviti u kolibama uz rub ranca, izgrađenim upravo u tu svrhu. Oni u kući posvetili su se zabavljanju djece, brizi o blizancima, šivanju i kuhanju za obitelj i besposlene kauboje u nastambi uz glavnu zgradu. Kad je kasno jedne takve večeri Lauren u nastambu odnijela zdjelu kolača, pristupio joj je Thorn. Vaquerosi su zahvalno primili kolače, a Lauren je brzala natrag preko dvorišta kad se pred njom stvorio Komanč pojavivši se iz mračnih sjena. Uspjela je prigušiti začuđeni vrisak pokrivši rukom usta. Bez uvoda ili isprike, Thorn je rekao: - Gospođo Lockett, ovo sam jutros našao na ogradi. Nije znala što je očekivala kako će zvučiti njegov glas, ali bio je nizak i dubok, gotovo školovan. Zurila je u njegovo bezizražajno lice. Zatim je pogledala grubo umotan paketić koji joj je pružio. Zamotuljak je bio u smeđem papiru, vezan uzicom. Na njemu je dječjim rukopisom netko napisao Miz Lokit. - Što . . .? -izustila je i opet pogledala Thornovo lice. - Vjerujem da je unutra nešto što pripada vama. Maknula je uzicu i razmotala papir. Hladni vjetar zahvatio je rubac kojim je omotala gležanj Ludog Jacka i zamalo joj ga istrgnuo iz ruke. Vidjela je daje opran i pažljivo savijen. Više nije bilo tragova krvi. Krajevi usana podigli su joj se u tajnovitom smiješku. Tko bi očekivao da će stari pustinjak tako pažljivo oprati njen rubac? Je li riskirao da ga vide kako bi joj ga vratio? Sigurno jest.
Lauren je iznenada postala svjesna Thornovog pozornog pogleda. Ja.. .ja... sigurno sam ga negdje izgubila - promucala je. - Valjda gaje netko našao i... vratio ga. Hvala vam. Indijanac nije ni trepnuo, a ona je osjećala da on zna više no što je otkrivalo njegovo nepomično lice. Nije više ništa rekao, ali je kratko klimnuo glavom kao odgovor na njeno zahvaljivanje. Lauren je shvatila da se pomaknuo tek kad ga je progutao mrak koji se sve brže spuštao. U trećem tjednu veljače, vidjeli su prvi snijeg. Prijetio je već tjedan dana jer je oštri vjetar sa sjevera donosio ledenu kišu i susnježicu koja je znala prekriti tlo. Kad se spustila noć, oluja je još više podivljala, a Rudy, Gloria, Maria i Lauren su sjedili oko kamina i uživali u miru i tišini koja je zavladala čim su djeca stavljena u krevet. Gloria je nahranila malu Lauren i pružila je njenoj imenjakinji. Lauren je držala djetešce na prsima i milovala sićušnu, tamnu glavicu ispod svoje brade. Gloria je zadovoljavala veliki apetit malog Benjamina, a Rudy i Maria su ih promatrali s ljubavlju. Svi su zapanjeno poskočili kad su začuli teške korake na trijemu. Rudy je još uvijek bio napet zbog ugljenara, pa je odmah posegnuo za opasačem što je visio na ogradi kamina, izvukao pištolj i gotovo stigao do ulaznih vrata kad su se ova naglo otvorila pustivši u sobu nalet ledenog, snježnog vjetra. 259 21. Poglavlje Ušao je visoki lik i hitro zatvorio vrata za sobom. Lauren je iznenađeno uzviknula kad je ispod teške odjeće prepoznala svoga supruga. Okrenuo se na zvuk njenog glasa i gotovo jednako reagirao ugledavši je kako sjedi obasjana vatrom iz kamina, raspuštene kose rasute po ramenima i leđima, a na prsima drži dijete. Ukočio se kao gromom ošinut. - Svemogući Bože, Jarede, ti si pun iznenađenja! - Rudy je pljesnuo brata po leđima. - Zamalo sam pucao na tebe, smotani glupane. Zašto si planirao povratak kući u noći naše jedine snježne mećave? Jared je protresao glavom kao daje želi razbistriti. - Ja ... nisam znao koliko je loše dok nisam stigao na pola puta. - Drago nam je da si stigao živ i zdrav, Jarede. - Maria gaje nježno gledala, a on joj je uzvratio osmjehom.
- Ludo je to što si učinio, ali mi je ipak drago da te vidim. -Gloria je pošla prema njemu raširenih ruku. Još uvijek se ljutila na njega zbog napuštanja Laurene, ali je trenutno na to zaboravila. 258 - Pa, da te vidim, sestro. Opet si vitka. Zagrlit ću te prije nego te Rudy opet udeblja. - Čvrsto ju je zagrlio usprkos njenim prosvjedima. - Dođi vidjeti što smo učinili - rekla je oslobodivši se njegovih ruku. Benjamin je ležao u jednoj od dviju kolijevki blizu kamina gdje je novorodenčad spavala tijekom dana, ako su to dopuštala njihova braća i sestre. Jared se sagnuo nad kolijevku i oprezno pomilovao djetešce po obrazu. - Tko je ovo? - šapnuo je. - To je Benjamin - ponosno je rekla Maria. - A ovo je Lauren - rekla je Gloria i okrenula Jareda prema blizanki koju je još uvijek držala njegova žena. Lauren se nije mogla ni pomaknuti niti govoriti, ukočila se od blizine svoga muža. Bilo joj je drago što su ga ostali pozdravljali jer joj je to dalo vremena da se pribere i pozorno ga pogleda. Prije nego je prišao kolijevki u kojoj je ležao Benjamin, razvezao je rubac što mu je držao šešir i prošao rukama kroz dugu, razbarušenu kosu, vlažnu od snijega. Izgledao je ispijeno i umorno. Nije se obrijao najmanje dvadeset i četiri sata. Ali, to je Jared. I ovdje je. Spustio se na koljena kraj njenog naslonjača. Susreo je njene oči pune suza iznad djetetove glave. Njihovi su pogledi govorili glasnije od riječi. - Lauren ju je porodila, pa smo je nazvali prema njoj -rekla je Maria. - Ti si pomogla pri porođaju? - tiho je upitao Jared, ne vjerujući. Lauren je klimnula i okrenula mali zavežljaj prema njemu. Uzeo je sićušnu ručicu u svoju i nasmiješio se kad je dijete ustima učinilo pokret sisanja. Još je jednom pozorno pogledao Laurenu, a potom se uspravio do svoje pune visine. Šaljivo je pogledao brata, raširio ruke, pogledao prema nebu i rekao: - Zar ovome nema kraja? Blizanci! - Tada se vedro nasmijao, lupio Rudvja po leđima i čestitao mu. - Daje li mi to pravo na jedno piće? 260 - Možeš se kladiti. Još to nisam pravo ni proslavio. Čekao sam na tvoj povratak.
- Jesi li gladan, Jarede? - upitala je Maria. - Jesam, ali najprije ču se malo ugrijati. Vani je tako hladno da su mi se smrzla ... vani je strahovito hladno - neuvjerljivo je završio, a svi su se nasmijali. On i Rudy popili su nekoliko čašica viskija i porazgovarali 0 najvažnijim poslovima na rancu. Gloria i Lauren su odnijele novorođenčad u Glorijinu spavaču sobu jer su djeca zasad tamo spavala. Maria je poljubila Rudvja 1 Jareda, a zatim se ispričala i pošla na spavanje. Malo kasnije, Gloria je rekla: - Jarede, molim te, oprosti mi, ali nemaš pojma kako blizanci mogu iscrpiti čovjeka. Vidjet čemo se ujutro pa češ mi pričati o svemu što se događa u Austinu. - Nagnula se nad njega i poljubila ga u obraz. Bučno ju je lupnuo po stražnjici. - Jarede Lockette, moj muž sjedi kraj tebe - uvrijeđeno je rekla. - Tako je! Napravimo nešto što če ga uistinu učiniti ljubomornim. - Ti! Nepopravljiv si. - Da, ali me ipak voliš. - Privlačno se nasmiješio. - Malo - priznala je suspregnuvši smijeh. - Ideš li, Rudy? - Za minutu. - Bučno je izašla iz sobe, ali on se nije osvrtao na njenu ozlojeđenost. - Gladan sam, Lauren. Možeš li mi donijeti nešto za jelo? -Jared je govorio otresito, a Lauren je osjećala da ju je po kratkom postupku otpravio. Nije htjela stvarati scenu pred Rudvjem, pa je isto tako odsječno klimnula glavom i pošla u kuhinju. Podgrijala je juhu koja se još uvijek nalazila na štednjaku, odrezala debele kriške kruha ispečenog toga poslijepodneva, natočila šalicu vrele kave i naknadno dodala velik komad pite od jabuka koju je sama ispekla. Kad se vratila u dnevni boravak, muškarci su tiho razgovarali priljubivši glave, ali su naglo prestali ugledavši Laurenu. S razumijevanjem su se pogledali. Ona je to shvatila kao dogovor za kasniji nastavak razgovora. 261 - Rudy. - Tugaljivi poziv začuo se iz njegove spavače sobe. - Molim te, dođi u krevet. Hladno mi je. Rudy je ustao i bacio cigaru u kamin. Protegnuo je svoje dugačko tijelo i s pretjerivanjem zijevnuo. - Maleni imaju tek tri tjedna, a ta žena več sada ne može maknuti ruke s mene. -Bespomoćno je slegnuo
ramenima i uzdahnuo: - Što bi čovjek trebao učiniti? - Namignuo je Jaredu i nehajno krenuo prema sobi gdje ga je čekala žena. Jared se nasmijao i obratio pozornost pladnju s hranom. Lauren gaje gotovo bacila na niski stolić ispred naslonjača kraj vatre. Ako je i primijetio glasno, ljutito zveckanje suda, nije to ničim pokazao. Pojeo je nekoliko zalogaja vrele juhe posve ignorirajući Laurenu. Razljutila ju je njegova proračunata ravnodušnost, pa se naglo okrenula i zaputila prema hodniku. - Lauren. Bilo joj je teško suočiti se s njim, ali je prigušila svoj bijes i zavrtjela se prema njemu. - Da? Kratko ju je proučavao dok je stajala na vratima. Bila je spremna za napad, ali njeno borbeno držanje ublažavala je ranjivost koju joj je davala bijela vunena kučna haljina i papuče. Jared nikad ranije nije vidio ratnika kojemu gusta, kovrčava kosa ovako pada oko lica. - Je li s tobom bilo sve u redu? Prekrižila je ruke na prsima i neveselo se nasmijala. - Uopće ne vjerujem da ti je stalo do moje dobrobiti, ali sam tako odgojena pa ću ti pristojno odgovoriti. Sa mnom je sve bilo u redu, a s tobom? Upitno je uzdigao obrvu, iznenađen njenim tonom. - Dobro sam. Ali, molim te, nemoj misliti umjesto mene. Doista mije stalo ... do tebe. - U tom slučaju, mogu jedino pretpostaviti da su sve tvoje poruke i pisma zagubljena. - Mrzila je sarkazam u svom glasu, ali bila je bijesna, imala je i zašto, a on je ovo zaslužio. - Uspješno si obavio poslove u Austinu, pretpostavljam. Brzo je skrenuo pogled prema pladnju. - Neke, da 262 odsječno je odgovorio. I njegova je ljutnja bila blizu erupcije. - Sigurno si zadovoljan. Sad idem u krevet. Danas smo bili na snijegu s djecom pa sam umorna. - Da, samo idi. Ja ću ovo počistiti kad pojedem. - Gloria će to sigurno znati cijeniti. Laku noć. Nije ju pogledao kad je promrmljao odgovor. Djelovao je potišteno, a upale obraze i bore oko ustiju naglašavale su sjene što ih je vatra stvarala na njegovom licu. Lauren je jedva odoljela porivu da mu priđe. Umjesto toga, zaputila se hodnikom do spavaće sobe.
Upravo je ugrijala mjesto pod pokrivačima gdje je ležalo njeno sklupčano tijelo, kad je čula otvaranje vrata spavaće sobe. Jared je ušao i zatvorio vrata za sobom. Brzo je sjela privukavši pokrivače do brade. - Što to radiš? - oštro je upitala. Nije ju čak ni pogledao kad je sjeo na otoman i počeo skidati čizme. Ako me sjećanje ne vara, ovo je moja spavaća soba u mojoj kući. Vani je vrlo hladno, a meni ne pada ni na kraj pameti tražiti drugo mjesto za spavanje. Ako imaš nešto protiv spavanja sa mnom, naglašavam riječ spavanja, predlažem da za sebe potražiš drugi krevet. Ovaj pripada meni. Skinuo je čarape, košulju i potkošulju, a tada je počeo raskopčavati pojas. Svjetlost vatre pozlatila je dlake na njegovim prsima. Lauren je pala natrag na jastuke i pomaknula se uza sami rub kreveta okrenuvši mu leđa. Čula je kako njegove hlače padaju na pod, a zatim i njegove duge gaće. Ne! Ne može tako spavati u ovako hladnoj noći! Prišao je kaminu i ubacio još nekoliko cjepanica u vatru, a zatim se zaputio prema škrinji u dnu kreveta. Podigao je poklopac, koji je tiho zaškripao, i nešto izvadio. Nije se usudila pogledati. Prebacio je preko kreveta ono što je izvadio. - Thorh je ovo napravio za mene. Pod ovim nam ne može biti hladno. Samo je malo otvorila oči i ugledala neku vrstu krznenog pokrivača. Brzo je zatvorila oči osjetivši nalet hladnog zraka 263 kad je Jared podigao pokrivače, a krevet se uleknuo pod njegovom težinom. - Laku noć, Lauren - rekao je. Nepomično je ležala i nije mu odgovorila. Nasmijao se, okrenuo od nje i udobno namjestio u toplom krevetu. Nije puno prošlo, a ona je čula njegovo ujednačeno disanje. Dugo nije mogla usnuti. Negdje tijekom noći, okrenuli su se jedno prema drugome. Je li to bilo radi topline ili nečega što Lauren nije htjela imenovati, ali probudila se priljubljena uz Jaredova prsa. Obgrlio ju je teškom rukom, a noge su im bile isprepletene. Mirno je ležala uživajući u blizini njegovog tijela. Dlačice su je škakljale po nosu dok su se njegova prsa ravnomjerno dizala i spuštala. Osjećala je njegov dah na svom tjemenu. Prigušeno kucanje njegovog srca odjekivalo joj je u uhu.
Bojala se pomaknuti da ga ne bi probudila, ali je očima pretraživala svaki dostupni djelić njegovog tijela i uživala u tome. Vatra u kaminu se gotovo ugasila, ali je jedna mala cjepanica još uvijek plamsala i rasvjetljavala mračnu sobu. Lauren je vidjela Jaredova široka prsa koja su se sužavala prema vitkom struku. Časak je oklijevala, a zatim položila ruku na njega i polako počela milovati dlake na mišićavim prsima, pa preko čvrstog, ravnog trbuha, dok nisu postale guste i oštrije u dnu trbuha. Zaustavila je ruku na gustom čuperku jer se nije mogla prisiliti na daljnja istraživanja. Tek je tada opazila da disanje iznad njene glave više nije ujednačeno, a otkucaji srca pod njenim uhom su se ubrzali. Brzo je podigla glavu i susrela njegov blistavi pogled na svjetlosti vatre koja je tinjala. - Ah, Lauren, Lauren. - Njeno je ime istodobno zvučalo poput uzdaha i poput stenjanja, a zatim su se njegove usne stopile s njezinima. Ljubio ju je gladno i divlje, a njegove ruke su potražile rub njene spavaćice i podigle je iznad struka, a zatim preko uzdrhtalih prsa i glave. 264 Podigao je glavu, duboko se zagledao u blistave oči i uzeo njenu ruku. Žarko joj je ljubio dlan i mazio ga jezikom. Ne skidajući pogled s njenih očiju, povukao joj je ruku ispod pokrivača i položio je na svoju razbuđenu muškost. Pozorno je pratio njenu reakciju, bojeći se da će je to odbiti. Ljubomorno je promatrao kako je vršak njenog jezika nestao između usana nakon što ih je nervozno ovlažio. Nemoj se bojati ljubavi prema tom čovjeku, rekla joj je Maria. Nemoj se bojati. Vitki prsti stegnuli su se oko toplog koplja prekrivenog baršunastom, glatkom kožom. Njeni su prsti blago poigravali po njemu, radoznalo, lutajući, radujući se svojim otkrićima. Jared je reagirao izvijanjem leđa u obliku luka. Zabacio je glavu s izrazom ushita. Potom je opet spustio bradu i proučavao njeno lice. U zlatnim očima blistali su osjećaji. - Miluj me, Lauren. Miluj me dok ne umrem od zadovoljstva. Saznaj sve o meni. - Glas mu je bio zadihan i isprekidan. Ohrabrena njegovom strastvenom molbom, gladila gaje i milovala sve dok nije naišla na istureni vrh ovlažen dragocjenim nektarom njegove želje. - O, Bože - zastenjao je dok se saginjao nad nju i počeo joj ljubiti usne. Njegove su ruke pronašle njene dojke i stale ih masirati u
ritmu njenih milovanja. Blago je stiskao mekane obline, a palčevima je milovao nadražene bradavice. Za Lauren je nestao i posljednji tračak oklijevanja, sumnje i nepovjerenja dok je otkrivala tajne tijela svoga muža. Nagon ju je uputio kako će mu najbolje pokazati svoju ljubav, a nagrada su joj bile njegove žudne, šaptom izgovorene riječi hvale i ohrabrenja. Ruke su joj klizile preko čvrstih mišića njegove stražnjice, niz tvrda bedra, uz žilava leđa. Bez straha ga je dodirivala. Oponašajući ga, i ona je njega strastveno ljubila, podrobno istražujući svojim ustima i jezikom. Ustima i prstima nježno ju je dražio i tako mučio bez milosti. Ustrajno je prelazio njenim vratom, prsima i trbuhom, sve dok nije počela tiho cviljeti stoje iznenadilo njega i šokiralo nju. - Stavi mi ruke oko vrata - rekao joj je i podigao se iznad 265 nje. Prstima je pronašao prag njene ženstvenosti, vlažan i drhtav. Uvukao ih je u njeno utočište, a ona se stegnula oko njegovih prstiju, poput toplih latica. Malo ih je povukao i lagano je pomilovao, ali je i taj, neznatni dodir djelovao poput munje. Širom je otvorila oči od čuđenja kad se počela neobuzdano trzati. Jared ... - dahnula je. Prste je zamijenio svojim nabreklim kopljem. Vodio gaje rukom i trljao o nju, o čarobno mjesto, sve dok joj se nije učinilo da više ne može podnijeti zadovoljstvo. Osjetila je kako bubri, pruža se prema njemu, otvara se, steže, umire kratkim malim smrtima u posvemašnjoj spoznaji njegove veličanstvenosti. Jared, koji se ranije hvalisao svojim seksualnim vještinama, saznao je od žene koja se s njim kretala u tako savršenom skladu, da o vođenju ljubavi zapravo nije znao ništa. Sve dok nije ugledao njeno lice obasjano radošću, kad je pod njegovim dodirima došla do vrhunca ispunjenja, nije znao kakvo golemo zadovoljstvo pruža davanje. Tada ju je posve ispunio i dao joj cijeloga sebe, ne ostavljajući mjesta za frustracije i strahove što su se uvukli između njih. Čvrsto se priljubila uz njega, a njena je strast odgovarala njegovoj, njeni su poljupci bili jednako vatreni, čak i dok se nalazio u njoj. U jednom trenutku, našli su se na razini gdje je radost zamjenjivala tugu, povjerenje poništavalo nesigurnost, zajedništvo pokorilo osamljenost, neodlučnost postajala predanost.
Poslije uzbuđenja, čvrsto su držali jedno drugo, a još uvijek nisu mogli shvatiti erupciju osjećaja koji su i dalje harali njihovim tijelima. Jared joj se zagledao u lice uklonivši crne uvojke s njenih sljepoočnica. Ispunjen zadovoljstvom, kliznuo je niz njeno tijelo i uronio glavu među dojke. Nježno je ljubio jednu pa drugu, lepršavo prelazio jezikom preko ružičastih bradavica, natečenih i nadraženih od ljubavnog čina. -Prekrasna, prekrasna ženo - uzdahnuo je. Položio je glavu na taj mekani jastuk. Već je gotovo zaspao, 266 opijen mirisom njene vlažne kože, kad je iz daljine čuo šapat: - Jarede, volim te. Snijeg je padao do podneva idućeg dana. Nakupilo ga se više od petnaest centimetara, što je bilo vrlo neobično za taj dio Teksasa. Stanovnicima kuće na rancu svijet se činio prekriven golemom plahtom, bijelom, čistom, nedirnutom i mekanom. Spavaća soba Laurenc i Jareda predstavljala je zabranjeno područje za ostale članove kućanstva. Kad se njih dvoje nije pojavilo na doručku, a Gloria je opazila da Jaredov kaput još uvijek visi u hodniku, stoje značilo da prošle noći nije otišao u nastambu, i bila je oduševljena. Zabranila je Rudvju i djeci približavanje spavaćoj sobi. Rudvja je zabavljala njena briga, ali je istodobno bio zadovoljan što je njegov brat napokon spavao sa svojom lijepom, zapostavijanom ženom. Zadirkivat će ga kasnije, van dosega Glorijinih ušiju. Dvoje ljudi iza zatvorenih vrata spavaće sobe bilo je posve nezainteresirano za ostale u kući. Zapravo, ni na koga nisu niti pomislili, toliko su bili zaokupljeni jedno drugim. Malo su odspavali, a potom su sate i sate proveli pričajući o sebi. Lauren mu je govorila o osamljenom djetinjstvu uz nepristupačnog i suzdržljivog oca. Jared se prepustio uspomenama na Bena, a pričao je i o svom ubijenom prijatelju, Alexu. Za sve ovo vrijeme koliko su se poznavali, nikad nisu razgovarali o osobnim stvarima, izuzevši onaj kratki razgovor u knjižnici u Coronadu. Sad su govorili o trivijalnostima; omiljenim jelima, najdražim stvarima, averzijama i strahovima, rođendanima; otkrivajući sitnice o sebi koje su ih činile onim što jesu. Rano poslijepodne začulo se tiho kucanje na vratima. Isprepletene figure na prostranom krevetu tek su se neznatno pomaknule, kivne na sve što ih je pokušavalo razmaknuti na više od nekoliko centimetara.
