SADRŽAJ
UVOD ............................................. ................................................................... ............................................ ............................................ ....................................... ................. 1
1.
POJAM I DEFINICIJA INFLACIJE INFLACIJE .......................................... ................................................................. ................................ ......... 2
1.1.
......................................................... ............. 3 Klasično (monetarističko) shvatanje inflacije ............................................
1.2.
Moderno shvatanje inflacije ......................................... ............................................................... ........................................... ..................... 4
2.
VRSTE INFLACIJE INFLACIJE ......................................... ............................................................... ............................................. .................................... ............. 6
2.1.
Inflacije prema intenzitetu intenzitetu............................................ .................................................................. ........................................... ..................... 6
2.2.
.................................................................... ................................... ............ 7 Inflacije prema dužini trajanja .............................................
2.3.
Inflacije prema porijeklu ........................................... ................................................................. ............................................ ........................ .. 7
2.4.
Inflacije prema uticaju na cijene .......................................... ................................................................. ................................... ............ 8
2.5.
.................................................................. ................................... ............ 8 Inflacije prema načinu nastanka ...........................................
3.
UZROCI INFLACIJE INFLACIJE ........................................... ................................................................. ............................................ ................................ .......... 9
4.
POSLJEDICE INFLACIJE INFLACIJE........................................... ................................................................. ............................................ ...................... 10
4.1.
Direktne pozitivne posljedice........................................... .................................................................. ..................................... .............. 10
4.2.
Direktne negativne posljedice .......................................... ................................................................. ..................................... .............. 11
4.3.
Indirektne pozitivne i negativne negativne posljedice posljedice............................................ ........................................................... ............... 11
5.
MJERE ZA ZA BORBU BORBU PROTIV INFLACIJE INFLACIJE ......................................... ............................................................ ................... 12
6.
ZAKLJUČAK ............................................ .................................................................. ............................................ ......................................... ................... 13
7.
LITERATURA .......................................... ................................................................ ............................................ ......................................... ................... 14
UVOD
Inflacija predstavlja stanje u ekonomiji jedne zemlje koje je izazvano opštim porastom cijena.
Prvi put se pojavila u Sjedinjenim Američkim Državama, kao oznaka
skoka cijena i novčanog opticaja u vrijeme građanskog rata koji je vođen 1861 -1865. U tom periodu je Vlada SAD-a, zbog nedostatka sredstava za finansiranje rata, bila prisiljena da izdaje pa pirni novac bez pokrića u zlatu.
Upravo kada u opticaju cirkuliše više papirnog
novca nego što bi bilo potrebno zlatnog novca i kada zbog toga dolazi do pada prometne vrijednosti papirnog novca i opšteg rasta c ijena, nastaje inflacija. Inflacija je veoma
složen i istraživan ekonomski fenomen o kojem se zna mnogo,
ali čini se ipak nedovoljno. Ona ne bira ni mjesto ni vrijeme gdje će se pojaviti i pogađa sve zemlje bez obzira na nivo razvijenosti njihove ekonomije.
Države se sa tim problemom
bore na različite načine, u nastojanju da inflaciju stave pod kontrolu. Ti načini (mjere) rezultat su iskustva, ali i ekonomske teorije.
Inflacija je pratilac svake tržišne privrede i kao jedan od osnovnih makroekonomskih makroekonomskih fenomena predstavlja ga
nužno zlo koje se ne može potpuno eliminisati, ali
treba držati pod kontrolom. Ako je ne obuzdamo i ne upravljamo njome , ona će
upravljati nama, a to je put u sigurnu propast, jer posljedice inflacije su ogromne i ostaju prisutne godinama, pa
čak i decenijama.
U ovom radu biće ukratko prezentovani pojam i karakteristike inflacije, njene vrste, uzroci i posljedice, te mjere koje se upotrebljavaju za njeno suzbijanje.
