Knjiga - Ja i njihov rat - Ladislav Babic - II satiricna pozornica Maxminus magazina 2012

Izdavačka kuća Dhira Verlag, Gartenstrasse 34 8700, Küsnacht., Schweiz/Switzerland

u saradnji sa MaxMinus magazinom Sarajevo & Bugojno, Bosnia and Herzegovina (http://maxminus.weebly.com)

II SATIRIČNA POZORNICA 2011. MaxMinus magazina „JA I NJIHOV RAT“ Ladislav Babić

gl. i odg. urednik: Sabahudin Hadžialić, Bosna i Hercegovina

Naslovnica: Ladislav Babić & MaxMinus magazin

E-book 2012.

ISBN: 978-3-905869-54-5

JA I NJIHOV RAT Babić Ladislav *****

„Što će reći povijest? Povijest će, gospodine, lagati kao obično.“ G.B.Shaw

I nagrada II satirične pozornice MaxMinus magazina 2011. (http://maxminus.weebly.com, Sarajevo, BiH) Najbolja knjiga satirično - humorne poezije „ODLAZAK“ (Ladislav Babić, Čakovec, Hrvatska, 2011.)

Babić Ladislav / JA I NJIHOV RAT

2


SADRŽAJ

SADRŽAJ ......................................................................................... 3 UVOD JEDNOG DEZERTERA ...................................................... 5 PREPISKA 1991. – 2001. ................................................................. 8 Varaždin, sredina 1991...................................................................... 9 Beograd, 4.9.1991. .......................................................................... 10 Varaždin, 3.12.1991. ....................................................................... 13 Beograd, 18.12.1991. ...................................................................... 17 Varaždin, 25.3.1992. ....................................................................... 22 Beograd, 25.4.1992. ........................................................................ 28 Varaždin, 19.6.1992. ....................................................................... 34 Beograd, 8.7.1992. .......................................................................... 56 Varaždin, 16.12.1992. ..................................................................... 68 Beograd, 24.12.1992. ...................................................................... 71 Varaždin, 3.7.1993. ......................................................................... 79 Beograd, 10.9.1993. ........................................................................ 82 Varaždin, 17.10.1993. ..................................................................... 85 Beograd, 2.11.1993. ........................................................................ 87 Varaždin, 12.3.1994. ....................................................................... 92 Varaždin, 6.7.1994. ......................................................................... 95 Varaždin, 3.9.1994. ......................................................................... 96 Beograd, 8.4.1994. .......................................................................... 97 Varaždin, 28.9.1994. ..................................................................... 101 Beograd, 7.1.1995. ........................................................................ 107 Beograd, 18.3.1995. ...................................................................... 111 Varaždin, 5.4.1995. ....................................................................... 116 Varaždin, 13.11.1995. ................................................................... 124 Beograd, 12.8.1995. ...................................................................... 125 Beograd, 16.12.1995. .................................................................... 131 Varaždin, 26.1.1996. ..................................................................... 138 Varaždin, 28.1.1996. ..................................................................... 139 Varaždin, 12.9.1996. ..................................................................... 147 Beograd, 10.2.1996. ...................................................................... 148 Varaždin, 7.11.1996. ..................................................................... 157 Varaždin, 3.5.1997. ....................................................................... 162 Varaždin 6.6.1997. ........................................................................ 163 Varaždin, 6.6.1997. ....................................................................... 164 Beograd, 30.5.1997. ...................................................................... 165 3


Varaždin, 12.7.1997. ..................................................................... 172 Varaždin, 25.8.1997. ..................................................................... 176 Beograd, 29.9.1998. ...................................................................... 186 Beograd, 24.4.1999. ...................................................................... 189 Čakovec, 13.10.1999. .................................................................... 194 Čakovec, oko 16.6.2001. ............................................................... 196 Beograd, 20.6.2001. ...................................................................... 197 Zagreb, oko 1.7.2001. ................................................................... 201 Čakovec, 30.7.2001. ...................................................................... 202 POST SCRIPTUM ........................................................................ 204 Čakovec, 13.9.2007. ...................................................................... 205 Beograd, 19.9.2007. ...................................................................... 208 Čakovec, 8.1.2011. ........................................................................ 210 Beograd, 20.1.2011. ...................................................................... 211 DODATAK: čuvaj leđa, sinko! .................................................... 212 Varaždin, 11.4.1994. ..................................................................... 213 Varaždin, 11.4.1994. ..................................................................... 216 Varaždin, 6.8.1994. ....................................................................... 217 *****

4


UVOD JEDNOG DEZERTERA Jasno je da su sve nacionalne mržnje i agresije izazvane iracionalizmom, a ne racionalizmom. Karl Popper

Ne bih točno znao otkada datira naše formalno poznanstvo – svijest o postojanju „onog drugog“. Možda čak s kraja 70-tih godina prošlog stoljeća, kada smo razmjenjivali „službene“ poruke tipa: Bgd, 23.3.83. Poštovani druže Babiću, Vaš rad smo primili. Uređivački odbor će imati sastanak za mesec dana. A onda članak ide na recenziju i dobiće te mišljenje. Pretplata na Vasionu za 1982 je 120 din, a brojevi 4/80 i 4/81 staju 32.50. Prema tome na naš ž.r. 60 806-678-6639 trebate poslati ukupno 152.50 din. Drugarski Vas pozdravljamo M.1 A onda je, 1990. godine – na natječaju znanstveno-popularnog časopisa „Galaksija“ – moj dvanaestogodišnji sin dobio nagradu: sudjelovanje na 8. „Beogradskom Astronomskom Vikendu“ (BAV) u Beogradu. To su već bile godine kada tek idealisti (ili glupani?) mojeg tipa nisu vidjeli kako je „sve otišlo k vragu“. Učestale uzajamne optužbe „perjanica“ naših naroda već odavno su eskalirale u provokacije srpskih zastupnika u hrvatskom Saboru, vozikanja moštiju pretpotopnih vladara, mitingovanja, sve češći mada još uvijek sporadični govor oružja – poput propucavanja jurećih vlakova, jačanje ekstremista i njhovih opcija na sve strane... samo su navještali burnije događaje: „balvan revoluciju“, prve oružane sukobe, jugoslavenske turneje „cirkusa“ od 6+2 „magičara“ naših naroda i narodnosti koje su trebale u javnosti stvoriti utisak kako upravo ponajveće palikuće nastoje obuzdati širenje požara i naći „svima prihvatljivo, mirno“ rješenje bremenite situacije, i konačno – otvoreno krvoproliće i raspad SFRJ po njenim šavovima. No te, 1990. godine još je – naivčinama mojeg kova – mirisalo na pobjedu razuma i bolje dane, te odlučih iskoristiti dobijenu nagradu. Tim prije što je upravo te godine Željko – moj sin – postigao lijep uspjeh na takmičenju „Nauka mladima“ baš iz područja astronomije. Neka dijete vidi, sudjeluje, druži se i razgovara sa sebi sličnim zaljublenicima Uranije iz cijele zemlje. 1

Na direktni upit o tome protivi li se navođenju svog pravog identiteta, M. je izrazio bojazan za sebe i svoju obitelj. Radi njihove zaštite ne navodim mu prezime, a imena su im predstavljena tek akronimima. Isti postupak u slučaju ostalih osoba oduzeo bi knjigi svaki smisao. Ostaje mi tek da im se unaprijed ispričam za možebitne neugodnosti.

5


Čak i naivčinama moje vrste stalo je do sigurnosti svoje djece; stoga smo – glede spomenutog propucavanja vlakova – u Beograd stigli JAT-ovim avionom. Iz SR Slovenije i SR Hrvatske jedini – sem jedne djevojčice iz Dubrovnika (čini mi se) s bakom i dedom iz glavnog grada – koji smo prihvatili korišćenje „Galaksijine“ nagrade. I tu počinje moje lično poznanstvo sa M., tada sekretarom iliti tajnikom AD „Ruđer Bošković“ i Lukom. O našem prijemu i tretmanu tokom tih nekoliko junskih dana „astronomskog vikenda“ – sve najljepše. Dok je zemlja pucala po šavovima mi smo kući ponijeli možda poslijednje lijepe utiske iz na smrt osuđene domovine. Kako su nam M. i Luka zaista bili pri ruci u svim prilikama, osjećao sam obavezu da im se i pismeno – uz poslane fotografije – zahvalimo na pruženom gostoprimstvu, ličnom angažmanu i nezaboravnom doživljaju. Tako je sve počelo. Serija pisama koja slijedi naše su (uglavnom M-ove i moje) reakcije na slijed tragičnih događaja. Naši stavovi jasno su vidljivi iz prepiske, stoga ih ne bih komentirao. Ni M. ni ja nismo krivi za „balkanske ratove“ koji su uslijedili, niti smo željeli i radili na razbijanju zemlje. Razlike u stavovima prirodna su posljedica kako ličnih tako i etno-lingvo-kulturalno-povijesnih uvjetovanosti naših sredina. Da o goebelsovskim propagandističkim utjecajima inžinjera duša sa obiju strana – koji su i najminornije događaje znali prilagoditi i servirati svojoj raji sukladno vlastitim interesima i prohtjevima – ni ne govorim. Povijest će pisati „naši“ narodi, dok o istini tek možemo nagađati uvidom u mali dio – u buduće mitove zakukuljene – sante koji nam je razotkrio Haaški sud. Bili smo sudionici povijesti - nismo je pisali, samo smo vodili prepisku s namjerom da shvatimo i protumačimo (si) što se oko nas zbiva. A i ja sada samo pišem knjigu o tome. Na jeziku kojim smo se desetljećima služili ne sjetivši se (izgleda) zaratiti rad njega i sličnih trica i kučina koje nam žele servirati kao uzroke rata. A ovaj je sasvim jednostavan: preraspodjela nacionalnog bogatsva i tržišta od strane – u socijalizmu formiranih zametaka - etnokapitalističkih „poduzetnika“, čiji su prohtjevi i ambicije prerasli postavljena im ideološka i materijalna ograničenja. Što im je – na krijesti svjetskog trijumfa liberalnog kapitalizma nad ruševinama okoštalog „komunizma“ - i uspjelo. O tome bi mogao posvjedočiti svaki otpušteni, samopenzionirani, opljačkani ili mizerno plaćeni rad(t)nik-djelatnik da mu – budimo dobrohotni – u etničke zastave lijepo upakirana glad nije paralizirala sposobnost razmišljanja. Narod pak, unaprijed predodređen u borbi titana na pljačku i gubitak svojih „pridobitvi“, jasno da je morao imati utisak da se za nešto bori. Svoje etnonacionalne fantazmagorije. I to mu je, kao na pladnju, ponuđeno. Krivci su, ksenofobičnom puku lako prokazani – to su, naravno, oni „drugi“. Tijekom rata – građanskog i bratoubilačkog (u suštini je svaki rat bratoubilački) - javljao sam se člancima u „Vjesniku SDU“, „Arkzinu“ i „Hrvatskoj ljevici“, bezuspješno (nego što) zastupajući mirotvorne, humanističke i antifašističke opcije. Vjerujem da ipak o mom odnosu prema „njihovom ratu“ najbolje svjedoči korespondencija sa M. Od samih početaka rata odlučio sam ni na koji način ne sudjelovati u njemu. Biti dezerter. Nema snage na ovom svijetu do uključivo Predsjednika, Ustava ili Boga, koja bi me prisilila da učestvujem u raboti koju ne prihvaćam (jasno, kako bih postupio u slučaju vađenja očiju, sjeckanja ušiju, prstiju ili spolovila, ispijanja akumulatorske kiseline, nabijanja na kolac i sličnih radnji od strane krštenih, dobro dresiranih balkanskih „robota“, za mene je hvala Bogu, nepoznanica koju još nisam niti ću - duboko se nadam – spoznati). Koja se ne uklapa u moje, a ne nabijeđeno, razlaganje povoda, uzroka i činjenica – u moje vlastite moralne standarde. Uostalom, tko recimo bezrezervno i dogmatski prihvaća Ustav – društvenu konvenciju (dogovor) podložnu promjenama u skladu sa situacijom, interesima ili

6


trenutačnom raspodjelom političke moći – bez mogućnost povlačenja na konačne crte obrane vlastitog integriteta, svog moralnog creda, nije no – idiot. Beznačajni dio zajednice, mrav, odnosno socijalni kukac a ne „božji stvor“ obdaren inteligencijom i ostalim atributima koji bi ga trebali karakterizirati kao vrhunac evolucije. Sem mene lično, nitko ne može u moje ime donositi odluke koje bi me obavezivale u apsolutnom smislu. Ponajmanje one koje se tiču života i smrti. Napose mojih vlastitih. U tom smislu nastojao sam odgojiti i svoju djecu. S tom odlukom – da dezertiram – kud god pošao, pratila me torbica sa svim najnužnijim, relevantnim dokumentima kako bih, u slučaju potrebe, mogao završiti izvan granica „Lijepih naših klaonica“. Kako, ipak, uglavnom svako ljudsko biće nastoji svoje ciljeve ostvariti „linijiom manjeg otpora“, odlučio sam uložiti prigovor savjesti. Tako sam postao „unutarnji, legalni dezerter“. Jamstvo, ako ćemo pravo, prilično sumnjive i ograničene valjanosti. Dezerteri su, još i danas, tabu-tema novostvorenih državica. Pričalo se o više no 100 000 hrvatskih i 200-400 000 srpskih mladića koji su svojevoljno završili s one strane granice, ne želeći sudjelovati u suludim činima svojih sunarodnika. Po meni, oni predstavljaju najkvalitetniji, najhumaniji i najrazumniji dio posvađanih balkanskih plemena. Ako o ikome ovisi neka ljepša i ljudskija budućnost, bratstvo i novo razumijevanje naših naroda, to su upravo oni – „dezerteri“. Ništa dalje od istine da su ostavili na cjedilu svoju zajednicu – oni jednostavno nisu htjeli učestvovati u njezinu ludilu. Tijekom cijelog rata M. i ja ostali smo, a duboko se nadam i nakon prekinute prepiske – unatoč svim razlikama u svjetonazorima – prijatelji. Dapače, formiralo se prijateljstvo sa još jednim članom AD „Ruđer Bošković“. Nema etničkih, rasnih, religioznih ili političkih razloga koji bi bili iznad ljudskosti, ljubavi i prijateljstva. O knjizi i o sudionicima rasprave koja se kroz nju provlači, vjerojatno će postojati različiti sudovi. Mene lično, oni ne zanimaju. Jedini sud koji bih uvažio je onaj koji bi shvatio kako i u divljim, barbarskim vremenima, ipak postoje ljudska bića koja ih – bez mržnje, uvažavanjem različitosti, međusobnim poštivanjem i iskonskom potrebom da (si) na razložan način objasne (ma i ne bila u pravu) zbivanja u koja su involvirana, djelujući protivno sveopćoj entropiji – čuvaju od totalnog raspada. Ljudi. Ne samo u formalnom, biološkom smislu. NAPOMENA Pisma su dana u originalu, bez gramatičkih i pravopisnih korekcija ili ispravki faktičkih pogrešaka. Kao takva ona još bolje odražavaju vrijeme nastanka kao i unutarnji psihički nemir, strepnje, nadanja, očekivanja i razočaranja njihovih autora. Kao i svakodnevne, opće i osobne uvjete (rat, egzodusi, politički pritisci, smrti i rađanja, inflacija, redovi za kruh, blagdani, obiteljski ili profesionalni problemi, rođendani,...) u kojima su – često kradući blažene trenutke unutarnjeg mira sebi i potrebitima – nastajala. Knjiga nije književno djelo, sa svim formalnim uslovima koja ono mora zadovljavati, već prije dokument – isječak jednog bijednog intervala prostor-vremena. I takvim ga jedino treba shvatiti. *****

7


PREPISKA 1991. – 2001.2 *****

2

Izvjesnu pomutnju može izazvati razlika u datumima pisanja, odašiljanja i prijema pisama. Pisma se navode slijedom prvog označenog nadnevka pisanja.

8


Varaždin, sredina 1991. Danas, u ovoj bezumnoj, još uvijek, a valjda „samo još Bog zna“ koliko dugo, jednoj zemlji, kad moramo razmisliti da li da vas zovemo „gospodo“ ili „drugovi“, mi vam se obraćamo sa prijatelji. Prijatelji, iako se vrlo malo lično poznajemo, jer ste nas prijateljski primili i tako se ponijeli prema nama. Prijatelji M. i Luka, šaljemo vam, kako smo i obećali, fotografije koje smo snimili u vrijeme za nas nezaboravnog BAV-a. Žao nam je što to nismo učinili ranije, no to je isključivo zbog financijskih i nikakvih drugih razloga – naime slike smo tek nedavno dali izraditi. Već iz stilizacije ove „isprike“ vidite u kakvim neljudskim vremenima živimo. Usprkos čitavoj gami fanatičnih vođa i generala koji su svojim ludilom zaslijepili svoje ne manje bistre, a čini se, na žalost, ipak mnogobrojne sljedbenike, nadamo se i vjerujemo da ljudi zabuljeni u eone, megaparseke i prapočetke stvari, vide dublje i u srca. Ako nitko drugi a ono astronomi u tom pogledu sigurno predstavljaju „izabrani narod“. Jednog dana ovaj kaos će se sigurno smiriti. Kojim god imenom tada nazivali stvari, bez obzira hoće li morati prijeći državne, republičke, pokrajinske ili tko zna kakve granice, ljudi poput sudionika proteklog BAV-a te njima slični će ih sigurno prijeći. Jedinke koje međusobno srodstvo nalaze ne po jeziku ili naciji, teritoriju, historiji, kulturi, ideologiji, vjeri ili rasi već po srcu, duhu, poštenju, istini, ljubavi, suosjećanju, moralu, širokogrudnosti, prijateljstvu, znanju, kreativnosti, dobroti, ljudskosti,... Jer za njih i nema granica. Naći ćemo se opet, vjerujemo, kod „vas“ ili „nas“ ili „njih“ a uvijek ćemo biti kod kuće. Nije opasnost u razdvajanju – ona se krije u otuđenju. Kod pravih ljudi te opasnosti nema. Prijatelji Luka i M., rado se sjećamo našeg druženja i iskreno vas pozdravljamo. Bilo kada bit ćete dragi gosti u našem domu. Molimo vas naposlijetku da izručite odgovarajuće fotografije uz pozdrave, za nas nepoznatoj mladoj dami sa slike. S prijateljstvom i poštovanjem Željko i Ladislav *****

9


Beograd, 4.9.1991. Dragi Ladislave i Željko, dobili smo fotografije i srdačno se zahvaljujemo. Uvek me dirne pažnja ilirska, posebno u ovakvim vremenima. Ovde mogu slobodno da pišem, no bojim se da ovim pismom vama ne učinim rđavu uslugu, jer mi se čini da će biti kontrole. Meni su lično dragi mi Hrvati i Slovenci kao i svi drugi ljudi, jer čine ono što ustvari moraju da čine – dali intelektualci poštuju kauzalitet? Ponekad mi se čini da je determinizam neodvojiv od intelektualaca, inače možda nebi imalo smisla bilo kakvo učenje. A sa druge strane sloboda je sveta i privlačna. Teram ove moje da se u ovim trenucima jednim pismom obratimo čitaocima „Vasione“ sa rečima mira, mudrosti i očuvanja našeg slovenstva (prof. deformacija: A oni kažu da sam lud, da je to politika, i da „Vasiona“ nije takav časopis. A mene opet iz dna duše more ljudska stradanja ). Brukamo se pred svetom okrivljujući jedni druge. A trebamo sutra posle bure da se pogledamo u oči. Ako ne možemo biti Jugosloveni bili smo i ostaćemo zauvek Južni Sloveni (nebi voleo, a sve više mi oni liče na Arape). Mnoge mi stvari naviru na pamet pa vidim da preskačem ono što sam hteo da pišem. Sve je ovo sramotno, ali Biblija kaže: Brat bratu oči najdublje vadi. Uspalili se štokavci, a to je opasan soj. Mislim da bi intelektualci trebali da nađu rešenje pre nego što padne velika krv, jer će ga posle opet tražiti. Intelektualci sveta, pa i naši, imaju ipak neku drugu domovinu, nadnacionalni su, za što ih nevole naše nacionalističke vođe. Ovde je situacija mirna. U toku leta smo uspeli da okrečimo Planetarijum i spolja i iznutra. zamenili smo porazbijane kalote na krovu. Uveli smo vodu u Narodnu opservatoriju i napravili jednu malu prostoriju – „biblioteku“. Izašla je „Vasiona“ br 4 (efemeride) – pre 15 dana ali ćemo je slati polovinom septembra, ako situacija bude bolja. Zvali su me iz arhiva Beograda. Hoće sutra da pregledaju naše stare papire pa se neosećam baš ugodno pred ovom kontrolom. Razgovarao sam sa Muminovićem. Bio je u Južnoj Americi. Odavde je bilo 10tak ljudi i Vuletić ga dosta hvali, jer je u Montevideu izazvao pažnju sa svojim knjigama. Kaže da mu je za njegove knjige tesno BiH tržište. Ali ako budemo stvarali nove jezike ostaće mu malo tržište. Čuo sam da je umro Leo Randić pa sam razgovarao sa G.Krenom. Kaže da je pre 3 meseca umro Gabrijel Divjanović. Tražio sam od njega da nam pošalje članke o ovim ljudima za „Vasionu“. Ode papir i nečitko je sve zbog mastila. Spremamo „Vasionu“ br 5/91. Juče je bila Jelena koja sprema poseban broj „Vasione“ posvećen „nevidljivim“ astronomijama. Ispravljali smo juče članak jedne Mađarice ravno 7 sata. Taj broj se sprema već 2 god, a ona bi htela da izađe 1992., a da sama nije napisala ništa o radio-astronomiji; temu je sama izabrala. Radomica M.Vuletić je bio 1.5 mesec u Južnoj i centralnoj Americi. Unajmio je privatni avion pa su u Jukatanskoj džungli posetili neki zarasli grad Maja koji je nedavno otkriven.

10


U subotu se okupilo 15 članova Društva koji su se učlanili pre 1970 godine. Povod je bio dolazak dr Milana Mijića (kalteški doktor fizike, oženio Kineskinju) i Vladana Čelebonovića koji će biti još u novembru u Parizu. Ljudi naših godina, ostarili, posedeli, pustili stomake... propast fizička – nešto poput rezervista zagrebačkih kada smo ih kao mladi vojnici primili na Slunju kod Karlovca. Ovde je narod za mirno rešavanje problema, za ravnopravnost i slobodu. Čude se zašto Hrvatska daje podršku Šiptarima, kada sa njima nema fizičku vezu, a ne svojim komšijama Srbima koji su i njeni podanici. Zašto se daje podrška Šiptarima koji imaju sve od OŠ do Univerziteta i Akademije (što nema nijedna nacional. manjina u svetu) a ujedno Srbima nedozvoljavaju isto u Hrvatskoj. Zašto su ljudi naučeni u Hrvatskoj da se gade srpskog pisma, religije, običaja... a misle o sebi da su evropske demokrate. Zašto tolika pažnja prema životinjama, biljkama, prirodi i ZULU plemenima, a ne prema paganskim istokrvnim i istojezičnim Srbima. Ako je to mržnja protiv „komunizma“, a zašto je još gorih stvari bilo 1914. i 1941. Mislim da je u pitanju sve vreme religiozni rat koji vodi misionarska „uzorita“ u suštini isključiva i netolerantna crkva. A otkrila se još jedna sila ovih meseci – Ujedinjena Nemačka, koja se svom težinom naslonila preko sluganske Austrije na Sloveniju i Hrvatsku, zbog Jadranskog mora. Imam utisak da će ona i pobediti Sloveniju i Hrvatsku ali će Srbi uvek biti protiv njih. Bojim se da vam germanizacija sledi. Ali i bolji standard. A opet s druge strane mi se čini daćemo svi zajedno ući u Evropu. Ljudi smatraju da je Katolička crkva prevela u Hrvate mnoge Srbe, sve štokavce, i da je asmilacija i proterivanje sve vreme na delu posle rata. Tu ustvari nema ništa novo jer pokatoličavanje traje stotinama godina. Crkvi kao i svakoj ideologiji stalo je da se širi i organizovana i disciplinirana rimska crkva, svakako kad se promisli, ima uspeha i u Africi i na Balkanu. Ne treba se zanositi da je njima stalo do Hrvata kao i Nemcima, već do novih vernika i Jadranskog mora. Srpskoj crkvi je oduvek bilo stalo do srpskog naroda, jer je ona nacionalna crkva ali to je crkva malog naroda. Gledajući pak sadašnji trend u svetu izgleda da sve nacionalne organizacije pobeđuju nadnacionalne koje su pak bez intelektualaca nezamislive. No da Vas nedavim. Samo sam nevezano nabacao neka svoja razmišljanja koja nemoraju uvek biti tačna. U svakom slučaju kao i svaki razmišljajući čovek voleo bih da ispravim sve pogrešne stavove i da me kvari istina. Puno Vas pozdravljam i volim i nadam se da ćemo se ponovno videti u Beogradu za BAV 1992. M. 10.9.1991. Šaljemo sa zakašnjenjem jer nismo imali srednje koverte u koje može da stane ceo ovaj materijal. Srdačan pozdrav M.

11


Dragi Ladislave i Željko!3 Ja kao čovjek nisam birao gdje i kad ću se roditi, a najmanje kojoj ću naciji i vjeri pripasti. Ovo što se oko nas dešava, tuga je i jad. Jedino mogu reći da nismo dobri hrišćani i ljudi. Ceo kosmos ćuti, i njegov mir nas upozorava. Sjetimo se tog mira. Izađimo iz sebe iz svojih jadnih prljavih duša i osjetimo veličanstveni Kosmos. Vođe su čudna stvar. Harizma i čovjek. „Krenimo“, „Pođimo“, „Budimo svoji na svom“ – sve to ubija i uništava „JA“, postajemo kolektiv. Isprani mozgovi. Jedan prijatelj reče: „Solidarnost vidjeh, na televiziji su prikazali kako grubi, neotesani nosorog, podiže ranjenu, na jednu nogu hromu, srnu. Ona padne, a on je ponovo podiže. To je solidarnost. a Homo sapijens, ništa, jednostavno mašina. Stroj, programiran da sledi interese.“ Boli to ponekad, biti mudar a nehuman, nečovjek!? Kao čovjeku, žao mi. Ovo što se dešava oko nas i u nama je na štetu i hrvatskog i srpskog roda. A sve radi tuđih interesa. Moje mišljenje je ovako: Mogu Srbi i Hrvati ratovati godinama, a sutra? Sutra jedni kraj drugih moraju živjeti. Ako ne braća (što je po meni prirodno) bar komšije moraju biti. A čemu sve to? Moj odgovor: Nekoliko usijanih glava (vjerovatno delovi u nekom stroju) promisli da treba menjati status kvo, iz umirućeg komunizma treba da rodi novo drvo (slažem se), ali kakva zemlja takav i rod. U nakaznoj zemlji počeše nicati nakazni plodovi (ne slažem se). I sva trulež skrivena izađe na svetlo. Sunce nam zamrači. Sve nam osta najgore (ne slažem se). OVO TREBA MENJATI!!! Ladislave, šta sutra ja da ponudim svom sinu (tek mu je 1.5 godina)? Šta ti da ponudiš svom sinu? Mržnju??!! Ne! Ljubav. Ipak tu je rešenje. Mržnja kratko viri. Eto ja toliko o ovim, moram reći glupim i napornim razmišljanjima. Evo šaljem Željku ono što mu obećah4, izvini Željko, Vjeran (naš ekspeditor „Vasione“) nije mi prošli put izdvojio tvoj primerak da ti ovo pošaljem. Nadam se da će ti pomoći. Mnogo pozdrava, iskreno vaš prijatelj Luka Popović (P.S. pišite nam) *****

3 4

Pismo L.Popovića pisano je ćirilicom. Literaturu za takmičenje „Nauka mladima“.

12


Varaždin, 3.12.1991. …skupa budala, učiniti ovoliko zla? Ili su oni samo podskup i reprezentanti neke mnogo veće kolekcije srodnika? Ne želim politizirati ni tražiti začetnike i krivce, osuđivati i braniti, no vjerujem da ni VI niste NAS toliko eksploatirali niti smo MI ugrožavali VAS u takvoj mjeri koliko to jedni druge nabjeđujemo. A što bi iz toga? Napadaju nas “divlje bizantske horde srbokomunističkih boljševika i terorističkih četničkih koljača” a to sve zato što STE prinuđeni braniti se od “povampirenih ustaških legija i bojovnika”, naravno, podrazumijeva se – “izvježbanih koljača”. Prijatelji, da li smo to vi i ja!? Tako nam kažu, dok sveta Patria svira u trubu tražeći da platimo svoj dug Narodu i Domovini (ne znam gdje sam čitao i tko to reče: Patriotizam je poslijednje utočište budale). Koji to dug prijatelji? Zar zato M., što su desetljećima ulagali silne pare u vašu suvremenu opservatoriju kako biste održali korak sa razvojem svjetske nauke? Zar zbog toga Luka, što kao magistri imate fenomenalne plaće samo da vaše mozgove ne preotme Amerika, ili zbog tog što su vam poklonili komforne stanove kako bi se nesmetano posvetili Uraniji? Ili možda zbog toga što su roditelji, da bi me školovali, otkidali od svojih ustiju, sad dug treba vratitit Majci Domovini? Ta Majčica nas mnogo ljubi kad joj trebamo, ali izdašna je izgleda samo u posmrtnim počastima i priznanjima kojima je ionako jedini cilj da uzvise i posvete Nju i Narod joj. Gdje su bili, prijatelji, Teslin srpski narod i hrvatska mu domovina kad je on tako bezglavo pobjegao u svijet da mogne realizirati svoje ideje. Sjećamo li se Pupina, Preloga, stotine slikara i pjesnika što su čamili po njenim zatvorima, poumirali od gladi ili sušice, završili u egzilu tko zna na kojim sve stranama. Kolikima su drugi omogućili djelovanje, čovjeka dostojan život i rad, dali šansu da se ostvare kao ličnosti, dok je Ona “skromno” prigrlila gotovo djelo, časteći ih (prečesto posmrtno) počastima, proglašavajući ih besmrtnim sinovima svojim (zaista, kakva golema zasluga Njena!) i tako gradila svoju Slavu na njihovoj muci, trudu, znoju, krvi i suzama. Valjda nije slučajno da naša Mati pokazuje izuzetan afinitet prema leševima. Osim toga, “Domovina” ti je čas Ovo, čas Ono! I za svaku imaš da gineš!? Ja, lično, iako živim u Hrvatskoj (po svemu sudeći budućoj državi), ne osjećam se pripadnikom nijednog naroda. To mi nikada nije ništa značilo, nikada nisam cijenio narode – ni hrvatski, ni srpski ili bilo koji drugi. Jedina bitna, relevantna, poštovanja vrijedna atribucija čovjeka je – biti Čovjek. Zar da budem ponosan što pripadam hrpi srpskih, hrvatskih ili kojih već hoćete budala (nažalost milijunskoj hrpi) kojoj su bacili kost pa se sada oko nje glože?! Ipak, sebe mnogo više cijenim! Evo vam kosti! Jezik! Je li jedan ili su dva, zove li se ovako ili onako, naturate li “nam” ćirilicu ili mi “vama” latinicu... Pogledajmo, prijatelji, oko sebe. Pročitajmo štampu, poslušajmo radio, pogledajmo televiziju ili najnoviji filmski hit… Ne truća li to većina ljudi oko nas ordinarne gluposti, govori i piše najveće bedastoće o najminornijim stvarima – i to na svim mogućim jezicima, narječjima i pismima. Oduvijek mi se činilo da je važno što kažeš a ne kako to činiš. Hoćemo drugu kost? Evo nam je! Genocid! Dok kosmos jauče od boli, a bog se valjda od stida odrekao svog djela, mi jedni drugima prebrajamo odrezane udove, masakriranu djecu, žene, muškarce i vodimo birokratski urednu statistiku o zločinima – druge strane. I ne pada nam, u humanosti našoj neizmjernoj, na pamet da se ujedinimo u eliminiranju 5

5

Pismo sam smatrao zagubljenim radi demagnetizacije diskete na kojoj je čuvano. Naknadno je uspio njegov djelomični oporavak upotrebom prikladnog softvera. Detaljnije o tome u tekstu knjige.

13


tih zvijeri iz ljudskih redova, već ispunjeni civilizacijskim dostignućima i moralnom čistoćom što proizlazi iz neokaljanog duha i svijetle povijesti NAŠIH naroda dokazujemo tko je prvi počeo. A sam Bog zna da to jedni drugima radimo (naravno, ne svi, ali ipak plakanja vrijedan dio) dok nekome odgovara da mi glođemo ovu kost, kako ne bismo vidjeli da nam ispred nosa kradu meso. Onda nam dobace ugroženost, pa kad i s nje ogrebemo zadnju žlundru, za desert se servira eksploatacija, pa … ad infinitum! Ne želim govoriti tko je prvi počeo, niti tko je isključivi krivac. Vjerojatno postoje neke objektivne činjenice, da ne kažem egzaktni podaci, iz kojih bi nepristrasni , hladni, objektivni analitičar mogao doći do istine - baš kao što analiza elemenata Marsove putanje nepogrešivo dovodi do Keplerovih zakona. I to je onda Istina! Ali što s njom? Prvo, gdje je taj trezveni, nekorumpirani, nacionalizmom neinficirani analitičar? A zatim , tko bi mu vjerovao kada bi nam i, pored gvozdene kontrole naših medija, uspio saopćiti svoj zaključak? Mislim da u krajnjem zbiru to i nije bitno. Ne, za onog mog Čovjeka koji ne želi kombinacijom mitova, činjenica, poluistina, laži i usađenih “uvjerenja”, pothranjivati međusobnu mržnju slijedećih hiljadu godina. A mislim da takvih ima. Malo, doduše. I čini mi se da ne pripadaju nekom posebnom sloju. I kod "vas" kao i “nas” ima onih koji odbijaju sudjelovati u klanju, mada im je alibi unaprijed osiguran. A to ne zato što si ne žele priuštiti odstrel nekog Srbina, Hrvata ili zbog straha od smrti (naravno, nitko pametan ne želi ginuti zbog gluposti - k tome još ne svoje), već, vjerujem , iz najdubljih poriva čovječnosti. Ti dezerteri u očima svog naroda, ostali su međutim postojani u redovima onih koji jedini imaju pravo na ime Homo sapiens. Međutim, većina se prepustila bujici mase. A pojedinac je tako krhak i nemoćan. Tim prije, što vjerujem da su ipak na djelu neke historijske snage i procesi, s kojima se pojedinac ne mora slagati , još teže se može s njima nositi , ali koji ga mogu uništiti. Fizički ili moralno. I možda je ovo drugo daleko tragičnije , a mnogi toga neće biti ni svjesni – naime svog moralnog pada. Ne možeš skrenuti zahuktali vlak, ali najmanje što se može je iskočiti iz njega. I Einstein je, na kraju krajeva, rađe otišao nego se odrekao sebe. A kad sam već kod toga – “Intelektualci”! Većina te intelektualne kreme učenosti, duha, ponosa i dike, uzdanice nade, savjesti i obraza naših naroda, pokazali su se kao najobičnija govna! Čiji smrad će, nažalost, nadahnjivati idućih desteljeća naše sunarodnjake. Još jednom se pokazalo da učenost i genijalnost ne moraju s ljudskošću imati ništa zajedničkog (sjetimo se samo Lenarda, Tellera, Shotkeya...). I to je ono što ubija vjeru. I činjenica što ćemo i "mi" i "vi" morati narednih godina živjeti u društvu (možda to bude upravo naš susjed) povelikog broja psihopatskih tipova , manijakalnih i sadističkih ubojica , koji će uživati privilegije i „zasluženu“ zaštitu svojih zahvalnih naroda. A da ne govorim o još većem broju onih koji se ne bi mogli svrstati u tu kategoriju (a nisu začudo ni nacionalisti, čak im možda nije ništa ni falilo), ali im je ipak bilo jednostavnije pristati da ubiju kojeg Hrvata (Srbina) negoli da izgube posao, ili im, nedajbože, familija ispašta što su se oglušili zovu Domovine. Koliko samo mladih ljudi među njima! Mažena i hvaljena Titova omladina - najveće blago naših naroda i narodnosti! Naravno, kako je još od Alberta sve relativno - oni su samo vršili svoju Dužnost! Vas M. i Luka nedovoljno poznajem kao ljude (uostalom , to je obostrano). Neću zaboraviti da ste me skupa sa sinom (a uvjerio sam se i sve ostale) veoma lijepo primili u Beogradu. Ja to nikada nisam osjećao kao gostoprimstvo srpskog prema pripadniku hrvatskog naroda, već kao izvanredan odnos dvoje sjajnih ljudi prema svojim gostima. Ne tvrdim da smo istomišljenici , ali znam da je onaj i onakav duh kakav sam susreo na BAV-u mnogo vrijednije njegovati od bilo kakvog

14


nacionalnog osjećaja. Nisi dotakao beskraj ako si samo očima okrenut njemu, dok ti je srce stiješnjeno okovima. Lično ne volim ni jedan narod, niti sam u zavadi sa njim. U stvari, mase me kao takve niti ne interesiraju. Jedini dragulj u moru šljake je pojedinac, individua. Geocentrični pogled na svijet je mrtav, međutim ja sam još uvijek kad skrenem pogled onom što nas možda i nadvisuje , u centru svemira. Netko je jednom prilikom rekao kako većina nikada nije u pravu. Duboko sam uvjeren da je tako, a posebno danas, u ovim prilikama. Vjerojatno ćemo živjeti u posebnim državama. Ne glede na to kako se zvale, koje im bile granice, sistemi ili režimi, nadam se da će uvijek i svugdje postojati, družiti se i drukčijim očima gledati na svijet jedna, nazovimo je kritična masa jedinki, dovoljno velika da ideje humanizma, ljubavi i nade širi kroz prostor i vrijeme. Usprkos svemu. Pitaš me Luka , što da kažemo svojim sinovima ? Ne znam Luka. Možda da ih ne odgajamo kao Srbe i Hrvate – ionako ih ima previše, a ljudi niotkuda. I da mu kažeš da tamo u Varaždinu (to ti je sine Hrvatska , ali nije bitno) ima neki koji nije i neće klati nikoga. Da ja svojima kažem kako u Beogradu (znaš sine, to je Srbija, no nije važno) ima nekih koji nisu i neće klati nikoga. I da se molimo (to ja figurativno nisam religiozan) i učinimo sva da tako i bude. Na kraju osjećam da možda sve nisam baš tako htio reći kao što sam to učinio. U svakom slučaju danas - sutra opet će se obnoviti veze među narodima (ta, uvijek je bilo tako) i za koju godinu , oni koji nas danas toliko zavađuju, međusobno će se grliti i ljubiti. Naravno ne iskreno , već iz privrednog, ovog ili onog interesa. I pitanje kakve će onda kosti dati glodati našim narodima. Nadam se samo da će one što su pod zemljom tamo i ostaviti da počivaju u spokoju, a da nove grobnice nećemo morati iskopavati svakih par desetljeća. Ako se jednom opet nađem u Beogradu, budite sigurni da ću navratiti i kod vas na ušće Dunava i Save. Do tada, prijatelji doviđenja. Navratite li kad u ove krajeve, svratite do mene - dobro ste mi došli. Sretan Božić i novu 1992. godinu želi vam vaš, nadam se, prijatelj Ladislav P.S. Pišete M. da ste pripremali, a do sada vjerojatno i izdali, "Vasionu" br.5/91. Ja sam, međutim, zadnje primio dvobroj 2-3/91. Sigurno da time ne želim opterećivati odnose Srba i Hrvata (šalim se, naravno) ako Vas zamolim da mi pošaljete i preostale brojeve časopisa (lako ćete me pronaći u svojoj evidenciji pretplatnika). Inače, gotovo da i nemam što za čitanje. Ne mogu dobiti “Politikin zabavnik”, “Računare”, “Svet kompjutera”, “Galaksiju” (sve beogradska štampa) ni “Moj mikro” (iz “moje dežele”), sve časopisi koje smo čitali sin i ja. Ako ne zbog drugog, a ono zbog njih mogu žaliti za Jugoslavijom. No uzimat ću ja njih i dalje, makar i pretplatom – čim se stvari smire. Što se tiče vašeg članka u “Vasioni” o ovom tragičnom klanju, vjerujem da je to vaš ljudski dug, kad već imate privilegiju i priliku da ga napišete (i ako ga u odgovarajućem duhu intonirate; vjerojatno ste to već i objavili), međutim ne vjerujem puno u korisnost ovakvih tekstova – oni koji ih čitaju uglavnom nisu profil ljudi na koje bi se sve to moralo odnositi. Ali , barem vam nitko neće moći zamjeriti da ste šutjeli! Zahvaljujem vam na mnoštvu

15


informacija iz vašeg pisma – mnoge su za mene bile novina. Još jednom pozdrav svima , pa i onima iz vašeg društva i uredništva "Vasione" koje ne poznajem lično.

*****

16


Beograd, 18.12.1991. Dragi Ladislave, pročitao sam tvoje dugo pismo, uznemirio se i odmah da se javim. Bio sam juče u katoličkoj crkvi u Beogradu (izgleda da ih ima isti broj kao i pravoslavnih) i natezao se sa jednim poluinteligentnim jezuitom. Potpuno se promenio od mog gostovanja od pre mesec dana kada sam kupio „Glas koncila“. Kao da je stigla naredba iz Vatikana da se drugačije govori. Imao sam osećaj kao da je u pitanju vojna organizacija. I srpska crkva je slična, samo je mnogo manje delotvorna. Zato je ovaj narod nekako paganskiji, prirodniji i to mi se više sviđa. A i u samom religijskom ispoljavanju je zadržao mnogo paganskih elemenata (slava, badnjak,...) i druge stvari koje razlikuju srpsku od drugih pravoslavnih i drugih crkava. Sada mi javljaju da su roditelji dece iz Obrenovca blokirali most i traže povraćaj svojih sa fronta. O tome govori samo radio Obrenovac, ali ne i Beograd. No da nastavim ideju. Imam utisak da iza svega stoji Vatikan i Nemačka. Prvo ide katolizacija a zatim germanizacija. Smatram da se teška Nemačka ponovo naslonila na Jugoslaviju. U pitanju su njeni interesi, a mnogi će im se Sl. i Hr., zbog boljeg standarda, prikloniti. Mislim da je cepanje Juge gotova stvar. Mislim da su ovdašnjim pregovaračima partneri papa o Kol a ne K. i T. Ja sam mali čovek i kao intelektualac pokušavam samo da proniknem u zadnje misli popovske i Nemačke – evropske. Srbi su digli graju i ustanak jer su smatrali i vaši i naši da je njihova domovina Jugoslavija, a ne Srbija, što se kod Hrvata, a pogotovu Slovenaca nije ni pomišljalo. Bojim se da našoj braći Slovencima sledi germanizacija. Možda tu i nema ništa loše, ali to odudara meni od prirodnog toka stvari. Imam utisak da je pola Austrijanaca, a možda i više slovenačkog porekla. Polazim od toga da nikada ne bih voleo da budem Nemac, jer od njih Srbi, Rusi, Poljaci, imaju prastrah i energično će se boriti sa njima, kao što su se uvek i borili, i to uz sve poštovanje njihove vrednosti. Gledajući rat dođe mi da plačem. Hoće ljudi da pokažu kako pripadaju svome jatu. I srljaju, i dokazuju dokazano da brat bratu najdublje oči vadi. Moje spoznanje istine govori da je ovo rat Srba i bivših Srba, koji su preveravanjem prešli u Hrvate. Držim da su kajkavci plemenit narod – te ljude vrlo cenim i iz vojske i iz Marije Bistrice i iz Donje Stubice, a čakavce shvatam kao otvorene veseljake koji su takođe dosta kultivisani. Ovde se na televiziji vide mnoge monstruozne stvari. Recimo oslepljen sin na VMA govori majci: Majko nije mi teško što su mi izvadili oči, nego mi je teško što su me naterali da ih pojedem. Ili gardista vukovarčanin se pokajao što je oženio Srpkinju pa joj je rasporio stomak i ubio svoje dete. Nemogu da shvatim da takve azijate postoje u našim narodima, pogotovu u katoličkoj Hrvatskoj. Dali su to bivši Srbi sa problemom identiteta. Dali će od sličnih da se nešto desi takvo i u Bosni? Dragi Ladislave, vidim da se naša zemlja raspada, ali znaj da ja lično već sada radim na uspostavljanju veza za neku Novu Jugoslaviju koja će doći za 10, 50 ili 100g. Mislim da smo međusobno jedni drugima najbliži narodi na svetu i da tu naučnu činjenicu treba apsolutno poštovati. Smatram da je trebalo raditi na Jugoslovenskoj naciji, što je tražio kralj Aca i na zajedničkoj ateističkoj religiji što je tražio drug Tito. Na žalost prvi nije suzbijao suprostavljene religije, već je

17


dozvoljavao da vršljaju po zemlji, a drugi je podsticao nacionalne papagajske buljine, koje su nas dovele do ovoga. Osećam da će se vremena promeniti. Da će se narodi ponovo izmiriti i izljubiti i da će HNK jednog dana dobijati ovacije u Beogradu, a Narod. pozorište u Zagrebu frenetične aplauze. Jednog dana će se ponovo iz arhiva prašnjavih izvlačiti dela ljudi koji su stvarali Jugoslaviju, kao što se ovih godina izvlačila dela srbomrzaca (A.Stračevića) i hrvatomrzaca. Nemogu da shvatim da se po svim gradovima Hrvatske po centrima naselja provlače ulice A.Starčevića, koji je ideolog kasnijih frankovaca i ustaša. A ta zemlja je 1850g imala 50% Srba, a danas 11% po popisu, odnosno 1.2 mil Srba po potpresedniku vlade Srbije Košutiću koji je valjda iz Banije. U znak poštovanja prema svojim podanicima Srbima RH je trebala da ukine ulice ovom čoveku, kao što je trebala da pomogne Srbiju u njenoj borbi sa separatistima na Kosovu, u znak poštovanja prema Srbima koji su njeni građani. A ispade da je ona Kosovo i Sloveniju upotrebila preko Kolovih marioneta upravo za svoje osamostaljenje i protiv prirodnih interesa srpskog naroda u Hrvatskoj i bratskog u Srbiji. P.S. Da li ćemo pocepati svet po starim šavovima kroz PSR i DSR? 19.12.1991. Dragi Ladislave, morao sam posle podne, juče, da prekinem pisanje, jer me je ona moja odvela na zimski vašar na Sajam. Gledao sam knjige. Nema više nigde popusta 50% kada bivam sposoban za kupovinu. Sve je inflacija pojela. Sinoć sam razgovarao sa jednim rezervistom koji je napustio jedinicu kod Osijeka. Kaže da je otišao jer im je vodnik davao samo 150 metaka na dan, a on je tražio 3000 i zato je otišao. Kaže da selo Jovanovac (da li je hrvatski Jovan ili Ivan?) više ne postoji. Ali im nedaju da umarširaju. Osijek takođe. Kažu da su se tenkisti zakleli da će ići do Zagreba... Glupost! A jutros poskupeo benzin sa 40 na 56 din. Od ___6 ovde. Relativno dobro stojimo. Jutros idem iz banke i vidim da su nam uplatili 230 milijardi, a imali smo pre neki dan samo 327 n.din. na žiro računu: kupili kuverte, poštanske marke i uplatnice za '92 i ostali bez para. „Vasiona“ br 5 je izašla iz štampe pre 15 dana, a ekspediciju ćemo uskoro vršiti. Nadam se da ste dobili Vasionu 4/91 koju smo poslali pre 10 dana kada su nam rekli da je pošta proradila. Kakav je to potez hrvatske pošte da isključe sve telefone. Zašto je sve hrvatsko HTV itd. Imali smo sastanak Uredničkog odbora za br 1/92. I bilo je burno. Vuletić tražio smenjivanje Dimitrijevića. Traži da se nivo spusti zbog tiraža. A Dimitrijević je rekao da neće dozvoliti popularni nivo ČISa. Još dok je bilo tel. veze razgovarao sam sa G.Krenom da napiše nešto o smrti G.Divjanovića. Obećao je, a onda su prekinute veze. Tražio sam ga preko Muminovića. Muminoviću je rekao da će napisati kada se situacija smiri. Mi u 6

Nečitka riječ.

18


„Vasioni“ smo i dalje jugosloveni. Gabrijel je bio učitelj astronomije mnogih generacija mladih i ja lično imam veliku potrebu da mu se odužim. Zato ako nađeš bilo kakvu informaciju o tom čoveku popularizatoru i pesniku pošalji. ČIS nismo dobili, verovatno ne izlazi. Molio bih kopiju (mada je bilo nekih prepirki pre njegovog odlaska sa Zvjezdarnice) ČISa ili nekog drugog časopisa, ako se pojavilo neko slovo. Ja ću to preraditi i napisati u „Vasioni“. U Novom Sadu je umro veliki popularizator a. Živojin Ćulum. O njemu je članak poslao Francisti. Ovde nameravamo da pravimo vitrinu u „biblioteci“ – dobili smo sada neki novac. Hteli bi da kupimo još jedan računar i da platimo unapred sve materijalne troškove za „Vasionu“ u 1992, jer se bojim da će biti katastrofalna. Iza nas nema Nemačke ili neke druge sile. Svi su protiv. Ljudi kažu da će pobediti kao što se Srbija uspešno svojevremeno izvukla iz velike carinske blokade koju je uvela AustroUgarska. A opet svima je cilj ulazak u Evropu, mislim da ćemo se jednoga dana naći svi u njoj (mislim na ZET). Dragi Ladislave, situacija je blesava i čovek ne može nikako da se na nju nevrati. Na pretposlednjem Uređivačkom odboru tražio sam da se „Vasiona“ obrati čitaocima, sa pismom koje ti dostavljam, ali su me energično odbili. Obrazloženje je bilo: 1. ovo je astronomski časopis 2. IAU je zabranio bavljenje politikom 3. izjednačavaju se žrtve i zločinci (žrtve su Srbi koji su izbrisani iz Ustava, kojima je namenjena asimilacija – jezik, pismo..., otpuštaju se sa posla, šikaniraju na perfidan i podmukli i inteligentni katolički način, ubijaju mupovci ljude umesto da pregovaraju, traže da postanu nacionalna manjina, a to neće niko..., nepoštuju se njihovi mrtvi iz DSK već ustaše, crkve im se demoliraju, zabranjuje saradnja sa maticom). Mislim da su Tuđman i Kuharić loše procenili situaciju. Ipak je 20 vek. Srbi su došli svesti i stare srednjevekovne metode koje su pokatoličile veliki broj Srba danas ne mogu imati rezultate. Čak i daleko zaostaliji Albanci imaju nacionalnu biblioteku, univerzitet i dr. Zato treba da snose odgovornost. Ne služe na čast hrvatskom narodu. A imali su podanike i Srbijance koji su hteli da budu jedno sa njima – Jugosloveni – pristajući da pogaze svoju istoriju – i dobrim delom su je i pregazili. Dragi Ladislave ovo su moja razmišljanja koja sam ti iskreno izneo bez ikakve zadrške i taktiziranja. To je moja današnja istina. Voleo bi da se još više približim istini, ali pre svega argumentima. Mislim da našem bratstvu (ono je krvno dokazano) možemo doprineti samo dobrim interpersonalnim odnosima. Komunikacije vode približavanju. Voleo bi da se ponovo vidimo na BAVu-92. Ali dali ćemo uspeti da sa BISom udesimo besplatan smeštaj. U svakom slučaju osećam Tvoje prisustvo u mome srcu i kad pogledam na kartu Juge i kada razmišljam o mnogo čemu. Srećne Božićne dane Tebi, Željku i porodici i puno zdravlja i uspeha u Novoj 1992 želi Vam M.

Beograd, 26. XII 1991.

19


Dragi Ladislave,7 izvini što ti ne odgovorih, M. je odmah napisao pismo i sve to je čekalo da i ja napišem par riječi. No, znaš da kraj godine donosi niz ne baš prijatnih obaveza (pisanje kojekakvih izveštaja i ostalih gluposti). Možda i to nije neko opravdanje, možda želim mnogo toga da ti napišem, ali snage nemam. U meni ključa, bunim se. Rat nam je ušao u kosti, dušu, nagriza nas iznutra i spolja. Ponekad se stidim što sam čovjek. Zamisli. molim te, sve te naprave za ubijanje, sve naprave za mučenje. Bolestan um! Pokušavam što više da radim. To je bježanje, reći ćeš. Da, što dalje od tog nesrećnog rata, od te bujice bezumlja. Strašno je misliti o tome. Strašno je biti svjestan koliko nedužnih ljudi pati. Koliko je nedužnih duša unesrećeno? Civilizacija je dostignuće pojedinaca, gomila, masa ruši ta dostignuća. Čovjek, kako to gordo zvuči. Vjeruj mi, nemam lijepo mišljenje o našoj vrsti. Čovjek je najgore što se moglo pojaviti u istoriji kosmosa. No, tu smo gdje jesmo i ne vrijedi okrivljavati okolnosti, nekog drugog. Treba razmišljati, šta raditi, kako sve to zaustavit, kako se suprostaviti tom bezumlju? I razmišljam, i ništa. Ništa epohalno mi ne pada na pamet. Moje riječi, kao da se odbijaju od zidova, i odlaze nekud, u nepovrat. Možda bi nešto moglo da se smisli, da mi je sve ovo jasno. Ja, priznajem, da nije. Uopšte, sve ovo što se trenutno dešava ne može da se uklopi u nekakvu moju logiku. Nemogu da pohvatam sve što se dešava. Imam priliku da slušam i Beogradsku televiziju, a ne tako rijetko i Zagrebačku (kad odem kući u Bosnu, celo vreme gledam HTV). I znaš šta sam zaključio: NIŠTA. Eto toliko od mene , piši i pozdravi Željka. Nadam se da će ovo ludilo što pre prestati i da ćemo se uskoro sresti. Izvini ako sam ovu čašu pelina prosuo i po tebi. Trenutno raspoloženje neda mi da ti pišem o drugim, lepšim stvarima. I njih ima, kroz ove tmurne oblake ponekad se pojavi i zrak svjelosti. Pozdrav od Luke

7

Pismo L.Popovića pisano je ćirilicom.

20


PISMO ČLANOVIMA DRUŠTVA8 Dragi prijatelji, osećamo da bi bilo nehumano, a da se ne osvrnemo na žalosne događaje, koji potresaju celu našu zemlju i svima nam remete normalan rad i život. Svedoci smo da nerealni ljudi, pre svega rasistički i egoistički nastrojeni, godinama svesno pooštravaju srpsko hrvatske i uopšte jugoslovenske protivurečnosti, a sada pokušavaju da ih reše ratom, koji je odneo mnogo nevinih ljudskih života i naneo velike materijalne štete. Njime nastoje da neslogu još više prodube. Protestujemo protiv ovakvih spasilaca i tražimo da se svim ljudima i narodima, apsolutno svim, dozvole sva međunarodno priznata prava, odnosno da se primerno sankcioniše svako fizički i psihičko nasilje nad bilo kojim pojedincem. Ovome bi svakako pomoglo i razbijanje informativne blokade, kojoj je cilj satanizacija drugih sredina; propagandistima je poznato da upoznavanje bilo kog naroda, kod svakog čoveka, izaziva sve veće simpatije prema njemu. Ratnom rešavanju nagomilanih problema, doprinose vlasti svesno i mnogi pojedinci nesvesno prekidanjem svih veza, koje omogućuju blagotvornu komunikaciju. Tražimo da se svi problemi rešavaju na civiliziran način, jer je to uvek i bio zadatak kulturnih ljudi, kojima svakako pripadaju svi ljubitelji neba i astronomije, čije intelektualno dostojanstvo često pored čuvstvenosti krasi i osobina sagledavanja stvari sub specie aeternitatis. Nesmemo da dozvolimo da se potkopavaju ljudske vrednosti, a to čine tvorci rasističkih teorija. Pripadamo vrlo srodnim narodima u antropološkom, jezičkom i mnogim drugim pogledima, te zato trebamo da radimo na njihovoj bratskoj slozi i saradnji, odupirući se svima koji na religioznim i svim drugim razlikama prave našu neslogu, od koje žele da žive, i da dokažu dokazano: da brat bratu oči najdublje vadi. Posebno se treba suprostaviti stranim silama, koje svoje interese žele da nam podmetnu kao autentično naše. Astronomi posebno nemaju razloga za međusobne raspre. Naš osnovni zadatak učestvovanje i praćenje svetskog astronomskog progresa, podrazumeva međusobnu saradnju i korektnost bez obzira dali ćemo biti Jugosloveni. Jedni druge treba pred drugima u svetu da uzdižemo, a ne da opanjkavamo i brukamo naše južno slovenstvo i slovenstvo uopšte, sebe ustvari. Ovakvo stanje u Jugoslaviji svakako će se negativno odraziti i na rad našeg Društva, kao i svih drugih astronomskih organizacija u zemlji, pa eto još jednog razloga da preuzmemo deo odgovornosti. Radimo tako da se sutra možemo da pogledamo u oči i da možemo prijateljski da razgovaramo. Za analize naše zbilje nismo stručni, ali smo ipak izrekli misli, za koje smatramo da vode razrešenju našeg zapetljanog stanja. Pošli smo od najboljih namera. Izvinjavamo se što situaciju nismo mogli još bolje da sagledamo. Redakcija *****

8

Pismo redakcije „Vasione“ članovima AD „Ruđer Bošković“.