Jared je nešto progunđao sebi u bradu, izvukao se ispod pokrivača i pošao do vrata. Uopće 267 se nije stidio svoje golotinje, a Lauren se s podjednako besramnim zanimanjem divila građi njegovog tijela. - Što je? - upitao je kroz zatvorena vrata. Nije bilo odgovora. Odškrinuo je vrata i zavirio u hodnik. Nikoga nije bilo u blizini. Tada se počeo tiho smijati. Lauren se uspravila na krevetu, zbunjena njegovim smijehom. Sagnuo se i podigao pladanj krcat hranom i pićem. Nogom je zatvorio vrata i odnio jelo do kreveta. Lauren je ugledala plitku zdjelu s prženim jajima i debelim kriškama šunke, kekse i tortille s kojih se cijedio maslac, lončić kave, čak i bocu viskija. Na pladnju su se također nalazili tanjuri, ubrusi, pribor za jelo i čaše. - Podsjeti me da kasnije zahvalim Gloriji - rekao je Jared i zagrizao tortillu. Jeli su dok se nisu zasitili, a on je maknuo pladanj s kreveta. Još su ranije razmaknuli zavjese kako bi uživali u prizoru snijegom prekrivenih brežuljaka. Sad je pošao do prozora i navukao zavjese zamračivši sobu. Protegnuo se poput lijene divlje mačke i široko zijevnuo. - Jesam li ti dosadna? - vragolasto je upitala Lauren dok je vrtjela uvojak oko prsta, a potom ga pustila da padne bezobrazno blizu napućene bradavice. Brzao je prema krevetu jer je bilo hladno, ali je sada usporio. Položio je jedno koljeno na krevet, provokativno je pogledao i otegnuto rekao: - Možda. Što ćeš poduzeti u vezi toga? Laurenino ozareno lice poprimilo je nestašan izraz kad je odbrusila: Ništa! - i prebacila se na drugu stranu kreveta omogućivši mu nesmetan pogled na glatka leđa i njihov blagi prijelaz u oblinu bokova. Nasmijao se i srušio kraj nje zgrabivši je za kosu. Namotao ju je oko šake i nesmiljeno vukao sve dok se nije morala okrenuti prema njemu. Nije bila sasvim sigurna kako se to dogodilo, ali odjednom se našla na njemu opkoračivši ga nogama. - Jarede! - uskliknula je i pokušala se osloboditi stiska njegovih ruku kojima ju je čvrsto držao za leđa. Njeni napori samo su ga uveseljavali. Maknuo je jednu ruku s njenih leđa,
268 obuhvatio joj glavu i silom privukao njeno lice kako bi je mogao strastveno poljubiti. Konačno se odmaknula od njega i uspravila. Osjetio je vrtoglavicu od njenih dojki koje su zamamno lebdjele pred njim. Kažiprstom je prebirao po njihovim vrhovima, lijeno kružio oko bradavica, a zatim ih mazio. Zadivljeno je gledao njihovu brzu reakciju, fasciniran i očaran. - Jarede, ja ... oh ... što bih trebala . . . molim te ... - Neka te vode osjećaji i osjeti - rekao je, podigao glavu i jezikom obrađivao njene nabubrele bradavice. - Ja ... - Ravnaj se prema osjećajima, Lauren - dahnuo je, a ruke su mu kliznule niz njen struk i zaustavile se na bokovima. Palčevi su mu se susreli na tamnom gnijezdu u donjem dijelu njenog trbuha i počeli hipnotički kružiti. Nije bilo moguće ignorirati tvrdo koplje što se guralo o nju. Gladio je njena bedra kad se podigla na koljena, zastala, a potom se spustila na njegovu snagu. - Moj Bože - procijedio je kroz stisnute zube. Bacakao je glavu po jastuku. Ljuljala se na njemu, pomicala se gore dolje, uživajući dok gaje osjećala u sebi. Provlačila je prste kroz dlake na njegovim prsima i mazila tvrde smeđe bradavice. Kad se umorila, legla je na njega. Usnama je tražila osjetljiva mjesta na njegovom licu i vratu, grickala i milovala brzim poljupcima. Stiskao je njena bedra, a istodobno mazio vlažne nabore između njih. Nisu više mogli izdržati pa je došlo do erupcije zadovoljstva. Ispunio ju je lavom svojih slabina koja kao da je potekla u njene žile i spržila kraj svakog živca dok se svi nisu rasprsnuli pod napadom. Kasnije je kleknula kraj njega i toplim, vlažnim ručnikom uklanjala tragove njihovog ljubavnog čina s njegovog tijela. Odbacila je ručnik na pod, a on je ponovno zijevnuo. Nasmijala se, okrznula usnama njegova usta i upitala: - Opet ti je dosadno? Nasmiješio se. - Ne, spava mi se - priznao je. - Dođi ovamo. 269 Povukao ju je pod pokrivače i priljubio se uz nju. Dlake s njegovih prsiju škakljale su je po leđima, a ruku joj je prebacio preko struka. Još mu se bliže primaknula. Poljubio joj je rame, a potom su oboje utonuli u san bez snova. Snovi im više nisu bili potrebni.
Jared je kleknuo ispred kamina i pokušao raspiriti žeravu, a zatim je dodavao sitna drvca sve dok se vatra nije opet upalila. Zamotao se u krzneni pokrivač kako bi se zaštitio od hladnoće. Nikakvo svjetlo nije se naziralo sa strane zavjesa. Noć se već spustila. Podigla je odbačenu kućnu haljinu, odjenula se i sišla s kreveta. Bosim nogama stala je na hladni pod pa je na prstima potrčala do kamina i čučnula kraj Jareda. - Hej, smrznut ćeš se. Zašto nisi ostala u krevetu? - Žustro je protrljao njene nadlaktice kako bije ugrijao. - Jer ti nisi bio tamo - iskreno je odgovorila, a u očima su joj se odražavali plamičci. Impulzivno mu je poljubila usne. Zagrlio ju je i povukao na prostirač ispred kamina. Nekoliko minuta su bez riječi zurili u vatru. Odsutnim pokretima milovao joj je kosu, a brada mu je počivala na njenom tjemenu. - Jarede? -Hm? - Ne možeš zamisliti koliko sam te se bojala kad sam te prvi put vidjela. Odmaknuo je glavu. - Bojala si se mene? - upitao je hineći očaj. U očima mu je svjetlucao nestašluk. - Bio si ispružen, bez svijesti, u stražnjem dijelu teretnih kola. Nikad nisam bila blizu čovjeka koji je tako ... muževan ... opasan... ne znam. Međutim, pobudio si moje zanimanje. A onoga dana kad si se ušuljao u moju sobu, bojala sam se da ću se onesvijestiti. Tiho se nasmijao. -1 ti si pobudila moje zanimanje, iako te do tog trenutka nisam ni vidio. Pepe mi je kasnije ispričao kako sam se sramotno objesio na tebe. - Nasmijao se i čvrsto 270 je zagrlio. - Htio sam te natjerati da se braniš. I ti si predstavljala prijetnju za mene. - Ja? Prijetnju? Kako? - Zurila je u njega ne vjerujući. Jared je posegnuo do stolića, na koji je prethodne večeri ispraznio džepove, i uzeo cigaru. Kresnuo je šibicom o kamen kamina, pripalio, polako uvukao dim i ispuhao ga iznad njihovih glava. Sad je pravi trenutak. Mora znati. - Mrzio sam te iz dna duše, Laurcn. Zapravo, ne baš tebe, već svaku ženu koju bi mi netko nenadano nametnuo onako kako su mi nametnuli tebe. One noći kad je Ben umro, žestoko smo se posvađali. Mislim da mi u početku nije namjeravao otkriti svoje planove u vezi
našeg vjenčanja. Otpočeo je predavanje podsjećajući me na moje odgovornosti i upozoravajući kako će me moja nepromišljenost kasnije skupo koštati. 'Sad si muškarac, Jarede. Vrijeme je da se smiriš i počneš se ponašati kao odrasla osoba, a ne neki divlji ždri jebac koji je naumio uništiti sebe i svoje naslijeđe1. Jared je povukao još jedan dim i otresao pepeo u kamin. Lauren je šutjela. Željela je saznati što se te noći dogodilo, zašto ju je Jared tako dugo mrzio. - Uglavnom iz tvrdoglavosti, proturječio sam svakoj njegovoj primjedbi, a tada je izgubio živce i otvorio vatru. Naša gošća, koju sam trebao dočekati na željezničkoj postaji u Austinu, žena je koju je izabrao za moju suprugu. Budući da sam ja stalno otezao, uzeo je stvari u svoje ruke i pronašao mi životnu družicu. Naglasio je činjenicu da ti o tome ništa ne znaš kad sam te proglasio oportunistkinjom, uz još nekoliko vrlo nepristojnih epiteta. Otrgnuo je pogled s razigranog plamena i pažljivo je pogle-dao. Rukom joj je držao potiljak, a palcem milovao obraz. - Vidiš, Lauren, za cijeloga moga života, roditelji su me koristili kao sredstvo kojim su jedno drugome pakostili. Ako sam učinio nešto što je jednome pričinjavalo zadovoljstvo, onaj drugi bi se razbjesnio. Ako sam otišao na Kevpoint, što sam jako volio, moja bi majka tjednima nakon 271 mog povratka u Coronado bila u ratnom pohodu. Moje djetinjstvo i pubertet prošli su u jednoj velikoj borbi za prevlast nada mnom. Što sam postajao stariji, sve me je manje bilo briga. Nastojao sam zadovoljiti sebe, a svi ostali su mogli otići k vragu. Nisam želio da mi netko bira suprugu, pogotovo kad nisam bio siguran u kakvom je odnosu moj otac bio s njom. Laurenu je preplavila ljubav i samilost za kompleksnog čovjeka koji je bio njezin muž. Nije ni čudo što je na njen upad reagirao mržnjom i odbijanjem. - Čini mi se da razumijem koliko te je smutio moj dolazak ovamo. - Tada je, s oštroumnošću koja ga je iznenadila, tiho rekla: Želiš znati zašto sam došla za Benom. Je li tako? - Nije odgovorio, ali je po njegovoj šutnji osjetila daje baš to osnovni problem. Uzdahnula je i zagledala se u ruke kojima je presavijala tkaninu svoje kućne haljine. - Jarede, između tvog oca i mene nikad nije bilo ničega nedopuštenoga. Strahovito griješiš ako tako misliš. Privukao me jer je bio poletan, uzbudljiv i zanimljiv. Za nekoga tko je odrastao u
župnom dvoru i živio s dragim, ali naivnim parom kojeg je zanimao samo njihov mali svijet, on je bio poput lika iz neke od mojih knjiga. Naravno, bilo je nezamislivo prihvaćanje njegovog poziva za posjet Teksasu, i ja to nikad ne bih učinila da se nešto nije dogodilo samo nekoliko dana nakon Benovog odlaska. Usne su joj zadrhtale kad se sjetila Williamovog napada. Brzo, nervozno je izustila: - Vjeruj mi, to ... razlozi za moj odlazak bili su opravdani. Podigao joj je bradu i upitao: - Što te je natjeralo na odlazak iz doma? Pokušala se okrenuti, ali je on bio ustrajan. Nije joj pustio bradu, već ju je prisilio da susretne njegov ispitujući pogled. - To ... ja ... Zar je to tako važno? - tužno je pitala. - Jest. Opet je pokušala spustiti pogled, a on ju je ponovno čvrsto držao. Molim te - šapćući je molila. Polako je olabavio stisak svojih prstiju i spustio ruku. Okrenula mu je leđa i zagledala se u vatru. 272 - Bio je jedan čovjek - rekla je. - Zvao se William Keller. On ... Pratheri su mislili da bi se mi trebali vjenčati. Bezbroj puta sam im rekla da ga ne mogu podnijeti, ali... - Glas joj je zamro, a potom je duboko udahnula. Usuđuje li se Jaredu ispričati ostatak? Hoće li se i on s odvratnošću okrenuti od nje, okriviti je poput njenih skrbnika? - Nastavi - rekao je iza njenih leđa. Zastajkujući, ispričala mu je cijelu priču o Williamovom napadu, o njegovom laganju Pratherima, o tome kako skrbnike nije uspjela uvjeriti u svoju nedužnost. - Nakon toga, morala sam otići - završila je promuklim glasom. Teška tišina visjela je u sobi najmanje jednu minutu. Podigla je koljena i spustila čelo na njih. Nije željela znati što Jared misli. Ipak, morala mu je reći istinu. Tako se naglo pokrenuo da se trgnu la kad je skočio na noge. Okrenula je glavu i vidjela kako je posegnuo za šeširom i nabio ga na glavu. Dok je ona zapanjeno gledala, zgrabio je opasač s pištoljem i privezao ga oko bokova. - Jarede? Što ... što radiš? - promucala je. Već je stigao do vratiju i rukom uhvatio kvaku. Kad se osvrnuo preko ramena, vidjela je kako su mu crte lica otvrd-nule od odlučnosti. U
očima mu se nazirao nepokolebljivi izraz. - Idem potražiti tog kurvinog sina, a onda ću ga ubiti. Unatoč ozbiljnosti njegove izjave, Laurenine usne su se iskrivile u smiješak, a zatim je prasnula u smijeh. - Ovako? -upitala je, a oči su joj blistale od nove ljubavi. Stalo mu je! Nije se ljutio na nju, već na Williama. Zapanjen njenim smijehom, Jared se trgnuo iz svog bijesa i odjednom shvatio kako izgleda. Spustio je pogled na sebe. Opasač s pištoljem bio je jedino stoje imao na sebi. Pokunjeno se osmjehnuo. - Je li zavrijedio da pođem za njim gol golcat po ovakvoj snježnoj oluji? Oči su joj još uvijek svjetlucale, ali mu je ozbiljno odgovorila: Uopće nije zavrijedio da se pođe za njim. Oslobodio se smiješne opreme i, prije nego se snašla, već je bio kraj nje. Zagrlio jii je i čvrsto stisnuo uza se. - Ubit ću 273 svakoga tko te takne. Kunem se. - Govorio joj je dubokim glasom u uho, pritisnuvši njenu glavu o svoja prsa. Spustio je usne na njene i žestoko je poljubio, kao da joj želi utisnuti znak koji će svima objaviti da je njegova. Usta su im se vrelo stopila. Jezici su se tražili, našli, uzimali, davali. Laurenini prsti su se zapleli u divlje raskuštranu kosu oko njegove glave i povukli je unatrag. - Jarede, moraš vjerovati da me Ben nije seksualno privlačio. Za mene je on predstavljao nježnog oca kakvog nikad nisam imala. Od onog dana kad sam te vidjela na vratima svoje sobe, a izgledao si poput najopasnijeg desperadosa koji je ikad haračio prostranstvima Teksasa, ti si zaokupio sve moje misli. Dok me nisi poljubio u uredu onoga jutra kad je Olivia objavila da se trebamo vjenčati, nisam imala pojma što bi žena trebala osjećati prema muškarcu. Uhvatio je njenu glavu snažnim, vitkim rukama, zavukao joj prste u kosu i privukao njena usta natrag k svojima. Poljubac je bio nježan, blag, a njene su se usne prepustile pritisku njegovih. Međutim, kao i kod prijašnjih poljubaca u proteklih nekoliko sati, nježnost se pretvorila u strast. Kad ju je spustio na krzneni pokrivač rasprostrt na podu, bila je više nego spremna udovoljiti njegovim željama. Kosa joj se raširila oko glave poput tamne lepeze. Kliznuo je rukama u otvor njene kućne haljine, rastvorio je i razotkrio njene dojke. Lagano ih je prekrio rukama, posjednički. Ustima im je
odao priznanje kakvo je mislio da zaslužuju. Najprije je usnama prekrio svaki vršak, a zatim im je jezikom iskazao poštovanje dok nisu vlažno zablistali na svjetlostijfatre. Laurenje zaneseno stenjala pod njegovim obožavanjem, a njene su ruke gladile nakupine mišića na širokim ramenima i leđima. Njegove su usne ostavile užareni trag na njenim dojkama, preko njenih rebara, po trbuhu, a potom sve niže i niže. Poljubio joj je pupak, pa još niže, sve dok . . . - Jarede ... - Dlanom je prekrila tamni trokut do kojeg su upravo stigle njegove usne. 274 Podigao je oči zamagljene strašću prema njenima koje su se širom otvorile od panike. - Lauren - promuklo je rekao - moraš znati da te nikad ne bih povrijedio. Imaj povjerenja. -1 dalje je šutjela i zurila u njega prestrašenim i molećivim pogledom, a on je ponovio: - Imaj povjerenja u mene. Polako je klimnula glavom i nije se opirala kad se on sagnuo i poljubio nadlanicu ruke što je počivala u dnu njenog trbuha. Usne su mu bile tople. Pružale su zadovoljstvo. Usprkos njenoj nelagodi, osjetila je kako se njeni mišići prepuštaju diplomaciji njegovih ustiju. Bez žurbe joj je podigao ruku i poljubio njen dlan. Zatim je poljubio tamno mjesto gdje je ruka do maločas ležala. Preplavila ju je neizmjerna vrelina, a iz grla joj se oteo uzvik radosti. Njegova usta pružala su joj tako pivdivni užitak da nije mogla misliti ni na što osim na njegove usne i jezik koji su se pomicali niže, gdje su istraživali prodirali i zadovoljavali. Oluja je jačala i slabila jer je* on naizmjence mazio i zahtijevao. Pritisak u njoj j^rastao, a kad ju je posve obuzeo, plačno ga je pozvala, u on se odmah odazvao prekrivši njeno tijelo svojim, kako bi je zaštitio naleta emocija i osjeta. Ipak, nije bila posve zadovoljna sve dok ga nije osjetila u sebi, duboko, snažno, pqtpunp? kako dodiruje njenu utrobu svojim apsolutnim bićern^ * Zabila je prste u njegove bokove kad je i njegova strast dosegla vrhunac. Zagnjurio je lice u njen vrat, a ona je na koži osjetila njegov ubrzani, vlažni dah dok je ponavljao njeno ime. Nije se odmaknuo od nje. Još se nije mogao odreći raja. Ugnijezdio se u njenom tijelu, podigao se na laktove i zagledao se u nju. Nježno je poljubio svaku crtu njenog lica.
- Je li to moguće? - dahnula je misleći na veličinu svog zanosa. - Da, da - mrmljao je uz njene usne. Podigao je glavu i ponovno stao proučavati njeno lice. Bilo je teško odrediti izraz njegovog lica, ali je jako podsjećao na ljubav. 22. Poglavlje Idućeg jutra su svi iznenađeno podigli pogled kad su Jared i Lauren, rukom pod ruku, stigli u prostor za blagovanje na doručak. Lauren je porumenjela pod njihovim radoznalim pogledima, ali se Jared ponašao ležerno i pitao zašto stol nije i za njih postavljen. Gloria je odmah potrčala u kuhinju. Jared je pridržao stolicu svojoj supruzi, a Rudy gaje počeo zadirkivati: - Hej, brate, zašto si po snježnoj mećavi došao ovamo, a cijelo si vrijeme proveo zatvoren u svojoj sobi? Uzeo je od Glorije tanjur, napunio ga po svom ukusu, i tek tada odgovorio: - Pa, dugo me nije bilo. Kad sam stigao u Coronado i vidio da je Laur ... ja ... ovaj . . . shvatio sam kako je vrijeme da se vratim i pogledam kako se stvari odvijaju. Bio sam zabrinut za Kevpoint. - Tvoja je briga dirljiva - rugao mu se Rudy. Crne oči su mu obijesno bljesnule kad je rekao: - Nisi li, možda, došao zato što si, pa, postao nemiran i želio vidjeti Laurenu, je li? - Rudy! Laureni će biti neugodno - grdila gaje Gloria. Jared je odložio vilicu na tanjur. - Znaš što? Možda imaš 275 276 pravo. - Zgrabio je Laurenu i brzo je nagnuo preko svoje ruke pa se nije imala vremena pobuniti. Poljubio ju je u usta s pretjeranom strašću. Djeca su počela vriskati od smijeha, a uskoro su im se priključili njihovi iznenađeni roditelji i oduševljena Maria koja im se blagonaklono smiješila. Ostavši bez daha, Jared je pustio Laurenu pa su se i oni počeli smijati. Kad je Gloria uspjela smiriti djecu, svi su se vratili jelu. Nekoliko minuta kasnije, Jared je uhvatio Laurenin pogled, namignuo joj i stisnuo njeno koljeno ispod stola. Snijeg se brzo topio pod kristalno plavim nebom Teksasa. Braća su svakodnevno odlazila na različite krajeve ranca i provjeravala je li sve u redu. Snijeg je bio težak i mokar, pa je oštetio nekoliko ograda. Slali su vaquerose, koji su ionako žudjeli za nekakvim poslom, da popravljaju ograde i potraže životinje koje nisu preživjele nevrijeme.
Lauren je jednog poslijepodneva i zj anala s njima. Na samo kilometar ili dva od glavne zgrade naišli su na strvinu jednog od najboljih Lockettovih goveda. Bilo je osakaćeno. Nekoliko povećih komada mesa je izrezano. Ostatak je ostavljen da trune na sve većoj temperaturi. - Prokletstvo! - opsovao je Jared. - Tko je, dovraga, ovo učinio? - Nije mogao biti Ludi Jack. On nikad ne dopušta da neki komad mesa uludo propadne - rekao je Rudy. - Ne. Gospodin Turner to ne bi učinio - tiho je rekla Lauren. Muškarci su je začuđeno pogledali, a ona im je ispričala o susretu s pustinjakom. Skromno je opisala kako mu je skinula zamku s noge kad je bio ozlijeđen. - Srećom, odnijela sam mu i nešto hrane prije nego se vrijeme onako pogoršalo. Ali on nikako nije bio u stanju učiniti ovako nešto, čak i daje htio. - Hoćeš reći, doista si ga vidjela? Razgovarala si s njim? -zapanjeno je pitao Rudy. On nikad nije vidio pustinjaka, samo njegove tragove. 277 -Da. - Moja žena ima veliku sposobnost uplitanja u živote ljudi, obično onih koji su očajni i bespomoćni. - U Jaredovom glasu se osjećalo zadirkivanje, ali mu je u očima pročitala poštovanje. Kad se nakratko zaustavio u Coronadu, Olivia mu je napunila uši tiradama protiv Laureninog dobrotvornog rada u Pueblu. Nije znala da tako samo izaziva sve veću Jaredovu čežnju za Laurenom. Šokirao se i razočarao kad je saznao za Laurenin odlazak na Kevpoint. Sad ju je toplo pogledao i rekao: - Ako se itko može uvući u život Jacka Turnera, onda je to Lauren. - To još uvijek ne daje odgovor na pitanje tko je ubio naše govedo razmišljao je Rudy. - Vjerojatno netko iz Duncanove bande - gorko je rekao Jared. - Ovo je nalik nečemu što bi oni mogli učiniti. - Je li ti Lauren ispričala o njihovom nedavnom posjetu? -s oklijevanjem je upitao Rudy. - Što?! - prasnuo je Jared. Rudy je prepričao svoj razgovor s Duncanom. Laureni je laknulo kad je mudro preskočio uvredu što su je June i njen brat dobacili njoj. Bojala se da bi Jared odmah pošao u potragu za Duncanom. Nije li bio spreman gol izjuriti iz njihove sobe i potražiti Williama Kellera?
Osmjehnula se kad se toga sjetila, ali ju je njegov bučni, ljutiti glas vratio u stvarnost. - Zašto mi to nisi prije ispričao? - htio je znati Jared. - Jer sam znao da ćeš točno ovako reagirati - mirno je odgovorio Rudy. - Trebali bismo biti na oprezu i paziti na njih, ali ne želim ih provocirati jer bi mogli počiniti još kakvo zlo. - Dobro - nevoljko je rekao Jared. - Ali želim da nestanu s našeg posjeda do kraja idućeg ljeta. Kad željeznička pruga bude dovršena, vaquerosi više neće morati voditi stoku do Austina. Moći će se više posvetiti održavanju ranca. Jedna od njihovih dužnosti bit će raščišćavanje cedrovine. Više nam neće trebati taj ološ. - Još je jednom s odvratnošću 278 pogledao strvinu, a zatim je okrenuo Chargera i natjerao ga u galop. Kad je Wat Duncan ponovno napao, učinio je to brzo, nepogrešivo i smrtonosno. Najblaže rečeno, zaokupio je pozornost obitelji Lockett i Mcndcz te im pokazao kakvu opasnost predstavljaju on i njegova banda. Lauren i Maria su se prethodne večeri dogovorile da će se rano ujutro naći u konjušnici i poći na jahanje. Većim je prešlo u naviku zajedničko jahanje u to doba dana. Lauren je prešla dvorište i zaput i la se prema konjušnici. Imala je na sebi jahaću suknju i kaput ić od crne antilop kože. Njene čizme i rukavice bile su od mekane crne kože. Komplet je bio zakašnjeli božićni poklon od Jareda. (i lavu je omotala dugačkim vunenim šalom koji joj je posudila (iloria i, naravno, oko vrata je privezala plavi svileni rubac. Kaki) je disala, pred ustima joj se stvarala maglica na hladnom jutarnjem zraku. Vrata konjušnice su bila zatvorena. Čudno, pomislila je. Možda je Maria zbog hladnoće zatvorila vrata. Ali ne puše vjetar, razmišljala je Lauren. Vrata su bila teška pa je nekoliko puta morala jako povući prije nego su se otvorila. Unutrašnjost konjušnice obavijao je mrak. Sve je bilo tiho, osim nemira ponekog konja. - Maria? - Zlokobna jeza, koja nije imala nikakve veze s hladnoćom, stala se širiti Laureninim leđima, a ona se odjednom bojala ući unutra. Osvrnuvši se preko ramena, vidjela je da se u kući ništa ne miče. Jared je ostao spavati pod toplim pokrivačima njihovog kreveta. Elena i Carlos još nisu stigli.