1
1. POJAM I DEFINICIJA INFLACIJE
Inflacija, ukratko rečeno, predstavlja porast opš teg teg nivoa cijena. Drugim riječima,
inflacija predstavlja takvu vrstu monetarne pojave, kod koje dolazi do pojave veće količ ine
papirnog novca u prometu nego š to je potrebno, zbog čega dolazi do smanjenja vrijednosti novca i povećanja cijena robe. Inflacija dovodi do poremeć aja ekonomskih tokova i ometa rast i razvoj. Na to kako se novca. Kao
izračunava količina novca u opticaju ukazala je kvantitativna teorija
začetnik ove teorije navodi se Žan Boden, koji je u drugoj polovini 16. vijeka
izložio shvatanje da je opšti nivo cijena određen odnosom mase novca u opticaju (N) i količina roba u prometu (R), što se može
iskazati jedačinom:
R:C=N:R Ovo shvatanje dopunio je u 17. vijeku
Džon Lok, koji ukazuje da na masu novca u
opticaju utiče i brzina njegovog obrta (O). Sa tom dopunom navedeni navedeni obrazac ima
sljedeći
izraz:
Množenjem lijeve i desne strane u ovom obrascu sa količinom roba u prometu (R) 1
dobija se tzv. kvantitativna jednačina razmjene :
R×C=N×O gdje je:
R – količina – količina roba u prometu C – cijena roba u prometu N – količina – količina novca u opticaju O – brzina obrta novca
Inflacija je povećanje agregatnog nivoa c ijena u odnosu na vrijednost novca, ili još jednostavnije, to je pad vrij ednosti
novca, a time i pad kupovne moći. Kupovna moć
novčane jedinice ogleda se u određenoj količini i vrsti roba i usluga koje se mogu dobiti 1
Serjević,V., Petrović, Č. OSNOVI MAKROEKONOMIJE, str. 60 2
zamjenom
za određenu količinu novca. Dakle, ako u određenoj privredi postoji inflacija,
kupovna moć te novčane jedinice ( valute) pada. Prilikom definisanja inflacije, polazi se od pre tpostavke
da se u međusobni odnos
stavlja ukupna količina novca u opticaju , s jedne strane, nasuprot ukupne količine proizvedenih roba i usluga u prometu s druge strane. U skladu s tim, inflacija predstavlja makroekonomsku pojavu koja se ispoljava kao opšt i porast cijena proizvoda i usluga i koja se izražava kao poremećaj monetarne i opšte ekonomske ravnoteže, pri čemu ukupna količina novčane mase u opticaju nadilazi ukupnu količinu proizvedenih roba i usluga u jednoj ekonomiji i u određenom određen om periodu. periodu.
2
Inflacija se mjeri stopom inflacije
3
, koja predstavlja stopu promjene opšteg nivoa
cijena i izražava se na sljedeći način:
IS
NC t
NC t
1
NC t
x 100
1
gdje je:
IS
-
inflaciona stopa
NCt
-
nivo cijena u tekućoj godini
NCt-1 -
nivo cijena u prethodnoj godini
U suštini, ne postoji opšteprihvaćena definicija inflacije, niti se stručnjaci mogu potpuno
usaglasiti oko objašnjenja njenih uzroka i posljedica. U pogledu definicije
inflacije, može se reći da ih ima onoliko koliko ima i ljudi koji su se njome bavili, a te brojne definicije
proizilaze iz dva osnovna pristupa inflaciji: klasično i savremeno
shvatanje inflacije.
1.1. Klasično (monetarističko) shvatanje inflacije
Starija shvatanja bi se mogla smatrati pretežno monetarističkim, jer polazeći od simptoma inflacije, ovu pojavu definišu kao stanje u kojem usljed povećanja novčanog opticaja, nastupa definitivno smanjenje vrijednosti novca u zemlji, izraženo u opšt em povećanju povećanju cena. Inflacija je, dakle, povećanje novčanog opticaja, koje im a za posljedicu povećanje povećanje cijena.
2
Jarić, D., Radun, V., Ćurčić, R. PRINCIPI EKONOMIJE, str.192
3
Isto, str. 192
3
Problem inflacije, prema ovim shvatanjima, nastaje kada se količina novca mijenja bez odgovarajućih promjena na strani ponude robe, tako da takve promjene djeluju na rast cijena.