21


Varaždin, 25.3.1992. …ga od samog početka emitiranja uglavnom neprekidno prenose. Što toliko može boljeti dvije zaraćene, nepomirljive strane, prijatelji, da se svim silama trude kako bi spriječili da glas o tome dopre do ljudi? To jedino može biti ISTINA! U sukobu dviju laži ona ostaje silovanom. Ne mogu toliko zamjeriti običnim ljudima koliko intelektualcima (od kojih su većina samo bijedni kvaziintelektualci) da praktički svijesno pristaju na ispiranje mozga i informativnu blokadu (koju, dakako, provodi uvijek samo suprotna strana). Posebnu ulogu igraju ovdje intelektualci sa tehničkim te prirodoslovno-matematičkim obrazovanjem. Zar ih nisu sistematski učili na studijama (barem su trebali, ako su te studije bilo što vrijedile) kako se o pojavama, njihovoj suštini i uzrocima može zaključivati samo na osnovu dovoljnog broja pravovaljanih informacija? Pa da sam sto puta Hrvat a vi sto puta Srbin, zar ne bismo trebali sto na kvadrat puta odvagnuti sve činjenice, ali činjenice a ne unaprijed fabricirane laži, poluistine i istine koje nam odgovaraju, poslušati argumente suprotne strane, dapače potruditi se sam doći do njih a ne ih naprotiv ignorirati,zataškavati i sprečavati njihovo širenje? Osim,… osim ako cilj opravdava sredstvo, a pripadnost određenom narodu daje pravo na apriornu istinu. Bez prosuđivanja. A tome je na žalost tako! Kod ogromne većine, bez obzira na naobrazbu, socijalni položaj, partijsku pripadnost, spol,… Bijeda jedna. Psihologija krda! To svakodnevno vidim i čujem u svojoj najužoj sredini, vjerujući da je i kod vas tako i da će biti sve gore. Toliki broj licemjernih bivših partijskih guzolizaca koji su preko noći prešli sa internacionalizma, bratstva jedinstva, vlasti radničke klase, čak borbenog ateizma, na najprimitivniji nacionalizam srpsko-hrvatskog i bog te pitaj kojeg tipa, glorificiranje slobodne poduzetničke inicijative, negiranje svih, baš svih vrijednosti socijalističke ideje, zatajivanja antifašističke borbe kao skoro nečeg kužnog, do koje li ironije-skoro borbenog teizma koji graniči sa klerikalizmom. I sad obavezno pripadaju nekoj "demokratskoj" stranci. A tome je i kod vas tako prijatelji. Nemojte iz ovog misliti kako sam ja bio ili jesam neki veliki zagovornik socijalizma. Nisam, niti sam bio, nit ću biti (mada ne pljujem po svemu, čak mislim da je to duboko humana ideja koju su ljudi uspjeli zagaditi, te će joj trebati mnogo, mnogo vremena da ponovo nikne u ljudskijem obličju). Ja ne pričam o tome. Govorim prije svega o licemjerju, kao karakterističnoj osobini većine pripadnika ljudske vrste. Znam mnoge kolege koji djecu nisu ni krstili, a sad, kad im djeca imaju po 10,12 ili više godina krste ih naknadno i šalju na vjeronauk. I što je najgore u svemu,njihovi roditelji i dalje su ateisti, ali su im izgovori poput: "Pa svi u razredu idu na vjeronauk,zamislite kako bi se moje dijete osjećalo da bude izuzetak. Osim toga,ne može mu ništa štetiti-zar ne? Posebno u ovim vremenima." i sl. Kažem vam psihologija krda. A kako se ono zovu članovi krda? Ljudi? Nisam vjernik, ali poštujem ljude koji su to bili i u onim vremenima, te ostali vjerni i dosljedni i vjeri i Bogu i sebi. Pišeš M. o onom jadniku kojeg su masakrirali. Nažalost, smatram da to nije ništa posebno i da o ničem ne govori. Ovakvih prizora ima na HTV (kojeg uglavnom slabo gledam) koliko hoćeš, a i na vašoj TV (jednom tjedno 9

9

Pismo sam smatrao zagubljenim radi demagnetizacije diskete na kojoj je čuvano. Naknadno je uspio njegov djelomični oporavak upotrebom prikladnog softvera. Detaljnije o tome u tekstu knjige.

22


Slovenci daju vaš Dnevnik kao i sarajevski). Samo, na HTV vi to činite nama, a na STV to isto mi radimo vama, dok gledajući YUTEL, austrijsku ili madžarsku televiziju vidiš da TO radimo jedni drugima! A pitanje tko je prvi počeo ili tko to više, radi samo je bacanje prašine u oči i obično se postavlja ako bezuvjetno želiš dokazati da si baš ti u pravu. Shvaćam te Luka, kad pišeš kako nastojiš zaborav i spas naći u radu te mu se sav predaješ. Ako mene pitaš, najrađe bih živio negdje drugdje gdje, ne znam. Vjerojatno tamo gdje ima puno knjiga i malo ljudi. Po mogućnosti, bez Srba i Hrvata molim! Vjerujem da su to u mnogo vidova slični narodi. Srbi pate od kompleksa veličine dok obrnuto, Hrvati imaju kompleks minornosti, a kod jednih i drugih je osjećaj ugroženosti izuzetno izražen - samo u različitim oblicima. A oba naroda spremna su za sebe tražiti ono što drugima nisu spremni priznati-bar ne u podjednakoj mjeri. Samo u svemu tome mute me neke nelogičnosti. Ne historijska ili etnička prava ili sličan galimatijaš. To je za mene šuć-muć pa prolij! Logika bi trebala biti jača od svega toga. Vidite, na svaku vašu kartu povijesnih granica, etničke rasprostranjenosti ili sličnu budalaštinu, imamo i mi svoje karte a argumenti obiju strana izgledaju kao zacementirani - bezgrešni. No ne vidim iz kojeg razloga bi se na primjer Srbija mogla protezati do linije Karlovac-Karlobag…itd. a Hrvatska ne bi mogla ići na pr. do Zemuna ili obrnuto. A takvo što tvrde pojedine(?) hrvatsko-srpske budale i nalaze svoje sljedbenike. Ako mi imamo dokument iz 19. stoljeća, vi ćete iščeprkati neki iz 18.st., na to mi još stariji, pa vi…i tako ad infinitum, dok ne dođemo do majmuna, čime smo dokazali da smo njihovi izravni potomci. Ili, ne daj Bože, još dalje, što će pokazati da su u stvari oni nastali od Srba i Hrvata. Ili, na primjer pitanje manjina. Mislim da Srbi ovdje čine istu grešku kao i Hrvati (ili su ovi počinili istu pogrešku kao ini). Većina se stavlja u položaj iz kojeg si daje pravo suditi o manjinskim pravima, kao "Što se vi bunite, mi znamo da vi imate sva prava-čak i više no vam pripada!". To mi izgleda kao kad nacisti vode Židove u plinske komore pa im pričaju kako "Nas je više, znamo mi što je za vas dobro - ništa ne brinite.". Mislim da većina mora saslušati glas manjine (gdje termin manjina nema nikakve negativne konotacije) i po tom glasu suditi o njenim pravima. Nažalost, vi u Srbiji ćete s tim imati još mnogo problema - mislim prvenstveno na Albance. Morat ćete s njima razgovarati, htjeli-ne htjeli i to bez predrasuda i predubjeđenja. Ako ne želite doživjeti ono što se dešava u Hrvatskoj. A s obzirom na dosad dokazanu glupost političara, vjerujem na žalost da to nećete izbjeći. I još nešto, što vrijedi za sve. Manjinama se prava daju bez pozivanja na reciprocitet. To je nešto što im prirodno pripada, od Boga dato, i ne može ovisiti o dobroj volji i dogovoru političara. I jedino tako narodi mogu dokazati civiliziranost, na koju se svi toliko pozivaju. No,to je valjda tako samo u teoriji. Slijedeća logička nedoslijednost koja me smeta je pitanje jezika i manipuliranje njime - i to sa obje strane. Nedavno slušam vijest kako se na Njemačkom radiju ukidaju emisije na hrvatsko-srpskom (srpsko-hrvatskom) jeziku, te se uvode odvojene emisije - na hrvatskom i na srpskom jeziku. Kad su dotadašnjeg urednika emisije (Nijemca) novinari upitali kakva je razlika između ta dva jezika,on im je odgovorio: "Otprilike kao između engleskog i "američkog"". Pretpostavljam da samo akademski tipovi koji na prirodnim razlikama u izričaju, ili pak politikanti koji na tome grade svoje spletke i skupljaju poene, nastoje stvoriti dojam da su to dva jezika. Samo, ako nisu dva nije ni jedan - u smislu da je to onda izričito srpski jezik ili izričito hrvatski. A stranci se smiju! A sad ona logička caka. Tvrdeći da je to jedan jezik istovremeno se da, se "dokaže" kako Srbi u Hrvatskoj nemaju sva prava (a ne ulazim u to imaju li ili nemaju; ovdje me

23


interesira samo logika) kaže, kako se oni ne mogu školovati na materinjem jeziku. Pa kojem to jeziku ako je on jedan? Takav, sam u sebi nedoslijedan "dokaz", samo je jedan od primjera kako se manipulira masama i teško da može biti prihvatljiv objektivnom čovjeku. S druge pak strane, u Hrvatskoj se vrše velike jezične promjene uvodjenjem raznih arhaizama, lokalizama i sličnih cveba, kako bi se što više istakla distinkcija prema srpskom jeziku. Neka "državna" budala, čini mi se da je to bio ministar školstva,jednom prilikom je istakla da ćemo se, što se tiče jezika, vratiti ako treba i na kraj 19. st. i odande nastaviti autohtoni razvoj hrvatskog jezika. Krdo to prihvaća, a ja osjećam kao pritisak i stoga razumijem nelagodu Srba. Ponekad mi izmiče smisao rečenice te se moram napregnuti da ga shvatim, a i to mi uvijek ne uspijeva. Uživam kad se naši politikanti često u brzini zabune upotrijebivši "stari" izraz pa se brižno brzo ispravljaju (da se ne pomisli kako nisu dovoljno dobri Hrvati). Ako niste znali,za političku opoziciju kažemo oporba. Možda shvatite, kad Mars dođe u oporbu sa Suncem! Dvojezični natpisi (ćirilicom) mjesta i željezničkih stanica posve su nestali, dok se u školama, na veliku radost djece, više ne uči obavezno ćirilica (ne znam kako je tamo gdje Srbi prevladavaju). No, u svakom slučaju, vi ste nam u tim stvarima ozbiljna konkurencija, s obzirom da na Kosovu više nema dvojezičnih natpisa ni nastave na albanskom jeziku (a ne znam kako stvari stoje u ostatku Srbije). Ja lično sve to skupa ne shvaćam (bolje rečeno, psihološki ne prihvaćam) - ni vaša ni naša, oprostite, preseravanja. Čak i ako su to dva jezika (ne za mene), nekad su nas učili da čovjek vrijedi onoliko koliko jezika (pisama) zna. Ili je i to bila samo jedna od onih idiotskih floskula kojima se u ljudi nastoji stvoriti privid humanizma, dok u praksi jači kvači! Jedna od takvih glupih sentenci je i ona o manjinama kao mostovima među narodima. Zašto onda Hrvati kao manjinski narod u SFRJ nisu bili most, zašto Srbi u Krajini nisu most ili Albanci u Srbiji ili Srbi na Kosovu ili i jedni i drugi i treći u Bosni ili… Nadalje, mislim da oba naroda nastoje manipulirati sa bosanskim Muslimanima u smislu da su to u stvari Srbi ili Hrvati, negirajući pri tom i njihovu vjeru i nacionalnu pripadnost (doduše, i jedni i drugi se slažu da oni nisu narod). Tom prilikom opet su puni kojekakvih historijskih argumenata. Mogu poći jedino od sebe samog te reći ovako: "Nemoj ti meni govoriti tko sam i kako se moram izjašnjavati - ja to najbolje znam.". I tom prilikom svaki "historijski argument" nema više baš nikakvog osim historijskog značaja. A nasilnih pokrštavanja nekrsta, prevođenja na Islam kršćana i srodnih naturanja prave vjere bijaše svakako odviše. U svakom slučaju katolička Crkva je u tome tokom povijesti bila agresivnija od pravoslavne. A slave istog Boga. Trebao bi se zahvaliti i odbiti takvo "slavljenje". Lično smatram da su i Hrvati i Srbi inače spremni prvom prilikom izdati Muslimane zbog vlastitih interesa. Sve u svemu, previše se suprotnosti, netrpeljivosti i nacionalnih interesa nakupilo prijatelji te se sve to skupa možda zaista nije moglo razriješiti na miran način. Svi su razbili ovu Zemlju (Jugoslaviju), nitko nije nevin. Možemo opet samo prebacivati isključivu odgovornost na druge jer o sebi ne volimo razmišljati, a kritički misliti o sebi pitanje jesmi li uopće sposobni. Činjenica je da socijalistički sistem, iako se tako deklarirao, nije riješio ni ekonomska, ni nacionalna, ni moralno-etička, čak ni klasna pitanja. Imam osjećaj da u tom krahu iluzija nismo spremni prihvatiti svoj dio krivice za slom - netko nam mora biti kriv. Zato odgovornost uzajamno prebacujemo jedni na druge kao vrući krumpir ("Srbi su nam nametnuli komunizam"; "Glavne komunističke vođe su bili Hrvati i Slovenci";...) a iz sloma sistema svatko želi izvući što se više može za svoje krdo. Kad je do toga već došlo, mislim da se mir mogao očuvati jedino tako da svi priznaju ostalima njihove

24


granice, bez teritorijalnih pretenzija sa bilo koje strane. To bi bilo jedino civilizacijsko rješene. Mislim da će, dugoročno gledano, tako na kraju i biti, te će se sve žrtve pokazati kao uzaludne (ima li uopće opravdanih žrtava ?). Hrvati su na žalost dozvolili da na izborima pobijede desne snage (a jedan i drugi narod toleriraju čisto fašističke elemente poput Šešelja, Parage,…), ali vjerujem da će srpska politika pritom sasvim krivo reagirala. Po meni, trebao se internacionalizirati problem hrvatskih Srba na nivou evropskih i svjetskih organizacija i time bi se mnogo više postiglo. Ovako se dolazi do još jednog logičkog paradoksa. Gotovo sve Hrvate se proglasilo ustašama, srpski predstavnici su napustili Sabor, a nakon cijelog ovog odvratnog krvoprolića sada su spremni vratiti se u isti taj "ustaški" Sabor da u njemu nastave političku borbu (bar tako kažu Rašković i neki njegovi istomišljenic i gledam na STV). Sabor je, naravno, preovlađujuće desničarski, a u njemu sjede i totalni ekstremisti kao uostalom i kod vas, međutim ne vjerujem da se može proglasiti ustaškim kao ni vaša Skupština četničkom. Na žalost mnogi hrvatski "političari" potpali su u većoj ili manjoj mjeri pod utjecaj takvih tendencija, te se sada ako ne negiraju ali ono nedovoljno ističu i pozitivni aspekti našeg skupnog života i prošlosti (antifašistička borba, nesumnjivi genocid nad Srbima 1941-1945. se ne može nijekati ali se umanjuje, o mnogim porodičnim vezama ostvarenim tokom sedamdesetak godina ove propale države se ne govori itd.). Ipak ne smatram da su Srbi bili jedini iskreni Jugoslaveni, mada vjerujem M. da ima dosta istine u onom što si mi pisao. Uvjeren sam da je svakom narodu Jugoslavija bila na srcu tako dugo i u onim segmentima u kojima je njegovo krdo nalazilo vlastiti interes. A sada se to najbolje uočava. Vidite, nakon naše HTV sada vi imate STV, nakon što mi ovaj zajednički jezik zovemo hrvatskim, vi ga zovete (ili će to biti u najskorije vrijeme) srpskim, vi forsirate ćirilicu a mi latinicu, na našu šahovnicu vi odgovarate sa svojim 4C, i vi skidate Tita sa zida a petokraku sa vojnih uniformi…. Jednom riječju forsiraju se nacionalni simboli na račun jugoslavenskih. I to je to čuveno jugoslavenstvo! Možda nije daleko dan kad će vaše Astronomsko društvo, ili zagrebački institut "Ruđer Bošković" promijeniti ime, jer će dežurni pravovjernici isčeprkati iz biografija ovog (i drugih) velikana podatke nespojive sa dominantnom nacionalnom svijesti. Možda jedni drugima članke nećemo htjeti objavljivati ni knjige štampati (makar u prvoj fazi uzajamne mržnje; kasnije će i tu stvari doći na svoje mjesto-donekle). Mislim prijatelji (a ovdje bih htio ponoviti, da me krivo ne shvatite, da se smatram kosmopolitom, da nacionalni osjećaji za mene baš ništa ne znače, te si dajem slobodu, ako već mogu govoriti o SAD ili Francuskoj i njihovoj politici, da to isto činim i o srpskoj odnosno hrvatskoj; na ovakav način, naravno, ne javno već samo sa prijateljima - jer tolika budala ipak nisam. Druga bi stvar bila da sam Netko, sa kakvim-takvim respektabilnim imenom, ali ovakav sitniš je najlakše eliminirati.) da je vaša vlast načinila mnogo grešaka. Srbija (ne srpski narod, već država) je danas na internacionalnom planu gotovo izolirana, a na "domaćem" (ako se to još smije tako reći) je u zavadi sa gotovo svima: Hrvatima, Slovencima, Muslimanima, Albancima, Madžarima, Makedoncima, a i sa Crnogorcima mislim da stvari stoje nešto drugčije no što se to prikazuje. Ja to ne govorim zlonamjerno, a najmanje smatram da se svi ti s kojima imate problema međusobno ljube i vole - naprosto i nažalost, bratstvo i jedinstvo je mrtvo, a među narodima ovog regiona isključiva buduća ljubav je INTERES. Moja jedina nada je da tako nije sa svim ljudima i da će relativno malobrojni pojedinci nadići ograničenja svog stada. Interesiraju me jedino ljudi čiji su moral, etika, inteligencija, ljubav i nadasve vidici jači i širi od istih karakteristika mase. Oni mogu graditi ostrva ljudskosti i još više - ne dozvoliti da ti otoci ostanu

25


nepovezani. Vjerojatno se sjećate Gaussove zvonolike krivulje normalne statističke distribucije. Za razliku od drugih, ja smatram da se ovom krivuljum mogu objasniti mnogi socijalni fenomeni. Masa, karakteristike mase, a to su uvijek prosječne vrijednosti, potpadaju pod centralni dio Gaussove krive. Mene zanimaju ljudi i sistem vrijednosti koji bi se mogao opisati repom ove raspodjele, pa bio to i onaj rep koji pripada ne genijalcima već luđacima. Samo da to bude nešto autohtono ljudsko, nastalo iz dubine duše ili razuma, nešto što je božansko a ne normalno samo zato jer je prosječno. I eto, zato, ne želim razmišljati kao većina jer ona ne razmišlja, samo ponavlja naučene "istine", predrasude, podmetnute činjenice, budalaštine, a na kraju joj ni to nije potrebno kao argument - dovoljno je da svi (naši) tako "misle". Netko reče "Većina nikada nije u pravu!". Mislim da je imao pravo! Jasno da pritom nije mislio na svakodnevne trivijalnosti, već na esencijalna egzistencijalna, moralna, etička, gnoseoliška itd. pitanja. Što se slobode tiče, izgleda mi da stotinama godina ljudi robuju pogrešnoj dogmi. Slobodan narod ne uključuje nužno, a kako povijest pokazuje, često gotovo nikako, slobodnog pojedinca. Međutim, ako je svaka jedinka slobodna onda smo svi slobodni, zar ne? U tom smislu me lično jedino interesira sloboda ličnosti, a od svih mogućih, samo građanska država sa primjerno reguliranim i garantiranim ljudskim slobodama. Kad je Bog stvorio čovjeka, na svoju sliku i priliku, od svih mogućih atributa koje mu je dodijelio, znam jedan koji zasigurno nije. To je nacionalnost. Da je smatrao važnim, sigurno to ne bi propustio, te nas, na taj način riješio besmislenih podjela na sva ta plemena što bitišu Zemljom i jedno drugom krvlju dokazuju koje je milije Stvoritelju. Jednom prilikom, neka osoba me upitala što sam po nacionalnosti. Na moj odgovor da nisam ništa (bolje rečeno, neopredjeljen) inzistirala je i dalje: "Ta nešto ipak morate biti, valjda imate svoje korijene?". "Ipak je tako", rekoh," sasvim mi je dovoljno što sam čovjek. ""Pa nego što", glasio je njen uzrujan i neugodan odgovor, "ta valjda niste majmun?!". Tu je sav nesporazum. Većina smatra sasvim očiglednom činjenicu da su ljudi (u što s biološkog stanovišta nema sumnje) ali nije li stvar u tome da bismo riječ čovjek trebali isčitavati sa veliko Č? Moji su korijeni na svim stranama, u svim rasama, u svim vremenima, u svim plemenitim idejama, stremljenjima, i djelovanjima, a Tesla mi nije ništa draži i bliži od Darwina, Einsteina, Ujevića ili Rilkea. Volim razgovarati sa ljudima koji imaju širinu pogleda i pogled ljubavi i prijateljstva. Za sebe mogu reći da sam se u Jugoslaviji osjećao duhovno bogatiji no sada. Smatram da se samo ljudi ograničena duha boje raznolikosti, pa se i osjećaju bolje i sigurnije u monolitnijoj sredini. Ovo podugačko pismo pišem skoro dva mjeseca. Govorim u stvari o onome čega mi je dosta, dok opet želim popričati s nekim sa one strane. Stoga mi pisanje ide tako teško; nadam se da će vama prijatelji, unatoč duljine, čitanje biti manje zamorno. Djelomice svoj kasni odgovor pravdam time što sam čekao priliku da odem u Zagreb kako bih vam nabavio najnoviji broj "Čovjeka i svemira". Nažalost u knjižarama je sav rasprodan, dok na Zvjezdarnici po danu nije bilo nikoga. Jedan kolega sa škole posudio mi je svoj broj, te sam vam fotokopirao nekoliko značajnijih stranica (o Divjanoviću te o nekim vijestima iz Hrvatske. Iz nekog starijeg broja šaljem vam i jedan Gabrijelov intervju. Možda ste časopis već i dobili iz drugih izvora - nemojte mi zamjeriti na sporosti.). Jedva sam čekao da pobjegnem iz Zagreba. Ulice pune uniformi, u knjižarama rasprodaja srpske literature. Knjiga priča Desanke Maksimović - 76 HRD (HRvatskih Dinara - zasada jednako bezvrijednih k'o YUD). Kupio sam "Praktikum iz biofizike", knjigu od oko 250 strana kvalitetnog papira, zajedničko izdanje zagrebačkog i beogradskog izdavača iz 1989. g. za 36 HRD. Toaletni papir dođe oko od 40 HRD. Mizerija! Kad

26


sam već kod novaca - hvala što ste mi poslali pretplatnicu za "Vasionu", jedino ne znam kako da se pretplatim. Šaljem vam dvije diskete programa za AT-kompjuter (Garantirano bez virusa! Nadam se da se diskete neće putem oštetiti - programi sa njih rade pouzdano. ). Vjerojatno ih posjedujete (pa i novije verzije) jer sigurno lakše dolazite do programa no ja. Osim toga, s obzirom da vidim kako povremeno objavljujete astronomski softver, tu je i moj program za približno određivanje datuma pomrčina Mjeseca/Sunca ("INEKS"). Jedno je .EXE verzija dobijena kompajliranjem u TURBO BASIC-u, a drugo ASCII kod za GW Basic (pogodnije za objavljivanje u časopisu između ostalog i zbog standardnije verzije Basica), te originalna GW Basic verzija (ovi programi se nalaze u ROOT direktoriju). Ako vam se čini prikladnim, objavite u "Vasioni". Jasno, smatrate li stvar dobrom, te ako je oportuno s obzirom na vaše prilike. Šaljem vam i popratni tekst na disketi (ASCII kod, pisan u ChiWriter-u), te za svaki slučaj i na papiru. Slobodno distribuirate dalje. Vjerojatno Čabrić (i pokojni Slavić) imaju i bolji program. Da li se može bilo kako dobiti njihov "Sky atlas"? Ako slučajno objavite, umjesto autorskih primjeraka časopisa + ove diskete, možda bude dovoljno za pretplatu na "Vasionu" ? Što mislite ? Nakon poslijednjih događaja u BiH, nisam siguran kako će moje pismo do vas. Pozdravljam vas prijatelji Luka i M. Pazite na sebe i svoje najmilije - to je vrijednije od bilo čega. Želja mi je da se, kad prođe ovo ludilo, nađem sa vama u Beogradu ili ovdje kod mene, te da uz ribice i vino dugo pričamo, ali nikako ne o politici koja kao zli duh iz boce od prijatelja stvara neprijatelje. Doviđenja (do pisanja) prijatelji! Ladislav P. S. Vaše "Pismo članovima Društva" apeliralo je na razum. Rezultate vidite. Ili vaše (a i moje, jer sam njegov član) Društvo ima premalo članova ili pak u našem društvu ima manjak razuma! Sa velikim zakašnjenjem želim i vama prijatelji sve najbolje u novoj godini, koja nažalost bar zasad, po skoro svemu liči na onu staru. *****

27


Beograd, 25.4.1992. Dragi Ladislave, sa nestrpljenjem sam očekivao tvoje pismo, pa su mi u ova paranoična vremena padale razne misli na pamet. A onda je stiglo i to podeblje i čitajući ga stalno sam strepeo, da se fini Ladislav slučajno nije na neko moje slovo naljutio, jer volim da pišem otvoreno, a ujedno se plašim da pokidam veze sa tobom. A onda sam video da je odgovor takođe otvoren, što vezu treba da pojača, ako nam je stalo do istine. Malo sam se uspetljao. Umoran sam. Došao sam na posao u 15h, sat zakašnjenja, zbog beogradskog maratona. Sve su ulice bile – ustvari glavna na Novom Beogradu, isključene za vozila gradskog saobraćaja, išao sam peške sa mojom Lj. 4 kilometra. A ona je u drugom stanju. Negde je na polovini trudnoće. Ja kao ateista nisam hteo da se venčavam u crkvi ni u opštini da se registrujem. Mislim da nas to religijsko, ustvari ideološko kađenje košta mnogo žrtava. Mislim da je ovo u suštini religijski rat [mada to niječe njegova uzoritost kardinal Kuharić (umalo da napišem K&K)]. Da nema religije među nama ne bi bilo razlika. Popovi na najfiniji način koriste ljudsku potrebu za redom i radom i za umirenjem od neizvesnosti u našim životima, za širenje i lično življenje u crkvenoj strukturi. Širenje je moguće na račun drugih religija – kao što i svaki drugi ljudski pokret i ideologija teže da imaju globalni karakter – u suprotnom smatraju da nisu pravi. To je nastojanje religijskih, ideoloških - verovatno je podskup političkih – vođa. Narodi, odnosno krda kako kažeš ti, ili govedina kako kaže pokojni Danić, ili pučina kako kaže Njegoš, odnosno vođeni smatraju da su na pravom putu i da taj put žele da im prekinu druge religije i zato postaju fanatizovani religijski borci. Fanatici čini mi se da ne veruju u boga već u „njegove“ poslanike na zemlji i do istrebljenja se bore za njega, odnosno njegovu naklonost. Vođe su uznemirene postojanjem drugih načina života, odnosno preuzimanja stada od drugih vođa, poznata im je činjenica da uspješno egzistiraju druge sredine koje slave druge bogove, ali ujedno relativiziraju vrednost istine koju sami propovedaju. Imaju strah od drugih ideologija i zato školuju sebi potčinjene da se bore protiv njih. Baš taj problem nesigurnosti u sebe, pa i pored moći, stvara zločinačke ideje. Možda je, u ovom kontekstu, u pitanju borba Srba sa jedne strane i Vatikana i Nemačke sa druge strane, dok bi Hrvati bili fanatici koji se bore za naklonost gazda. Možda su tu još i nadnacionalne kompanije koje se energično bore (ustvari njihove vođe) protiv socijalista i komunista (naravno neuspešnih) koji su na bezobziran način propagirali ideju o ravnopravnosti, odnosno jednakosti, odnosno o pravilnoj raspodeli profita. Postao sam Nemac pišem i preduge pasuse i preduge i konfuzne rečenice. A u stvari je možda sasvim nešto drugo u pitanju. Obzirom da je pao SSSR, odnosno komunizam Zapad koji ga je iz istih razloga potkopavao, treba sada dotući sve komunističke ideje, a ujedno i poljuljano pravoslavlje (verovatno je papa vođa za ovu oblast – umesto da pomogne sestrinskoj hrišćanskoj crkvi, cvrc, koju su komunisti ugnjavili – a ono najsebičniji, egoistički ljudski interesi namesnika Božijeg). Opet o mom venčanju. Crkva se na najfiniji način uvukla tokom 2000 godina u sve pore ljudskog života, od rođenja (nisam kršten), ženidbe... pa do smrti. Prvo sam

28


preskočio sada ću drugo itd. Stvarno mi u životu i radu nije potrebna katolička crkva ili bilo koja druga ljudska religijska tvorevina. Na mene veliki pritisak vrše roditelji, Lj-ini roditelji, crkveni ljudi i novopravoslavci, ali su mi najdraži pagani. Dragi Ladislave, od novosti na poslu kod nas: - „Vasionu“ smo platili unapred za celu godinu. Broj jedan je trebao izaći krajem aprila. Štampa ga neko Jugoslovensko društvo, koje valjda neće propasti kao Jugoslavija. Platili smo 9 tabaka tako da će brojevi biti deblji nego ranije. Uopšte, kako je u zemlji gore nama je sve nekako bolje. Novac stiže bolje nego ranije. Valjda traže spas u Bogu=astronomiji. Hteo bi da napišem članak o radovima izvedenim poslednjih godina pod naslovom „Nikad bolje“. - Planetarijum je od škola dosta slabo posećen. Oseća se u društvu neka nedisciplina, novca je manje za prevoz učenika, a u vreme kada je poseta trebala biti najveća nastavnici i profesori su štrajkovali. U Pl. se redovno odvija kurs za početnike, 50. po redu. Mislim da nešto napišem u „Vasioni“ o dosadašnjim kursevima. A.Tomić posle dugo obećavanja drži kurs astrofotografije – svake subote u 16h. - Aca je u Kolarcu držao predavanje pod naslovom „Zašto su planete tamo gde su?“ i tebe i H.Hegedušića je pomenuo. Dao je to predavanje za „Vasionu“, a dali će biti objavljeno videćemo. - Narod. ops. radi. Danas je puno ljudi. Uglavnom preko dana. Izbeglice iz Hrvatske i Bosne kojih je prepuno puštamo besplatno. Prekjuče su bili dvojica iz Kostajnice. Neverovatna je njihova mržnja. Kažu u Hrvatsku nikako. Kažu da ih Hrvati takođe isto vole. Jedan je pričao da su jednog posekli mitraljezom po nogama. On je pao, ali nije hteo da se preda već je svojom mašinkom nastavio da se bori. Mislim da su oba naroda dobri borci, jer su ustvari jedan narod – još jedan prilog mojoj tezi i zaključcima iz prošlog pisma. - Luka je od 1. marta na platnom spisku Zvezdare, ali sam udesio tako da kod nas bude ½ radnog vremena do 30 juna, jer upravnik treba da ima otkazni rok. Bacio se u spektralne linije i kada dođe ovamo uglavnom se bavi njima, što nije bio dogovor. - X BAV održaće se 15-20 juna. Trajaće 6 dana s time što će prva četiri dana biti po jedno predavanje na Kolarcu, a u petak i u subotu će biti predavanja u Planetarijumu. U nedelju ih neće biti. To je Lukina ideja, jer je to jubilarni BAV. Obzirom da je Pionirski grad prepun izbeglica ove godine neće biti saradnje „Galaksije“ i BISa pa će na BAV-u biti samo Beograđani i oni koji se snađu za smeštaj. Ti bi mogao da napraviš egzibiciju, pa da dođeš kod mene sa sinom kući. Ovde sigurno nebi bilo problema, ali bi verovatno morao preko Mađarske. Nadam se da do tada neće doći moja rodbina iz Sarajeva i iz Bosne. Bio bi meni i nama dragi gost. - Izgleda da nam je zglajzao Miro Ilić, dubrovčanin, koji je bio na zadnjim BAVovima. Stalno nam se mesečno javljao telefonom, a sada neme traga o njemu. Pričao mi je kako je u Dubrovniku učestvovao u javnim crkvenim obredima pravoslavne crkve u centru Starog grada – i verovatno ga je neki nadobudni HDZovski jurišnik upisao u crni tefter.

29


- Kompjuteri su tu. Kupili smo krajem decembra treći – AT286. Nisam mnogo naučio. Ti si pravi velemajstor za mene. Pre mesec dana smo kupili modem i sad bi trebalo se uključiti u mrežu, da razgovaramo sa celim svetom, sa recimo onim našim astronomima u Americi, a jedan je nedavno otišao u Australiju. Juče smo kupili hard disk 80MB – zamenili smo stari od 40MB uz doplatu. Kupili smo u IMTELU – Institut za mikrotalasnu elektroniku, koji je jednim krilom zahvatio zlatnu koku – prodaju računara. Vrlo fini svet. Sve sami inženjeri elektrotehnike – vrlo fini svet sa astralnim vizijama. - Dopisujem se sa Mariom Klarićem, astronomom koji radi u Tuskalusi – USA. On je takođe moj brat Hrvat. Iz Bosne je. Crven je i organizovao je prošle godine proslavu 1. maja. Jelena M.T. kaže da je povodom naše situacije pisao u Nju Jork Tajmsu. Jugović je. 29.4.1992. Dragi Ladislave, ovde događaj smenjuje događaj. Danas ti se javljam iz III Jugoslavije. Posle silnih pritisaka sa strane, šokiran sam koliko je ovde hladno primljeno vekovima željeno ujedinjenje sa Crnom Gorom. Poslednji put smo bili zajedno za vreme despota Stefana Lazarevića, negde oko 1420. U vreme proglašenja radio sam u voćnjaku u Surčinu. Imam hektar zemlje i frezirao sam. Tako je komunista, u duši, proslavio uskršnje praznike, koje uvedoše boljševici, kako ih ovi sa tvoje strane zovu. Čitajući tvoje pismo neke sam stvari podvukao pa ću pokušati da na njih odgovorim, odnosno da dam svoje mišljenje. 13.5.1992. A onda prođoše silni dani pa da nastavim i da pokušam da danas pošaljem pismo: - Yutel. Gledao sam ga ranije, sada ne. Samo u pojedinim delovima Beograda se može videti Yutel i HTV. TV „Politika“ (ima 5 TV programa beogradskih) naveče daje pregled HTVa. Ja sam bio i ostao za Jugoslaviju i enciklopediju Jugoslavije, ali ne i za slovo Y koje ne postoji u našim jezicima i za narodnu i srpsku enciklopediju koja se ne zove Enciklopedia Yugoslavica. To zanosi, a za većinu Srba je to još jedna podmukla smicalica koja se odvija na hiljade planova. Od latinizama=papizama se ovde ljudi koji znaju da čitaju ježe. - Ideja socijalizma. Ostaće da živi u meni i u mnogima. Ponikla je iz hrišćanstva i zato je nerealno da može da živi. Ali njoj stalno treba težiti. Još jednom ako je komunizam: 1. borba protiv svake eksploatacije 2. borba za jednakost ljudi 3. borba protiv religije kao forme za eksploataciju ljudi, za njihovo duhovno osakaćenje, za postizanje pojedinačnih ljudskih ciljeva (u Hrvatskoj ona služi za amalgamiranje stanovnišva, čija većina ima srpsko poreklo) 4. borba protiv praznoverja – horoskopa, okultizma, magije 5. borba za emancipaciju žene kao ljudskog bića 6. slavljenje nauke... onda sam ja komunista. Sada Zapad hoće da dotuče ove ideje, bojim se Slovene. U I i II ratu ovde nije bilo komunista.

30


Licemerno ponašanje je dosta karakteristično u represivnim sistemima. Ovde veronauka po nedavno donešenom zakonu nije ušla u školu. - Dvojezične tablice. Nije mi poznato da su na Kosovu ukinute. To se kod vas bolje prati. Ali znam da su svi toponimi na Kosovu srpski. Kada sam bio pre desetak godina na tabeli piše RECICA prvo, a ispod, u ćirilićnoj zemlji, latinicom REČICA. To je bolno pitanje ozvaničenja osvajanja srpskih sela od strane Albanaca. Ali šta je tu je. Kao u Bugarskoj bi trebalo pisati prvo na ćirilici, a ispod na albanskom. Koji je to bio teror nad Srbima. Prvo je svuda pisalo na albanskom, a onda često na hrvatskosrpskom i na latinici. Apsolutno primeniti svetske standarde. U tome će nam pomoći braća Hrvati, jer su većinom bivši Srbi, jer imaju obzira prema svojim komšijama Srbima, i jer stalno u „Glasu koncila“ pišu o Ćirilo-Metodijevskim stvarima. A tu je i slovenska solidarnost ili nož u leđa. Sad gledam u Vjeranovim „V.Novostima“ da Slovenci daju ponude pisane ćirilicom, što je do sada bilo nezamislivo. Da li će i Hrvati? - Muslimani. Rekao sam formulu: S=M H=M -------S=H Stalno mi pada na pamet da je u pitanju u Bosni i Hrvatskoj rat između Srba i bivših Srba. Okrutan svet pa zato i okrutan rat. Svi misle da su u pravu. Ali opet ćemo se svi ljubiti samo da prođe vreme i kada se vidi da su razlike negovali oni koji mrze Slovene. Naprimer Austrija na čijoj ambasadi piše Jajara (ovde znači sitan lopov, neozbiljan čovek, nekarakteran): Juga=0:2 (toliko smo ih u fudbalu pobedili u Beču). Šaljem ti pismo-fotokopiju10 koje sam uputio pre četiri godine proročki, urednom i mirišljavom G.Ivaniševiću, gde se pominju i Muslimani. Ako je već u modi da se tu rastavimo, onda je nekorektno od Hrvata da preko srpske krvi u Bosni dobiju autonomiju. Sve žele što i Srbi samo glasuju za samostalnu Bosnu, da bi ujedno u svom katoličkom dvojnom moralu tj nemoralu odcepili Hercegovinu i pustili u promet „R.Boškovića“. Katolički vrh je opet priželjkivao da Muslimane iskoristi za koljače Srba – ali to više ne može, jer im je Tito priznao naciju. Razgovarao sam sa M.Muminovićem. Kaže da su Srbi u svim selima oko Sarajeva i da tuku grad sa svih strana preko vojske koja ima ulogu tampona. Nisam znao da je Sarajevo na srpskoj teritoriji, a i opservatorija, do koje sada ne može doći. Srbi kojih ima 200 000 od 650 000 traže svoj deo grada. Imam rodbinu u gradu. Javljam im se često telefonom. Ujak ima vikendicu na Romaniji pa je tamo. Vojska mi je provela sestricu Slavicu srbohrvaticu i njenog momka takođe mešanca, ali i sa malo slovenačke krvi. Stanuju kod mog brata, a njen momak mašinski inženjer je našao posao u „Uranusu“. Ja i majka očekujemo ženu i sina od mog brata u Sarajevu. Luka je takođe u frci. On je iz sela koje se graniči sa hrvatskim, odnosno katoličkim kako kažu Srbi u Bosni. Kaže da je puno ljudi izginulo među Srbima. Ali stvari eto idu podeli. Što kaže dr Mladen Hudec: „da se razdvojimo kada ne možemo zajedno“ na BAVu '90, ali to onda mora da košta neznam koliko vagona 10

Lingvistički komentar iz 1988.g. na Ivaniševićev rad o jugoslavenskoj astronomskoj terminologiji.

31


krvi, jer se pregovorima ovde nemože. Sa Armijom se ne može, to je organizovana sila u koju su Srbi uvek rado išli. Da nije Evrope mislim da bi bila u stanju da porazi sve i dođe na stare granice Jugoslavije. Gledao sam na HTV-„Politici“ raspravu sa hrvatskomuslimanskim strankama gde beše i Mesić. Pričaju gluposti poluobrazovani Muslimani, koji imaju samo želje, a ne i znanje zasnovano na tuđoj ili samostalnoj istraživačkoj delatnosti.. Jedan reče kako je Srbima bilo vrlo dobro u tursko vreme. Čak je i Hrvat Mehmed paša Sokolović dozvolio da njegov rođeni brat bude patrijarh srpske crkve sa sedištem u Peći. - Četnici. Oni uvek imaju negativno značenje. Moj otac je borac partizan od 1941, ali mislim da se mora izvršiti rehabilitacija četnika. Prvo oni su de facto prosuli manje krvi bar 10x od ustaša, ako ne i 100x i bar 2x od partizana. Drugo, oni su se borili za Jugoslaviju i za legalnu vladu i kralja. Paralela ustaše četnici je zato nepravedna i „komunistička“. Što kaže jedan naš član iz Splita: „partizani i četnici služe na čast srpskom narodu, za razliku od ustaša koji nam napraviše ljagu da je ne možemo nikada oprati“. Sa druge strane ako smo rasisti i ako je to kvalitet, onda su ustaše u pravu. Ko su četnici u Sloveniji i Makedoniji? Srpski narod ja paganski narod. Dobro stoji na zemlji. Nije bio mnogo obrazovan. Ima i osećanje pravde, jer nikada nije bio zanet religijom koja traži da se po potrebi crno proglasi belim. - Jugoslovenstvo. Srbi su bili uvereni Jugosloveni što se ne bi moglo reći za ostale. Jugoslavija im je omogućila da žive u jednoj državi. Oni su se zato izborili za nju. Ona je bila i nagrada od strane saveznika. I ta Juga za koju je proliveno mnogo krvi je u miru razarana od 1918-1941 i od 1945-1991 od strane poražene Austro-Ugarske i Nemačke odnosno Vatikana. Ujedno su Srbe izdali saveznici na čiji su se poziv odazvali. Na taj način su poništili ratne rezultate, recimo Drugog svetskog rata. A da se nisu u ratove uplitali danas bi ih bilo 1.3 + 1.5 miliona -> 6 miliona potomaka, tako da im danas ne bi trebao rat. Jednostavno bili bi uvažavani kao bezobrazni artefakt. Mislim da će se sami bog na Vatikan razljutiti. A i drugim narodima, posebno onima koji su iz Srba proistekli, odgovarala je Juga. Evo je, ona egzistira i dalje. Održavaju je oni koji se nisu za tuđe interese tj. novac prodali. Dragi Ladislave, evo dođe moja debela Lj. pa da završim sa pisanjem i da pismo pošaljem. Samo da kažem da smo diskete dobili i da su one sigurno vrednije od pretplate. Aca je nedavno predložio da članak o pomračenjima ide odmah, ali čini mi se da to neće ići tako brzo. Ima puno članaka. Vasiona 1/92 je izašla najzad. Sastao se Uređivački odbor za br. 2, ali smo se tako složili da članci nisu određeni za br 2 već će satanak biti održan za 2 nedelje, pogotovu što je to koncepcija koja nije po volji Dimitrijeviću koji će do 15 juna biti u Parizu. Pozivam te da dođete na BAV 92, bar u petak i subotu. Ja ću se postarati za smeštaj, makar u kući u voćnjaku, ako mi stan na Novom Beogradu bude zauzet. Srdačno te pozdravljam i želim sve najbolje. Pozdrav supruzi i sinu.

32


M. p.s. puno mi još ideja pada napamet. Ali mislim da sam ga već preterao.

*****

33


Varaždin, 19.6.1992.

Prijatelju M., daleko od toga da sam se naljutio na tebe, nego mi je teško sjesti da pišem, u ovoj mori koja nas sve, svakog na svoj način, tišti. Nisam bio uvjeren da ćeš primiti moje pismo, a naročito priložene diskete koje sam nastojao nekako zaštititi od povreda. Nadam se da su stigle neoštećene. Rekli su mi da pošta najprije ide u Zagreb, odakle je kad se nakupi, neki privatnik prevozi preko Mađarske za Beograd. Bojao sam se (i sad se bojim) da otvaraju poštu (posebno jer je pošiljka bila obimna), pa da će, ako ništa drugo ono diskete nestati ili biti možda i namjerno uništene. Pročitavši nekoliko puta tvoje pismo i priloženu fotokopiju korespondencije s Ivaniševićem (baš mi je drago što si poslao), te s obzirom na ubrzani razvoj događaja, odlučio sam i ja ovaj put biti brži s odgovorom. Zbog novonastalih okolnosti, sada sam još manje siguran da ćeš primiti pismo - nadam se da privatna korespondencija nije obuhvaćena sankcijama. Dosta novih, jadnih i užasnih stvari se u međuvremenu desilo, te ću kao ti prema meni i ja nastojati biti iskren s tobom. Ne moramo biti istomišljenici u svemu, čak o svemu možemo i različito misliti, ali osjećam da je neobično značajno što dva ljudska bića nisu zahvaćena ludilom i mržnjom te izmjenjuju misli. Tolerancija je možda osnovna stvar koja fali, ne samo na ovom prostoru već čitavom Čovječanstvu. Ne znam kako bih počeo, pa je najbole po onoj: S neba pa u rebra! Budimo otvoreni. Ovaj rat Srbi ne vode zbog nikakve ugroženosti svoje braće, jezika, kulture ili tome slično. To su koještarije. Nijedan rat u povijesti nije vođen iz ovako banalnih, a naizgled uzvišenih razloga. I oslobađanje Kristova groba bila je najobičnija izlika za pljačku i eventualna osvajanja. Nijemci su već odavno slali Židove u konentracione logore i plinske komore, a Zapad je to dobro znao (barem oni iz političkih vrhova, ako već do javnosti ta istina nije došla). I nije učinio ništa (par bijednih pokušaja nagodbi da olakša savjest i zavara masu) - dok Hitler nije pretjerao u teritorijanim aspiracijama ugrozivši sasvim konkretne interese njihove. Jer, rat se "ne isplati" voditi radi par (hiljada, stotina hiljada ili milijuna ?) bijednih ljudskih duša. Sav taj duhovni okvir, obična je ambalaža kojom je uvijek moguće zaslijepiti mediokritetske , nekreativne i filozofiranju sklone kvaziintelektualce (koji su usput, tu se sasvim slažem sa tobom, karijeristi, licemjeri i podlaci bez premca),a da ne spominjem običnu rulju (seljaka,radnika,nedoraslu omladinu) što ne zna sastaviti smislenu prostu rečenicu ni na svom lokalnom dijalektu (kamoli proširenu), a uključuje se u Svetu borbu za jezik i više nacionalne vrijednosti. Hrvati i Slovenci su napustili Jugoslaviju iz jednostavne (ne kažem i ispravne) ekonomske računice, dok ste se je vi grčevito držali iz isto takvih razloga. Konačno, sva ta scenografija, sve te maske oko imena države, zastave, grba, petokrake, srpa i čekića, ljubavi i poštovanju prema velikom vođi itd.,koja je kod nas pala prije, srušila se i u Srbiji.Vi imate svoja 4C, mi svoju šahovsku tablu, svi smo pioni, dok naši kraljevi vode igru.Pogledaj, zar ti to ne liči na šahovsku partiju:bijeli pješak sa C4 na C5, crni pion sa H1 na H2 - oba u smrt.Samo što u ovoj igri nema promocije lakih figura; jednom pojeden pion ode ća! Sada se maše zastavama posve druge boje i prizivaju se, ima jedna formulacija koja mi je išla na živce u socijalizmu, a sad mi se čini zgodna, aveti prošlosti. I kod nas i kod vas. Jedan ekstremizam rađa drugi, hrani se njime, razvija se i cvjeta. Ja to viđam

34


svakodnevno ovdje kod sebe, a znam da je i kod vas tako. Eto, ne mogu se nikako složiti sa tvojim mišljenjem o četnicima.Srpska propaganda svuda u Hrvatskoj vidi ustaše, dok su kod nas četnik i Srbin postali gotovo sinonimi. Što više sramnih etiketa nalijepi protivniku, lakše ćeš napuciti raju na njega. Vjerujem da su četnici(i oni bivši i ovi sadašnji) ljaga na obrazu srpskog naroda, što jednako vrijedi i za naše ustaše. Zašto u ovakvim kriznim, prijelnomnim trenucima njihalo s krajnje lijeve ode ekstremno udesno? Zar nas takva sramota jača i čini ponosnima? I čemu bi Mihajlovićev (Šešeljev) koljač bio bolji od Pavelićevog (Paraginog) jataganca? Možeš ti sad prebrajati mrtve, ali da li je jedan vrag bolji od drugoga zato što je to naš đavolčić? Mislim da o broju mrtvih na ovoj ili onoj strani (o to ne govorim da bih bilo što umanjivao) ni Srbi ni Hrvati ne znaju, niti će dok smo ti i ja živi, znati punu istinu.Jer, svak broji samo svoje mrtve, dok žrtve suprotne strane ne vrijede ni koliko vlastita krepana stoka. Tvom Agitpropu odgovara da ocrni moje, dok moji Goebelsi također ne planduju. Evo pogledaj, ograničimo se samo na Srbe i Hrvate u II svjetskom ratu. Kakav je bio realan izbor za onog tko se već odlučio latiti oružja, a ne brisnuti i spasiti golu kožu: 1. ustaše 2. nedićevci 3. četnici 4. partizani Prvi i drugi su bili obični nacionalno orijentirani kvislinzi, a pretpostavljam (nisam historičar, niti me stvar baš pretjerano interesira jer ne volim prevrtati kosti u političke svrhe) da su od svih njih nedićevci bili još najumjereniji - na kraju krajeva, mnogi Slovenci su spas našli kod vas a ne kod svojih dragih fašističkih susjeda (time ne mislim reći da i vi niste bili fašisti; naravno ne mislim globalno i apsolutno). Sada međutim, oni pružaju gostoprimstvo izbjeglicama iz BiH i Hrvatske. Ništa na svijetu nije apsolutno i dano za vječna vremena. Oko ustaša ne bi trebalo trošiti riječi. Jest da su četnici počeli kao partizanski pokret (malo nezgodan termin) otpora razbijene kraljevske vojske, samo što na žalost nisu tako i završili. Nisu badava zajedno sa ustašama, bjelogardejcima, švabama i bog te pitaj kojom bandom, zajedno, jedno uz drugo, bez uzajamnih sukoba, bježali u istoj koloni pred Crvenom armijom i partizanima. Sjećam se čak jedne emisije na TV gdje je dokumentirana njihova suradnja sa ustašama kontra partizana na području Like ili Gorskog kotara (naravno, to sigurno nije bilo pravilo već,ako je istina, trenutni savez protiv onih prema kojima je mržnja bila jača od uzajamne).U svakom slučaju, istina je da su ih konačno i Saveznici bili prisiljeni prestati pomagati zbog zločina i kolaboracije sa Nijemcima - i to unatoč lične kraljeve prisutnosti u Londonu.Kažu da je put u pakao popločan najboljim namjerama... Što se partizana tiče, ako je ikada tvoj otac (za kog kažeš da je prvoborac) iskreno pričao sa tobom o svojem ratovanju, onda si odavno mogao zaključiti da je sva ta herojska epopeja, puna ideala, humanosti, samožrtvovanja, svetačkog asketizma i morala, prikazana nam na način drugova komunista, obična lakirovka. Nedavno (početkom juna) su Slovenci prikazali gotovo trosatnu emisiju o partizanskim zločinima nad učesnicima gore spomenutog zbjega koje su Englezi izručili našima ( našima, kako to sad čudno zvuči, zar ne ? ). Osim rijetkih preživjelih, a računa se na oko 30000 žrtava, javno su pred kamerama "otvorila dušu" i mnoga znana politička imena iz prethodnog režima, bivši partizanski komandanti, egzekutori... I to ne samo Slovenci. Eto, i vaš Sime Dubajić ( mislim da je to onaj na kojeg su Hrvati raspisali potjernicu ) se uvelike kajao, (intervju s njim snimljen je 1990.g.), spominjao zločine, izvršioce, naredbodavce, i to svih nacija. Sam je priznao 13 zločina koje je izvršio, a

35


možeš misliti koliko ih je onda zaista bilo. Masovne grobnice, jame, žene (i silovane), djeca, (znaš da su bježale i obitelji), iživljavanja i mučenja.... Pa ipak... Eto, u tome pa ipak je cijela tragedija ljudskog bitisanja, nezaštićenosti, krhkosti i beznačajnosti jedinke u odnosu na takozvane povijesne događaje. Pa ipak, sa historijske distance gladano, kao kad gledaš kroz obrnutu stranu teleskopa, te pojedinac više nema ni tijela,ni imena, ni značaja već je samo kost koju nacionalni lešinari premeću s hrpe na hrpu, s te udaljenosti, oni (partizani, komunisti ili kako već hoćeš) su jedini bili antifašisti i kao takve ih i svijet priznaje. I ne znam M. zašto onda ti (kraj oca partizana), vi, mi, ja, ne kažemo: Dobro! Lagali su nas. Bili su gnjide, možda manje nego drugi, ali gnjide. Ljudsko dostojanstvo i život im nisu baš onoliko značili koliko su nam govorili. Izdali su ideale, bili karijeristi, lopovi, pričali o bratstvu i jedinstvu a sami su gradili nacionalne tarabe. Ajmo ih skinuti s vlasti, graditi novi svijet - zajednički, skupa ili posebno, socijalistički ili kapitalistički, sa samoupravljanjem ili tržišnom ekonomijim ,ali priznajmo im onda ma onih 1% ili 10% ili... x% dobroga što napraviše. Ali ne! Eto, vaša TV neprestano govori o hrvatskim ustašama (kojih u svakom slučaju ima) ali gledajući vaš Dnevnik (i to u direktnom prijenosu - naravno ne od nas,nego Slovenaca ) vidiš gdje zajedno sa JNA ( danas ni vi to tako više ne nazivate) masovno nastupaju četnici sa kokardama, sa srpskom zastavom (pazi, a govori se kako se, kao bore za Jugoslaviju), zastavom sa mrtvačkom glavom i pjevaju kako će klati Hrvate. Ja uopće ne tvrdim kako to isto i ovi ovdje ne rade, ali zar ćemo se svrstati iza takve gamadi samo zato jer su "naši"?. Pa i vaš Šešelj koji povlači granice kako mu se sprdne i naš Paraga (da ne diram teže figure) su obična bagra koja vas/nas može samo okaljati (to je već učinila) i ništa dobroga donijeti. A onda kraj svih tih propagandnih prepucavanja podižete spomenik Mihajloviću. Draži! Ova gamad ovdje ipak još nije Paveliću odala toliku počast.Rehabitirala je doduše Stepinca. Ja sam siguran da sve što se govori o jednom ili drugom nije istina, i da treba pošten nepristrasan povijesni sud (to će za nas/vas biti malo morgen), ali ne vjerujem da se nešto može tako stubokom promijenit da od totalne osude i omalovažavanja te ljude dovedemo do pijedestala. (U stvari može ako to rade napaljeni nacionalisti kakvi drmaju nama/vama, no to onda nije povijesni sud). Zašto sve zemlje koje su se riješile komunizma idu ne desno, već ultradesno i u nacionalizam. Kad gledam u koga srpska opozicija polaže nade, koga želi vidjeti na čelu Srbije, ne znam da li da plačem ili se smijem. Kralja! (no, prijestolonasljednika). Pa ako ne mogu izmisliti ništa bolje za budućnost Srbije...Jeste da iz vaše današnje optike izgleda kako vas od sviju ,jedino bivši kralj nije napustio i izdao, te da jedino "on" kao takav može okupiti Srbe u nekom imaginarnom preporodu. Ali prizivati se na nešto staro više no pola stoljeća! Pa sve ovo što vas je upropastilo je bilo baš zbog pogleda unatrag! Svi ti nacionalizmi i kod Hrvata i kod Srba su artefakti prošlosti, srednjevjekovne sablasti, iluzije stare slave. Pogledaj samo kojim terminima baratamo: Ustaše! Četnici! Kralj! Pavelić! Stepinac! Sveti Sava! Draža! Zar mrkla noć spusti veo na nas / i u mraku njenom tražimo izlaz i spas? Srbija je ostala sama, izolirana, napuštena, kod vas će se naposlijetku reći izdana i prodana (i to od svih:zapada, istoka, nesvrstanih, susjeda, braće Slavena, katolika, islamskih zemalja, pravoslavlja - ako se gleda širi prostor od ovog našeg,...). Ti govoriš, a to čujem i od mnogih Srba, o nekakvoj uroti, bog te pitaj koga sve, protiv Srbije. (jedini narod na kugli zemaljskoj koji bi imao elemenata - svakako ne i realnih za tvrdnju o globalnoj uroti protiv njih su Židovi. Ali oni imaju sasvim drugačije, za razliku od Srba, simboličko značenje.). Glupost! Premali ste vi pikavci,(naravno i mi) da bi se svi,ama baš svi, urotili protiv vas/nas a podržavali nas/vas. Što to Srbi prije shvate, to bolje i za Srbiju, i srpstvo, i mir, i nastavak normalnog života na ovim

36


prostorima. A da mnogi pametni Srbi to shvaćaju odavno, čak i prije rata (pri tom ne mislim na vašu političku opoziciju oko Draškovića koja kvalitativno ne ide puno dalje od velike galame o srpstvu, povija se u stavovima kao što vjetar puše - slično kao i naša paradna oporba) vjerojatno se može naslutiti i u Srbiji. Naravno da vaš režim takve stvari ne stavlja na velika zvona kao što i naš guši svaku pametnu misao i akciju - objedom o izdaji nacionalnih interesa. Ali o tome ću kasnije. Postoje činjenice koje, nezavisno od naše interpretacije i dalje tvrdoglavo ostaju činjenice. Ne sjećam se više tko - neki naučnik - kad su ga upozorili da njegova teorija niukoliko ne odgovara stvarnosti i činjenicama,reče: Utoliko gore za činjenice! Ako pođemo od ovakvih premisa, nikada se ne ćemo razumijeti i svaki razgovor nikuda ne vodi. Neugodne činjenice treba znati vidjeti, prihvatiti i postaviti se prema njima. A svijet (i mnogi pojedinci kod vas i kod nas - doduše bijedna manjina) je odmaknut od ovih događanja i bez strasti (jasno, ništa nije savršeno i bez interesa) može govoriti i suditi o njima. Kad si na brijegu a oči,um i srce ti nisu krvavi, vidiš dalje i više. Samo ću o onim faktima koji su, kao što bi ti to formulirao, teg na vagi političke osude svjetske politike i javnosti pomakle na štetu Srbije. 1. - bez obzira kakvo opravdanje, razlog, uzrok ili povod za rat našla vaša vlast (i ne samo ona), rat se ne vodi na teritoriju Srbije (ako taj teritorij shvatimo u okviru granica bivših Republika, a sve drugo svijet i naravno ostale nesrpske zainteresirane strane na tlu nekadašnje Jugoslavije , smatra za ekspanzionizam) 2. - za sada, nitko izvan Srbije nije na njenom teritoriju osnovao nikakve Krajine, autonomne oblasti ili bilo kakve srodne političke tvorevine (i to pod bilo kojom izlikom) 3. - Stravična razaranja pogrome i žrtve očito ne trpi srpski teritorij, niti stanovništvo u administrativnim (danas na žalost) državnim granicama, koje priznaju svi osim Srbije. Koliko se sjećam, jedina glupost u tom smislu, s hrvatske strane, je bilo topovsko bombardiranje Šida, a ako je i bilo više toga, sigurno neusporedivo manje. 4. - Unatoč superekstremistima s hrvatske strane, koji su maštali o nekim velikohrvatskim granicama, koji su još prisutni u ovdašnjem političkom životu (ako se sve te iracionalne aktivnosti svih suprotstavljenih strana smiju zvati tim imenom), oni manji gadovi su još zadržali toliko zdravog (hm?) razuma da se ograniče na zasnivanje Hrvatske države u aktuelnim granicama, te na priznanje nezavisnosti BiH (kako god im, ta nezavisnost, vjerojatno teško padala). Sve to nije tako sa strane vaših vlasti ( i ne samo njih) već ih vodi ideja o svesrpskom okupljanu (što ja mogu shvatiti ako ostane u granicama normalnih političkih težnji onih kojima kategorija nacije nešto znači) bez obzira na prisustvo, brojnost i interese inih političkih subjekata na istom području. A svijet to vidi. I to Srbe opterećuje. Ne težnja sama, već način na koji je mnogi (nikako ne svi) žele pod svaku cijenu realizirati. 5. - Zločini.Genocid (na ovim prostorima ako zgaziš "srpskog" mrava ili ubiješ "hrvatsku" muhu druga strana već govori o genocidu, što dovoljno ilustrira našu uzajamnu averziju - stvarnu ili induciranu). Do rata, nad Srbima u Hrvatskoj nije vršen nikakav fizički genocid, kako god se to kod vas prikazivalo (o tom - potom) koji bi mogao biti povod za ovakvu reakciju Srbije, armije i srpskog naroda (nikako cijelog) na ovom području (a u BiH još manje). Nakon izbijanja rata svijet je ocijenio (a jednog dana Srbi će se s tom činjenicom morati suočiti) da su zločini, divljanja, razaranja, bestijalnosti, genocidi - ako hoćeš - strane koja se ponosno u svoj toj raboti naziva srpska, neusporedivo veći od srodne "djelatnosti" koju isto tako ponosno se časteća hrvatska i muslimanska strana vrši. Tim prije, što se to uopće ne dešava kod vas. A ne zaboravi da cijelo ovo područje vrvi od kojekakvih formalni i neformalnih,