- Maria? - opet je zazvala Lauren nadajući se da će čuti Marijin blagi glas. Duboko je udahnula, kako bi potisnula strah, i koraknula u konjušnicu. Nije morala ići daleko. Marijino tijelo je bilo ispruženo pred njom. Usprkos mraku, Lauren je vidjela kako se ispod nje širi lokva jarko crvene krvi. Njen vrisak proparao je jutarnji zrak. Stegnula je šake uz tijelo, a zatim ih je podigla do ustiju, ali nije uspjela prigušiti krikove užasa što su joj navirali iz grla. Kao kroz maglu čula je psovke i besmisleno gunđanje kad su se naglo otvorila vrata nastambe vaquerosa, a oni su, napol odjeveni i mutnih očiju od sna, izlazili na dvorište. Čula je bat trčećih koraka. Njeni krikovi su se pretvorili u slabašno jecanje kad je čula kako netko kaže: - Madre de Dios! Rudy ju je odgurnuo u stranu i polako se približio svojoj majci, ne vjerujući vlastitim očima. Osjetila je stisak snažnih ruku na svojim ramenima. - Nemoj gledati, Lauren - Jared joj je rekao u uho kad je Rudy kleknuo i okrenuo Marijino tijelo. Jaredovo upozorenje je stiglo prekasno. Otvorena rana zjapila je na Marijinom vratu, a krv je šikljala tamo gdje joj je netko vješto prerezao grkljan. Ponovno je vrisnula, ali je sada krik bio prigušen jer joj je Jared pritisnuo lice o svoja naga prsa dok je pridržavao njeno klonulo tijelo. Izveo ju je iz konjušnice kako ne bi morala gledati Rudvjevu bol. Čuli su njegovo duboko životinjsko zavijanje od kojeg se stezalo srce. Lauren je jecala dok su prolazili kraj vaquerosa koji su nezgrapno stajali oborenih očiju, instinktivno nagađajući što se dogodilo. Djeca pospanih očiju okupila su se oko Glorije na trijemu. Glorijine usne su posve izgubile boju, a u očima joj se naziralo pitanje. - Maria - kratko je rekao Jared. Gloria je čvrsto stisnula oči shvativši o čemu se radi kad je čula grčevite jecaje svoga muža. - Uđite u kuću, djeco. - Jaredu je rekla: - Skuhat ću kavu. Samo je klimnuo glavom i poveo Laurenu u kuću. Nijemo je stajala tik iza vrata dok je on otišao u spavaću sobu po hlače i košulju. Kad se vratio, kleknuo je ispred ognjišta i počeo raspirivati vatru. Lauren se jako začudila kad se Rudvjeva sjena pojavila na vratima koja su ostavili otvorena. Nije bilo suza. Umjesto toga, oči su mu bile tvrde i hladne, 280
bez ikakvog osjećaja, uz izuzetak ogorčene mržnje. Bacio je nešto na pod, a Lauren je odskočila unatrag zureći s užasnom spoznajom. Jared je također zurio u predmet. Svi su prepoznali otrcani, masni šešir koji se obično nalazio na glavi Wata Duncana. - Ideš li sa mnom? - Rudy je upitao brata. - Idem - mirno je rekao Jared. Ne izustivši više ni riječi, pošli su hodnikom prema svojim sobama. Gloria je izašla iz kuhinje noseći lončić kave i tri šalice. Kad je na podu ugledala šešir, odložila je kavu na stol i uputila se prema ormariću s puškama. Lauren je zaprepašteno gledala kako Gloria metodički vadi puške, provjerava ih, puni i odlaže na stranu. Kad su se obukli, Jared i Rudy su joj se pridružili i, poput dobro uvježbanih vojnika koji se pripremaju za borbu, kretali su se ne trošeći vrijeme ni riječi. Kad je sve bilo spremno, Rudy je privukao Gloriju i čvrsto je privinuo uza se. - Jedan vaquews će je donijeti kad mi odemo. Pobrini se za nju. - Brzo je poljubio ženine usne i dugim koracima izašao iz sobe. Lauren je osjetila kako je Jared naglo okreće prema sebi. Žestoko ju je poljubio, gotovo ljutilo, a zatim ju je pustio i slijedio brata na dvorište. Potrčala je za njim. Vaquerosi su sjedili na konjima u polukrugu na dvorištu. Thorn, sa zastrašujućim, orlovskim crtama lica, pridržavao je uzde njihovih konja. Charger je strugao kopitom po stvrdnutoj zemlji. Rudy i Jared su istodobno uzjanali. Ignorirajući stremene svog sedla, Komanč je zajahao svog konja. Rudy je kratko klimnuo glavom maloj vojsci, nategnuo uzde svoga konja, okrenuo ga i galopom izjahao iz dvorišta. Thorn i Jared jahali su mu svaki s jedne strane, a ljudi iza njega. Lauren se naglo okrenula prema Gloriji koja je izašla na trijem. Gloria, valjda im nećeš dopustiti. . . - To se mora učiniti, Lauren - rekla je s mirnim samopouzdanjem. Dođi. Inni imamo posla. Sati su polako i monotono prolazili. Užas što gaje Lauren 281 osjetila vidjevši kako Maria leži u lokvi vlastite krvi sada je potisnulo shvaćanje da se Jared možda nikad neće vratiti. Braća su se pošla osvetiti pa je znala da će borba biti krvava. Ne, Bože, ne, tiho je molila dok je mehanički obavljala zadatke koje joj je dodijelila Gloria.
Jedan od starijih kauboja donio je Marijino tijelo. Položili su je na krevet što gaje dijelila s Benom. Gloria ju je pripremila za pogreb. Lauren nije vjerovala da bi mogla opet pogledati tijelo, ali je osjećala da bi uvrijedila Gloriju kad ne bi s djecom ušla u sobu i odala posljednju počast njihovoj baki. Lauren se zapanjila. Nije znala kako je to Gloriji uspjelo, ali Marijina rana se uopće nije vidjela ispod visokog ovratnika njene haljine. Kosa joj je bila glatko začešljana unatrag u uobičajenu punđu. Na licu nije bilo bora, a usne su joj bile opuštene u nešto nalik smiješku. Njene ruke, lijepe, nježne ruke, počivale su joj na prsima, a između vitkih prstiju bila je isprepletena krunica. Čovjek koji je ranije donio Mariju u kuću, izradio je lijes. Lauren je povela djecu iz sobe kad je došao i premjestio Mariju u drveni sanduk. Ostatak poslijepodneva, Lauren i Elena, koja je došla u kuću čim je čula za tragediju, nastojale su smirivati djecu dok se Gloria bavila blizancima. Čak i nakon što su djeca bila u svojim krevetima, a blizanci mirno spavali u kolijev-kama, žene su bdjele i napeto iščekivale povratak svojih muškaraca. Dugo nakon zalaska sunca, napokon su začule topot kopita pa su jurnule na trijem. U početku ih se nije moglo razaznati jer su bili predaleko, ali je svaka žena s olakšanjem odahnula kad je među povratnicima prepoznala svoga muža. Rudy i Jared su umorno sjahali pred kućom i predali uzde vaqueru koji će se pobrinuti za njihove iscrpljene konje. Gloria nije prozborila ni riječi, već je samo sišla stubama i zagrljajem pozdravila muža. Priljubio ju je uza se, kao da je želio iz nje crpsti snagu. Podigla je glavu i zagledala se u njegovo izmučeno lice. - Ni traga. Ništa - rekao je. 282 Svi su ušli u kuću, a muškarci su umorno sjeli za stol. Gloria i Lauren su požurile donijeti hranu što se cijelo vrijeme podgrijavala na štednjaku. Elena se pobrinula da i iscrpljeni vaquerosi dobiju lonac krepke hrane, i tek tada je otišla kući s Carlosom. Kad je ispraznio tanjur, Rudy je ubrusom obrisao usta i odgurnuo svoju stoHcu od stola JJared je povukao Laurenu u krilo i položio joj glavu na prsa dok je Rudy pričao. - Najprije smo otišli u njihov logor. Napušten. Nikakvog znaka, osim smeća što su ga ostavili za sobom. Cijeli dan smo pretraživali brda,
zavirivali u svako skrovište i pukotinu, ali nigdje nismo naišli ni na kakav trag. - Zastao je i otpio gutljaj viskija što mu ga je Gloria natočila. - Naišli smo na jednog napola ludog naseljenika. Rekao je daje vidio Duncana i nekoliko ostalih blizu rijeke, malo iznad ceste za Fredericks-burg. Prekjučer, činilo mu se. Duncan je razgovarao s nekim 'otmjenim gospodinom1. - Vandiver? - pitala je Gloria. Lauren se zaprepastila. - Vjerojatno - odgovorio je Jarcd. Tada su svi utihnuli, svaki zaokupljen svojim mislima. Rudy je prekinuo tišinu. - Naći ću ga - rekao je. - Ubojica, kurvin sin. Naći ću ga. - Bilo je zastrašujuće slušati ujednačenost njegovog glasa. Podigao je oči prema Gloriji. - Gdje je ona? - U svojoj sobi. Klimnuo je i zagledao se u plamen petrolejke na stolu. - Jedan kauboj se ponudio da će odjahati u Pueblo i ujutro dovesti svećenika. Tada ćemo je pokopati. - Zastao je, a potom rekao: - Danas sam razmišljao o tome kako nikad ne bi uspjela preboljeti Bena. Otkako je umro, Maria je bila nesretna. Možda . . . možda je ovo ... Bit će sretna ... Glas mu se prekinuo, a Gloria je požurila k njemu. Ustao je uz njenu pomoć, a potom su izašli iz velike sobe. - Jarede, to nije moguće! Čak i kad bi ti pošlo za rukom, shvaćaš li koliko bi ljudi moglo stradati? Koliko bi se imovine 283 uništilo? Kako možeš predložiti tako ... nepromišljeni plan? - Što mi drugo preostaje? Pokušaj to gledati s mojega stajališta. Lauren je čula glasove, povišene u žestokoj prepirci, koji su dopirali s trijema. Večera je završila pa su braća izašla pred kuću. Gloria se bavila blizancima. Lauren je čitala ispred kamina u velikom dnevnom boravku kad je začula oštre Rudvjeve riječi. Prošlo je tjedan dana otkako su pokopali Mariju u maloj šumici iznad rijeke Rio Caballo. Svakog jutra Rudy i Jared su s ljudima jahali u potragu za Watom Duncanom. Svake večeri vraćali su se razočarani jer nisu naišli ni na kakav trag. Marijina smrt je na sve njih utjecala, pa i na Jareda. Međutim, čak i prije toga, još od one noći kad ga je donijela snježna mećava, više nije bio sarkastičan, ljutit čovjek kakav je bio u Coronadu. Muškarac s kojim je spavala, svake ju je noći nježno i strastveno volio na širokom krevetu na kojem je spavao još dok je bio dječak. Govorio joj je o svojim planovima za gradnju
vlastite kuće u Pecan Creeku. Ispričao joj je pod kakvim je okolnostima poginuo njegov prijatelj Alex, na Kubi, i priljubio se uz nju kad su ga mučile slike ratnih strahota, čak i dok je o njima pričao. Počela je voljeti Jareda na jedan novi način. Voljela gaje vatreno, strastveno, i zaštitnički. Iako je bio snažan, muževan, tvrdoglav i ponosan, ona je otkrila njegovu ranjivu stranu. To je najviše voljela. Lauren je žarko željela podijeliti s Jaredom dobre vijesti što su stizale iz Puebla. Kad god je to vrijeme dopuštalo, Pepe joj je donosio vijesti o akcijama što ih je pokrenula. Sve su dobro napredovale. Dva dana u tjednu radila je klinika. Obnavljale su se javne zgrade, a veći radovi predviđeni su za proljeće. Topla odjeća raspodijeljena je među onima kojima je najviše trebala. Pepe je odlazio s iscrpnim popisom naputaka za žene koje su predsjedavale odborima, kao i s pisam-cetom osobne zahvalnosti i podrške od Laurene. Htjela je sve to ispričati Jaredu, ali je šutjela. Nije htjela reći ili učiniti nešto što bi ga podsjetilo na događaje u Austinu 284 285 i Coronadu. Iz istog razloga, nije načinjala temu željeznice i Vandivera. Rudy, čini se, jest. - Znam da osjećaš kako to moraš provesti u djelo, ali mora postojati neko drukčije rješenje, Jarede - uvjeravao gaje. - Ne vidim drugog izlaza. Razmotrio sam svaku mogućnost i, ako ne provedem ovaj plan, sve će nestati u dimu. - Sve će nestati u dimu ako ga provedeš. Doslovno - protuslovio mu je Rudy. Neko vrijeme su šutjeli. Lauren se nije micala. Jared je još uvijek planirao izazivanje nereda u Pueblu. Pokoravao se Vandiverima i svojoj majeiradi željeznice. - Barem mi nešto 4bećajJ)tiho je govorio Rudy. - Nemoj učiniti ništa prije nego me naVeki način upozoriš. ?Vidjei3ću što se može učiniti s naše strane j - Dobro, Rudy. Obeća^fem. Ali ne znam Icoliko ću ih moći zadržavati. Već su spremni za pokret. To moraš znati. Kad krenu, ja ću morati biti tamo. Valjda to razumiješ. Rudy je samo tren oklijevao. - Da - glasio je kratak odgovor. Lauren se osjećala smlavljenom. Kako je mogao? Možda neće. Možda bi ih mogao uvjeriti da ne uništavaju zajednicu. Čula je kako se
njihovi koraci približavaju ulaznim vratima pa je prisilila lice na osmijeh kako ne bi opazili njenu tjeskobu. Jared je stao ispred nje i tiho rekao: - Lauren, ujutro moram otići u Coronado. Ti ćeš ostati ovdje dok ne budem mogao doći po tebe. - Ne. Želim biti s tobom. - Glas joj je podrhtavao, ali se nije prepustila suzama koje su se nakupile u njenim očima. Opet bježi od nje! - Ja ... imat ću pune ruke posla sa željeznicom, a tebi bi u gradu bilo dosadno. Ovdje imaš Gloriju i djecu pa se nećeš dosađivati. Očima je molila Rudvja za podršku, ali on se usredotočio na pripaljivanje cigare i izbjegavao je njezin pogled. Ponovno se okrenula Jaredu. - Vraćam se s tobom, Jarede. Nije me briga koliko ćeš biti zaposlen. Ako me ne povedeš sa sobom jednostavno ću te slijediti. - Malo je podigla bradu, a on je u mirnom, sivoplavom pogledu vidio odlučnost. - Dovraga! - opsovao je i udario šakom o dlan. Okrenuo se prema bratu, kao da traži saveznika. Rudy se još više posvetio svojoj cigari. Jared je ljutito promrmljao: - Dobro. Spakiraj se večeras. Osim Rosi, Pepeu i glasoviru, Lauren se više ničemu nije radovala u kući u Coronadu. To je doista jedna od najljepših kuća u kojima je ikad bila, ali njena je svekrva oko sebe širila hladni i zloguki ugođaj pa se kuću nije moglo držati ugodnim domom. Olivia ju je dočekala pristojno, ali ne naročito toplo. Carson je zapazio zdravu boju Laureninih obraza. Dok su se pozdravljali, Lauren je susrela Olivijin pogled preko njegovog ramena i pitala se zna li ona zašto su Laurenini obrazi tako sjajni. Vjerojatno zna. Nakon njene prve noći s Jaredom, Olivia je između njih izazvala svađu koja je kulminirala njihovim rastankom. Lauren je prepoznala rafiniranost kojom je Olivia zabila klin između nje i njenog muža. Bila je sposobna na sve kako bi osigurala ostvarivanje svojih pohlepnih planova. Čak bi ugrozila sreću svog vlastitog sina. Možda gaje doista voljela. No, to je bila ljubomorna, sebična ljubav. Olivia Lockett je morala vladati situacijom. Nije li to razlog za propast njenog braka s Benom? Ben nije bio čovjek kojim se moglo vladati. Olivia je počela shvaćati kako ni s Jaredom ne može tako lako manipulirati. Ne kao s Carsonom Wellsom. - Carsone, hvala vam. Uvijek mogu računati na to da ću se od vaših komplimenata osjećati lijepom, čak i kad sam prekrivena prašinom s
putovanja. - Lauren se nasmijala i opet zagrlila debeljuškastog čovjeka. Izazivao je njeno sažaljenje, a nije pravo znala zašto. Sljedećih nekoliko tjedana prošlo je glatko i bez događanja. Olivia je svakoga dana odlazila u banku. Jared je izlazio radi 286 svojih poslova, a ponekadjri jahao do gradilišta da vidi kako napredujejej^einička^ruga. Svakim danom sve se više približavala Coronadu. Ako potraje lijepo proljetno vrijeme i ne bude previše kiše, vjerojatno će biti dovršena početkom jeseni. Lauren je duge sate provodila za glasovirom. Nedostajala joj je Elena više no stoje očekivala. Nije bilo nasmijane djece koja bi razbila ozbiljni ugođaj ove kuće. Nije bilo nikakvih nepodopština koje su nagonile na smijeh. Nije bilo Marijine vedre smirenosti. Maria. Njena prijateljica. Benova ljubav. Možda je Rudy imao pravo. Možda ih je njena smrt milosrdno opet spojila. Više nije bilo razgovora o neredi ma u Pueblu. Lauren je gotovo uvjerila sebe da je cijeli taj ružni događaj sanjala. Možda je čak moguće da se Olivia predomislila. Jednog poslijepodneva početkom ožujka, Lauren je sjedila za malim stolom u Benovom uredu i sastavljala pismo zahvale za jednu žensku organizaciju koja je velikodušno poklonila dvadeset i pet kilograma kukuruznog brašna za siromašnije žitelje Puebla. Čula je zveckanje Jarcdovih mamuza po podu u hodniku malo prije no što se pojavio na vratima. Kad god bi ga vidjela srce bi joj počelo ubrzano kucati. Nikad nitko nije volio kao ona. U to je bila sigurna. Imao je na sebi kaubojsku odjeću, a izgledao je gotovo isto kao kad ga je prvi put vidjela. Odložila je nalivpero i počela ustajati kako bi mu prišla. - Ne, ostani tamo. - Zbunjena njegovim riječima ponovno je sjela i promatrala kako zatvara i zaključava vrata. - Jarede? - Nervozno se nasmijala. Izraz lica bio mu je tako napet da ju je to plašilo. - Što radiš? - Znaš li kako sam često maštao o tebi upravo ovakvoj kakva si sada? Izluđuješ me svojim korektnim držanjem, naočalima na vrhu nosa, ravnim leđima dok se naginješ nad ovo ili ono. Postala mije opsesija pomutiti tvoju smirenost. 287
Pošao je prema sredini sobe, zastavši tek toliko da baci crni šešir na jedan naslonjač. Naglašeno je koračao prema velikim prozorima te povukao teške zavjese i tako zamračio sobu. Kao da se prikrada plijenu, odmjerenim koracima je prišao njenoj stolici i povukao je na noge. Sjeo je na njeno mjesto i privukao Laurenu na krilo tako da mu je bila okrenuta leđima. - Može li se pomutiti tvoju smirenost, gospođo Lockett? Još od onoga dana kad sam se ušuljao u tvoju sobu i špijunirao te, želio sam ovo učiniti. - Položio je usne na njen potiljak i toplim poljupcima joj prekrio vrat do uha, mučeći je hirovitim jezikom. -1 ovo. - Sat-broš pokrio je rukom i pritisnuo njenu dojku. Ruke su mu kliznule niz njena prsa i spojile se na struku gdje je počeo izvlačiti bluzu iz pojasa suknje. - Tada sam namjeravao učiniti ovo. - Polako je pomaknuo ruke do njenih leđa i stao raskopčavati donju dugmad njene bluze. Stigao je otprilike do pola puta kad su mu ruke kliznule sprijeda. Okrznule su željne, uzdrhtale dojke i odvezale ukrasnu vrpcu njene potkošulje. Pipajući, raskopčao je sićušnu dugmad i strahovito polako povlačio nadolje prozirni odjevni predmet dok mu njene dojke nisu slobodno pale u ruke. Lauren nije govorila, već se naslonila na njegova tvrda prsa i zadovoljno prela dok su je njegovi prsti milovali, a njene bradavice postale su zašiljene pod njegovim palčevima. - Reci mi kad posve izgubiš svoj mir - izazovno je šapnuo. Počeo je isprekidano disati. Usta kojima je grickao njen vrat postala su strastvenija, jezik pustolovniji. Njegove su ruke prestale milovati i počele zahtijevati. - Tako je lijepo osjećati tvoje tijelo, Lauren - promuklo je izustio. -Svila ... ne, saten. Svježe. Toplo. Bože, ne znam - mrmljao je dok je prstima nježno vrtio tamnoružičaste vrhove njenih dojki. Nespretna ruka konačno se provukla između njene suknje i podsuknji, preko svilene čarape i čipkaste podvezice do bedra. Koža ispod prozirne tkanine njenog rublja drhtala je pod prstima koji su prelazili cijelom dužinom njenog bedra 288 sve dok nije, čak i kroz tanku tkaninu, otkrio kako je spremna za njegovu ljubav. - O, Bože - stenjao je.
Maknuo je jednu ruku kako bi raskopčao preostalu dugmad na njenim leđima i skinuo joj bluzu. Zatim je izvukao ukosnice iz teške kose i zakopao lice u bujne uvojke upijajući miris lavande. Polako ju je okrenuo prema sebi, prislonio njeno rame uz svoja prsa i zagledao se u njenu neurednu pojavu. - Kao sto sam i zamišljao. Predivna si - promuklo je šapnuo. Odjednom je shvatila da ga gleda kroz naočale, pa je podigla ruku kako bi ih skinula. Zaustavio je njen pokret i rekao: - Ovaj, one su dio mojih maštarija. Prstima je slijedio oblik njene ključne kosti, micao ih niz njena prsa, obožavao vrhove dojki, mu Čeci ju jer nije dirao ono stoje čeznulo za njegovim dodirom. Izvila je leđa u luk, istodobno uplela prste u njegovu gustu kosu i privukla mu glavu k sebi. Obuhvatio joj je dojku, približio je svojem licu i mazio je nosom i grubom bradom. Tek je tada usnama prekrio središnji pupoljak i nježno ga lizao. Kad je zastenjala, podigao je glavu i zadovoljno se nasmiješio prije nego ju je vatreno poljubio u usta. Zapanjeno se odmaknuo kad je osjetio kako njeni vitki prsti raskopčavaju njegovu košulju. Nestašne usne i lepršavi jezik poigravali su po njegovim bradavicama dok nisu otekle. Zatim je ustima slijedila svoju ruku koja je lutala po njegovim prsima i trbuhu. Privijajuči se uz njegovo tijelo, spustila se na koljena između njegovih bedara. Smiono gaje gledala dok je svlačila svoju potkošulju i oslobodila ruke, posve izloživši svoje dojke njegovom pohlepnom pogledu. Plašt crne kose razasuo se po njegovim bedrima kad mu je položila glavu u krilo. -1 ja sam o nečemu maštala, gospodine Lockett - šapnula je i spretno raskopčala njegove hlače. Još je nešto rekla kad je rukom obuhvatila njegovo nabreklo koplje, ali ju nije čuo od zaglušujućeg lupanja vlastitog srca. Kad je na vrhu svog spolovila osjetio slatki dodir njenog jezi289 ka, u sobi se moglo čuti samo njegovo glasno, isprekidano disanje. Puno kasnije, ležali su na prostiraču ispred kamina. Jared je potpalio vatru za koju je več sve bilo pripremljeno. Ležao je na leđima prekriživši ruke ispod glave, a među zubima je stiskao tanku cigaru. Bio je besramno ravnodušan prema svojoj golotinji.
Lauren se sklupčala na boku, položivši obraz na ruke, i zagledala u vatru. Pokrio ju je svojom košuljom što su je davno odbacili zajedno s ostalim odjevnim predmetima. - Vrlo si tiha, Lauren. Zar nešto nije kako valja? Bilo joj je drago što je osjetljiv na njena raspoloženja, ali se bojala razotkriti brigu koja ju je mučila. Čula je kako se okrenuo prema njoj i osjetila njegov pogled na sebi, iako se nije okrenula. - Što te muči? Reci mi. Jedva ju je čuo kako je tiho govorila. - Ja uživam ... u ovome što radimo, Jarede. Ja... to je divno, ali... - Prestala je govoriti, zatvorila oči od stida, a potom nastavila: - Mislim da dame ne bi trebale . . . sudjelovati. Bojim se da ćeš me držati raskalašenom ako ... ako ja ... Njegov joj je smijeh odjeknuo u uhu kad ju je okrenuo prema sebi. Kroz smijeh joj je prekrivao lice poljupcima. Malo se smirio i s ljubavlju rekao: - Lauren, ti ćeš uvijek biti dama. Ne bi mogla biti ništa drugo. Bez obzira koliko često vodimo ljubav, ili kako vodimo ljubav, ili koliko ti u tome uživaš, uvijek ćeš zadržati svoju auru nevinosti koja me je u početku privukla. Ona te izdvaja između svih žena što sam ih dosad upoznao. Nježnim prstom pratio je obris njene visoke jagodične kosti. Raskalašena? Čudi me što uopće znaš značenje te riječi. -Opet se nasmijao, a onda je potražio njene usne. Poljubac je bio dugotrajan i vatren, a kad je završio, Jared nije maknuo usne s njenih dok je govorio: - Međutim Odmaknuo je košulju. Kažiprstom je krenuo od njenog grla i putovao između raskošnih dojki, preko glatke kože trbuha, 290 kraj pupka, a potom je nestao među njenim nogama. - Kad smo već kod raskalašenosti... - Znalački ju je dodirivao, a njen spreman odgovor bio mu je nagrada. Uzdahnula je glumeći očaj. - Nisam ništa bolja od obične prostitutke. Nasmiješio se poljubivši je. - O, da, jesi. Puno bolja. Htjela gaje ukoriti zbog drskosti, ali ju je u tome spriječilo njegovo brzo i sigurno podčinjavanje njenog tijela. 23. Poglavlje Izašli su iz ureda rukom pod ruku i zaputili se širokim hodnikom. Tamo su naletjeli na Oliviju. Pogledom je odmjerila njihovu zgužvanu odjeću i razbarušenu kosu pa je pravilno procijenila situaciju.