Kada se povećanje mase novca zaustavi, dola zi do zaustavljanja rasta cijena na
nivou formiranog novčanog opticaja. Svi stariji autori smatraju da porast novčanog opticaja ukoliko nije praćen odgovarajućim rastom proizvodnje uzrokuje rast cijena, dakle vodi inflaciji. Razlozi takvom shvatanju leže u činjenici da su sve velike inflacije i katastrofalni pad vrijednosti novca bili vezani za pretjeranu emisiju nekonvertibilnih
(papirnih) novčanica, pa je na tržištu stvorena enormno velika novčana tražnja, prem a ograničenim robnim fondovima.4 1.2. Moderno shvatanje inflacije
Nova shvatanja fenomena inflacije unose mnogo novih elemenata u monetarnu nestabilnost privrede: 1) Konstatuje se
mogućnost postojanja inflacije i bez stvarnog porasta cijena kao
površinske manifestacije inflacije. Prema tim shvatanjima, uzr oke treba tražiti u postojanju monopola,
državne intervencije u kontroli cijena i sl., što je značajan
doprinos teoriji inflacije. 2) Pojavljuju se
slučajevi da uz povećanje novčanog opticaja, cijene ostaju stabilne,
kao i da dolazi do rasta cij ena
i kada država novčani opticaj strogo drži pod
kontrolom i ne poveć ava ga. Time se stvara nova osnova za istraživanje osnovnih uzroka i prirode savremene inflacije, jer ona ne važi samo za promjene mase novca u opticaju. 3) Umjesto globalne kategorije
„novčani opticaj“ upotrebljavaju se izrazi „novčana
efektivna tražnja“, „kupovna snaga novca “, „ponuda robnih fondova “, „tražnja kupovnih fondova “ i dr., s obzirom na
mogućnost da uz istu novčanu masu,
novčana tražnja bude različita. Nova teorija ne polazi samo od novčane mase, već uzima u obzir i niz novih momenata, koji dovode do pretj erane tražnje. 4) Prelazi se sa povr šinskih
manifestacija inflacije (porasta c ijena) na istraživanje
uzroka koji dovode do inflacije, kao i poremaćaja u razvoju privrede koji se mogu tretirati kao inflacione promjene. Povećanje cijena shvatilo se samo kao posljedica i
produkt tih poremećaja poremećaja u privredi.5
4
Sejmenović, J., Komazec, S., Ristić, Ž. MONETARNE I JAVNE FINANSIJE, str. 69-70
5
Isto, str.70-71
4
Suština inflacije, prema novim shvatanjima, nije u porastu c ijena, već u poremećaju u poremećaju ravnoteže robno-novčanih odnosa u kojem „ efektivna novčana tražnja preovladava nad ponudom robe i usluga, bez obzira da li se takvo stanje odražava ili ne na povećanje opšteg nivoa cijena".6
U suštini, potpuna ravnoteža ponude i tražnje je izuzetno r ijetka
pojava, tako da je savremeni razvoj karakteri stičan
po permanentnom postojanju inflacije
ili deflacije.
U ekonomskoj politici postoje, uglavnom, dva generalna stava o osnovnom pitanju: da li kod porasta cijena primarnu ulogu ima ekspanzija
tražnje ili povećanje troškova
proizvodnje. Na toj osnovi formirana su i dva koncepta inflacije: 1) Inflacija tražnje
ili novčana inflacija (demand pull inflation) – javlja se kada
novčana tražnja ne može biti pokrivena ponudom robe i usluga, bilo na nivou ukupne ponude, bilo na nivou određenih određenih grana. Radi se o bržem rastu efektivne novčane tražnje tražnje od porasta robnih fondova. troš kova (cost push inflation) – javlja se kada je porast cijena posljedica 2) Inflacija 2) Inflacija troškova rasta
troškova proizvodnje , i to većih od porasta produktivnosti rada, a da pri tome ne
postoji višak tražnje. tražnje.
6
Vučković, M. SAVREMENI PROBLEMI MONETARNE TEORIJE I POLITIKE, str. 98. 5
2. VRSTE INFLACIJE
Inflacija se može razlikovati prema sl jedećim karakteristikam a:
prema jačini ili intenz itetu;
prema dužini svog trajanja; traj anja;
prema porijeklu svog primarnog pr imarnog nastanka, nastanka ,
po svom odrazu, odnosno odnosn o uticaju na cijene i
prema načinu nastanka nastank a.