37


službenih i neslužbenih opažača, predstavnika humanitarnih organizacija, novinara i političara iz cijele Evrope i svijeta. Ustrajati da svi oni krivo vide, procjenjuju i prosuđuju, a da je jedino izolirana i osamljena strana praktički od svih osuđena, sa kontroliranim medijima (ovdašnje niakako ne hvalim time) u pravu, jednako mi je neozbiljno kao rehabilitiranje, od čitavog svijeta kvalificirane bivše NDH i ustaških zločina. Strani mediji (koji ne prenose hrvatske informacije već direktno na terenu imaju svoje novinare - a na kraju krajeva nije više samo Hrvatska u igri) prenose i prikazuju takve zločine srpskih ekstremista (nitko ne tvrdi srpskog naroda) za koje kažu da svijet nije vidio (da ne spominjem loptanje ljudskim glavama). Svaka od protivničkih strana (sad smo na žalost formalno na "protivničkim" stranama ali se duboko nadam da barem ti i ja to nismo) stavlja na bubanj stvarne ili izmišljene zločine druge strane, čak i svoje pripisuje protivniku. Iz ličnih izvora znam i za zločine Hrvata (ekstremista a ne naroda) ali je svijetu postalo očito da je toga na "vašoj" strani neizmjerno više. Sjećam se idiotarija još iz osnovne škole: "Naši narodi (onda su još to bili) nikada u svojoj povijesti nisu vodili osvajačke ratove - oni su se uvijek samo branili od stranog zavojevača! I Srbi i Hrvati će morati pošteno revalorizirati svoju povijest (neki daljnju, neki bližu) ali ni to nas dvojica ne ćemo doživjeti. 6. - Srbi (ja te iskreno molim da shvatiš kako ja te pojmove Srbi/Hrvati, mi/vi, upotrebljavam krajnje relativistički, bez ikakve fobofilne konotacije) su (ili su bili) u sukobu (fizičkom, ili za sada, idejnom), sa praktički svim narodima, narodnostima ili nacionalnim manjinama bivše Jugoslavije. Osim Crnogoraca, o ujedinjenju sa kojima oduševljen pišeš, ali i to je samo privid koji će vam se brzo razbiti o glavu Pokušat ću i o tom ako se sve ne rastegne k'o TV serija. Nema razloga da ne poželim i ne radujem se vašem harmoničnom suživotu, kao što bih se - vjeruj mi - radovao da je ovo još J(Y)uga bez rata, mržnje i nacionalizama.Međutim, pokušat ću ti objasniti zašto mislim da to neće ići;moje razmišljanje zacijelo se ti neće sviđati. 7. - Posvuda je(?), bez obzira da li su tamo manjina ili većina, je li to na srpskoj ili drugoj teritoriji, da li je to grad ili selo, žive li skupa sa Hrvatima, Muslimanima, Albancima ili Makedoncima, "ugroženo" jedino srpstvo i srpski živalj... Pokušaj kao čovjek egzaktno obrazovan, (zaboravi da si Srbin , za što se vjerojatno smatraš kao što zaključujem iz usmenih i pismenih izmjena naših misli, digni se do Andromede, u poznu večer kad ostaneš sam na zvjezdarnici nakon što ti ode i zadnji posjetilac) i odatle bez ikakvih emocija racionalno prosudi - to je naprosto teorijski nemoguće! A svijet je to shvatio i zna da to ne može biti. "Ljubav" Srbije prema Jugoslaviji najbolje se dokazala pri događajima u Sloveniji. Ja to ne govorim cinički, neprijateljski ili s prijezirom - na ponešto drugačiji način razotkrila se "ljubav" svih naroda prema nekad zajedničkoj domovini. Međutim, Srbija ni na koji iole prihvatljiv način ne bi nikome mogla objasniti i opravdati, ovakav (kao u Hrvatskoj i BiH) rasplet događaja. Jer tamo - figurativno rečeno - nema ni jednog Srbina, pa stoga ne može biti ni ugrožen. I zato se srpska (ovdje to sada kažu srbijanska , da bi time podvukli kako ste vi iz neke druge države;bolje rečeno, da naglase kako i mi sada imamo državu) politika, Slovenije jednostavno odrekla! Fantje, slobodni ste! YU go ! 8. - Armija (JNA) Intervenirala je protiv Albanaca (zasad, ali samo zasad, na drugačiji način no drugdje, a kada to učini na isti način - a vidjet ćeš da hoće - to više neće biti JNA. Konačno, sami ste je ukinuli kao takvu.), Slovenaca, Hrvata, Muslimana, iz Makedonije je na jedvite jade otišla (a gdje god je to učinila odnosila je sve sa sobom; što je ostalo uglavnom je uništila, kao da to drugima ni po kom osnovu ne pripada. Ne vjerujem da su kod vas prikazivali kako su izgledale kasarne, vojne bolnice i drugi objekti koji su "pripadali" JNA, poslije njihova odlaska. A sve su to pokazale

38


HTV,TVS,YUTEL,TVBiH,TVM. I to ne zato što ih je "neprijatelj" uništio - konačno, u Makedoniji rata nije ni bilo, a u Sloveniji je stvar gotovo zanemariva prema drugim područjima). Svugdje je držala srpsku stranu i naoružavala "goloruki srpski narod" kako god ti to cinički zvuči, razmisli: kako taj "goloruki" narod uspijeva tako dobro (na kraju krajeva) da se nosi sa svojom do zuba naoružanom srbofobnom okolinom, i to navodno bez pomoći armije i Srbije, da uspijeva čak i Krajine osnivati? A u Hrvatskoj ih je oko 12% (i to još nisu svi u tim Krajinama). Kako goloruki drže Sarajevo u obruču i sravnjuju sa zemljom sve što je u gradu - živo i neživo, muslimansko i hrvatsko i srpsko. Ne želim time reći da se drugi isto tako (tko je prvi a tko drugi, to je za diskusiju - kao ono o kokoški i jajetu) naoružavali, ali sad govorim samo o onome što je, po mom mišljenju, kod svjetske javnosti i politike prevagnulo u osudi, izolaciji, bojkotu i eventualnoj vojnoj intervenciji protiv Srbije. Nekontrolirana (da ne upotrijebim teži izraz) upotreba armije, i to još ne protiv vanjskog neprijatelja, zgranula je svijet koji je do tada podržavao, ako ne baš doslovno - srpsku stvar - a ono političko rješenje Jugo - krize u okviru jedinstvene zemlje. Vukovar, naročito Dubrovnik (gdje je tvoj prijatelj veoma lako mogao poginuti i od neke granate sa druge strane), Sarajevo (koje će izgleda prevazići sve), rušenja kulturnih spomenika, crkava, civilnih ciljeva, bolnica, kolaboracija njena sa povijesno negativno vrednovanim snagama (četnici), sasvim je okrenula svijet protiv vas.Pazi, to je kao da ti meni daš pljusku a ja zbog toga bacim atomsku bombu na Beograd. U očima svijeta jedno je ako smo svi mi ustaše (tu bi onda i ja spadao po svojoj teritorijalnoj pripadnosti), što bi teško i najveći ekstremisti mogli tvrditi, a nešto sasvim drugo kad JNA antifašistički, slobodarski i internacionalno deklarirana, sa odgovarajućim pozitivnim povijesnim naslijeđem, počne surađivati, pod konac i sasvim otvoreno, sa jednom fašističkom organizacijom (protiv koje se nekad borila) i to isključivo braneći interese jedne strane. Uzmimo da su i svi HDZ - ovci ustaše i jurišnici - kako ti kažeš - armija ne može opravdati uništavanje cijelih gradova u kojima konačno žive i Srbi. Da li su rakete i granate u Vukovaru i Dubrovniku i ... padale samo na HDZ - ovce, samo na ustaše, samo na Hrvate ili su prije totalnog uništavanja Srbi iseljeni na sigurno - kao što se ovdje tvrdi? Zar nije i jedna i druga alternativa grozna: Srbi na sigurno, pa udri po svim preostalim Hrvatima ( a ako sam ja već ustaša - je li automatski to i moje dijete u pelenama ) ili pak, udri po svima a onda je lako naknadno i srpske žrtve pripisati drugoj strani - nema imena na metku! Što je sa Sarajevom? Dok sa okolnih planina tuku sve i sva, od objekata kulture do rodilišta, držeći grad u obruču (a bio je opkoljen od samog početka), Srbi jauču kako se vrši genocid nad njima. Na TV možeš vidjeti okupljene sarajevske Srpkinje (u predahu bombardiranja) koje jednako sa Muslimanima, Hrvatima, djecom, starcima, provode život u podrumima,kako izbezumljene, očajne i uplakane govore: "Poručite onima gore, - mi smo isto Srpkinje, ali neka ta stoka siđe dolje, neka se podlo ne skriva, pa da se oči u oči obračunamo!" Ja HDZ - ovce ne volim jer su nacionalistčka gamad, ali oni nisu ustaše - barem većina ne, kao što ni svi pripadnici vaše SPS nisu četnici (ali uglavnom jednake gnjide kao oni moji). Osim toga za HDZ je ovdje na izborima glasalo između 30% i 40% birača (s tim da su i sve druge stranke praktički nacionalističke) samo im je izborni sistem, koji su sebi u korist priredili bivši komunisti, omogućio da imaju toliku većinu u Saboru. No spotakli se kameradi o vlastitu tvorevinu. Slično, ali inteligentnije, izveo je i Milošević kod vas. A poslije novih izbora kod vas, Šešeljeva partija čiji se pripadnici otvoreno deklariraju četnicima, dobila je 30-tak posto glasova. No vratimo se JNA. Kažeš: da nema svijeta oni bi začas bili na granicama bivše Jugoslavije.Ne bi! Evo zašto:

39


- armija s kojom su Slovenci obračunali za 10 dana (naravno, više zbog nezainteresiranosti njene i srpske za to područje nego li zbog svoje vojne premoći) - armija kojoj treba 2 mjeseca da osvoji jedan jedini grad, uz svu tehničku i brojčanu nadmoć - armija iz čijeg sastava su izašli Slovenci, Hrvati, Muslimani, Makedonci, sve manjine iz nesrpskog područja - armija u kojoj su ostali samo Srbi i Crnogorci a koja se još smatra općejugoslavenskom - armija koja se u takvom satavu mora boriti protiv čitavog stanovništva na tuđem teritoriju - armija iz koje dezertiraju mnogi Srbi ili pak izbjegavaju mobilizaciju bježeći preko granice (a da ne govorim o vašim Albancima i drugim manjinama) - armija koja tako divljačkim postupcima ne bi stekla (na eventualno osvojenom području) nikakve simpatije čak i umjerenog nesrpskog stanovništva, a izgubila povjerenje dobrog dijela Srba koji su jednako stradali od njenog djelovanja - armija koja nikad nije računala da će biti upotrebljena protiv vlastitog(tih) naroda niti se na to teorijski pripremala (druga stvar što su je neki političari indoktrinirali i računali na tu mogućnost) - armija koja je gotovo do svog hropca zastupala ideologiju propalu i na ovim područjima, i globalno - u svjetskim razmjerima - armija u kojoj je i veliki dio jugoslavenski orijentiranog oficirskog kadra imao krizu savjesti zbog ovako pogrešne upotrebe njene i zbog izdaje načela na kojima su odgajani - armija... Eto, zato takva armija to nikako ne bi mogla postići! Ako tome dodaš i osudu te totalnu izolaciju ovakve armije od strane svijeta, konkretnu materijalnu pomoć protivnicima ovakve armije - onda mislim da je sve jasno. A da ne govorim o tome, da i oni koji žale za našim zajedničkim životom, nikako ne bi htjeli silom biti prinuđeni na novi takav život (već samo dobrovoljno i vjerujem na nekim novim osnovama - no na žalost to je sada samo san možda i za stoljeća), onda bi mogao M. vidjeti kako je to posve nemoguće. A eto, i Srbija se odrekla ove armije (djelomice formalno, djelomice stvarno, a u negdanjem ideološkom smisli totalno).I još mnogi kažu kako vas je ona izdala. A griješe! Nitko nije ostao vjerniji Srbiji, dulje podržavajući njene političke ciljeve od armije. Samo što je bila nesposobna i pogrešno manipulirana, to je druga stvar. 9. - Veza Srbija - armija Tema povezana sa prethodnom. Vaša vlast neprestano je ponavljala i ponavlja, kako Srbija nije u ratu sa nikim (po tome ovdje rata uopće nema, jer ni u jednom slučaju nije bio formalno objavljen), da njenih trupa nema nigdje izvan Srbije (i to dok u armiji nitko više, do Srba i Crnogoraca nije ostao, a u Srbiji se vršila mobilizacija), da su svi ti sukobi armijska posla s kojima Srbija nema ništa... Ovo je jedno vrijeme moglo inostranstvo zavarati - tako dugo dok je Jugoslavija još formalno postojala sa svojim formalnim institucijama (predsjedništvom,vladom,Skupštinom,...). Naime, vani su se pitali je li u stvari armijski vrh izveo tihi državni udar u zemlji, pa su time sve federalne strukture a vjerojatno i vaše republičke, postale taoci armije. Međutim, posebno nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, Slovenije, BiH te faktičnog (mada za sada odloženog) priznanja Makedonije, postalo im je jasno da to nije i ne može biti tako. Naime:

40


a) - sjedište armijskog vrha ostalo je i dalje kod vas, a Generalštab je sve odluke donosio u Beogradu. b) - s obzirom da ni vaša vlada, ni opozicija, ni mediji, ni javnost, ni ujednom trenutku unatoč poricanju veze sa armijom, nije tvrdila da je ova u Srbiji samoj izvršila udar, te time uspostavila kontrolu civilne vlasti, postalo je u inostranstvu sasvim očito da armija samo provodi politiku vaše vlade. 10. - Srbija i privreda SFRJ Još za Markovića, srpska vlast se kompromitirala u očima stranih političkih, a naročito ekonomskih krugova, nekim svojim za njih (a i za ostali dio zemlje) neshvatljivim "ekonomskim" potezima, koje je izvela djelomično koristeći federalnu vladu kao paravan, a djelomično na svoju ruku, mimo nje. I to dok smo još ,makar formalno, bili zajedno i zajednički trebali donositi vitalne odluke. Mislim prvenstveno na upad Srbije u monetarni sistem zemlje, onemogućavanje ekonomskih tokova i napose konfiskaciju privrednih objekata sloveniskih i hrvatskih poduzeća na tlu Srbije (slušao sam mnoge vaše privrednike, kako se na TV žale da im se vlada miješa u posao te da ovakvim intervencijama nanosi nesagledivu dugoročnu štetu gospodarstvu Srbije. Ali što kadija odluči...). Na Zapadu, gdje uz Sveto trojstvo poznaju i četvrto - nedodirljivo vlasništvo, možeš misliti kako je to odjeknulo. Na jednoj strani Slovenija i Hrvatska (tada još samo one) koje se zalažu za privatizaciju, što manju regulativu države u ekonomskim tokovima, denacionalizaciju, raskid sa starim političko-ekonomskim sistemom; zatim Markovićeva savezna vlada koja praktički sa istim principima traži od svjetskih finacijskih krugova kredite i podršku za svoju ekonomsku reformu, a na drugoj Srbija sa potezima kojih se oni užasavaju i koji direktno diskreditiraju Markovićeve napore ! 11. - Odnos Srbije prema Predsjedništvu SFRJ Sa stanovišta Zapada, u Sloveniji i Hrvatskoj jedino su svojedobno izvršeni slobodni, demokratski pluralistički izbori. Mi se s time ne moramo složiti, ali stoji da je u Srbiji opozicija tvrdila (a to tvrdi i za ove izbore - dapače bojkotirala ih je) kako vaši izbori nisu bili demokratski i regularni (ovdašnja opozicija, čak ni najveći gubitnici bivši komunisti,to ne tvrdi za hrvatske izbore. S izuzetkom, naravno SDS koja je imala predstavnike u Saboru pa ih povukla). Sada iz te demokratske/"demokratske" sredine mora doći Mesić na položaj Predsjednika Predsjedništva (i to po redoslijedu i ustavnoj proceduri), a vi mu to ne date sa razno - raznim argumentacijama, onda ga ipak nakon dva mjeseca (ne znam točno) pripustite, da bi ga na kraju opet praktički eliminirali. Pa zaboga, ili čovjek nije za to mjesto pa mu ga ne daj, ili je - pa ga pusti. Dalje, suspenzijom ustavnih prava Pokrajina (iz Ustava 1974.g.) i njihovim praktičnim eliminiranjem iz odlučivanja na republičkom nivou, Srbija i dalje zadržava pravo da njihovi predstavnici u Predsjedništvu odlučuju na saveznom nivou (vjerujem da i ti shvaćaš koliko je predstavnik Kosova bio legalni predstavnik svojih sunarodnjaka), time uz vojvođanski i crnogorski glas osigurava najmanje pat poziciju i praktički blokira donošenje bilo kakvih odluka s kojima se ne slaže. Na jednoj strani praktički Srbija i Crna Gora, a na drugoj ostale četiri republike. Ovakva nedoslijednost u političkom ponašanju Srbije ne vjerujem da se posebno dopala Zapadu koji ima svoja manje-više jasna pravila političke igre. A onaj krajni, pragmatički moto njihov je konačno - ne možeš li ih pobijediti, pridruži im se. 12. - Srbija i Nova Jugoslavija - (ne ova - treća, u kojoj sad živiš) Krah socijalizma u svijetu bio je već sasvim očit.U SFRJ to su manje više uvidjeli svi osim JNA i Srbije. Armija je formalno depolitizirana uz praktično i daljnje okupljanje oficira-komunista u nekakvoj vanarmijskoj partijskoj organizaciji. Milošević izvodi manevar koji ga treba ostaviti na vlast - formalno mijanje partije iz SKS u SPS (to tvrdi

41


i vaša opozicija). Ovdje u zapadnim dijelovima bivše nam domovine, priznaju mu neospornu vještinu u ostvarenju kratkoročnih ciljeva - na dugu stazu smatraju ga sigurnim gubitnikom. Istodobno, još od Titove smrti jačaju nacionalističke snage u svim dijelovima zemlje, uključujući i Srbiju, dok se istovremeno traži politička i ekonomska demokratizacija. Sprega ova dva stremljenja dovela je u Sloveniji i Hrvatskoj, a kasnije i drugdje, do skretanja komunista u desno, pojave novih nacionalističkih partija i na žalost (bar moju) njihove pobjede na izborima (smatram međutim da u Sloveniji taj nacionalizam nije (bio) protiv nikoga usmjeren za razliku od nas/vas.Janezi, za razliku od Hrvata i Srba idu putem prave demokracije - koliko je to u danim povijesnim okolnostima moguće). Javio se zahtjev za konfederativnim uređenjem zemlje - naravno, kao posljedica onih tendencija, o kojima i ti pišeš prerastanju dotadašnjih administrativnih jedinica u posebne države. Sjećam se kako sam već tada rekao ocu u jednom razgovoru: "Prihvaćanje ove koncepcije od strane Srbije poslijednja je šansa za mir i očuvanje zemlje. Ako Srbija ne odstupi od nečega ostat će bez ičega". Otac se sa mnom nije složio, vi niste prihvatili ovu ideju i sad svi imamo što imamo. Ovako sam razmišljao tada, ne radi svojih stremljenja u tom smjeru, već jednostavno "osjećajući" nekako političke tenzije na ovim prostorima. Koliko su slovensko-hrvatski prijedlozi o konfederaciji bili iskreni, a koliko samo prva odstupnica za izlazak iz Jugoslavije, nećemo nikada sa sigurnošću saznati. Lično smatram da su i jedni i drugi, govoreći o tome, držali iza leđa prekrižene prste. Međutim, svijet je tada tu ideju podržavao, videći s jedne strane da su promjene kod nas nužne (u novoj konstelaciji snaga koja je nastala), a s druge strane težeći tada (smatram iskreno) za očuvanjem jedinstva zemlje. Zapad ima sa svim tim državicama i kvazidržavicama, što svaki dan nastaju širom svijeta, samo problema. Te šalji ekonomsku, te humanitarnu, te vojnu, te bogtepitaj kakvu pomoć. Svi žele državu, a ne znaju raditi i održavati je. 13. Možemo vi i mi jedni drugima poturati bog te pitaj kakve povijesne karte sumnjive vrijednosti. Svijet zna gdje se prostiru "povijesni" teritoriji pojedinih naroda. U svakom rasparčavanju Jugoslavije po svjetskim kartama (a ne srpskim ili hrvatskim), pitanje bi li Srbija baš sasvim dobro prošla. A po tom pitanju svima vani je jasno da barem Kninska krajina nikako ne spada u te srpske povijesne teritorije ( srpski argument može biti samo relativni broj Srba, a onada je tu već ona stara priča - Kosovo). Jedina šansa za miran raspad SFRJ (a njen raspad je fakt koji je bolje što prije prihvatiti svima, pa i Srbiji - nikakvo raspravljanje o krivici neće promijeniti činjenicu) bio je nemijenjanje postojećih unutarnjih granica. Svi su to prihvatili i u zemlji i vani; čak i Tuđman, unatoč pritisku svojih superekstremista osim Srbije. Što god ti i ja mislili o tome, države se stvaraju i raspadaju, žive i umiru.Pogledaj bivši SSSR, pogledaj svijet oko sebe. Ako Srbi imaju pravo živjeti zajedno, u jednoj državi, onda to pravo imaju i drugi. Vidi u što je Nijemce 1939.g. uvalila težnja da to ostvare pod svaku cijenu. Kako god bio sa našeg vidika pokvaren, Tuđman je bio dovoljno inteligentan da to shvati (Milošević ne. Tuđman je ekstremist, Milošević - fanatik. Zato je prvi ostvario svoje ciljeve a drugi će sagorjeti.). Stoga se "odrekao" bosanskih Hrvata, naravno ne i pretenzija da ima utjecaja na događaje u BiH. Možemo u to sumnjati, ali preuzeo je i suviše međunarodnih obaveza, dao previše izjava i potpisao odviše dokumenata da bi preko toga tek tako mogao prijeći. Zato sad Hrvati imaju svoju državu (ne svih Hrvata), zato sada Srbi imaju svoju državu (ne svih Srba). Paradoksalna je i žalosna činjenica (iz čega vidiš koliko smo se voljeli) da smo i jedni i drugi imali zajedničku državu svih Hrvata i svih Srba. Nije svijet priznao

42


Hrvatsku bez zadrške (Sloveniju da). Vide oni dobro da hrvatske ruke nisu u cijeloj stvari sasvim čiste. Odlučujući preteg u tome bile su teritorijalne pretenzije Srbije. 14. - Srbija i kontinuitet Jugoslavije Nitko od razilazećih se naroda, niti "svjetska politika", nije imala ništa protiv da se Srbija udružuje s kim god želi pod imenom neke III Jugoslavije. Bivši suputnici Srbije tražili su (i još traže) da se načini diobena bilansa. Srbija to kategorički odbija. Svijet tako vidi da je Srbija baš u svakoj stvari isključiva u svojim stajalištima. Pa svima je jasno da su i ostali nešto privredili u ovoj/onoj zemlji. Slovenija i Hrvatska (i drugi) koje su bile najrazvijenije. Presuđeno je da se ne radi o aktu separacije već o raspadu Jugoslavije. Kako god galamili vaši političari da nije tako - ovakav je zaključak već donijet. To je činjenica. I sad pred očima svijeta Srbija želi sve - i teritorij, i "novce" i pravno naslijeđe. Ako uvjerite svijet da je to opravdano.... Nakon svih događaja, pitanje je neće li Srbija plaćati i ratnu štetu? Usput, iskreno te pitam - vjeruješ li ti doista da Srbija nije u ratu? Pogledah koliko toga sam već napisao - jeza me hvata. Kolika će tek tebe kad sve to budeš čitao i pretpostavljam,ne i slagao se s tim. Htio bih da me shvatiš, nemam nikakvih nacionalnih osjećaja, nemam ništa protiv Srba ili bilo kojeg drugog naroda. Ovdje govorim uglavnom o Srbiji i Srbima jer bih želio da shvatiš koje (po mom mišljenju) greške srpske politike su dovele Srbiju u ovakav položaj u kakvom realno jest. Svako pričanje o uroti svijeta protiv jadne, nedužne Srbije samo je utjeha nad izgubljenim i zatvaranje očiju te može izroditi samo revanšizam. A mnogi srpski intelektualci su to već shvatili. - Još od rata u Hrvatskoj kod vas postoji mirovni pokret koji djeluje isključivo na čovjekoljubnoj osnovi, lišenoj svakog nacionalizma i koji upozorava da Srbija ne vodi obrambeni rat. Koliko je prisutan u vašim medijima ja to ne znam. - Mnogi vaši novinari upozoravaju na represivnost režima, kontrolu medija, prikrivanje istine o ratu, otpuštanja nepoćudnih novinara sa posla. Često se javljaju preko slovenske TV i govore i o tome i o drugim prilikama kod vas. - Prikazana je svojedobno emisija (YUTEL, TV Slovenija) o srpskim mladićima koji su pobjegli u inostranstvo (konkretno u Amsterdam) da bi izbjegli mobilizaciju i učešće u, kako su rekli, bratoubilačkom ratu. Druže se u nekom klubu zajedno sa hrvatima pobjeglim iz istog razloga (valjda zato HTV nije prikazala ovu emisiju). Pričaju kako Srbija nije napadnuta i da ne znaju ciljeve rata koji se vodi. Procjenjuje se da ima nekoliko tisuća takvih mladih ljudi samo iz Srbije. - Svojevremeno je u Novom Sadu (čini mi se) bilo masovno okupljanje vojnih obveznika, koji su tražili od Miloševića da se jasno kaže je li Srbija u ratu, s kim je u ratu i ciljeve rata, jer oni smatraju da Srbija nije napadnuta. - Neki dan gledam i slušam govor koji srpski glumci u Beogradskim kazalištima drže protiv rata, razaranja Sarajeva i Dubrovnika, zvjerstava u Bosni. Traže prekid rata i odstup vlade.Navodno taj govor drže prije svake predstave. - Pred koji tjedan održan je u Sloveniji kongres književnog PEN kluba. Na njemu su sudjelovali srpski pisci (naravno, ne Dobrica Ćosić).U posebnoj emisiji vođen je razgovor sa njima.Izražavaju neslaganje sa režimom i opozicijom oko Draškovića. Govore o neformalnoj opoziciji beogradskih intelektualaca koja izražava moralnu osudu onoga što se zbiva u Bosni, Dubrovniku,...Traže povlačenje armije iz tih područja.

43


- Crnogorski pisci u istoj emisiji govore o ljagi na obrazu crnogorskog naroda, zbog sudjelovanja u ratu. Traže da se Crna Gora smjesta povuče iz rata. Izvinjavaju se Dubrovniku. - U jednoj emisiji neki srpski pisci se zgražavaju nad zločinom u ulici Vase Miškina (Sarajevo) i govore o ciničnosti interpretacije da su navodno Muslimani pucali sami na sebe. - U Sarajevo je iz Srbije došla delegacija sedam roditelja, predstavnika roditelja vojnika iz kasarne Maršal Tito, koji kažu kako su neformalnim kanalima doznali za poziv bosanske vlade da dođu pomoći u pregovorima oko evakuacije vojnika, jer vaši mediji taj poziv nisu prenijeli.Prikazan je na TV BiH dugačak razgovor sa njima i predstavnicima armije. - U dnevniku TVS neki privrednici iz Beograda govore kako je Miloševićeva politika privredno upropastila Srbiju, kako će je ove sankcije i pokidane privredne veze sa ostalim jugoslavenskim prostorom baciti 50 godina unatrag. Kažu kako je vrijeme da ovo konačno prestane. - Kolona a koju je organizirao mirovni pokret u Beogradu, nosi crnu traku dugu navodno nekoliko kilometara, kao spomen na sve poginule u ovom besmislenom ratu. - Srpska pravoslavna crkva praktički se odrekla Miloševića optuživši ga za propast srpstva. - Konačno, tu je Srpski pokret obnove koji oštro kritizira režim govoreći kako je srozao Srbiju. Međutim ja mislim, prema onom što sam slušao Draškovića (jasno, samo izvodi), a i neki vaši intelektualci su se tako izrazili o njemu, da on ne zna sasvim što želi (osim vlasti,sigurno), da je dosta neprofiliran, te da je nacionalist malo drugačijeg tipa od Miloševića. Kao da ga vodi žal za nekom izgubljenom veličinom Srbije (kao i pravoslavnu crkvu) nego li stvarna želja za mir i razvoj demokracije u njoj. Otprilike, kao kad bi našeg Tuđmana zamijenila na vlasti Dapčevićka. Naravno, nisam dovoljno upoznat i s ove daljine ne mogu relevantno suditi. To su samo neki detalji za koje ja znam, a koji mi govore da u Srbiji nisu svi uvjereni u opravdanost, pravednost i korisnost ovog rata. Da li ćete ih nazvati izdajnicima srpske stvari ili prihvatiti njihov moralni credo, ne mogu suditi. Za sad ih uglavnom, kako sami govore, zovu prvim imenom. Sličan je odnos i ovdje prema inomislećim Hrvatima. Mnoge stvari prijatelju M., počivaju na mitovima. Velika Srbija nije i nikada neće postojati. Velika Hrvatska također. Srednjevjekovni mitski kraljevi poput Dušana, Tomislava, Uroša, Zvonimira samo su kopije ovih naših današnjih bandita (ili obratno). A to što je neko od njih razvijao zakonodavstvo, drugi širio pismenost,a treći bio zaslužan za razvoj obrta; pa bože moj i veliki mafijaši daju ogromne sume dobrotvornim organizacijama, osnivaju zaklade ili potpomažu umjetnost - da bi im se odbilo od poreza. Nitko od njih nije zaboravio pokupiti porez od raje, novačiti mladiće u vojsku, tjerati seljaka na tlaku i uzeti mu desetinu, iskoristiti pravo prve bračne noći, ako mu se prohtjelo. Za nas su Zrinski svetinja, kad tamo čitam negdje kako je neki od njih, kad mu je nestalo novaca prodao dio Međimurja Mađarima. Da ne govorim o čuvenoj prodaji Dalmacije Mlecima. Vjerujem da bi se i kod vas našlo takvih ili sličnih cveba na pretek.Veličina SAD počiva na genocidu nad Indijancima, a tko danas još (osim tu i tamo prigodice) govori o tome? U Brazilu, navodno, neka agencija iznajmljuje helikoptere iz kojih možeš leteći iznad prašume ubijati divlje necivilizirane urođenike. I nikom ništa. Dok se u Riu održava skup o zaštiti ljudske okoline, brazilske (i druge) kompanije, uz neospornu potporu vlasti, uništavaju amazonsku prašumu ugrožavajuć time opstanak svih nas. Hoće li jednom u njihovim povjesnicama pisati o tome, ili o pradavnoj borbi brazilskog naroda za prirodnu

44


sredinu, o čemu će svjedočiti i konferencija održana u Riu?. Ostat će samo suvremen Brazil, neokaljane prošlosti za koji će možda i vlasnik ovih helikoptera i sin onog napucanog urođenika, danas-sutra ići umirati.Vrijeme uljepšava događaje dok ne ostane samo mit, u koji su naivni ljudi spremni slijepo vjerovati i ginuti za (zbog) njega. A ja koji to vidim i ne želim umirati za sjajne budalaštine, već živjeti za svakodnevnije banalnosti, duhom se dizati u visine budućnosti a ne tonuti u mrak prošlosti, bit ću izdajica, gnjida, kukavica, nečovjek. Nikada se nisam želio identificirati sa ruljom koja rješava stare plemenske zadjevice po balkanskim gudurama, sjeckajući malo udove, malo igrajući u predahu nogomet sa ljudskim glavama. Ako su oni ponosni što su Srbi, Hrvati ili ne znam što - onda sam ja još ponosniji da to nisam. Ja te molim prijatelju M., pokušaj o svemu objektivno razmisliti, ne vraćajući se uvijek na taj nesretni srpsko-hrvatski antagonizam. Vaše vođe su vas lagale i upropastile i sad već ima sasvim dovoljno elemenata da se to uvidi.Milošević samo što nije pao. Navodno je evakuirao obitelj u Španjolsku, a on se preselio u neku vojnu bazu u Beogradu. Prenose se glasine, pa demantiji, stranih agencija da vam Bulatović okreće leđa. Ti si intelektualac; ako odbaciš predrasude imaš veće mogućnosti od drugih da vidiš i pozitivno i negativno na svim stranama. Ovdje se već ne radi samo o Hrvatima i Srbima - ovo je mnogo šire. I kod nas i kod vas je neviđena medijska blokada, međutim kod nas su mnogo veće mogućnosti da čovjek dođe do više nezavisnih izvora informacija. Ovo je ipak skoro XXI stoljeće - ne bih volio da se Srbi moraju, poput Nijemaca na kraju rata, pravdati: Nismo znali! Htio bih da ne pomisliš kako širim neku hrvatsku, hadezeovsku, ustašku propagandu - da ne kažeš na kraju: Od njega se nije ni moglo drugo očekivati! Ja nisam Hrvat, ni Srbin, ni Musliman, ni Slovenac, ni Enlez, ni... Nacionalna pripadnost meni ne znači ama baš ništa! Taj osjećaj je za mene samo fon, šum, smetnja, koja čovječanstvu onemogućava ispravnu prosudbu, interpretaciju, uvid u ISTINU! Osjećam se SAMO ČOVJEKOM i to mi je sasvim dovoljno! Ne trebam veličanstvenu nacionalnu ikonografiju iza sebe da se osjetim jak, nemam potrebe za mitovima, kraljevima, bitkama i velikim "prosvjetiteljima", prema svakom tumačenju koje se priziva na tzv. nacionalne vrijednost sam automatski sumnjičav i oprezan,.. Draži mi je jedan mali Newton od velikog Gaja, više cijenim osrednjeg Dostojevskog od veličanstvenog Dositeja, prosječni Tesla ili Bošković su mi neuporedivi prema vrlom Svetom Savi ili Strosmajeru. Volim one koji su težili ljudski duh osloboditi a ne ograditi. I uvijek mi je bilo važno ne TKO ili KAKO kaže, već ŠTO govori! Ne postoje veliki narodi. Postoje veliki pojedinci čije zasluge je prigrabila mediokritetska, nekreativna rulja, a malo inteligentniji (i pokvareniji) među njima to su promovirali u nedodirljive nacionalne svetinje kako bi masom lakše manipulirali. Konačno, Švicarci (znam da nisu narod) su neizmjerno veći i od vas i od nas, mada nemaju Teslu i Ruđera - ali znaju očuvati mir već stoljećima. Neobično mi je značajno da me ovako shvatiš, jer govorim bez ikakve nacionalne mržnje ili primisli. Dopisujemo se tokom cijelog rata dok su mnogi i s moje i s tvoje strane prekidali kontakte. Pojedinac, a posebno takvi bez bilo kakvog političkog utjecaja poput nas, nije kriv za rat. Ja ove moje gnjide nisam podržavao ni moralno, ni materijalno (osim što plaćam 5% za vojsku na svaki kupljeni proizvod), ni vlastitim učešćem u ovoj, za mene prljavoj raboti, međutim ovo je nešto sasvim drugo - srpske nacionalne vođe su najblaže rečeno - PRETJERALE! I to po ocjenama cijelog svijeta. Oni među vama koji to nisu shvatili, shvatit će po pogubnim posljedicama za srpski narod. Kad prebrojite svoje mrtve (i to ne one nad kojima je "izvršen genocid" - takvih je manje) zgranut ćete se i pitati ZAŠTO?, a nakon inventure ostvarenih ciljeva - JE LI

45


VRIJEDILO? (naravno, to će pitati oni kojima cilj opravdava sredstvo).Vidiš, Slovenci su uz neznatne žrtve (žao mi je što se tako izražavam o ljudima) dobili državu, Hrvati uz ogromne žrtve jednako tako, Bosanci će s ogromnim žrtvama ostati nezavisni (mada se to Srbima i Hrvatima ne dopada odviše, no realnija hrvatska politika se lakše s tim miri. U stvari, Srbi su svojom pogrešnom politikom gurnuli Muslimane prema Hrvatima.). Kninska krajina nema nikakve šanse da se održi, eventualne minimalne mogućnosti ima Srbija da pokuša zadržati dijelove Slavonije, a to onda opet znači rat sa međunarodnom podrškom Hrvatskoj - jer konačno, ipak su to dijelovi Hrvatskog teritorija (sada i međunarodno priznate države). Ono što su ekstremisti među Hrvatima priželjkivali - Srbiju u okviru Beogradskog pašaluka (nije to ništa karakteristično za Hrvate, jer i vaši ekstremisti vide Hrvatsku samo oko zagrebačke katedrale) lako može postati realna mogućnost (i to ne zato što bi mi tamo osnovali neke Krajine). Naime, ako Srbija ne izvuče pouke za sebe iz ovih izgubljenih ratova i ne (to sam ti već zadnji put spomenuo) počne ozbiljne političke razgovore o daljnjem suživotu sa Albancima, uz smatram, sasvim ostvarivu prijetnju da se Crna Gora odluči povući iz ove zajednice (jer što god ti pričao, ne vjeruju oni baš toliko u tvoju formulu, a konačno - dobrovoljno su ušli, zašto ne bi i dobrovoljno izašli?), veoma se lako može desiti da iz jednog rata neposredno uđete u drugi. Da tome pribrojim moguće sukobe izmeđe Srba kad počnu jedni drgima predbacivati za ono što se desilo, nestabilnost koju može uzrokovati armija koja se nema kamo uteći no vama... Razmisli. Ja jednostavno spominjem logične mogućnosti, ništa ja ne priželjkujem. Kako ćeš primjeniti svoja razmišljanja o jeziku i autonomiji na Albance? Ljudi su točno izračunali (obična diferencijalna jednadžba) - nastavi li se taj natalitet njih će ubrzo biti više no vas (2000 i neke...). Onda se ne ćete moći pozivati na argument srpske većine. Hoćete li ih kastrirati, sterilizirati (kao što su neki naši nesvrstani prijatelji to pokušavali), hoćete li se vi početi više ploditi i množiti da odgodite taj trenutak. Ili ćete ih fizički eliminirati, vičući kako se vrši genocid nad srpskim narodom? Pokušaj odgovoriti na ova pitanja. Sebi. Ne meni. Naravno, možeš reći da sam budala i potisnuti ova pitanja. Ali ona će kad-tad opet isplivati. A Albanci se u međuvremenu množe. Pitanje genocida nad Srbima Ponovit ću ti što sam već rekao - prije rata u Hrvatskoj, fizičkog genocida nad Srbima ovdje nije bilo (o ratu ću poslije). Do pobjede HDZ-a na izborima praktički se uopće ni kod ovdašnjih Srba, a ni u vašoj štampi, ništa nije čulo o nekom nerapnopravnom položaju Srba ovdje. Baš kao što se ovdje nije ništa govorilo o nekom nerapnopravnom tretmanu hrvatske manjine u Vojvodini. Već ovo može dovoljno govoriti "odakle vjetar puše" i sa jedne (srpske) i sa druge (hrvatske) strane. Beogradska štampa tada je bila puna događanja na Kosovu i o genocidu koji se tamo, navodno vrši nad Srbima. Do krize, pa poslije i rata u BiH, kad se još nije pouzdano znalo kamo će se Bosna prikloniti, o nekakvom genocidu nad tamošnjim Srbima nije bilo ni riječi - a nije ni moglo biti, jer bar tamo su sva tri naroda živjela bez ikakvih trzavica - dok ih pokvarene nacionalne vođe nisu napucili jedan na drugoga. Kako je postajalo jasno da BiH nije bezrezervno za Srbiju i njeno viđenje Jugoslavije (mada je, ako se sjećaš, bosanska vlast nastojala biti tampon između Hrvatske i Srbije, te nudila neko srednje rješenje koje,nažalost ni Srbima ni Hrvatima nije odgovaralo.To isto je zastupala i Makedonija pa isprva donekle i Crna Gora.), tako se postepeno počelo govoriti o genocidu koji u BiH nad Srbima navodno vrše Hrvati. Muslimani se isprva nisu spominjali jer se računalo da bi se eventualno mogli prikloniti Srbima. Kad je

46


postalo očito da to ne ide,sav bijes se sručio na njih te su ovi postali gori i od Hrvata. Optužujete ih za islamski fundamentalizam i pokušaj osnivanja islamske države u srcu Evrope. Nevjerojatna idiotarija! Svakom sa zrnom soli u glavi je jasno, da u okružju Srba i Hrvata, gdje ovi budno paze jedni na druge, a zajedno na Muslimane, ovi ne mogu stvoriti islamsku državu da se na glavu postave! Pa upravo su oni ponudili jedinu pametnu i realnu mogućnost za BiH - ne nacionalnu već građansku državu. Karadžić je, nakon što je kao odustao od nove Jugoslavije (isto držeći figu za leđima), znao pričati samo o kantonizaciji - dok konačno i blesave Hrvate nije za to pridobio. Pa jesi li vidio te mape kako izgledaju? Kao da je ospice dobila zemlja. Pa bulažnjenje o diobi Sarajeva. Može li to čovjek bez felera u mozgu, smisliti? Zamisli Beograd podijeljen na 3 dijela. Kako? Čime? Žicama? Žice su u mozgovima ljudi! Povijest poznaje neke slične primjere: Beč, poslije II sv.rata podijeljen na okupacijske zone od saveznika - privremeno! Berlin. Vidiš da je opet cjelovit. Jeruzalem, do izraelske okupacije. Neprestani izvor napetosti. Jednostavno rečeno, ovdje u zapadnim dijelovima bivše Jugoslavije a i šire u Evropi, smatra se da su ekstremne srpske vođe, uvijek kada se nisu mogle nagoditi sa ostalima, posezale za formulom fizičke ugroženosti srpskog življa. Uvijek bi to počelo nekim "slučajem" koji se onda poopćavao i uzimao kao casus beli. Mada se slažem sa tobom - bolje da je svaki narod prvo počistio svoje dvorište, pa vi više brinuli od hrvata o Kosovu a manje o Kninskoj krajini (i obrnuto) - sjećam se članaka iz beogradske štampe o tzv. "slučaju Martinović". Dio novinstva je stajao na poziciji da je to samo jedan od primjera genocida koji Albanci vrše nad Srbima, dok je drugi dio zastupao stajalište da je čovjek to naprosto izmislio, da bi prikrio "bludne radnje" koje je vršio nad sobom. Da ne govorim o tome kako se genocid odnosi na masovno istrebljenje naroda (kao na pr. ovaj puta zaista, genocid nad Srbima od strane ustaša u II sv.ratu).Vaša štampa se ovdje prodavala do otprilike novembra prošle godine i ja sam izuzev "Vjesnika" čitao uglavnom nju (Ilustrovanu politiku, Politikin zabavnik - zajedno sa sinom, Galaksiju, Računare, Svijet kompjutera...), jer mi je naprosto bila kvalitetnija. Pred par mjeseci, kad je iole pametan čovjek vidio da se ove budale u BiH neće dogovoriti (kao što je nakon izvjesnog vremena postalo i u Jugi jasno da one budale pričaju ne međusobno, već svaki sa samim sobom), bio je na TV (YUTEL) otprilike polsatni intervju sa Jovanom Raškovićem. Upravo je prije razgovarao o situaciji u Bosni sa Karadžićem. Čovjek je pričao kako se smatra odgovornim za sukob u Hrvatskoj, kako je svojim političkim istupima doprineo da se srpski narod indoktrinira, da je molio i savjetovao Karadžića neka ne ponovi greške Srba iz Krajine, da pod svaku cijenu bude umjeren u nastupima, zalaže se za zajednički suživot sa drugim narodima i da, u interesu srpskog naroda, nikako ne zastupa separatističku opciju. Istaknuo je kako mu se čini da Karadžić sa većinom vodstva SPS ima drugčije mišljenje. Na kraju je izrazio volju i želju da se vrati u Sabor i tamo političkim sredstvima bori za interese srpskog naroda. Ovo ti navodim (možda si i ti gledao) kao primjer, kako se jedan od glavnih protagonista u događajima koji su postali tragični za oba naroda, posipa pepelom (drugima, i hrvatskim i srpskima, to još nije palo na pamet). Slijedeći primjer odnosi se na moju eksrodbinu (po liniji bivše žene). Neću navoditi detalje, jer bog zna tko sve eventualno otvara poštu prije no dođe do tebe. Sjećaš se uvodnih događaja u ovu tragediju, pod imenom "balvan revolucija" (tako su ih bar kod nas zvali). Barikade na cestama, koje su trebale pokazati odlučnost Srba da ne prihvate novu vlast i njene političke ideje. Muž (Srbin) ženine sestre (Hrvatice),

47


rodom iz B.,sudjelovao je u njima (i žena se "solidarizirala" s njim). Živjeli su dobro, gradili su veliku kuću u Z.(napominjem da su oboje mlađi od 30 g.). Dolazili su ovamo i ama baš nikada nisu pričali o nekim posebnim uvjetima života Srba. No bitno je ovo:jedna od najvećih optužbi Hrvata (posebno HDZ-a, ne moram naglasiti) na njihov račun je bila da hrvatske Srbe dolaze buniti ljudi sa strane, te da im se svaki dan proveden na barikadama plaća u devizama. Ja sam to tada smatrao najobičnijom objedom od strane HDZ-ovaca, međutim je nažalost istina (bar u ovom slučaju). Markama zarađenim na taj način gradili su i dalje svoju kuću (govorili su o 100 DM na dan. Moja mjesečna plaća je u to vrijeme iznosila manje od 1000 DM). Kasnije su se spetljali sa četnicima, a kako čujem sada su, procijenivši da je to najbolje, oboje sa djecom brisnuli u Njemačku. Pa zašto su se Srbi onda uopće pobunili? Zato što su im učinjene neke nepravde (moj odgovor - pojednostavljen) odnosno zato što su im ukinute neke privilegije (odgovor nacionalističkih gnjida). Prije no to objasnim da spomenem još - kolektivno sjećanje na pogrome nad Srbima u II sv.ratu (mada ni Srbi nisu baš bili nevinašca) koje je alarmiralo njihovu "nacionalnu podsvijest" u situaciji jačanja desnih snaga u Hrvatskoj i prirodna težnja za životom njihovim u jednoj državi (a to im se ostvarilo u Jugoslaviji) povezana sa mitom/dogmom da to mora biti - bez obzira na volju drugih da dijele s njima suživot. Sad te pitam: neoboriva činjenica je da Slovenci, Muslimani, Makedonci, Hrvati, Albanci...to više ne žele. Što ćeš sa njima napraviti? Možeš li na to odgovoriti bez teoretiziranja, pozivanja na formule, filozofije, srodnosti, zajedničko porijeklo...Vidiš da oni za to ne haju. Što ćeš praktično učiniti? A svatko od njih ima definiran povijesni teritorij koji se, osim u demografskom smislu, ne prepliće sa srpskim povijesnim krajevima (s izuzetkom Albanaca i vjerojatno Makedonaca i Crnogoraca - izvini nisam stručnjak za ta pitanja). Ovo što je Srbija učinila? Da se vratim nezadovoljstvu Srba u Hrvatskoj. - Sasvim nepotrebno (po meni) Srbi su iz Ustava brisani kao konstitutivni narod u Hrvatskoj, već su svedeni na nacionalnu manjinu. - Preimenovanjem Dana ustanka naroda Hrvatske u Dan ustanka hrvatskog naroda (i pomicanjem početka ustanka na drugi datum), stvoren je dojam kao da su u njemu učestvovali samo Hrvati (što je po meni besmislica - jer usred fašističke NDH gdje ih trijebe kao muhe, logično je da se prvo pobune upravo Srbi. Time ne želim reći da Hrvati nisu učestvovali u NOB). - Preimenovanjem bivše TV Zagreb u Hrvatsku TV (nasuprot zalaganju Srba, komunista i još nekih za naziv TV Hrvatske) opet je (namjerno) naglašeno tko bi u Hrvatskojtrebao biti glavni (sasvim nepotrebno, jer uz udio od oko 12% u stanovništvu, po prirodi stvari Hrvati ničim ne bi bili ugroženi.). - Počeo se vršiti pritisak na Srbe, posebno u Miliciji i organima državne uprave, da potpišu izjavu lojalnosti Republici Hrvatskoj. Ako to nisu učinili dobili su otkaz. Istine radi, to su morali učiniti i Hrvati (zasigurno znam jer žena mog kolege radi na Miliciji-sada policiji). Ovo je za mene kompleksno pitanje, pa ću ti pokušati objasniti. Svaka vlast (a posebno ona koja se tek konstituira - kao što je bilo kod nas), posebno ako je demokratski izabrana (što ova u Hrvatskoj jest - bez ostatka.Međutim demokratski izbor ne znači da je ta vlast sama po sebi demokratska.), očekuje lojalnost svojih "podanika" (vjerojatno s pravom). Ali za mene je sasvim neprihvatljivo da se ta lojalnost izsiljuje bilo kakvim potpisima, pismenim ili usmenim zakletvama, i to od bilo kojeg građanina, bio on Srbin ili Hrvat. Hrvati su bez problema potpisali, ne pokazujući nikakvu moralnu zadršku (treba živjeti) dok su

48


mnogi Srbi to odbili smatrajući direktno uperenim protiv njih (to se može tumačiti i tako da je vlast na taj način htjela osigurati leđa, dok traje rastava braka sa SFRJ). - Izrazito agresivno počeo se u medijima forsirati neki novi jezik, tuđ Srbima, a moram reći i poratnoj generaciji Hrvata. Sjećam se da je neka budala (mislim ministar prosvjete) napisala, kako će se Hrvati po pitanjima jezika vratiti i sto godina unatrag ako treba, ali će ovaj narod govorit svojim autohtonim, nenametnutim jezikom. Kako je narod blesav, u općoj povici na Srbe, umjesto da se smiju nekim arhaičnim jezičnim konstrukcijama oni su ih jednostavno prihvatili (tako je rezerva - pričuva, opozicija oporba, oficir - časnik, uviđaj - očigled, dobrovoljac - dragovoljac, smješica - vic, okomilo - visak, grizodušje - savjest, prijetnja - ugroza , brzoglas - telefon, sport šport.... Toliko mi na brzinu pada na pamet.). Mnogi od ovih blesavih termina se ipak nisu održali, ali vidiš kako je to sasvim dovoljno da prepadne Srbe i pametnije Hrvate što smatrahu kako, ako nam je izvjesna varijanta jezika čak i nametnuta, ona se toliko tokom 70-tak godina ukorijenila u život da bi njeno toliko korjenito mijenjanje bilo novo nasilje nad jezikom. Da ne govorim kako je počela hajka na ćirilicu (doduše obećavano je Srbima da će je učiti u školama, i imati dvojezične natpise - ali samo tamo gdje su u većini). Dvojezični natpisi na željezničkim kolodvorima su iščezli (kao da bi mogli smetati pametna čovjeka). - Temeljito istraživanje nacionalne strukture zaposlenih u poduzećima, miliciji, armiji i ukazivanje na neproporcionalnu zastupljenost Srba na štetu Hrvata (što je u dosta slučajeva i bilo - nemam se vremena osvrtati zašto), zahtjevi za budućom "ispravnom" politikom zapošljavanja, vjerojatno su stvorili dojam kod Srba da će maltene biti obilježeni davidovom zvijezdom kao znakom raspoznavanja. I tako dalje, i tako dalje..., vjerujem da ti je dovoljno da shvatiš (meni je) reakciju Srba u Hrvatskoj. Zato sam ti zadnji puta pisao kako je Srbija trebala po tom pitanju tražiti međunarodnu arbitražu i zaštitu srpske manjine u Hrvatskoj (jer je ona to sada i de jure postala). To je njena pogreška. Potezi koji su uslijedili ne mogu nikako biti opravdani pa su kao takvi i osuđeni od cijele međunarodne zajednice. No prije toga slijedile su barikade, nepriznavanje jurisdikcije hrvatske vlasti na područjima gdje su Srbi u većini, demonstrativni odlazak srpskih zastupnika iz Sabora, pokušaj vlasti da policijski uvede red,.... Samo još o srpskom napuštanju Sabora. Srbi su na izborima masovno glasali za komuniste i SDS. Ti su i pobijedili u istočnoj Slavoniji, Istri, Gorskom kotaru,... međutim, zahvaljujući neuspjeloj podvali komunista sa izbornim sistemom postali su uvjerljiva parlamentarna manjina. Na taj način je svaki pokušaj ne samo Srba, već i komunista te još nekih umjerenijih stranaka, da HDZ-ovsku radikalnost barem ublaže, propadao nadglasavanjem - često i uz nekorektne retoričke egzibicije na njihov račun. Tako je Srbima pukao film te su napustili Sabor. Ovdje bih se htio malo zadržati. Rekao sam ti kako bi se Rašković ponovo vratio u Sabor (jasno da neće moći). Možda je čovjek shvatio slijedeće - u socijalizmu su sve odluke donošene konsenzusom, koji je često naprosto bio nametnut i nije odražavao razližitost interesa potpisnika konsenzusa. Tako je naizgled vladala jednoglasnost i harmonija, a stvarno je uvijek netko bio oštećen. Pojavom rudimentarne parlamentarne demokracije u svim Republikama - državama (pa čak i u federalnim organima) osim Srbije, koja je tu kasnila čak i za Makedonijom, različiti interesi isplivali su na vidjelo. U parlamentarnoj demokraciji nema konsenzusa. Tko jači taj kvači! Ako nemaš većinu, prinuđen si sklapati kojekakve manje-više privremene koalicije da bi je osigurao. Tako su Srbi i na saveznom nivou, a i ovi Srbi u Hrvatskoj bivali nadglasani. To su pravila igre i tko ih ne poštuje ostaje izoliran u političkom životu. Kod nas, u Sloveniji i još ponegdje opozicija je to shvatila. Hrvatske stranke jesu nacionalističke, ali misliš li da

49


obožavaju HDZ? Prihvatile su da se moraju držati pravila. A Srbi to nisu prihvatili. Ni u Jugoslaviji, ni tu kod mene, ni tamo kod vas. Ni Draškovićeva opozicija. Nedovoljno jaka, bez snage da narodu ponudi stvarni izlaz iz krize (osim povike na vlast i skoro jednake nacionalne ikonografije) nesposobna da se stvarno ujedini i stvori političke saveze, lak je plijen za Miloševića i Šešelja. I kako ga pokušava srušiti? Sam si svjedok - izrazito neparlamentarnim i nedemokratskim sredstvima - bojkotom, demonstracijama i sl.;što kod vas doduše može dovesti do pozitivnog raspleta. Evo, prije tri sata, na Slovenskoj TV govore vojvođanski seljaci. Kažu kako je prije bilo bolje, da su im Slovenci otkupljivali proizvode po mnogo višim cijenama no što sada država čini, da Srbiji prijeti glad, da im se mlijeko otkupljuje po 40 a prodaje po 160 din... Na pitanje, misle li da će poslije izbora biti bolje (očito je emisija snimljena ranije), jedan odgovara: "Neće. Svi oni, tko god došao na vlast, Milošević, Šešelj ili Drašković gledaju samo svoje." A svijet vidi to srpsko odbijanje i to je još jedan teg na vašu štetu. Srpske žrtve za Jugoslaviju Iznosiš mi neke brojke o poginulim Srbima u protekla dva rata. Prvo da kažem svoj stav: da je žrtava i 100 puta više, njima ne možeš opravdati smrt ni jednog jedinog čovjeka danas. Bez sumnje je da su Srbi u oba rata imali najveći broj poginulih. Ali: - Srbi u I svjetskom ratu se nisu borili ni za kakvu Jugoslaviju ili druge njene buduće narode (jer ova jednostavno nije ni postojala), već za goli vlastiti opstanak) Tako u računici (žao mi je što tako govorim o žrtvama) otpada oko polovine poginulih, ako se oni žele pripisati zasluzi Srba za druge narode. - nakon ovog rata u kojem su i drugi imali svoje žrtve (od Makedonaca do Slovenaca, osim ako one nisu automatski, jer su neke poginule na "pogrešnoj" strani, manje vrijedne. Inače mislim da nije lijepo trgovati mrtvima.) narodi buduće Jugoslavije ujedinili su se dobrovoljno. - Kažeš da je Jugoslavija bila nagrada od strane Saveznika. Kome? Srbima? Zar su prema tome svi ostali narodi poslužili samo kao nagrada Srbima za njihov ratni doprinos? Ne vidiš li M., da bi to mogao biti jedan od osnovnih uzroka nezadovoljstva ostalih naroda? - u svotu od 1.5 milijuna mrtvih iz drugog svjetskog rata (koliko je ona realna ne znam, jer sam sretao podatke od 1-1.7 milijuna poginulih), svakako ne ulaze samo Srbi (iako u većini). U tom ratu, kako je da je, za oslobođenje su život položili pripadnici svih naroda (po prirodi stvari, teško je inače očekivati da pogine više Slovenaca no Srba, kad je potonjih 5 puta više.Zar je to grijeh Slovenaca ?). Većina od tih žrtava je inače poginula ni za što, jer su to bili civili koje su jednostavno ubijali kao stoku. Prema tome, svi su imali odgovarajuće žrtve, neki veće - neki manje, i ne vjerujem da je ispravno tražiti od drugih vječnu zahvalnost samo s činjenice da ih je manje umrlo. - zar bi onih 6 milijuna potomaka koje spominješ, trebalo služiti kao masa koja brojnošću zastrašuje susjede ? I ovako je Srba bilo maltene polovina cijele Jugoslavije. Nitko si ne može izboriti ljubav i poštovanje, prijetnjom gole sile - samo strah i averziju. Druga je stvar ako nosioca te sile to uopće ne zanima. Za razmisliti je činjenica (ja to samo prenosim rašireno mišljenje), da su svi koji jesu ili nastoje prekinuti bratske veze sa Srbijom, izrazili strah upravo od pritisaka kojima su izloženi od strane srpske politike i od nametanja srpskih interesa kao općih. Dok Srba ima pola Jugoslavije (bivše), oni najviše viču o svojoj ugroženosti i to "od Triglava do Gevgelije". Susretao sam dosta Srba, običnih ljudi, slušao razgovore sa