- Čula sam da si danas ranije došao kući, Jarede. - Da, majko. Uzeo sam slobodno poslijepodne, moglo bi se reći. Odlučila je ignorirati njegov izazivački ton, kao i njegovu ruku koja je čvrsto držala Laurenu oko struka. Osjećala je kako gubi kontrolu nad njim, a to ju je istodobno ljutilo i užasavalo. - Stigla je pošta za tebe, Lauren - otresito je rekla. Lauren ju je upitno pogledala i uzela bijelu kuvertu koju joj je pružila. Zapanjeno je dahnula kad je vidjela adresu pošiljatelja. - Od Prathera je - rekla je. - Mojih skrbnika -pojasnila je Jaredu koji je radoznalo gledao pismo preko njenog ramena. Značajno gaje pogledala. Bili su mu poznati razlozi njenog odlaska iz Sjeverne Karoline, pa je znao zašto se tako začudila pismu. - Otvori ga - blago je rekao. 291 292 Uvukla je prst u omotnicu i izvadila dva lista bijelog papira. Lauren je pročitala puno Abelovih propovijedi pa je odmah prepoznala njegov uredan rukopis. Željno je, pomalo sa strepnjom, preletjela očima stranicu. - Ne znaju za Benovu smrt. Šalju mu pozdrave. - Stigla je do dna stranice. - Oh! - uskliknula je. Prinijela je ruku vratu. - William Keller je mrtav! - Dobro. Kako je umro? - oštro je upitao Jared. Čitala je i zastajkujući objašnjavala: - Veliki skandal. Ubijen je ... u njega je pucao suprug neke žene . .. priznala je da su bili ljubavnici. Zastala je i čitala dalje. Riječi su se gubile jer su joj se oči ispunile suzama. - On ... sad im je žao što mi nisu vjerovali. - Presavila je papir i pogledala Jareda. - Mole me za oproštenje i kažu da mi je njihov dom uvijek otvoren ako se ikad poželim vratiti. Jared ju je gledao, ali nije mislio na bračni par koji je osudio Laurenu, već na sudbinu Williama Kellera. - Taništarija! Volio bih da sam gaja ubio. - Netko iz Laurenine prošlosti? - umiljato je rekla Olivia koja je cijeli prizor promatrala sa sve većim zanimanjem. Uopće nisu obratili pozornost na nju. Lauren je uhvatila Jareda za rukav i lagano ga protresla. - Nemoj to govoriti, molim te.
Njen dodir i molba su ga smirili. Toplo ju je pogledao. - Na neki način, morao bih biti zahvalan gospodinu Kelleru, zar ne? Nasmiješila se shvativši što je htio reći. Sramežljivo je promrmljala: Valjda bih mu i ja trebala biti zahvalna. U narednim tjednima, Lauren se često prisjećala tog poslije-podneva i večeri. Bili su joj posebno dragi sati provedeni u osami ureda. Jer nakon tog dana, sve se promijenilo. Iduće noći su ljudi prvi put došli u kuću. Jared je rano toga jutra otišao, a vratio se tek nakon što su Olivia i Lauren podijelile tihu i napetu večeru. Jared je bio namrgođen i grub. Pojeo je vrlo malo od onoga 293 što mu je Rosa držala na toplom, ali je neprekidno pio. Kad su ljudi počeli stizati, Olivia je rekla da bi se Lauren vjerojatno ugodnije osjećala u svojoj sobi. Lauren je shvatila mig. Pogledala je Jareda, očekujući da će se umiješati, ali on joj je bio okrenut leđima dok je točio još jedno piće za sebe. S prozora svoje spavaće sobe, promatrala je kako dolazi sve više i više muškaraca. Stizali su po dvojica ili trojica u grupicama, ali svi su imali iste osobine. Djelovali su podmuklo, prljavo i vrlo neugodno. To su bili plaćenici unajmljeni za izazivanje nereda u Pueblu, nereda za koje će se kasnije optužiti žitelje tog naselja. Glasni, raskalašeni razgovori i smijeh dopirali su iz prostorija u prizemlju. Lauren je vidjela Parkera i Kurta Vandivera i čula bučni pozdrav okupljenih muškaraca kad su oni ušli u salon. To je bio jedini put da su svi plaćenici došli istodobno. Tijekom narednih tjedana, gotovo svake noći je njih nekoliko dolazilo na vrata i tražilo Jareda. Odlazio je s njima, a Lauren bi ga čula kako se vraća u svoju sobu u ranim jutarnjim satima. Ponekad bi kasno noću izjahao sam, a tek bi nekoliko sati kasnije čula galop Chargera prema konjušnici iza kuće. Je li održavao sastanke na kojima se razrađivalo planove za napad na Pueblo? Kako bi olakšala svoju tjeskobu i umanjila dosadu, Lauren se počela otvorenije baviti svojim dobrotvornim radom u Pueblu. Njeni česti dolasci u tu zajednicu ispunili su članove odbora novim žarom. Građani su se uskoro navikli da vide Pepea kako je u lakoj kočiji vozi prašnjavim ulicama njihovog gradića. Oni manje stidljivi su joj čak poklanjali rukom izrađene darove. Svaki dar je sa zahvalnošću
dražesno prihvaćala. Ako su Olivia ili Jared znali za njen rad u meksičkom naselju, ili ih je bilo briga, nisu o tome govorili. Jednog jutra u cik zore, Laurenu je probudio bat Jaredovih čizama u hodniku. U prsima joj je raslo uzbuđenje kad su se koraci približili njenim vratima. Tamo su se zaustavili. S iščekivanjem se uspravila na krevetu. Prošlo je nekoliko dugih 294 trenutaka. Jednom joj se čak učinilo da se kvaka na vratima lagano pomaknula. Međutim, teško se razočarala kad su se Jaredovi koraci udaljili u pravcu njegove sobe. Odbacila je pokrivače, skočila s kreveta, zgrabila šal i jurnula k vratima. Otvorila ih je i tiho pozvala: - Jarede. Visoka pojava se naglo zaustavila. U svakom pokretu njegovog tijela nazirali su se potištcnost i umor. Polako se okrenuo prema njoj. - Žao mije što sam te probudio, Lauren. Vrati se na spavanje. Grčevito se držala za dovratak, blijeda od brige. - Je ... jesi li nešto želio, trebao, bilo sto? - Mrzila je molećivi prizvuk svoga glasa, ali je čeznula za bliskošču što su je tako kratkotrajno dijelili. - Ne - promuklo je rekao. - Vrati se u krevet. - Odmaknuo se od nje za jedan korak. - Jarede - rekla je s više snage u glasu. - Reci mi što radiš, kamo ideš. Reci mi da nemaš nikakve veze s .. . - Lauren - oštro ju je prekinuo. Njegov je glas odjeknuo mirnom kućom. Uznemireno je skinuo šešir i lupio njime po bedru zagledavši se u pod. Napokon je podigao glavu. Govorio je blažim, gotovo ispričavaj učim tonom. - Ti si moja žena, ali nemoj očekivati da ću ti polagati račune za svaki svoj postupak. Na neke stvari se jednostavno nećeš smjeti osvrtati ili... ćeš ih morati prihvatiti na moju riječ. Razumiješ li me? Njegovu riječ? Može li mu vjerovati? Željela bi. Nikad ne bi pomislila da će Jared provesti u djelo Olivijin plan. I dalje je željela tako misliti. - Da - tiho je odgovorila. - Razumijem. - U sebi ga je molila, dođi k meni. - U tom slučaju, više nećemo razgovarati o ovome - Jared je zaključio njihov razgovor i ušao u svoju sobu. Od tog trenutka nadalje, Jared je stalno izbjegavao Laurenu. Ako bi se slučajno sreli, ljubazno bije upitao za zdravlje. To je bilo sve. Nikad nije došao u njenu sobu. Ona nijednom nije ušla u njegovu. Kao da su
njihovi intimni trenuci postojali samo u njenoj bujnoj mašti. Bilo joj je podjednako teško prihvatiti njegovu ravnodušnost kao i razloge za nju. 295 Olivia je blistala od zadovoljstva tijekom tih tjedana. Glatki obrazi su joj porumenjeli, a oči uzbuđeno sjale. Izgledala je nekoliko godina mlađa. Malo su se opustile oštre crte njenog lica. Bila je u svom elementu. Carson je stalno boravio u kući. Bio je iznimno nervozan. Lauren je najteže podnosila nazočnost Vandivera. Najmanje tri puta tjedno, večerali su s Lockettima i Carsonom. Te su večere za Laurenu predstavljale pravo iskušenje. Jared je prebirao po hrani, previše pio, izdirao se na Kurta ako bi joj se obratio, a svima koji su bili dovoljno hrabri da mu nešto kažu, odgovarao bi jednosložnim riječima. Kurt je osjećao Jaredovu netrpeljivost, pa ga je u svakoj prilici provocirao. Bio je pretjerano uslužan prema Laureni. Svaki put bi je uhvatio za lakat kako bi je poveo u drugu prostoriju ili do neke stolice, a ona se jedva suzdržavala da ne istrgne ruku. Također je brinula da će Jared jednoga dana ostvariti svoju prijetnju i ubiti ga. Ni Kurt nije zaboravio cijev Jaredovog pištolja prislonjenu uz svoj obraz. Bez obzira na njegovo hvalisanje, Lauren je znala da se Kurt boji Jareda. Trebalo je ozbiljno shvatiti zlokobne poglede njenog supruga jer su sad[rlavali previše mračne prijetnje. Jedne večeri, Jareda su pozvali na jedan od njegovih "tajnih sastanaka", kako ih je Lauren zvala. Olivia je predložila da ona i njeni gosti ponesu kavu u salon. Lauren je nesretno gledala kako Jared izlazi iz kuće, a čak ju nije ni pogledao. Nije pošla za ostalima, već se ispričala i zaputila u knjižnicu. To joj je bila najdraža prostorija u kući i često je tamo tražila utočište jer nitko drugi nije tamo puno zalazio. Već je dvadesetak minuta sjedila u udobnom naslonjaču i čitala kad je začula tiho otvaranje i zatvaranje vratiju. Okrenula se i ugledala Kurta koji je stajao tik do ulaza. Bilo joj je odvratno njegovo krupno, debelo tijelo, kao i laskavi izraz rumenog lica. - Lauren, večeras mije nedostajalo vaše sviranje na glasoviru. Lišavate nas vašeg društva. Zašto? Zar smo vam moj otac i ja tako neugodni? 296 Znala je da je namjerno izaziva, ali mu nije pružila zadovoljstvo i nije reagirala.
- Ne, naravno, gospodine Vandiver. Večeras sam bila previše umorna pa ne bih bila ugodno društvo. - Žao mi je što vam nije dobro. - Prišao joj je i zauzeo naslonjač tik do njenoga, a koljena su mu bila samo nekoliko centimetara udaljena od njenih. Brzo se povukla unatrag, a njen pokret nije promaknuo Kurtu. To mu uopće nije smetalo. Zapravo, činilo se da uživa u njenoj nelagodi. Ponovno je osjetila prikriveno strujanje okrutnosti u tom čovjeku. - Suprug vas ne bi smio ovako zanemarivati. Previše ste zamamni da bi vas se dugo ostavljalo samu. - Jared će se uskoro vratiti kuci - žurno je rekla, bijesna na sebe jer mu je pokazala svoju nervozu. Nasmijao se. - Slučajno mi je poznato da ga neče biti veći dio noći, Lauren. - Zagledao se u nju zlobnim pogledom, a ona je naglo ustala. - Ako ćete me ispričati, gospodine Vandiver, ja ću ... Gotovo je potrčala kraj njega, ali je on ispružio ruku, zgrabio njenu nadlakticu, okrenuo je i privukao k sebi. - Niste ljubazni, Lauren, prema poslovnom partneru svoga supruga. Zar ništa niste naučili od svoje svekrve? Ona je uvijek bila ljubazna prema Carsonu, Benovom partneru. Nasmijao se, a to je bio ružan zvuk. Dosad je Lauren već i sama shvatila kakav je odnos između Carsona i Olivije. Samo budala to ne bi vidjela. Kurtova zlobna primjedba ocrnjivala je Bena, pa ga je ona poželjela pljusnuti u Benovu obranu. Međutim, bolnim stiskom joj je držao ruke malo iznad lakta. - Naravno, Ben je imao Mariju Mendez. Žalosno je ono što joj se dogodilo, zar ne? - upitao je vedrim glasom koji je davao do znanja da to uopće ne drži žalosnim. Lauren se naglo prestala otimati i zaprepašteno se zagledala u njegove hladne, plave oči. - Š-što vi znate o Mariji? Kako ste znali... - Uzeo sam si u zadatak saznati sve o Lockettima. Jeste li išta naučili iz Marijine zloslutne sudbine? Onda? - glatko je 297 nastavio. - Vidite što se događa kurvama koje se jeftino prodaju prvome koji naiđe? - Pustite me - dahnula je i obnovila svoje napore da se oslobodi njegovog stiska.
- Budite ljubazni prema meni, gospođo Lockett, pa ću se pobrinuti za vas. Nećete završiti poput one meksičke drolje. Njegove debele usne nalazile su se na nekoliko centimetara od njenih, a ona se već pripremila na vrisak kad je u hodniku zagrmio Parkerov glas. - Kurte! Idemo. Umoran sam i želio bih rano poći u krevet. Kurt je opsovao ispod glasa i pojačao bolni stisak na Laure-ninim nadlakticama. - Obećavam, Lauren, doći će vrijeme kad me neće prekidati onaj kauboj od vašeg muža ili bilo tko drugi. Više neću prihvatiti razočaranje. - Kurte! - Dolazim -javio se Kurt. Zatim je, ponovno spustivši glas, šapnuo blizu njenog lica: - Ni vi nećete biti razočarani jer nikad niste vi^elijaj^v^liko^a_ka^jtojejr^ Zabit će se u vas poput parnog čekića. A kad bude gotovo, molit ćete za još. - Kako bi što više naglasio svoje vulgarno obećanje, pritisnuo je svoje bokove o nju. - Kurte! - odjeknuo je hodnikom duboki glas. Psujući, Kurt ju je pustio i izašao. Lauren se slabašno oslonila na stražnju stranu jednog naslonjača. U glavi joj se vrtjelo, a koljena su joj klecala i prijetila da će popustiti pod njezinom težinom. Kad je čula zatvaranje ulaznih vratiju, nakon što su se Olivia i Carson pozdravili s Vandiverima, odšuljala se na kat u skrovitost svoje sobe. Bilo joj je strahovito zlo u kupaonici. Lauren je držala glavu iznad umivaonika u kupaonici i pokušavala povraćati, ali je već predhodne večeri ispraznila želudac. Mišići grla su joj se bolno stezali nastojeći izbaciti nešto što bi joj olakšalo mučninu. Kad su napadi konačno prestali, nemoćno se srušila na krevet. 298 Mislila je da je povraćanje koje ju je predhodne večeri zahvatilo bilo posljedica njenog sukoba s Kurtom. To što je i ujutro imala napadaje mučnine sigurno znači daje pokvarila želudac. Zapravo, već se nekoliko dana nije dobro osjećala. Svakoga jutra je ustajala s neuobičajenom apatijom. Osjećala je pritisak u glavi koji se kasnije širio po cijelom njenom tijelu. Jednostavni zadaci kao sto je ustajanje i odijevanje činili su joj se nesavladivima. Četka za kosu djelovala je teškom, pa bi joj samo nakon nekoliko poteza ruke pale niz tijelo. Kad je ujutro prala zube, žuč joj se penjala u grlo, a miris doručka uopće nije otvarao njen
apetit. Iako je jela vrlo malo, osjećala je da joj je želudac pun i napuhan, a isto je osjećala i kadje bila gladna. Laurenina je duša bila bolesna zbog raskola između nje i Jareda. Opterećivala ju je pomisao o skorašnjem ostvarivanju ogavnog plana što ga je smislila Olivia, a podržao Parker Vandiver, pa je zaključila da su njene tjelesne tegobe sigurno proizašle iz psihičkih uzbuđenja. Rosino tamno zabrinuto lice nadvilo se nad Laurenu. - Se-nora se jutros ne osjeća dobro? - Odmaknula je nekoliko uvojaka kose s blijedog obraza dok je Lauren ležala na jastucima. - Ne, ne osjećam se bas dobro. Ne znam što mije. Uopće nemam snage, od hrane mi je zlo, čak i od same pomisli na jelo mi pozli. Osjećam se nekako natečenom i... - Glas joj je zamro jer nije imala snage nastaviti. Rosa je zamišljeno proučavala svoju gospodaricu. - Kad ste zadnji put imali krvarenje? - tiho je upitala. Lauren je žestoko pocrvenjela, ali se nastojala prisjetiti. Razmišljanje joj je predstavljalo preveliki napor. - Ja... ja se ne sjećam. Još sam bila na Kevpointu. Negdje krajem siječnja. Sjećam se jer je baš tada Gloria rodila blizance pa smo ona i ja... - Sefiora, zar ne shvaćate? - uzbuđeno ju je prekinula Rosa. - Prošla su dva mjeseca. Dobit ćete dijete. Riječi su poput kamena pale na njene uši, spustile se na 299 bolni želudac i zamalo opet izazvale njegovu pobunu. Dijete! To nije moguće. Pokušala je sjesti, kao da će nijekanjem slabosti i ignoriranjem simptoma eliminirati bolest. - Ne, Rosa. Ne mogu biti u drugom stanju. To je nešto drugo, sigurna sam. Kad je na Rosinom licu potražila potvrdu svojih riječi, ugledala je samo ozareni smiješak i radost zbog njihovog otkrića. Ipak, Lauren je osjetila neizrecivi nalet žalosti jer je znala da će jednoga dana morati napustiti Jareda. Na Rosino zaprepaštenje, briznula je u plač zagnjurivši lice na bujna kuharičina prsa. Prošlo je puno vremena prije nego su suze presahnule, a kad jesu,Lauren se posramila svojeg nenadanog izljeva osjećaja. - Žao mije, Rosa. Nisam se mogla suzdržati. - To je još jedan simptom vašeg stanja, sehora. Od suza ćete se osjećati bolje. Želite li malo čaja?
- Da, to zvuči primamljivo - odsutno je promrmljala Lauren, ustala s kreveta i prišla prozoru. Rosa se odgegala iz sobe, uputivši se po čaj, ali ju je Lauren pozvala natrag. Nije se okrenula, već je tihim glasom zamolila: - Rosa, nemojte nikome reći o . . . djetetu . . . još ne. Molim vas. - Razumijem, senora Lauren. - Rosa je tiho zatvorila vrata za sobom. Lauren je čuvala svoju tajnu, iako je žarko željela razgovarati s Glorijom. Odlazila je na duge šetnje po vrtovima, čak i kad joj nije bilo do toga, ali joj je lice ostalo blijedo i upalo. Oko očiju je imala tamne sjene. Ako je Jared i primijetio njenu tromost i pomanjkanje apetita za ono kratko vrijeme koliko ju je vidio, ništa nije rekao. Olivia se ponašala kao da Lauren ne postoji. Kad je Lauren prvi put ugledala Jareda, nakon stoje saznala o svojoj trudnoći, srce joj se na nekoliko trenutaka ispunilo ljubavlju, a potom ju je opet obuzela neugodna potištenost. Vrlo je malo razmišljala o njihovom "dogovoru" otkako je 3## njihov brak konzumiran. Sad je bila prisiljena razmišljati o tome. Jared je rekao da će željeznička pruga biti dovršena krajem ljeta ili početkom jeseni. Dijete će se roditi, ako je dobro izračunala, početkom studenog. Nije mogla prikrivati svoju trudnoću sve do dovršetka željeznice i tek tada otići u skladu s nagodbom. Što će se dogoditi s njenim djetetom? Uzet će ga sa sobom, jasno, ali uz dijete će joj biti teško naći posao. Nekoliko godina bi mogla živjeti od dvadeset tisuća dolara što joj ih je obećala Olivia, ako bude štedljiva, ali što će nakon toga? Pratheri su je u svom pismu molili neka se vrati k njima. Pisala im je o Benovoj smrti, o svojoj udaji za Jareda, izosta-vivši pojedinosti, o svojoj obitelji i prijateljima na Kevpointu. Pismo je bilo toplo i puno ljubavi, ali je znala da se nikad ne bi mogla vratiti njihovom monotonom, dosadnom životu. Gdje bi mogla živjeti sa svojim djetetom? Isto tako, mučila ju je misao da možda nikad neće moći uzeti dijete sa sobom. Možda će donijeti na svijet nasljednika Lockettovih. Koliko god se trudila, nije uspijevala dokučiti kako će se Jared i Olivia osjećati kad saznaju za dijete. U jedno je bila sigurna, ništa i nitko
neće je odvojiti od njenog djeteta.Već ga je zavoljela, osjećala se zaštitnički prema njemu, a to je vjerojatno bio jedini dio Jareda koji će joj ostati kad je Locketti više ne budu trebali za svoje ciljeve. Negdje na začelju njenih misli ipak je tinjala sićušna nada. Iako joj Jared nikad nije govorio o ljubavi, u njegovim je očima prepoznala nježnost, opazila naklonost dok ju je gledao. Sigurno je nešto za nju osjećao. To nije bilo bogzna što, ali je samo to imala. Međutim, pogled na njegovo zatvoreno, nepristupačno lice, počeo je uništavati i taj sićušni tračak nade. Napetost u kući je rasla. Ponor između Jareda i njegove supruge sve se više širio. Sad je već svake noći izlazio na 301 ponoćna jahanja. Zgrčeni mišići lica, nervozno dobacivanje pogleda, te neprestano stezanje šaka govorili su o obuzdavanoj žestini što je prijetila skorom erupcijom, ili njegovim nutarnjim uništenjem. Njegov nagli, otresiti stav prema Laureni, sprečavao ju je da mu se približi. Tražio je njeno povjerenje. Sada, na svjetlosti dana, molba se činila nestvarnom. Njegovo ponašanje nikako nije izazivalo povjerenje. Jednog jutra je odšetala do konjušnice. Zahvatila ju je panika kad je ugledala kutije pune pušaka i municije poslagane uz jedan zid. Bio je to golemi arsenal. Srce joj je zadrhtalo od straha. Ranije je brinula o stradanju drugih ljudi. Sad je shvatila kako postoji stvarna mogućnost da i njen muž bude ranjen ili ubijen. Zdušno se molila nekakvom čudu koje bi spriječilo posvemašnju propast. Čuda nije bilo. Lauren više nije mogla podnositi svoju pasivnost, te je odlučila barem postaviti prepreke počiniteljima, ako već nije mogla spriječiti tragediju. Kasno jedne večeri, nakon što je Jared izašao, tiho se iskrala na dvorište i potrčala prema konjušnici. Pepe je uz svjetlost fenjera popravljao jedne uzde. - Senora Lockett - začuđeno je rekao kad je Lauren hitro zatvorila vrata za sobom. - Pepe, znaš li stoje u ovim kutijama? Koja im je namjena? Nervozno je oblizao usne i brzo pogledao na drugu stranu. - SU ali senor Jared mi je rekao neka šutim. - Pa, mi to nećemo dopustiti, Pepe. Ti i ja ćemo učiniti nešto što će ih usporiti. - Ali, senora Lockett, on ...