7
2.1. Inflacije prema intenzitetu
Kod ove podjele kriterijum je brzina inflatornog procesa i
stepen obezvređivanja
novca, pa se inflacije dijele na:
lake (puzajuće, latente) – obično – obično do 5%. Nastaju uslj ed
su one s godišnjim rastom cijena proizvoda od 2
blaže ekspanzije kredita, manjih budžetskih deficita ili većeg
priliva deviza.
srednje (umjerene) - inflacija koja podrazumeva lagan rast cijena uz jednocifrene
godišnje stope inflacije (5-15%). Kad su cijene relativno stabilne, ljudi imaju povjerenja u novac i
zaključuju da ć e vrijednost novca biti gotovo ista i za godinu
dana, pa se isplati držati ga. Poslovni ljudi i potrošači sklapaju dugoročne ugovore u domicilnoj
valuti, zato što v jeruju da cij ene neće značajnije otići izvan postojećih
okvira za robu koju kupuju ili prodaju. Ljudi jednostavno vj eruju
da će njihova
novčana sredstva zadržati svoju vr ijednost. ijednost.
jake – ovo je dvocifrena ili trocifrena inflacija, u rasponu od 20, 100 ili 200% na
godinu dana. U ovakvim uslovima novac veoma brzo gubi svoju vrijednost, pa ljudi
drže samo minimalnu količinu gotovog novca potrebnog za dnevne transakcije. Cijene se izražavaju u stabilnijim valutama, dok ugovori dobijaju deviznu klauzolu. Finansijska tržišta odumiru . Tako su, npr. Argentina, Brazil i druge lat inoameričke zemlje, 1970-ih i 80-ih godina imale stope inflacije od 50-700% na godinu dana. Kada se jednom ukorijeni u privredno telo, nastaju ozbiljni ekonomski poremećaji.
hiperinflacije – neke privrede preživ e jaku
inflaciju, ali veoma teško hiperinflaciju
(„galopirajuću inflaciju") sa m jesečnom stopom od preko 50% ili 1000% godišnje . Hiperinflacije pokazuju potpuni finansijski krah jedne privrede. Cij ene 7
i novčani
Sejmenović, J., Komazec, S., Ristić, Ž. MONETARNE I JAVNE FINANSIJE, str. 72 6
opticaj dostižu astronomske cifre (slučaj Njemačke iz 20 -ih godina prošlog vijeka ili SR Jugoslavije 1993-1994. godine). robno –novčanih novčana
Monetarni organi gube mogućnost kontrole
tokova. Ponuda novca daleko prema šuje njegovu potražnju,
razm jena se zamjenjuje trampom (robna razmjena), dolazi do dramatične
preraspodjele bogatstva, privreda i finansije su u potpunom rasulu. Ovakvo stanje
ne može dugo trajati, jer se prije ili poslije, mora pristupiti valutnoj reformi i sređivanju finansija. 2.2. Inflacije prema dužini trajanja
Prema dužini trajanja inflacionog procesa, inflacija se dijeli na:
sekundarnu – dugo traje, poprima
blaži oblik, ima umjeren rast cijena, a rijetko
kada prelazi u ubrzanu ili hiperinflaciju.
Obično se vezuju za ciklično kretanje
privrede, a često se smanjuje deflacijom.
jednokratnu – kraće
po svom trajanju, s nešto višim rastom cijena i obično su
uslovljene određenim izuzetnim m jerama u zemlji, npr. naglo povećanje plata, veće veće naglo zaduženje države kod centralne banke za deficitno finansiranje razvoja, velike elementarne nepogode. Cijene se zaustavljaju tada na dostignutom nivou, a
pokušaji da se mjerama deflacione politike snize cij ene, obično ostaju bez rezultata.
hroničnu -
oštrija dugoročnija inflacija, s višom stopom cijene i tendencijom
progresivnog razvijanja iz godine u godinu, uz
mogućnost mogućnost pojave inflacione spirale
bilo na relaciji cijene - troškovi, bilo na relaciji cijene - plate.