50


poljoprivrednicima, radnicima, seljacima, studentima - nitko se nije žalio na ugroženost srpstva do političara i intelektualaca (slično je bilo i kod Hrvata). Žališe se ljudi na cijene, na plaće, standard..., dok ih političari i intelektualci (da, oni krvava uma kao što si napisao) ne uzeše pod svoje. Oni koji te uvjeravaju da radostan moraš poginuti za spas Domovine; Domovine po njihovoj zamisli; Domovine u kojoj oni, naravno, računaju preživjeti. Pa i običan popa mi barem nudi za nagradu bolji život na onom svijetu! - nakon II sv.rata narodi su ponovo dobrovoljno (u principu, jer mog i tvog djedu nitko ništa nije pitao, kao ni naše prabake poslije I rata) potvrdili želju da žive skupa. I eto, doživjesmo čas kad su neki dobrovoljno odlučili da odu (nakon propalog, iskrenog ili ne, pokušaja mijenjanja odnosa u okviru iste zemlje). Da li se Srbija borila za očuvanje Jugoslavije "kao ravnopravne zajednice svih naroda i narodnosti" ili za očuvanje Jugoslavije kao zajedničke domovine svih Srba ? Ako je ono prvo, onda je ostalima valjda bilo čudno da ih se oružjem nastoji prisiliti na ravnopravan suživot. Ako je drugo, tada su to mogli shvatiti kao da je Srbiji stalo do Juge samo zbog Srba i njihovih interesa. Kažem ti M., jedina mogućnost za očuvanje skupne domovine bila je da se Srbija prilagodi promjenama. Pitanje jezika i tvoja formula Prvo formula. Iznio si mi je već u Beogradu. Jednostavno dokazuje nešto što si već unaprijed pretpostavio i kao takva je veoma sumnjiva. Tvrdoglavo insistiranje (ne mislim tvoje) na takvoj formuli, jedan je od razloga što smo svi skupa tu gdje jesmo. Mislim da je nedokaziva. Zajedničko porijeklo Slavena je nedvoumno - ali isto tako je nedvoumno i zajedničko porijeklo ljudske vrste. Pretpostavimo da je točna. Sam si rekao Ivaniševiću da su ljudi ono što osjećaju da su. Tu ti onda ne pomaže nikakva egzaktna znanost i formule. Najviše što možeš i smiješ je da o tome razglabaš po stručnim časopisima. Sve ostalo ljudi osjećaju kao naturanje i tome se opiru. Konačno, svjedok si. Prošla su vremena kad si mogao silom pokrštavati, islamizirati, naturati nacionalnu pripadnost. Barem u Evropi. Čak i na Balkanu pa i u Hrvatskoj. Danas mnogi ljudi sami, od svoje volje mijenjaju vjeru (Mohammad Ali, Cat Stievens,..., Srbin kad oženi Hrvaticu, Hrvatica kad se uda za Srbina...). Čak ni HDZ-ovci ne pokrštavaju niti kroatiziraju Srbe, ne niječu njihovo srpstvo. Druga je stvar što ih sada tretiraju kao manjinu, ali i manjina ima međunarodnu zaštitu, pravo na jezik, pismo i običaje - barem u principu. Eto, to je jedan od razloga zašto danas sa Srbima skoro nitko ne želi živjeti - osjećaj da se nešto pod svaku cijenu natura, osjećaj koji je kod mnogih toliko izražen da vide vraga i tamo gdje ga nema. Jezik. Tu se slažem sa tobom. Naprosto se radi o jednom jeziku sa određenim specifičnostima i ne vidim logičkog razloga zašto ne bi težili njegovoj unifikaciji uz zadržavanje višeznačnih odrednica za pojedine pojmove - kao što je dosad bilo. Pa ti kaži hleb a ja ću kruh i lijepo ćemo se razumijeti. Kad mi objaviš članak, ostavi kruh, ako tako tamo stoji, a ja ću u tvom hleb - kad si već tako napisao. Kad mi dokažu da postoji američki jezik, složit ću se da su "hrvatski" i "srpski" dva različita jezika. Ali... vječno taj ali. Ne možeš ljudima ništa naturiti što oni sami prirodnim slijedom ne prihvate. Znaš li koji je službeni jezik u SAD? Engleski? Pogrešno! SAD nemaju na federalnom nivou ni jedan zakonski akt koji regulira pitanje službenog jezika u državi.Čak ni Ustav. U 30 njihovih država - federalnih jedinica, nema zakona koji bi o tome govorio (podatak je inače iz časopisa "Pregled" koji izdaje američka ambasada u

51


Beogradu. Lično primam taj časopis pa sam siguran da to nije netko svijesno/nesvjesno krivo prenio.). A svi govore enleski. Opet te pitam: što konkretno učiniti (a sad teško da možeš bilo što kad smo u raznim državama) ako Hrvati žele govoriti svoj novokoponirani ili pak arhaični jezik? Pomlatiti ih? Kojim će jezikom govoriti Srbi u Hrvatskoj? Hoće li se podići srpske škole? Iskreno govoreći ne znam. Što misliš kojim (bolje rečeno kakvim) jezikom ću ja govoriti? Ostaje mi dvadesetak godina života (nadam se) a svi oko mene će govoriti šport i časnik i bojnik. A moj mali od 4 godine ? Slušao sam kako to izgleda kad Gradiščanski Hrvati, koji kao njeguju domovinski jezik, govore. Da pukneš od smijeha. Hoće li i Srbi tako za koje desetljeće ? Samo ipak, Hrvatima ne pada na pamet (ni samo u principu) da bi trebali vojno intervenirati u Austriji, kao što ni Mađari ne interveniraju kod vas. Ni Slovenci u Austriji i Italiji, ni Austrijanci u Italiji, ni... Što se tiče odnosa Ivaniševića prema Ševarlićevoj ćirilici, pametnom čovjeku ne treba komentara. Da samo velim kako sam Opću astronomiju učio od (ne iz) njega. Možda griješim, no čini mi se kako Hrvati baš i nemaju astronome iz Opće ili pak Pozicione astronomije. Ivaniševiću bi pametnije bilo da se dao u to, mjesto da se bavi ovakvim riječnikom. Samo, za to treba znanja - a riječnik može i moja baka napisati (malo ironiziram). No, na jednom mjestu pišeš kako su svi ti latinizmi za većinu Srba obična smicalica. Zašto onda ćirilica ne bi bila za većinu Hrvata (Slovence da ni ne spominjem) isto najobičnija podvala. Uz takvo razmišljanje "većine Srba" i "većine Hrvata" nije čudo da je sve završilo kako je. Slažem se i s mišljenjem da astronomskoj praksi treba prepustiti da formira pojmove, ali ne znam da li se baš slažem sa konotacijom tvrdnje o prihvaćanju slavenskih pojmova sa strane zapadnih (germansko - romanskih) naroda. To je neosporna istina. Ali, zašto je tome tako? Činjenica je da zapadni narodi (odnosno oni koji su prihvatili njihovu civilizaciju, a to su danas u naučno - tehnološkom smislu praktično svi), diktiraju tehnološki razvoj. Tehnologija i znanost znače nove pojmove i proizvode, oni zahtijevaju novo ime, novo ime, baš kao i pojam/proizvod stvori pronalazač. Pogledaj samo (i crkni - izvini - od smijeha) ove pokušaje: brzoglas, okomilo, okovratni dopupak, krugoval, nogogon... To su bez sumje nastojanja da se stvari pod svaku cijenu slaveniziraju/kroatiziraju. Rezultat vidiš (za razliku od na pr. nogomet, dalekozor, računar...). Sjećam se polemike na stranicama "Računara" (srpskih) o uvođenju novih pojmova u Informatici. Jedini pametan zaključak iz polemike je da, dok se mi dogovorimo oko jednog pojma, Zapad stvori tisuće novih. Čak i Francuzi, poznati šovinisti u pitanjima jezika, tu ništa ne mogu. Ono što zamjeram Hrvatima (jasno, nisu svi takvi), a vjerojatno bih mogao i Srbima (no smatram u mnogo manjoj mjeri), je da će u svom prilježnom nastojanju da se prikažu što "civiliziranijima", ne videći svoju mizernu malograđanštinu (fali mi izraz), prihvatiti imiđ, brifing, marketing, tinejđer,...,a prezrivo se podsmjehivati reci (zbog dva slova razlike), smehu, detetu, hlebu...Ljudska glupost je neizmjerna! Religija Ja sam također ateista, nisam se ženio u crkvi i jednako nisam dao krstiti sina, ali samo zato što to i ženi nije bilo tada važno. Da je, ne bih imao ništa protiv toga da to učinim - nje radi, a ne zbog neke koristi. U to vrijeme je izigravala "progresivnog", "emancipiranog" komunistu (bila je u partiji). Kako se preudala, nakon rastave, u "vrlo" pobožnu familiju, dala mi je krstiti sina kad je ovaj imao 10 godina. Sada sam svjedok, a vjerojatno ćeš i ti biti - ako kod vas prevlada svetosavsko srpstvo - kako bivši "uvjereni" ateisti brišu sve tragove svog bogohulstva, postajući jednako tako

52


"uvjerenim" vjernicima. Ljudska je priroda dozlaboga licemjerna i to je opće pravilo. Stoga neizmjerno cijenim i pobožna čovjeka, ako znam da je on to iskreno, bez računa. Moj kolega iz škole (poluprijatelj), također je krstio sina (10g.) i kćer - prošle godine. On mi i dalje priznaje da je ateist, ali: "Krštenje ne može škoditi, zar ne, naročito u ova vremena. Osim toga, ne želim da mi se dijete neugodno osjeća u razredu pred drugom djecom, osobito za vjeronauka.". Baci se na tlo i ridaj! Vjeronauk je uveden u škole, doduše ne kao obavezan predmet, ali većina roditelja vodeći se kameleonštinom mog prijatelja, šalje djecu na njega. I moj mali (koji je kod mame) ga pohađa. Ja nisam borbeni ateista jer, jedno je da smatram, što više ljudima naturaš neki stav oni se to više drže svoga ma i pogrešnog (i tu po meni na kratku stazu - reda veličine trajanja ljudskog života pa i dulje - kod većine ljudi ne pomaže nikakvo obrazovanje), a drugo, mnogi religijski ceremonijali poprimili su obilježja narodnog običaja. Nema mi praznika do Božića. Mislim da je to jedini praznik koji ima dušu. Ja ne slavim Boga tada (kad ne vjerujem u njega) već se jednostavno prijatno osjećam u toj atmosferi - taj mi je osjećaj ostao vjerojatno od djetinjstva. Ne smeta me ni sklapanje braka u crkvi - ja bih to tretirao kao običnu uvriježenu ceremoniju - ali ne mogu podnijeti kad mi svake subote razuzdana svadbena povorka, prolazeći kolima pored prozora vijori hrvatsku zastavu (kod vas valjda srpsku). Ne razumijem što oni time žele reći. Raduj se narode, bit će malih Hrvatića?! S druge strane, materijalizmu marksističkog tipa je sve bilo odviše jasno. Nauka i filozofija nisu više potrebne, jer ništa fundamentalno ne mogu pronaći - marksizam je sve rekao i prorekao (osim da će sam bijedno propasti). Zvijezde su od vodika? Dobro, pa što? Kako li je to mizerno dostignuće u odnosu na njihovu apriornu tvrdnju: boga nema, nema ništa izvan materije (a pojam materije je tako maglovit, da kad se nešto sumnjivo i pojavi, ti ga naprosto proširiš da obuhvati i "sumnjivu" stvar). Postojanje/nepostojanje Boga se jednostavno ne da dokazati (bar danas). Ni nas dvojica ne kažemo: znam da Boga nema, već vjerujem da Boga nema. U tom smislu smo i mi najobičniji vjernici. Već je ozbiljnija primjedba da nisu ateisti dužni dokazati nepostojanje božje, nego vjernici njegovo postojanje. Možda je najbliži istini Laplace: "Ta mi hipoteza nije potrebna!" Inače, prateći malo najnovija dostignuća fizike, astronomije, kosmologije, nameće se čovjeku neodoljiva misao da će upravo oni koji su (od Renesanse nadalje) najviše poljuljali čovjekovu vjeru u Gospoda, prvi egzaktno dokazati njegovo postojanje. Slažem se da vjerski antagonizmi imaju u svemu ogromnu ulogu. Mislim međutim da je najpogubnija bezrezervna podrška ljudske jedinke svome stadu/narodu u svim okolnostima. Crnogorci Vjerujem (već sam rekao - dosta se ponavljam) da ćete doživjeti razočaranje, a sami ćete si biti krivi (većina će krivnju prebaciti na Crnogorce). Govoriš o vjekovnoj težnji Srba i Crnogoraca za ujedinjenjem i zajedničkom državom, koja je eto konačno realizirana. To sam već čuo u, nekom drugom kontekstu, za neke druge narode i - vidio kako je završilo! Bojim se da je na djelu tvoja formula: S(rbi)=Sl(aveni) C(rnogorci)=Sl(aveni) --------------------C(rnogorci)=S(rbi) Bog dao da sam u krivu! Evo zašto mislim da nisam.

53


Srbi i crnogorski Srbi,ne sumnjam, sigurno teže živjeti u jednoj državi.No ne smatraju se svi Crnogorci - Srbima, i ja te molim da ne misliš kako ti uvaljujem neke pokvarene hrvatske ideje. To su činjenice. - Crnogorci su, u jednom dijelu svoje historije, imali paralelno sa Srbima zasebnu državu na koju su bili veoma ponosni. Nije mi poznato da su se trgali ujediniti sa Srbima, iako ih nitko nije sprečavao. - Crnogorska opozicija bojkotirala je referendum o ujedinjenju sa Srbijom uz osnovnu primjedbu - da ih se nastoji prikazati Srbima a oni su Crnogorci ,i da žele prvo nezavisnu državu a otom - potom. Referendum o ujedinjenju je uspio, samo i u vašim bojkotiranim izborima od strane opozicije, rezultat je: Milošević(70%) + Šešelj(30%) = ukupno(100%) I sve ovce su na broju! No jesu li? - Slovenija i Hrvatska vrve od izbjeglih crnogorskih pisaca i intelektualaca koji govore o represiji tamošnjeg režima, zatiranju crnogorskih nacionalnih osjećaja (što ćeš ljudima su oni jako važni), stide se crnogorskog sudjelovanja u ratu, tvrde kako Crnu Goru nitko nije napao, etc, etc... - Javljaju se glasovi nezadovoljstva unutar crnogorske pravoslavne crkve. Ne zaboravi da su i Makedonci na svaki način htjeli izaći ispod patronata Srpske pravoslavne crkve. - Pronose se glasine (prenose ih strane agencije), doduše za sada demantirane, kako Bulatović okreće leđa Srbiji videći da brod tone, da to čini svijestan (pritisnut, bolje rečeno) toga da Crna Gora ne može izdržati svjetske sankcije... A znaš onu - Gdje ima dima... Možeš ti zatvoriti oči, diskreditirati ove ljude, govoriti o pravu srpskog naroda, ali činjenica je da su oni samo predstavnici jednog stremljenja koje je u Crnoj Gori realno prisutno. Eto moj prijatelju M. Najčešća sudbina ovakve izmjene mišljenja je da svatko ostane na svome. Ja sam ti pokušao, bez ikakve namjere da naturim, prikazati svoje viđenje stvari, na temelju onog što ja smatram da su činjenice. Mislim da odvijanje događaja dosta toga potvrđuje. Ne moraš prihvatiti, no ti si podvrgnut sankcijama - ne ja (dovoljna mi je sankcija da moram živjeti pod ovim režimom). Ako imam krivo ili se nešto desi drugčije no sam predvidio, to nije zbog moje malicioznosti ili mržnje. Naprosto nisam bio dovoljno pametan. Nikada nisam bio prijatelj Srbije ili srpskog (i bilo kojeg drugog) naroda. Prijatelje imam (ne mnogo) među ljudima a ne narodima, državama, rasama ili religijama. Pošta putuje dugo.Tvoje pismo sam primio tek 4. juna - putovalo je više od mjesec dana. Vjerojatno i moje. Žao mi je što Luka nije pisao. Pozdravi ga. Nek' napiše riječ-dvije kad ga umore spektri. Drago mi je što se dopisujemo dok se drugi kolju. Ti i ja nismo krivi za rat. On će završiti i oni koji se danas gledaju preko nišana, čak i sadistički koljači, počet će međusobno komunicirati hineći veliko uzajamno uvažavanje i poštovanje, ako ne već bratsku ljubav. Zašto onda mi, koji unatoč vjerojatno različitim pogledima na mnoge stvari, koji nismo okrvarili ruke i jedan drugog ekskomunicirali, ne bismo mogli pošteno i iskreno jedan drugog pogledati i reči:Oluja je prošla, mi smo neokaljani! Kako god se razvijao jezik, nadam se da ćemo se uvijek razumijeti govorimo li jednim univerzalnijim jezikom od hrvatskog / srpskog / srpsko-hrvatskog / hrvatsko-srpskog. Čak i naša djeca (za tuđu nisam siguran). Kad sam već otposlao diskete, vidjeh da sam pri kompajliranju svog programa zaboravio skinuti jednu REM instrukciju - stoga se ne pojavljuje ime programa na ekranu. Sve drugo je OK. Konačno, možete kompajlirati Basic-verziju. Ako odlučite objaviti članak, vjerujem da ćeš mi poslati primjerak časopisa. Hvala na pozivu za BAV, stvarno ne mogu doći. Ne bojim se i sasvim sam siguran da bi me ti zaštito od

54


neugodnosti. Međutim, trenutno sam bez posla (ne krivim novu vlast). Sin mi završava osnovnu školu (sve vas lijepo pozdravlja) - tu su upisi u srednju. Za putovanje izvan Hrvatske (bilo kuda) trebala bi mi dozvola vojnih vlasti. Ne želim skretati pažnju na sebe kad sam se do sada već izognuo svemu. Nitko neće doživjeti da ja učestvujem u ovom ratu - radije bajbok ili bris! Pozdravi s moje strane i ljude sa Zvjezdarnice koje doduše poznajem samo preko stranica "Vasione". Hvala Tomiću što nas je spomenuo ima znači još nezaslijepljenih ljudi. Zgrozit ćeš se (kao i ja) kad vidiš koliko toga ti šaljem. Nakon razmišljanja ipak sam odlučio poslati neskraćeno. Mislim da smo u tako kompliciranoj situaciji (prvenstveno pametniji intelektualci, ne rulja - njoj je sve jasno) da se ništa ne da objasniti (ili pokušati objasniti) u tri riječi. Važno mi je da me krivo ne shvatiš, odatle toliko zagrada, digresija, privremenih skretanja s teme. Grozno za čitati! Možda je stvarno Hudec u pravu. Srbi i Hrvati se do skupnog života nikada nisu mrzili i klali. Izgleda da se volimo na daljinu, odgovara nam platonska ljubav. Čim uspostave fizički kontakt počnu se jebati (eto konačno riječi zajedničke za "oba" jezika), pa uvide da su seksualno (nacionalno) neusklađeni. Mnogo te pozdravljam prijatelju M. i želim sve najbolje. Tvojoj Lj. želim porod bez komplikacija (majka mog drugog djeteta zove se Lj.). Gostoprimstvo koje si mi ponudio važi i za tebe. Do viđenja ili do pisanja !

Ladislav *****

55


Beograd, 8.7.1992. Dragi Željko,11 najpre da te lepo pozdravim, kako je to mene svojevremeno pozdravljala jedna prelepa devojka iz Volčje Drage kod Gorice, inače najbolji student medicine Ljubljanskog univerziteta. Bio je to jedan od mojih duhovnih kulmena i do kraja života će mi ta veza ostati u najljepšoj uspomeni. Dobio sam tvoje dugo pismo. Podsjećalo me je na feljton. Čitao sam ga u nastavcima tokom tri dana. Puno energije ulažemo u naša pisanja i kolikoli je vremena kod nas na te teme potrošeno, dok svet ide napred. Na poslu i oko mene je ludnica. Razgovarao sam sa Vuletićem. On Hrvat iz Kninske krajine i njegov šef Stevo Zegan iz moje Bosanske krajine prave sa računarima i softverima odličan biznis, pa sada rade na polju astronomije. Naime u petak 10.7. poslaće kombi po uvažene ličnosti: Jelenu, Acu, Luku, Čea i mene nebili podelili lekcije sa našeg kursa za početnike, da bi objavili knjigu. Sa Čatovićem sam razgovarao malopre telefonom. Kaže da Nadežda Pejović i on prevode Kembriđski udžbenik Sferne astronomije (to je kod nas ustvari opšte) od 600 strana, a sponzori će opet biti njih dvojica. Od 15 do 21. juna održan je X BAV. Bio je odlično organizovan i do sada po meni sa najuglednijim predavačima. Kolarac, ugledna kulturna kuća nam je dala na raspolaganje svoju malu i veliku salu. Bilo je dosta posetilaca. Na žalost sa strane nije bilo ljudi, osim Šekaričke iz Titograda i po jednog momka iz Valjeva i Bijeljine. BAV je završen koncertom sopranistkinje I.Bulj, koja se usavršava u Španiji. (Dostavljam ti program BAVa). „Vasionu“ 1 nismo na Zapad nikome poslali, osim Zgb. zvjezdarnici u 10 primeraka. Nekako smo rastrgnuti. Luka radi na Zvezdari, a ovdje je i dalje upravnik. Zamenjuju ga apsolventi Tanja i Srđan, koji imaju ispite pa ne dolaze redovno. Ja imam od ranije dva godišnja odmora, pa sada uglavnom dolazim petkom i subotom i recimo, kao sada, na par sati drugim danima. Rasprodao sam breskve ovogodišnjeg roda. Sada freziram, pošto je trava narasla. Pošto su vremena ju hu hu, hteo bih da podignem u voćnajku kokošinjac ali su cene: kg grožđa 1600-2000 din (ne najnovijih), kubik daske (III klasa) 800 000 din, štafli 10x10 cm 1 100 000, cementa (50kg) 14500-18000, a moja je plata za maj bila 120 000; za jun nam kultura grada nije dala novac. Blokada čini svoje. Dobijamo po mesecu na kola 20l benzina, na motokultivatore 10l, na mešalicu za beton 10l, na hektar zemlje 15-25l nafte mesečno. Po stovarištima je puno kamiona iz Bosne koji prodaju rezanu građu, a odnose besplatnu pomoć koja se ovde skuplja. Srbija je bogata zemlja, može ona toga puno izdržati, kada su hrana i struja u pitanju. Najgore je gradskoj sirotinji, koja nema zemlju. Zato su čujem otvorene besplatne narodne kuhinje. Opozicija koja hoće vlast, a čini mi se da bi imala isti stav, ako ne i gori kada je u pitanju srpsko pitanje, pravi džumbus po gradu. Sedam dana su se okupljali antikomunisti, pre svega pravoslavnog kova (taj skup ima za podskup četničke 11

Trebalo bi: „Dragi Ladislave“ – očiti lapsus.

56


naslednike). Vrlo su grlati, a mislim da ih nema mnogo. Na tim mitinzima čini mi se da ima dosta neopredeljenih radoznalaca. Sinoć su blokirali sve mostove na Savi. Prvo autoput, pa sam morao moju Lj. odvesti kolima preko Zemunskog mosta (a benzina nemam), a kada sam se vraćao kući studenti su presekli i tu vezu. Čini mi se da iza svega stoji SPO, a iza njega Zapad koji im daje finansijsku podršku. Prešao sam savski most peške, a onda su nas zemunski autobusi, sa skraćenim linijama odvezli kući. Imam utisak da se radi na razbijanju srpskog naroda na dve pole, kao što je to uspešno učinjeno 1941. na partizane i četnike, da bi nas drugi mogli da glođu. Vi takvu mogućnost nemate, jer vaš religiozni, ili parareligiozni narod, ima vrhovnu komandu u Vatikanu. Jednako većina naroda dobija redovno uputstva kako valja činiti. Ovde Srpska crkva nema ni delić uticaja, koji vrši u mnogim pogledima umobolna katolička crkva koju vode srednjevekovni monstrumi u haljinama čipkastim i blesavim kapama (čiji je cilj nekada bio plašenje naroda). Čini mi se da svaka profesija kroz uniformu daje i poruku (oficiri, sveštenici, medicinske sestre, konobari...). U te srednjevekovne monstrume, koji poput kakvih lešina dođoše na površinu vode, ulaze i mnogi naši nacionalni lideri koje treba toljagom ponovo gurnuti u mračni mulj, ali tako da nikada ne izađe više njihovo delo – nacionalizam. A sveštena lica, kao i komunisti trebaju da budu internacionalisti po propisu. Katolički sveštenici su sluge Boga a ne hrvatske nacije. Srpska crkva je po definiciji pak nacionalna, ali na planu konsolidovanja srpske nacije ima mnogo manju ulogu i doprinose nego „internacionalistička“ katolička crkva u Hrvata. Zadatak katoličke crkve je amalgamiranje hrvatskog tronaroda (štokavci Srbi gl. element, kajkavci srodni Slovencima i čakavci po meni jedini Hrvati). To se postiže uplivom na porodice preko mnogobrojnih crkvenih viđenja, preko države kroz različite vidove njene organizacije, recimo preko Ureda za rušenje pravoslavnih crkava za vreme NDH (dali misliš da se narod prevaspitao od 1941. ili bi to opet radio) i recimo ukidanja svih komunikacija telefonskih sa isključivim komunistima u Srbiji za vreme sadašnje RH (možda misle da Hrvati nemaju što da nauče dobro, pa nemožemo razgovarati sa tamošnjim prijateljima i rodbinom). A poštanske marke ovde kao da se pismo šalje u Ameriku. A prve smo komšije. Dali izolacija od Srba ima za cilj dalje amalgamiranje sa bivšim Srbima i asimilaciju sadašnjih. Mučan mi je taj zagrebački antidemokratski provincijalni ekskluzivizam. Na žalost sudbina je dala da se taj narod lomi na prelazu moćne Evrope u Vizantijski mir. Hoću da kažem da je taj kulturni gradijent vrlo velik u Hrvatskoj. Eto nabacao sam neke ideje više za razmišljanje nego što sam 100% u njih ubeđen, a nastavak pisma će slediti, kada od kuće donesem tvoje pismo u kome sam na niz mesta podvukao ona mesta gde bi mogao da dam odgovor ili drugačije viđenje istih problema. 10.8.92. Dragi Ladislave, pročitao sam zadnju rečenicu, pa neću kako sam obećao. Bio sam vrlo len na pisanju, jer sam upao u veliku vatru od posla. Naime posle prodaje bresaka, rešio sam da u voćnjaku podignem jednu pomoćnu kućicu 6x3m neto. Puno sam se zauzeo oko kupovanja cementa, šljunka, stare cigle, rezane građe i sve je papreno skupo. Onda sam kopao za temelje. Pa su mi došli od brata iz Sarajeva žena i dvoje dece. On na frontu na Romaniji, a ona bila 2 meseca pa umrla. Bolovala je od raka

57


(operisali su joj dojku u Ljubljani 1986.) i dosta se namučila, ali je sve stojički podnela. Nikad se nije požalila, ama ni najmanje – da li postoji rak koji ne boli. Moja Lj. dobila veliki stomak i u novoj bolnici su utvrdili da postoji još jedno dete – znači biće posla. Stalno me prekidaju. Razgovarao sam sa Jelenom. Strašno je uznemirava ovaj rat. Stalno plače. Kaže da je velikosrbin, iako je Ruskinja i rasplaka se sa rečima da će nas Zapad uništiti. A ja tako nemislim. Sada sam razgovarao sa J.Francistijem iz Novog Sada. Kaže da ne održava s nikim vezu sa našeg Zapada. Oženio se i namešta vrata. Sada moram da prekinem. Trebam da vozim Lj-ine stvari mojoj kući. Imam stotine poslova i malo vremena. 10.8.92. Juče sam bio u voćnjaku, a danas opet ima malo vremena za pisanje jer trebam sa Lj. da budem kod lekara. Dosta sam se našetao po gradu. Curi nam voda na ventilu u šahtu ispred Planetarijuma. Plata mi je nešto manja od 100DEM, a majstor traži 100DEM samo za ruke – i to još penzioner. Jutros sam razgovarao sa šefom Instituta za fiziku u Skoplju, Srbinom, koji se učlanio u naše Društvo. Kaže da imaju teleskop refraktor od 26cm žižne dužine 3m i da bi ga montirali. 22.8. Dragi Ladislave, događaj prestiže događaj kod mene. Jutros su mi se rodili sin i ćerka. Kao zaostali Bosanac obradovao sam se sinu, jer sam znao na ultrazvuku da će biti ćerka. Ćerki sam namenio ime D. po pokojnom i mnogohvaljenom upravniku Danić Radovanu, po „zvezdi“ D. po majčinoj sestri D. i po mojoj sestrici D. u Sarajevu koja se kao Srbohrvatica udala za Hrvatočeha a i zbog toga što je to ime zajedničko danas i Hrvatima i Srbima. Danas sam takođe prisustvovao u opštini Savski Venac venčanju moje sestrice Slavice iz Sarajeva koja je dovela momka (po ocu Jevreja i Muslimana a po majci Hrvata i Slovenca). Hteli bi u Kanadu, kao i mnogi drugi koji se odavde iseliše. Pošto ima jevrejske krvi od opštine beogradske jevrejske dobija nedeljnu novčanu naknadu, koja je veća od moje zarade, a od mađarskih Jevreja dobiva besplatan sedmodnevni odmor u Mađarskoj. Šta ću kada ne pripadam pravoj naciji, već naciji na koju ceo svet pljuje zbog interesa močnika koji poznaju samo interes, ali ne i dobro. Mislim da je celu ovu ujdurmu načinio Vatikan uz pomoć poraženog nemačkog bloka. Ja kao ateista vidim u Vatikanu jednu nazadnu srednjevekovnu silu, koja bi htela da vrati točak istorije unazad. Na žalost među najodanije njegove sluge, nekritičnog tipa zbog neobrazovanosti, ulaze naša jednokrvna i jednojezična braća Hrvati. To je srednjevekovna sila čija će se uloga poput „komunizma“ preko noći polomiti. U stalnom su strahu popovi za svoj život, jer im je uloga izlišna, antiproduktivna, kod nas i ubijačka.

58


Malograđanska Nemačka hoće da se sveti Srbima, zato što je srpski narod učestvovao dva puta u proterivanju te nakadašnje osvajačke gamadi, koja je ne znam na čiji poziv dolazila ovde u srpske šljivike i terorisala naš paganski narod. Sada smo krivi što ne dopuštamo da sa nama komanduju. Tuđman je srednjevekovni krokodil koji je polako izranjao 50g iz tamne i prljave baruštine koja pokriva Balkan i Midl Evropu. Podstaknut od vatikanskih „misionara“, koji se još 1918 godine zarekoše da će porušiti Jugoslaviju i nemačkih revanšista uspeo je, pre svega sa obećanjem boljeg, nemačkog života i uz pomoć katoličke mreže i preostalih frankovaca da prevaspita želje hrvatskog naroda i da onda pučina izglasa njegov dolazak. Sa takvim reakcionarnim stavom neće dugo. Izmislio je neki 1000g. san hrvatskog naroda o samostalnosti, a neće da prizna da je 60-70% Hrvata srpskog porekla koje je vatikanski lopov preveo iz pravoslavlja u Hrvate. Da ne govorim o bosanskim Hrvatima kojima do XX veka nije bilo poznato hrvatsko ime i ne navodim i Srbe katolike štokavce u Dubrovniku kojima hrvatsko ime nije bilo poznato do 19 veka. Trebalo bi ga kao neuginulu pretpotopsku aždaju gurnuti u mulj, kako se nebi više nikada pojavio. Mislim da je ovo treća i poslednja pobeda reakcionara u vašoj sredini i da im je vreme odbrojano. Trenutno je u pitanju realizovanje istorijskog falsifikata katoličke crkve, a to je stvaranje hrvatskog naroda, od kajkavaca koji su po meni bliži Slovencima, od čakavaca Hrvata i štokavaca Srba. Da bi amalgamiranje bilo što uspešnije, granice su maksimalno zatvorene, jugoslovenska ideja se u korenu suzbija mada će ponovo u Hrvatskoj doći do nje, kao i u BiH. Kada su u pitanju teritorije na delu je bila konačna realizacija ograđivanja države posle pogroma Srba u II svetskom ratu tj teritorijalna realizacija genocida koji je izvršen u prošlom ratu. Revolucija hrvatska ili ne znam kako to zovu je planirana upravo u 1991. godini kada je bilo planirano prebrojavanje srpskih žrtava koje su ustaše pobile 1941 godine, a čije prebrojavanje Tito nije dozvolio. Zašto? A ustvari je to bilo zlodelo katoličke crkve. Da nje nije bilo 1941. genocida ne bi bilo. E sad su ljudi punili 50 godina baterije opreza. Čim se čuo prvi nagoveštaj 1941. narod se energično dignuo. Isti slučaj je sa mojim Bosancima. Srbi znaju što hoće. Hoće nezavisnost, jer s njima neće Hrvati, osim njihovu teritoriju. Isti je slučaj i u Bosni. Tamo pak Hrvati igraju dvoličnu ulogu katoličkih popova. U duši su vuci, a pokazuju lažno lice jagnjadi. Žele isto što i Srbi, ali bi opet hteli da prevare Muslimane. Srbi u Bosni pak znaju da su Muslimani i Hrvati u Bosni bivši Srbi i gade ih se (mislim na običan svet) što su zbog interesa, a ne dobrote izdali veru, a kasnije kada su vere postale nacije (hrvatska i muslimanska) i srpstvo. U suštini traže isto kao i Srbi i realizuju želju na isti način, ali su na muslimanskoj strani – mislim da su Muslimani u sadašnje vreme izgubljeni za obe strane, samo što Hrvati opet slabije vide realnost. Sad mi javljaju da mi je došla snaja, žena mog drugog brata u Sarajevu. Zove se Dženana. A moj brat Milan. Došla sa ćerkom Orhanom. Zar nije moglo neko drugo ime, pogotovu kada se zna da su nas Turci pola pobili kroz istoriju. Ko to danas po Bosni daje sinovima ime Murat. To su verovatno Titovi Srboljubi. A propos. U Beogradu živi Hrvat čije je ime Srboljub. Sad nešto o stvarima koje sam podvukao u tvome pismu, ali ukratko, jer će biti da ti šaljem dnevnike a ne pismo. I već je silno vreme prošlo. 1. Srbi vode rat ne zbog ekonomije, već zbog očuvanja srpstva, koje je nagriženo na mnogim planovima u Hrvatskoj. Sigurno da preostali krajišnici nikada neće govoriti izmišljeni hrvatski, već će prići Beogradu. Ista igra sa jezikom počinje, kao što su je

59


Hrvati koristili sve vreme postojanja Jugoslavije, dok nisu dobili svoj. Imam utisak da Srbi u Hrvatskoj idu istim stopama kao Hrvati u bivšoj Jugi. 2. Četnici su jugoslovenska vojska i zato šaljem iz „Politike“ članak o savezničkom snimanju filma.12 Posle je to Tito sve izmanipulisao i spasao hrvatske ustaše, a reći ću i Hrvate, od strašne odmazde za svoje zločine 1941-42 godine. Vi četnike ili po novom jeziku ćetnike vidite u Baniji i Kordunu što je besmislica jer su to bili kao i u mojoj Bos. Krajini skoro 100% partizani. Pavelić i ustaše nemaju veze. Čujem da je Draža u nekom parku u Vašingtonu što je za Pavelića nezamislivo. Svi su sa svima sarađivali pa i partizani pa i danas krajišnici i hrvatska vojska. Zločini. Čujem strašne priče o pokoljima Muslimana. Srbi su krenuli na trebljenje nesrba na isti način kako su oni pod hrvatskim učiteljima krenuli 1941. Nadam se da je to ipak na manjem broju mesta. Sve je to strašno, ali Tuđmanu to ništa ne znači, važno mu je da je ušao u istoriju kao veliki kotač pokretač. Ti ćeš reći da je Miloš, a ja bi rekao da je Tito sa svojim ugnjetavanjem Srba, a učitelj je – prečista lošija nadmena i blesava ideologija Vatikana. Stvari treba istorijski posmatrati jer je Vatikan istorijska sila koja programe realizuje tokom vekova.

12

Radi se o filmu „Četnici“ („Chetniks – The Fighting Guerrillas“) Louisa Kinga, snimanom u drugoj polovici 1942. godine, s premijerom 18.3.1943.g. (11.1.1943.?). Većina funkcionera Jugoslavenskog informativnog centra iz New Yorka (Srbin Sava Kosanović – ministar bez portfelja izbjegličke vlade, Hrvat Bogdan Radica,...) odbila je prisustvovati premijeri zbog prevelike naklonjenosti filma prema četnicima (septembra 1943.g. ambasador jugoslavenske izbjegličke vlade u SAD - Konstantin Fotić, uspio je u namjeri da Centar bude ukinut). Evo što kažu neki autori o toj epizodi: „Pritešnjena prodorom „izvesnih istina“ iz zemlje, jugoslovenska vlada u emigraciji nastojala je da toj akciji progresivnih listova suprostavi biltene s novim fabrikovanjem „ratnih izveštaja“ Draže Mihailovića uz hvalisanje četničkih „podviga“. Tome je bio posvećen i film o Draži Mihailoviću, koji je, po Dejli skeču (Daily Sketch, London, 15. VIII 1942.), imao pretenziju da „prikaže istoriju jugoslovenskog otpora i borbe Mihailovića“. Film je pripreman u saradnji s dr Milošem Sekulićem, „drugom generala Mihailovića“. Javnosti je film najavljen kao „jedna od velikih ratnih filmskih senzacija“. Međutim, taj film, satkan od deplasiranih priča i falsifikata, stigao je za prikazivanje kad je već svima u svetu postalo jasno da njegov glavni junak nije ni „jugoslovenski orao“, ni „srpski Robin Hud“, ni „vođa jugoslovenskog otpora“, nego – „neborac“ i kolaboracionist. I zato je skinut sa bioskopskih programa.“ Slobodan Nešović, „Svet o nama, 1941-1945“, tom I, str. 639 (biblioteka „Svedočanstva“, Izdavačka radna organizacija „Rad“, Beograd, 1983.) „U vrijeme snimanja filma (druga polovica 1942.g. – moja opaska) mit o hrabrom gerilskom vođi Draži Mihailoviću još je vladao američkim medijima, ali početkom 1943. prava je istina već uvelike izbila na vidjelo.“ Tomasevich Jozo, „Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941-1945“, str. 248-250 („Globus“ Zagreb, 1979; „War and Revolution in Yugoslavia 1941-1945. The Chetniks“, „Stanford University Press“, 1975.) Promjenom svoje zvanične politike Britanci su ovaj film prikazivali bez uvodne špice pod imenom „Partizani“. Ništa čudno od sistema koji i svog velikog, likvidiranog protivnika - Che Guevaru koristi za stjecanje dobiti. Samo da živi to još shvate.

60


23.7. Nedelja. Jutros sam sa bratovljevim ćerkicama, koje vole da spavaju kod strica, odneo Lj. tražene stvari i evo me na poslu. Nadam se da ću danas završiti pismo. Ono što se zbiva kod nas je pomereno za zbivanjima u Evropi bar 50 godina. Ovo je poslednji rat kod nas kao što je 1941-45 bila poslednji rat za pravu Evropu. Bojim se da Albanci kasne još više, pa bi se moglo desiti da se sa njima Srbi bore i posle 20-30 godina. Možda bi bilo najbolje dati deo Kosova Albaniji, a Srbiji i Hrvatskoj priključiti njihove Krajine. Evropa deli lekcije protiv etničkog čišćenja, naročito Nemačka, a ona je etničko čišćenje davno ostvarila. Sada im je lako jer je Hitler sve očistio, a sada ga još napadaju. 3. Partizani su kao internacionalisti uništavali nacionaliste i zato im se ne može prišiti rasizam. Da li je ideal Amerika. Što tamo milioni Italijana ne traže prava nacionalne manjine a Albanci ovde traže. Koga podržati? Ameriku ili Srbiju? Amerikanci su bili protiv raspada Jugoslavije jer su u njoj videli sebe. Pa su posustali pred bezočnim nacionalistima Tuđmanom i Kučanom (koje tajnim putem podržava Nemačka neprijatelj Slovena – mislim Sloveni se mogu poistovetiti pre svega sa pravoslavnom većinom – predziđe Slovena Hrvati i Slovenci su davno popustili pred vatikanskim lopovom). Kakva je sada situacija u Bosni. Isti ti Amerikanci ne daju raspad Bosne. Njima se suprostavljaju Srbi (a u srcu i duši i Hrvati, osim njihovih prevejanih lopova, koji bi hteli opet da ušićare) jer oni smatraju da se još nisu oslobodili od Turaka. Ako su već drugi izneverili Jugoslaviju, za koju su Srbi i sada, naravno ako drugi hoće, onda oni traže samo svoje u H i BiH. Mislim da se Nemačka boji Jugoslavije i kao države i posebno kao Pijemonta, oko koga će se dugoročno ponovo okupiti balkanski slovenski narodi. Rusija je crkla i sada hoće da dotuku njene pouzdane saveznike. U tome koriste otpadnike od Slavenstva – pre svega Hrvate i Slovence. Srbi su na velikom iskušenju, i da ponovo budu osakaćeni i na kraju da budu sa pobednicima nad Nemačkom, kao u prošla dva rata. 4. Oznake. Učinjena je neviđena majmunska igra sa simbolima. Ni manjih država ni više zezanja. Što radi Tuđman sa svojom predsedničkom rolom to je čisti kič. Baš na simbolici se projektuje on sam i njegovo psihičko stanje i želje. On je i nezreo i pri tome je sklerotičan pa mi liči i na dete koje voli da se igra i na baku koja gunđa. Ima velike želje ali za njih nema duhovnog pokrića, a za teritorije ni stanovništva. Kokarda je grb kraljevine Srbije. Ne znam zašto se ljudi prema njoj ne postave bar na dva načina. Četnici će biti sigurno delom rehabilitovani, a ovde su ih mnogi već rehabilitovali. Njihovi zločini su evidentni, kao i partizanski, kao i Karađorđevi, kao i Napoleonovi. Ali ne može se osuđivati Karađorđe koji je oterao Turke iz Srbije, kao što nijedan evropski narod ne osuđuje svoje oslobodioce. Danas se takve stvari mogu osuđivati jer smo evolucijom uznapredovali da shvatamo stanje stvari – razumni smo ljudi. Prema tome ne trebamo da dozvolimo da se naši nesvesni građani ubijaju, već da zemlju ujedinimo, ili da stanovništvo i teritorije razmenimo. Onda nebi jutros video u bolnici čoveka bez obe noge iz Vukovara, nagazna mina, Šešeljov dobrovoljac, a sada pijanica, ili juče moje kršne bosance sa velikim zavojima preko leđa. Znamo mi svi vrlo dobro da se ne bore u najvećem broju ni četnici ni ustaše, već često čestiti ljudi koji čuvaju svoje kuće. Pri tome se zaplašeni Srbi ponekad žestoko svete za svoju ubijenu rodbinu, jer smatraju da je to isti rat i isti protivnik. I sve bi se to razdelilo i znalo bi se što je čije da se ostavi nama. Ali problem je u tome što Vatikan i Nemačka smatraju da su Hrvatska i

61


Bosna njihove teritorije, gde su Srbe u prošlom a istom ratu istrebili da ne bude za džabe. Vernici imaju bar nadu da će im Bog poravnati neprijatelje. 5. Kralj je za mene bivša stvar. Ali je jak rojalistički blok. Politička scena u Srbiji je stvarno raznolika, za razliku od vaše monolitne. Izbor je velik, a i luksuz podele Srbi mogu sebi da dozvole, ali ne i oružane podele na čemu Zapad radi. 7. Nisu se svi zaverili protiv Srbije zato što tako misle, nego zato što očekuju američke i nemačke kredite i milost islama. Samo sledi sukob između Nemačke i SAD i SAD i Japana, prvo ekonomski, a onda može i dalje da eskalira. Ceo današnji hor orkestrira Vatikan preko svojih „čistih“ perfidnih crnomantijaša, koji obilaze sve državnike i vernike i nevernike. Rusija je takođe klekla jer je propala. 8. Stravična razaranja u Hrvatskoj su uglavnom na srpskim teritorijama, ili donedavno naseljenim Srbima. Srbi su rešili da poruše svoje kuće da bi se oduprli hrvatskoj državi, jer su oni smatrali da pripadaju jugoslavenskoj koja ih spaja sa drugim Srbima i koju su zato napravili, a ne Hrvatskoj čiji je cilj uvek bio kidanje veza sa Srbijom i asimilacija u Hrvate, koja je tokom vekova mnoge Srbe progutala. 9. Kod nas rata nema. Osudite Tuđmana što kod vas ima. Pre polaska u akciju, on je kao političar trebao da zna gde ide. I Alija bi sigurno promenio mišljenje da je znao šta sada proživljava njegov narod, a možda i narodi u što sumnjam. 10. Strani mediji. Postoji NATO ili neka druga sila sila koja stvar vodi. Sve je prevara. Prvo su Amerikanci pustili buvu o srpskim koncentracionim logorima, da bi onda svet uveo vojsku UN u Bosnu. Sada se ispostavilo da je sve to laž i da su ostala dva naroda takođe mučiteljska. Ali šta to vredi kad su 31% Srba dobili ceo svet za protivnika. Posmatraj sledeće akcije. 11. Ekstremisti – narod. Dati narodu da izglasa gde hoće i to svima na tlu Juge i stvar je rešena s tim da recimo kanton ne može biti manji od 100 000 ljudi. 12. Crnogorci su od Tita dosta zarobljeni, a i Vatikan protiv toga nema ništa. U svakom slučaju oni se po jeziku mnogo manje razlikuju nego Dalmatinci od vas, kojima Tito nedade Republiku Dalmaciju. Sve je pa i to stvar moćnika. Moćna Austrija je napravila Sandžak da razdvaja Srbiju od Crne Gore i sada ubire plodove svoga rada. Bilo kako bilo Crnogorci su: sv. Sava, Nemanja, Karađorđe, vojvoda Mišić, Vuk Karadžić, Milošević, a Hercegovci su Obrenovići i mnogi drugi, ali nemaju državu a Srbi su iako su dalji od Crnogoraca. 13. Ljubav Srbije prema Jugi. Slovence su pobili A.Marković, Kadijević i kako se zvaše onaj Slovenac. Srpski narod ih je glatko pustio, kao i Makedonce koji su nam mnogo bliži. Sa druge strane ne može biti osude JNA jer je ona čuvala J. sa ljudima koji su zakletvu pogazili, a oni u normalnim zemljama debelo odgovaraju. Prema tome može iz različitih uglova. A kažnjavanja neće biti jer to Zapad ne dozvoljava. Oružje Srbima. Pa zato što su oni hteli da se bore za Jugu. Vi ga dajete i plaćenicima jer se bore za RH. A zašto su ga primili Krajišnici? Zato što se nadaju da će sa njime ostati u vezi sa ostalim Srbima.

62


14. Kulturni spomenici. Ode u vazduh srpska mitropolija u Zagrebu. Tamo su Hrvati zaštitnici. Zašto su 1977, kad sam vojnik bio ja, razbijana stakla na srpskoj crkvici u Zgb., a u isto vreme građena džamija za bivše Srbe. Sad haubice 203mm na kojima sam obučavan tuku iz herojske Županje. 15. Šešelj je dobio dosta glasova u vreme kada se mislilo da se stvar može rešiti ratom. Kada su se upetljali mnogi mislim da je on dosta izgubio, jer očigledno je da vojna opcija ne rešava stvari kada je ceo svet protiv nas. Recimo brat Hrvat Škrabalo (škrabati je srpska reč) obilazi susedne malograđanske katoličke zemlje i traži bombardovanje Beograda. 16. Albance starosedeoce ostaviti. One koje su za Tita došli proterati – recimo u Nemačku gde bi bolje živeli. Ali Nemačkoj odgovora da Albanija bude velika, a Srbija mala. U Londonu bi dao da važi samo narodnosni princip. Više nam je stalo da živimo sa svojim sunarodnicima nego sa drugim, pogotovu ako nijednu reč ne razumemo. Mogu i u Hrvatsku gde ih puno vole. A vi ste uveli državljanstvo, ustvari u suštini rasistički zakon. I Slovenci će na Zapad. 17. Već sam se umorio. pišem svašta. Ovde je pakleno vruće, preko 32 stepena već 15 dana. Ode letina. A Englez Herd reče da će se Srbija vrlo loše grejati ove zime. Srbi – mobilizacija. Vršena je kao i u svakoj normalnoj zemlji za odbranu zemlje. Jedino ako smatraš da Jugoslavija nije bila zemlja. I šta se desilo. Izginulo je na desetine momaka (čujem u nemačkoj organizaciji) u Sloveniji, a kad se videlo da tamo Jugu i Srbe neće ni u Sl ni u Hr. onda je vojska slana tamo u srpski narod koji ih prima. Srbi u pomoć Srbima što je najnormalnije. Vi ste se odvajali, pa onda i Srbi od vas, normalno ne priznajući Titove granice, što je sasvim legalno. Niko nije bombardovao Zagreb jer to nikad nije bio srpski grad, mada ima preko 100 000 Srba. Tačno je da su JNA svi doprinosili, ali je suludo očekivati da će Srbi koji su većina u armiji, i koji su rado išli u tu armiju dati oružje „neprijatelju“ da bi se viteški borili. Što niste dobili oružje, pitajte Tuđmana, mada mislim da nije toliko lud da ga je očekivao. Cilj rata je upravo otimanje oružja, presecanje puteva, veza... 18. Pripalo mi je vrlo teško kada su u Dušanovoj ulici skidali tabelu „Autohrvatska“ a postavljali „Dunav“. Ali to je tako kada se prave nove države. Isto je bilo i kod vas, s tim što je na Jadranu ostalo na hiljade odmarališta srpskih preduzeća i kuća ovdašnjih građana. O tome neznam mnogo, ali o tome će drugi. Ako je pod vodstvom Zapada, podela će biti na srpsku štetu. 17.13 SDS povukla predstavnike iz Sabora. Ni Šiptari namaju svoje poslanike. I jedni i drugi ne priznaju svoje države. Dozvolimo im samoopredeljenje? 18. Miloš. Vratio je dostojanstvo srpskom narodu. Rekao je da ne postoje Srbi I i II reda, već da smo svi Srbi sa istim jezikom, verom, pismom i da ne možemo biti bliži susednim narodima nego sami sebi. Tako nešto radi i Tuđman, iako ima ceo narod i dobija za to aplauze Zapada. Malo je tvrd, nekomunikativan, čujem da je šećeraš. Komunista je u duši i po tome se razlikuje od prevrtljivca Tuđmana. Ovde je sada u modi takođe da niko nije bio komunista, ali je morao biti zbog posla. Ja sam bio i ostao u duši, iako nisam u nijednoj partiji. 13

Greška u numeraciji; ponavlja se na još jednom mjestu. Zadržana originalna numeracija.

63


19. Povijesni prostor. Kninska krajina i Kosmet su naši povijesni prostori, ali šta to vredi. Važno je ko sada tamo živi. Pa i mi smo došli na grčki prostor. Taj prostor Vatikan potencira jer misli da će onda i stanovnici tih prostora postati njegove veze. 20. Povraćate na sve komunističko. Molim braću Hrvate da povrate na Titove komunističke granice. Zašto je osnovo Kosmet koji kao autonomija i država nije nikada postojao, a nije osnovao republiku Zapadna Srbija po istom narodnosnom principu. Tako je nacionalnoj manjini, to svi vidimo, dao državu, a narodu konstitutivnom i pobedničkom dao mnogo više, asimilaciju i manjinski status što opet svi vidimo. Za Knin i Kosovo isti aršin. 21. Dali je Srbija u ratu. Pomaže Srbe na sve strane kao što blesavi Arapi pomažu Muslimane, a da sa njima nikakve veze nemaju. To je moć religije, ideologije. Vidim po Bgdu da ljudi odlaze u rat i dolaze i da se ovde rat ne vidi. Ako Srbija obuhvata Knin i BiH onda je u ratu bila. Sada ima par meseci da niko organizovan ne može otići preko Drine. Traži se skidanje sankcija na taj način, a narod misli da je to izdajstvo. 22. 25.8.92. Sada sam od Lj. došao na posao. U gradu sam video Blagoja Adžića kako šeta sa „Politikom“ u ruci. Ogroman rastom i mnogo mlađi nego kada je u uniformi. Informacije. U voćnjaku od jutra do mraka mogu da slušam i slušam radio Zagreb. Bilo je to za vreme Olimpijade svaki dan. Zaključak. Iste američke i druge melodije kao na radio Beogradu, možda Beograd daje više modernijih stvari, a Zgb više večnih melodija, onih iz doba mladosti Tuđmana. Drugo odlikuje ga preterani nacionalizam i to vrlo često malograđanskog karaktera. Treće iznenađen sam koliko se ljudi iz kulture kod vas bacilo u politiku. Sada sumnjam, da su to i umetnici – većina će od njih da tresne o ledinu razočarana. Ovd toga nema. Slušao sam vesti ispred njih stalno ide HDZ reklama: Hrvatice i Hrvati, ili obrnuto. Ovde nema reklamnih spotova za stranke. 23. Zapad kaže da su Muslimani minirali sopstveni narod u redu za hleb. To su sve propagandne ujdurme u Sarajevu krvoloka. Mislim da su im učitelji iz Banskih dvora. Ne verujem da ovdašnji čine tako nedostojne stvari. Dubrovnik. Za TV Zapad su minirane samo srpske kuće u Dubrovniku. Crnogorski pisci i PEN. To je samo nekoliko pisaca. A pisci CG budi ubeđen su za Srbe. Mnogi pišu ekavski. Niko im ne traži taj znak odanosti, kao kajkavcima, ali hoće verovatno veće tržište. 24. Mitski kraljevi i države. Za razliku od Hrvatske srednjevekovne čije se granice pouzdano ne znaju, širenje srpske države je poznato. Kraljevi takođe. Postoji verzija da Tomislav, koji kao artefakt stoji ispred Kolodvora (ova reč za Srbe je falsifikat onih koji oteše jezik, a ne poznaju ga) je izgleda istorijski falsifikat tj nije postojao. Ni o Zvonimiru se ne zna više od par rečenica. A o srpskim kraljevima i drugim vladarima se mogu napisati knjige. Titove paralele se nemogu u nauci praviti. Druga je stvar što te ličnosti kao i ja imamo i puno negativnosti. Nije Zrinjski usamljen. Milutin najveći srpski srednjevekovni graditelj crkava je za pakao. A i papa Bordžija je imao posla sa sinom i ćerkom i njih dvoje uzajamno.

64


25. Milošević. Ovde takve tračeve nisam čuo. SPO-ovci ga ovde silno mrze, narod uglavnom voli. On ti je ko Rugova. Svi Albanci u jednoj državi, njega podržavate a Miloševića ne. ZAŠTO? To i Tuđman hoće, ali bi onda izgubio teritorije koje je Tito upumpao Hrvatima, pa ih ne mogu držati. Mislim da je to dosta prirodan i razložan stav. Ako već nećemo zajedno onda treba izvršiti trgovinu teritorijama i Kninske krajine, Sandžaka, Hercegovine, ali za Hrvate je muka u tome što moraju onda više da izgube, nego što treba da dobiju. 26. Sviđa mi se tvoj kozmopolitski stav, ali na žalost obojica nebi išli u albansku školu, koje se svuda šire po srpskoj zemlji, zbog njihovog množenja. U Švajcarskoj je lako. Etnička podela zemlje je davno izvršena. A kod nas treba da bude i religijska, jer kod nas drmaju „lošiji ljudi“ (seoska stoka i gradski nesigurnjakovići) a ne mi ateisti. 26. „Bosanci će s velikim žrtvama ostati nezavisni“. Ostaće zato što to Zapad hoće, a ne zato što hoće Srbi i Hrvati. I raspašće se jednog dana. Muslimani hoće celu BiH, jer misle da će množenjem postati dominantni u celoj Bosni. Mislim da Knin treba preseliti u Istočnu Slavoniju. Tako Hrvatska neće biti prepolovljena. Tu bi trebalo dati teritoriju i za Srbe iz Jasenovca i drugih logora da bi pravda bila zadovoljena i da tako naslednici pape, Stepinca, Pavelića ne odu u pakao, ako već veruju u njega. Pravedno bi bilo da se prvo završi Drugi svetski rat. Naravno da je to sve vrlo teško, ali bio je i izgon Grka iz Turske. 27. Dali je Srbija izgubila ratove? U ratu učestvuje većina Srba. U Slovenij su nastupali kao Jugosloveni, sa drugima. U Hrvatskoj i BiH kao Jugovići pa kao Srbi. Autonomija Albanaca. Ja bi im dao da odu sa recimo ½ teritorija Kosova i bez recimo glavnog srpskog crkvenog živog mesta Peći, odnosno pećke patrijaršije, bez Kosova polja o kome znaju svi Srbi i dobri delovi Hrvata i Muslimana. Uvek polazim od toga da se bivša Jugoslavija satojala od Srba, bivših Srba i malih naroda koji su njima vrlo slični u odnosu na njihove susede. 28. Zagrebačka štampa se ovde na žalost više ne prodaje. Ima listova sa celog Zapada, a od naše bivše braće kako kažu, a ja mislim i sadašnje, ništa. Jedino kupujem „Glas koncila“. Dali ga crkva krijumčari, ne znam; jer u pitanju su sačuvaj bože sada nezavisne države. Dobili smo ČIS 1 i 2-3-4 a 5 i 6 ne. Molio bi te da urgiraš da nam ih pošalju, ili ti. Mi smo im poslali 10 primeraka „Vasione“ i slaćemo i u buduće ćemo to činiti. Sada sam čitao početak pisma. Vidim da se ponavljam, ali dalje ga neću čitati, jer nemam vremena. „Vasiona“ 2 i 3-4 su predate u štampu pre mesec dana, ali su rekli da će do 1.9. biti na kolektivnom odmoru. Sada ću ti poslati br 1/92, naravno ako pošta radi za RH. Molio bi te da mi pošalješ bibliografiju radova tj knjižica Gabrijela Divjanovića. Mogao bi prepisati kartice iz zagrebačke Narodne biblioteke. Ovde sam našao nekoliko knjiga. Pisao sam Zdenku Markoviću da mi pošalje podatke o G.Divjanoviću i fotografiju, ali odgovora nema. Izgleda da ga on kao naslednik možda nije voleo. Članak bi se pojavio u „Vasioni“ 1/93, ako se ne proširi 3-4/92. Mogao bi i njega da upitaš, ako nije ekstremista i ako ti ne može nauditi. „Vasionu“ nismo nikome slali u RH, Sl. i BiH. Stigla pošta SaT, Discovery i Ljubiša Jovanović sa mora poslao članak. Traži da bude ćirilicom. Eto koja je klima.