- Pepe, što se može učiniti da puška ne opali? - upitala je ignorirajući njegovu nelagodu. - Senora, puške. . . - Imaš pravo. Nikad ne bismo mogli srediti sve puške, a da oni ne primijete. Što možemo učiniti? - uzdisala je kršeći prste. Tada su joj se oči zaustavile na kutijama s municijom. - Meci! To je to. Bez metka, puška je beskorisna, zar ne? - Brzo je govorila glasno razmišljajući. Sakrit ćemo ih. Jasno, u noći 302 prepada mogu donijeti svoje metke, ali barem neće imati ove. - Želite sakriti metke? - Pepeov glas se podigao za cijelu oktavu dok je ne vjerujući zurio u nju. Raširio je svoje crne oči i otvorio usta. Umirujuće ga je uhvatila za ruku - Ne brini, Pepe. Ja ću preuzeti svu odgovornost ako Jared ili bilo tko drugi ikad sazna o ovome. - Potom je njen blagi glas postao žustar i poslovan. -A sada, gdje su lopate? Ondje ćemo zakopati kutije - rekla je i pokazala prema stražnjem dijelu zgrade. - Molim te, požuri. Svakoga časa netko može opaziti moje izbivanje. - Senora .. . - Molim te, Pepe - nestrpljivo je rekla. - Nemoj se bojati posljedica. Zar ne želiš pomoći vlastitom narodu? Okrenuo se od nje, mrmljajući na španjolskom sebi u bradu i odmahujući glavom, ali je učinio ono što mu je naložila. Nakon što su prenijeli teške kutije u stražnji dio konjušnice, iskopali rupe i sakrili kutije s municijom, Lauren je bila prljava i umorna, a leđa su je strahovito boljela. - Ako budem mogla, javit ću t i kad će početi neredi. Možeš li upozoriti žitelje Pucbla? - Si - izmučeno je rekao, poput nekoga tko je spreman na sve pristati. - Ako ti ne budem mogla dojaviti, morat ćeš sam djelovati. Odjaši u Pueblo i obavijesti što više ljudi možeš. Reci im neka se sakriju. Bilo što, samo da se zaštite. - Hoću, senora Lockett. - Hvala ti, Pepe. Bio si mi od goleme pomoći. Postat ćeš junak među svojim ljudima. - Nasmiješila mu se i izašla iz konjušnice. Neopaženo se popela na kat gdje je isprala blato što joj se uhvatilo na ruke i odjeću. Kad se napokon srušila u krevet, udovi su joj bili teški i bolni kao i njena duša.
Bilo je dobro što su ona i Pepe obavili svoj posao prethodne večeri, jer je idućeg jutra počela kiša koja je padala nekoliko sljedećih dana. S neba su se neprekidno spuštale velike, teške iflfltotj#/ik.m 303 kapi kiše. Bildjeješkodisati, što je još više uvećavalo Laure-ninu tjeskobu izazvanu trudnoćom. Zatvorena u kući, Lauren je nemirno šetkala po svojoj sobi. Nije mogla ni čitati ni šivati, ili se usredotočiti na bilo što osim na neizvjesnu budućnost svoju i svog djeteta. Tada je kiša prestala. Nebo je i dalje bilo zastrto oblacima, a zrak pun vlage, ali više nije padalo. Jedne večeri u sumrak, plaćenici su se stali okupljati u kući. Lauren je prvi bat koraka čula dok je sjedila za večerom s Olivijom, Jaredom, Carsonom i Vandiverima. Poigravala se hranom, svako toliko stavljajući zalogaj u usta i silom ga gutajući, s nadom da će ostati u želucu. Sad se već smrtno bojala Kurta Vandivera. Otkako joj je prišao i iznio svoje besramne prijetnje, od samog pogleda na njega postajalo joj je zlo i zadrhtala bi od straha. Kad su se s trijema začuli teški koraci, svi su se za stolom trgnuli pogledavajući se brzim i napetim pogledima. Kurt je ustao i pojurio prema ulaznim vratima, čak i prije no što je mirnim sobama odjeknuo zvuk kucanja. Lauren je čula prigušeno mrmljanje nekoliko glasova, a zatim je Kurt zatvorio vrata i vratio se na svoje mjesto za stolom. - Rekao sam im neka čekaju u konjušnici. Okupit će se tamo i... pripremiti se. Parker je zadovoljno klimnuo glavom. Njegove hladne plave oči bljesnule su od uzbuđenog iščekivanja. Djelovao je grabežljivo. Lauren se stresla unatoč toplom, zagušljivom zraku. Pogledala je svoga muža ne mogavši se više pretvarati da jede. Bio je odjeven kao vaguero. Oko vrata je nemarno prive-zao crveni rubac što gaje imao onoga dana kad ju je poljubio u zaklonu među stijenama. U Coronadu je za večerom obično nosio svečaniju odjeću, ali je ona bila previše zaokupljena svojim mislima pa ranije nije primijetila ovu promjenu. Znala je da osjeća njen pogled na sebi, ali se nije htio okrenuti.
Carsonov, inače izvrstan apetit je nestao pa je sjedio pijuckajući vino. Olivia je mirno nastavila jesti, kao da uopće nije 304 bilo prekida. Kurt se nehajno nagnuo unatrag i proučavao Laurenu. Činilo se da na njega ne djeluje napetost stoje vladala za stolom. - Koliko . . . koliko će potrajati dok nešto ne saznamo, Jarede? Hoću reći, koliko dugo će to trajati? - nervozno je pitao Carson. Jared je slegnuo ramenima i otpio gutljaj viskija. - Očekuje vas naporna noć, Jarede. Da sam na vašem mjestu, ostavio bih se viskija - rekao je Parker. Jared gaje prostrijelio pogledom, a zatim opet prinio čašu usnama. Parkera je obuzeo bijes od kojeg su mu nos i obrazi poprimili ljubičastu boju. - Javi nam kad se plan počne ostvarivati. Carson i ja ćemo željno očekivati vijesti o događanjima. - Olivijino liceje blistalo. Isto je tako mogla govoriti o Mardi Gras balu. Lauren je njenu želju za uništavanjem držala bolesnom. - Pa, nikad ne valja odgađati za sutra ono što se može učiniti danas, ili tako nešto - olako je rekao Kurt, ustao od stola i zaputio se do prozora. - Svi su ovdje, čini se. Dobro je što ne živite u središtu grada, Lockette. Ljudi bi se mogli pkati što se to, dovraga, fiogađa) Parker, Olivia i Carson su ustali i krenuli prema vratima. Osim Laurene, još je samo Jared bio za stolom. Ustao je polako i naglašeno. Uz bok mu je visio opasač s pištoljem. Bio je pričvršćen kožnatom vrpcom što ju je privezao oko bedra. Nije odlazio na bezopasno natjecanje u gađanju. Pištolj mu je bio napunjen i spreman za smrtonosne okršaje. Lauren je u trenu skočila sa stolice, posve zaboravivši na svoju prijašnju tromost. Stala je između Jareda i vratiju te ga vitkim prstima čvrsto uhvatila za ruke. Zadihano, ali odlučno je rekla: - Jarede, preklinjem te, nemoj sudjelovati u ovome. Molim te. - Lice mu je bilo hladno, nesmiljeno, a oči nedokučive. Kad nije progovorio, ona je nastavila: - Razmisli, Jarede! Misli na Rudvja i njegovu obitelj. - Rudy je budala - prasnuo je. - Želi rješavati probleme mirnim putem. On misli da je sve što je Ben ikad rekao 305 sam
Je mogao pogriješiti. Svakako je pogriješio glede tebe i mene i naše 'velike ljubavi'. Pogodio ju je u srce pa je ustuknula, svjesna ostalih koji su slušali njihov razgovor. Pojačala je stisak svojih ruku. -Vjerujem u tebe, Jarede. Jednom, prije samo nekoliko tjedana, tražio si od mene povjerenje . . . - Čula si samo ono što si htjela čuti. Također sam ti sugerirao kako bi bilo dobro prihvatiti stvari onakvima kakve jesu i zadržati svoja moraliziranja za sebe. Očito, nisi shvatila moje sugestije. Živo mi se fućka da li mi vjeruješ ili odobravaš moje postupke. Činim ono što hoću. Željela je vrisnuti od nemoćnog bijesa. - Shvaćaš li kako ovo može ugroziti tvoju budućnost. . . našu budućnost? Hitro se osvrnuo prema zainteresiranim svjedocima, a zatim opet pogledao nju. Izvio je usne u podrugljiv osmjeh. - Našu budućnost? Mi nemamo budućnosti, Lauren. Znaš kakva je tvoja sudbina. Kad ispuniš svoj dio nagodbe, otići ćeš. Puno bogatija, ali ćeš ipak otići. Jesi li požalila što si se tako jeftino prodala? Što želiš? Više novca? Lauren je jedva došla do zraka. Isprekidano je pokušala govoriti: Na ... na Kevpointu, ti ... mi ... bilo je ... drukčije. Neveselo joj se nasmijao, a lice mu se prezirno iskrivilo. - Zar vjeruješ da su se stvari među nama promijenile samo zato što sam s tobom spavao? Da si me 'osvojila'? - Podrugljivo je otpuhnuo kroz nos. - Bila si prilično dobra ljubavnica kad si naučila kako se to radi. I bila si pri ruci. Što si očekivala od mene? Bila si jedino toplo tijelo koje mije stajalo na raspolaganju u snježnoj mećavi. Ako našem valjanju po krevetu pridaješ neku veću važnost, onda si gluplja no što sam mislio. Njeno se razočaranje pretvorilo u bol, a zatim u bijes. - Nisam toliko glupa da ne bih vidjela što si ti zapravo. Imala sam preveliku vjeru u tebe, Jarede Lockettu. Mislila sam da sazrijevaš, postaješ onakav sin kakvog je tvoj otac zaslužio, onakav 306 muž kakvog sam ja željela. - Zastala je i nastojala doći do daha. - Sad vidim da si jednako pohlepan i okrutan kao i oni. Jarede, ja... - Željela mu je reći koliko ga voli, preklinjali ga neka to ne čini. Umjesto toga, samo je rekla: - Želim da budeš proklet ako fcp učinjš.
- U tom slučaju, završit ću u paklu. - Nasmijao se, odgurnuo je od sebe te viknuo Kurtu i Parkeru: - I^iemo. Njegove riječi pogađale su je poput udaraca. Ostala je doslovno bez zraka. Čula je povike i topot konjskih kopita kad je grupa ljudi izjahala iz stražnjeg dvorišta. Stajala je kao prikovana, svjesna jedino užasnog bola oko svoga srca. Carson joj je prišao sleda i brižno je uhvatio za rame. - Jared je malo napei/iLauren^Govori ono što zapravo ne misli. Njegova ljubaznost probila je zaštitnu ljušturu što ju je obavila oko sebe. Čudno, ali nije se osjećala poniženom niti osramoćenom zato što su oni čuli Jaredove riječi. Njene su rane bile previše duboke da hi joj smetale površinske Ogrebotine. Osjećala je golemu pustos> Dijelili su nešto prekrasno, a plod njihove ljubavi spavao je u njenoj utrobi. Dotaknula je svoj trbuh, kao da je željela provjeriti nisu li njegove riječi uništil^sjeinefi njenom tijelu. Vrele suze tekle su joj obrazima, a očaj je harao njenim tijelom. Na izlasku iz sobe, prošla je kraj Olivije i suočila se sa samozadovoljnim, pobjedničkim izrazom lica svoje svekrve. Lauren se čudila mržnji kojom je bila toliko opsjednuta da je uništavala one koje je navodno voljela. Maria je jednom rekla daje Olivia tužna, usamljena žena. Lauren je pomislila kako je ona najvjerojatnije imala pravo. Unatoč svojoj odbojnosti, osjetila je sažaljenje prema Oliviji. Žena nije bila sposobna za pravu ljubav. To joj nije dopuštala njena destruktivna sebičnost. Olivia je vjerojatno osjetila njenu misao, jer je svoje zelene oči s mržnjom stisnula. Lauren je tada shvatila daje odnijela malu pobjedu nad ovom nasilnom ženom. Ta ju je spoznaja 307 ohrabrivala dok je prolazila kraj Olivije i zaputila se stubama na kat. Sati su prolazili beskrajnom sporošću. Kad je Rosa završila s pospremanjem stvari od večere, nad kuću se spustila opipljiva tišina. Carson i Olivia su sjedili u uredu, ona na svom uobičajenom mjestu za velikim pisaćim stolom, a on u obližnjem naslonjaču. Malo su govorili. Je li Jared primijetio nestanak municije? Sigurno jest. To ih nije zaustavilo. Je li Pepe na vrijeme odnio upozorenje u Pueblo? Pitanja su se nametala Laureni iz mračnog bezdana koji nije nudio odgovore.
Ležala je na krevetu i pitala se kako će preživjeti ovu moru. Slike ranjenog i krvavog Jareda prekrivale su one na kojima mu je lice podrugljivo iskrivljeno, oči hladne i tvrde, nalik očima njegove majke. Nejasno ga je vidjela nježnog i pažljivog. Ali samo nejasno. Već izdaleka se čuo topot kopita jer je u kući bilo neobično tiho. Lauren je zastao dah kad je čula kako je samo jedan konj zaustavljen ispred dvorišta. Kad je čula žestoko lupanje na ulaznim vratima, skočila je s kreveta i jurnula na vrh stubišta odakle je vidjela kako Carson žuri otvoriti vrata. U kuću je uletio Kurt Vandiver. -Jared je ranjen! 34. Poglavlje Loše izgleda - Kurt je rekao zapanjenom Carsonu. - Gdje je Lauren? Tada ju je opazio na vrhu stubišta. Od grčevitog stiskanja ograde, zglobovi su joj bili bijeli kao i lice. Brzo je prišao dnu stubišta i pogledao gore. - Možete li se brzo odjenuti u jahaće odijelo? Pitao je za vas. Nije mu odgovorila, već se naglo okrenula i pojurila prema svojoj sobi. Olivia je stajala kraj Carsona kad se Kurt opet okrenuo k njima. Gadovi su nas čekali. Netko ih je upozorio. Bilo je puno pucnjave. Ne znam koliko je naših ljudi ubijeno ili ranjeno. Nijedan podmetnuti požar se nije rasplamsao jer u zraku ima previše vlage. Sad pada kiša. - Je li Jared ozbiljnije povrijeđen, Kurte? - zabrinuto je pitao Carson. Kurt je hitro pogledao Oliviju, a potom je polako odgovorio: - Još je teško reći, Carsone. Mislio sam da bi njegova žena trebala biti uz njega. Olivijino liceje ostalo mirno. Nije postavljala nepotrebna 308 309 pitanja. Carson je oduvijek cijenio njenu sabranost u teškim trenucima. Utješno ju je potapšao po ruci. Lauren je dotrčala niza stube. Odjenula je jednu od svojih jahaćih suknji-hlača i obula čizme, ali nije promijenila bluzu obrubljenu čipkom što ju je ranije nosila. Prekopala je kupaonicu u potrazi za priborom za prvu pomoć pa je sve što je našla nagurala u malu platnenu torbu. - Spremna sam. - Požurila je kroz ulazna vrata uopće se ne osvrnuvši na ostale.
Kurt je dobacio Oliviji hitri pogled, a zatim je slijedio Lau-renu u dvorište. - Rekao sam vašem konjušaru neka osedla konja. Idem po njega - doviknuo je. Čvrstim korakom je brzo prešao dvorište i zaokrenuo iza ugla kuće prema konjušnici. Lauren nije obraćala pozornost na kišu koja je polako sipila. Vidjela je bljesak munje koja je rasvijetlila nebo na zapadu, u pravcu Kevpointa, ali je to bilo prilično daleko. Sklopila je ruke na prsima i tiho molila za život svoga supruga. Nemoj dopustiti da umre. Molim te, Bože, ne daj da umre. Sva se tresla dok se presvlačila, do srži potresena Kurtovim riječima. Judd je doveo konja i ponudio joj pomoć pri penjanju. Samo je časak oklijevala. Hoće li njeno dijete stradati ako bude jahala? Ali, mora poći k Jaredu. Brzo je uzjahala. - Gdje je on? Jared. Kamo ste ga odveli? Kurt je vikao dok su jurili prilazom, kako bi nadglasao topot konjskih kopita: - Dostaje teško ranjen. Odveli smo ga u špilju za koju je znao jedan od njih. Mislim da su pokušali dovesti liječnika. Bojali su ga se micati. Prilično je jako krvario. Lauren se grčevito držala za uzde i na trenutak zatvorila oči. Dosta teško ranjen. Što to znači? Krvari. O, Bože! Carson se neprestano čudio Olivijinoj mirnoći. Sjedila je zatvorenih očiju, oslonivši glavu na visoki naslon kožnatog naslonjača za pisaćim stolom. Prošao je jedan sat otkako je 310 Kurt stigao s vijestima o Jaredovom ranjavanju i poražavaju-ćem razvoju događaja u Pueblu. Uskoro nakon toga, stigao je Parker i bijesno uletio u ured. - Cijela ta prokleta stvar nam je prasnula u lice. Kažem ti, bili su poput životinja koje su se skrivale po kućama tako da ih uopće nismo vidjeli. Skidali su nam jednog po jednog čovjeka. Znali su da dolazimo. Znali su! - Parkere, molim te, smiri se. Sad ne možemo ništa učiniti. -Olivia je govorila mirnim glasom. - Možda ćemo sve ovo uspjeti okrenuti u svoju korist. Možemo reći da su izopačeni žitelji Puebla počeli iz zabave pucati, pa su pogodili nekoliko kauboja koji su navečer stigli u gradić. Nešto ćemo smisliti. - Pa, moralo bi biti vraški dobro. Već su me počele umarati sve ove gadarije. - Germanske crte lica su se iskrivile i zgrčile.
- Sredit ćemo to, Parkeru - Carson je rekao s više uvjerenja no što gaje osjećao. -1 bolje vam je. Cijelu ovu prokletu stvar mogao bih samo tako otkazati. - Glasno je pucnuo ružičastim prstima nalik kobasicama, okrenuo se na peti i dugim koracima izašao iz prostorije. Čak i nakon prepirke, Olivia je zadržala svoj mir. Carson je koračao po sagu ispred pisaćeg stola, kao daje hipnotiziran njegovim uzorkom. Odjednom su čuli žurne korake i zveckanje mamuza na trijemu. Netko je ušao u kuću. - Možda su to vijesti o Jaredu - rekao je Carson s nadom u glasu i izjurio u hodnik. Ostao je kao gromom ošinut. Jared se odlučno približavao uredu. Uopće nije bio ranjen. Zapravo, Carson ga je rijetko viđao tako ushićenog. Za njim je ušao Rudy Mendez. Bijeli zubi blistali su mu na tamnom licu, a crne oči poigravale. Carsona je, kao i uvijek, zapanjila njihova sličnost. Na ulazu u kuću zaustavio se Thorn, šutljivi Indijanac koji je bio prijatelj dječacima tijekom njihova djetinjstva, kao i prijatelj njihovog oca. - Što ... - počeo je Carson prije nego gaje Jared prekinuo. - Carsone, izgledate kao da ste vidjeli duha - srdačno je 311 rekao Jared. - Vjerujem da poznajete moga brata i Thorna. -Jared se progurao kraj zabezeknutog čovjeka i uputio se ravno do pisaćeg stola gdje se suočio sa svojom majkom. - Nije ti uspjelo, majko. Tvoji prijatelji iz Austina su pobjegli podvijena repa. Gotovo je. Olivia je prikovala pogled za Rudvja, a lice joj je posve izgubilo boju. - Što on radi u mojoj kući? - procijedila je. Zadnje riječi je izgovorila povišenim glasom. Njeno uzbuđenje je bilo očito. - Nosi mi ispred očiju to kopile. - Rudy je moj brat - mirno je rekao Jared. - Ostaje u mojoj kući ako ja tako kažem. - Nije skidao pogled s njenog lica, kao da je izaziva neka mu se suprotstavi. Tada gaje pozorno pogledala i odjednom shvatila istinu. - To si bio ti, zar ne? Ti si izdajica. Ti si nam sve upropastio. - Ne, majko, ništa ja nisam upropastio. Pomogao sam pri spašavanju velikog dijela imovine i mnogih života, nadam se. - Govoriš točno kao i tvoj otac - ljutito je rekla. - Uvijek tako pun dobronamjernosti i plemenitosti. Cijelo vrijeme si bio protiv mene.
Zar ne shvaćaš, Jarede, da si nas vjerojatno bacio nekoliko godina unatrag svojom suludom plemenitošću? Jared je odmahnuo glavom. - Ne. Ne, nisam. Dobit ćemo svoju željeznicu, ali ne eksploatacijom i nasiljem. I bez pomoći Vandivera i njegove bagre. - Jared se okrenuo zapanjenom čovjeku iza sebe. Carsone, vi razumijete zašto sam morao biti protiv vas, zar ne? S nama se manipuliralo. Morao sam preuzeti stvari u svoje ruke. Vjerujem da sam postupio onako kako bi postupio i Ben. Carson je djelovao poraženo, umorno i staro. Ljubazno se nasmiješio mladim ljudima ispred sebe. Obojica su bili dobri ljudi. Časni. Jaki. Benovi sinovi. Ponosio se njima u ime njihovog oca, svog najboljeg prijatelja. - Da, Jarede, mislim da ste dobro postupili - rekao je i položio mu ruku na rame. Dva muškarca su se dugo gledala. Na kraju se mlađi čovjek okrenuo osjećajući nelagodu. To mu je bio posve nov osjećaj pa ga je brzo prikrio. - Rudy, pričekaj samo minutu. Idem obavijestiti Laurenu o 312 događajima, a zatim ću tebe i Thorna smjestiti za noć. Znam da ste obojica iscrpljeni. - Jared je već bio na putu k vratima kad ga je Olivia zaustavila svojim tihim, ravnodušnim riječima. - Lauren nije ovdje, Jarede. Iz nekog je razloga njen ton i smireni način na koji je govorila izazvao uzbunu u njegovoj glavi. Zla slutnja stegnula mu je prsa. Polako se okrenuo i pogledao majku. - Nije ovdje? Gdje je? - Glas mu je bio tih. Smrtonosan. - Ona je s Kurtom Vandiverom. Odjahali su prije otprilike jednog sata. - Ona nikamo ne bi pošla s Vandiverom. O čemu, do vraga, govoriš? U njemu je počeo rasti bijes. Olivia se slatko nasmiješila svom sinu. - Jarede, zar si zaboravio svoje prve dojmove o gospođici Lauren Holbrook? Mislio si daje bludnica, pustolovka. Mislim da se tvoj prvotni dojam pokazao ispravnim. Carson joj je uzbuđeno upao u riječ: - Olivia, reci momku zastoje otišla. Reci mu! - Ne vjerujući, zurio je u ženu koju je obožavao sve ove godine, kao daje sada vidi prvi put. - Ovo se tebe uopće ne tiče, Carsone - oštro mu je odbrusila. Jared se okrenuo Carsonu, a cijelo tijelo mu se napelo. - Gdje je? - upitao je hrapavim glasom.