2.3. Inflacije prema porijeklu
Prema porijeklu svog primarnog nastanka, inflacija se može podijeliti na:
uvezenu – nastaje usljed suficita ili deficita platnog bilansa, porasta cijena na
svjetskom tržištu i „uvoza inflacije", kroz uvoz robe i kapitala, jer inflacija posebno u razvijenim zemljama stvara inflacionističke tendencije u drugim privredama, s kojima one održavaju intenzivne trgovinske odnose.
domaću – nastaje usljed djelovanja brojnih internih faktora u dinamici i strukturi razvoja jedne privrede.
7
2.4. Inflacije prema uticaju na cijene
Prema mogućnosti odraza na c ijene, inflacija se dijeli na: odražava na porast c ijena,
aktivnu - neposredno se
neaktivnu (prigušenu) – ne djeluje, bar u početku, na rast c ijena, već se javlja samo kada se iskoriste svi proizvodni faktori i ostvari puna zaposlenost (tek tada prelazi u aktivnu inflaciju).
2.5. Inflacije prema
načinu nastanka
Prema načinu nastanka , inflacija se može pod ijeliti na:
namjernu (hotimičnu) – svjesno se
preduzima da bi se izvršila preraspod jela
dohotka, deficitnim budžetskim sistemom finansiranja razvoja i dr.
nenamjernu (spontanu) – nastaje spontano kao posljedica disproporcija u privredi,
ekonomskih teškoća i sl. Inflacija iskrivljuje relativne cijene i smanjuje ekonoms ku efikasnost, a njena težina mjeri se time da li je
bila očekivana ili nije. U tom smislu inflacija može biti:
uravnotežena (anticipirana) – ima – ima
godišnji rast od, npr. 10% i sve se povećava na
10% (hrana, odjeća, obuća, plate, kamate , itd.). U ovoj situaciji gotovo niko ne bi bio zabrinut, jer j ednostavno
rečeno, troškovi rastu 10%, ali i dohodak 10% brže.
Nema ni zarade ni gubitka.
neuravnotežena – pogađa
relativne ci jene, jene, troškove i poreska opterećanja. Npr.
imamo neefikasnost kao posljedicu neuravnotežene inflacije kad se c ijene ne prilagođavaju inflacionim trendovima, kao što je slučaj s novcem i porezom. Ako stopa inflacije poraste 10% na godinu dana, tada realna kamata na novac pada od 0 na -10% na godinu dana. Vlada ne može
ispraviti ovaj poremećaj.
nepredviđena (neočekivana) - podrazumjeva
velika iznenađenja i značajno djeluje
na raspodjelu dohotka i bogatstva. Neočekivani skok ci jena jena neke će osiromašiti, a druge obogatiti, a malo uticati na efikasnost upravljanja u fabrikama. Efekti probleme. nepredviđene inflacije izaziva ju socijalne probleme.
inercijska - kratkoročna
ravnoteža koja traje dok je neki šok u privredi ne pokrene
na više ili niže. Kada c i jene jene i plate rastu i kada se očekuje takvo kretanje u budućnosti, poslodavci poslodavci i radnici nastoje ugraditi taj rast u svoje odluke o c ijenama i nadnicama. 8
3. UZROCI INFLACIJE
Inflacija može nastati kao rezultat uticaja mnoštva fak tora, koji mogu biti ekonomskog,
ali i neekonomskog porijekla. Uopšteno, inflacija sa aspekta uzroka koji su je
izazvali može biti:
troškovna inflacija –
nastaje pod uticajem rasta troškova proizvodnje. Porast
troškova faktora proizvodnje (povećana cijena sirovina, najamnine radne snage, kapitalnih dobara) dovodi do povećanja cijena proizvoda. Kod ovog oblika inflacije, do rasta cijena dolazi pod uticajem promjena na strani agregatne ponude.
inflacija tražnje – nastaje
kao proizvod povećanja agregatne tražn je, odnosno bilo
koje od njenih komponenti (lična potrošnja, izdaci države, investicije ili saldo izvoza i uvoza).
strukturna inflacija – posljedica posljedica strukturne neravnoteže u
privredi koja može da se
javi u vidu prekomjerne razvijenosti određenih sektora, djelatnosti ili grana nauštrb drugih, koji su zapostavljeni.
uvezena inflacija – posljedica rasta cijena uvozne robe i uvoznih komponenti.