65


Sad mi pada napamet. Zašto moja Bosna nije mogla biti slobodna polovinom prošlog veka. Neverovatno je ali istinito, zbog vatikanskog lopova. Praktično 20% katolika je bio ulog da prevejani popovi i usrana Austrougarska onemoguće velikim srpskim paganskim masama da se oslobode Turaka. Pada mi i pogrom nad Srbima u uvek provincijalnom Zagrebu, koji je početkom ovog veka bio pun vrištećih netolerantnih katolika. A Srbi su silovito krenuli u Zagrebu, kao sposobni privrednici, bankari. Trebalo bi sve to proučiti. A tek tad su Srbi bili brojni u Hrvatskoj. Usijane nacionalističke glave, koje se danas uče u školi su svojim intelektualizmom zatrle Srbe psihički da bi ih onda u I i II ratu zatrle fizički. Oh Vatikanu u koji ćeš pak'o. Srbi su desetkovani na 12% pokatoličavanjem i ubijanjem, ali koliku teritoriju drže? To je zabranjeno istraživati kao i štokavce u RH. 29. Cilj novohrvatskog jezika je udaljavanje od Srba i sa njime odvajanje Srba od Srba. Ali mislim da će Srbi u Krajinama uvesti u školama srpski književni jezik, kad već nemože da bude zajednički. Vidim da već imaju nove registarcije na kolima, himnu „Bože pravde“, oficirske oznake itd. U BiH imaju i novac koji je kvalitetniji bar 2x od makedonskog recimo. 30. Crnogorci su Srbi i bezbroj puta su bliži Srbima nego istodržavni Dubrovčani Hrvatima. Naučno gledano, odbacujući religiju, Dubrovčani su Srbi. Srednjevekovna književnost dubrovačka je na jeziku srpskom, slovinskom ali nijednom na hrvatskom jeziku. Nadbiskup katolički u Baru je nadbiskup srpski (područje crnogorsko), Srpski kosovski ciklus najbolje je očuvan u CG, daleko bolje nego u Srbiji, a onda u Kninu, Hercegovini i mojoj Bos. krajini. Kosovski ciklus je bolje očuvan i kod nekih Hrvata (sadašnjih) nego u nekim krajevima Srbije. Njegoš glavni Crnogorac je 400x reko da je Srbin. Kralj Nikola je jednako pominjao Prizren neoslobođen od Turaka i Albanaca srpsku prestonicu. Svi starci u CG su Srbi a Titovi đaci su doskora bili antisrbi. Srce Srbije Šumadija je 100% iz CG, a svi najveći ljudi takođe. Osećajući strah od pravoslavlja Vatikan je sve vreme gurao AustroUgarsku, kao svoj instrument (kao što mu je sada RH) u borbu protiv konsolidovanja srpskog naroda. Aneksija Bosne je upravo zato izvršena. Zbog onih provincijalnih Nemaca (a ustvari većinom Slovenaca, Čeha, Slovaka i ostalih neotpornih slovenskih narodčića) Srbi su namrzli Nemce. Cilj aneksije je pored ostalog bio i držanje Sandžaka (Nemanjinog kraja) kao fizičke prepreke koja će onemogućiti fizičko spajanje S i CG. Prepreka je pala, a i danas ne postoji, već u ovom ratu Srbi imaju koridor i za Hercegovinu. Crnogorska pravoslavna crkva ne postoji, niti je postojala. U komunističkoj CG verujem da nema više od 20 sveštenika i svi su odani mitropolitu cetinjskom Amfilohiju, koji je veliki Srbin. Većina crnogorskih pisaca i intelektualaca je u CG i prosrpski je orijentisana, Samo je mali broj u Sl i RH, traže uhleblje i milost i nisu relevantni. Opozicija u CG nikada nije mogla organizovati miting veličine podrške Miloševiću. Opozicija Srbiji je u Cetinju koje je imalo ambasade i gimnazijske profesore koji zavode omladinu radi lične afirmacije. Makedonci nisu ni tražili izdvajanje iz SPC već Titov komunista K.Crvenovski, pod ko zna čijim uplivom. Zato sad od pravoslavnih crkava nepriznata MPC šuruje sa papom s kojim nikada nije imala veze. To je država čije je granice odredila krv srpske vojske, a Tito im dao državu i napravio azbuku 1945 ili kasnije.

66


Sve može i ovako i onako. Zavisi ko vodi. Dragi Ladislave, sve što sam ti rekao mislim da su činjenice. Ponekad mi pokažeš da je i to mišljenje. Na nama je da upoznamo istinu, da bi bili jedinstveni (od čega se Hrvati boje). Luka te je pozdravio. Stalno trči, a vidiš da sam i ja u frci. Ti mi napisa feljton, a ja još duži. Bojim se da ti ovo pismo ne bude smetalo. Meni neće sigurno. Radimo na slozi naših naroda. Žao mi je što nisi došao na BAV. Ja bi rado u Zgb ali bojim se batina. Na psihičku torturu pristajem. Puno pozdrava tebi i sinu M. *****

67


Varaždin, 16.12.1992. M., konačno da ti odgovorim na poslijednje pismo.Imao sam suviše briga da bih to ranije učinio (nezaposlenost, traženje novog stana - podstanar sam, intimni problemi, besparica itd...), no konačno sam ipak smogao malo vremena i - snage. Kao prvo, što se tiče suradnje sa zagrebačkom zvjezdarnicom, mislim da nisi ni mogao očekivati drugčiji odnos u vremenu kada je SRJ pod embargom od strane cijelog svijeta, a ovaj se odnosi i na kulturno-naučnu suradnju. Meni kao pojedincu nitko ništa ne može propisati ako se to kosi sa mojim uvjerenjima - stoga se i dopisujem s tobom, iako bi i to bilo teško kad bi PTT saobracaj bio blokiran (kao što bijaše neko vrijeme). Tada bi trebalo tražiti zaobilazne puteve, što bih vjerojatno i učinio. No, od institucija zemlje koja je sa tvojom zemljom u ratu (neobjavljenom ali faktičnom) to svakako ne možeš tražiti. Uostalom, čim se situacija stabilizira i konflikti razriješe (strpljen - spašen) svi će se međusobno opet ljubiti, trgovati, surađivati, razmjenjivati časopise i hiniti najdublje prijateljstvo (nakon nekog vremena, naravno), da ne kažem bratstvo. S obzirom na svoju nezaposlenost i financijsku situaciju, u uvjetima ovdašnje skupoće i galopirajuće inflacije (vlasti priznaju oko 50% mjesečno, realno je vjerojatno mnogo više) nisam bio u mogućnosti ići u Zagreb, tako da od Divjanovićeve bibliografije ništa. Uostalom, čovjek je već odavno mrtav - nisam zamijetio da ste o tome objavili bilješku (vjerojatno ni "ČiS" to ne čini za vaše astronome). To je dakle istina u vezi tvoje molbe - garantiram ti da nema nikakvog drugog razloga s moje strane. Primjetio si da sam istakao zamjenicu vaše (astronome, fizičare, pjesnike,...) u prethodnoj rečenici. Na moje veliko razočaranje, polarizacija među našim (ova zamjenica ima za mene još uvijek širu, bivšejugoslavensku konotaciju) intelektualcima i njihovo okupljanje u nacionalne torove, otišla je, čini mi se, mnogo dalje nego sam, pesimistički, i sam očekivao. Duh humanizma i internacionalizma, za koji se uvijek smatra da svoje najvjernije nosioce ima u kulturnim i naučnim radnicima, izgleda je samo iluzija što živi u beskonfliktnim vremenima. Prateći događaje, vidim da "ljudi od uma" ne samo da ostaju bez istog (uma), već pitanje koliko se još mnogi od njih mogu zvati ljudima. Kao da su ga (um) istrošili u procesu stjecanja akademskih i inih zvanja, ili pak ga zov nacionalnih truba blokira, slično djelovanju spolnih hormona pri pogledu na gole sise. Slično?! Da li u seksu (osim valjda prevaspoljnih budala) čovjek prije snošaja istražuje nacionalnost partnera, te ako ne ustanovi kompatibilnost manje uživa? Ili čak odbija odnos? Izgleda da i pod utjecajem tako primarnih nagona, većina uspijeva rasuđivati zrelije no kad im se pred nosom zavitla trobojnicom (sa bojama u bilo kojem redoslijedu). Nikada ti nisam želio slati isječke iz novina jer ionako smatram kako njihova razmjena ne bi ništa doprinjela promjeni već formiranih mišljenja (ne spadam u one koji vjeruju da ljudi pod pritiskom činjenica mijenjaju predrasude). I to kakvih isječaka - iz štampe (srpske, hrvatske) koja bi,da ima časti, izvršila harakiri od stida. Sramota me kad pomislim, kako mora da je većina intelektualaca toliko uvjerena u slobodu i nepristrasnost svojih medija, da ne sumnjaju kako bi se u/na njima mogle pojaviti vijesti poput: Naše snage su jučer upale u protivničko selo i tamo izvršile pokolj njegovih civila. Naše vlasti ovaj gnjusni događaj osuđuju, te će se pobrinuti da krivci budu kažnjeni, a cijela storija ostane na nivou sramotnog izuzetka. Kako takvu vijest nikako da dočekaju, izgleda su uvjereni da naši ne čine takve stvari. Ako se i desi (nevjerojatno!), to mora da je samo

68


izuzetak. Tvoj člančić o američkom filmu što glorificira četnike (snimljen navodno 1943.g.) možda može biti argument čovjeku koji ne zna da su ih Saveznici podržavali sve do 1943.g. (te su stoga valjda i snimili taj film), kad su ih se odrekli, spoznavši da rade upravo suprotno od očekivanog - borbe protiv Nijemaca i svih mogućih fašista u zemlji (i ustaša). Ne bole mene takva podmetanja usranih nacionalnih novina (sličnih stvari o domobranima i ustašama ima i ovdje), već što ih prihvaćaju ljudi koji bi morali biti intelektualna elita - ne jedne zemlje - već Čovječanstva! Da dokažeš kako je tvoj/moj narod bolji, veći, dostojniji, civiliziraniji, treba dokazati da su mu i fašisti bolji! Lično mogu biti u mnogo čemu u zabludi, ali uvijek sam se trudio da to ne bude moj nivo. I inače sam doživio da me, zbog pomanjkanja nacionalnog osjećaja, obje strane (Hrvati, Srbi) tretiraju kao čovjeka bez korijena, ili pak insinuiraju da pripadam/podržavam onim drugima. Sve bi nešto čeprkali ko mi je tko u familiji. Smatram međutim, da su moji korijeni u dubinama do kojih se oni nikada neće ni približiti. Ili za koje tisućljeće! Ne znam M., što ti je potrebno da, u poslijednjem pismu, proglašavaš Srbima sve i svakoga na tlu bivše Jugoslavije, s prezirom govoriš o hrvatskim kraljevima (za koje mi se uostalom fućka, baš kao i za srpske) i proglašavaš Srbijom praktički sve osim Zagorja i Slovenije? Nemaju li onda i ostali, mutatis mutandis, pravo da razvijaju slične teorije, podržavajući ih kojekakvim historijskim "argumentima"? Povijest! Koje li egzaktne nauke! Uostalom, u Općoj enciklopediji (jugoslavenskoj) ništa određenije ne piše o srpskim no o hrvatskim vladarima. A, molim te, zašto se svi toliko bore za duše Muslimana? Zašto, u duhu tolerancije, ne bi tim ljudima priznali da su ono čime se oni osjećaju? Ili je sva naša tolerancija samo farsa, nakit za kićenje pred svijetom? Nije li tragedija kad dr. V.Đuretić, u belgijskom listu "Soir", argumentira da je rat u BiH zapravo rat među raznim srpskim zajednicama, rat pravoslavaca protiv Srba konvertiranih na islam ili katolicizam. Ispada onda; što se svijet uzbuđuje - ta svi zločini, mrtvi, etnička čišćenja, samo su srpska unutarnja stvar. Upravo u skladu sa drugim člankom koji si mi poslao. Ne bi li se tek tada Srbi morali zabrinuti i jauknuti trijebe se među sobom! Uostalom, bez obzira na bilo čiju krivicu za raspad Jugoslavije (postotke krivice možeš sam rasporediti) i potencijalne aspiracije, svijet vidi da Srbija pretendira da se proširi na dijelove Hrvatske, BiH i Makedonije i to u kontinuitetu, praktički do slovenske granice! Nije li i Hrvatska podvrgnuta kritičnom pogledu svjetske javnosti upravo zbog sličnih sumnji u vezi sa Hercegovinom (kod Srbije to nije samo sumnja)? I sam vidiš kojim je sankcijama SRJ podvrgnuta, iz kojih sve organizacija izbačena, da su je napustili i tradicionalni saveznici (bar verbalno), za koje je zločine osuđuju (vrše ih naravno i drugi, no vjerojatno mnogo manje, sudeći po vanjskim reakcijama). U trenutku kad je 75% BiH u srpskim rukama, 20% hrvatskim, a Muslimanima ostalo svega 5%, kad su optuženi za koncentracione logore, genocid i etničko čišćenje, kad su praktički svi gradovi opkoljeni (ili su prije pada bili opkoljeni), izolirani i opsjedani srpskim snagama (zašto nije obratno - tada bi se Srbi s pravom osjećali ugroženi), mnogi ipak odbijaju pogledati kroz teleskop. Poput onog kardinala u anegdoti(?) o Galilejevim satelitima. Priča o uroti svijeta protiv Srbije/Srba toliko je nevjerojatna da ne shvaćam kako se može u nju vjerovati. Osim ako se baš to želi. O Miloševiću govoriš kako je homogenizirao Srbe, vratio im samopoštovanje, ukinuo podjelu na Srbe prve i druge vrste(?)...Po meni, homogenizirajući ih on je (slično Tuđmanu) izvršio novu podjelu - na žive i mrtve Srbe, da ne govorim kako im je, kao i onaj u zagradi, uspio sasvim umrtviti mozgove. No, kako vidim, popularnost mu baš nije takva kao u najboljim danima. Vidjet ćemo/ćete nakon izbora. Da se ne bi i sa njime desilo kao sa drugim Velikim vođom - Titom (Hrvatom, uostalom), koga su upravo Srbi (vjeruj mi, ne govorim zlurado) najviše glorificirali (da ga nisu dali ni

69


pokopati na "rodnoj grudi"), a sad se s gađenjem odriču i njegova leša?! Već sam ti pisao, nisam od onih što i susjedu žele zlo kad njemu nije dobro, no vrlo je moguće da Srbija klizi prema teškim ("vunenim?") vremenima. S velikom izvjesnošću da u vrtlog povuče još više susjeda. Nacionalizam je jedno od zala izašlo iz Pandorine kutije. Tehnološki razvoj civilizacije, spoznaje egzaktnih nauka, etika zasnovana od istinskih humanista, viši životni standard, izgleda presporo utječu na pristalice genetskog srbizma, kroatizma i inih idiotizama. Da li se zlo zauvijek otelo? Ja ne mogu biti poput ograničenih umova, koji su, u trenutku Armstrongova stupanja na Mjesec, vidjeli na njemu samo američku zastavu. Sloboda nikada nije potpuna, ali slobode koje mi nude tvoj ili moj režim nisu i moje slobode. Za njih ne bih dao ni kap urina - kamoli krvi. Pišeš kako moraš sve članke za "Vasionu" transkribirati u ćirilicu. Zar je to ta sloboda? Moraš? Do sada ni tebe ni mene nije smetao "mješoviti" časopis. Radio stanice u Hrvatskoj postale su radio postaje. Sve do jedne. Hoće li makar 20% časopisa u Srbiji imati bar mješovite članke (ako baš ne sve na latinici)? Ili isti procenat radio postaja ostati i dalje radio stanicama? Po slobodnoj procjeni urednika? Evo što se dešava kod vas, nakon našeg protjerivanja ćirilice. A sjećaš li se kako sam pisao da ćete onaj jedan jezik, koji mi sada zovemo hrvatskim, vi početi zvati srpskim. Kad vidite da je propala unifikacija. Ili ipak to nije bio jedan jezik? Jučer smo se kleli ovako, danas onako? To su te slobode za koje nas šalju u Had? Po meni, jednostavno je uvidjeti svu mizeriju zbivanja. Kao što je, u principu, jednostavno uvidjeti zaobljenost Zemlje. Samo se treba sjetiti. Popeti se dovoljno visoko, i pred začuđenim očima, do tada ravna ploča pokazuje svoju istinsku prirodu. To je upravo učinio i Kopernik (naravno, u duhu). A to je i rješenje za obične smrtnike. Izdići se tako visoko da se oslobodiš utjecaja gravitacije (krda) i gle: Zemlja je okrugla a car je gol! Uostalom, sve to postaje odviše zamorno i iritirajuće, tim prije što je unaprijed jasno da će (već jesu!) svugdje pobijediti uskogrudne, ograničavajuće filozofije i pogledi. Pametan čovjek može samo poželjeti zavući se u tišinu svoje tople sobe, isključiti se psihički iz matice (nemoguće) i čitati kakav interesantan članak koji uzdiže duh u visine. I, po mogućnosti ne razmišljati o tome je li i njegov autor zaista na visini svoje umotvorine. Budi pozdravljen M., a tebi, Lj. i potomku (sin, kći?) želim prije svega mir, sigurnost, duhovno zadovoljstvo i zdravlje. Sretan Božić i Nova godina! Pozdrav svima na opservatoriji! Ladislav

*****

70


Beograd, 24.12.1992. Dragi Ladislave, vrlo sam se obradovao tvome pismu. Prošli put sam ti poslao hrpu papira, pa sam se uplašio da je u putu od naših presavesnih zadržana na ispitivanju. Ipak sam iznenađen da pisma putuju i tamo i amo bez problema. Tvoje pismo je pisano 16.12. a stiglo je ovde 24.12. Zar je to bolje sutra, a juče je putovalo za 2 dana.. Pismo je stiglo u plavoj koverti koja se lepi sa strane. Dragi Ladislave, ja uvek polazim od toga da si ti izvrstan čovek, a onda pričamo priču dok se nađemo. A i kad se nenađemo ja držim i dalje da si vredan čovek i humanista. Jako mi je žao što si izgubio posao. Prvo sam pomislio da nije razlog u našem dopisivanju. A vidim da imaš i drugih problema o kojima nisam znao ništa. Po meni nije korektno vršiti sankcije prema meni i našem Društvu, pogotovu kada člankom o Gabrijelu Divjanoviću radim na približavanju naših naroda. Da li patrijarh Pavle i kardinal Kuharić treba da ukinu svoje susrete i da li im to može neko da naredi. Ja imam nastup prema Hrvatima neizmenjen, kao da velika Juga postoji. Plemenito i humano treba povezivati što više naše narode, jer su najbliži na svetu. Suprotne misli su bludne, antinaučne i nehumane. Humanizam je nespojiv sa razdvajanjem ljudi, na kome se uvek više radi u manjim sredinama. Treba rehabilitovati sve naše prave veze i uspostaviti nove, bar ću ja tako raditi. Ja volim Hrvate, koji se u globalu nalaze u malograđanskoj otmenosti, ispod koje se krije balkansko divljaštvo onih koji su preverili. Nisu ni nadljudi ni podljudi, nego ljudi koji se nalaze u onoj fazi koja je potpuno određena, okolnim narodima, religijama i kulturama napose. Posmatram i Hrvate i Srbe deterministički i marksistički – za marksizam vezujem sve i samo plemenite ideje. Sada me prekinu dr Čabrić iz Kragujevca. Tamo predaje (umalo da napišem prodaje) fiziku. Uznemiren je velikim napretkom Šešeljevih radikala u Kragujevcu i uopšte. Šešelj je Hercegovac. Jedan je od najboljih studenata pravnog fakulteta u Sarajevu (Milošević je takav bio u Beogradu) koji je valjda doktorirao u 23 godini. Iz srpske patriotske porodice potiče. Kao odvažan i beskompromisan komunista, Srbin, koji je otvoreno nastupao u uvek pišljivoj i nacionalno zategnutoj atmosferi u BiH koju su podržavali nesposobni komunistički vladari BiH, on je uplašio anksioznog Mikulića i pašu Pozderca, pa su ga odmah zatvorili. Onda se ovde po Beogradu smuco po Patrijaršiji presaldumivši se u hrišćanina. Ja sam kao nekadašnji liberalni član Partije bio često sa njime u istoj sali. Tu je on prodavao i svoje knjige (napisao ih je desetak). Jednom sam mu rekao da su svi veliki Srbi bili dvometraši (Tesla, Njegoš, despot Stefan, Karađorđe...) a on se nasmejao. I on ima preko 2m. Sretnem ga jednom na Terazijama u vreme kada su rudari Albanci štrajkovali pod zemljom. Pitam ga šta da se radi? A on veliki hriščćanin kaže: Sve to treba zatrpati buldožerom. A mi omraženi komunisti to nikada nebi ni pomislili. Ima i genijalnih i ludih crta. I ja sam iznenađen njegovim uspehom. O izborima. Milošević je glatko pobedio. Mislim da nikakvih nepravilnosti nije bilo. Razlika je fantastična da Milošu na njoj mogu pozavideti i Buš i Kol... U svim

71


krajevima gde srpstvo vrišti: Kosovo, Sandžak... dobio je najveći mogući broj glasova. Panića je na TV ocrnio neki srpski biznismen Radenković iz Kalifornije koji je rekao da Panić nije nikakav srpski patriota. Štampanje etiketa za svoje lekove u Kaliforniji je dao nekom ustaši, a ne Srbinu, kćer je udao za Sirijca, i onda je prešla u islam, nikada nije zalazio u srpske crkve u Kaliforniji, a sada se na predizbornim spotovima slika pored patrijarha i sveštenika... Priča se da je pokvarenjak u poslovima, da je utajivao porez u Americi, da je „Galeniku“ kupio za male pare (onda je po meni prodavac – Miloš kriv), da je tipičan primer koliko se pokvarenjak može popeti visoko... Imao je i nekoliko gafova i američkih nastupa koji u ovoj sredini, pretežno seljačkoj i patrijarhalnoj, ne pale. Osnovno je što se savija mnogo Zapadu i što mnogi smatraju da je izdajnik. A Srbi u principu nevole mnogo da menjaju mišljenje i stavove. Što kaže Danić „ovde narod sve radi iz sevapa i inata“ a niko zato što se od rada živi. Umorio sam se. Ima 1830, a radi se do 1600. Idem kući, da vidim svoje bebice. Bolesne su. Noću kašlju do gušenja. Piju penicilin, beli slez, nešto za iskašljavanje. Imaju 4 meseca (22 dec.). Zovu se D. (po pokojnom Daniću, po mojoj želji) i N. (po Lj-noj – ja sam hteo da bude Jovan, ali za rađanje majka je ipak važnija). 25.10.1992. Vratio sam se na posao iz grada. Uspešno sam registrovao kola. Huligani su mi letos na Kalemegdanu otvorili leptir staklo, otkočili kola i ona su udarila u ogradu ZOO vrta. Dao sam ih limaru Ličaninu, a on ih je privatno vozio i udario ga kamion. Tako sam imao i imam dve zakrpe na kolima. Kako je hladno nesmem da ih farbam pa sam potplatio dva Slavonca koji rade u „Kompresoru“ gde se vrši tehnički pregled. Postalo je teško skupo i postoje mnoge disproporcije u cenama. Osiguranje sam platio 13000 din a čovek koji se žalio na skupoću, penzionirani supovac, mi je naplatio za punjenje obrasca 4000 din. Od nove godine će sve poskupeti oko kola za 70%. Sada ću pokušati da ti odgovorim na mesta gde sam zapeo čitajuću tvoje pismo: 1. Embargo. Mislim da su nepravedne granice uzrok svom zlu. Paganski Srbi su u milenijumskom povlačenju pred moćnom katoličkom crkvom, ne pred Hrvatima. Pre neki dan je bio ovde akademik Đuro Kurepa Srbin katoličke vere iz Hrvatske. Kaže da je tragedija što je biskupska konferencija ~1900g donela odluku da su svi katolici Hrvati na našim spornim teritorijama. Vatikan ne mrzi Srbe zato što su Srbi već zato što su pravoslavci. To je u suštini verski rat u kome su katolici prvi put naleteli na našim prostorima, na organizovanu srpsku silu. Loše je to srednjevekovni Tuđman procenio pa bi morao pred bratskim narodom, zbog loše procene, odgovarati za mnoge grehove. Danas čujem da je Republika srpska poslala širom sveta zahtev da se Tuđman proglasi ratnim zločincem, jer su pored ostalog Srbi iz Slavonije proterani iz 197 sela. Drugi srpski neprijatelj je Nemačka. I oba puta su je Srbi pobedili. Nadam se da će i sada treći put. Nemci nevole Srbe, jer su u njihovoj kući Srbiji i srpskim krajinama doživljavali od Srba batine i sve znake neprijateljstva. I 1914. i 1941. godine su Srbi bili u pravu, a Nemci im se sasvim neopravdano danas svete zbog tih godina i zato će ovih godina biti ponovo poraženi. Hrvati će zbog svog položaja i uloge malog naroda šetati iz zagrljaja Nemačke na stranu saveznika i ponovo nazad.

72


Uloga saveznika mi je sada nejasna. Mislim na Englesku, Francusku, Ameriku i Rusiju – tu neračunam nikakve zemlje pod uplivom srednjevekovnog Vatikana i Nemačke (Hrvatska, Mađarska, Austrija i druge slične provincijalne katoličke i germanske jurišnike). Sprovode neki novi svetski poredak (uvek mi pada napamet Hitlerov poredak), ali vidim da je to dosta okrenuto protiv Rusije. Hoće da dotuku njenog prirodnog saveznika – po krvi i veri i ateizmu – srpski narod. Ujedno se boje od ruskog ekspanzionizma. Naime Rusa u nekim republikama SSSRa ima više nego Srba i Hrvata. Ja im dozvoljavam separaciju, iako su na mnogo mesta Rusi došli tek nedavno. Nedaju Srbima da se ujedine, jer bi to isto Rusi hteli. Pa hoće da nas dotuku kao primer. A ni Hrvatima. Situacija je teška. Protiv nas je germanski blok (uključujući Iglbergera, Buša, Cimermana) katolički blok i muslimanski blok i Jeljcinova Rusija, ali ćemo pobediti sve. Na našoj strani su Ruski narod, rumunski, grčki... a i svi drugi kada se ukine NATO američka propaganda, ili ne znam gde joj je centar – možda masoni. To je fantastična propaganda protiv Srba. A u Hrvatskoj i Bosni je to većinom partizanski narod koji se zbog pravde odrekao boga. I teško nastradali narod. Zamisli da je u onom ratu sada ubijeno milion Hrvata. Kako će ustaše da se peku u paklu jer Bog nezaboravlja ni posle ∞ godina. Mada ni ja u Boga neverujem. Jer popovi svi imaju čiste ruke a narod je do kolena u krvi. Živeli ateisti! Samo nas takav bog može ujediniti, a svi drugi razdvajaju narode od Indije, preko Egipta do jednokrvne srpskohrvatske braće. Kulturno-naučna blokada je bezvezna. Otuđeni naučnici sveta dozvoljavaju da ih nepismeni i napaljeni političari vuku za nos da bi uskoro progledali i kao pošteni ljudi pokajali se. Ljudi se približavaju razmenom informacija, a Srbi satanizuju od strane svetskih satana, kako bi običan svet čestit u svom zaključivanju odobrio varvarska bombardovanja zemlje, čija se vojska ne nalazi u susednoj zemlji u kojoj je srpski narod bio vekovima većinski. A Amerikanci su recimo intervenisali u Iranu vojskom zbog svoje ambasade. Tim rezonom JNA treba da brani sve one koji se osećaju jugoslovenima, pogotovu što je to ustavno bila teritorija te vojske. Ali istina je kao obično u rukama moćnika i oni određuju ko je ratni zločinac. A mislim da su ratni zločinci Genšer, Iglberger, Mok (na austrijskoj ambasadi ovde piše Dole Mok, počasni u Zagrebu, a govno u Beogradu). Danas čujem da je nobelovac Vizel (za mir) rekao da Hrvatska prerasta u prvu fašističku zemlju posle Hitlera. 2. Inflacija je i ovde vrlo velika. Od početka godine su proizvodi poskupeli prosečno oko 100x. Ali hvala bogu Srbija je seljačka zemlja kojoj za primitivnu egsistenciju svet nije potreban. Takve zemlje, koje mogu sebe same da prehrane svetski moćnici ne vole. Došao nam je dr Milan Mijić iz Amerike. Pročitao sam mu tvoje i moje pismo. Kaže da mu se tvoje dopada i da si pošten čovek, a da sam ja grub i nacionalista. Fizičar je. Oženio je Kineskinju i radi na Fakultetu u Los Anđelosu. Kaže da 1.5 godinu tamo vodi računarsku mrežu Srbonet, ili se tako nekako zove. Pripada srpskoj opoziciji koja je ovde u manjini. Bio je Antin reformista i Jugosloven, koji je dugo hulio na Srbe, a sada se modifikovao govoreći da Srbi imaju pravo da budu u jednoj državi, jer su to ostvarili u I i II svetskom ratu, nehajući pri tome za nikave državice, jer one u to vreme nisu ni postojale.

73


A onda kaže da je nepravda u tome što to svoje pravo ostvaruju na zločinački način. I tako u krug. Pravda bi verovatno bila zadovoljena da je JNA bila u rukama drugih naroda. A vojska je uvek na strani većinskog naroda što Tuđman i Alija ne htedoše da uvaže. 3. Internacionalizam je fina komunistička stavr. Ona je stvar filosofije, koju je Zapad sada prihvatio, terajući narode Bosne da žive zajedno, da bi samo nešto ranije naterao narode Jugoslavije da nežive zajedno. Zemlje koje su izvršile etničko čišćenje pre 100, 200 godina, neshvataju da tu bolest mi tek sada bolujemo i to ne žele da uvaže. Cilj Miloša, Tuđmana i S i H naroda u Bosni je isti, samo što se Tuđman kurvinski, na tipično katolički način uvija, laže i dovija. Zašto Srbi nisu za Bosnu. Zato što su obezvređeni od navodno superiorne katoličke kulture, koja je taj narod uništila pre 50 godina, a pretvara ga u Hrvatski narod već 100 godina. Zato što se Muslimani množe i oduzimaju njihov životni prostor, koji je u Bosni uvek po teritoriji bio njihov. Jednostavno se boje agresivnih religija: katoličke i islamske, kako ih je okvalificirao Nenad Janković. On ujedno tvrdi da je pravoslavlje po mirotvorstvu u kolu sa hindu religijama i budizmom. Humanizmu nas uče oni koji bljuju savete iz etnički čistih država. Govore o onome o čemu nemaju iskustva, ili višenacionalni Amerikanci koji naturiše svojim građanima jedan, srpski jezik? Iskustvo uči da država može biti samo unitarna inače će se raspasti i nije ustvari država. 4.1.93. Dragi Ladislave. Došla je Nova godina. Srećna ti Nova godina. Želim da ti se ostvare sve želje. Sa Lj., izbeglicama iz Sarajeva i mamom sam čekao Novu godinu pored TV i dece. Ustvari spavao sam od 21 do 2330 kada me Lj. probudila. Onda telefon i deca pa sam valjda zaspao u 0045. Ujutru sam bio dosta raspoložen, a moji poznanici mamurni i sa teškim glavama zbog poremećenog bioritma, društvenog suočavanja, ustvari suočavanja sa samim sobom. Da ti objasnim oko dece. 22 avgusta dobio sam sa Lj. sina N. (ona mu je dala ime koje je nasuprot ovim dezerterskim vremenima, a da o njima nije ni mislila) i kćer D. Ja sam dao to ime u znak sećanja na našeg pokojnog profesora Danića. Deca su mi sada u tazbini i uskoro ću poći kod njih. Slušao sam neku od desetak beogradskih radio stanica. Neko pljuje na revolucionarna vremena. Kaže da je Tito uklonio Terazijsku česmu da bi mogao da gleda paradu svoje vojske, tenkova, topova i „raketa“ (u pitanju je 1948. ili 1949.). Onda se zakačio za kralja Aleksandra. Kaže da ga je mrtvog u Zagrebu dočekalo 200000 ljudi i to na kolenima. A onda je isto toliko ljudi dočekalo Nemce i td i td. Jedan kaže da je oslobođenje Beograda od Tita i njegovih komunista bio prvi dan ropstva srpskog naroda. Sada jedna priča kako sprema podrum za bombardovanje Beograda. Antikomunisti su uzeli skoro sve radio stanice. Prosto sam zadivljen koliko ih ima. Pre neki dan sam zbog toga pozvao „Bgd202“. Kada ono udari na mene neki Mamula iz Srpskih Moravica u Gorskom Kotaru. Opet nemogu radija da se otkačim. Neki dripci viču Srbija, Srbija, a jedan kaže: „Više volim tebe tako mladu nego pušku da mi dadu“, „Dole komunistička vlada“...

74


Što se tiče atmosfere narod nije mnogo ratoboran prema Hrvatima i Muslimanima, još spava, nije se raspalio, ali su na Američku nepravdu svi kivni. Sada jedan iz vukovarskog osmerca priča da tamo više nikada neće biti sporta. Ponovo sam počeo da pišem feljton. 4. Intelektualcima je vrana uglavnom mozak popila još pre rata, ako misliš na one koji su završili visoke škole. Po meni je intelektualac svaki čovek koji razmišlja o opštem dobru. Inteligenciju naročito „tehničku“ političari uspešno vuku za nos. Nisu se oni istrošili nego se iz egoizma, a možda i zbog društvene podele ljudi po poslovima, nisu hteli, ili se nemogu uspešno baviti društvenim problemima. Pravi intelektualac uvažava činjenice. Pošten je i savitljiv kao dete jer može da uči i da menja stavove. To je najsvetiji ljudski cilj. Pravi intelektualac nema nacionalnost, najverovatnije. (Povodom smrti Rudi Supeka „Politika“ je posvetila dosta prostora). Ali na žalost takvih skoro da nema. Njihovo mišljenje masa danas ne uvažava. Za nju je trenutno najidealnije rešenje nacionalna separacija. Da svako bude svoj na svojoj zemlji. Vidim da je Tuđman u Ženevi otvorio karte. Misli isto kao Ćosić i Srbi. Hoće podelu Bosne, kao što je otvoreno bio i za razbijanje Jugoslavije. Dali će biti dosledan u ideji nacionalne separacije pa će deliti i Hrvatsku ili tačnije Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju – obrazovan čovek nemože poistovetiti pojam Hrvatske sa današnji njenim protezanjem, jer ova ni 2 cela veka nisu merilo, jer se uvažavaju prošli brojni vekovi. Znam da sve može biti pa i to da Knin pripada Srbiji, jer po istoj liniji zaključujući, tamo žive Srbi kao i u Srbiji. U BiH i Hrvatskoj ima više Srba nego Slovenaca i njihova teritorija je veća od Slovenije. A da nije bilo ustaškog pokolja bilo bi ih skoro kao Hrvata, a da nije bilo preveravanja... i priči nikada kraja. Dali Tuđmana treba nagraditi teritorijama srpskog pokolja i teritorijama preživelih Srba. I šta onda. Rat. A u njemu pobeđuju veći hrabriji i oni koji imaju saveznike. A to nije put. Pravično rešenje je primena marksističkog prava na opredeljenje naroda i pregovori. Srbi su to svoje pravo kao saveznička i pobednička vojska mogli glatko da ostvare 1945, ali kažu da ih je Tito posleratnim jugoslovenstvom zaveo, formiravši ujedno republike (čije će granice da spajaju, a ne razdvajaju narode), a da se Srbi pogani tada nisu mogli da dosete njegove katoličkikvarne ideje, koja vremenom, uvek potencirajući razlike, dovodi do raskola države. I pošto srpsko pitanje tada nije bilo rešeno, kao ni na Vidovdan 1914. u Sarajevu, oni ponovo moraju da prolivaju krv. A 1945 bi im bile uvažene i žrtve genocidnih radnji koje su izvršili mnogi predstavnici jednog od najodanijih naroda katoličkom bogu. Nevidim razliku u srpskom otporu 1941 i 1991. Godina 1991. pada mi često to napamet, je od stratega koji vode ovaj rat izabrana da bi se sprečilo prebrojavanje kostiju genocida, koje je prvi put počelo otvoreno da se vrši. U Prehilovcima pored Međugorja, sa „vaše“ strane Neretve je izvađeno na stotinu kostura nevinih Srba seljaka i izgrađena je crkva kosturnica 1990 ili 1991. A onda su potomci svetlih predaka to sve porušili i recimo čuveni srpski manastir Žitomislić, takođe na Hrvatskoj strani Neretve. A Mostar je 1941. imao najviše Srba. A Karlovac po popisu 1991? A čiji su to građani danas? 5. Mediji. Vremena su se promenila. Verujem da ste i vi i mi dobro informirani, ali onda slede komentari koji zanose. Ovde se recimo mogu slušati sve strane radio stanice sada na srpskom jeziku. Niko ih neometa iako je po nekima Srbija u ratu. Ona to kao država nije, jer nema tamo svoju vojsku. Kao država šalje pomoć u hrani i krvi i dobrovoljce. Ako mogu mudžahedini da brane bivše Srbe, onda je dopušteno da Srbi brane Srbe. Amerikanci bez pardona brane Amerikance u svim zemljama

75


sveta, a ujedno traže da Srbija i Hrvatska, ali više od Srbije, da nebrane svoje sunarodnike. Provališe i miniraše Jugu, a sada opet zbog interesa to nedozvoljavaju sa BiHom. BBC i HTV dnevnik svakodnevno, ne direktno, prenose TV „Politika“ i „Nezavisna televizija“. Radio Pančevo i Radio B92 prenose BBC radio dnevnik. Studio B prenosi Radio frans enternasional. Zvanična TV voli često da se bavi sa HTV, ali sa „pojedinim“ izvadcima. .Svetski časopisi, članci koji se odnose na Jugu, se mogu svakodnevno naći na 20 str. (ili 30) „TANJUG presa“. Ja sam kući, na Novom Beogradu, skoro redovni slušalac radio postaje Zagreb, obično u 24h ili 1h noću, kada nešto mogu da pročitam kada mi bebice spavaju. Beograd ima bar 10 radiostanica i 7 TV programa. Osim zvaničnog radija i TV sve radio stanice su opozicione. Od dnevnih listova „Borba“, „Politika“ i „Ekspres p.“ su opozicioni časopisi, a „Večernje novosti“ su na strani Miloševića, mada nisu organ Socijalist. partije. Organ ove partije je nedeljnik „Epoha“. I pored toga je Miloš glatko pobedio, a kako mi reče jedan Bosanac, koji je jutros došao iz Sarajeva, svi autobusi, tenkovi, kancelarije... u srpskoj Bosni su sa slikama Miloševića. Iz UNPROFORa ih pitaju, zašto je to tako, kada bi tu trebale da budu slike Karadžića. Izbori su vršeni pod velikim pritiskom Zapada da se glasa za Panića. (pretnje intervencijom, snabdevanje opozicionih medija tehnikom...). 6. Ne govorim s prezirom o hrvatskim kraljevima već ih zamišljam samo kao vlasnike malih bednih tvrđavica i male zemlje. U to vreme su takvi bili i u Zeti. Ne govorim da je Srbija do Slovenije već da se pojam Srbije, kao što je učinjeno sa pojmom Hrvatske, može na isti način protegnuti na krajeve gde žive Srbi, ne bivši Srbi, jer se oni stvarno osećaju pripadnicima drugih naroda; tu nihovu želju i osećanje apsolutno uvažavam. Po meni se bivši Srbi graniče sa kajkavcima, za koje smatram da pripadaju Slovencima ili oni njima, svejedno. Isti je slučaj sa Makedonijom, koja inače ima puno srpskih manastira, koja po govoru pripada Bugarima. Đuretić je otkriće za mene. On je došao do istog zaključka izučavajući predmet, za razliku od mene jer sam ja napabirčio znanja na nesistematičan način. Istinito je to što je izjavio u „Soiru“ da je to rat između Srba koji se tako osećaju i Srba konvertita. To su pre religiozna čišćenja nego etnička. Etnička su utoliko što su se muslimani ipak malo pomešali sa Osmanlijama, pa Srbi i Hrvati u Bosni ponekad u njima, pre svega po izgledu glave, vide „Turke“. Srbija ne pretenduje da se širi, već će rado priključiti sebi, naravno ako demokratski Zapad dozvoli, sve Srbe koji to žele. To bi isto tako rado učinila Hrvatska, Rusija, Albanija, ali to izgleda samo Nemačka može. To je sasvim legitimno pravo svakog naroda. 7. Nije presudni argument što je Jugoslavija izolovana od svih. Većina nije uvek u pravu. Ti spadaš među retke ljude na našim područjima koji nije šovinista. Od ljudi iz Osijeka čujem da se miniraju srpske kuće u gradu, da se preostalim ljudima, uglavnom starijim Srbima, skoro niko nejavlja na ulici od tisućljetnih baštinika europske kulture, da se šikaniraju, pljačkaju i uopšte iživljavaju nad njima. Teško onome ko ima priliku da oseti hrvatski prezir. U vojsci sam ga dobro osećao i u Karlovcu i u Zagrebu od dosta velikog broja ljudi. Sve je to ujdurma od određenih krugova koji su satanizovali Srbe. Javno mnjenje je pripremljeno za bombardovanje Srba i običan svet na Zapadu se čudi zašto ga već nema. Najteže je u ovakvim prilikama pripremiti javno mnjenje i njega

76


slomiti. Mislim da su ratni zločinci oni koji su odlučili da se puk natenta, kao i oni psihijatri i drugi intelektualci koji rade na sataniziranju Srba, koji postadoše satane, jer pokušavaju da realizuju prirodan poriv – ujedinjenje svog naroda. Satane su Srbi, a Hrvati su cveće jer su u vreme II svetskog rata pobili 100x više Srba. Jutros, sada je 14.11., vidim da su Iračani bombardovani. Počinjem da sumnjam da je varvarsko uništavanje Iračana pre neku godinu takođe ujdurma Zapada, koji u ostvarivanju svojih interesa, a ne onih koji tamo žive, beskrupulozno nastupa. Tradicionalni saveznici su takođe na kolenima. Rusija je gladna pa mora da moli Zapad. Ali ruski narod je na srpskoj strani, i grčki i rumunski... Indija, Kina, ali svi moraju da ćute zbog svetskog žandara a bogami i razbojnika, koji treba da razmišlja pre svega od nekoliko 100-na milijardi dolara duga. 8. Ne znam koji su procenti teritorije u pitanju, ali nju je trebalo izdeliti pre rata, a ne da Srbi i svi ostali moraju granice prvo da plate u krvi. A to su Srbi tražili pre rata, kao i u Hrvatskoj. Dobiće bar onoliko koliko im Broz nije dao, a dao je Albancima. Izetbegović kaže da drži 30% 9. Milošević. Sad jedan Srbin iz Bosne priča da samo on postoji za Srbe u BiH i Hrvatskoj. U to neverujem, jer u Srbiji nije tako. Ustvari moguće je. Mali i ugroženi imaju samo jednog boga. Milošević je razbudio narod. Srbi su postojali i u Hrvatskoj i u BiH, ali je Tito Hrvate i Muslimane uz srpske podrepaše naučio da Srbi tu nepostoje. Sada se oni uče na najteži način da su i tu oni, ali sada kao „bezobrazni artefakt“. Tito je bio bog za Srbe dok je bio Jugosloven. Ali kod njih, a biće da je i kod drugih naroda, je sve više gubio, kako se njegovo jugoslovenstvo gubilo. Prvi udar se desio sa stvaranjem republika 1945. valjda (kada Bosna nije bila republika, već je ostavljeno da se priključi Srbiji i kada je Dalmacija trebala da bude republička ili autonomna pokrajina ne znam). Poslednje srpsko otrežnjenje se desilo 1974, kada je došlo do maksimalnog rastakanja Jugoslavije, a sa njom i srpskog naroda. Zemlja je neprestano uništavana od 1945 do 1991. i to sve većom samostalnošću republika. Kao da je sve smišljeno rađeno kada se pogleda unazad. Onda tu Tito za Jugoslovene ne može da dobije prelaznu ocenu a ni od Srba koje takođe rasturi. Neverujem da je to Tito namerno radio, već njegovi hrvatsko-slovenački puleni koji su carevali sve više i više kako je on postajao senilniji. 10. „Vasiona“ se pojavljuje i dalje u dva pisma, ali se strana prezimena pišu Vukovim slovima, odnosno Gajevim – ne znam ustvari ko je Vukova slova napisao u latiničnoj verziji. Čekao sam dosta dugo pomoć oko mog članka o Gabrijelu, ali ništa od toga, Ovde mi neki savetuju da kažem u tekstu kako pomoć nisam dobio. Što se tiče jezika on je jedan. Ali ima smisla ga zvati jednim dok se zajednički radi na njemu. A kada se to nečini, već se radi nasuprot tome onda se jedinstveni jezik iz ponosa i pakosti naziva jednim imenom. Tu svakao treba konsultovati Arape i Špance čiji se jezik govori u više država. Da li se tu negde kuje zajednički književni jezik to ne znam. U svakom slučaju su kod nas nečastivi tu šansu bar za sada prokockali. Da li si ti dobio „Vasionu“. Razgovarao sam sa Lukom telefonom. Kaže da te pozdravim. Ima dosta posla. Od Zvezdare je dobio novac da adaptira potkrovlje u Mirijevu od 100m2. Sada stanuje u paviljonu velikog refraktora – zbog velike inflacije trudi se da sav novac

77


što pre potroši. Izašli smo mu i mi u susret. Dva kamiona materijala smo mu smestili u planetarijumu. Juče smo se baš namučili. Ovde je dosta sunčano nekoliko dana. A pre toga je bilo desetak dana veoma hladnog vremena. I u kući je bilo hladno. Nema mazuta pa štede energiju. Palio sam grejalicu za moju dečicu. Benzina ima. Para nema. Ima svega ali novca nema. Još samo da nas bombarduju iz humanih razloga. Dragi Ladislave, želim ti svako dobro. Čuvaj sebe i sina u ovo ludo vreme. Posle svakog mutnog vremena dolaze lepi dani. Biće sve dobro. M. *****

78


Varaždin, 3.7.1993. Zdravo M.! Ono tvoje - "bit će bolje", nije još ni meni niti tebi, a nekima se nikada više neće ostvariti, no nije to razlog što se tako kasno javljam. Naprosto mi se ne da raspravljati o stvarima koje sasvim drugčije sagledavamo (što uopće ne znači da sam ljut na tebe) i ocjenjujemo. Ja sa ovom "svojom", hrvatskom vlašću, ništa nemam zajedničkog (pa ni njeno rušenje Jugoslavije), a još manje srodnosti osjećam prema krvavim događajima za koje, nasuprot tebi, smatram krivim (u najvećoj mjeri, no ne isključivo) srpsku vlast na nivoima od Beograda do Krajine. Raspad stare nam države je činjenica za koju su i Srbi krivi, ne htijući pristati na promjene koje su drugi nudili (konfederacija - jasno, samo kao dimna zavjesa za budući razlaz, no neda mi se sada o tome), da bi sada ona nudila to isto, i to kome drugome nego "srodnoj" li Grčkoj?! Da ne pričam o tome koliko je upravo makedonsko pitanje odlučno za tu nenadanu "ljubav" dva naroda (koji su se, za bivše Jugoslavije, i te kako znali mrziti zbog istih tih Makedonaca), te koliko je cijela zamisao uopće realna za one koji se ne smatraju budalama. Štampa u tvojoj SRJ, M., jednako je slobodna kao u mojoj RH - što će reći NIKAKO, uz razumljive iznimke sasvim perifernog značaja, koje se valjda i zato toleriraju. Zadnji slobodni list znatnije naklade, Slobodna Dalmacija, je to prestao biti pred neki mjesec, uhvaćen u škripac dirigirane transformacije iz društvenog u privatno (državno?) poduzeće. Usprkos štrajku svojih novinara i uprave. Početkom godine o slobodi medija u SRJ, govorila je na slovenskoj televiziji i urednica vaše Borbe, koja se našla u Ljubljani na kongresu iniciranom od evropskih novinara. Ništa slično onome o čemu mi ti pišeš! Ne daju mi se nabrajati ovdašnji naslovi ispod koji se prći: slobodne novine, nezavisne novine, nacionalni tjednik...i ni jedne ne pripadaju HDZ-u! Želje da svi ovi ili oni žive u jednoj državi su za pljesak, tako dugo dok se ne počne plakati radi njih. I to i ovi i oni! Stalno spominjanje srpskih žrtava u oba rata gotovo ima prizvuk ucjene prema ostalima koji su ih manje imali. Današnja hrvatska stajališta prema poginulim Srbima u II svjetskom ratu su u svakom slučaju za žaliti, što nimalo ne umanjuje potrebu da se o tim stvarima otvoreno razgovara - bez cjenkanja i prebijanja "dugova". Točan broj teško će se saznati, brojke kojima se barata imaju značaj procjene. Dedijer govori o 500-800 hiljada poginulih Srba u Hrvatskoj (neki drugi autori - i srpski - o mnogo manjoj brojci), a ti razmisli zašto se "vama" više sviđa broj 800000 a "nama" se ne sviđa ni 500000. I nisu svi oni žrtve genocida od strane Hrvata (ovo shvati samo kao konstataciju, a ne nikakvo umanjivanje). Čitajući na primjer Ratne uspomene Koste Nađa (nije Hrvat), objavljene 1979.g., a koje se odnose na događaje iz 1942.g. u Bosanskoj krajini (tada dijelu NDH), vidiš da piše uglavnom o borbama partizana protiv četnika, o uzajamnoj suradnji četnika i ustaške vlasti kontra partizana, te se vrlo lako iznenadiš koliko se danas nosioci takvih stremljenja ne trpe i ekskomuniciraju. Na kraju krajeva, zašto bismo ti i ja morali patiti danas zbog bilo koje brojke od jučer? A što se ovog danas tiče, akademik Gojko Nikoliš u intervjuu francuskom radiju (prenijela ga je i Nedjeljna Borba) između ostalog govori:...Pa ko je razrušio Vukovar, ko je bombardirao Osijek, Vinkovce...? Da li možda Turci ili vanzemaljci? Kada su ti gradovi pripadali Srbiji? Pošto nisu, onda je taj rat u Slavoniji, početak pravog ratovanja (da trenutno zanemarimo sukob na Plitvicama) i to jednog agresorskog, osvajačkog rata. Ili na pr. Jelena Šantić, u Reči na Beogradskom krugu (februara ove godine):...Manja grupa osveštenih ljudi već nekoliko godina pokušava da

79


skrene pažnju na ove probleme, dok mnogi intelektualci konformistički ćute ili, razočarani što su se doskoro izjašnjavali za pogrešnu opciju pokušavaju da se "pokaju"...U ušima mi odzvanja krik užasa profesora Miladina Životića koji nas je prošle subote, u ovoj istoj sobi, zapitao da li netko zna rješenje? Taj krik nas vraća sebi. Ili Rada Iveković iz Pariza: ...Od demokratske opozicije u Srbiji očekivala bih da se prije svega eksplicitno odrekne veliko-srpskih državnih interesa u BiH i da traži povlaženje srpskih jedinica; da protestira protiv pomoći što je Srbija (Jugoslavija), zvanično i nezvanično, priznato i nepriznato, daje onim Srbima, srpskim ili bosansko hercegovačkim, koji ustanovljuju "srpske" države po BiH ili Hrvatskoj, protiv srpskog rušenja BiH; očekivala bih od srpske demokratske opozicije da ruši vlast u Srbiji i Jugoslaviji i da se ne zavarava (kao sada) nijansama između Ćosića i Miloševića, da se bori za demokraciju i pravnu državu i povratak raseljenih njihovim kućama. I tome slično, itd...Ovo navodim samo zbog toga da ti pokažem kako i dio Srba shvaća u čemu je osnovna stvar, bez obzira što i oni vide o kakvom se režimu u Hrvatskoj radi. Na kraju krajeva, badava ti ona podrška naroda Rumunjske, Rusije i Grčke, kad sve te države sprovode embargo protiv tvoje (što eventualno rade potajice, je druga stvar). Koja konačno, stisnuta međunarodnim sankcijama, izolirana od ostatka svijeta kao rijetko koja zemlja do danas, počinje popuštati, ne ostvarivši ono što si je zacrtala. Osim ako to opet nije samo taktički manevar, kao dosta puta do sada. Teško je za povjerovati da su krajnji cilj bile samo neke "srpske državice", međusobno povezane koridorima i sasvim samostalne. O tome kao da govori i Miloševićev pokušaj sazivanja skupštine Srba iz "svih srpskih zemalja", koja bi kao trebala donijeti odluku o prihvaćanju V-O plana. Hrvati će "svojim" Srbima morati dati ovo ili ono, međutim bez rata, u kojem će RH imati podršku ogromnog dijela svijeta, oni će se morati pomiriti sa hrvatskim državljanstvom ili naprosto iseliti, ne zato što bih to ja htio, nego je naprosto tako. Pa i sada smo u ratu, ma koliko god ti to odbijao - "tvoja" je vojska u BiH prisutna upravo koliko i "moja". I to ne samo "dobrovoljci"! A u hrvatskoj Krajini ima i pomoći i državljana sadašnje Jugoslavije koliko hoćeš. Najgore od svega je što ti ja odgovaram argumentima one vrste kojih se gnušam - dok nevini ljudi okolo ginu, mi raspravljamo o nekakvim lebensraumima i koji narod na koliko km2 tla ima pravo! Nažalost su imali pravo oni koji su tvrdili kako Srbija (Jugoslavija) neće promijeniti svoju politiku dok i sama ne počne dobijati udarce. Sada "vaši" liječnici protestiraju pred stranim ambasadama, sasvim eskivirajući posljedice koje trpe milijuni ljudi izvan Srbije, širom bivše Jugoslavije, zahvaljujući i njihovoj ćutnji. Govoriš kako se protiv Srba bune zemlje koje su prije 100-200 godina obavile svoja etnička čišćenja, pa sad kod drugih traže dlaku u jajetu. Zar su zbog djelovanja svojih prapradjedova, osuđene na šutnju? Srbi i Hrvati, "visokocivilizirani" balkanski narodi, čiste BiH stvarajući sterilne areale, kako bi u njima mogli nesmetano uživati svoju kulturu? Meni ne trebaju ni takvi narodi, ni takva područja, ni takva kultura izrasla iz zločina svojih najosvještenijih pregalaca. No, nije valjda cijeli svijet toliko blesav i samodopadan, da ne vidi tko puca i po kome se puca! Istovremeno stanovnici tvoje zemlje se žale kako su sankcije protiv njih nepravedne, jer oni nisu ništa krivi, neka budu uperene protiv vlasti a ne naroda...,dok oni istovremeno mirno promatraju kako ih ova vlast želi okupiti u jedan tor svim mogućim sredstvima, pa uspije li - živjela, ne uspije li - dolje s njom! Ne krivim ja većinu ljudi, ta i "tvoji" su k'o i "moji" - obični čkomci koje je lako zavesti sa par visokoumnih rečenica i frazica, a onda ih tjeraš kud želiš, od roba do groba. Izdat će i svoju mater ak' nije na trenutnoj liniji. Žao mi je što Šešelja uspoređuješ sa velikim čovjekom iako on može biti samo visok - ta i na vas je usred Beograda mahao revolverom. I što se od Panića očekuje da usred SAD izigrava velikog Srbina, kad vas/nas je svojim stavovima sve nadišao (a da je bio lopovčić,

80


znali su i oni koji su ga izabrali - pretpostavljam). Vidiš, sjećam se razgovora sa dvoje stanovnika sadašnje SRJ, dok sam boravio kod tebe. Jedan je bio Srbin, negdje sa Kosova, drugi pak Slovak iz Vojvodine. Oba su mi rekla kako se najviše pribojavaju u Srbiji četnika sa svojom nacionalnom "filozofijom" (Slovak je pričao kako im dolaze u dvorište usred sela, te glasno pred svima svojataju kuće i imanje u nekoj bližoj budućnosti). Situaciju na Kosovu pak vučete već godinama bez ikakvog rješenja, ne pitajući se je li prirodno baš tako, ako ih nudite - i to dobra rješenja za sve, a ne samo za Srbe! Srbi (jugoslavenski), završetkom rata u BiH ništa sebi nisu riješili. Ostaje vam siromašna zemljica (kao i nama, samo vaša nije razrušena), ispod 100 DM prosječne plaće, socijalistička vlast koju ćete zbaciti (kad-tad), neriješeni nacionalni odnosi na Kosovu ect., te ćete se tek tada, kad drugi nastave izgrađivati svoje nove svjetove, vi okrenuti obračunu sa starim. Eto, dok sam odlučio nastaviti pismo (nakon više od mjesec dana), najurili ste Ćosića, namlatili i zatvorili Vuka, s Hrvatima dogovarate granice u BiH i ponegdje zajedno napadate Muslimane, a šačica nemoćnih ljudi kod vas i kod nas s očajanjem promatra događaje, čudeći se ruljinom poimanju demokracije. No, sasvim je izvjesno da će sve ove ubojice biti posvećene od historiografije svojih sunarodnjaka, dok meni nije ni na kraj pameti da ih pravdam - ponajmanje tvoje, a nikako ne i moje. Što se ličnih stvari tiče, teško ti mogu bilo što interesantno pisati. Životarim bijedno, opterećen i materijalnom neimaštinom i duhovnim očajima, sred gomile koja crkava od gladi u želucu no zauzvrat zasićena duhovnim otrovom. Za razliku od tebe, nemam kontakte sa značajnim ljudima, te ti stoga ni neke novosti ne mogu saopćiti. U vezi "Vasione" o kojoj me pitaš, mogu samo reći da sam dobio prvi broj za 1992.g. - i ništa više. Jeste li ili niste objavili moj program ("Ineks"), da li to uopće namjeravate učiniti ili ne, prestao sam se i pitati. Mnogo puta se prisjetim Sarajevske zvjezdarnice i ljudi s nje. Kako su, gdje su, kome sada pripada zvjezdarnica, je li uništen instrumentarij..., ništa od toga ne znam. Koliko mogu pratiti preko medija, množe se kod vas lopovi i afere - kod nas nije ništa drugčije. U takvom okruženju, pretpostavljam da ni tebi ne "cvatu ruže". Sve će to proći (mrtvima je već prošlo), pa će se naši sinovi puni entuzijazma i "visokih" ideala opet posvetiti naukama, umjetnostima, sportu, poslovima..., dok im neki virus, mnogo opasniji od AIDS-a, ponovo ne zarazi mozgove te pobiju, sruše i odbace sve što su cijeli život gradili. Izračunaš li koliko je ratova otpalo na prosječnog čovjeka ovih prostora u 20. stoljeću, ostaje ti jedino sasvim iracionalna, blesava nada, da će nam potomci skončati onako kako bi trebalo - u miru, iživljeni i zadovoljni, sa sedamdesetak i nešto godina starosti. Pa makar i od raka ili SIDE umjesto metka i noža. Pozdrav M., tvojoj obitelji i svima sa Zvjezdarnice, od Ladislava *****

81


Beograd, 10.9.1993. Dragi Ladislave, nemam onu želju kao ranije da ti odgovorim brzo. Malo sam ohladio; verovatno deluju sankcije. Ranije bi odgovarao na ona mesta u tvojim pismima gde bi zapeo, a sada nemam tu potrebu. Pišem ti ad hoc, valjda sam ovo pravilno upotrebio. Stigao sam na posao. Petkom i subotom radimo od 14-2200. Vratio sam se od tašte, gde je bilo kresnica. Naime Lj. i deca su kod nje već mesecima, jer se Lj. nemože baviti sa decom sama kod mene. Tu su još sinovi moga brata iz Sarajeva, a mama je od male pomoći jer je bolesna. Puno vremena izgubim idući kod Lj. na Dušanovac pa na Novi Bgd. Gužve su velike – sankcije rade svoje i otežavaju da Srbi reše svoje nacionalno pitanje kroz srpstvo jer im nije dato kroz jugoslovenstvo. Zato sam sa decom manje, nego što bi to bilo da su kod mene. I jutros me tašta napade kako nebrinem o blizancima. A ja otišao do voćnjaka da naberem grožđa i paradajza. A ona je mislila da Nešu prvo vodimo kod lekara, jer mu se pojavio čirić na licu. Odveli smo ga – dobiće 5 injekcija. Malo pišem i bez neke veze, jer me terorišu Vjeran i Tanja svojom pričom. Naime onog našeg homoseksualca je sinoć tukao ljubavnik. Dragi Ladislave ovde u društvu, bolje reći na NO neidu poslovi baš najbolje. Ono dvoje astronoma, koji rade sa po 1/2 radnog vremena, stalno govore o svojim pravima. I zbog toga prođoše Perseidi bez astronoma. Digao sam oko toga veliku galamu pa je posetilaca bilo na stotine, ali bez astronoma NO. Noć 12-13 avgusta je za mene bila prekrasna – nikada ranije nisam video više meteora. Ovde trenutno među astronomima je nervoza. Valjda 22.9. počinje Konferencija astronoma Jugoslavije (na žalost ne prave u kojoj smo svi živeli bolje). Luka Popović je u LOKu. Ugnjaviše ga sa obavezama, jer je on na AO nov, a ovde je i dalje upravnik NO i Pl. Dosta je fin, tih i sposoban. Bio je u Ženevi na velikom skupu o Sejfertovim galaksijama. Dosta se namučio da dobije vizu od Švajcarske. Tamo je bio zajedno sa Alijom i kompanijom. Moj bosanski seljak je oduševljen – izgleda da je prvi put bio u inostranstvu. Dimitrijević vlada, a priča se da će vlada da pada – a nikave fajde za nas od njega ni za AO. Prijavio je puno radova o spektral. linijama. A.Tomić se dosta muči sa magistriranjem. Prijavio je pet radova, ali su mu odbili tri. Boje se vaše teme o ređanju planeta, odnosno o kvantovanju S. sis. A i on nastupa u stilu: Kepler kako, Njutn zašto a ja zašto su tu. I meni se čini da na odlučnom mestu mu teza škripi. Ustvari nema kvalifikovanog recenzenta. A Srblji sa Zvezdare, iako ih je 25, pokrivaju celu astronomiju. niko nikog nemože da kontroliše i svi su carevi, a za svaki posao je potrebna kritična masa da bi se nešto ozbiljno radilo. Isto kao u bratskim republikama, koje su osnovane da bi se mogla prodavati muda za bubrege, a nemaju raison d'etre. Važno je da nam bog-ovi požive kraljeve. Oni su najvažniji. Prvo se narod nauči nacionalizmu, a onda se kaže narod je tako hteo. U tome je crkva maher – mislim na katoličku, pravoslavna je danas slaba. „Vasiona“ 3-4/92 se još ne štampa. Od maja do septembra im je u gostima finansijska policija. Tvrde da neće ići na doboš.