- Ne znam, Jarede - iskreno je odgovorio Carson, zbunjen razvojem događaja. - Kurt je divlje upao ovamo prije otprilike sat vremena. Rekao je da si teško ranjen i neka Lauren pođe s njim. Natuknuo je kako te možda vise nikad neće vidjeti živoga ako ne pođe. - Udaljio se od Jareda i prišao Oliviji koja je sjedila s rukama prekriženima na pisaćem stolu. - Ti si znala da Jared nije ranjen. - To nije bilo pitanje, već tvrdnja. Jared je odgurnuo Carsona s puta, položio ruke na stol i nagnuo se naprijed. Lice mu je bilo jedva nekoliko centimetara udaljeno od Olivijinog. - Zašto si je pustila da ode s onim kurvinim sinom? Zašto, prokleta bila? - Udario je dlanovima po stolu, a zvuk je poput pucnja odjeknuo u prostoriji nabijenoj napetošću. 313 Kad je odgovorila, glas joj je zvučao ravnodušno kao i prije. - Lauren je poslužila svrsi. Bilo je prikladno pretvoriti je u noćašnju žrtvu. U tom slučaju, nitko ne bi mogao nas okriviti ako nešto pođe po zlu. A to se i dogodilo. - Pakosno je pogledala Rudvja. - Tko bi nas mogao okriviti ako je otet netko iz naše obitelji i... ako strada usred ovog meteža? Jared se svim silama trudio zaustaviti hladnoću što se širila njegovim tijelom. Promuklo je upitao kroz stisnute zube: - Kamo ju je odveo? - Ne znam. - Kamo?! - izderao se. - Ne znam! - izderala se i ona. Rudy još nije progovorio ni riječi. Sad je uhvatio Jareda za rukav. Hajde. Ovdje gubimo dragocjeno vrijeme. Thorn može pronaći njihov trag, ali imaju sat vremena prednosti po ovoj kiši. Moramo požuriti. Jared je još uvijek zurio u svoju majku, a glavom su mu prolijetale sve moguće uvrede koje bi joj mogao dobaciti. Ali ona nije bila vrijedna toga. Bila je poražena i to je znala. Grudi su mu se ispunile gorkim razočaranjem jer mu žena koja ga je donijela na svijet nikad nije mogla pružiti ljubav. Kaleido-skopski su mu kroz glavu prošle bezbrojne prilike u kojima gaje tijekom njegovog života povrijedila i odbacila. Svi njegovi napori i pokušaji da joj udovolji bili su uzaludni, i ona ih je s prezirom odbacila. Zapravo nikad nije ispunio njena očekivanja. Iz njenog stava prema njemu proizašla je njegova gorčina,
njegov prezir, njegov bijes prema cijelom svijetu. Ako njega nitko nije volio, onda ni on nikoga neće voljeti! Ali to mu nije uspjelo. Volio je Bena. Tako je. Sad je to mogao priznati. Volio je svoga oca, a njegova smrt ga je strahovito pogodila. Unatoč Benovom narušenom zdravlju, Jareda je i dalje progonio osjećaj krivnje zbog prepirke stoje prethodila zadnjem udaru. Volio je Bena. Voli Rudvja i Gloriju. I Mariju. Voli i Laurenu. Lauren! Sve ovo prošlo mu je kroz glavu u samo nekoliko sekundi. Rudy ga je još uvijek držao za ruku. Još je jednom 314 sa žaljenjem pogledao majku, a potom se okrenuo na peti i pobjegao iz sobe. - Thorn, moramo pronaći tragove dvaju konja koji su odavde otišli prije jednog sata. Vandiver ima moju ženu. -Sve je ovo vikao dok su tri muškarca trčala u dvorište i penjala se na svoje konje. - Morat ćemo požuriti. Trag će uskoro biti ispran - trezveno je rekao Thorn kad su u blatu otkrili jedva vidljiv trag potkova. Lauren se ukočenim, hladnim prstima grčevito držala za jabučicu sedla i pokušavala voditi konja uza skliski, blatnjavi obronak. Kiša, koja je počela kao lagano rominjanje, pretvorila se u pljusak. Kad ih je Kurt obavijestio o Jaredovom ranjavanju, nije trošila vrijeme na uzimanje šešira, jakne ili nekog drugog zaštitnog odjevnog predmeta. Debele kapi kiše padale su joj na glavu poput olovnih kuglica. Kosa joj je još više otežala od kiše, pa se njena punđa raspala i sad joj je padala niz leđa, a od toga ju je zabolio vrat. Bila je mokra do kože i sva se tresla od hladnoće. Snažni bljeskovi munja nekoliko puta su prestrašili njihove konje, a grmljavina se valjala preko ravnica i odbijala od brežuljaka, poput golemih kugli sto udaraju o kamene zidove. Bez obzira na hladnoću, vlagu i jad, samo joj je jedna misao poput grmljavine odjekivala glavom: "Molim te, Bože, neka Jaredbude živ." Činilo joj se da njihov put previše dugo traje. Krenuli su u suprotnom pravcu od Puebla, a jahali su već nekoliko sati, prema njezinom proračunu. No, možda ipak nisu tako dugo bili na konjima. Za nju je vrijeme stalo kad je čula daje život njenog muža u opasnosti. Ispitivala je Kurta o Jaredovom stanju kad se staza dovoljno proširila pa su mogli jahati uporedo. - Kamo su ga odveli, Kurte? Već smo
kilometrima daleko od Puebla, a rekli ste kako su ga se bojali nositi daleko. Izbjegavao je njen pogled. - Pa, jedan od ljudi je znao za tu 315 pećinu. Htjeli su Jareda udaljiti od mjesta sukoba radi njegove sigurnosti, pa se ovo činilo idealnim rješenjem. Vrlo malo ljudi zna za nju. Njegove riječi nisu joj se činile logičnima, ali se nije prepi-rala. Samo je htjela stići do Jareda što je prije moguće. U proteklih nekoliko minuta čula je glasnu huku, a kad je munja rasvijetlila nebo, ugledala je rijeku petnaestak metara ispred njih. Rio Caballo, koja je inače bila tako pitoma, čak i kad je stvarala male brzace preko vapnenih stijena, sad je bjesnjela i izlijevala se preko svojih obala. Kurt je jahao prema njoj i glasno opsovao kad je vidio kakva ih je nevolja snašla. - Moramo je prijeći, Lauren - viknuo je nadglasavajući huku rijeke i grmljavinu. Čak i danju bi bilo opasno prijeći ovako podivljalu rijeku, ali po mraku, dok ih je kiša šibala po licu, to je bilo ravno samoubojstvu. - Zar ne postoji neki drugi put? - Boljelo ju je grlo koliko je vikala kako bi nadglasala buku. - Konji ne mogu ovo preplivati. Čak i kad bi mogli, pogledajte sve ove naplavine. Brza, uzburkana voda nosila je velika stabla, bačve, kotače teretnih kola, drvenu građu i raznovrsne druge predmete. Lauren se bojala da će ozbiljnije ozlijediti sebe ili konje ako pokušaju prijeći na drugu stranu. - Želite li doći do Jareda ili ne? - oštro je pitao Kurt, iznerviran njenim oprezom. - Nisu ga mogli dovesti ovim putem i prebaciti preko tako nabujale rijeke - tvrdila je. - Oni su je prešli prije nekoliko sati. Siguran sam da nije bila ovakva dok kiša nije ponovno počela jače padati. Imao je pravo i ona je to znala. Obzirom na količinu kiše koja je pala u nekoliko proteklih dana, postojala je velika mogućnost izlijevanja rijeke iz korita. Kad je počela padati nova kiša, natopljeno tlo brežuljaka više nije moglo zadržavati vodu, pa se ona slijevala u rijeku. Sigurno nije trebalo puno vremena da rijeka ovako nabuja. Klimnula je Kurtu i čvršće se uhvatila za jabučicu sedla.
- Vi idete prvi, a ja ću biti odmah iza vas - viknuo je. - Ako r-t 316 317 konj ne bude htio plivati, pustite neka vas nosi struja dok se ne ukaže prilika da se popnete na drugu stranu. U redu? Opet je nijemo klimnula, a srce joj je žestoko lupalo kad je podbola konja. On je ustuknuo pred podivljalom rijekom i visoko dizao glavu, a Laureni se na trenutak učinilo da je neće poslušati. Međutim, ona je ipak pobijedila i konj je zakoračio u uskovitlanu rijeku. Čim su mu se sve četiri noge našle u vodi, jaka struja odnijela ga je do sredine rijeke. Lauren se grčevito držala odjednom pomislivši da će njeno i Jaredovo dijete umrijeti ako ona sada pogine. Zašto mu nisam rekla da nosim njegovo dijete, predbacivala sije. Stisnula je koljena kako ne bi pala s konja. Oprezno se osvrnula da vidi gdje je Kurt. Vidjela je kako tjera svog konja s obale u vodu. Okruživao ih je mrak ikiša, alijeu sljedećem bljesku munje vidjela kako joj se velikom brzinom približava stablo. O, Bože, ne! Pripremila se na udarac. Deblo stabla je prošlo ispred njih, ali je očito neka grana pod vodom udarila prednje noge konja jer se odjednom savio i zamalo zbacio Laurenu. Čvršće je zgrabila jabučicu, a prsti su joj klizili po blatnjavoj vodi kojom je sedlo bilo obliveno. Konj je urlao od bolova, pa je Lauren znala da su mu noge sigurno slomljene. Prijeteće stablo je još uvijek bilo u blizini i divlje kružilo, kao da traži put. U agoniji, konj se divlje bacakao, a Lauren se više nije uspjela zadržati u sedlu. Srušila se u tamnu, gustu vodu pobjesnjele rijeke. Struja ju je povukla na površinu tako da je uspjela uzeti zraka, a potom se voda opet sklopila iznad nje. Svim silama je nastojala izroniti na površinu. Osjećala je kako postaje lakša te je znala daje blizu toliko potrebnog kisika, ali je tada glavom lupila o nešto iznad sebe i cijelim joj se tijelom proširila zasljeplju-juća bol. Bespomoćno se koprcala, osjetivši kako joj je iz ruke kliznula platnena torbica s priborom za prvu pomoć da bi potom počela tonuti u duboki zaborav nesvjestice. Tada je osjetila kako je netko vuče za kosu i izvlači iz rijeke. Progutala je gorku vodu što joj se nakupila u ustima i počela grčevito grabiti dragocjeni zrak. Kurt ju je držao ispod brade, a ona se uhvatila za njegovo sedlo i očajnički nastojala ostati pri svijesti.
Nekim čudom, Kurtov konj se uspio popeti na drugu obalu rijeke. Kurt je spustio Laurenu na zemlju, a ona je ležala gušeći se i izbacujući vodu. Sjahao je i podigao njeno malaksalo tijelo. Lagano ju je potresao i upitao: - Je li vam dobro? Potrajalo je nekoliko trenutaka dok se nije oporavila i odgovorila: D ... da. Mislim da jest. - Dođite, više nije daleko. Pri vrhu ovog brežuljka. - Podigao ju je na konja. Bila bi pala prema naprijed, ali je on brzo uzjahao iza nje i pridržao je svojim snažnim rukama. Tada je sigurno izgubila svijest jer kad je došla k sebi, konj je stajao, a Kurt ju je povukao na tlo. Usmjerio ju je prema nečemu što je izgledalo poput čvrste stijene. Kad su se približili, ugledala je mali otvor gotovo posve sakriven grmljem. Kurt je odmaknuo grmlje i gurnuo je u pećinu. Morala se sagnuti u struku kako bi se provukla kroz niski otvor. Hodala je tako presavijena, strepeći od nevidljivih strahota što su vrebale sa zidova. Napokon je ispred sebe opazila tračak svjetla i, svjesna da će uskoro ugledati Jareda, počela hodati brže. Slabašno svjetlo dopiralo je od malog fenjera što je visio na jednoj stijeni u proširenju pećine. Ušla je u proširenje i uspravila se. Gledala je ravno u podbuhle, zmijske oči Wata Duncana! Iza njega je stajala June, a svijetla kosa joj je djelovala poput aureole oko glave jer se na njoj odražavalo svjetlo fenjera. Laurena je hitro pogledom pretražila sve dijelove pećine, ali nigdje nije vidjela Jareda. Bezbrojni užasi proletjeli su joj glavom tako brzo da ih njen um uopće nije mogao slijediti. Osjetila je nazočnost Kurta koji je za njom stigao u proširenje. - Dakle, dakle, gospoja Lockett. Vidim da si stigla na našu malu zabavu. Ali, nije baš neka noć za plivanje. - Duncan se lijeno nacerio, a pogledom je lutao po njenom tijelu. Lauren se naglo okrenula prema Kurtu. - Gdje je moj muž? Rekli ste da me vodite k njemu! - Stisnula je šake i stala ga r 318 319 bespomoćno udarati po krupnim prsima. Pograbio ju je za zglavke i držao podalje od sebe. - Morao sam ti nešto reci da te dovučem ovamo. Upalilo je.
Zapanjeno je promucala: - A ... ali zašto? Sve ste ovo isplanirali? Zašto? - Previše ju je šokirala situacija u kojoj se našla pa se još nije počela bojati. Strah će doći kasnije. Sad je bila ljutita i zbunjena. - Ne moram ti objašnjavati zašto, Lauren. Sigurno možeš pogoditi moje motive. - Pogled mu se s njenog lica preselio na grudi, a potom niz cijelo tijelo upijajući svaku pojedinost. Lauren je zadrhtala, ali ne od hladnoće. Pogledala je svoju mokru odjeću što se pripila uz nju i otkrivala svaku tajnu njenog tijela. - Sve smo učinili kak' ste 'tjeli, gospon Vandiver. Nabavil sam fenjer i donil nešto hrane. Sve je spremno za vas. -Duncanov ton je bio udvoran, a Lauren je znala da mu je Kurt obećao novac ako obavi sve što mu je naložio. - Sve je u redu, ali što ona radi ovdje? - upitao je Kurt, pokazavši na June koja još nije izustila ni riječi. - June i ja, mi imamo puno zajedničkog, a jedan od ti' zajednički' interesa, mogli bi reć, je sredit Jareda Locketta. -Na spomen njegova imena, Lauren se trgnula, a June ju je samozadovoljno i bahato pogledala. -1 zato me ona molila nek je uzmem sobom. Osim toga, ona se kao zagrijala za vas, gospon Vandiver. Htjela vas je opet vidit. Kurt se zavodnički nasmiješio i kroz napola zatvorene oči odmjerio djevojku koja je stajala s raširenim nogama i pod-bočenim rukama, besramno izlažući pogledima svoje tijelo u tankoj haljini duboka izreza. Lauren se s gađenjem okrenula na drugu stranu kad je June polako jezikom kliznula preko donje usne, gledajući Kurta očima punim obećanja. - Nisi loša, gospođice June. - Kurt je učinio nekoliko koraka i zaustavio se točno ispred nje. - Tako je, uopće nisi loša. Možda ću te uzeti za desert. - Tada se okrenuo prema Laureni. - Nakon što zadovoljim gospođu Lockett. June je Laureni dobacila pogled pun ljubomorne mržnje i srdžbe, ali ga Lauren nije primijetila. June nije predstavljala nikakvu prijetnju u usporedbi s Kurtom Vandiverom. - Zašto si to učinila, Olivia? Nije bilo potrebno. Zašto si dovela u opasnost djevojku? - Carson se još nije pribrao od šoka što gaje doživio saznavši kako je Olivia izdala vlastitog sina. Još uvijek nije mogao povjerovati da je sposobna za takvu podlost.
Jared i njegov brat su, zajedno s Thornom, izjahali iz dvorišta prije samo nekoliko minuta. Carson se nadao da će naći Laurenu prije nego joj se dogodi neko zlo u rukama Vandivera. Carson je stajao nad ženom koju je godinama volio i zurio u njenu crnu kosu. Bila je prošarana srebrnim pramenovima i začešljana unatrag od njenog aristokratskog čela. Uvijek je njenu kosu smatrao lijepom. Olivia se uopće nije činila uznemirenom, ni događajima od ranije ni Carsonovim pomnim proučavanjem. - Odgovori mi, molim te, Olivia. Zašto si to učinila? - Glas mu je bio povišen i sadržavao je više prijekora no što gaje od njega čula za sve ove godine. - Carsone, doista, čudi me i zamara ova iznenadna crta savjesti u tebi. Ti bi, ako nitko drugi, morao znati da ponekad u poslu moramo činiti stvari koje nisu naročito privlačne. - Činio sam neke stvari, da, i manipulirao ljudima. Međutim, koliko se sjećam, nikad nisam žrtvovao nedužnu mladu ženu, koja mi ništa nije učinila, nekome tko je okrutan poput Vandivera. - Nedužnu? Ha! Svi ste vi muškarci isti - optužila je. -1 ne bih baš rekla daje ništa način na koji je okrenula Jareda protiv nas. To nije bila sitnica. - Lauren nije odgovorna za Jaredova uvjerenja, i ti to znaš. Od samog početka nije imao povjerenja u Vandivere. Osjećao je da oni predstavljaju prijetnju cijeloj Benovoj ostavštini. Branio ju je onako kako je držao podesnim. Lauren je dobro djelovala na njega, mislim. Natjerala gaje da prouči samoga sebe. 320 Olivia je udarila šakama po stolu, slično kao što je Jared učinio ranije. - Ne želim više slušati o Laureni i njenim vrlinama. Već mije dojadilo što je svi obasipaju hvalospjevima. Carson ju je pozorno promatrao. Zelene oči su plamtjele, a nosnice podrhtavale od bijesa. Tada je shvatio. - Ti si ljubomorna na djevojku, zar ne, Olivia? Stala je između tebe i Jareda. Ja sam se prema njoj odnosio s očinskom naklonošću. A Ben . . . Okomila se na ime. - Da, Ben! Godinama me je ponižavao s onom svojom kurvom. Ljudi su mi se iza leđa smijali jer je moj suprug više volio onu meksičku kuju nego mene. Volio je njenog sina jednako kao i mojeg. Njegova veza s njom bila je stalna uvreda meni. Meni! Naglasila je zamjenicu pokazavši na svoja prsa. - Ljepotici društva
New Orleansa. Meni, pripadnici jedne od najcjenjenijih, najbogatijih, najutjecajnijih obitelji u povijesti toga grada. Doveo me je u ovu barbarsku zemlju, Bogu iza leđa, i očekivao da živim poput jednog od njegovih meksičkih radnika. - Suze su joj se slijevale niz obraze. Za sve ove godine kol i ko ju je poznavao, Carson nikad nije vidio da Olivia plače. -1 nije me volio - dodala je žalosnim glasom. - Nije me volio. - Na trenutak se posve umirila, a potom je podigla bradu na onaj^svoj, autokratski način. - Ali nije mi bilo ni nakraj pameti stajati po strani i gledati kako svoju posljednju droljicu useljava u moju kuću. Prije ću gorjeti u paklu! Carson je tiho progovorio: - Olivia, znaš daje Ben doveo Laurenu nadajući se kako će ona i Jared . . . Opet ga je prekinula. - Tako je rekao. Ali čuo si kako je govorio o njoj. Lauren je tako lijepa. Ona je tako ljubazna, tako nevina, tako slatka, tako fina. - Prekrila je lice rukama oslonivši se laktovima na pisaći stol. - Zašto me nije volio? Zašto? Riječi su kidale Carsonovo srce. Nije želio pitati, ali je to ipak učinio: - Sve ovo vrijeme si voljela Bena, zar ne? - Ne! - viknula je. - Mrzila sam ga. Mrzila! - Stisnutim šakama je lupala po stolu. 321 - Nisi - tiho je rekao. - Voljela si ga. Olivia gaje iznenada pogledala, kao da se odjednom sjetila njegove nazočnosti. Oči su joj sjale od suza. - Ti! - prezirno se izderala. - Zar ne shvaćaš kako sam te koristila kao sredstvo kojim sam Benu nanosila bol? Sve ove godine održavala sam otrcanu vezu s njegovim najboljim prijateljem i poslovnim partnerom, a to je bila moja osveta za sva poniženja što mi ih je nanio. - Gorko se nasmijala. - Ali on se jednostavno okrenuo na drugu stranu i prisilio me da sve te godine podnosim tebe. Jedva čekam dan kad će željeznica biti dovršena, Vandiver zadovoljno otići, a ja ću moći tebe izbaciti iz moje kuće, iz moga života, i više te nikad neću morati pogledati. Jesi li se ikad zapitao zašto bi bilo koja žena željela niskog, debelog, proćelavog čovjeka, koji je vodio ljubav poput nezrelog mladića, kad je bila udata za čvrstog, muževnog pastuha kakav je bio Ben Lockett? Ti si budala. Riječi zapravo nisu Carsonu ništa značile. Već gaje porazila spoznaja daje najljepše godine svog života poklonio sebičnoj i praznoj ženi.
Odrekao se stvaranja vlastite obitelji i poštovanja svog najboljeg prijatelja radi himere, tlapnje. Najgore od svega, žrtvovao je svoje samopoštovanje. Razmišljajući o sebi, shvatio je daje zakazao u svakom području svog života. Bio je prazna ljuštura. Olivijine riječi ga nisu povrijedile. Nije u sebi imao ničega što bi moglo osjetiti bol. Olivia je sjedila i staklenim pogledom zurila ravno naprijed. Nije vidjela kad je Carson izvadio mali pištolj iz nutarnjeg džepa svog sakoa. Primaknuo je pištolj njenoj glavi. Kad ga je konačno vidjela krajičkom oka, pogledala je prema Carsonu i nasmijala se. Usta su joj bila širom otvorena, oči oblivene suzama, a usred smijeha glava joj je poletjela unatrag kad je povukao okidač. Žalosno je gledao kako tetura prema naprijed i pada na površinu stola. Bila je tako lijepa. Tako lijepa. Još uvijek je gledao u nju kad je podigao pištolj do svoje sljepoočnice. 25. Poglavlje Teška kiša nije nimalo olakšavala otkrivanje tragova. Da nije bilo Thornove urođene sposobnosti, Jareda bi zahvatio još veći očaj. Dok su bili djeca, Thorn je njega i Rudvja naučio otkrivati i slijediti tragove, ali iako su bili vrijedni učenici, ipak ne bi uspjeli pratiti trag prekriven blatom. Zbog tmine i zasljepljujuce kiše bilo je gotovo nemoguće nešto naći. Jahali su sat i pol kad je visoki Indijanac zaustavio svoga konja. Zaputili su se prema rijeci. Jared gaje čuo unatoč potmuloj grmljavini, pa je rekao: - Pa, idemo i mi. Zbunjivalo ga je Thornovo oklijevanje. Rudy se ubacio u razgovor. - Jarede, znaš li kako će izgledati Rio Caballo? Sigurno je podivljala. Ne vjerujem da su je uspjeli prijeći, a čak i ako jesu, ne bismo mogli otkriti njihov trag do jutra. Zar ne bismo trebali nastaviti do Kevpointa i pričekati kraj ove oluje? Možemo opet krenuti u zoru. - Ne, dovraga! - Jaredov krik nadglasao je grmljavinu. - Ako ne idete sa mnom, poći ću sam. Nikad se ne zna što je ona ništarija naumila s njom. A ona ga se boji. Znam to. 322 323 Na licu je imao odlučan izraz što gaje naslijedio od dviju vrlo snažnih ličnosti. Rudy i Thorn su se pogledali. Rudy je izgledao ozlojeđeno. Thornovo lice bilo je posve bezizražajno, kao da mu uopće nije važno
što usred noći jaše okolo naokolo u žestokoj proljetnoj oluji. Bez riječi je okrenuo konja prema rijeci i usredotočio se na otiske kopita koji su naglo nestajali u blatu. - Ne znam kako ćemo prijeći onu prokletu rijeku kad stignemo do nje - gunđao je Rudy. Iznenadio se kad mu je Jared odgovorio, jer je mislio da ga ne može čuti od buke nevremena. - Ne znam ni ja, ali moramo nastaviti. Moram je naći. Držat ćemo se Thornovog plana, to nam je jedina nada. Tri muškarca su u tišini nastavili jahati. Muklo nabijanje u Laureninoj glavi pretvorilo se u nepodnošljivu bol. Kad je nastojala isplivati na površinu i pritom lupila glavom u granu, vjerojatno se povrijedila teže no stoje u početku mislila. Naleti mučnine tjerali su je na povraćanje, a ona se svim silama borila da do toga ne dođe. Željela je skrenuti njihovu neposrednu pozornost sa sebe. Oni su se zabavljali bocom viskija. Ona je imala vremena misliti. Laurenina osnovna briga bilo je dijete u njenoj utrobi. Nije puno znala o trudnoći, ali je bila sigurna da su naporno jahanje, pad u pobjesnjelu rijeku i snažan udarac u glavu, mogli ozbiljno naškoditi plodu kojeg je nosila u sebi. Zdušno se molila daje dijete ostalo neozlijeđeno. Što će joj se dogoditi u rukama Kurta i Wata Duncana? Više bi se bojala da nije imala takve bolove. Ovako, ona je više ili manje prihvatila svoju sudbinu s pasivnom rezignacijom. Ne može se boriti protiv njih. Nema ni snage ni sposobnosti. Ne može im pobjeći. Kamo bi mogla poći usred noći u zastrašujućoj oluji bez ikoga tko bi joj mogao pokazati put? Samo nemojte povrijediti moje dijete, bila je njena jedina suvisla misao. To, kao i sićušna nada da će je Jared spasiti. Kurt ga nije spomenuo, a ona se bojala pitati. Nije bio 324 Sdndra Broivn ranjen. U svakom slučaju, nisu ga doveli ovamo kako joj je ranije rekao Kurt. Mogao je biti ranjen ili... ubijen. Ne! Na to neće niti misliti. Možda je, samo možda, živ i traži nju. Možda ga na potragu neće motivirati neka velika strast prema njoj. Ranije te večeri, jasno joj je stavio do znanja što osjeća za nju. No, možda će ga natjerati ponos. Neće dopustiti da Kurt Vandiver uzme nešto što pripada njemu. Lauren se uhvatila za tu misao i nije ju ispuštala.
Od napornog razmišljanja, glava ju je još jače počela boljeti pa je zadržala tu misao, neprestano je ponavljajući u sebi, kao da će je tako pretvoriti u stvarnost. Lauren je sjedila na staroj deki u jednom kutu proširenja pećine. Wat Duncan i Kurt Vandiver su se nešto svađali te su počeli glasnije govoriti, a Lauren je podigla glavu i pogledala prema njima. Nije ih uspijevala jasno vidjeti, bez obzira koliko se trudila. - Kažem vam, gospon Vandiver, i nama nešt' sljeduje iz ovog, isto tak'. - Duncan je stajao na nekoliko centimetara od Kurta i izazovno gledao u lice višeg i snažnije građenog čovjeka. - Juney i ja, puno snio čekali da sredimo onog Jareda Locketta. I dužni ste nam jer sam sve napravil u zadnji tjedni. Pak možda nisam učinil sve Sto ste rekal? Dobro sam učinil s onom Mendez ženskom, ne? - Još se više unio Kurtu u lice. Kurt je polako rekao: - Nije me briga što ćete s njom učiniti nakon što ja uzmem što mi pripada, ali sada je nećete ni taknuti. Sad se vas dvoje izgubite. Kad vas opet budem trebao, pozvat ću vas. Njegovo nadmoćno držanje i nepažnja predstavljali su pogrešku. Podcijenio je životinjske nagone Duncanovih. Na Watov jedva vidljivi, brzi znak, June se bacila na Kurta i srušila ga na tlo. Našao se licem zabijenim u mekanu zemlju, a June mu je ležala na leđima i zapanjujućom snagom mu držala ruke. Duncan se gorko nasmijao. - To će vas naučit da se ne smje prevarit Duncana, gospon Vandiver. - S naglašenim prezirom je izgovorio njegovo ime. - Ti ga drž, Juney, dok ja poslužim gospoju Lockett. Vandiver, ti gledaj. Možda ćeš nešt' naučit. 325 !' June se nasmijala Kurtu u uho, tihim, zavodničkim smijehom, a potom počela vrtjeti bokovima i trljati se o njegovu stražnjicu. Kurt se nije micao, iznerviran što su ga sredile ovakve ništarije. - A sad, gospoja, pokazat ću ti kaki je pravi muški. Lauren je užasnutim, ukočenim pogledom gledala kako joj se približava Wat Duncan. Razvukao je usne pohotno se nacerivši i otkrivši gnjile zube. Pogledom crnih očiju gmizao je po njenom tijelu, a ona je ustuknula i stisnula se uz vlažnu stijenu. Oblizao je usne, kleknuo ispred nje, ispružio ruke prema njenom vratu i počeo joj otkopčavati bluzu.