Povezanost nacionalnih ekonomija u međunarodnoj razmjeni dovodi do osjetljivosti jedne ekonomije na promjene cijena u drugim ekonomijama. Ova
inflacija više je izražena u ekonomijama sa većim stepenom otvorenosti. 8 U vrijeme liberalnog kapitalizma (19. i 20. vijek) tržište je bilo glavni regulator privrednog razvoja, pa je inflacija najčešće nastajala zbog poremećenih o dnosa ponude i tražnje. Od početka 20. vijeka pa nadalje, na inflaciju su sve više uticali drugi faktori, od kojih su najviše izraženi:
prekomjerna javna potrošnja
– finansiranje javnih službi dovodi do stvaranja
budžetskog deficita (usljed nedovoljnog pri liva novca od poreza, carina, taksi i doprinosa), pa se manjak finansijskih sredstava obezbjeđuje emisijom dodatnog novca bez realnog pokr ića u novostvorenoj vrijednosti;
loše vođena kreditna politika – niskim kamatnim stopama
se podstiče povećana
tražnja za kreditima, što povećava tražnju za gotovim proizvodima i, na kraju, dovodi do poremećaja na tržištu kroz rast cijena;
loše vođena carinska politika – u relativno zatvorenim ekonomijama koje nisu
dovoljno uključene u međunarodne ekonomske tokove, visokim carinama se štiti domaća proizvodnja, ali to izaziva i nedostatak onih roba koje domaća proizvodnja 8
Jarić, D., Radun, V., Ćurčić, R. PRINCIPI EKONOMIJE, str.195-196 9
ne nudi u dovoljnim količinama, a time i neminovno povećanje cijena nedostajućih vrsta roba i njihovih supstituta;
neuravnote žena privredna privredn a struktura;
deficit platnog bilansa;
nekoordinisana monetarna politika;
finansiranje političkih po litičkih izbora;
socijalna strategija;
uslovi ratnog stanja i sl.
4. POSLJEDICE INFLACIJE
Sve posljedice djelovanja inflacije mogu se podijeliti u dvije osnovne grupe:
Direktne posljedice djelovanja dj elovanja inflacije,
Indirektne posljedice posljedi ce djelovanja inflacije infla cije.
I direktne i indirektne posljedice mogu se dalje podijeliti na pozitivne i negativne posljedice djelovanja.
4.1. Direktne pozitivne posljedice
Osnovnim oblici direktnog pozitivnog djelovanja inflacije danas se smatraju:
podsticaj stopi rasta i proizvodnje – porast
novčane mase iznad optimalne može
povoljno djelovati na aktiviranje nezaposlenih kapaciteta i radne snage .
Međutim,
noviji razvoj privrede je pokazao da se pozitivni efekti inflacije kroz rast mase novca u opticaju precjenjuju, jer je vjerovatnije da će dodatna emisija novca i blaga inflacija nastala iz tog osnova prije prouzrokovati rast cijena nego aktiviranja nezaposlenih kapaciteta i rada. P rosto promet je operacija koja
što će dovesti do
štampanje i ubacivanje novca u
može trenutno da postigne neko podsticajno d jelovanje, ali
nikako da posluži kao trajan metod ubrzanja privrednog razvoja.
stimulisanje investicija – u uslovima kada su investicije niske i kada prijeti
opasnost od pojave recesije i krize. U uslovima inflacije, svaka investicija izgleda rentabilna (posebno investicije koje se pokrivaju kreditima banke), jer kamata rijetko kada pokriva stopu inflacije i na jčešće
je negativna. Svako zaduženje se
isplati, jer se realno daleko manje vraća, posebno kad se radi o dugoročnom zajmu . 10
stimulisanje potrošnje – u uslovima
viših stopa inflacije ne isplati se štedi ti.