82


Vasiona 1/93 je izašla, a 2-3 je u štampi kod adventista – imaju papira, i iz Slovenije, preko te globalne mafijaške organizacije (amateri su za Vatikan). Sviđaju mi se što najčestitije od svih starih crkava proučavaju i poštuju Bibliju. Pre jedno 20 dana poslao sam pismo Muhamedu Muminoviću. Prvo sam mu objasnio svoje stavove oko ove naše situacije – osnovno je da je u pitanju rešavanje srp. nacional. pitanja koje je u XIX veku i ranije zatirala Austro-Ugarska pod papskom dirigentskom palicom, zatim sam govorio o A.d. „RB“, a u trećem delu o privatnim stvarima. Velika je šteta što je ovim građanskim ratom odtrgnut od popularne astronomije. U pitanju je stvarno najveći popularizator a. u bivšoj Jugoslaviji, kada je u pitanju pisana reč. Pisao sam Milanu Mijiću, našem fizičaru u SADu. On nas je pretplatio na Astronomi, SaT i Merkjuri. Javio nam se i Predrag Milojković iz Vašingtona, koji hoće da nas pretplati na Skaj. Pisao sam i jednom kapetanu srpske vojske u Bosni, koji je naš član itd. Posla imam puno. Ne znam kako ali plata za avgust mi se povećala na 60 DEM (i to njen prvi deo). Valjda nemože marka da izdrži trku sa dinarom. – smešno ali istinito. Prodavnice po gradu počinju da se prazne. Mesa nema. Država neda visoke cene a mesari nedaju meso. Kilogram žive mere je sada i ispod 1 DEM. Suša je fantastična, pa seljaci kolju stoku. Počinjemo da ličimo na nekadašnje istočne zemlje. Aca tvrdi da te je video na HTVu – valjda je bio skup socijal-demokratske ili slične stranke. Sad mu je došla rodbina iz Splita (pobegla od demokratije koja voli sve narode). Hoće tu da kupe stan i četvrte noći su im ukrali „Golfa“. Nestala im je glavna stvar koju su doneli. U svojim radovima te stalno pominje. Tvoj rad o pomračenjima će izaći u Vasioni 2-3/93 mada je Nenad TrajkovićTrajče rekao da ima grešaka, ali po Aci je korektan. Rekao sam mu da ti napismeno da te primedbe. Ja sam napisao i objavio tekst o G.Divjanoviću (V 1/93). Imam utisak da je to jedini članak o njemu ozbiljniji. Dva primerka sam poslao Zvjezdarnici u Zagreb. Tražio sam da se jedan primerak dostavi g-đi Mariji Divjanović. Nemam nikakvu potvrdu da je časopis došao u njihove ruke. Možda „demokracija“ časopise baca u đuture. Hrvatske ja stvarno nevidim ovde. Probaj nešto da mi pošalješ, recimo ČIS. Ša je sa njime. Da li je kriva kritična masa? Molim te nabavi mi Astronomiju 1 i 2 V.Vujnovića i čuvaj je do boljih vremena. Imam knjigu o Vu(o)j(i)novićima. Kako su se samo rasuli po srpskom etničkom prostoru. Dragi Ladislave. Stvari se odvijaju mimo naših mudrovanja. Srbi (i Hrvati u zadnjem trenutku) u BiH su ostvarili svoju državu. I u Hrvatskoj će ako budu imali kritičnu masu i ako se svet ne petlja. Država bi im bila još izvesnija da nije bilo pokolja Srba u DSR i da nisu izginuli uglavnom kao partizani (na HR stalno čujem četnici – kako od partizana nastaju četnici nije mi poznato – ne žele Boga, kralja i Jugoslaviju jer su u njoj prevareni). Ali Vatikan i Nemačka hoće da teritorijalno realizuju svoj pokolj i širenje vere i svoje uticajne zone. Gadno je ovoga puta što su ove dve mračne sile navukle u svoj tor naivne protestantske žutokljunce – Amerikance. Mislim da će vremenom Amerika preći na stranu Engleza, Francuza, Rusa, Kineza, Indusa. Svako mora da se otrese monstruozne srednjevekovne sile Vatikana, ako želi da bude normalan i nemačkih bolesnih pretenzija na kontrolu srpskih slovenskih državica. Mislim da su Hrvati objekat manipulacije i ranije bili i sada su. Radi se ustvari o verskim jurišnicima, materijalizaciji ideja bolesnih vatikanskih kardinalskih glava. A

83


zatim sledi germanizacija. Jadni Slovenci. Ali zbog standarda je bolja germanizacija od jugoslavenizacije. To je osnovno pitanje na koje treba dati odgovor. I dalje mislim da su današnji Hrvati uglavnom srpskog porekla – naročito štokavci – ustvari svi. Zašto nema nigde podataka o broju štokavaca i preciznih mapa njihovog prostiranja. Imam utisak da ih je više nego na Šešeljevim mapama. I tu se politika uplela i upliće se svuda. I sa organizovanim nastupom se sve može postići. To pravilo vrlo hladno realizuju Vatikanci. Dragi Ladislave, pada mi napamet još bezbroj ideja, ali bolje je ovde da privršim da se nebi ponavljao, da ti pismo brže dođe, a pravo da ti kažem očekuju me još mnogi poslovi. Srdačno te pozdravljam i želim sve najbolje. M. p.s. Vjeran je maksimalno oklevao i evo vidim da će tek danas 18.9.93. da odnese na poštu. *****

84


Varaždin, 17.10.1993. Dragi M., čvrsto sam odlučio da ti ovaj put brže odgovorim - malo sam naime postiđen svojom lijenošću a tvojom ekspeditivnošću. Žabokrečinu u našoj bivšoj domovini kao da više ni pucnjava, ni mrtvi ne mogu rastjerati, a najžalosnije je da njen sloj biva sve deblji u dušama i mozgovima ljudi - čak i onih najodličnijih. Mislim da sam ti mnogo puta rekao kako mene etimologija mog imena ili prezimena uopće ne zanima, da prezirem narode koji su praktički početkom 21. stoljeća odlučili da u krvi bližnjih svojih rješavaju svoja nacionalna pitanja i sporove, pravdajući se kako oni to imaju pravo činiti, jer su drugi narodi isto uradili dva-tri vijeka ranije, a posebno pojedince koji argumentaciju i dokaze prilagođavaju svom trenutnom političkom ili nekom drugom probitku (Vaš Šešelj je tako čas uzdanica srpstva a čas najodgovorniji za ratne zločine tog istog "srpstva" - stoka po imenu narod ne trepnuvši, guta duhovno smeće koje mu se nudi i okreće se poput marionete na koncu u smjeru kojem je potrebno. I kod mene sve vrvi od sličnih primjera; mene pak trenutno nervira što nekakve ravnoteže radi, kad spomenem "tvoja" govna moram odmah istaknuti i "svoja" - da se ne bi pomislilo kako sam ja eto, ipak antisrpski raspoložen. Eto, doklem su kreteni doveli pametnog čovjeka!). Vjerojatno me Aca zaista vidio na TV, prisustvovao sam jednom skupu SDU („Socijal demokratska unija“, stranka mala po članstvu i utjecaju no kad je to bilo mnogo poštenih ljudi?) iako nisam njen član (u moj duhovni sklop se ne uklapa članstvo u bilo kojoj organizaciji koja zahtijeva nešto poput stranačke discipline). Imputiraju joj, diskvalifikacije radi, "jugonostalgičarstvo", jer je uglavnom čine ljudi koji su još u staroj Jugi bili za mirno i civilizirano rješavanje problema (ima u njoj dosta Srba) iako se ne zauzima za obnovu bivše države. Najviše me međutim privlači što je jedna od rijetkih nenacionalističkih stranaka i što sasvim jasno vidi pad, degradaciju i pljačku radnika od strane "najvećih sinova domovine". Nisam nikada tvrdio da su materijalna osnova i duhovne slobode nužno pozitivno korelirani, međutim kad mi ljudi što služiše 1100 DM mjesečno spadnu na 100 DM ili manje (velikim dijelom ne zbog objektivnih razloga već naprosto opljačkani), kad su prinuđeni kupiti stanove koje su besplatno dobili (nemaju li novaca - ćao stan), kupovati dionice (kojima zasada mogu dupe obrisati) svojim rukama i znojem dignutih poduzeća, kada "nenadano" transformirani bivši komunistički direktori dobivaju kredite izražene milijunima maraka, dok se u prijedlogu Zakona o radu nudi porodiljski dopust od 42 dana, etc., etc., pritom viču kako su konačno slobodni - padne mi mrak na oči. Nisam ja bio komunista, i sasvim mi je jasno da su bivši komunisti u propast vodili sve nas, no ipak vjerujem da su bile ostvarene mnoge pozitivne tekovine (često sasvim formalno, doduše), pa ne vidim razloga zašto bi se one morale ukinuti a ne jednostavno stvarno realizirati - čak i u tržišnoj ekonomiji u koju se sada sav istočni svijet kune. Tim prije, što mnogi uspoređuju ovo stanje sa prvobitnom akumulacijom kapitala od prije par stoljeća. A nedavno održane protestne manifestacije sindikata, ignorirali su kako mediji (ništa čudno za ovu državu) tako i "djelatnici" (bivši radnici). No, imamo Hrvatsku! Naravno, netko od nas samo nju, a drugi pak i "pokoja" konkretnija materijalna dobra u njoj. Od Tuđmana na niže - ali ne prenisko! Što se mene tiče, nakon dvije godine poluilegalnog (i besposlenog) života na ruševinama bivšeg svijeta, sada sam opet dočekao trenutak da mogu raditi - doduše, samo pola radnog vremena na nekoj osnovnoj školi. Živio sam od "socijalističke"

85


ušteđevine koju sam u zadnji čas iskamčio banci (u markama) i od pomoći roditelja. Plaća, u stvari pola plaće, mi iznosi oko 120 DM (prije devalvacije, sada pak vjerojatno manje), a samo stanarinu plaćam 100 DM. Prava banja. Živjela sloboda! Časopis „Čovjek i svemir“ već odavna ne uzimam - uspio sam nekako nabaviti (ukrasti iz knjižnice!) dva novija primjerka, te ti ih šaljem. Tvoje žalopojke na zagrebačku zvjezdarnicu razumijem, međutim vjerujem da i ti vidiš - veze su prekinute, uspjele su se održati samo između neinficiranih pojedinaca, ljudi koji u globalnoj katastrofi ipak čuvaju i prenose zrno nade. Ne interesira me deset Srba koji me žele ubiti, no jedan koji će me ljubiti! Vjerujem da nas sa svih strana novih granica, bez obzira i na često najbolnija individualna iskustva, ima dosta takvih. S ljudskog stanovišta ne zanimaju me njemački astronomi koji žele ponapoleončiti satelite u času dok ih (Nijemce) Francuzi osvajaju, već njihove francuske "kolege" koji ustaju protiv tog guzolistva. Što je sa Muminovićem? Drago mi je čuti da je živ i da se dopisujete. Nisam nikada sa njim direktno kontaktirao, no sjetiš li se, uputi mu pozdrav u moje ime. Isto važi za Acu - zahvali mu što me spominje u svojim radovima. Želim mu sreću sa magisterijem. Objavite li mi članak, molio bih te da mi pošalješ dva primjerka - valjda će stići do mene. Kako malo pucnjave, u mijenjanju egzistencijalnih stvari kod nas očito vrijedi neizmjerno više od mnogo "filozofije", neću puno mudrovati. Prisiljen sam/smo živjeti u svijetu koji je kakav je; nadam se jedino da ću trenutak svoje smrti moći sam odabrati ili će to "Bog" učiniti, a ne neka srpskohrvatska budala. Sa takvim razmišljanjima, ostaj mi zdravo i mnogo sreće! Ladislav *****

86


Beograd, 2.11.1993. Dragi Ladislave, trčao sam ceo dan po gradu pa sam se umorio. Gledam gde su jeftinije diskete i bankpost papir koji nam je nestao. I onda sam dobio fras kada sam konstatovao da sam izgubio 80 DEM (novac sam spremio da platim farbanje kola) – da bi mi laknulo kada sam na kuli našao fasciklu sa novcem. Hteo sam u gradu da zamenim istekle novčanice, ali nisam ništa uredio, jer je zamena bila do 25.10. Zato ti šaljem neke kao numizmatičaru da vidiš jugo-novčanice.14 Poznato ti je da je ovde inflacija fantastična, slična onoj u Nemačkoj 1923. Uvek sam razmišljao, kako su oni mogli da uopšte žive u to vreme. Ali čovek je adaptabilno biće, tako da mi je i ovo stanje ovde normalno, mada se novac ne može naštampati koliko je potreban. Penzioneri po par dana nemogu podići gotovinu, pa se onda stvar ponovo normalizuje. Kao što vidiš na jugo-novčanicama se pojavljuju ljudi koji ranije nisu smeli. Tesla valjda kao perjanica Srba iz SRH, Andrić zato što je kao intelektualac spoznao da pripada srpskom rodu; pojavili su se Njegoš – koji je kao svešteno lice sprovodio istragu nad Srbima poturicama i Dositej Obradović koji je iako sveštenik imao zdrav razum, igrajući ovde ulogu francuskog prosvetitelja, Vuk zato što je tvrdio da je veći deo naših katolika, srpskog porekla, a „Turci“ svi. Ruđera nema, ali se sa M.Selimovićem našao u knjizi 100 znamenitih Srba koju su spremili ovdašnji akademici. Knjiga je 40 DEM, a to je ovde mnogo pa je nemam. Imam Istoriju srpskog naroda u 10 tomova koju je izdala SKZ. Sada se antikvarno prodaje za 1000 DEM. Bilo bi dobro da je prodam, jer ovde marka ima veliku vrednost (plata mi je oko 20 DEM). Kasnije bi mogao da je kupim u prerađenom izdanju. Pisana je u „komunistička“ sapeta vremena gde se autori nisu smeli da razmašu. Slušam jutros radio Zagreb – ne u skladu sa nacionalizmom „hrvatski radio“ – a srpski? o zadušnicama. To je jedna velika dobro režirana komedija. Iza tih sankcija postoji organizator, kao i iza drugih mnogih navodnih protesta. To Srbi pagani nikada nebi mogli da rade jer nemaju, u nedelju ujutro, partijski sastanak izlapelog Pavla, a i da nije takav, nema ko da sluša. Kada je u pitanju religija mislim da su Srbi kad i kamo emancipovaniji. Vi ste nekako počešljani kao celina a Srbi su razbarušeni. Imam utisak da zbog crkve bolje reći Kuharića i njegovih naredbodavaca srednjevekovnog kova, svi Hrvati pišaju uz isti zid, a Srbi su bez komande, jedni su na levo digli patku, drugi ne desno, jedni pišaju uz, a drugi niz vetar. A onaj vatikanski mafiousus mater mu jebem traži bombardovanje Srbije. Skot papa. A izjutra kada se rano probudim slušam radio Vatikan na hrvatskom (ukradenom srpskom). Znaš već moje stavove. Pa to su gadovi kažem ja ateista. Pa tu nema ni malo ljubavi prema Srbima, ni malo ekumenizma. Sve sama politika. Upočetku udvaranje Muslimanima da kolju kao u DSR i da bi se dodvorili svetskom islamu, a sada se muslimani pljuju dozirano, od strane perfidnih „bogomoljaca“, koji samo naizgled nemaju krvave ruke. Jutros sam slušao radio Sarajevo. Pričali

14

Apoeni od 1000, 5000, 10000, 50000, 100 000 i 500 000 dinara.

87


Muslimani kako su stradali u valjda Dretelju kod Čapljine. Stvarno su teško nastradali od inteligentnih sadista – bivših Srba. 3.11.93. Dragi Ladislave, dođe jutro dobro jutro. U kancelariji je dosta hladno pa sam upalio TA peć. Došao sam sa Gordanom Gordić šeficom valjda za proučavanje starih objekata u Beogradu. Pričala mi je kako sprema knigu o stotinjak uglednih beogradskih trgovaca i bankara između dva svetska rata. Ustvari prerađuje zapise o ovim ljudima koje je za 350 osoba napisao neki A.Kostić. Nemaju para pa će izaći valjda u tomovima ili lakše. Jutros slaba kiša nenajavljena od meteorologa. Po njoj sam kupovao hleb na red i dobio mleko, iz Loznice, ispod tezge. Deca su mi kod tašte. Kažem tašte, jer tast ne igra bitnu ulogu. Posle posla odem kod njih. Naveče sam kući na N.Bgd. da pravim društvo majci koja je u dosta lošem stanju mada je ništa ne boli. Brat mi je rekao da su lekari na snimcima videli da ima metastaze na plućima. Kad tamo jedan naš član, profesor iz Banja Luke. Prebio ga je cimer i negov brat. Naime stanuje u samačkom hotelu i hoće da ga izbace odatle. Zovem ga u voćnjak da nešto zaradi, jer izgleda idu teška vremena, zemlja smo u zatvoru. Razgovarao sam i sa tastom jednog mog druga, koji se posle konkursa zajedno sa ženom zaposlio u Voice of America. On naime namerava da poseti ćerku i sina koji su u Vašingtonu, pa hoće da mu ponese „Vasionu“. Kad smo kod Amerike. Naš član Petar Stojkov iz Institua za fiziku u Zemunu je otišao na doktorske studije u valjda Boston. Kao genijalan tip rešio je svih 7 zadataka sa testa na originalne načine i dobio 130 poena. Ako se reše svi zadaci predviđeno je da se dobije 100 poena. U 17 godina koliko test postoji niko nije rešio sve zadatke i zbog originalnosti rešenja jedan je čovek dobio 90 poena. Držim da su Južni Sloveni veoma inteligentan svet, koji dosta loše prolazi. Dragi Ladislave izašla je „Vasiona“ 2-3/93 u kojo je izašao tvoj članak. Dostavićemo ti 3 autorska primerka. Ovo je hrvatski dvobroj, jer se pojavio i članak Marina Fonovića iz Plomina, a tu su i polutani Aca i Vule. Vule će najverovatnije izgubiti mesto na fakultetu. Bacio se na biznis, pa će ga ljubomorni izbaciti. Zakonski trebaju, jer nije magistrirao u roku od 4g – čak nije ni ispite položio. Skuljan je magistrirao za 6g. Ustvari ruku na srce, na Fakultetu ga nikada nisam našao kao ni S.Šegana, a na Železničkoj stanicu u BS-procesoru su od jutra do mraka. Dali će u Zgb da se pojavi srpski jednobroj. Nemoguće. Moguće je da Z.Marković pljuje po Srbima. A sumljivo mu je prezime. To je sve ujdurma. Čini mi se ponekad da je hrvatski narod ujdurma katoličke crkve. Pravi Hrvati – čakavci su danas Dalmatinci, glavni autonomaši jer su potpuno zaboravili na svoje hrvatstvo. Pokradeni od Slovenaca – kajkavci i pogotovu od Srba – štokavci su glavne kolovođe, a bivši Srbi glavni zločinci. Kao katolicima imanentna im je neverovatna mržnja prema „prljavom“ ali žilavom soju pravoslavnih pagana i ateista Srba. Vi kao Hrvati kuriji ništa neznačite, već isključivo kao katolički jurišnici. Evidentno je kada se prati zadnjih 200g da se stalno osvaja srpski etnički prostor. Srbi pristaju i sada da ga izgube, ali samo da se fizički odele i da se

88


jednom zauvek spreči Vatikan u njegovoj stalnoj akciji sužavanja pravoslavlja, a ustvari srpskog etničkog prostora. Bgd, 13.11.93. Dragi Ladislave, ovo moje pisanje mi liči na vođenje dnevnika, ali vlasnik njegovih stranica si ti. Liči mi i na ispovedanje, Ja stvarno nemam nikakvih zadrški u pisanju, kao srpski paganin. U suprotnom nebi ni pisao. Prekjuče smo spremili sve „Vasione“ koje idu za inostranstvo i za bivše jugosl. republike – neide mi nikako u glavu da ste svi vi iz bivše Jugoslavije u inostranstvu. Ali po poštanskim markama, koje su vrlo skupe za inostranstvo, vi stvarno to jeste. I pošto su skupe nismo imali ni markica ni para da platimo poštarinu. Sav novac koji dobijemo podelimo na plate, da ne bi propadao, tako da smo ovih dana bili bez dinara. I sada pišem sve dok se stvari ne urede. Plate od ovoga meseca primamo u 4 dela. Danas je silno zahladilo. Ovoga puta hladnoća je stigla sa istoka. Posledica, vetar -3o posle podne, a izjutra je valjda bilo još hladnije. Dobro sam se obukao pa kod majstora za kola. Farbanje 110 DEM, auspuh zadnji lonac 50 DEM, paknove 10 DEM majstoru za auspuhe 3 mil (oko 5 DEM). Stižu članci. Jedan o jonosferi je dosta konfuzno napisao jedan diplomirani ing elektrotehnike (osvjedočeni spretnik munjarstva – pošalji mi nove reči to je veselo) diplomirao je prekjuče. Drugi je preveden sa francuskog od našeg člana Branka Pejovića, pa ga sada uređujem, mladi Trajče je napisao o Perseidima, ali se ljuti na primedbe, sređujem i jedan raštrkan, od D.Trifunovića, koji govori o astr. radu Đorđa Stanojevića – i on se bavio Ticijus-Bodeovim pravilom... 6 novembra je bio Merkurov prolaz preko Sunca ali se nije video iz naših krajeva (Japanci su ga videli) a 29 nov. će biti potpuno pomračenje Meseca. Nažalost izjutra ćemo posmatrati zalaz pomračenog Meseca, naravno ako to bude moguće. Neznam dali da pravim frku, da se javnost alarmira. Večeras nije održano predavanje iz jesenjeg ciklusa zbog velike hladnoće. Škole danas nisu radile. Srđan nije mogao da dođe jer njegov trolejbus ne radi. I na Kuli je prohladno i pored TA peći. U stanovima je temperatura na minimumu podnošljivog. Trpimo zbog Titovih granica. Ali stvari se menjaju čini mi se. Da su Srbi kojim slučajem katolici daleko bi dogurali. Nemam neko visoko mišljenje o Slovenima naročito zapadnim, izuzimajći Poljake. Mislim da su to nekako ženski narodi za razliku od Germana koji nastupaju nabusito i samouvereno, često puta bez pokrića, naročito u međunacional. odnosima. Bojim se od germanizacije Slovenije i Hrvatske. Nemačka je vrlo težak div koji se naslonio na Jadran. Srbi ih cene kao radnike, ali ih nevole. Nikada nebi napisali Danke Dojčland, niti Spasiba Rasija. Postupaju kao da su velika sila, što ih košta. Bedno je sve ovo što se kod nas zbilo. Počev od slovenačkog rata, gde se Slovenci osećaju kao pobednici nad Srbima, ali to je bez osnova (Srbi taj rat nisu hteli, osim možda Jugoslovena), pa preko hrvatskog do ovoga u kome ode okamenjena divokoza u skoku u Mostaru. Ali izgleda da je tako moralo da bude jer su u glavama ljudi dugo godina ugrađivane nerealne sanje koje izgleda samo krv može rasterati.

89


Bgd, 8.12.93. Dragi Ladislave, ovo moje pisanje se silno oteglo. Imam puno posla. Plate se isplaćuju zbog velike inflacije 4 puta mesečno. Trčim da kupim nešto jeftinije, ali sve je skupo. Poskupljuje i u markama. Pasulj i crni luk su po 2 DEM, 3kg deterdženta je 10 DEM, mleko (2l za 1 DEM) je 60 mil, hleb oko 10 mil a 10 DEM je 1200 miliona. Tu su zatim deca. Kupujem za njih, vodim ih kod lekara. Onda odem do brata. On je nabavio svinjske polutke, a ja nisam prvi put ove godine. Prešao sam u vegetarijance i ne osećam se loše. Sada mi je tu trenutno ujak sa Romanije. Te mu treba ovo te ono. Kaže da dobro sarađuju sa Hrvatima, bivšim Srbima. Juče sam bio u kat. crkvi sv. Petra u Makedonskoj. Spisak ispred, gde jedno 500 Srba traži, bukvalno iz svih delova Hrvatske, u kojoj caruje tisućljetna uljudba, dolazak u čizmašku Srbiju. Javio mi se sinoć brat iz Banja Luke. Kaže da gleda TV Zgreb i da se u nekoj emisiji Hrvati kolju zlatnim noževima. Valjda je bila rasprava o tome ko je kriv za gubitak teritorija, za koje je učeno da u hrvatske. Sinovac iz Banja Luke mi je pre neki dan javio da je održana neka izložba na Zvjezdarnici i da su iz banjalučke gimnazije posmatrali pomračenje 29.11. Pre neko jutro slušao sam radio Zagreb gde su unutar jutarnjih vesti objavili da je izašla Astronomija I od Drage Roše i da su recenzenti bili Solarić i Ružđak. Jako bi voleo da imam tu knjigu . Ako si u mogućnosti nabavije za mene, pa ću ti se revanširati u markama. 10.12.93. Mogli bi se videti i u Mađarskoj pa razmeniti knjige i drugo. Dragi Ladislave, sada je 2230. Radno vreme je isteklo, a ja ostajem, jer ne želim da juniore pojurim sa Kule; zapleli su se u računarske poslove. Danas sam bio kod kuma, kome je tašta došla iz Osijeka. Vidim da je od prošlog puta sa njima Srbima sve bilo uredu i zato se radujem. Znači može sve da se odvija uljudno između naša dva naroda i ja to jako želim. Ali taj sklad stalno remeti jedna strana ofanzivna sila – katolička crkva, kojoj su drugoverci stalno smetali, a i sada. Vrlo mi je žao zbog rata. Ali šta da se radi kad je katolička crkva zamajavala narod po svim osnovama, pa smo sada svi zajedno tresnuli o ledinu. Obzirom da u miru nismo mogli jedni drugima da objasnimo stvari sada se učimo zajedničkom i budućem životu, kroz krvave lekcije. A spas će se opet naći samo u poštovanju činjenica o našoj sličnosti i u ateizmu kao pravoj veri; i osudi onih koji su radili na našem razdvajanju putem nalaženja, potenciranja i izmišljanja razlika među nama. A to su ljudi koji su zbog lične afirmacije gurnuli mnoge u smrt. Već sam se umorio. Moram kući na spavanje, a pismo i dalje ostaje nedovršeno. 10.1.1994. Dođe i Nova godina. Ladislave želim ti sve najbolje i našim narodima bratsku slogu. Dobio sam pismo od Muhameda Muminovića. Jako me je obradovalo što je živ i što je vredan na astronomskom planu. Kaže da je napisao delom novo, a delom potpuno prerađeno izdanje Opšte astronomije, da je napisao Ilustrovanu astronomiju, a da sada radi na Leksikonu astronomije. Kaže da mu je „mjesto ovdje“. Radi u „Znaku“ kao optičar – nedajbože da pravi snajpere za S i H., odnosno da je tako pripadnik Armije BiH. Stanuje na V spratu i po njegovim proračunima do sada je

90


izneo oko 5t vode iz šahta ispred zgrade. Idući na posao zaradio je metak u rame – ispod lopatice, ali da to nije opasno pa se u ratu nevadi. Vuletić je predložio da ta knjiga bude prva u biblioteci „Uranija“ (popularna astronomija) koju ćemo pokrenuti zajedno sa njegovom i Šeganovom firmom BSprocesori. Prva je planirano da bude „Priče iz planetarijuma“, ali kada to piše dve desetine Srbalja, onda je to alavo. Šegan ga kritikuje, jer se sljubio sa A.Čadežom šefom Nacional. komiteta astronoma Jugoslavije, koji je obećao da neće blatiti zemlju u Argentini. A onda je to učinio na nedostojan malograđanski način, koji govori o pitanju njegovog ličnog integriteta. A Stevo Šegan je kada je to u pitanju bog, pored njega se u tom pogledu osećam kao đačić. Imam utisak da na svetlo dana sve više izlazi međunarodna ujdurma, zapadne provinijencije, na razbijanju južnoslovenske države. Biće da je tu Nemačka inicijator, a izvršilac NATO (očigledno je, gledano odavde, da postoji neki centar koji koordiniše sve akcije i igra s nama kao miš sa mačkom), a pioni njene igre koji se eksponiraju SAD i Francuska. Praktično izgleda da su onda naše vođe kvislinzi velike Jugoslavije, ljudi koji su verovatno imali separatističke težnje i onda ponudili svoje usluge. Ko stoji iza svega? Zato je Kinkel pozvao Tuđmana i Aliju? Zašto nije pozvao Tuđmana i Miloša ili Miloša i Aliju, da srede međusobne nesporazume. Izgleda da su se šefu Hrvati izmakli (ili Muslimani) pa sada želi da ih ujedini protiv „fanatičnih“ Srba. Vodi se neviđeno nepravedni propagandni rat ne Hrvatske protiv Srbije već Zapada protiv Srbije. Opet to kordiniše jedan centar. Pa to je neviđeni bezobrazluk o konc. logorima, o silovanjima. Tako mije žao čestitih naroda severne Evrope – Holanđana, Danaca, Šveđana, Norvežana, koje medijski rat tera da glasaju za bombardovanje sataniziranih Srba. Koji je Francuzima, da sada traže bombardovanje. Dovoljno je što su spasili Muslimane od poraza – pa bi rat kako njegova priroda nalaže imao pobednika – pa su zato strašno stradali. Što netraže bombardovanje napadača Mostara, Viteza... Biće da je tu savetnik srednjevekovna sila Vatikan, koja kao takva može samo loše savetovati, jer ona živi apsolutno van duha vremena. Njeni saveti su antiistorijski i zato će loše proći oni kojima je ona patron. Vidim sada novčanice koje sam ti spremio početkom novembra. Ima ih još celo tuce novih. Poslaću ti ih ako si zainteresovan. Imaju mnogo više nula. možemo da pravimo i biznis. Nisam to predložio Muminoviću. Ovde je 1l ulja 1-2 DEM a tamo 30-40 DEM. Ovde završavam i red je stvarno da pismo pošaljem. Srdačno te pozdravljam M. *****

91


Varaždin, 12.3.1994. Dragi M., naknadno sam (poslije "Vasiona") primio tvoje pismo, tako da moje čuđenje povezano s njegovim izostankom otpada. Zahvaljujem ti na ilustrativnom materijalu vaših ekonomskih "teškoća" - zauzvrat, poslat ću ti kune, koje nam se unatoč protivljenju antifašističkih, progresivnih i liberalnih krugova (ovog časa izgleda sasvim zamrlom) čini mi se neodoljivo nameću. Protiv bivše nam domovine ja nisam imao primjedbi onog tipa koje su je razorile, niti sam danas sklon hrvatskoj ili srpskoj ("jugoslavenskoj") vlasti, još manje ratničkim rješenjima ili huškačkoj propagandi - no vjerujem da su prilagodljivi dogmatičari (izgleda kontradiktorno, je li?) u većini i kod vas i kod nas i valjda svugdje u svijetu. Šaljem ti časopis "Erasmus" sa prilozima s Okruglog stola Srba i Hrvata, održanog prošle godine u Zagrebu, na kojem su sudjelovali manje - više pametni ljudi sa obje strane (zauzvrat mi možeš poslati najnoviji broj "Galaksije" i/ili - ovisno o cijeni - "Računara". Ne znam hoćeš li časopis zaista i dobiti, jer vjerujem da njegov profil ne odgovara ni tvojoj ni mojoj vlasti. Možda je samo pitanje koja će ga prije zaplijeniti.). To tek kao odgovor na tvoje pitanje o objavljivanju tekstova Srba u ovdašnjoj štampi. Nailazio sam i na tekstove Bore Ćosića, Filipa Davida, Miloša Stambolića, akademika Gojka Nikoliša, Jelene Šantić, Mikloš Biroa, Petra Lukovića, Jovanke Matić..., intervjue sa Bogdanom Bogdanovićem, Vesnom Pešić, Bajagom, Balaševićem,..., naravno, uglavnom ne u oficijelnom već u opozicijski orijentiranom tisku. Vjerojatno je tako i kod vas. Mislim da samo budale mogu koristiti tako primitivnu cenzuru za ostvarenje svojih gnjusnih ciljeva. Uostalom, pretpostavljam da bi sve trebalo ovisiti isključivo o kvaliteti objavljenog rada - koju ne sudi autor već izdavač. Stoga ako ste tu u prednosti pred zagrebačkom zvjezdarnicom (vjerujem da jeste, iako "ČiS" ne pratim, sem prigodice) samo vam je na čast, pa klala se ostala rulja još sto puta žešće no što to čini sada. Konačno, civilizaciju afirmiraju i promiču ljudi čija je svijest iznad primitivnih dioba njihovih suvremenika. Izgleda da većina Srba ne vidi kontradikciju u tome da traži za krajinske rođake ono što ni za živu glavu na bi dala kosovskim Albancima, baš kao što je gro Hrvata uvjeren kako "opasnost" od Srba može anulirati poništavanjem umjesto afirmacijom njihovih nacionalnih prava. I "tvoji" i "moji" su naizmjence, želeći ih pridobiti na svoju stranu, bosanske Muslimane proglašavali islamiziranim Srbima ili Hrvatima, da bi ih konačno s mržnjom zvali mudžahedinima, Turcima ili balijama, kad su se ovi suprotsavili njihovoj nečasnoj raboti. U svakom slučaju, što god misliš o srpskim logorima u BiH (zbog ravnoteže spominjem i hrvatske), Srbi bi trebali razmisliti zašto se ti "islamizirani im rođaci" (sjeti se Đuretićeva članka što si mi ga poslao) nakon svih kalvarija sa njima i Hrvatima, odlučuju ipak ujediniti sa posljednjima? Konačno, ako se Srbima/Hrvatima proglašava sve i sva, jel' onda čudno da suprotna strana reagira s bar trostrukom žestinom? S te strane mi je jasan međusobni animozitet većine hrvatskog i srpskog življa, no već sam ti o tome govorio - rat se ne vodi na teritoriju bivše Republike Srbije, a to vidi i svijet koji nije samo Vatikan - čiji utjecaj čini mi se preuveličavaš. Ne da mi se analizirati, bog te pitaj koji put, cijelu situaciju mislim da je osnovna pogreška što se ljudi na svim stranama većinom odlučuju između pogrešnih ideja - istina im bježi i ostaje skrivenom, iako je tako očigledna! Reći ću ti sasvim nedomoljubnu/nerodoljubnu misao - ma pomlatio zadnji Srbin

92


poslijednjeg Hrvata (ili obrnuto), želja mi je da se, skupa sa ljudima do kojih mi je stalo, izvučem iz ovog pakla sačuvavši svoje ljudsko dostojanstvo i humanost važniju mi od sveg srbohrvatstva ovog svijeta! Rošeove "Astronomije I" nema u Varaždinu, međutim kolega mi kaže da ju je vidio u Zagrebu (ako mu je za vjerovati). Kaže da košta oko 100 000 HRD (po trenutnom kursu, to je nešto manje od 30-tak maraka; knjige su ovdje vrlo skupe za ovaj standard). Kupio bih ti je (zauzvrat bi mi ti poslao nešto novih brojeva "Računara" i "Galaksija" u tom iznosu), i pokušao dostaviti poštom. Kažu da bi se to moglo. Pasoš (hrvatski - putovnica) nemam, a njegova cijena (oko 40 DEM) plus troškovi puta u Mađarsku su trenutno iznad mojih financijskih mogućnosti. Piši da li da je nabavim - morao bih tada skočiti u Zagreb po nju. Što se jezika tiče, mijenja se polako (izbacuju se "srbizmi" i internacionalizmi makar i promjenom jednog jedinog slova) što mi se ne sviđa, no osvjedočeni spretnik munjarstva je samo jedan od izmišljenih primjera kojim treba protivnika što više dezavuirati. Inače smo suviše robovali i robujemo propagandističkim klišejima najboljih sinova naših naroda. Zato i jesmo gdje smo. Doduše, pojedine budale (Bulcszu Laszlo na primjer - originalno hrvatsko ime, zar ne? Majka mi kaže da je čakovčanac, dakle bivši sugrađanin.) smišljaju i gore stvari, koje bar za sada ostaju samo teorijsko - nebuloznog karaktera, neprihvaćene u praksi. Ako te to zabavlja, imamo satnije, domobrane (privlačno za ovdašnje Srbe, prečane kako ih zovemo), bataljon je postao bataljun a štab - stožer, menu - izbornik, ali je izbornik i selektor (nogometne reprezentacije na pr.). Izgleda da "veliki" hrvatski lingvisti još brkaju lončiće. Prijemni (ispit) - prijamni, struktura ustrojstvo, radnik - djelatnik, uglavnom - poglavito i sijaset sličnih sranja "koja ste nam vi branili koristiti". Da, uz dužno poštovanje - štovanje, ona stvar kojom si pravio djecu zove se nježnik, nisi li do sada znao. Nadam se da nam djeca zbog neznanja svojih roditelja nisu mnogo gluplja no što priliči društvenoj stvarnosti u kojoj žive. No, ne bi trebao pomisliti kako su ovdje svi Ustaše i da se svi slažu u jezičn(k)im pitanjima, odnosno da svi uniformirano brane ekstremna shvaćanja. Od opozicione (oporbene) štampe osim "Erasmusa", tu su na primjer "Feral Tribune" i "Arkzin", stranački "SDU Vjesnik" - listovi koji zastupaju ideje pomirenja, suživota, prestanka ratovanja, traže miroljubivo rješenje srpsko - hrvatskog pitanja u Hrvatskoj, iznose brojne primjere kršenja ljudskih prava (posebno prema Srbima, obiteljima pripadnika bivše JNA i prigovoračima savjesti - koji odbijaju da se bore/ubijaju) i kriminalnog ponašanja vlasti, zakidanja pemzija borcima NOB-e i vojnim umirovljenicima, negativno se postavljaju spram akcija poput medačke ili masleničke, kritiziraju politiku Vrhoništva usmjerenu ka razbijanju BiH i sl. Sa kojim uspjehom? Otprilike kao i slični listovi u SRJ. Tako ti, moj M., vrijeme neumitno leti noseći nam sudbine i živote bog te pitaj kuda. Još se sjećam 1991.g. i našeg susreta; vremena u kojem je nama najnaivnijima izgledalo kako nada još postoji, da su nam "pametne" nacionalne vođe sposobne naći miroljubivi, zajednički izlaz... Od tada mi smo u ratu, a eto, već više od dvije godine ni formalno više ne živimo u istoj državi. Treba vjerovati u kraj ove more; doći će kad-tad. Ljudima poput nas je dočekati taj čas istovremeno i teže i lakše. Teže, jer vjerujem da smo dovoljno pametni da shvatimo ovaj sumrak razuma i općeljudskih ideala, te uvidimo da je ljudska rasa još vrlo, vrlo blizu svojim životinjskim korjenima, a sva "intelektualna nadgradnja" kojom se dičimo, je tek krhka, lomljiva korica što skriva naš stvarni EGO. Lakše pak, jer vjerujem da mi ipak samo upola živimo u ovom realnom svijetu. Pola nas, ako ne i više, je negdje gore, među galaksijama i zvijezdama općeći sa duhovima Newtona, Einsteina ili Kopernika. Na kraju krajeva, statistički gledano, pametni predstavljaju samo desno krilo krivulje

93


inteligencije. Lijevo krilo (kreteni, lopovi i banditi) je sada na vlasti, a ogromna mediokritetska sredina što u svakoj genijalnosti traži simptome neke bolesti, smjerno slijedi korijene iz kojih je nikla - krošnja je za njih ipak nedohvatna. I vjerojatno je Kant bio u pravu - dvije najzačudnije stvari ovog svijeta su ipak, zvijezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama. Nadam se da ću se uspjeti materijalno oporaviti pa ćemo se, jednog lijepog dana, moći opet sresti i dugo pričati, ljudski, bez mržnje (koje vjerujem ni nije nikad bilo među nama), u tvojoj ili mojoj a ne nekoj trećoj državi (mada se slažem da je domovina pametnog čovjeka čitav svijet) Mnogo pozdrava tebi, familiji i svim suradnicima opservatorije od Ladislava

*****

94


Varaždin, 6.7.1994. Dragi M., zahvaljujem ti na poslanim primjercima "Vasione" i objavljenom programu, iako sam se iznenadio nedostatku odgovarajućeg pisma. Ili ga možda nisam primio? U svakom slučaju, nadajući se da ćeš se javiti, želim tebi, tvojoj obitelji i svima sa Zvjezdarnice, sve najbolje u novoj, 1994-toj godini. Ladislav

*****

95


Varaždin, 3.9.1994. M., s obzirom da sam ti poslao odgovor na tvoje posljednje pismo još 13. marta, zajedno sa časopisom "ERASMUS" (sa prilozima s okruglog stola "Srbi i Hrvati", održanog prošle godine u Zagrebu), a kako već četvrti mjesec nije bilo ni glasa od tebe, pisao ti ponovno 5.jula (opet bez odgovora), te kako nisam siguran je li to stoga što pismo skupa sa časopisom nisi primio (možda je zaplijenjeno na nekoj od granica), ili si spriječen stjecajem okolnosti da odgovoriš, ili se ti jednostavno više ne dopisuje, činim to poslednji put. Kako mi je važno da se naša konverzacija ne prekine mojom krivnjom, ovaj put to radim po onoj: Kere naokolo, pa na mala vrata da budem uvjeren kako si moje pismo zasigurno primio. Ako si mi pisao (ponavljam, tvoje odgovore nisam primio) ili pak nisi dobio moja pisma, javi mi se preko slovenske adrese: KOS NIKOLA (za Ladislava) ADRESA GRAD SLOVENIJA Nisi li mi odgovarao iz nekih objektivnih razloga (nadam se da nisi nečim uvrijeđen), onda mi piši na staru adresu. Pozdrav od Ladislava

*****

96


Beograd, 8.4.1994. Dragi Ladislave, primio sam tvoje pismo i publikaciju „Okrugli stol“, na kojoj ti zahvaljujem. Član našeg Društva je David, Jevrejin, čiji je otac bio u srpskoj delegaciji. Studira ETF i obradovao se kada je video – pretpostavljam da mu je i otac dobio. Dugo nameravam da ti pišem, a evo sadašnji povod pisanja je tekst Vuka Karadžića iz knjige „Opisanije Srbije“. Bojim se da ću ga zaboraviti, pa evo citata do čije poruke sam i sam došao, naravno ne od socijalističke škole, koja je preko zatiranja Vuka htela da zatre i srpski narod (kao i mnogi drugi pre nje). „Prem da su Srbi, i ovi odavud i oni odonud, kao zid između carstva Austrijskoga i Turskoga, u svakome Austrijskom ratu s Turcima najviše ginuli i robljeni (moje: a Hrvati su predziđe kršćanstva) i svakojako propadali, opet ji i danas ima oko pet miliona duša (moje: znači i pre 150 god. Kada je ovo pisano on se čudi da je uopšte ostalo toliko Srbalja. Bilo bi interesantno videti, koliko sada od tadašnjih 5-to milionskih naroda sada ima pučanstva). Od ovi pet miliona može se od prilike uzeti, da su tri miliona zakona Grčkoga, to jest, jedan milion u Mađarskoj i Austrijskoj vojničkoj granici, jedan milion u Bosni, Ercegovini, Crnoj Gori, Boki Kotorskoj i Dalmaciji, a od ona druga dva miliona dvije trećine zakona Turskoga u Bosni, a jedna trećina zakona Rimskoga u Slavoniji, Rvatskoj, Dalmaciji i Bosni. Samo prva tri miliona zovu se Srbi ili Srblji, a ovi drugi ne; nego oni Turskoga zakona zovu se Turci (prem da Turski govoriti ne zna ni od iljade jedan), a Rimskog zakona zovu se ili po predjelima, n.p. Slavonci, Dalmatinci, Ilirci, Dubrovničani; ili kao što ji obično ovi drugi zovu, Šokci ili (u Bačkoj) Bunjevci“ (Doslovno citirao tvoj drug M.). I to je pisao Vuk u doba kada nacionalizma nije bilo, a sam se pokatoličio da bi oženio Austrijanku. Izašla je „Vasiona“ br. 5, ali se slabo šalje, jer je moj homoseksualac dobio batine pa je na bolovanju. „Vasiona“ 1-2/94 je određena, ali su autori leni tj. ne drže se dogovora u pisanju članaka. A i ono dvoje nisu ažurni u poslu da ih poteraju. Platili smo unapred štampu za 1994. Na opservatoriji smo pre nekoliko dana kupili laserski štampač HP IVL – jer su nam pre dve godine ukrali HP III. Nekako iznenada stiže 2000din=2000DEM koje nismo ni tražili od Republike; dodali smo još naših 750 din. Planetarijum radi slabo sa školama, jer je prevoz zbog nedostatka benzina dosta otežan. Redovno se odvija prolećni kurs za početnike, svakog petka i subote u 17h. Krajem maja ili početkom juna planira se XII BAV. 17.6.94. Dragi Ladislave, obaveze su se smenjivale filmskom brzinom. Došla mi je žena sa decom od roditelja 25. aprila i onda je sve postalo pakleno. Iščitao sam šta sam napisao pa mi sada padaju napamet dve stvari: 12 BAV je održan. Odluka o terminu je doneta u poslednjem trenutku pa baš nije bio posećan kako smo želeli. Ja sam pričao nešto o šezdesetogodišnjici Društva, a napisaću o tome i članak u „Vasioni“. Da bi video šta je bilo šaljem ti program BAVa. Drugo ovih dana smo u frci. Želimo kupiti PC486 a nema dovoljno para. Imamo ih ako neplatimo 27% poreza na promet.

97


Kupio sam za 40 DEM „100 najznamenitijih Srba“, knjiga od preko 500 str. Tu su i Bošković, Gundulić, Pančić i drugi sporni. Pisali je uglavnom akademici. Ima preko 500 str. Čitam o A.Čarnojeviću i njegovu prevođenju Srba u Vojvodinu i Mađarsku 1690., kao i njegovu borbu protiv unijaćenja Srba, pre svega u ovim današnjim zonama kako vi kažete, odnosno Republici srpskoj krajini. Jednostavno se igra mačka (Beč i Vatikan) sa mišem – srpskim, neobrazovanim i slabo vernim narodom u kome silno živi kosovska tradicija. To je prosto izmotavanje, uobičajeno kod moćnih, prema ubogima. Tu Zagreba nema, jer nema ni hrvatstva. Borio se kao lav protiv unijačenja, ali u Križevcima Srbi postaše unijate. Šta su danas po naciji? Da nepominjem Zapadnu Hercegovinu, gde nedavno Perinović reče da su u pitanu ljudi koji imaju srpsko i pravoslavno poreklo. Dali su to danas i juče najbolje ustaše? I onda Srbija napada Hrvatsku, jer tamo Srba nema. Ili nije važno uopšte poreklo većine Hrvata i današnje katoličenje Srba. Sad mi pada napamet predratna banovina Hrvatska. Kako je „očajni unitaristički“ kralj Aca Liku, Baniju, Knin, Slavoniju itd, kao velikosrbin, olako dao srpska područja, koja su bila još srpskija pre holokausta (neznam tačno značenje te reči) i posleratnog masovnog iseljavana narodu koji ga tako mrzi. Očigledno ga Srbi posle svega ne priznaju, jer je bio antisrbin – situacija na terenu to potvrđuje. Bezbroj mi sličnih stvari pada napamet, ali dosta je. Juče sam u voćnajku slušao radio Zagreb. Emisija za decu iseljene Hrvatske. Naziv bez veze. Tamo gde se iselila nema Hrvatske. Kao i bezvezni naziv Crkva u Hrvata. Postoji Srpska crkva, a Hrvatska ne, već samo katolička, naravno da postoji mogućnost stvaranja federacije katoličkih crkava, pa jednog dana i napuštanje od strane Hrvatske, da bi se opravdao gornji naziv. Slušao sam Korada Korlevića i zato se obradovao. Bilo je reči o znanstveno-istraživačkom radu (hic, valjda se kaže tako na latinskom, cvrc na srpskom) mladih u osnovnim i srednjim školama. Ovde je slična nadobudnost. Mladi istraživač i to češće neuspešan, može biti uglavnom samo ona persona, koja završi fakultet. Dobio sam pismo od Marina Fonovića. Vrlo prijatan mladi čovek, koji nije opterećen mnogim stvarima kao mi stariji. Voleo bi kada bi mogao da izađem iz svoje ljušture, da stalno budem čovek novog doba, ali izgleda da me hvata skleroza – kalcijum je tu bitan kao i u ljušturama. Potrebno mi je da načinim napor, da bi mogao da pričam njihove teme, da slušam njihovu muziku, da razumem njihov govor i rasuđivanje. Tražio je tvoju adresu i još nekih ljudi. Tako da i dalje služim kao centar za povezivanje ljudi. Trenutno sam u berbi. Breskve su mi propale. Nisam ih na vreme prskao, a benzina nisam imao da ih oslobodim od trave. Prodalo se jedno 60 gajbi, a od sutra počinje berba oblačinskih višanja, kojima nije potrebna nikakva nega. Dolaze mi tri meteorologa pa će ih brati, a ja prodavati 0.60 din/kg. Kad smo kod cena evo nekih da sam proceniš. Hleb polubeli 0.25 din, beli 0.55, mleko 2.8% od bgd proizvođača 0.80 din, a ja ga kupujem u jednoj prodavnici iz Loznice 3.2% 0.75 din. Sir 3.5 din, kajmak 7 din, mladi krompir 1.5 din, paradajz 2-4 din, sveže meso 6-7 din/kg, moja plata 180 din, regres 104 din, topli obrok 26 din, „Politika“ 0.30, pasulj 1.5-3 din, šećer 1.2-1.8, ulje 1.6 din. Prekjuče sam dobio pismo od dr Milutina Tadića iz Sarajeva. Jedva je uspeo da pobegne iz Sarajeva, ustvari morao je puno da plati Muslimanima, da bi ih podmitio. Sa ženom je sada u Kraljevu. Napravio je sunčani sat za manastir Tronošu, kod Loznice, u kome je Vuk učio staroslovenski. Mora se od nečega živeti.