Laurenine ruke su ga bezuspješno pokušavale odgurnuti. Njegovi su pokreti postali pomamni kad joj je poderao potko-šulju i razgolitio dojke, bujnije zbog trudnoće. - Vid' ovo, Juney - zazviždao je. - Jesi 1' kad viđela ljepše sise od ovi'? Kad ja svoje obavim, ti se mo'š poigrat s njima, ako hoćeš. Lauren to nije namjeravala, ali je otvorila usta i vrisak iz najskrovitijih dubina njene duše proparao je mračan prostor. June je nehotice poskočila na iznenađujući vrisak, a Kurt je iskoristio taj djelić sekunde te se otkotrljao ispod nje i izvukao pištolj iz toka. Nije mu bilo jasno kako su ga Duncan i njegova sestra previdjeli. Uperio je cijev pištolja u Dunca-nova leđa i opalio. Lauren je osjetila trzaj kad je metak ušao u Duncanovo tijelo. Da ga nije zaustavila kost, mogao je proći kroz njegovo tijelo i ući u njeno. Svom težinom se srušio na nju, a na ružnom licu mu se pojavio zbunjen izraz. Na usta mu je izbila krvava pjena. Lauren je ponovno vrisnula i pomamno se nastojala osloboditi njegovog tijela. Uspjela ga je malo podignuti, pa je kliznula u stranu, ali se gotovo onesvijestila kad je vidjela svoju odjeću natopljenu njegovom krvlju. June je ukočeno zurila u tijelo svoga brata iz kojeg je tekla krv. Divlje je urliknula i bacila se na Kurta koji je i dalje ležao na tlu. Valjali su se po zemlji i mahnito udarali rukama i nogama. Bjelina Juneinih bedara bljeskala je na svjetlosti 326 fenjera dok se borila da mu otme pištolj. Tada je kroz pećinu | h odjeknuo još jedan hitac. Lauren je zaustavila dah i promatrala I j dvije isprepletene {lgure koje su se odjednom umirile. ^ -i"^ Kurt se ipak pomaknuo i počeo se oslobađati Juneinog samrtničkog stiska. Nestrpljivo je odgurnuo njene beživotne ruke i izvukao noge između njenih. Doslovno je otpuzao do hrpe potrepština što ih je Duncan onamo donio po njegovom nalogu. Našao je drugu bocu viskija, otvorio je i nagnuo na usne. Cijelo vrijeme je gledao Laurenu. Otpio je nekoliko velikih gutljaja, spustio bocu i nadlani-com obrisao usta. Na obrazima je imao nekoliko krvavih ogrebotina. June mu je uspjela udariti svoj pečat prije nego je umrla u rukama ovog okrutnog čovjeka. Lauren se osjećala omamljenom te je bezvoljno promatrala strahote što su se događale pred njom. U glavi joj je strahovito nabijalo pa nije čula nikakve druge zvukove. Zidovi pećine su se polako naginjali sati
na jednu sad na drugu stranu, i nikako nije uspijevala usredotočiti svoj pogled na nešto. - Bolje ti je da budeš vrijedna svega ovoga - Kurt se izderao nadvivši se nad nju. Dok je pokušavala razbistriti pogled, njegov se lik ljuljao ispred nje tako da joj je izazivao mučninu. Sagnuo se prema njoj i rukama, koje su Laureni izgledale poput debelih butina, pograbio je za ramena i odjednom povukao na noge. Zatvorila je oči kad joj je bol proparala glavu. Iako joj se vrtjelo u glavi, pokušala je stajati uspravno. - Dugo sam čekao na ovo - gunđao je Kurt i naslađivao se pogledom na nju. Uopće nije primijetio njen stakleni pogled, kao ni to da bi pala kad je ne bi pridržavao. Jednom debelom rukom obuhvatio je njenu osjetljivu dojku i grubo joj stiskao bradavicu, a drugom je grozničavo nastojao raskopčati svoje hlače. Lauren je ustuknula i prvi put se počela boriti protiv njega. - Tako treba, Lauren, bori se malo. Ne želim te posve poslušnu. Krajičkom oka ugledala je pokret časak prije no što je kundak puške tresnuo po Kurtovoj glavi. Zakolutao je očima 327 i stropoštao se na zemlju. Dok je padao, ispustio je Laurenu pa se i ona srušila kraj njega. - Gospoja Lockett? Jeste to vi? - Ludi Jack Turner je oprezno kleknuo kraj nje. Usredotočila je pogled na njegovo unakaženo lice, a nikad joj nitko nije izgledao tako lijepo. - Koji se vrag ovđe događa? Gđe vam je muž? - Lauren se zamalo nasmijala. Zar je to jedino pitanje što ga je mogao postaviti u ovakvom trenutku? - Gospodine Turner - procijedila je. Bilo joj je teško izgovarati riječi odebljalim jezikom. - Pomozite mi. Gdje smo? - U stražnjem dijelu moje kuće, eto gđe. Mislil sam da ni'ko živ ne zna za stražnja vrata moje špilje. Čul sam deranje i pucanje pa sam došal kroz tunel viđet kakva je to vražja buka. Prešao je pogledom po tijelima ispruženima na tlu. - Treba odlikovat onoga ko je ubil ovo dvoje - ravnodušno je rekao. Lauren je shvatila daje ovo sigurno drugi ulaz u dom Ludog Jacka što je stršio iz stijene iznad rijeke. Unakaženo lice nagnulo se nad nju s ljubaznim izrazom u očima. S nelagodom je pogledao u stranu kad se ona uzalud pokušala pokriti ostacima okrvavljene potkošulje. Nastojala je nešto reći, ali nije mogla izustiti ni riječi. Činilo se da
njen um ne može stvoriti suvislu misao. On je to osjetio i sagnuo se nad nju. - Idemo odavde prije neg' se onaj . . . Prekinuo ga je snažan udarac nogom u trbuh od kojeg je ostao bez zraka. Ludi Jack je pao unatrag i otkotrljao se u stranu, posegnuvši za puškom što ju je odložio na tlo kad je kleknuo kraj Laurene. Kurt je shvatio njegovu namjeru, podigao pištolj i opalio. Laureni je zastao krik u grlu od šoka kad je vidjela kako se Jackovo tijelo trgnulo pogođeno metkom. Pogledala je ispruženo tijelo. Krv mu je tekla iz rupe na prsima. - O, Bože - zastenjala je. Kad će završiti ova mora, pitala se. Kurt je šutnuo Jackovu čizmu. - Svemogući Bože! Jesi li ikad vidjela nešto tako ružno? Čuo sam za ludog starog pustinjaka, ali sam mislio daje to samo legenda kojom majke plaše 328 zločestu djecu. Valjda ti, draga moja, njegovo društvo nije draže od mojega? - upitao je kad je opazio kako plače i odmiče se od njega. Dođi. . . - Ako je takneš, mrtav si. - Riječi su doprle s druge strane pećine, blizu ulaza. Lauren je odmah prepoznala Jaredov glas. On je govorio, ali joj ništa nije bilo jasno, kao ni Kurtu koji se okrenuo prema mjestu dp odakle je dopirao glas, a zatim se ukočio, uplašen i zbunjen. / A Dva muškarca stajali su jedan uz drugoga. Obojica su bi\y odjeveni poput vaquerosa, sa šeširima, s kojih se cijedila voda, duboko navučenima na čelo. Obojica su izvukli pištolje čije su cijevi sjale na svjetlosti fenjera. Oba pištolja bila su uperena u Kurtova prsa sa smrtonosnom preciznošću. Međutim, najčudnija od svega bila je njihova nevjerojatna sličnost.^apravo, bili su posve isti. Preko lica su navukli >J, rupce. Bili su jednake visine i građe, a u slabo osvijetljenoj pećini, kosa im je izgledala podjednako tamna. Nije se moglo raspoznati boju njihovih očiju ispod oboda šešira. Kurtu je srce ubrzano tuklo dok je zurio u dvije iste prikaze, kao kad u pijanom stanju čovjek sve vidi dvostruko. Polako mu se vratio zdrav razum, pa je shvatio da se pred njim nalaze Jared i njegov brat mješanac. Ali, bili su toliko slični da nije mogao odrediti koji je koji. - Polako se odmakni od nje, Vandiveru, ili ću te ubiti, tako mi Boga. Čak i dok je Jared govorio, nije se moglo odrediti kojem liku pripada
glas. Savršeno ga je kontrolirao pa se čak ni rubac nije pomicao od daha. - Ostala su ti samo tri metka, osim ako nisi još koji potrošio, a da mi to ne znamo, što tvoj položaj čini još nesigurnijim. Nas dvojica imamo dvanaest metaka. Bez obzira što će se dogoditi, ti u svakom slučaju umireš. Odmakni se od Laurene. - Miran glas bio je čvrst i odlučan. Lauren je imala teškoća s vidom, pa je vidjela četiri Jareda, a ne samo dva. Glas joj se činio vrlo dalekim i nejasnim, ali je djelićem svog mozga ipak shvatila da je on tu. Bez obzira što je ranije govorio, ili što je činio, došao je ovamo kako bi je spasio od Kurta Vandivera. Kad je Jared izgovorio njeno ime, lagano se trgnula, a to je privuklo Kurtovu pozornost. Strelovitom brziribrrC okrenuo je cijev pištolja prema liku kraj svojih nogu. - Nikoga ti nećeš ubiti, Lockette, ako ne želiš da tvoja ženica Umre.) Čak i da me pogodiš, ubio bih i nju prije nego umrem. Nikako ne bih mogao promašiti. Predlažem da ti i to kopile oatvog brata odložite svoje pištolje i prestanete se igrati karnevala. - Nasmijao se kad je vidio kako su se pogledali krajičkom oka. - Sada! - naredio je. Muškarci su nevoljko spustili pištolje na tlo. Kurt se opreznim koracima približio braći, ali čak i na udaljenosti od nekoliko koraka nije mogao odrediti koji je koji. Nogom je odgurnuo odbačene pištolje van njihovog dohvata i žurno koraknuo unatrag. Želio im je strgnuti rupce s lica, ali ipak nije bio toliko hrabar. Prijeteće držanje njihovih tijela i žestoka mržnja u njihovim očima bili su posve identični. - Koji je od vas Jared? - Nijedan nije niti trepnuo. - Koji je Jared? Kurtov neočekivano visok glas odavao je istrošenost njegovih živaca. Dva lika su isto tako mogli biti kipovi. - U tom slučaju ću vas obojicu morati ubiti. Ne mogu silovati ovu ženu dok mi jedan od vas visi za vratom, zar ne? A jako mi se žuri da učinim baš to. - Zastao je, nadajući se da će prijetnja natjerati Laureninog muža na razotkrivanje, ali su obojica ostali nepokretni, shvativši njegove namjere. Također su znali da Thorn čeka . . . Kurt Vandiver je iskoristio priliku da obojicu snažnih sinova Bena Locketta drži na nišanu. Budući da će ih ionako ubiti, mogao bi se najprije malo zabaviti. - Pitam se je li onako dobra kao ona Mendez ženska? Morala je biti prava kuja kad je sve te godine mogla zadovoljavati pastuha kakav je bio Ben. Mislim daje Duncan planirao
to provjeriti, ali je Lauren prerano izašla iz kuće. Je li joj doista prerezao grkljan onako vješto kako se hvalisao? Tekućina odvratna okusa ispunila je Laurenina usta i zamalo je povratila. Izgledalo je da Kurtovi izazovi ne djeluju na dvojicu muškaraca. 330 - Dobro, dakle - rekao je. - Dao sam vam obojici priliku da se ponesete kao muškarci. - Pažljivo je naciljao u jednog od njih. Lauren je zadržala dah. Mislila je da Kurt samo blefira. Nikad ne bi ubio jednog Locketta, iz straha od odmazde. On je, zapravo, bio kukavica. Pobijajući njenu pretpostavku, hitac je eksplodirao u skučenom prostoru pećine. Promatrala je obojicu pokrivši rukama usta, a užas je obuzeo cijelo njeno tijelo. Nekoliko dugih trenutaka, nijedan se nije pomaknuo; tada se na košulji jednoga stala širiti tamna mrlja, a on je pao na stijenu i potom se srušio na tlo. Upravo je ubijen njezin muž ili njezin šurjak. To je bilo previše. U glavi joj je nabijalo, a kamenita prostorija se luđački vrtjela oko nje. To ne može biti Jared koji tamo krvari, nepomičan i bez svijesti. . . mrtav. Nešto ju je lupkalo po koljenu, ali je ona to odgurnula. Nije željela pogledati, nije htjela da joj nešto smeta u njenoj boli, njenoj nevjerici prema onome što je maločas vidjela. Napokon je silom otrgnula oči od nepomičnog tijela na drugoj strani pećine i pogledala dolje da vidi stoje tako uporno ometa. Bila je to cijev puške. Njen omamljeni um nije uspijevao shvatiti kako se oružje može samo od sebe micati. S mukom je usredotočila pogled i prešla njime cijelom dužinom puške. Ugledala je kvrgave šake Jacka Turnera kojima je držao kundak puške i pomicao je tek toliko daje može gurkati o njeno koljeno i privući njenu pozornost. Ludi Jack nije mrtav! Gledao ju je očima mutnim od bolova i nastojao joj prenijeti nijemu poruku. Pogledala je krupni Kurtov lik, okrenut leđima prema njoj, dok je dobacivao pogrde Rudvju ili Jaredu, odnosno onome koji je još uvijek živio. Lauren je znala što je Jack htio od nje. Ali je isto tako znala da to ne može učiniti. Sve što su je ikad učili, svako mjerilo kojeg se držala, govorilo je protiv čina na koji ju je nagovarao Jack. Čak i da je imala tjelesne snage i psihičke 331
sposobnosti, znala je da to ne može učiniti. Nije bilo pravo. Ništa nije opravdavalo takav čin. Ništa. Jared? Njeno dijete? U kojem trenutku ono što je pogrešno postaje dobro? Zašto se ovaj mračni, vlažni, turobni prostor uklesan u stijeni ne prestane micati? U glavi joj je nabijalo. Nije mogla gutati. Njen želudac neće više dugo zadržavati ono što je u njemu. Na koži joj se osušila krv Wata Duncana. Je li moje dijete preživjelo sve ovo? Da, molim te, Bože, molila se. A moj muž? Zar to on leži na tlu i njegova krv teče po zemlji? Ne! Jarede! Krikovi su joj odjekivali glavom, ali nije izustila ni glasa. Bila je zapanjena, omamljena, slaba. Kovina je udarila o kovinu kad je Kurt ponovno napeo pištolj. Bože, molim te, nemoj to tražiti od mene, molila je. Što ako promašim Kurta i pogodim nekoga koga volim? Ne znam pucati iz puške. Bože, molim te, nađi neki drugi način. Bilo je prekasno. Kurt je pozorno naciljao. Same po sebi, njene su ruke posegnule za puškom. Vrtoglavica i mutne slike su nestale. S naglašenom jasnoćom, uperila je cijev puške u široka leđa i povukla okidač, a istodobno je odjeknuo pucanj Kurtovog pištolja. Kundak puške ju je nevjerojatnom snagom udario u prsa. Odjek pucnja iz puške stopio se s onim iz pištolja pa su se odbijali od stijena i ispunili malen, hladan i vlažan prostor zaglušujućom bukom. Tada se začuo još jedan prasak. Ovaj je odjeknuo u Laure-ninoj glavi. Bio je glasniji i grozniji od onih što su mu prethodili. Razlijegao se njenom glavom i potisnuo sve njene svjesne misli. U ritmu kucanja srca, mozgom su joj se širili jarki žuti bljeskovi. Zatim se sve zacrnilo, a ona se prepustila blaženom zaboravu. 26. Poglavlje d Mir. Spokojstvo. Tišina. Sve ugodno. Snovi. Salon obitelji Prather. Lauren sjedi za glasovirom i svira, ali nema nikakvih zvukova. Haljina joj je od bijele čipke, zapanjujuće blistava. Maria stoji kraj nasmiješenog Bena. Veći je od života i dvostruko jači od onoga sto joj je ostalo u sjećanju. Pogledava Mariju i s ljubavlju miluje njenu ruku. Carson Wells je tu. Smiješi se Laureni na svoj ljubazni, tužni način. Što li svi ti ljudi rade u salonu Prathcrovih?
Potražila je još jedno lice i pogriješila u sviranju. Uzalud je nastojala otkriti tamno, mršavo lice među prisutnima. Koga traži? Ne može se sjetiti. Jedino zna da najviše od svega želi vidjeti to lice. Važno joj je, ali zašto? Zašto? Utvare su nestale u magličastom kovitlacu te je opet ostala sama. Kasnije je letjela niz dugačak prolaz. Stupovi su se protezali s obje strane hodnika. Kosa joj je dugačka, toliko dugačka da bi se omatala oko stupova ako potrči između njih. Vukla se kilometrima za njom dok je zavijala oko stupova. U dnu hodnika opazila je lik u vjenčanoj haljini. 332 Lice uokvireno čipkastim velom nalikovalo je njenom, ali nije bilo njezino. Bila je to njena majka. Majko, tiho je zazvala. Majko, dolazim. Sve se više približavala prikazi i zagledala se u prekrasno lice, gotovo prozirno, a ipak stvarno. Oči posve jednake Laureninima gledale su je izrazom očite ljubavi, a nju je preplavila radost. Ljupke usne su se osmjehnule i rastvorile u govoru. Iako nikakav zvuk nije izašao iz ženinih ustiju, Lauren je razumjela što joj majka govori. - Lauren, ponosim se tobom. Voljela sam te dok si bila dijete. Običavala sam noću dolaziti u tvoju sobu i gledati te kako spavaš. Ljubila sam te i milovala, divila se tvojoj ljepoti i molila se da tvoja budućnost bude prekrasna. Bila si tako slatko dijete. Nikad mi nisi stvarala teškoće. Žao mi je što sam te morala napustiti. Željela sam ostati i gledati kako odrastaš, ali tako me je strašno boljelo, Lauren. Molim te, shvati zašto sam tada morala otići. - Majko, majko, voljela sam te. Jesam li ti to ikad rekla? Jesam li? - Jasno da jesi, dušo. Ponekad si to neprestano ponavljala. Znala sam da me voliš. - Nosim tvoj sat na srcu, majko. Svakoga dana. I često gledam fotografiju s tvog i očevog vjenčanja. - Brzo je govorila jer je u nekoliko trenutaka nastojala stisnuti godine. Čak i dok je govorila, majka se počela odmicati od nje, a ona je željela ispružiti ruku, uhvatiti je i više je nikad ne pustiti. - Majko, nemoj otići, molim te. Potrebna si mi. - Ne, Lauren, sad imaš nekog drugog tko će brinuti o tebi. Imat ćemo vremena za razgovor puno, puno kasnije. Čekat ću te, ali sada moram
poći. - Prikaza žene odlazila je sve dalje i dalje. Nije ju mogla pustiti od sebe. Tako je dugo čekala daje vidi, razgovara s njom. Ispružila je ruke za majkom, ali ih je nešto čvrsto držalo. Borila se, ali nije mogla pobijediti snagu koja ju je sputavala. - Majko! - vrisnula je kad je prekrasna žena nestala. 334 335 Jednom je pokušala otvoriti oči, ali ju je bol u tome spriječila. Čula je prigušene glasove, ali nije znala što govore. Nikako se nije uspijevala usredotočiti. Netko ju je držao za ruku. Hladne usne poljubile su joj čelo. Prsti su joj milovali dlan. Sve je to bilo ugodno, ali još nije htjela razmišljati o tome. Vratila se u svijet snova. No, snovi više nisu bili ugodni. Odmah je prepoznala Jareda, iako je bio čudan i izmijenjen. Stajao je u zasljeplju-jućoj svjetlosti, a cijelo tijelo mu je blistalo kao pozlaćeno. Na sebi je imao jedino sandale čiji su kožnati remeni obavijali njegove listove do koljena. Nosio je mač i mali, okrugli štit. Izgledao je poput spartanskog ratnika. Lice mu je bilo kao isklesano iz kamena, tvrdo. Njegov penis je stajao uspravno, a jedino taj dio njegovog tijela djelovao je živo. Nepomično je stajao. Sramežljivo mu je prišla, uplašena njegovim krutim držanjem. Bio je tako lijep. Ispružila je ruku kako bi ga dotaknula, a potom je užasnuto ustuknula. Nije stvaran, nije čovjek. Izrađen je od kamena, pređi vno klesarsko djelo s kojeg se odražava okolna svjetlost. Iza sebe je začula zlobni smijeh od kojeg joj se dizala kosa na glavi. Okrenula se i ugledala Oliviju, a oko glave joj se širila kosa nalik Medu/inim zmijama. Lice joj je bilo ružno i okrutno. Lauren je vrisnula, ali se Olivia samo još glasnije nasmijala širom otvorivši usta. Lauren je vriskala i vriskala, mašući rukama u nastojanju da izbjegne one koji su posegnuli za njom. Divlje je vrtjela glavom s jedne na drugu stranu kako ne bi morala gledati zvijer pred sobom. Potom, opet, crni zaborav. Uspon je bio težak, ali nije se mogla zaustaviti kad je jednom krenula. Tamo, s druge strane vratiju, nalazio se život što gaje ostavila na tlu pećine. Svega se sjetila. Samo je trebala otvoriti vrata i morala bi se suočiti sa svime što je željela zaboraviti. Nije moguće. Još nije dosta jaka. No, jednom se ipak mora vratiti. Sada. Otvorila je vrata.
Ugledala je strop Jaredove sobe na Kevpointu. Poznati prozor je tu, ali su zavjese navučene kako u sobu ne bi ulazila blistava sunčeva svjetlost što se nazirala uz njihov rub. Veliki ormar stajao je uz nasuprotni zid. Polako je okrenula glavu. U naslonjaču uz njezin krevet, počivao je Jared. Nije mrtav! Živ je. Poželjela je viknuti od radosti. Istog trenutka se postidjela te svoje radosti shvativši da je u tom slučaju Rudy poginuo u pećini. Gloria! Djeca! Ipak je s ushićenjem i ljubavlju gledala čovjeka za kojeg se udala. Spavao je, a s naslona su mu visjele ruke. Lauren se sjetila kako je jednu od tih ruku vidjela kako visi iz kočije što ga je vozila na pogreb njegovog oca. Baš je tako izgledala, ležerno, nehajno, a ipak je otkrivala snagu. To je bilo tako davno. Pogledala mu je lice i odmah ju je obuzela panika. Djelovao je oronulo i iscrpljeno. Obrazi su mu upali. Duboke bore usjekle su mu se preko čela i uz putena usta. Trepavice su počivale na mračnim podočnjacima. Nekoliko dana stara brada nagrđivala mu je lice, a odjeća mu je bila zgužvana i prljava. Što mu se dogodilo? Poželjela je ukloniti uvojke s njegovog čela gdje su mlitavo visjeli. Tiho su se otvorila vrata spavaće sobe. Ušla je Gloria noseći pladanj s čajnikom. Zatvorila je vrata za sobom i zastala tiho uzviknuvši kad je vidjela Laurenine otvorene oči. - Gracias a Dios! Lauren, probudila si se. Jared je skočio iz naslonjača. Nije mu bilo jasno što se događa oko njega jer se naglo trgnuo iz iscrpljujućeg sna. Teturajući je prišao krevetu i srušio se na koljena tražeći znakove boli ili bunila na Laureninom licu. - Jarede? - dahnula je. - Draga. - Čvrsto joj je držao obje ruke, kao da ih nikad neće pustiti. Kako se osjećaš? Draga? Zar je rekao "draga"? Možda još uvijek sanja. - Što misliš, kako bi se mogla osjećati? - pitala je Gloria s prizvukom šale u glasu. Nastojala je razbiti napetost što ju je osjetila 336 337 u sobi. - Gladna je i slaba, a vjerojatno je glava još uvijek boli. Lauren je pogledavala jedno pa drugo. - Rudy? - drhtavo je upitala. Jedna suza spustila se niz blijedi obraz.