Potrošnja postaje primamljiva, pa čak i neracionalni oblici potrošnje postaju veoma zastupljeni,
čime se gubi veza i stimulativno djelovanje potrošnje na proizvodnju
(akcelerator), posebno kada se potrošnja orijentiše na luksuznu robu, uvoznu robu, nekretnine, izgradnju objekata, kupovinu zemljišta, kupovinu deviza i sl. 9 4.2. Direktne negativne posljedice
Mnogo je veći broj direktnih negativih posljedica inflacije, a najvažnije su:
Pad kupovne snage novca u zemlji ( pad unutrašnje unutrašnje vrijednosti novca),
Obaranje deviznog kursa (pad intervalutarne vrijednosti vrij ednosti novca),
Smanjenje izvoza i porast uvoza (pad konkuren osti domaćih privrednih subjekata),
Rast cijena (različito se odražava na pojedine vrste proizvoda, grana ili oblasti),
inansijske kalkulacije, planiranje i poslovanje privrednih subjekata, Otežane f inansijske
Izražena poslovna nesigurnost ( dugoročni ciljevi razvoja su u drugom planu),
Neekonomično eekonomično poslovanje („rješavanje“ problema pomoć u kredita)
Nepovjerenje u domaći novac (očekivanja budućeg rasta c ijena),
Pokretanje psiholoških i socioloških faktora koji produbljuju inflacioni poremećaj.
Dakle, jasno je da su k onačni onačni
gubici c jelokupne privrede u stanju inflacije daleko
veći od koristi koju ona može da pruži u pogledu stimulacije stopa rasta, povećane zaposlenosti zaposlenosti i stvaranja povoljne poslovne klime.
4.3. Indirektne pozitivne i negativne posljedice
Indirektne posledice djelovanja inflacije javljaju se kroz brojne efekte u raspodjeli i preraspodj eli
nacionalnog dohotka. U inflaciji, ni krivi ni dužni, gube nosioci stalnih
dohodaka – službenici, – službenici,
penzioneri, uživaoci renti, ulagači na štednju, stipendisti i dr., čija
nominalna primanja zaostaju iza porasta cijena, tako da realni dohoci tih kategorija opadaju. U preraspodj eli
dohodaka obično i ne svojom zaslugom dobijaju industrijalci i
trgovačk i kapitalisti (u kapitalizmu), jer su u mogućnosti da brzo poveća ju svoje cijene, s obzirom
da je tražnja visoka i da je moguće po visokim c ijenama izvršiti realizaciju svih
roba i usluga.
9
Sejmenović, J., Komazec, S., Ristić, Ž. MONETARNE I JAVNE FINANSIJE, str. 95-96 11
Cijene
roba rastu brže od porasta troškova proizvodnje, tako da se ostvaruje
izvjestan oligopol u savremenom kapitalizmu, automatizmu politike cijena, nezavisno od
troškova proizvodnje, što se javlja i kao jedan od značajnih fakto ra savremene inflacije. Država po dva osnova povećava svoje
učešće u raspod jeli nacionalnog dohotka:
formiranjem javnih javn ih prihoda (poreza, taksi, carina) na bazi nacionalnog dohotka, pri
čemu se zahvati brže povećavaju u odnosu na rast nacionalnog dohotka, čime nacionalnog dohotka; država povećava svoje realno učešće u raspod jeli ostvarenog nacionalnog
deficitnim finansiranjem
(emisijom novca) radi pokrića budžetskog deficita, čime
se indirektno povećava učešće u raspod jeli nacionalnog dohotka.
5. MJERE ZA BORBU PROTIV INFLACIJE I NFLACIJE
Mjere makroekonomske politike koje država ima na raspolaganju za borbu protiv inflacije obuhvataju, prije svega, sistem mjera i instrumenata monetarne i fiskalne politike
u kombinaciji sa odgovarajućom spoljnotrgovinskom i deviznom politikom. Cilj ovih mjera je smanjiti je smanjiti ukupnu količinu novca u opticaju, smanjiti javnu potrošnju, dovesti sve vidove potrošnje u određene „održive“ granice i dugoročno ostvariti stanje monetarne i makroekonomske ravnoteže i stabilizacije.