98


Duva silan vetar. Biće kiše. Pre neki dan je kiša padala neprestano 1.5 dan. Sve je rodilo odlično zbog velike vlage ove godine. Srbija je ogromno bogata sa hranom što je rekao đeneral Milan Nedić, to mi je prva asocijacija. Dinar se drži dobro, bolje nego u Bugarskoj recimo. Vidim da se uvela kuna. Mi Srbi iz Bosne se ježimo na takve nazive. Slušam izjavu monstruma dinosaurusa Brozovića koji u izjavi CNNu tumači kunu. Govori o upotrebi tokom 10 vekova, kao da je Hrvatske tada bilo, kao da krzno kune Srbi nisu koristili, poredi sa Nemačkom. To je čovek prošlih vremena. Treba ga gurnuti nogom da ponovo potone i da se više nikad ne pojavi. On je za ono šta je protiv Srba. Kad Srbi čuju za kunu i vide šahovnicu (vama dragu) njima se krvni pritisak diže bar za 30%. A njemu je cilj kao i drugima, da Srbe uznemirava i da se sele. Sve su to smislili „velikani“ da bi oni koji neznaju da misle izvršavali. Sećam se njegove granice na Drini i hrvatskog barjaka na srpskoj Romaniji. Jednostavno nigde znaka pažnje, ljubavi, razumevanja, građenja zajedničke budućnosti. Sa Srbijom ne a sa Srbima „vašim“ po vašim pravilima. Sve je to bolno. Ali živimo u takvo vreme da je podela neminovna. Oni koji su tražili podelu zemlje tražili su i uspeli su da se prolije krv, kako do ujedinjenja nebi došlo u naše vreme. Milošević i njegova žena kao da to neshvataju stalno posebno ona priča o Jugoslaviji. Dragi Ladislave, nadam se da ti ova moja pisma ne donose neprilike. Mislim vremena su barutska pa žbirovi svašta preturaju. Kod mene je sve uredu. Bila mi je ovde sestrica koja je iz Sarajeva pobegla u Makarsku. Došla je ovde da se vidi sa ocem koji živi u vikendici na Romaniji. Ide kod svoje već izbegle sestre preko bare, uskoro. Deca su mi dobro. Pošla su u jaslice. Još pomalo boluju od infekcija koje su tamo dobili. N. je mršav i pomalo nervozan , a Dana debeljuškasta i dobroćudna, na mamu. Ovde mi u kancelariju sede neki imbecili pa me nerviraju. Nadam se da ću pismo sutra predati na poštu. Želim ti sve najbolje. Srdačan pozdrav tebi i tvom sinu. M. p.s. Evo i nekih isečaka koje sam ti spremio još pre 1.5 g. p.s.2 Jedan moj poznanik Desimir kada je čuo za Varaždin rekao mi je da ako je to moguće pozdraviš u Varaždinu Dragoljuba Radetu, Kurelčeva 14. i da vidiš kako su. Kaže da je Dragoljubov otac njegov ujak. On se zove Desimir. Bgd. 18.8.94. Dragi Ladislave,

99


tvoje pismo sam hteo da pošaljem zajedno sa onim za Plomin koje ni sada nisam završio. No pre sutrašnjeg slanja, da ti napišem još neku reč. Kupili smo PC486 i faks modem. Razgovarao sam sa Ljubljanom, Bojanom Kamleičem i obećao mi je poslati sve do sada izašle brojeve časopisa „Spika“ – čujem da je vrlo dobro uređen. Razgovarao sam i sa Hermanom Mikužem, zaposlio se na ljubljanskoj opservatoriji na mestu bgd. đaka Paule Rasinger, koja je otišla u penziju. Neprestano sam u frci. Najpre oko voća, pa periodičnog obračuna, dece, posla. „Vasiona“ 1-2/94 nije još izašla, ali nedavno jeste „V“ 3-4/92. Dobio sam tvoje pismo i jako mi je žao što sam i pored svega neodgovoran. Izvini. Imam nekoliko pisama koja pišem mesecima. U Donjem gradu snima se film, ili bolje reći za koji dan počinje snimanje filma E.Kusturice „Bila jednom jedna zemlja“. Na tri mesta u gradu se prave kulise. Ovde će biti ZOO vrt na koji će kao 6. aprila '41 pasti bombe od kulturnih Nemaca – mislim iz 700 aviona. Uspeo sam da umuvam da firma privatna plati za korišćenje predsoblja planetarijuma 1200 din = 1200 DEM. Ta firma ovih dana završava gradnju kulisa. Knjigu „Srbi i Hrvati“ sam dobio. Sada se trenutno nalazi na Romaniji iznad Sarajeva, gde je čita moj ujak. D. i N. su dobro, ustvari N. malo kašljuca. Lj. poziva stric u vilu svoju u Boki Kotorskoj. Kupili smo vozne karte za 1. septembar. Bićemo tamo od 1-15. Mesto je vrlo blizu Prevlake. Nadam se da braća od uljudbe neće poslati koju granatu. Razočaran sam ja, Luka i mnogi drugi izolovanjem Srba u Bosni. Srbi Zapada u Srbiji vide majku, a ona se ponaša kao maćeha. Isključili su platni promet, struju, telefon, a ranjenike vraćaju sa granice. A na VMA su se izležavali ranjenici mnogih afričkih zemalja i to godinama. Ukinuta je i nedeljna TV emisija Srba iz Bosne. Mislim da su za vlast ovo riskantni potezi. Ovih dana je u Beogradu svirao Nemac Kristijan Knebl iz Rojtingena kod Tibingena. Kao oduševljeni ljubitelj astronomije sprema se da za časopis Šterne und Veltraum napiše članak o 60-godišnjici našeg Društva. Snimao je. Dao sam mu i neke fotografije. Dragi Ladislave puno te pozdravljam i još jednom se izvinjavam. Iz nastavaka vidiš da sam s tobom stalno u mislima. Pozdrav tvome sinu. O njemu mi slabo pišeš. *****

100


Varaždin, 28.9.1994. Dragi M., Drago mi je da si se konačno javio; već sam bio napisao poslijednje pismo koje sam ti htio poslati na mala vrata - preko Slovenije, kako bih bio siguran da ćeš ga dobiti. Zadovoljan sam što si primio publikaciju o Srbima i Hrvatima (ja sam primio "Vasionu" - hvala ti), jer sam predmnijevao da je ona možebitni razlog zapljene mog pisma na nekoj od granica. Imaš pravo, takva su vremena da čovjek zaista mora strepiti od kojekakvog špijuniranja, cenzuriranja i zabrana. Ustvari, čudim se što smo u mogućnosti da se cijelo vrijeme dopisujemo. Naravno, nisam siguran da netko ne kontrolira korespondenciju. Možda se ne miješaju jedino stoga što još nismo utanačili nekakvu konkretnu urotu. A može biti, naprosto, nisu baš svi postali totalni, ograničeni idioti, da bi sasvim stopirali međuljudske kontakte. Ustvari, sasvim mi je jasno da ovakvi naivci, poput mene i tebe, prvi stradaju kad se situacija zategne do krajnosti. Mora vlast na nekome pokazati svoju snagu. Iz "Vasione" vidim da ste snažno javno kriknuli u korist astronomske nauke kad je kliktanje već izgubilo bilo kakav smisao. Tako da mi sve to liči na naknadno posipanje pepelom: Eto, vidite da smo sve pokušali, ali... Svakako razumijem da to nije baš tako, kako se pričinja, ali mi se, svejedno, upravo tako čini. To je tek još jedan od nebrojenih dokaza primitivnog mentaliteta vlasti na svim ovim, nekad zajedničkim, prostorima. Početkom trećeg tisućljeća, mi svetosavimo i frankopanimo da se sve praši - jebeš (oprosti) astronomiju, fiziku ili biologiju, osim ako ne daju potvrde (to mi mislimo) našim genetsko - historijsko - nacionalističkim teorijama (predrasudama). Pretpostavljam da bi se, pri susretu sa vanzemaljskom civilizacijom, mi usredotočili na njeno, navodno, srpsko/hrvatsko porijeklo, ne mareći puno za njihovo mišljenje o tome. U hrvatskom srednjem školstvu je, nakon raspada SFRJ, izrazito srezan program fizike. Tako su recimo, na "XXXII diviziji" (sad se više ne zove tako) predavala ovaj predmet tri profesora, svaki sa oko 24 sata tjedno. Danas se ta škola raspala na dvije, sa ukupno 6 sati fizike sedmično. Mnogi učenici prvi i zadnji put u životu sreću fiziku u 7. i 8. razredu osnovne škole; daklem balavci od 13-14 godina starosti. Čega se to, ti i ja, danas sjećamo iz osmog razreda osmoljetke? Osnove fundamentalne prirodne nauke, predstavljene na najnižem mogućem nivou, u času dok praktično koračamo po planetama. Ovdje, kod mene, u zadnje vrijeme vladala je velika euforija. Sveti otac, Papa (Štrumpf) konačno nas je posjetio (nakon što ste ga vi odbili), pa su se djeca okupila na dočeku (inače, skoro nitko nije spominjao da je i Tito, svojevremeno, zvao tadašnjeg Papu u Jugoslaviju). Nikada ne bih povjerovao da imamo toliko Štrumpfova. Kažu da ih je bilo milijun; istinitija mi međutim izgleda CNN-ova procjena o oko 600000 prisutnih (ne)vjernika. Pretpostavljam da su mnogi bivši, ateistički(?) partijci tjednima vježbali Oče naš i Zdravomariju, kako bi se prikazali u novom ruhu. Nitko nije, kao u Carevu novom ruhu, viknuo: Narode, gol si! No, u svakom slučaju, stari antifašista (cijenim) i antikomunista (ne cijenim) kao da ih je iznenadio govorom, koji bi pojednostavljeno mogli prevesti kao - Mir, bratstvo (jedinstvo?) i suživot na Balkanu - što je izazvalo gomilu konsterniranih, naknadnih analiza: Što je Kristov zemaljski namjesnik (po katoličkoj interpretaciji) zapravo time htio reći? Dok MI, a i VI, to prokljuvimo, sve je isto kao i prije. O stanju duha "pučanstva" možeš suditi i po

101


činjenici, da unatoč anketnim pokazateljima o oko 2/3 vjernika među Hrvatima, neobavezni vjeronauk u osnovnoj školi pohađaju praktički svi đaci! U mnogim stvarima o kojima si iznio svoje mišljenje, se teško mogu složiti s tobom. Možeš mi navoditi autore ili djela koja god želiš - ono što stoji u njima je stav samo autora, ništa više. Može Vuk vidjeti Srbe gdje hoće - nasuprot njegovu "viđenju" stoje jednostavne statističke činjenice, podaci: po poslijednjem popisu stanovništva, Srba u Hrvatskoj je bilo oko 12%, a u BiH 38%. Ostatak se izjasnio kao Hrvati, Muslimani i još neka "sitnež". Racionalni čovjek 20-tog stoljeća, ne bi smio imati odnos prema činjenicama koje se ne uklapaju u njegovu "teoriju", tipa: tim gore po činjenice! S time su povezane i sve teritorijalne aspiracije na spomenutim područjima: 12%, odnosno 38% stanovništva reflektira na trećinu, odnosno čak 70% teritorija! Meni lično se gade kako "divlji" Srbi, tako i "divlji" Hrvati i Muslimani. Blizu mi je pomisao (malo se šalim, doduše, ako se u tim stvarima uopće može šaliti) kako je šteta što Tito nije s njima zauvjek obračunao prilikom bleiburške epizode; da se to desilo možda bih danas živio u božjem miru a ne u kombinaciji strepnje, straha i gađenja. "Dokazi" tipa: Dalmacija, Slavonija, Istra i bog te pitaj što još, nikada se nisu zvale Hrvatska, su vrlo manjkavi - naime, još su se manje one zvale Srbijom! Što se tiče Aleksandra, odnos Srba prema njemu je njihova stvar. Simptomatično je međutim da i one vlastita roda, kad vam se ne sviđaju njihova stajališta, proglasite naprosto izdajicama i mrtvo hladni nastavljate dalje razvijati svoje "ideje". To je konačno karakteristika svih "divljih", pa i Hrvata. Danas se Ilirci i drugi nacionalno (ili međunacionalno, kako hoćeš) objedinjavajući elementi iz hrvatske povijesti spominju tek tu i tamo, najčešće kao zabludjele Jugo-ovčice. Jer ovoj garnituri ne paše da narod vidi kako je bilo među nama i drugčijih razmišljanja od sada aktuelnih. U vezi "spornih" Srba/Hrvata, mogu reći tek toliko: da su se ti "sporni" toliko bavili svojom pripadnošću koliko to čine najgori mediokriteti oba naroda (često i par stoljeća nakon njihove smrti), ne vjerujem da bi im ostalo vremena za ono djelo po kojem su jedino i postali značajni i zapamćeni - ne od Srba ili Hrvata, već od Čovječanstva! U vezi priznanja opstojnosti Hrvata, kao naroda, jednostavno se prisjetiti kako su svih 70-tak godina zajedničkog života tu opstojnost priznavali - i Srbi. Konačno ujedinili su se pod imenom Kraljevine SHS, gdje ono H valjda i znači priznanje te opstojnosti. U kriznim situacijama, kakva je (najblaže rečeno) na tlu bivše Jugoslavije, ljudi često počinju "isijavati" na krivim valnim duljinama, tendenciozno i netočno tumačeći mnoge stvari. Mislim da tvoja primjedba o nekakvom socijalističkom zatiranju Vuka, uopće ne stoji. Konačno, upravo "divlji" Hrvati danas trabunjaju gluposti o štetnom utjecaju njegova pravopisa na hrvatski jezik. A činjenica je - u SFRJ učio se upravo Vukov pravopis. O socijalističkom prešućivanju Vuka, još je manje govora. Još uvijek pažljivo čuvam nagradu i diplomu sa općejugoslavenskog enigmatskog takmičenja "Vuk 87", raspisanog od Udruženja enigmata "Vuk Karađić", Beograd, 1987. godine. Tada sam u konkurenciji anagrama osvojio treću nagradu. Dapače, uputili su mi i pristupnicu svome društvu koju nisam poslao, djelomice iz lijenosti, djelomice iz nezainteresiranosti - baš kao ni varaždinskoj zagonetačkoj sekciji VAZAK. Daklem, nikakvi nacionalistički razlozi. Mislim da je velika greška mnoštva, u normalnim okolnostima često izuzetno inteligentnih ljudi, što slijedeći neki svoj "politički instinkt" (sasvim krivi) podliježu somnambulističkom zračenju divljih, pojačavajući pritom, zbog djelovanja povratne sprege, njihovu divljinu i svoj "instinkt" istovremeno. I onda imamo što imamo. Lično me smeta još jedna pojava kod oba (ili sva tri) naroda. Ljudi koji ne vjeruju, ateisti daklem, pa i oni sa izrazito negativnim odnosom prema religiji, upeli su se da objasne prednosti vjere svog naroda, spram vjere njihovih neprijatelja. Liči mi to na argument oblika: Gluposti moga naroda

102


naprednije su i bolje od gluposti tvoga naroda! Mislim da oko termina "Crkva u Hrvata" ne treba puno raspravljati. Katolička crkva nije formalno, poput pravoslavne, autokefalna - vjerujem da u tim njihovim internim struktuiranjima ne treba tražiti prednosti jedne ili manjkavosti druge. Konačno, mnogo me više zabrinjava organizacija moje ili tvoje ili bilo čije države, od organizacije Crkve. Po meni, mogu se ustrojiti kako im volja; jedini uvjet s moje strane je odvojenost Crkve od države - u političkom smislu. Ja ti ovo ne govorim kao Hrvat, konačno, ranije sam se izjašnjavao kao Jugoslaven, sada pak kao neopredjeljen (ustvari, svrstali su me među "ostale", jer navodno, neopredjeljenih nema u kompjuteru), već kao čovjek koji vjerojatno, u krivo vrijeme živi na krivom mjestu i kome se gade zločinačke igre njegove, navodno inteligentnije i navodno braće (ovo braće, opet ima samo općeljudski smisao). Slažem se sa jednom tvojom, doduše ironičnom, primjedbom: Nije važno porijeklo Hrvata (kakvim ga god ti ili netko drugi tumačio), ako oni sami sebe smatraju naprosto Hrvatima! Nije važno barem u tolikoj mjeri da bi se zbog toga klalo i radili cirkusi kojih smo svjedoci. Na kraju krajeva, i Srbi (kad upotrebljavam nazive Hrvati, Srbi, ja niukoliko ne mislim na sve njih, već prvenstveno na "osvještene divljake") imaju jednakih frustracija, iritacija, kompleksa i prenemaganja glede svog porijekla, kao i Hrvati. I jedni i drugi stide se, izgleda, radije svog slavenskog porijekla no izgubljene ljudskosti. Nedavno čitam kako vaši bedasti stručnjaci gluparaju o indokineskom porijeklu Srba, dok hrvatske gluperde iste fajte, baljezgaju o iranskom porijeklu Hrvata, e da bi, i jedni i drugi dokazali kako spadaju u najstarije i najkulturnije (sic, cvrc!) narode svijeta. Prema tome, i po tim "najnaprednijim" shvaćanjima "avangarde" oba naroda, nikako im porijeklo ne može biti zajedničko. O akademicima općenito (koje spominješ u vezi knjige o najznamenitijim Srbima/"Srbima"), imam izrazito negativno mišljenje (čast izuzecima). Smatram da ni jedan od oba naroda nije mogao "nakotiti" gadniji soj od većine svojih nacionalno svjesnih i angažiranih akademika. (Možda im fali, zbog "suviška" znanja, osjećaj skromnosti i ništavnosti pred "Bogom" - vjerujem da bi im stoga mala doza nehinjene religioznosti skresala osjećaj "superiornosti" kod iznošenja "apsolutnih" istina.). Pa se, prema tome, slažem i s tvojim stavom o Brozoviću (koji je uz jednog Srbina iz Knina - ne sjećam mu se imena - praktički jedina gnjida, zastupljena u ediciji "Srbi i Hrvati", koju sam ti poslao). Ne samo ja sam bio protiv uvođenja kune (šaljem ti ogledne primjerke)15, tu se slažemo, ali glede šahovnice (koja mi ništa ne znači, baš kao ni tvoja 4C ili raniji jugoslavenski grb) ne. Naime, sadašnji hrvatski grb nije ustaški, iako su je i oni (šahovnicu) imali u grbu. To je heraldički element koji se kod hrvatskih vladara i velikaša javlja još u davna vremena prije NDH - ne vidim zašto ga se onda ne bi smjelo upotrebljavati, posebno ako se vlast odriče ustaške ideologije. E, sad, o ovom drugom se može diskutirati. No, zašto bi četničke ideje bile za zdravorazumskog čovjeka privlačnije od ustaških, ne razumijem. Spomenuo si Miloševića i ženu mu, posebno u vezi izolacije bosanskih Srba, te zbog koketiranja s nekom novom Jugoslavijom. Pretpostavljam, po formuli: Srbija + C.Gora + Hrvatska + BiH + Makedonija(?) = Najnovija Jugoslavija. Sigurno da su to nebuloze, ne samo zbog razloga koje si naveo, već i s činjenice da se Srbija izrazito opirala promjenama ustrojstva SFRJ, što su zastupali i Slovenci i Hrvati i Albanci i Muslimani i Makedonci. Odakle sad nova ljubav prema starom društvu, koje se, usput rečeno, na tu ljubavnu ponudu ne misli odazvati. Odnos pak Srba prema Voždu slične je prirode kao i Hrvata prema Poglavaru. Seru li, ne seru li, većini njihove pastve oni su i nadalje uvažene, poštovane i ljubljene vođe. Valjda stoga što su svjesni kako su preslabi da sami to budu, a nikako ne mogu zamisliti krdo 15

Poslao neke primjerke do 5 ili 10 kn nominalne vrijednosti.

103


bez predvodnika. Umjesto da prikolju, ako im je već toliko do klanja, prvo ove gnjide, a onda organiziraju svoj život na civilizirani i humani način. Do jučer su Šešelj, Arkan i njima slična gamad, bile uzdanice srpstva, danas pak su svrstani u kategoriju kriminalaca i ratnih zločinaca (sličan je odnos Hrvata do HDZ-ovskih "otpadnika" Mesića i Manolića); do jučer je bilo "in" pomagati bosanske i krajinske Srbe na sve moguće načine, danas pak ispada da oni ne vode računa o pravima drugih naroda, te se moraju malo obuzdati u svojim pretenzijama. Narod pak guta sve što mu se da - i od govna misli da je hrana, ako uopće bilo što misli, u smislu kojem treba tumačiti tu veliku riječ: misliti! S obzirom pak na najnoviju Miloševićevu "igru" sa Srbima prečanima, kao rijetko kad i rijetko o čemu, mislim poput ovdašnje većine - zbilja se samo igra! Slažem se stobom da nam fali ljubavi, razumjevanja i tolerancije. To je možda stoga što je u nas sve para: od paravojnih formacija, preko parahistorije, paraekonomije i paranovca do paraideja i paramorala. Većina nas su zapravo samo paraljudi (ništa ne gubiš ako iz tog pojma izbaciš prvo slovo a). A ljudskost se ionako nije nikada, nit' će se ikada dokazivati titulama. Svoj moral sam ti već više puta objašnjavao, a da mnogo ne razmišljam, navest ću odlomak iz pisma jednoj osobi: "U svojoj zaslijepljenosti ni vi bedasti Hrvati ni glupi Srbi ne vidite da ste sasvim jednaki - samo znate da nešto hoćete, i to bezopozivno, bez obzira na težnje i stremljenja drugih, bez obzira na žrtve i živote, vi bestidni bogomoljci istog boga Smrti. Sutra ćete "anektirati" raspadle dijelove BiH istovremeno optužujući one druge, kako su vas maltene na to prisilili - stid ih bilo, zločinci jedni. Zbog jednog (ili deset, ili sto) ubijenih Hrvata/Srba spremni ste ih žrtvovati još hiljadu puta toliko i onda jojojkati pod križevima svoje usrane pjesmice, da bi odmah nakon njih blagosiljali nove ratnike/ubojice i njihovu "svetu" borbu. Brojite samo svoje mrtve, sudite samo tuđe zločine, baljezgate o užasima rata, ali ne činite ni jedan STVARAN korak za njegovo zaustavljanje. Za vas je stvaran korak samo stopostotno zadovoljenje vaših zahtjeva, ni postotak manje. No neće ići." Valjda se često ponavljam, no to mi je neobično važno kad vidim kako se stavovi ljudi oko mene mijenjaju brže i češće od vremena. Ako Srbi mogu mrtve opravdati pozivajući se na neslaganja s Hrvatima i Muslimanima oko porijekla - svaka im čast! To vrijedi i za ostale sudionike ovih ratničkih orgija. Ja bih onda radije bio slon ili morski krastavac, nego Srbin ili Hrvat. Doduše, uzroci sukoba nisu baš tako jednostavni, to znamo obojica, no zašto onda podjarivati s nekim besmislenim floskulama. Pedeset godina (pa u stvari i mnogo više) su u Sarajevu, jedan pored drugoga, bili i manastir i mošeja i katedrala i džamija, svi su se slobodno molili svome Stvoritelju, a sada pljuju po zajedničkoj prošlosti, budaleći kako nisu imali nacionalnih sloboda. A potrebna je jednostavna ljudska (ne božanska) tolerancija spram različitosti koje egzistiraju kraj nas, i minimum skromnosti da se vlastite ideje, stavovi, jezik i običaji ne nameću silom, nosiocima drugčijih ideja i stavova. Posebno su me uvijek čudili hrvatski i srpski emigranti, često iz druge ili treće generacije, koji najčešće "srbišu i hrvatišu" paklenije od "najosvještenijih" domorodaca. Tu se slažem sa tobom. Ako si porijeklom iz ovih krajeva, a imaš američko državljanstvo onda si prvenstveno Amerikanac (hrvatsko/srpskog porijekla) te se tako i ponašaj. Što ćeš, naime, ako sutra zemlja tvog porijekla zarati sa SAD? Na koju stranu ćeš se djenuti? Ne daješ li već sadašnjim djelovanjem, opravdanje vlastima svoje domovine da te kao nesigurnog elementa (u najmanju ruku) preventivno strpaju u izolaciju? (Ovdje ne razmatram ljude koji bi u sukobu ostali neopredjeljeni ili mirotvorno angažirani takvih je relativno malo; svaki sukob izaziva intenzivnu polarizaciju među najinteligentnijim životinjama.) Ponekad mi se čini kako mnogi mogu osjetiti i

104


izraziti svoje srpstvo/hrvatstvo tek ako se u njegovom dokazivanju automatski pozivaju na nekoga sa kontra strane - u izrazito negativnom smislu. Nema Srbina bez Hrvata ni Hrvata bez Srbina! Poput dijalektičkog jedinstva suprotnosti: Kako bi znao što je dobro, ako ne postoji i zlo? Šahovnica na Romaniji, Hrvatska do Zemuna i slični kretenizmi, nisu po meni i nacionalizmom neopterećenim protagonistima praktički trećeg tisućljeća, ništa veće bljezgarije od 4C na kninskoj tvrđavi ili Srbije do Karlovca i Zadra. Čitanjem povijesnih izvora čovjek može mnogo što-šta i naučiti, nesumnjivo, ali ako se povijesni dokumenti i kvazidokumenti koriste kao elementi propagande u ostvarivanju sasvim nepovjesnih ciljeva, tada je, mislim, blizu čas kada će Maje ili Inke ili američki Indijanci tražiti povratak svojih zavojevača i potomaka im, u njihove stare postojbine. Što bi moguće, po nekoj SF logici, bilo pravedno i izvedljivo, ali je realno - glupost! Razumijem Tadićev i bilo čiji gnjev, mora li za svoju slobodu platiti danak, samo se pritom također treba sjetiti činjenice (o čemu mogu svakodnevno gledati priloge stranih TV agencija) da isto takav sistem primjenjuju Srbi spram Muslimana i Hrvata s oslobođenih/okupiranih, a u stvari etnički očišćenih dijelova BiH/Hrvatske (izbjegavam jalovu raspravu o tome tko je to sve započeo). Pa upadneš li u tu logiku ludih, srce ti zakuca od sreće kako li se lijepo i dosljedno provodi Ćosić-Tuđmanov dogovor o "humanom" preseljenju. A još je radost veća shvatiš li, kako je zgodno platiti i ostati - živ! I konačno, za čovjeka zdrava uma i savjesti, padaju u vodu sve krasne domoljubno - rodoljubne metafore i epiteti, kojima ubojice i pljačkaši maskiraju svoje zločine. Srbi i Hrvati trebali bi shvatiti (što neće, a to može biti i dokaz kontra njihove samorazvikane kulture i civiliziranosti) da u suvremenom svijetu praktički nema etnički čistih država, te da takav uvjet danas ima među civiliziranim ljudima/zemljama sve manju cijenu. I odatle izvući zaključak o iluzornosti "snova" o svim Srbima/Hrvatima u jednoj državi. Lično imam mnogo ljepše, primamljivije, zdravije i ljudskije snove, te me ništa ne može natjerati da podržavam nakaradni iluzionizam njihovih nosilaca. Glede Kusturice i njegovog filma imam veoma skeptičan odnos. Mislim da on svoj umjetnički naboj gubi u onome što bi većina Hrvata danas zvala jugonostalgičarstvom. Da ne shvatiš krivo, ja njega kao režisera cijenim i volim njegove filmove - vjerujem međutim da on snimanjem ovakvih filmova, prije svega, izražava vlastito razočaranje i očajanje nad neumitnom zbiljom događanja. Hrvati ga danas gledaju kao neku jugonostalgičarsku, prosrpski raspoloženu gnjidu, te u dogledno vrijeme u našoj "najdemokratskijoj" državi ne ćemo gledati njegove filmove. Vjerujem da je Srbima danas blizak s obzirom na njihov stav prema negdašnjoj Jugoslaviji, a kad vam sjećanje na tu "Bila jednom jednu zemlju" polako utone u zaborav vlastite nacionalne čistoće, samodovoljnosti i samozadovoljstva, proporcionalno tome će se smanjiti i Emirov ugled kod Srba (barem u pogledu ovakvih filmova). Prva pak primjedba (ispravna) njegovih protivnika bit će, da se ta, jednom jedna zemlja, sastojala i od Sarajeva, Zagreba, Ljubljane, Skoplja,..., pa bi bilo logično da se i tamo snimi poneki kadar. A objektivnu (u umjetničkom smislu objektivnu) opservaciju na bivšu nam domovinu, moguće bi bilo dati tek nakon smirenja stanja na ovim prostorima. No, ja njega razumijem, život je ljudski kratak i treba kriknuti dok si još živ. Hoće li krik, međutim, ostali čuti i da li će naići na razumijevanje ove generacije - sumnjam. Cenzure i sankcije glede umjetničkih, općenito intelektualnih djela, su jedna od najperfidnijih izmišljotina čovjeka. Ovdje svako malo spominju Memorandum Srpske akademije nauka, vjerujem pak da su ga pročitala tek "tri čovjeka", ostale pak filaju navodnim "citatima" i prepričavanjima -

105


zna se s kojom tendencijom. Ja se smatram dovoljno inteligentnim da sam donesem sud o njemu, i Mein Kampfu i bilo kojem djelu bilo kojeg luđaka ili genija, i to ne čekajući "povoljne političke okolnosti" - koje obično nastupe kad prođe voz! Eto, "Tito drugi put među Srbima" nisu mogli vidjeti posjetioci jedne - jedine kino dvorane u Hrvatskoj, jer bi to bilo "kršenje sankcija prema SRJ". Kaj god! Usput rečeno, "domaći", Zafranovićev film, "Sumrak stoljeća", o ustaškoj državi i zločinima, mogli smo vidjeti samo preko Slovenske TV, a neformalno su - da nitko ne mogne reći kako kod nas nema demokracije - zabranjeni "idejno pogrešni" filmovi iz prethodnog sistema. No, naravno, ne mislim da su Srbi mnogo tolerantniji spram "opasnih" tvorevina ljudskog (posebno hrvatskog) uma. Što da ti kažem o sinu? Imam u stvari dva sina, sa dvije različite žene i nažalost, sa obje sam rastavljen. Ti si upoznao Željka, drugi se zove Darko i tek je ove godine pošao u prvi razred osnovne škole. Stariji sad ide u treći razred gimnazije i ja sve više gubim kontakt sa njim - evo, već šest mjeseci nije bio kod mene. Čekao sam ga za rođendan, poslao mu čestitku, kupio dar, a od njega ni traga! Nismo posvađani, a od njega, u razgovoru, ne mogu dokučiti što mu je. Kao mali, bio je bistro dijete, mnogo smo se družili (ako je taj izraz pogodan za odnos prema vlastitom djetetu), dobro se držao na osmoškolskim takmičenjima "Nauku (znanost, hm) mladima", dobro je bio plasiran na republičkim (nekada) i državnom (sada) takmičenjima, boravio u astronomskom kampu, bio kod vas u Beogradu, dok sada, vjerujem, tek zna da ta nauka uopće postoji - interesi su mu otišli drugim putevima. Kojima? Puno me pitaš; mislim da se nalazi negdje između neba i zemlje, ni tu ni tamo, "ni vrit ni mimo" - kao što bi rekli Zagorci. Vjerojatno, stanje normalno za pubertet u kojem se trenutačno nalazi. Pomalo sam, kao, vjerujem, svi očevi, razočaran njegovom ignorancijom moje mladalačke ljubavi - astronomije, gdje bih mu eventualno, mogao ponešto i pomoći u razvoju. Manje-više sam zadovoljan da, barem za sada, nije "bitnički" tip, te ne troši energiju na svirku, čagu, modne gluposti, i ne producira se okolo, po lokalima, sa naušnicama u ušima - vrlo popularno kod ovdašnje mlađarije (nekada smo rekli omladine, a sada joj tepamo mladež). Nakon boravka na BAV-u poticao sam ga da održava kontakte sa Opservatorijom, no on, umjesto toga, sve manje kontaktira i sa vlastitim ocem. Bijah na adresi Desimirovog ujaka. Tamo sada stanuje neka starica, koja mi je rekla da je Dragoljubova familija odselila s ovog broja pred šest-sedam godina. Kako Desimir pojma nema o tome, zaključujem da među njima nije baš vladala neka "bratska" ljubav (valjda u skladu s odnosima naših naroda). Nova adresa je D. Rakovca 47 (telefon 47159 ), ako je ova moja vlast nije preimenovala u toku velike kampanje mijenjanja "nepoćudnih" naziva. Par puta sam zvao telefonom, dok se konačno nije javila Dragoljubova majka - muž i sin bijahu na poslu. Prilično suzdržano se raspitivala poznajem li Desimira lično, no na kraju mu je ipak poslala pozdrave, te mu ih prenesi. Izvinjavam se na lošoj štampi - glava štampača otišla mi je k vragu, a za moj prastari tip printera više nigdje ne mogu nabaviti novu. Cijene novih glava pak su inače tolike, da se više isplati kupiti kompletan štampač. To ću vjerojatno uskoro i uraditi. Pozdravlje te, skupa sa svima na Opservatoriji Ladislav *****

106


Beograd, 7.1.1995. Dragi Ladislave, srećna ti Nova 1995. godina. Želim ti svako dobro i da ti se ostvare sve želje. Subota je, 1700, na poslu sam iako je srpski Božić. Ravnodušan sam prema njemu, kao i prema vašem, znam da je 25.12. ali znam da tog dana nisam bio svesan da zapadni svet u kompletu tada luduje, već sam proveo jedan miran dan. Takvi smo ti mi komunisti bivši. A mislim i sada da sam u pravu u mnogo čemu, počev od svoje životne filozofije. Zapad koji ih je „pobedio“ nema alternativni odgovor iste vrednosti. Obzirom da nije, to su svesni vladari samo, nastoje sada ne samo da unište poretke, već i samu ideju. Umesto da gurnu katoličku crkvu i srednjevekovne nacionaliste u srednjevekovni mulj iz koga su pre koju godinu izronili bezoki, oni lome ideje internacionalizma, ravnopravnosti, borbe protiv eksploatacije, borbe protiv religioznog i svakog drugog okultizma. Ovde je opšta pometnja u narodu i kvaziintelektualcima. Danas se kaže: Hristos voskrese16, a odpozdravlja se: Va istinu voskrese17, a mnogi to neznaju, a postali su naprasno religiozni. A ja sam to znao davno, još kao član SKJ ili SKS ne znam čega. To je bila jedna gadovska firma u kojoj su lokalni kom. vladari jašući na svojim narodima, sve vreme posle II rata igrali na kartu nacionalne ravnopravnosti. To im je bio jedini posao i za to su jedino bili zainteresovani i kad je veliki šef nestao odmah su iskoristili priliku da postanu ravni njemu. Narod, bar gradski se oseća zbunjen, prevaren. Današnji dan je radni za nevernike i neradni za one druge koji su spoznali Boga. Na sve strane po pijaci su se prodavali badnjaci – suvo hrastovo granje, koje se od svojevremenog slovenskog drveta pretvorilo u grančice sa lišćem. Danas sam slušao na BK kanalu (Braća Karić kanal) prenos božićne liturgije iz Moskve. Sviđa mi se taj slovenski paganski svet, ali ne i ti njihovi jurišnici, gde sam uočio strogu hijerarhiju. Simpatičniji su mi srpski sveštenici, gde svaki drugi nosi neku svoju kapu, a tolerantni su na „greh“. Čujem da je u Osijeku minirana srpska crkva. Ovde se predlaže dizanje u vazduh katoličke u Makedonskoj za uzvrat tisućljetnoj uljudbi. U stilu zub za zub. Nešto sam u minusu, pa sam zato počeo da pišem, te me teme više inspirišu nego godišnji izveštaji. Evo sad nešto vedrije. Nedavno sam kupio riblju konzervu iz slobodne, nezavisne Hrvatske, koja mnogo bolje živi nego u srpskom ropstvu, pa ti zato šaljem, kao dokaz deo ovitka. Trgovcima kada bi se stvari prepustile, mnoge bi se stvari rešile vrlo brzo. Oni imaju svoju logiku. Što se tiče Jugoslavije, ja sam za nju, ali da se reši srpsko nacionalno i sva druga nacionalna pitanja, pa onda ko hoće sa nama uredu, a kada odlazi zna šta je njegovo. Ono je pravljena država od maršala i Kardelja sa Srbima kao vojnicima, na štetu paganskih Srba. Počelo se od jedinstvene države kralja Ace, koji je mogao kao vođa srpskog pobedničkog naroda u I svet. ratu da stvori pravu Srbiju (veliko je podmetanje nemoćnih katoličkih lopova ali je kao kralj paganin izdriblovan od 16 17

Pisano ćirilicom. Isto

107


poraženih intelektualnih pokvarenjaka), pa jedinstvene države sa mermernim šarama Maršala (koji je isto kao kralj Aca hteo jedinstvenu zemlju da bi imao veliko carstvo) pa do ustava iz 1974. u kome su katolički komunisti izdriblovali izlapelog Maršala i njegove glupe srpske odabranike. E onda se desila srpska revolucija, čije posledice vidimo danas. Bio sam pre neki dan kod starog N.Jankovića. Kaže da su katolici krivi za 3 miliona pobijenih Srba i 12 miliona srpske nerođene dece. Da li je to veliki greh tog naroda, koji se oslovljava sa Hvaljen Isus. Stari vuk kaže da su muslimani i katolici pripadnici ofanzivnih religija, a da su pravoslavni sa hindu, budističkom i istočnim religijama. Mislim da nam je budućnost da živimo u froncla državama. Godina 1994. bila je vrlo uspešna za Društvo. Kupili smo dva računara PC486 i laserski štampač HP IVL. Od republičke nauke smo dobili 20000 dinara pa smo hidro i termo izolovali krov učionice opservatorije. U toku su i neki bravarski radovi – koštaju 1900 din. „Vasionu“ nam štampa naš član Boban Knežević, naučni fantasta. Poklonio je 8 stranica u boji, ali je dvobroj 1-2/94 izašao tek u decembru. Mesec-dva pre toga je izašao efemeridski broj 3 – dug prošlogodišnje štamparije. Prema tome treba da izađu brojevi 4 i 5. Kaže da neće biti problema za njihovu štampu. Uplatili smo štampariji SIVa novac za štampu svih 5 brojeva u 1995. godini. Trenutno vršimo pripremu za štampanje knjige „O pomračenjima Sunca i Meseca“ Ruđera Boškovića. Prevod speva sa latinskog i objašnjenja Boškovićevih sa francuskog je načinio Nenad Janković, koji sada ima preko 80 godina. Starina se drži odlično. Sećanja su mu perfektna, klikeri rade, život smiren i uredan. Ideal čovek. Kako će biti ove godine neizvesno je. Kultura grada sužava listu korisnika, a nauka Republike koja nam je prošle godine mnogo više dala nego što smo tražili je veliki znak pitanja. E kada bi svaka godina bila kao 1994., 60ta po redu, bilo bi super. 11.1.95. Dragi Ladislave, nalazim se u zgradi Više pedagoške škole, koja sada ustvari ne postoji, pripada Fizičkom fakultetu. Tu se sada održava Republički seminar za nastavnike fizike. Pozvala me Jelena M.T. da prodajemo vrteće karte i „Vasionu“, pre i posle njenog časa. Ali na Balkanu se stvari često pomeraju pa evo sada je sve produženo za1h, jer su uvodne govorancije potrajale. Evo sad jedan prođe, isto proćelav visok i nosi naočare kao Muhamed Muminović. Kažu kada je čovek u nekoga zaljubljen onda ga viđa na svim mestima. Sećam se nekih devojaka koje sam često viđao u gradu, na autobuskim stanicama, u šetnji, pred izlogom. Možda me pominje. Napisao sam mu davno pismo, u kome sam mu poslao fotografije M.Fonovića, ali njegovog odgovora nema. Pred Jelenino predavanje sam prodao desetak karata i „Vasiona“ pa sada moram na Opservatoriju da uzmem još, da nebude manjka. Vratio sam se, gore nikoga. Vjeran bio pa otišao, jer mene nema, a ono dvoje sa ½ radnog vremena nema. Međutim ovde je opšta frka i u pauzi, pa moram da prekinem pisanje.

108


13.1 Hajde da dopunim ovu stranicu.18 Od juče se raspravlja o tome da je Tuđman rešio da otera UNPROFOR. Ovde se ne pridaje tome veliki značaj mada lično znam, preko priča mog pokojnog oca, da su ustaše fanatični i zato uporni borci. Ali ipak mislim da sa graničarima, koji čuvaju svoja sela nemaju šansi. Čini mi se da bez obzira na sve poruke iz belog sveta pobeđuje, odnosno jednog dana će prvenstvo između načela samoopredeljenja i načela nemenjanja granica imati načelo samoopredeljenja. Imam utisak da će Kurdi razbiti Tursku i ostale države, a i da će muslimanski narodi Rusije imati samostalne države. 13.1.95. Evo nas i u danu dočeka „srpske“ nove godine. Pijaca Zeleni Venac prepuna prasića, ćuraka, kokoški, oraha, čvaraka, konzervi iz humanitarne pomoćoi za Srbe iz džamahirije i tisućljetne uljudbe. Prodade mi jedna baba za 7 dinara šunku. Ja kući, a ono mesni narezak. Žena me kritikuje, što ne čuvam dovoljno decu. Deca će uskoro 2.5 godine. Ne znaju da izgovore l i r pa je za D. repa i lepa epa. D. je tatin cvrčak, meče i cvrle, a N. je glista čvorak i pilica. Ona je smirena i blažena, a on je nervozan, verovatno je on mami načinio da pukne vodenjak pre vremena. Naveče im pričamo Crvenkapicu. A ona povela baki u korpi: sarmu, kolače, pa nabrajamo šta oni jedu: ajbar, buter, jaja... a poluzaspani N. će: Ringe ringe raja došo čika Paja... Mama mi je kao senka, ali hvala Bogu ništa je ne boli, brzo se umara. U voćnjaku sam jesenas pod krov stavio moj kokošinjac. Dosta sam građe uzeo od kulisa koje su ostale posle snimanja Kusturičinog filma u Donjem gradu. - A sad da probam da nešto natuknem na podvučena mesta u tvome pismu. Iranci Srbi i Hrvati. Ustaše to odavno govore. I meni se kao totalnom laiku čini da tu nešto ima. Kada uzmem na primer sebe onda vidim da sam sličan Avganistancu, Irancu i nekima na Kavkazu: visok, belog lica, crne kose i brade. Možda Sloveni plavi nisu odatle ali zato jesu starosedeoci Balkana sa kojima smo se pomešali. Egzistiranje tri vere naporedo. To je ideal. Ali je srušen. Lako je pričati iz homogenih sredina o tuđoj saradnji. Bio sam u Bosni više puta. Veo nepoverenja je uvek lebdeo. Uvek se vodilo računa o tome pred kime se što priča. Uvek sam imao osećanje da sve strane veruju da gube, naročito srpska i hrvatska. Jednostavno % stanovništva se stalno menjao iako su svi bili „ravnopravni“. Mislim da je moralo pući, kao što je i kroz istoriju pucalo, jer su se negovale razlike i što se nije znalo ko je glavni. Preduzeće postoji i dobro posluje samo ako postoji hijerarhija struktura, bez obzira kako to zvučalo humanistima. Religije su opstale zahvaljujući i uređenoj strukturi u tom smislu. Uh „bre“ nastupam kao gospod bog, kao da sve znam. Uh Srbi i Hrvati, naravno da mislim i na muslimane. Moj stav je i dalje da su to Srbi osim 40% Hrvata u Hrvatskoj koji nisu Srbi (čakavci i kajkavci). Nezgodan i plahovit narod, violentan kako je govorio J.Cvijić. A trebalo je raditi na ateizmu i jugoslovenstvu, jer njegovanje lokalizama neminovno vodi raspadu sustava (neznam kako je ova reč etimološki gledano izvedena iz sistema). Dragi Ladislave pokušao sam da dokučim Željkove stavove. Ali to su lude i omnipotentne godine. Sada je najljepši, najsposobniji, može da se opredeli skoro za 18

Dopunio prazninu na kraju rukopisa od 7.1.

109


sve. Sećam se da su mi to bile pijane godine, da su mi roditelji smetali, a opet nisam mogao bez njih. Imao sam stotine interesovanja, nada i strahova. Ne znam kako će moji bambusi. Retko sam, odnosno bolje reći malo sam sa njima. Čelebonović koji se ponovo oženio koristi svaki čas da bude sa svojom kćerkicom. A to izaziva zavist kod njegove žene. Puno ti se zahvaljuje Desimir. Kaže da su njegova majka i Draganov otac brat i sestra (oboje su umrli). Za Dragana kaže da je bio vešt u tehnici, da je gajio pčele i da su imali dobre odnose do 1972. kada su u Glamoču počeli da dele imovinu. Desimir je inače vazduhoplovni inžinjer u penziji. Dragi Ladislave. Subota je. Približava se 22h i kraj radnog vremena. Moram na N.Bgd. Tamo bambusovci i mama spavaju a Lj. me čeka gledajući TV. Beograd sada ima 9 TV stanica (3 državne). Politiku, Studio B (opziciona), Palma (narodnjaci, turbo-folk i filmovi neprestano 24h), Art kanal (isključivo umetnički programi), BKTV (Braća Karić kanal, neprestano 24h – skoro svaki sat prenosi vesti Sky news, ITH, CNN... – tj prevode), PINK TV (zabavni) – po ovome ispada 8. Na kraju primi puno pozdrava i još jednom moje želje da ti sve bude dobro u Novoj godini. A sve može biti dobro samo ako bude mira. Pozdrav Željku. Trebao bi i „Vasione“ da ti se dostave. Tvoj M. *****

110


Beograd, 18.3.1995. Dragi Ladislave, dobio sam neki grip pa evo drugi dan sam kući. Od dosade sam uzeo dopunski „svezak Opće e. JLZ“ iz godine – samo da vidim 1988. Da vidim šta su o Svemiru pisali zamaskirani Srbin Vladis V. i strani autori. I nemogoh, a da nepuknem od muke od silnih nepravdi koje srpskom narodu zadade penzionirana ekipa ustaških oficira, kako je govorio M.Krleža. Pa evo nekih mojih zapažanja, jer mi ti služiš za abreagovanje mojih muka, koje želim da budu zabeležene, a ne u vetar.19 Kao davnašnji čitalac „Glasa koncila“ hrvatskih novina i knjiga davno sam prihvatio jedan u suštini antijugoslovenski stav. Ne verujem da iza njega stoji hrvatski blagoglagoljivi seljak već monstruozne intelektualne ili bolje reći poluintelektualne i antihumane organizacije u čijoj se pozadini nalazi Vatikan tj katolički popovi i Nemci, koji će vam otkupiti celu privredu i izaći na Jadran, koji im je interesantan, a ne poludivlji Hrvati kakomi reče jedan Nemac krajem prošle godine na Narodnoj opservatoriji. Hoću da kažem (isključujem radio igraju Partizan-CZ, odnosno počinju u 17h – rezultat 2:2 – naknadno dodao M.) da je razaranje slovenske Jugoslavije počelo mnogo ranije. Božiji ljudi, katolički fratri, koji ustvari mrze Srbe pa su zato đavolji ljudi, su kao srednjevekovna sila obavili glavni posao, pre svega preko nedeljnih prepodnevnih misa, koje su za mene partijski sastanci . Oni su naučili narod, koji je većinom bivše srpski, kako da mrzi Srbe, a školski sustav kako da se u hrvatske zemlje ubacuje i velika područja, koje je Tito kao antisrbin dao Hrvatima. Kako može biti Hrvatski Srb iz koga vizantijski car 615g. poziva Srbe u neku borbu. Jer hrvatski Jasenovac gde ima 700 000 Srba, a po tapiji vlasnik tog celog kraja je Srbin industrijalac Milutin Korica, koji ima vilu na Dedinju. A da li je Jadovno sa 70 000 Srba i recimo Međugorje veliko svetilište, CVRC, koje je poznato što su tu ustaše, pokatoličeni Srbi Hercegovci, bacili u međugorsku jamu sve kaluđere manastira Vidonja. A Petrova Jama na Golom otoku, gde nema pučanstva, a ima puno mrtvih Srba. Reći ćeš popis. Al' nema papira gde je bio genocid. A crkva u Virovitici, a u Mostaru, a u Slavonskom Brodu je posle 3 neuspešna miniranja, najzad do temelja sravnjena. A raspisani javni konkurs za rušenje spomen crkve u Prekilovcima (posao je dobilo preduzeće „Beton“ iz Metkovića – a ovaj grad je valjda u državi tisućljetne uljudbe). Dragi Ladislave bojim se da će biti rata jer Krajišnici popustiti neće. Sigurno će se boriti, jer neće dati svoju zemlju onima čija nije. Nadam se da se ni pokatoličeni Srbi neće zato boriti (za one druge držim da su dobri ljudi potomci vojaka Švejka) svom energijom, iako su i oni potomci bivših Krajišnika. Gledam kurva papu kako negledajući u oči ministru Jovaniću tura u ruke neki poklon. Koji pokvarenjak i u suštini ratni zločinac sa Genšerom. Mnogi stranci koji dođu ovde se čude i dive Srbima (npr neki Italijani) kako smo smeli da se suprostavimo Nemcima. Zapadni svet je dvoličan, pragmatičan i zato će se polomiti. I Bejker i De Mikelis i Karington i svi drugi koji su bili 1990-1 neki faktor okrivljuju 19

To i jest jedan od ciljeva ove knjige.

111


Nemačku i Vatikan za prerano priznavanje Hrvatske i Bosne u komunističkim granicama. Bogomoljac Tuđman odbaci sve komunističko osim granica. Opet mi pada napamet pokvarenjak papa koji će biti bog samo kad bude gledao kao paganin tj direktno u oči i po mogućnosti da ima teleći izgled. Tada mu je duša čista i savet moralan. I ja sam monstrum. Počeo sam sa „Općom“... I padnem na slovo Ć: Ćopić Branko 2.3 reda, Ćosić Dobrica 2.0, a Ćosić Zdravko slikar iz Slav. Kobaša 6.3. Za tog slikara bivšeg Srbina, kao što je i onaj košarkaš, nikada nisam čuo. A uskoro će biti utakmica u Atini J-H između Srba i uglavnom bivših Srba. A već znaš za koga će navijati Grci – zbog pravde. Sinoć na TV „Politici“ sam slušao intervju Vesne Krmpotić Hrvatice i voditeljice Zdenke Aćim takođe. Kaže da joj je otac iz Senja, a Senjski uskoci su svi od reda bili Srbi, Hrvat, a na Fizičkom fakultetu je prof. dr Đuro Krmpotić Srbin. Kako to. A da li može Srbin Srbina da intervjuiše na RTZ? Bašić Relja 2.3 reda HIC, Dvornik 3.3, Fehmiu Bekim 3.7, Gavril, arhiepiskop makedonske crkve (ni od jedne crkve nepriznata – izgleda da će ih papa priznati, zašto? hi, hi) 14.8 (treći po redu), German srpski patrijarh 12.0, Ivšić Radovan, književnik, nikad čuo – 5.1, Kardelj 6.4. Imena skrivaju srpsko poreklo mnogih Hrvata, ali prezimena su bezobrazna. Nailazim na Krstić krimi psihologa, nikada čuo 12.7 i Krstulović Zdravku 7.9. Gde je tu križ ili je i to izmišljotina antisrpska. Ljubek Matija 9.5, Ljubojević Ljubomir 8.6 (mnogo), Mateja Matevski 4.7 (književnik), Nučić Hinko (nikad čuo) glumac 10.4.20 Slušam Mocartovu Hofner simfoniju i razmišljam kako su umetnici plemeniti, naravno oni pravi, a kako su političari mućci, naročito kada rade zbog interesa kapitala – svaki kapital izgleda da mora da bude nečasan, kao i religiozni. Slušam Kinkela kako govori da „saveznici“ moraju da pritisnu Srbiju da prizna H i BiH, što je njegov Kol razradio valjda pre 4 godine i tako izazvao rat i 0.5 miliona žrtava. Dakle on je zločinac. Da Tito nije prevario Srbe sa jugoslovenstvom kralja Aleksandra situacija bi bila drugačija. Razgraničenje bi bilo izvršeno 1945. naravno na štetu Hrvata koji su masovno prišli Hitleru. Tada bi se teritorijom S. platila odšteta za silna stratišta. A Srbi su posebno zapadni bili pobednički narod 1945. i mogli su uraditi šta su hteli. Ali Tito je sprečio etničku podelu jugoslovenstvom protiv koga se pre rata borio, kao velikosrpskom idejom. Razmišljam kako moja i tvoja pisma čitaju sa obeju strana granice, posebno u ova predratna vremena, ali cenzori neka čitaju neka nešto nauče, posebno ovi na tvojoj strani. Od mojih se ne bojim, ali od tvojih da i to za tebe. I tako je gad Tito, kako je lapio, sve više ispuštao dizgine iz ruku, da bi u prvi red dolazili lešinari Bakarić, Kardelj, Dolanc, Crvenkovski da bi uništili Jugoslovena Rankovića prvo. Dok je bio pri svesti, zemlja je imala jedan centar i kao takva je jedino mogla opstati. To zna i Tuđman, razbijač Jugoslavije, pa je zato centralista i unitarista velike kategorije. Sada je došao jedan naš čovek iz Zagreba i kaže da plemeniti unitaristi tamo Srbima menjaju imena i prezimena, čak bez prava da nešto 20

U uvodu „Dopunskog sveska OEJLZ“, (Zagreb, 1988.), između ostaloga, stoji: „Izrađujući Dopunski svezak imali smo stalno na umu: da bude dopuna ili dodatak svim dosadašnjim izdanjima Opće enciklopedije; da ažurirajući stanovit broj natuknica iz osam svezaka njezina trećeg izdanja, istodobno, makar u ograničenom opsegu, revitalizira prethodna izdanja, pravljena prije više od dvadeset godina, kojima se naši čitatelji još služe.“ (Uredništvo). Time je jasno definirana namjena spomenutog sveska čime M-ove primjedbe na duljine pojedinih enciklopedijskih jedinica dobrano gube na logičkoj uvjerljivosti.

112


od toga sebi pojedinci izaberu. To „srpski“ ustvari jugoslovenski unitaristi nikada nisu radili. I tako ako Srblji ostanu u vašoj nezavisnoj državi dobiće mnogo manje zemlje nego što bi je imali 1945. Kao proslavljeni komunistički pobednici, koji su zbog boga Tita mnoga čuda napravili protiv Srbijanaca koje je Tito još više mrzeo, jer ih se zbog četnika i kralja bojao. E sad pitam ja tebe obzirom da je ovo rat zbog granica. Da li je bilo bolje za Srbe da zapadni Srbi budu četnici jer su i oni saveznici (u Tuđmanovom Vašingtonu istaknuto mesto zauzima spomenik Draži Mihajloviću). Znaš i moj otac kao borac iz 1941. godine se borio protiv srpskih posebno zapadnosrpskih interesa. A sud za ratne zločine? Osnovan protiv jednog naroda od globalne mafije, iza koje opet čuče Nemci. Ovaj narod analnog tipa, daskaste pameti hoće da se revanšira za Nirnberg. Da bude suđenje još jednom narodu, a ne samo njima. Nemci su porobili Evropu, a Srbi uglavnom čuvaju svoje kuće, a višak je odšteta za masovne pokolje iz II svetskog rata. Dubrovnik pak nikad nije bio Hrvatska. Tu žive Srbi katolici štokavci. Malo pre sam držao Enciklopediju Jugoslavije. Naime hoćemo da ilustrujemo knjigu R.Boškovića „Pomračenja Sunca i Meseca“ pa smo snimili sliku Vlahe Bukovca iz Narodnog muzeja, na kojoj je Bošković. I uzmem EJ (izašlo 7 knjiga, kao i za vreme DSR kada je izašlo 7 ustaških HE) kad tamo piše da mu je ime i prezime slovenizirano kako bi mogao da ode u Pariz na studije. Prezime mu je bilo Faggioni, ali ne drži me za reč.21 Pa viste narod falsifikata koji traju već najmanje 150 godina. Sada sam slušao radio Sarajevo. Došo Alija iz Nemačke. Slatkorečivo, polako melje, melje i važne i nevažne stvari. Tuđman ga hoće zbog borbe protiv Srba, ali čestitiji Hrvati iz BiH o federaciji neće da čuju. Blago vama imate i Muslimane i ceo svet na čelu sa bez obraznom Nemačkom i mućkom Vojtilom. Sad opet EJ. Pavao Pavličić književnik, nikad nisam čuo, osim ako nije sa Kviska, 9.3, Sarajlić 8, Sokolović-Bertok Selma glumica, nikad čuo 7.8, Šurbek stolnotenisač – 9.8, Šuvar Stipe (značajniji od Kardelja 3x) 31.4 a od Ćopića? Katol. teologiji 4x a muslimanskoj 2x više nego pravoslavnoj. 19.3.95.

Dragi Ladislave,

dođe nedeljno jutro ovo napred sam sve pisao posle podne i noću kada sam imao temperaturu. Pa evo da završim. Čitao sam jutros o Svemiru. Konfuzno. Ne ide glatko jer se ne zna. Ma mismo jedna provincija bez kritičke mase. Nemamo toliko ljudi, posebno Hrvati, koliko ima naučnih disciplina. Zajedno smo mogli biti nešto. 21

Kako Boškovića, bez pristanka pokojnika, svojataju oba - trenutačno zavađena naroda u kojekakvim „dokazivanjima“ svoje kulturalne ekskluzivnosti mada, budimo pošteni, on ne „pripada“ nikome no samom sebi i cjelokupnom čovječanstvu, potrebno je istaknuti: baš nigdje, od prvog izdanja OEJLZ iz 50-tih godina prošlog stoljeća, sve do trećeg izdanja na koje se poziva M. ne piše „...da mu je ime i prezime slovenizirano kako bi mogao da ode u Pariz na studije. Prezime mu je bilo Faggioni...“. Recimo, enciklopedijska jedinica: BOŠKOVIĆ, Ruđer Josip – nalazi se na strani 637 (svezak I, A-Bzu) OEJLZ iz 1977. godine i u njoj – kao ni u prethodnim izdanjima – ne stoji ništa slično. U Dopunskom svesku OEJLZ nema natuknice o Boškoviću. Prema tome, sam M. zna kojim se izvorima koristio za svoje tvrdnje. Samim time i naredni zaključci imaju, na žalost, nijansu autorefleksivnosti. Zaista bi bilo čudno kada bi Hrvati koji, poput Srba, podjednako prisvajaju Boškovića, iznosili takve tvrdnje. Od mitova, glasina, falsifikata i sličnih metafizičkih surogata istine kojima se narodi, ili pojedinci među njima, služe u svojim uzajamnim ekskomunikacijama, činjenice se razlikuju posjedovanjem jednostavnog i „nezgodnog“ svojstva: dokazivošću.