- Nije ni izdaleka tako poslušan bolesnik kao ti - veselo je rekla Gloria. - Ne spava cijelo vrijeme, poput tebe. Umjesto toga, on se žali, i cvili, i pokušava se iskrasti iz kreveta. - Živ je? - Lauren se zbunila. Zar je sanjala o događajima u pećini? Glava ju je užasno boljela. Jared joj je tiho odgovorio i usput uklanjao pramenove kose s njenih obraza. - Da, živ je. Treba malo više od rane na ramenu da njega ubije. - Ali, ja sam vidjela kako umire. - Počela je grčevito plakati kad su joj naglo navrla sjećanja na sve što se dogodilo u pećini. Jared ju je zagrlio i umirivao. - Sad je sve dobro, Lauren. Sve je gotovo. Nemoj plakati. Svi smo dobro. Pssst. Oslonila se na njegova prsa i upijala njegovu snagu. Tada ju je pogodila strahovita pomisao. Dijete! Odgurnula se od njega i zagledala mu se u oči. - Moje dijete? Je li dobro? Jared je djelovao zbunjeno, a potom se nasmiješio blagim, strpljivim osmjehom. - Draga, danima si bila u bunilu i mučili su te teški i zbunjujući snovi. To je sigurno bio jedan od njih. - Ne, nije. - Gloria je nježni prizor promatrala očima zamagljenim od suza. - Nakon sto ju je pregledao, dr. Graham mije rekao daje trudna. Ja . .. mislila sam da ionako imaš previše briga, Jarede, pa ti nisam rekla. Lauren, s tvojim je djetetom sve u redu. Jared je glupavo zurio u svoju šurjakinju, a zatim se ponovno okrenuo Laureni. - Imat ćeš dijete? Dijete? - upitao je ne vjerujući. - Zašto mi nisi rekla? Laurenine su usne opet počele podrhtavati, a niz obraze su joj potekle suze kad se sjetila posljednjih nekoliko tjedana prije sudbonosne noći. Čak je i sad mogla čuti Jaredov grubi glas i njegovo hladno lice kad ju je osramotio pred Olivijom i Vandiverima. Kad je na njenom licu tako otvoreno pročitao bol, bilo mu je teško suzdržati vlastite suze. Obuhvatio joj je lice rukama i šapnuo: - Zašto, doista? - Palčevima je obrisao njene suze i zagledao se u sive dubine pune razočaranja. - Možeš li mi ikad oprostiti što sam ti stvorio takav pakao? Možeš li, Lauren'? - Glas mu se slomio od tjeskobe. Njegova je molba izražavala očaj. Gloria više nije željela slušati. Iskrala se iz sobe i ostavila dvoje mladih ljudi koji su o mnogočemu trebali razgovarati. Jared je izašao iz sobe nakon otprilike jednog sata. Još se jednom osvrnuo prema krevetu, kao da se htio uvjeriti kako je Lauren još
uvijek tamo, iako je trenutak ranije stajao kraj nje. Više nije bila u opasnosti, ali on nije htio ništa riskirati. Našao je Gloriju u njenoj spavaćoj sobi gdje je pokušavala natjerati svog muža da još jedan dan provede u krevetu. Rudvjevo rame je bilo omotano zavojima, ali se činilo da dobro zacjeljuje. S očekivanjem su podigli poglede kad je Jared ušao. - Ponovno je zaspala, ali smireno - odgovorio je na pitanje što gaje pročitao u njihovim očima. - Bože, kako sam umoran. -Srušio se na najbližu stolicu, zagnjurio lice u ruke i dlanovima protrljao oči. - Puno je toga prošla, Jarede. Još uvijek ne znamo što joj se dogodilo prije nego smo stigli. Samo ona može sve razjasniti, ali ne smijemo vršiti pritisak. Trebat će vremena dok ne zacijele njene duševne rane. Rudy je znao koliko je njegov brat propatio otkako su doveli Laurenu iz špilje. Rudy se osvijestio točno u trenutku kad je Kurt Vandiver poletio prema naprijed, nakon puščanog hica. Nastao je cijeli kaos. Jared je jurnuo preko pećine do Laurene, sagnuo se nad nju i uzvikivao njeno ime s prigušenim krikom. Ušao je Thorn, miran kao i uvijek. Kao što je dogovoreno, čekao je malo ispred proširenja, u tunelu što je vodio van. Njegova je bila zamisao da braća uđu kao identični blizanci. Njegova indijanska krv puno je polagala na psihološki poraz neprijatelja. 338 Oružjem se držalo sve što bi moglo obeshrabriti protivnika. On je trebao čekati vani i pobrinuti se da Kurt umre ako se nešto dogodi Rudvju ili Jaredu. Shvatio je Jaredovu potrebu da se sam osveti. Thorn je ušao u proširenje pećine i brzo procijenio situaciju. Sagnuo se nad Rudvja i na brzinu ga pregledao. Srećom, rana je bila površinska. Prešutio je činjenicu kako bi metak probio Rudvjeva pluća daje prošao samo dva centimetra niže. Potom je ustao i prišao tijelima Wata i June Duncan te ih samo okrznuo pogledom. Kleknuo je kraj Ludog Jacka i ustanovio da je pustinjak još uvijek živ. Odmah mu je počeo pružati prvu pomoć jer je njegova rana bila ozbiljnija od Rudvjeve. Jared je uzdahnuo i zatvorio oči kad je počeo govoriti. - Ispričao sam joj sve što se dogodilo. O tome kako smo izašli iz pećine, ona i ja na Chargeru, a Lu ... Jack na konju s Thornom. Nije joj se činilo
smiješnim, kao što je meni bilo smiješno, kad sam joj rekao kako si se onesvijestio i zamalo pao s konja dok snio prelazili rijeku. Na umornom licu se pojavio osmijeh, a Rudy gaje namrgođeno pogledao. - Da, samo pričekaj dok ozdravim pa ćemo vidjeti koliko će ti biti smiješno. - Rudy je znao da ga brat samo zadirkuje, pa su se pogledali s obostranom naklonošću. - Lauren je zabrinuta zato što Thorn nije izvadio metak iz Jackovih prsa - nastavio je Jared. - Objasnio sam joj da se nalazi previše duboko, preblizu vitalnim organima. - Mislim da će mu biti dobro - rekla je Gloria. - Pogotovo zato što ga Thorn njeguje. - To sam i rekao Laureni - rekao je Jared. - Drago joj je što smo ga ostavili kod Elene. - Elena ga je uzela pod svoje kao što bi to učinila brižna majka. Crne oči su blistale, a pletenice letjele oko glave dok je govorila: - Više se nikad neće vratiti u onu staru kolibu u špilji. Kunem se grobom svoje kćeri! -Lauren se nasmijala kad joj je Jared pričao o Eleninom obećanju. 339 Nije joj govorio o mukama Što ih je propatio. Bio je izvan sebe kad su donijeli njeno izudarano tijelo na Kevpoint. Razderana odjeća i krv kojom je bilo poprskano njeno tijelo i lice samo su dali naslutiti kakve je užase proživjela. Na njenom tijelu nije bilo vidljivih znakova ranjavanja, ali je neprestano povraćala, čak i kad je bila bez svijesti. Poslali su po dr. Grahama, ali je stigao tek oko podneva. Dijagnosticirao je kontuziju i pokazao im kvrgu na tjemenu. Također je otkrio da je gospođa trudna, ali je to povjerio samo Gloriji kad je vidio Jaredovo izmučeno lice. Usto, vijesti o njegovoj majci će također teško pogoditi mladog čovjeka. Bojao se za Jaredovo mentalno zdravlje. Međutim, svi su se iznenadili kad je Jared vijesti o majčinoj smrti prihvatio sa žalosnom rezignacijom. Posve gaje zaokupio šok što gaje doživio ugledavši Laurenu tako blizu smrti, a to je ublažilo sve druge udarce. Dr. Graham se vratio s Jaredom na Kevpoint nakon brzog i tihog pogreba Olivije i Carsona u Coronadu. Zabrinulo ga je što se Lauren još nije probudila iz nesvjestice, ali je rekao daje učinio sve stoje bilo u njegovoj moći.
- Morat će se sama izvući iz ovoga i kad za to dođe vrijeme. Jedino se nadam da nije... pa, zadobila je jak udarac u glavu. Otišao je, a iza njega su ostale njegove teške riječi. To je bilo prije pet dana. Jared otad gotovo uopće nije izlazio iz sobe. Šetkao je gore-dolje poput životinje u kavezu i otresao se na svakoga tko je predlagao da se odmori. Sad je sjedio s glavom nagnutom nad koljena, a Gloria i Rudy su suosjećali s njim. Tako je malo nedostajalo da izgubi ženu za koju je tek nedavno shvatio koliko je voli. Tiho je progovorio: - Sjetila se kako je pucala u Kurta, a to joj je bilo strašno. Muči je prokleti osjećaj krivnje. - Nije ih mogao pogledati u oči. - Rekla je da on nije... ovaj... samo ju je... dodirivao. A Duncan ... Bože! Hoće li ikad više biti normalna? - Zabacio je glavu i stisnuo zube, mučen mislima o načinu na koji su zlostavljali Laurenu. Svi. I on. - Jesi li joj rekao o Oliviji i Carsonu? - upitala je Gloria. 340 Jared je umorno uzdahnuo. - Jesam. Želio sam je poštedjeti pojedinosti, ali mi nije dopustila. -1 sada se čudio što je u svojoj boli smogla snage tješiti njega zbog smrti njegove majke. Ispružila je blijede, tanke prste i položila ih na njegove usne dok joj je pričao o jezovitom prizoru na kojeg je Rosa naišla u uredu. - Znate li stoje rekla? - retorički ih je upitao. - Rekla je da majku treba žaliti. Kako može biti tako velikodušna nakon svega što joj majka rekla i učinila? - Odmahnuo je glavom od čuđenja. Stezalo gaje u grlu kad je dodao: - Rekla je da me je majka voljela na jedini način na koji je mogla, kako nije u njezinoj naravi voljeti požrtvovno. Gloriju je dirnula njegova želja da u to povjeruje. - Lauren vjerojatno ima pravo, Jarede - rekla je. - Da, dobro. - Pročistio je grlo i uspravio se na stolici pokušavajući kontrolirati osjećaje što su prijetili izbijanjem na površinu. - Šokirala se kad je čula kako je Parker otišao iz Austina nakon što je saznao za Kurtovu smrt. Tada sam joj objasnio o sumnjivim poslovima što ih je obavljao s nekima od svojih pajdaša sa željeznice, ubirući nezakonite provizije i tome slično. Nije znala da sam tijekom svih ovih mjeseci zaobilazio Vandivera i njegove ljude, te odlazio izravno u upravu TransPlains željeznice i sklapao vlastite ugovore s njima. Vandiver je jedva pobjegao preko granice u Oklahomu. Nisam još završio s njim.
- Što će biti sa željeznicom? - upitala je Gloria. - Dobit ćemo je, bez brige. I to na vrijeme. - Nasmiješio se. - Rekao sam Laureni da će banka financirati Kendricka i pomoći mu pri proširivanju rada njegove elektrane, bez ugrožavanja bilo čijeg prava na vodu. Čak sam joj obećao pokrenuti još akcija kojima će se poboljšati stanje u Pueblu. - Nasmijao se. - Osjećam se poput Vojske spasa. - Jarede, budalo jedna. Zašto si je pustio da vjeruje kako šuruješ s Vandiverom? - Rudy se ozbiljno naljutio zbog Jaredove neiskrenosti spram Laurene. - Da smo se previše zbližili, majka i Vandiveri bi posum341 njali. Nakon što sam se ... - Pocrvenio je, što mu se vrlo rijetko događalo. - Nakon što sam se zaljubio u Laurenu, morao sam joj okrenuti leđa. Inače bi shvatili da nisam na njihovoj strani i ne bih se mogao tako uspješno boriti protiv njih. Čula je kad smo one noći razgovarali na trijemu, Rudy, pa je mislila da govorim o planu napada na Pueblo. - Nije znala da si namjeravao pravu vojsku vaquerosa i rančera povesti u napad na Vandiverove poslovne prostorije u Austinu. Hvala Bogu što sam te uspio natjerati da odustaneš od toga! - Mislila je da sam noću odlazio na sastanke s grubijanima koje je Vandiver unajmio, a ne s ljudima koje sam okupio kako bismo tu bandu uhvatili u zasjedu na njihovom putu za Pueblo. - Usne su mu se izvile u osmjeh. - Čak je natjerala sirotog Pepea da zakopa kutije s municijom jer je mislila da je to za plaćenike. Pepe je, naravno, morao šutjeti o mojem organiziranju obrane Puebla. Čim se Lauren vratila u kuću, morao je ponovno iskopati kutije s mecima. - Tiho se nasmijao, a potom zagledao u pod i odmahnuo glavom. - Samo se nadam da ćemo uspjeti prebroditi naše nesuglasice nakon svega što se dogodilo. - Lauren je jaka, Jarede. Pokazala je puno duševne snage kad te je tako dugo podnosila. - Gloria je prišla bratu svoga muža i zagrlila ga. Hajde sada, i molim te, okupaj se. I odmori se. Kasnije ću te probuditi. Pogledao je Gloriju, a zatim svog brata koji je ležao poduprt jastucima na širokom krevetu. Dječački se nasmiješio i upitao: - Zna li Rudy za dijete? Rudy mu je nasmiješeno namignuo. - Da, ispričala sam mu - rekla je Gloria i potapšala Jareda po leđima kad se zaputio prema vratima.
Gloria je održala riječ i probudila Jareda nakon što se pobrinula za Laurenu. Međutim, dok se Jared odjenuo i stigao u spavaću sobu, Lauren je već ponovno zaspala. Nije ju imao 342 srca probuditi, pa je tiho sjeo u naslonjač kraj kreveta i gledao kako spava. Idućeg jutra, Lauren se probudila osjećajući se puno bolje. U glavi joj više nije bilo mutno, iako je tek sada shvatila svu težinu proteklih događaja. Osjećala se jačom, a apetit joj se počeo naglo popravljati. - Pa, to me uopće ne iznenađuje - rekla je Gloria kad joj je Lauren to spomenula. - Već gotovo tjedan dana živiš na zaslađenom čaju. Rudy ju je došao posjetiti. Od sreće što ga vidi živoga, oči su joj se ispunile suzama. Bilo mu je nelagodno zbog njenog izljeva osjećaja, pa se šalio na račun svoje ozljede, ne želeći je podsjetiti na užase što ih je proživjela u špilji Ludog Jacka. Tijekom dana, posjetili su je svi osim Jareda. Ponos joj nije dopuštao pitati za njega. Znala je da ga nije smjela ni očekivati. Uvijek ju je napuštao. Već se trebala naviknuti na to. Gloria je bila bijesna na Jareda jer je tog jutra izjahao prije no što je itko ustao. Pokušala je ignorirati bol u Laureninim očima. Međutim, ipak ju je nešto neočekivano razveselilo. Odmah je prepoznala čiste zvukove svoga glasovira, bez obzira kako su djeca neskladno lupala po njegovim tipkama. - Moj glasovir! - uskliknula je. - Da - rekla je Gloria. - Jared se pobrinuo da ga se donese ovamo. Na neko vrijeme je zatvorio kuću u Coronadu. Znao je da ćeš ga željeti. Rosa je s Elenom i pomaže joj njegovati Jacka. Konjušnice sada nadgleda Pepe. Jared ima još jedno iznenađenje za tebe, ali pustit ću ga da ti sam kaže. Lauren je zatvorila oči, a Gloria je tiho upitala: - Kako se doista osjećaš? - Dobro mi je. Zaista. Ali brinem radi djeteta. - Tisuću puta sam ti već rekla, liječnik me je uvjeravao da je s djetetom sve u redu. Želi te pregledati za nekoliko tjedana i vidjeti razvija li se kako treba, ali nisi ga izgubila. Molim te, vjeruj mi. Ne bih ti lagala. Lauren je uhvatila Glorijinu ruku. - Znam da ne bi. Samo, 343
tako se bojim. - Drugom rukom je cupkala pokrivač. - Možda je dijete sve što mije ostalo - promrmljalaje. Jared se kasno vratio. Poveo je Chargera do konjušnica i zadužio Pepea da se pobrine za njega. Zatim je pošao do nastambe za kauboje, oprao se i presvukao. Jahao je cijeloga dana pa se osjećao prljavim. Kad se oprao i dotjerao, zaputio se u kuću. Doviknuo je pozdrav Rudvju i Gloriji, koji su sjedili u dnevnom boravku okruženi djecom, i krenuo ravno u svoju spavaću sobu. U sobi je bilo mračno; gorjela je samo jedna svjetiljka na toaletnom stoliću nasuprot krevetu. U sjenama je ugledao Laurenu koja je ležala na čistoj posteljini što ju je Gloria stavila na krevet. Netko joj je četkao kosu tako dugo dok nije zasjala poput krila gavrana. Imala je na sebi snježnobijelu spavaćicu, nabranu oko vrata i lagano uzdignutu na oblinama njenih dojki. Poslije kupanja, koža joj je blistala i prelijevala se poput bisera. Jared je za sobom tiho zatvorio vrata i prišao krevetu misleći da možda spava. Međutim, kad se približio, vidio je da su joj oči otvorene. - Zdravo, Jarede - jedva je uspjela izustiti šapat nabijen osjećajima. > - Lauren. - Upitno je podigao obrve i tako je zamolio za dopuštenje da sjedne, a ona mu je udovoljila pomaknuvši se na sredinu kreveta. Spustio se kraj nje i proučavao joj lice, upijajući svaku ljupku pojedinost. Lauren nikad nije vidjela tako nježan izraz na njegovom licu. Čak ni u trenucima strasti, nikad nije pročitala toliko . . . ljubavi... u njegovim očima. - Danas sam odjahao do Pecan Creeka i razgledao mjesto gdje želim izgraditi kuću. Budući da se Rudvjeva obitelj množi na ovaj način, vjerojatno će nas uskoro izgurati odavde. - Uzeo je njenu ruku. Nisam siguran hoće li kuća biti dovršena prije rođenja djeteta, ali ipak ćemo našem sinu, ili kćerki, osigurati 344 nekakav krov nad glavom. Odmjerio sam nekoliko soba, pa se odmah može početi s gradnjom. - Kad je opazio koliko je iznenađena, brzo je dodao: - Ako ti se sviđa gradilište i planovi kuće, jasno. Promucala je: - Ja ... svakako će mi se sviđati, ali jesi li siguran da me želiš uza se?
- Ako te želim uza se? - upitao je istinski zbunjen. - O čemu to, dovraga, govoriš? - Pa, ti nisi nikad . . . Dogovoreni brak i tako ... - Lauren, draga, kad sam pomislio da bih te mogao izgubiti, posve sam poludio. Nikad ti nisam rekao koliko te volim. Da si umrla ne znajući što značiš u mom životu, ja . . . -Bespomoćno je slegnuo ramenima. Nježno je prešao prstom po njenoj jagodičnoj kosti i rekao nasmijavši se: - Jasno, bit ćeš siromašnija za dvadeset tisuća dolara. Jesam li toliko vrijedan? - Zasad ću se suzdržati od primjedbe. Možda će mi trebati četrdeset ili pedeset godina da procijenim. Lagano ju je uštipnuo za uho. - Mislim da sam te počeo voljeti onog trenutka kad si onako ponosno izašla iz kuće u onoj smiješnoj opremi za jahanje. - Ona se također nasmijala vlastitoj gluposti. - No, progonila si me čak i prije toga. Uopće ne sumnjam da bih te bio oženio i bez majčine pomoći, samo da te nekako dovučem u svoj krevet. Baš kao što je Ben i očekivao. Prilično me je dobro poznavao. - Nasmiješio se. - Dakle, volio si me samo radi moga tijela. - Pa, i to je bio nekakav početak - rekao je zadirkujući, a oči su mu blistale. Zatim ju je poljubio u usta, slatko i nježno. - Hvala ti što si donio ovamo moj glasovir - tiho je rekla i milovala mu obrve. - Nema na čemu. - Koji je moj drugi poklon? - vragolasto je upitala. Izvio je jednu obrvu. - Vidim daje Gloria sjajna u čuvanju tajni. - Lauren se nasmijala. - Kako bi ti se svidjela palomino kobila koja bi bila samo tvoja? Ima tijelo boje meda, bijelu grivu i rep. Krupne smeđe oči. Charger se već sav uspalio. 345 Tiho se nasmijao. - Kad bolje promislim, nisam siguran da bih ti trebao povjeriti još jednog konja. Lauren je ustuknula. - O, Jarede . . . Bilo je očito koliko se uznemirila, a on je odmah požalio svoju netaktičnost. - Samo sam se šalio. Doista. Nisi ti kriva za nesreće. Palcem je slijedio trag njenih vena na nadlanici. - Što se tiče Flame, Lauren, ja ... - Nema potrebe. - Prstima mu je pokrila usta. - Sad razumijem.
- Zamalo sam umro one noći kad sam te udario. Bio je to nesretan slučaj. Ja... - Sve ja to znam, Jarede. Šutke su se gledali, a oboje su bili opasno blizu suza. - Prekrasna si - promrmljao je. Palčeve je zavukao pod rub njene spavaćice i povukao ih preko njenih dojki, a zatim još niže, sve do bokova. Primijetio je kako su joj se dojke promijenile uslijed trudnoće, i divio se tome. Struk joj je još uvijek bio vitak. Obuhvatio ga je rukama i palčevima milovao njen pupak. Tada je spustio glavu i položio je na njen trbuh. Škakljala ju je njegova kosa, ali se nije pomaknula. Provlačila je prste kroz razbarušenu kosu. - Moje dijete - šapnuo je i poljubio njen trbuh s osjećajem dubljim od strasti. - Volim te, Jarede - rekla je. Podigao je pogled prema njoj i skrušeno rekao: - To si mi rekla i prije nekoliko mjeseci, a ja sam tvoje riječi više ili manje ignorirao. - Glas mu je postao opor. - Sada te slušam. - Onda dođi k meni. Iznenadio se. - Jesi li sigurna? Duncan i Vandiver u pećini... - To je bilo nešto posve drukčije. Želim tebe. Ustao je i hitro se razodjenuo. Kad se smjestio ispod pokrivača, privukao ju je k sebi i strastveno poljubio. Rukama je putovao po njenom tijelu i iznova upoznavao obline koje su mu tako dugo nedostajale. Dok je još uvijek mogla normalno misliti, Lauren mu je položila ruku na prsa. - Jarede, hoće li to povrijediti dijete? Moramo li čekati... 346 - Ne može nikako. Nikako - rekao je i pritisnuo je na jastuke ponovno pokušavajući poljubiti njene usne. - Jarede - strože je rekla. Strpljivo je podigao glavu i uzdahnuo. - Nisam li ti već jednom rekao da te nikad ne bih povrijedio? Zar bih lagao o nečemu tako važnom kao što je moje vlastito dijete? Nestašno se nasmiješila. - Oprosti mi ako mislim da ti je u ovom trenutku prosudba malo zamagljena. Obavila mu je ruke oko vrata kad su im se usne ponovno stopile. Prstima je milovala njegova leđa, a potom ramena kad se spustio kako bi mazio i ljubio njene dojke.
- Tako si fina - mrmljao je dok je lizao njene stvrdnute bradavice. Naše će dijete biti najdeblje u okolici. - Zadržao se na njenim grudima i pričao joj o svojoj usamljenosti u proteklim tjednima. - Toliko sam te strašno želio, Lauren. Ali morao sam se držati podalje od tebe radi tvoje vlastite sigurnosti. - Podigao je glavu, a ona je u njegovim očima ugledala iskrenost. - Reci mi da ti je to jasno. Umjesto odgovora, obuhvatila gaje rukom i povela do praga blaženstva. Okupavši pulsirajući vrh vlagom svojih žlijezda, povela ga je dublje među gostoljubive nabore svoga tijela. Ispružio se cijelom svojom dužinom i posve pokrio njeno tijelo. Čvrsto me drži, Jarede - dahnula je. - Uhvati me, Lauren. Okruži me. Nosila ih je sveobuhvatna plima ljubavi kad je čula tihe, promukle riječi, njoj tako dragocjene. - Lauren, hvala ti što me voliš.