10
Najčešće mjere mjere koje se primjenjuju u prevazilaženju inflacije inflacije su:
politika administrativne administr ativne kontrole cijena – usporavanje i zaustavljanje rasta cijena; restriktivna kreditno-monetarna politika – ograničenje
količine novca u opticaju
kontrolisanjem kanala i tokova kretanja novčane mase kroz veze centralne banke sa poslovnim bankama i drugim finansijskim institucijama;
devalvacija valute i uspostavljanje realnog kursa domaće valute – upotrebljava se
za korigovanje poremećaja u intervalutarnim odnosima i uspostavljanje devizne ravnoteže;
kontrola ili smanjenje svih oblika potrošnje i uvoza; uvoza;
mjere za podsticanje izvoza i poboljšanje platno-bilansne pozicije;
valutna reforma – posljednja u nizu i najradikalnija mjera, koja se koristi samo ako
prethodno navedene mjere ne daju rezultat. Podrazumijeva zamjenu stare obezvrijeđene
valute novom novčanom jedinicom i primjenjuje se kad ekonomija
J ugoslavija 1993-94). dođe u stanje hiperinflacije (primjer : SR Jugoslavija
10
Jarić, D., Radun, V., Ćurčić, R. PRINCIPI EKONOMIJE, str.196 12
6.
ZAKLJUČAK
Inflacija je širok i kompleksan ekonomski problem, za čije rješenje je potreban odgovarajuć i sistem planiranja strukture privrede i njenog razvoja. To je ekonomski poremećaj protiv koga koga država treba i mora da se bori. Kao i kod svakog problema, ta borba treba da bude usmjerena na otklanjanje uzroka.
Ako inflaciju posmatramo kao višak
tražnje nad ponudom, jasno je da država utiče na smanjenje tražnje na razne načine (onemogućavanje
štampanja dodatne količine papirnog novca, smanje nje svih vidova
potrošnje, itd). Niži rast inflacije može da bude posljedica smanjenja ukupne produktivnosti, negativnog uticaja neizvjesnosti na investicije ili smanjenja efikasnosti efikasnosti alokacije kredita. U
tom slučaju, moguće je da jedna blaga i kratkotrajna inflacija stimulativno djeluje na tok reprodukcije i privredni razvoj u cjelini, posebno u uslovima kada postoje neiskorišteni ili nedovoljno uposleni kapaciteti i nezaposlena radna snaga . Međutim, danas je
veoma teško
održavati inf laciju laciju u granicama blage inflacije i sprečavati njen o kumuliranje, odnosno pretvaranje u otvorenu inflaciju.
U slučaju razvoja in flacije, kada ona uzme maha, nepovoljne posljedice su teže i bolnije od eventualne eventualne koristi koju ona može da pruži na planu razvoja razvoja . Naime, visoke stope inflacije negativno utiču na privredni rast u srednjem i dugom roku, tako da nijedna zemlja ne može da održi stabilnost i normalno funkcionisanje sa visokim stopama inflacije. Stopu inflacije nije lako oboriti, a da se ne izazove recesija i rast nezaposlenosti, makroekonomske makroekonomske politike posebno složen zadatak i dilema, jer
što je za nosioce
obično ostvarivanje jednog
cilja bitno ometa realizaciju nekog drugog.
Inflacijom se vrši preraspodjela dohotka na štetu uspješnih i u korist neuspješnih privrednih subjekata. S tanje inflacije pogoduje dužnicima, a šteti povjeriocima. U vremenu
inflacije dužnici ostvaruju dužničku dobit, a to je korist koja nastaje plaćanjem dugova u obezvrijeđenom novcu. Ova dobit je ut oliko veća što je veća razlika između vrijednosti novca u vrijeme stvaranja obaveze i vrijednosti u vri jeme jeme otplaćivanja otplaćivanja te obaveze. obaveze. Pravo
i jedino rješenje u borbi protiv inflacije je uvođenje antiinflatorne politike,
koja obuhvata
odgovarajuću kombinaciju restriktivne kreditno-monetarne i restriktivne
fiskalne politike.
13
7. LITERATURA
Jarić, D., Radun, V., Ćurčić, R. (2011.) PRINCIPI EKONOMIJE. Visoka škol a za primijenjene i pravne pravne nauke „Prometej“. „Prometej“. Banja Luka. Luka. Sejmenović, J., Komazec, S., Ristić, Ž. (2008.) MONETARNE I JAVNE FINANSIJE. Univerzitet za poslovne studije. Banja Luka.
Serjević, V., Petrović, Č. (2010.) OSNOVI MAKROEKONOMIJE (prvo elektronsko izdanje). Studentski kulturni centar. Niš . Vučković , M., (1960.) SAVREMENI PROBLEMI MONETARNE TEORIJE I POLITIKE. Naučna knjiga. Beograd.
14