113


Nedostatak astronomskog (a svakako biološkog, arheološkog...) znanja se nadoknađuje sa izmotavanjem i terorisanjem srpskog jezika i pakošćenjem Srbima na tom planu, ako već nije moguće na astronomskom. Identitet, imidž, se postižu na nebitnim stvarima (grbovi, zastave, i kojekakvim drugim značkama u jeziku itd) a ne stvaralačkim radom. To je trebalo prepustiti Srbima jer oni imaju recimo 200 dipl. astronoma (u struci radi jedno 50) ali traženi su strani saradnici itd. itd. Opšti stav o enciklopedijama JLZ (sada je valjda HLZ). Napabirčeno. Provincijalni pisci svih odrednica, pri tome naduveno ponašanje jugoslovenskih prosvetitelja sa katoličke periferije. Jezik rogobatan. Jednostavno zbog toga što u suštini srpski jezik tu najčešće koriste oni kojima to nije maternji jezik. Strašno je to kad lingvisti uređuju jezik za koji nemaju osećaj. Mnogo su pitomije, glatkije odrednice (koliko je to lepša reč od natuknice, koju izmisliše jezičke neznalice srpskog jezika) autora iz Beograda. Da je JLZ bio u Beogradu sve bi bilo bolje, ali samo za jednu klasu, jer je i to malo mesto. Ali Titov prijatelj Krleža je bio iz Zagreba pa su se tamo slivale pare. I moje. Naime kao Jugosloven pretplatio sam se unapred na sve knjige EJ, a ona nije izašla. Moraću i ja da se uključim u deobeni bilans. Sada sam iščitao šta sam napisao, a sad malo o privatnim stvarima. Trebam da pozovem jednog Hrvata iz Surčina da mi ofrezira njivu tj voćnjak. Breskvama je ovo možda poslednja godina. Puno ih se osušilo. U „Oglasima“ sam raspisao konkurs za gajenje kokošaka. Javilo mi se desetak ljudi. Trebao sam danas da ih povedem tamo, ali sam bolestan. Plata 320 din mala zbog sankcija, tera me da se okrećem prema poljoprivredi. Mora se preživeti. A Srbija je seljačka zemlja neizmerno bogata hranom. Delio bi sve po pola s tim što bi ja dao objekte na korišćenje i kolima prevozio potrebno. Deca su dobro. Trenutno su sa Lj. kod njenih roditelja, da se malo izoluju od mene. Na poslu je dobro. Krenuo je Kurs astronomije. Boškovićeva knjiga je u završnoj fazi. Malo me Tanja nervira što radi Zvezdarski Bilten i Publikacije u radno vreme. To je na nju svalio Luka, jer bi to bio njegov posao. On je u tome podržava kao i M.Dimitrijević koji je postao direktor AO. Trenutno je u Pulkovu. V.d. je Luka. Kupili smo tri lepa ali velika italijanska stola. Stare smo odneli u učionicu na kojoj je takođe završena I faza radova. Dva su u Lukinoj kancelariji po jedan za Srđana i Tanju. „Vasiona“ 4 je davno predata u štampu a 5/94 je juče trebala biti predata. Određeni su članci za 1/95 ali Jelena oteže sa završetkom članka o transplutonskim planetama. BAV će verovatno biti posvećen životu u kosmosu. Dragi Ladislave ide kraj papira i bolje da ne otvaram nove teme nego da te pozdravim i da ne bude rata. Želim ti svako dobro tvoj M. PRILOG: Evo ti jedan isečak iz bgd. religioznog života . Papir sam našao na Trgu republike pre desetak dana. Slušao sam prenos iz zgb. „prvostolnice“ (valjda blagotvorni nemački uticaj). Jedan je prevodio nekog italijanskog sveštenika povodom Antona Padovanskog pa

114


prevodeći svećenik reče „imam utisak“. Uzbuđen čovek uvek koristi reči iz detinjstva. Pozdrav M. *****

115


Varaždin, 5.4.1995. Dragi M., hvala na novogodišnjoj čestitki i željama - uzvraćam ti na isti način, iako smo već duboko u ovoj, nimaloj sretnijoj od protekle godine. Zahvaljujući na „Vasionama“, šaljem ti (ustvari, moj sin ti šalje) zadnja dva broja „Čovjeka i svemira“, koji su mi dospjeli u ruke. Nadam se da si posljednji put primio ono malo kuna na ogled - ja ih primama mjesečno oko 1500 (otprilike 400 DEM) i manje-više skoro da ne mogu sa njima ništa, sem da ih gledam. Malo se doduše (ali samo malo) šalim; kad se prisjetim svoje zadnje SFRJ plaće (1100 DEM + bonovi za topli obrok + putni troškovi), zbog koje smo štrajkali po cijeloj zemlji; gotovo mi dođe da plačem. No, namjesto para, sada imam nezavisnost i hvala bogu, što me umjesto braće Srba konačno pljačkaju moja hrvatska braća (ha, ha!). Šteta što nikakva revolucija, ni kod nas ni kod vas, ne dolazi u obzir (valjda slijedećih 500 godina), jer bih prvi digao ruke uvis za vješanje i svojih i tvojih „nacionalnih dobrotvora i oslobodilaca“. Šalješ mi „sardine“ kao dokaz „bratske“ trgovačke logike djelomično se slažem s tobom. Znam da od samih početaka „razdvajanja“ trgujemo „sve u šesnaest“ (doduše, uglavnom zaobilazno) - ne samo ribama, već i naftom, strujom (govori se da vi nemate struje jer je izvozite Hrvatima; mi pak smo navodno, vama prodavali naftu) te bog te pitaj čime ne, samo što nažalost, ljudi ginu dok se drugi bogate na njihovoj smrti, bez imalo protesta na takvu „trgovačku logiku“. Ovdje mnogi sve više izražavaju nezadovoljstvo vladajućom bandom, (obični ljudi to doduše čine uglavnom u četiri oka) dok meni dođe da se (kad sve to ne bi i mene pogađalo) gledajući sa strane, bez trunčice razumijevanja za patnje svojih „bližnjih“, od srca smijem, misleći: Što ste htjeli, to imate - tako vam i treba! Imam dojam da su ljudi, kad im je obećana (obećanje - ludom radovanje) privatizacija, očekivali kako će svaki ponaosob dobiti na dar barem cijelu tvornicu, ako ne i dvije. Gledajući ove ljude, čitajući tvoja pisma, prateći štampu i medije, vidim da zadugo neće biti boljih odnosa - ljudi su naime zaluđeni beznačajnostima koje im se svakodnevno tendenciozno serviraju preko pripadnih im agitpropova, kako god se oni danas zvali. Iranci, indokinezi, ovoliko ili onoliko milijuna poklanih srbo-hrvata, ustaše - četnici partizani, praštanje ili osveta, katolici, pravoslavci, vaša/naša krivnja, ovakav ili onakav jezik, ova ili ona civilizacija (necivilizacija?),..., kakve sve to veze ima sa mojim/tvojim dostojanstvom i čovjeka vrijednim životom? Ne možemo jedni drugima baš ništa dokazati, ne samo stoga što je to nedokazivo (barem za mentalni sklop današnjih ljudi, ako već ne općenito), već i stoga što je sasvim nebitno. Ne spadam u ljude koji bi se za 400 DEM (1500 kuna ili dinara ili čega hoćeš) dali jebati (izvini) u dupe, od zločinaca naoružanih samo svojom zloćom i svepravdajućom nacionalnom mitologijom. Ni 700000 ili 70000 jasenovačkih Srba, ni manje ili više davno poklanih Hrvata ili Muslimana, a još manje Sv. Sava ili Jelačić ban, knez Trpimir ili car Dušan, kosovski mit ili „tisućljetno hrvatsvo“, nisu vrijedni ni jednog otkucaja srca današnjeg, sadašnjeg, aktuelnog, tekućeg ili kako god želiš da ga nazovem, čovjeka, a kamoli novih živo-mrtvih njegovih transformacija. Vjerujem da ti je na kraju krajeva sasvim jasno, da se ništa ni ne radi zbog takvih historijskih sentimenata ili resentimenata, no isključivo zbog nove raspodjele ekonomske moći među našim buržujima. Njima vlast i kapital, a meni/tebi 400 DEM (da ne krepamo) i povijesno kulturološke bajkice kako bismo u ime „svetinja“ (nacionalnih,

116


historijskih, kulturnih,...) mogli opravdati svoju preveslanu pamet! Na koncu će svatko imati gomilu svoje nacionalne braće-ovaca, ponosne da su (navodno) potekle iz istih jaslica, da bleje (gluposti) istim jezikom, i da im je govno (kultura/“kultura“) navodno autonomno bez trunke mirisa po tuđem dreku. Nije ništa svetije od života aktuelne jedinke! A tolerancija je jedna od vrhunskih etičkih vrijednosti čovječanstva, koju, nažalost, možeš izgleda naći samo u knjigama ili kod pojedinih (s obzirom na ukupan broj) moralnih jedinki. Kod mene UNPROFOR=UNCRO, kod tebe Milošević (navodno) želi priznati bivše jugoslavenske republike, u zamjenu za skidanje sankcija. Zar nam to dosta ne govori o psihološkom i moralnom obličju naših vođa? Kad se onda upitam čemu je bilo sve to razaranje, protjerivanje, klanje, čini mi se, koje li ironije, kao da implicitno priznajem da bi eto, sva ta nesreća ipak bila opravdana cijena, da su se prvobitni ciljevi realizirali. Čovjek je mjerilo svih stvari..., netko reče, no meni izgleda da se u tom mjerkanju „stvari“ nekako isuviše služi mrtvom sabraćom kao utezima. Znam da postoje ljudi koji se 100% identificiraju sa svojim narodom i njegovim duhom, ili bar onim što im se prodaje pod tim imenom, te u ime navodnog razumijevanja tog spiritusa izvode cirkuse od akademija nauka/znanosti pa do koljačkih jama i logora. Njihovi „dokazi“ ispravnog pogleda i razmišljanja oduvijek su me fascinirali. Nisu li dokazi za žive stvorove - a mrtvim neprijateljima ili prijateljima ne možeš čak dokazati ni da nisu više živi, a kamoli što drugo? Reći ću ti nešto na što ćeš se možda nasmijati. Oduvjek sam cijenio velike duhove, ma kom narodu pripadali. Nikada ih nisam gledao kao pripadnike ove ili one nacije, već kao izuzetne predstavnike svoje vrste - ČOVJEČANSTVA. No, kada se radi o mojoj ličnoj sudbini, vlastitom životu ili smrti, ne dajem ni tri pare/lipe na njihove stavove i zamisli - posebno ako su mi nametnuti. Tu cijenim samo svoju prosudbu, pa bila ona i naivna, smiješna ili pogrešna. U tom slučaju moja pamet/“pamet“ vrednija mi je od inteligencije bilo kojeg bivšeg, sadašnjeg ili budućeg „nobelovca“ - od Newtona do Einsteina, ako hoćeš - a sa kretenima (i zločincima) tipa Tuđman, Milošević, Ćosić, Aralica, Šešelj, Merčep, Karadžić, Boban ili Arkan, ispod mi je časti uspoređivati se, kamoli pak ih slijediti u njihovu ludilu. Razgovarao sam jednom prilikom sa svojim đacima (8. razred) o mogućnosti ljudskog izbora u ovakvim situacijama kakva je naša; sudjelovati u klanju ili ne sudjelovati i slično. Odgovor jedne curice čini mi se tipičnim za većinu običnih, kvazirodoljubnih i ustrašenih nam sugrađana: Pa kad čovjek ništa drugo ne može! Pravdaju svoje sudjelovanje u svinjarijama navodnom nemogućnošću izbora. A što sa onima koji su radije sebi oduzeli život no drugome, sa onima koji su pobjegli da ne bi morali ubijati, sa onima koji su završili u zatvoru pozivajući se na prigovor savjesti, a da o aktivnom otporu zlu ni ne govorim... Izbora ima, sem što je većini lakše ići linijom manjeg otpora te koknuti nekog Srbina/Hrvata/Muslimana, no pogledati samom sebi u oči i procjeniti: jesam li ili nisam - svinja! Sem toga, nacija ti je osigurala neoborivi alibi, unaprijed skinula sa tebe bilo kakvu odgovornost, da ne govorim o procjenjivanju izgleda za vlastito preživljavanje prihvatiš li ili se usprotiviš „igri“ režima. O eventualnoj službenoj ili neslužbenoj (pljačka) nagradi tvojoj odanosti (čak i mrtvi postaju vitezovi ili heroji), ne treba trošiti riječi. Samo, za mnoge se kalkulacija završava jedinim mogućim ishodom - smrću! Nemoj misliti kako ne vjerujem u potrebu da se u posebnim okolnostima ustane u obranu dostojanstva čovjeka (NDH, fašizam, gulazi,...), samo što sam uvjeren da u bivšoj mi zemlji (posebno posljednjih godina) nije bilo takvog ataka na ljudskost pojedinaca i skupina, koji se ne bi mogao demokratski tretirati i razriješiti. A svo ono kvazičetništvo, kvaziustaštvo i odgovarajući zločini nisu uzrok već posljedica pobjede antikomunistički i „demokratski“ nastrojenih nacionalizama -

117


kako kod tebe, tako i kod mene. Nacionalizam i demokracija se uzajamno isključuju. Iako se ova zadnja prevodi kao - vladavina naroda - to nema ama baš nikakve veze sa vlašću nacionalnih skupina, već prvenstveno sa vladavinom ljudstva, dakle konglomerata svih koji bi trebali biti jednaki u svojoj različitosti. Vi pak želite biti upravo toliko ispred „svojih“ 14% Albanaca koliko i mi iznad „svojih“ 12 % Srba (da ne kažem: Serben/Croaten uber ales!) iako ni jedni ni drugi ne zaslužuju/zaslužuju više autonomije od onih drugih. Ne složimo li se s time, oni će je kad-tad, ionako uzeti sami. A za mrtve je posebno sasvim svejedno hoće li to prije postići Srbi ili Albanci (ostale, jednostavnosti radi, ni ne računam). Vjerujem da su Hrvati, globalno gledajući, ustaše upravo onoliko koliko su Srbi četnici - ni više, ni manje. Čini mi se da razliku između ove dvije vrste zločinaca mogu vidjeti samo preparirane nacionalne „lučonoše“. Nemam namjere braniti Hrvate ni optuživati Srbe, jer iskreno govoreći, lično bih radije bio kreten no jedno od ovoga. Ima ovdje dosta poštenih ljudi koji, unatoč općoj ludosti, ne ćute, već se (za sada bezuspješno) nastoje izboriti za humanističke poglede i djelovanja u prevladavanju „pomrčine pameti“. Znam da ih ima i kod vas, i da su jednako izopćeni i anatemizirani kao i ovdje. NDH-nostalgičari, K.u.K.-nostalgičari, rastu poput korova, ali ne daj bože da te proglase jugonostalgičarem ili, još gore, kriptokomunistom! Većina pak čkomi (šuti) ili ponavlja „svoje“ stavove rođene u tuđoj glavi, te vjerujem da bi s jednakim oduševljenjem prihvatili Srbiju do Triglava, Hrvatsku do Gevgelije, ili obnovu propalog bratstva-jedinstva, samo da im netko uspije nametnuti te ideje. Nedavno sam prelistavao stare brojeve „Čovjeka i svemira“, i u uredničkom komentaru (Naša riječ 1983/84,) naišao na slijedeće riječi: „Čovjek i svemir“ stiže ove godine na 620 škola u Jugoslaviji. Prosječno na svaku od ovih škola dolazi oko 40 primjeraka....Na SR Hrvatsku otpada 50% naklade, na SR Srbiju s pokrajinama 32%, na BiH 9%, Makedoniju 4%, Sloveniju 3% i Crnu Goru 2% naklade. I pored tzv. „jezičnih barijera“, zastupljene su sve republike i pokrajine. Možda je i ovo primjer (za razmišljanje) kako i astronomija i prirodne znanosti mogu dati svoj prilog njegovanju zajedništva naroda i narodnosti. Pri tome, uredništvo i suradnici ovoga lista i ovom prilikom odaju posebno priznanje nastavnicima i profesorima - povjerenicima na školama, bez kojih ovo zajedništvo ne bi bilo moguće (pojedine riječi istaknulo uredništvo). Redakcijski odbor, te, 1983/84. godine činili su: Damir Mikuličić - glavni i odgovorni urednik, prof. Zdenko Marković, dr Vladis Vujnović i mr Petar Colić. Pogledaš li impressum najnovijeg lista koji ti šaljem, zapazit ćeš iste ljude na istim funkcijama, ali sa dijametralno suprotnim pogledima - možeš li uostalom, pogoditi, što njihov pogled uopće jeste. Možda im činim nepravdu, spominjući ih, jer takvih primjera ima bezbroj, kako na mojoj tako i na tvojoj strani - no to je samo ilustracija, nisam siguran, da li ljudske bedastoće i nedosljednosti, ili pak poslovice: Stalna na tom svijetu samo mijena jest! Ovdje prekidam dosadašnju nit svog razmišljanja, jer sam upravo pročitao tvoje najnovije pismo. Iznenadio sam se kad sam ga primio (s obzirom da ti tek pišem odgovor na prethodno), ali sam shvatio, pročitavši kako ležiš bolestan u krevetu dušu dalo vrijeme za razmišljanje i obavljanje poslova koje čovjek teško stigne u svakodnevnoj strci. Nadam se da si se „izvukao“ i da nećeš ponovno pasti u krevet (šalim se), kad vidiš moje neslaganje sa mnogim tvojim razmišljanjima. Vjerujem da, s obzirom na uzajamnu iskrenost, nećeš krivo protumačiti moje „kontre“. Pa, da počnem. U pogledu četnika, koje su mnogi Srbi otkrili kao „nepravedno zapostavljene“ borce za svoju (nacionalnu) stvar imamo i „mi“, Hrvati, konja za trku - „nepravedno zapostavljene“ borce za našu (nacionalnu) stvar - ustaše! Što se tiče „naše“ i „vaše“

118


stvari, samo da komentiram kako se i najgori nacistički ološ borio za svoju (nacionalnu, njemačku) stvar, mada ne vjerujem da će ih većina inteligentnijeg dijela naše rase smatrati „nepravedno zapostavljenima“. Toliko u vezi „nepravedno zapostavljenog“ nacionalnog šljama, bilo koje vrste. U vezi pak „velikog“ Srbina D. Mihajlovića i njegovih stopa po demokratskom svijetu, tek toliko, da je i ratni zločinac Artuković najveći dio života proživio nesmetano, ne krijući se, u istom demokratskom svijetu. Sem toga, nisu ni Hrvati, ni komunisti ili sovjetska braća, otkazali 1943.g. podršku četnicima (borcima za „srpsku stvar“) kao okupatorskim suradnicima i suborcima (najblaže rečeno) - već je to učinio ovaj „zapad“ koji sad, navodno, drugčije gleda na njih. Što se tiče čestog identificiranja, od mnogih Srba, svih (ili većine) Hrvata sa ustašama, mogu ti reći svoj stav. Nikada nisam smatrao većinu Srba četnicima (mislim da se ni oni ne smatraju) niti Hrvata ustašama. „Tvoj“ i „moj“ režim će kad tad pasti (da li nakon još poneke runde klanja ili demokratskim putem, svejedno). Kad se to desi, bit ćeš svjedokom „pranja“ mnogih (jasno, ne svih) svojih sunarodnika od sada prevladavajuće četničke ikonografije (Tko? Ja četnik/ustaša? Ta svi znaju da oduvjek bijah stameni antifašista!). To te bar može naučiti sadašnje iskustvo sa internacinalisti/nacionalisti transformacijama. Glede „svih“ Hrvata, još samo primjedba kako veliki dio Hrvatske nije ni bio uklopljen u NDH, i tamo ustaški pokret nije ni uhvatio korjena (Istra, Međimurje, Dalmacija do kapitulacije Italije,...). Čime, jasno, ne poričem fašistoidne i totalitarističke tendencije u „mojoj“ vlasti (ali ni u „tvojoj“). U vezi Titovog „poklanjanja“ teritorija Hrvatskoj, mislim da se stvari mogu jednostavno i jasno sagledati. Svaki narod, ako mu je baš toliko stalo do tzv. „povijesne istine“ (s kojom, što se mene tiče, možeš jedino zaraditi doktorat nauka, proizvesti nebrojene mrtve, ili obrisati onu stvar pozadi pupka), neka pogleda svoje granice prije ujedinjenja, te nakon njega. Konačno, i Aleksandrova Banovina Hrvatska vjerujem da je bila veća od one AVNOJ-evske (ne da mi se provjeravati, jer me uostalom ni ne zanima posebno). Na Tita (kojeg nisam baš puno volio, ali sve više shvaćam da je bio genijalac - bez obzira što je Hrvat; konačno, i Tesla je genijalac, bez obzira što je Srbin), sada atakiraju manje više sve njegove bivše pristalice kao i protivnici. Kao da im je on kriv što hodaju maleni (čitaj, Srbi, Hrvati) ispod zvijezda, a „braneći“ dom svoj, ne vide da „brane“ svoja usrana gnijezda. Lokacija bivšeg Krležinog JLZ, mislim da nije igrala nikakvu posebnu ulogu u hrvatsko-srpskim odnosima. Sem toga, u ovom prebrajanju lokaliteta ovih ili onih institucija, ne vjerujem da bi Srbi dobro prošli. Većina nacionalnih (jugoslavenskih) ureda, službi, organizacija i bog te pitaj čega ne, nije bila ni u Skoplju ni u Ljubljani ili Zagrebu, no u Beogradu (što mene lično nije nimalo smetalo). Osim toga, hoćemo li sad biti sretni što umjesto 3.7 redova o P. Pavličiću (Hrvatu) ili M. Kaporu (Srbinu) obojica možemo o onome „krive“ nacionalne pripadnosti, pročitati 0.0 redova? Da se iz prebrajanja (iz dosade) ovih ili onih podataka/činjenica može svašta zaključiti (najčešće ono što si već zaključio prije bilo kakvog prebrajana), možeš vidjeti i po mojoj „kontri“ na tvoje redove iz JLZ. Iste osobe ili pojmovi u enciklopediji (starijoj od tvoje, od A-CAST/1955.g. do SIND-ŽV/1964.g.) zauzimaju slijedeći prostor: Ćopić B.-9.5, Ćosić D.-9, Kardelj E.-88, pravoslavlje-2/3 od pola strane, katolicizam-1/2 strane, islam-nešto više od 2 strane. O ostalima (Srbima ili Hrvatima) ni retka, što nije ni čudno s obzirom na staro izdanje enciklopedije. Usput rečeno, Hrvati-20, Hrvatska-4, Srbi-20, Srbija-7, a od 8 Gavrilovića svi su Srbi (od Aleksandra-glumac do Stevana-slikar), isto kao i 8 „komada“ Ilića. Sve bi me to moglo natjerati i na pomisao kako se usred hrvatske metropole (tako je danas zovu),

119


pod Krležinim patronatom, prodavala velikosrpska ideja (što mi ne pada ni na pamet). Pavao pak Pavličić je pisac popularan još iz jugoslavenskih vremena, tipa M. Kapora - po mom sudu, nećeš postati gluplji ako ni jednog ne čitaš. S.S.Bertok pak je također, još iz Juge, poznata prvakinja HNK. Vjerojatno si, M., sad već ljut na moje „kontraudarce“, no meni, vrlo vjerojatno i tebi, ovo naše dopisivanje služi kao odušak i prilika za razmišljanje te razmjenu mišljenja. Mnogo bolje nego da u ime „svekolikog“ srpstva ili hrvatsva razmjenjujemo metke (što mi ne pada ni na pamet) širom ovog dijela planete. A sad jedna teška tema koja prerasta u predrasudu suprotnih naboja, i na jednoj i na drugoj strani - Jasenovac, odnosno ustaški zločini (iako ne vidim neki poseban razlog zašto bi se raspredalo - jer to postaje ništa drugo no obično, politikantsko, s unaprijed sračunatim ciljem, raspredanje - samo o njihovim zločinima). Što smo dalje od onih strahota, Srbi vide (a ne vide ništa, već k'o papagaji ponavljaju ono što neki žele da oni „vide“) sve više „svojih“ (tuđe ih se izgleda ne tiču) žrtava ustaškog genocida. Brojka od 700000, samo jasenovačkih žrtava, srpske nacionalnosti, je vjerujem zaista pretjerana. Mislim da je zločin nad 7 ili 7 milijuna ljudi, jednako za osudu, i ja sad ne govorim o patnji, stradanjima, boli i tuzi, već o smišljenoj manipulaciji žrtvama (čime ih u stvari njihova preživjela srpska braća, kćeri, majke i očevi još jednom, nakon njihovih krvnika, sada već mrtve, ponovno ubijaju). Relevantni podaci, a takvih nema, niti će ih biti tako dugo dok budemo brojili samo poklane Srbe ili Hrvate a ne ljude, su vrlo šaroliki. Pod natuknicom Jasenovac (u prije spominjanoj EJLZ) govori se o 500-600 hiljada Srba, Hrvata i Jevreja (Romi, Muslimani i ostali se ni ne spominju). Pod, koncentracioni logori, govori se o oko 350 hiljada lica pobijenih u Jasenovcu. Po istraživanjima Vladimira Žerjavića (Hrvat) i dr. Bogoljuba Kočovića (Srbin) - žalosno je, što uz imena stručnjaka moram stavljati njihovu nacionalnu pripadnost, kao kvazi-argument - jasenovačkih je žrtava bilo 87000 (osamdeset sedam tisuća), i to: Srba-52000, Hrvata i Muslimana (zajedno)-12000, Židova-13000, Roma-10000. U cijeloj Jugoslaviji ukupno je bilo (borci svih strana i sve civilne žrtve) po Žerjaviću 1027000, a po Kočoviću 1014000 mrtvih. Po Žerjaviću, (u hiljadama žrtava): Srbi-530, Hrvati-192, Muslimani-103, Židovi-57. Po Kočoviću: Srbi-487, Hrvati-207, Muslimani-86, Židovi-60. Daklem, sve skupa sagledavši, ni govora o 700000 poklanih Srba samo u Jasenovcu. Na kraju krajeva, za one četiri godine, trebali su svakodnevno likvidirati oko 500 samo Srba (čista matematika), u što mi je, ne sumnjajući u ingenioznost zločinaca, teško povjerovati. Osim toga, pod natuknicom koncentracioni logori (u EJLZ) stoji i: Banjica-80000, Zemun sajmište-60000, Rab-7000, Šabac-30000 žrtava - dakle, daleko od toga da su se samo Hrvati bavili takvom djelatnošću, i još dalje od toga da su žrtve bile samo Srbi (iako ih je najviše). Ponavljam, dok mrtve prebrajaju oni kojima nije stalo ni do jednog, a kamoli 700 hiljada poklanih, osim za trenutne političke potrebe, ove brojke su samo orjentacione, s tendencijom da se nikada ne doznaju prave jer smo sve dalje od tih događanja. I baš kao što mnogi Srbi grade mitove na svojoj (ne ličnoj, već nacionalnoj) tragediji, tako i sasvim dovoljan broj Hrvata minimizira i relativizira zločine svog naroda. Iako će ti se možda učiniti, ja ne spadam ni u jednu od tih kategorija. Osjećaji su individualno ljudski, nauka je po definiciji objektivna (pa prebrajala i kosti) - ni jedno ni drugo ne bi se smjelo koristiti za zadovoljavanje političkih probitaka i interesa. A slažem se, da se svi predsjednici država (poput W. Brandta, svojedobno), moraju pokloniti pred žrtvama uzrokovanim ludošću njihova naroda. Srbi kao proslavljeni pobjednici u II svjetskom ratu (NOB-u)? Iz knjige Hrvatska u ratu i revoluciji, izdanoj u „bratskim“ vremenima (1978.g.), izlazi da je u

120


Hrvatskoj bilo ukupno 228474 sudionika NOR-a. Od toga, Hrvata-140124, Srba63710, dok su ostatak pripadnici ostalih naroda i narodnosti. Po Žerjaviću, na teritoriji NDH, među borcima antifašističkog rata bilo je poginulih: Srba-82000, Hrvata-46000, Muslimana-11000. Ove brojke (naravno, reći ćeš, ako im je vjerovati!) dovoljno govore da nije bilo nikakvih Srba-pobjednika, niti Hrvatapobjednika, ili pak samo jednog naroda-pobjednika, nego se do pobjede došlo zajedničkim naporima, stradavanjima i žrtvama. Pa si, shodno tome, nitko nema pravo prisvajati isključivu zaslugu za poraz fašizma na tlu bivše domovine. Po meni, licitacije imaju nekog smisla u kartanju, ali u međuljudskim ili međunacionalnim odnosima...? Njima se ionako stvarnost ne može promijeniti, već jedino stvoriti privid, iluzija stvarnosti. Meni to ne treba, u ime ma kojeg „višeg“ cilja. Vjerujem da samo budale mogu biti sretne, dokazujući kako u njihovoj familiji ima tri mrtva, naprama „samo“ dva mrtva u mojoj porodici. Povodom tvoje ogorčenosti, te svaljivanja krivice na Njemačku, Vatikan i Zapad općenito, već sam ti bio govorio. Ako su oni krivi, zašto onda ne ginu oni već drugi? Pitanje izgleda smiješno i glupo, no radi se o jednostavnoj konstataciji, da Srbija (ne srpski narod, nego država oličena u Miloševićevu režimu) nije u zavadi sa Švabama ili papistima, već praktički sa svojim najbližim susjedima, dojučerašnjom braćom i saveznicima (Slovencima, Hrvatima, Muslimanima, Albancima, Makedoncima), za što ipak ne mogu biti krivi isključivo neki drugi, niti pak mi je izgledno objašnjenje o krivici svih, izuzev Srba. Na kraju, kako god okreneš, sudeći po rezolucijama, osudama i sankcijama međunarodne zajednice, Srbija se trenutačno ne može pohvaliti sa mnogo saveznika ili „saveznika“. Ne smatram da su samo Srbija i Crna Gora krive za raspad SFRJ, a o postocima krivice ne mislim, niti mi je važno suditi. Bez obzira na procente, krivicu snose gnjide, kako „tvoje“, tako i „moje“. Međutim, za naknadni politički i vojni angažman, te za njegove razorne i neljudske posljedice, posebno za bosansku tragediju, najveću krivicu snosi srpski režim (ponavljam, nisu jedini). Jer, Hrvati su ustaše, Muslimani ekstremistički džihad ratnici, Albanci balije, Slovenci progermanske ulizice,... A Srbi? Hrvatske i slovenske gnjide su Jugoslaviju možda razbile; srpske su gnjide uništile svaku šansu (kod većine nesrba) eventualne primisli na novo zajedništvo ranijeg tipa. A najtragičnije je, što većina gaji posve nekritički odnos prema svojem režimu, nazirući zlo samo kod drugih. Ono što ti priča „naš čovjek“ iz Zagreba, o promjeni imena i prezimena Srbima, bez prava na izbor, je laž. U svakom slučaju, čak i ako je bilo takvih pokušaja (u što ne bih ni trebao sumnjati), to se nikako ne može smatrati pravilom. Kao ni ona navodna „masovna“ pokrštavanja Srba o kojima se svojedobno toliko pričalo. Vjeruj mi, M., ima ovaj „moj“ režim inteligentnijih, pa i grubljih metoda za obračun sa Srbima, kad to poželi. Ovo ti govorim s uvjerenjem, jer ima ovdje ipak nešto demokratske, antifašističke i humanističke štampe (koju pratim) i ljudi, te bi se oni sasvim sigurno raspisali o takvim pojavama, da predstavljaju pravilo. Jednu od najpopularnijih TV emisija, Jel' me netko tražio?, režira Zoran Nikolić, dok je scenarist neki Stevo (ne mogu se sjetiti prezimena), po imenima sudeći (nikada me to nije interesiralo) - Srbi. Mislim da bi svatko morao dobro razmisliti što i sa kojom namjerom priča neki njegov čovjek. Time uopće nisam želio reći kako Srbi u Hrvatskoj imaju osigurana sva moguća prava (a nije da ih uopće nemaju - barem na papiru), a posebno ne ona stečena, koja su im ukinuta - daleko od toga - samo upozoravam na oprezan i pošten odnos, čak i prema „neprijatelju“. Kakva je svrha izmišljati pokrštavanja i preimenovanja ako ih, recimo, „samo“ otpuštaju sa posla? A rade gnjide, i „moje“ i „tvoje“, i mnogo gorih stvari. Dok „moj“ čovjek uvijek nekako priča samo o tome što rade „tvoji“ - nije li to čudna „slučajnost“? Na koju nam naivna braća padaju kao muhe na lijepak,

121


smišljajući osvetu i za neučinjena zla (kao da ga ionako nema suviše), prikupljajući tako svoje argumente za nemogućnost ikakvog suživota! Za mene uvijek veću težinu od „dokaza“ povratnika sa fronte, „hrabrog branioca časti i dostojanstva našeg naroda“, ima svjedočenje čovjeka, koji se usudio odbiti, s oslobađajućom zaštitom verbalnog nacionalnog amuleta, klati za bilo čije interese. I to, samo u ime svoje čovječnosti! Glede Bosne, vjerujem da su pošteni Hrvati, Srbi, ili Muslimani, bilo hrvatske, srpske ili bosanske provenijencije, prvenstveno protiv cijepanja, masakriranja i podjele ove krasne multinacionalne i multikulturalne zemlje (nekadašnje republike). A s obzirom da je cijepaju, masakriraju i dijele, zaključujem da „poštenih Hrvata, Srba, ili Muslimana, bilo hrvatske, srpske ili bosanske provenijencije“, ima malo više od prstiju na moje obje ruke. I sada se ponovno vraćam na toleranciju, kao nužnu konstantu harmoničnih međuljudskih odnosa. Koliko je ona zaista konstanta, govori i trenutačni sklad tih odnosa. Ti i ja se, tu i tamo, prijateljski (nadam se) „prepucavamo“ oko stvari koje drugčije sagledavamo ili razumijemo (da li zbog različitog odgoja, obrazovanja, ili izloženosti drugačijim svakodnevnim utjecajima?). Međutim, mnogi su sposobni, a to i zaista rade, svoja uvjerenja, znanja ili naprosto zablude, „braniti“ pravom municijom, upotrebljavajući kao alibi kojekakve, najčešće trijeznom čovjeku nevjerojatne, „argumente“. A svaki njihov mrtvac naizgled pridodaje novu težinu tim „argumentima“. Istina je krajnje jednostavna, i zato većini nedostupna. Nema dobrih i loših Hrvata, Srba, Rusa, Engleza,....- postoje samo dobri i loši ljudi. I kao takve ih treba prosuđivati i suditi, što je za većinu krajnje nevjerojatna spoznaja, te je stoga oni i tretiraju samo kao najobičniju zabludu. Sve ti ovo pričam vođen mišlju kako, barem ljudi poput tebe i mene, ne bi smjeli prihvaćati kanone po kojima zločinci, skupa sa plitkim duhovima većine, igraju ovu odvratnu igru. Jer, učinimo li to, gdje je onda šansa za bolje sutra, za tvoju i moju, a ne njihovu djecu? Dosta mi je već ovih „zamornih“ stvari, no razmislim li bolje, što to danas više nije „zamorno“ za one koji su sretni da su živi, ma bili i gladni i bijedni? Sasvim sam slučajno saznao, čitajući intervju sa Minimaksom, tek po tekstu ispod jedne zajedničke fotografije, da nema više Čkalje i Mije Aleksića. Kao da je jučer bilo, još se sjećam Servisne stanice, Muzeja voštanih figura, Građanina Pokornog, i svog uživanjam u njihovoj satiri i skečevima. Nitko mi to ne može oduzeti, skupa sa mojom ljubavlju prema tim glumcima. Nikada ne bih pomislio da će tako tiho, skoro neprimjetno (za Hrvate) preseliti u vječnost. Gledajući Mijinu sliku, nikada ga ne bih prepoznao da nije pisalo kako se radi o njemu - toliko je propao. Još koliko jučer, nestalo je i Desanke Maksimović. Skoro jednako bešćutno otćutali su (uglavnom svi mediji) njen odlazak. Sjećam se grubog članka nekog fašistoida, koji govori o njoj kao srpskoj babi. Žalosno je da ljudske mizerije tako nedostojno ispraćaju velikane, samo stoga što su im pronašle neku navodnu falingu. No, ne moraš iz toga zaključiti kako su se ovdje svi toliko promijenili. Imam osjećaj kako se polako prikupljaju i okupljaju, prelazeći iz stanja razočarane šutnje u sve aktivniji odnos spram represivnog, totalitarnog, nacionalističkog režima. Vjerujem da je ovdje opozicija (oporba!) jača no u Srbiji, no ona prava, nenacionalistička, demokratska, građanska alternativa, je suviše marginalna - valjda kao i kod vas. Tu i tamo pročitam neki, nekada zajednički nam, časopis: Politikin zabavnik, Vreme (kolega donese iz Slovenije), sarajevsko Oslobođenje,..., a u zadnje vrijeme i u hrvatskoj štampi ima sve više intervjua sa „nekompromitiranim“ Srbima (primjetio sam nekoliko razgovora čak i sa Šešeljem) - dok su, uvjetno ih zovem, ljevičarski listovi, poput Feral Tribune, Arkzin, Šuvarova (da, onog Stipice) Hrvatska ljevica, Pečata (propao),

122


Star(t) nove generacije (propao, pa se opet rodio), Erazmus,... i ranije prenosili članke iz vaših novina, surađivali sa vašim autorima i radili intervjue sa Srbima. Najveća vrijednost ovih listova je u njihovom antiratnom, antirežimskom, antifašističkom, opozicionom i humanističkom stavu, te u nastojanju objektivne analize, prevrednovanja i sagledavanja naše zajedničke prošlosti, a posebno suprotstavljanje najcrnijim nacionalističkim falsifikatima iste. No, u nedostatku zadovoljavajuće političke podrške (lijeve stranke su marginalizirane i atomizirane) sve se svodi, manje-više, na brbljanje te satisfakciju autorske i čitalačke savjesti. A ljudi ginu, umiru, emigriraju, zlopate se - dok manjina bezskrupulozno krade, bogati se, prisvaja stanove, laže, ubija... Izbjeglice (prognanici) - ta možda najnesretnija (ne tvrdim i najpametnija) kategorija stanovništva, pak ništa ne vidi, još manje shvaća, tek nešto hoće, a to im ni tvoja ni moja vlast nije u stanju osigurati. U njihovoj netrpeljivosti (mojih spram tvojih i tvojih spram mojih) pak ih održavaju pričice o Arkanovim ženidbama i zločinima, ili Merčepovim zlodjelima. Gazde pak su nam već dobile izgleda neupitan, kultni status. Zaboga, ta oni su vođe naroda - samo što ovaj još ne kuži kamo su ga poveli. Toliko, dragi moj M. - iz ovoga skoro nastade roman. Drago mi je pročitati o aktivnostima ljudi sa Opservatorije; ja ne živim u takvom miljeu, te stoga s moje strane ne čuješ toliko interesantnih nepolitičkih stvari. Pozdravi Luku (ako me se još sjeća, prestao se naime davno javljati) i sve svoje kolege s posla. Ako ti se da, slobodno mi pošalješ najnovije brojeve Vasione - veoma volim čitati taj, za mene ne srpski, nego oduvjek, moj časopis. Kod mene je suša glede naučno-popularnih publikacija tipa vaše Galaksije (izlazi li još?). Prilično sam deprimiran događanjima, situacijom, svojom perspektivom, izgledima na budućnost svoje djece, mizernim standardom,... Uglavnom se bavim preživljavanjem - kao i prasci. Toliko me uvjeravaju kako je u onoj državi i sistemu vladao mrkli mrak, maltene ništa nisi mogao vidjeti. Često se zezam pa kažem, kako pak sada od prejakog svjetla, koje me je zabljesnulo na izlasku iz „kmice“, opet ništa ne vidim. Pozdrav tebi i tvojoj familiji od Ladislava *****

123


Varaždin, 13.11.1995. Dragi M.! Vrlo dugo mi se ne javljaš na moj prilično opširan odgovor. Zabrinut sam, posebno jer se događaji roje strelovitom brzinom. Nadam se kako je s tobom sve u redu. Pozdrav tebi i familiji, od Ladislava

*****

124


Beograd, 12.8.1995. Dragi Ladislave, javljam ti se na dan Perseida. Nešto me hvata pospanost, valjda pred mišlju da neću celu noć spavati. Malo me izgleda i pritisak lupa po potiljku. Glavni razlog je tu što mi je umrla majka 8. jula. A i Tanja koja radi samnom pripomaže tome. Mama mi je bila operisana od raka vilice pre 2.5 godine. Operacija je uspela u potpunosti, ali je zakasnila. Već par meseci kasnije otkriveno je da ima metastaze na plućima. One su samo napredovale i praktično je umrla zbog nedostatka kiseonika. Na kraju su joj ostali samo vrhovi pluća. Bila je izrazito jaka i psihički i fizički. Nije verovala da će umreti. Ni ja. Kad sam je izjutra odveo u bolnicu poneo sam moju torbu za posao. Ali umrla je praktično pred nama (mislim na mog brata Dušana) negde oko 1330. Reanimacija nije pomogla. Izgubila je izjutra moć govora i oči su joj bile stalno otvorene, mada je slušala naredbe: zatvori oči, digni ruku... Disala je duboko sve vreme, a pred kraj sa pauzama – posle 10-11 udisaja i izdisaja – koje su bile sve duže. Par dana kasnije počeo je pritisak da me gruva po potiljku. Verovatno je u pitanju egsistencijalni strah, tj psihički razlozi. Ustvari i ranije sam imao povremeno „napade“, ali kod lekara nisam još išao zbog toga. Nije ništa bolji ni opštedruštveni milje. Užasavaju me kolone crvenih IMT traktora Srba iz Krajine sa prikolicama koje podsećaju na ciganske čerge. Stakla porazbijana od tisućljetne uljudbe, a narod čestit i unezveren. Mnogi su parkirali svoja vozila ispred Beograda, duž autoputa prema Zagrebu. Radnici fabrika „Ikarus“, „Grmeč“ i drugih izneli svoje zemičke i „tople obroke“. Narod koji je naučen od Titove škole da Srba nema van Srbije je iznenađen i ogorčen. Kunu kralja Aleksandra što oformi Jugoslaviju, a zatim banovinu Hrvatsku koje nikad nije bilo u tim granicama. Ali hteo je da bude vladar od velikog carstva i kao što je oduvek bilo i zauvek će biti – na sve je solucije pristajao samo vlast da očuva. Ja to vidim kao pobedu Srba katolika (ne tvojih varaždinaca kajkavaca) nad Srbima pravoslavcima, nekadašnjim svojim rođacima, koji su ovde se stalno kaže „prodati“ (mada ja ne vidim za koliko) koji su bili očajni zbog zaglušujuće neljudske, ustaške, intelektualne, perfidne, „stručne“ propagande od jutra do mraka 4 godine. Stvarno me jeza hvata kada slušam radio Zagreb, ne od informacija već od onoga dela za što se žele upotrebiti. Takve vesti ne mogu stvoriti Srbe lojalne građane, već samo Srbe sa oružjem, Srbe izbeglice i Srbe nove Hrvate. Separatistički narod u odnosu na Jugoslaviju je krajnje unitaristički prema Srbima u manjini. Na Srbe strahoviti pritisak vrši velesila Amerika, koju je Nemačka (preko svog germanskog lobija) upregla u ostvarenje svojih interesa. Mislim da su Hrvati po treći put izabrali pogrešnu stranu. 13.8.95. Dragi Ladislave ovde je velika frka. Neprestano imam nekog posla oko Perseida. Sada je 3.5 h i javljam ti se više zbog kurioziteta. Za vreme svojih kratkih izlazaka na terasu video sam ukupno 12 meteora. Idem sada ponovo gore, jer smo u 4h zakazali razlaz. Nebo je čisto, a silna gradska svetlost i pun Mesec nedozvoljavaju da se vide mnogobrojniji slabi meteori. 19.8. Preobraženje. Moja kuma Osječanka kaže da je to praznik sa crvenom bojom i da se danas ništa ne radi. Meni to starom komunisti ništa ne znači. Na poslu sam. Pored ostalog prodajem i ulaznice, jer je Vjeran na odsustvu.

125


Trenutno dva brata ing. elektrotehnike su rastavila Planetarijum i popravljaju ga. Sredili su motor za pomeranje zvezdanog svoda i reostat koji reguliše brzinu kretanja neba. Popravak ove sprave su shvatili kao ličnu provokaciju i mislim da će sve rešiti. Do malo pre sam čitao „Flogiston“ časopis Muzeja nauke i tehnike koji je pokrenula SANU. Žele da ga razmenjuju za „Vasionu“. Vrlo je lepo opremljen. Dosta članaka je posvećeno 100 godišnjici X-zračenja i radioaktivnosti. „Vasiona“ br 5/94 nije još izašla. SIVova štamparija je na sebe preuzela obaveze koje ne može da ispuni, pre svega zbog malih plata koje daje svojim radenicima. Pre neki dan su mi rekli da će V 5/94 i 1/95 biti gotove za 20 dana kao i prevod Boškovićeve knjige od strane N.Jankovića. Spremljen je u globalu, ali ne i u praksi, br 2 ili 2-3/95, ali Jelena od koje mnogo toga zavisi je nedavno otišla za Rusiju. Ona je od 1. juna postala upravnik NO i Pl namesto Luke, koji je trenutno v.d. direktor AO dok M.Dimitrijević nedođe iz Rusije. Ona voli astronomiju, ali je za praktične poslove velika kukavica, stravično se bojeći od zakonskih odredbi. Srđan i Tanja od 1. juna rade sa punim radnim vremenom, ali samo do 1. novembra. Imaju zadatak da preko leta srede biblioteku i slajdoteku. Kući je sve u redu. 22. avgusta je rođendan treći mojih blizanaca. Lj. se danima sprema, jer je ona prihvatila taj katolički običaj. Moji roditelji tom danu nisu pridavali nikakav značaj i ta proslava mi remeti normalne dane. Isti je slučaj sa novogodišnjom jelkom. To su neka stalna takmičenja, a u ovim uslovima mi stvarno nije do toga. Ipak sam morao da idem na rođendan bratovljeve ćerke Bojane. Sin N. se leči od salmonele. Bolest prljavih ruku. Sada idemo svi na analizu. Lj. mu je našla u stolici koju kap krvi, a imao je temperaturu 3-4 dana. Voćnjak mi je dosta zapušten, ali za mene ima dovoljno krompira, paradajza, luka, zeleniša i voća. Benzin je skup 2.6-3 din (1 DEM je bio 2.5-2.7 din, a sada je 2.3-2.5 zbog Kninjana). Skup je zato što mi je plata 370 din + topli obrok 50 din. Inače se rumunski na ulici uzima za 1 DEM. Kažu da imamo najjeftiniji benzin u Evropi. Aca je u frci. Došla mu silna rodbina preko žene iz Kistanja. Dovodio sam ih do „moga sela“ jer hoće da kupe zemlju i da zidaju kuću. Kažu da su oni „tvoji“ Kistanje popalili i sravnili, a da je 5-6 baka i deda koji su ostali sada na granama i vetar ih ljulja. Manastir Krka je porušen – valjda iz 1350g. (od Jelene sestre cara Dušana koja se udala za nekog Šubića). Ne znam šta je sa srp. manastirom Krupa, valjda iz 1317. Ima tu i starijih srpskih crkava. Mesto Srb se pominje 50g. pre prvog pomena hrvatskog imena. Biće da je sve to stara srpska zemlja, a da je ono što smo učili u „školi“ o Srbima došljacima i dalmatinskoj i posavskoj Hrvatskoj samo bezobrazna izmišljotina katoličkog klera i želje napaljenih hrvatskih šovinista. Mislim da je kod vas puno toga čisti falsifikat zbog katoličkih projekata. Počev od jedinstva naroda, onog narodnog, do naziva Petrove i Zrinjske gore, istorije, jezika... Ali trenutno ste na „pravoj“ strani. Ne vredi za Hrvatsku embargo, antisrpski avioni su na Braču, kao i sateliti, svakojaka podrška dve najveće sile, koje brane 20000 ljudi ili ne znam koliko u Goraždu, a ne 200-300 000 Srba u Krajini, ne bombarduje vas NATO. Mislim da je istina na srpskoj strani; jer je to srpska zemlja bila i kad je kralj Aleksandar prvi put napravio Hrvatsku – tada čak više nego sada, posle pokolja 1941. Puno ljudi se iselilo iz slobodne Hrvatske, ali zato radio Zagreb kuka za „Hrvatima“ iz Vojvodine i Banja Luke. Valjda će Srbima pomoći onaj Amerikanac što je ovih dana u Beogradu. Jer Amerika Srbe špijunira, daje Hrvatima logističku podršku, njeni generali obučavaju

126


hrvatsku vojsku, na aerodromu Pleso (a Surčinu) su vojni lekari, na Braču su monstrumi, u Mađarskoj avaksi. Mislim da su to pravi neutralni posrednici, koji od komunizma ništa ne priznaju, osim Titovih granica. A Glas Amerike je Glas istine. Koji je to dvojni moral. Osećam da je srpska redakcija sa knedlom u grlu, jer govore jedno, a znaju šta je istina – ali zbog para se laje i na Mesec. Krajinska zemlja je srpska i po tapijama. Ljudi imaju papir, kao i u Bosni. Zapad poštuje privatnu imovinu – samo ne znam dokle. Slušam Zagreb kaže da su oslobođeni Knin, Vojnić, Vrgin Most, Grahovo, Glamoč, a biće Drvar, Petrovac – koji sarkazam. U tim mestima žive samo Srbi. Znaj da taj narod pljuje na te oslobodioce i da ne može biti drugačije - normalno da važi i obrnuto gde su Srbi oslobodioci hrvatskih mesta. Nema Velike Srbije i Hrvatske, već su oni tamo gde živi srpski i hrvatski narod. Mislim da će uskoro da nas lupi i Evropa pa će naše krajeve naseliti narodi aktivniji u krevetu, tj narodi sa biološkim optimizmom. Naše stope rasta su katastrofalne. Padaju mi napamet župan Peronja i biskup Badurina, koji su obišli „oslobođeni“ Knin. Pa to su Srbi koji su obišli srpski grad. Još im je falio general Petković, porodica Obradović i „Hrvati“ Karašovani iz Rumunije (poreklom sa reke Timok) koji kao katolici odnedavna napustiše srpstvo – da ne pričam o brojnim „Hrvatima“ iz Mađarske. Kada sam bio u Segedinu mogu ti reći da ti potomci crnokosih Mongola masovno imaju plave oči. Sve je to velika ujdurma nad Srbima... I sada im prete najviše Mađari slovenskog porekla. I tako vodim Acinog rođaka i Acu po placevima koje su naselili Srbi izbeglice „Titovi pobednici“ posle II svetskog rata. 25.8.95. Dragi Ladislave, nastavlja se jedno od mojih dnevnik-pisama. Šta ima novo? 22.8. je bio rođendan mojih bambusa. Došli su moj brat Dušan, njegova žena Zagorka i kćeri Bojana i Milena, zatim Lj-ini (ova vaša ministrica za prosvetu kad slušam radio Zgb ima isto ime) roditelji Mirjana i Zoran i brat Petar sa ženom Vesnom i sinom Željkom i kćeri Marinom. Ova ti imena nabrajam da bolje osetiš srpsku atmosferu. Moja Lj. se uznemirila, a ja joj kažem. Sama si izabrala da teraš katolički fazon, od ranog detinjstva, a bolje bi lično bilo za mene da si mi spremila ručak i da sada mogu da odspavam i da nemam nervoznu decu. Bilo je masnih stvari, a od toga mi je muka. Pre sam za laku hranu – mlečne proizvode i salate. Ali žena mora da opravda svoju debljinu. Iščitao sam članak „Sistemi merenja vremena u astronomiji“ Nenada Trajkovića. Puno ispravki, ali slabo znam ova nova vremena – trebalo bi to da pogleda neki astronom-astrometrista kako se to ovde kaže i kakvih ovde uostalom ima za razliku od drugih mesta bivše Jugovine. Juče mi stiglo pismo iz Norveške od jednog Muslimana našeg člana. Puno se zahvaljuje na poslatim „Vasionama“ i šalje 100 norveških, valjda kruna. Za inozemstvo je 5$ pretplata za godinu dana odnosno valjda 7 din po zvaničnom kursu, odnosno17 din po nezvaničnom. Za njegove pare u banci nam daju 22 din, a on plaća 3 godine. Sada bi trebao te krune da mu vratim, jer nijedna banka neće da ih konvertuje u $ ili DEM, a mi nemamo devizni račun. Kaže da je u Zgb završio arhitekturu i da je proteran praktično za vreme hrvatsko-turskog rata. Tuguje za

127


Jugom kao i mnogi drugi. Praktično svi lošije živimo nego ranije. I to će biti dugo jer treba plaćati mnogo više vladara koji žele da imaju sve atribute državnih vlasti: recimo 5 ministara za socijalni rad, 5 načelnika štabova, 5 gardi (naše šare države mi često liče na operetu – sve je to teška malograđanština katoličko-nemačkih periferaca) 5 zamenika od 5 šefova gl. oporbenih stranaka, kojih je čudo. A pučanstva isti broj, ako ne i manje nego pre rata. Pre podne sam bio kod Marka Gajića, koji mi pomaže računovodstvene stvari od kako sam se zaposlio. Njegov sin je počeo da studira astronomiju, ali je zbog šizofrenije morao da je napusti. Završio je i magistrirao arheologiju, a sada sprema doktorat. On je iz Lijerč Polja (severno od Banja Luke) i pripada posleratnim (mislim na II sv. rat) izbeglicama iz BiH i Hrvatske, kao i moji roditelji uostalom. A to je n-ti srpski talas izbeglica u poslednjih recimo 100g. iz srpskih zapadnih zemalja. Hteo sam danas da berem lešnike (zapadni Srbi kažu lešnjaci i to hrvatski jezikoslovci recimo kajkavskog kova rado prisvajaju, jer se razlikuje od beogradske varijante) ali mi se javio čika Marko. Kaže da mu se muti u glavi od vrtogalvice i da dođem da mu pomognem u zidanju šupe. Tako sam danas pomagao majstoru na Dušanovcu. Obzirom da nema pare, kupio sam od njega, iako mi nisu potrebne italijanske kožne cipele za 110 dinara. Kaže da ih je kupio od jednog izbeglice iz Okučana posle prve srpske bežanije, a evo sada mu ih ja kupujem da bi mu učinio pre svega. Eto to su vekovne srpske i balkanske priče. Ništa novo. Nemci kukaju za par hiljada proteranih Hrvata iz Bos. Krajine, a 200 000 Srba ili ko zna koliko od pre rata iz Srpske krajine nisu važni. Koji sarkazam. Niko ih netera rekli bi Nemci a iz Knina od UN sačuvani Srbi svi hoće u Srbiju, ili od 10 jedan neće, jer su siti hrvatske demokratije posebno one koja je Srbima namenjena. A zločinci hoće da zadrže „srpske zločince“, ne zbog zločina već da se Srbima ulije strah da se ne vraćaju. Ali šta da se radi kada je demokratski Zapad, zajedno sa Hrvatima en gross, namenio Srbima izgon. Moje mišljenje o budućnosti. Izdelićemo se jer je to trenutni nezaustavljivi trend. A onda ćemo biti dobri susedi, čiji će potomci (uostalom od početka rata starih, mladima u Beogradu i Zagrebu koji slušaju rok, punk, bluz, koji su ekologisti, vegetarijanci, koji brinu planetane probleme, koji se bore protiv kiselih kiša,... i recimo za očuvanje foka rat je najodvratnija stvar) prezreti srednjevekovne roditelje (a srednji vek uspešno održava katolička crkva i njen blesavi vođa i njegov sluga Kuharić, za razliku od neuspešne srpske crkve) i njihova nastojanja koja su pocepala srpski narod i zavadila ga sa Hrvatima – mada ja stvarno ne mrzim ni dalmatince ni kajkavce, ni ex Srbe, već samo pokušavam da ih shvatim i da utvrdim uzročno posledične veze. Od mladih će krenuti, a i od mnogih starih, antituđmanovski kurs, koji je protiv razbijanja vrlo sličnih naroda. Mislim da će se ponovo raditi na jezičkom približavanju Srba i Hrvata i na svakojakom drugom. Crkve će crći, poput komunizma. Klatno će krenuti u suprotnom smeru. 3.11.1995. Dragi Ladislave, danas mi ističe registracija kola, a danas se rodio i Karađorđe. Imam dosta posla sa kolima. Limaru sam za pod i sajtne platio 300 DEM, a plata mi je sada sa toplim obrokom 620 din (100 DEM = 290 din na crno). Izvinjavam se zbog velikog prekida u nepisanju. Naime 1. septembra sam uzeo godišnji odmor i sa 1. novembrom ga zatvorio. Ostalo mi je još punih 7 radnih dana (ukupno imam 28). Stalno sam morao da dolazim, jer su sada obaveze najveće. Stalno sam u nekoj trci. Jutros sam kupio sa decom hleb i mleko, onda sam ih sa ženom odveo u obdanište. Lj. onda na fakultet, a ja u voćnjak da nahranim zečiće (kuniće pravilnije). Malo sam skupljao kukuruzovinu, da imaju na čemu da legnu

128


preko zime, a ova dva meseca sam iza kombajna skupio jedno 3 bureta kukuruza u klipu. Zemljoradnici su najsigurniji u vreme sankcija. Sankcije su jedan bezobrazluk. Plemenita helsinška Amerika ih je uvela Kubi pre 30g, a da sad niko nezna zašto. To je zločin prema ljudima. To je njen ćef, jer joj nismo po volji. A Jugoslavija defakto nije u ratu; ima boljih kandidata za sankcije – recimo bratska Hrvatska koja direktno ulazi sa vojskom u srpske krajeve Bosne. Da čovek pukne od muke. Pada mi napamet Ivanišević koji nam je na početku rata pisao da intervenišemo da se zaustavi srpska agresija i da nebude bombardiran Zagreb bijeli grad. Meni je stvarno žao što je tada žgadija maltretirala narod, da par puta dnevno trči u podrum i pri tome psuje Srbe. Da li ja sada da pišem Ivaniševiću pismo da obustavi pad srpske zemlje na sve strane. Ili da to pokušamo zaustaviti držanjem za ruke oko našeg kazališta. 18.11. Dragi Ladislave, događaji se burno smenjuju, a ja imam sve manje vremena. Moram danas da ti pošaljem pismo pa kud puklo da puklo. Pa tu je Dejton, pa vaši izbori, pa Benkovčani koji me obilaze u voćnjaku, pa Sremsko-baranjska oblast, pa Blaškić, a ondašnji su stari zločinci. Idem juče sa Bežanijske kose (znači ovde je bežanija oduvek) pa dođoh do „velikih“ zaključaka. Amerika mi ustvari izgleda kao siledžija. Praktično kao jedini svetski silnik nateruje sve, u krajnjoj liniji vojsku, na poslušnost, odnosno na prisilni pristanak slabih da bi ih mogla da, u krajnjoj liniji eksploatiše, tj da parazitira, namečući svoja pravila igre, vrednosne norme, cene. Jugoslaviju je slomila da bi njeni interesi tj Hrvatska pobedila. Tu je pobedila i jedinog nuklearnog konkurenta. Njen nemački deo je doveo i Nemačku do pobede. Podelila je i državu Muslimana, Srba, Hrvata, ali nije dozvolila podelu države Hrvata i Srba. Da je to prepušteno da reše naša dva bratska naroda samo, zna se ko bi pobedio. Naručila je više puta ubistva na sarajevskim pijacama, da bi mogla Srbe da bombarduje neprekidno 13 dana, da bi onda barbari osvojili srpsku zemlju. Tu su i katolički crnomantijaši koji se obraćaju Ircu Klintonu da im duva u crna jedra za jedinstvenu avnojevsku katoličku, po obliku nakaznu državu. A onda Haški sud, vrh sramote. Sud uvek organizuje najjači, da bi opravdao njegove postupke grozne koji su grozniji od Karadžića, Mladića i Blaškića. Pokajao se i de Mikelis i kriminalac Klas i Mok ode, i Karington i Oven optužujući Nemačku da je zbog interesa, a ne zbog istine, kao lokalni evropski silnik, prerano priznala „lijepu“ i „muslimaniju“. To prerano znači da ih je prvo trebalo bratski podeliti pa priznati. Prema tome Nemačku u Hag i njenog papu Ameriku, koja će to biti samo do daljnjeg. Ali neće Amerika samu sebe da izvede. A Mesić lepo kaže u Ljubljani, da su Nemačka i Vatikan razbili Jugu, dok je Amerika insistirala da on ostane na vlasti, što je meni od samog početka jasno. Ovde mnogi počinju da shvataju da se niko nemože suprostaviti najvećoj pesnici sveta. Govori se da treba podviti rep do prve sledeće povoljne prilike. Mislim da su se „tvoji“ mnogo osilili posle srpskih bežanija, čak i prema moćnom patronu. Čudi me da vrhovnici to ne shvataju i da zato mogu biti pozvani u Hag i ne samo pozvani već i pod prisilom sprovedeni. Dragi Ladislave, puno te pozdravljam i izvinjavam se zbog velikog kašnjenja u odgovoranju. Trebao sam od ovoga da napravim 3 pisma. U međuvremenu sam skupio i neke priloge koje ti šaljem. 1. Samo ti22, kupljeno na nekoj velikoj novobeogradskoj buvljoj pijaci.

22

Čokoladica „Zvečeva“.

129


2. Prodavao sam staro gvožđe, recimo pre 1.5 mesec otpadu, kad ono dadoše mi račun na slovenačkom (stare zalihe, eh ti Srbi gnusni nacionalisti) 3. Četnici ili ćetnici u novohrvatskom i novobošnjačkom jeziku, što iznikoše iz starosrpskog jezika.23 *****

23

Saopćenje o strijeljanju – 1942. godine – 250 pristalica Draže Mihajlovića za odmazdu nad 4 ubijena njemačka vojnika.

130


Beograd, 16.12.1995. Dragi Ladislave, evo da počnem da ti pišem pismo pre nego što dobijem tvoj odgovor, da bi došlo na vreme. Nalazim se kući pre podne, posle podne radim. Čitam „Večernje novosti“ i izveštaj šta su rekli prekjuče naši vladari u Parizu. Prvo čitam Tuđmana, predpotopnog aligatora koji su davno izumrli u drugim krajevima. Priča istoriju, ustvari gluposti, o civilizacijama koje nemogu zajedno. O deljenju rimske imperije, koje se desilo mnogo pre dolaska jedinstvenih Slovena. O potrebi razbijanja versajske Jugoslavije, o Titovom mešavanju preko federacije. Srbi sa kojima je to izveo (a to su Srbi isključivo koji su na RTV Zgb četnici – tj iz Krajine i BiH, bolje velike Republike srpske) od početka su bili protiv te federacije. Oni su u duši bili za unitarnu Jugoslaviju od početka do kraja, jer se sigurno nisu borili za danas odcepljenu Hrvatsku u kojoj za njih nema mesta (to je po ustavu bila država Hrvata i Srba kao što je Bosna bila od M, S i H) i BiH gde će biti druga rupa na svirali. Logično bi bilo da su se očevi današnjih četnika borili za Zapadnu Srbiju. Još jednom, te srpske seljake je izigrao Tito koji je kao iskreni komunista hteo na Balkanu da napravi savezni SSSR. Bar ja mislim da je bio nacionalno neopterećen, a kao vladar od velike teritorije pogotovu (kao i kralj Aca, koji je zbog velike vladarske teritorije, ostavio srpski narod bez Velike Srbije, koja se posle PSR, mogla prostirati do granice Virovitica, Karlovac, Karlobag). Ovde se sve više priča da je naš maršal bio globalni hohštapler. Zatim priča o prirodnom savezništvu Hrvata i muslimana, a ustvari kifli treba muslimanska zemlja. A istina je suprotna. Srbima su mnogo bliži muslimani pre svega zato što su Srbi, kao i većina današnjih Hrvata, i drugo što su Srbi narod turske kulture, jer su nas Turci držali na jarmu 500g. Mnogo ćemo pre sa njima naći zajednički jezik. Zatim priča o Baranji itd. a mislim i na Prevlaku. Po nekima je iseljenje iz Krajine izvršeno da bi Baranja i deo Srema (koji su pre PSR bili u sastavu Vojvodine, koja se 1848. zove srpska vojvodina) pripali Srbiji. A onda je Tuđman slagao Miloša. Na „Glasu Amerike“ sam takođe čuo za tu „razmenu“, koja je skroz ustvari za Srbe nepravedna. Isti je slučaj i sa Prevlakom, koja je trebala biti srpska posle povlačenja srpske vojske iz okoline Dubrovnika. Ali nečasni ne drže reč. Zatim priča o ulasku u Europu. Pa tamo hoće svi narodi Evrope. Tamo će sa Srbima znači moći da žive. Slušam pre neki dan zagrebačku etnološku emisiju i Hrvaticu voditeljicu u Meštrovićevim Otavicama. Pa to je čisti srpski narod katoličke vere. Pa to je isto ono dinaridno divljaštvo, violentnost i inteligencija, koje sam sretao u tatinom selu kod Bosanske Krupe, koja posle NATO bombardovanja postade „tursko“ mesto. Deca mi odnesoše novine, pa nemože Tuđman da me inspiriše. Alija je rasturen. Predstavnik „naroda“ ljubavnih emocija, sevdalinke i uglavnom bez radnih navika. Hteo je celu BiH, a sada mu se izjalovilo. Sav je melanholičan. Ovaj Srbin, do ustanka Hrvata i „Hrvata“ 1971. hteo je da izbaci Srbe iz Bosne da bi postala turska i za taj posao je našao istomišljenike u Hrvatskoj, koji su imali isti zadatak da urade u Titovoj tvorevini. Mislio je da će biti car od Bosne. Pobediše ga Srbi iz Bosne, pobediše one koji su gledajući beogradsku registraciju

131


mojih kola, kada sam 1989 ili 1990 išao u Sarajevo, pravili od prstiju muško spolovilo, da se izrazim fino, valjda na hrvatski način. Bivši Srbin kada okrene ćunak naopako može biti kao zarasli Mesić samo gromoviti Srbin. Nije niko u Bosni naivan da ga Alija voli, mislim na Srbe. Alijin cilj je ne zajednička Bosna podjednako i zauvek za sva 3 „naroda“ već Bosna u kojoj će njegovi saveznici šiptarskim množenjem istisnuti druga dva entiteta (ustvari vi tamo niste postigli još ovu stepenicu – za to nam još predstoji krv). On je poražen. Pritvorni poturica nije mogao više. Naš šef je ovde od mnogih osuđen zbog neulaska u rat zbog srpskih zemalja u Hrvatskoj i zbog galantnog davanja Zapadu mnogih srpskih mesta u BiH, a naročito pobedničkog srpskog sarajevskog naroda, koji i sada kao i oduvek drži Sarajevo u okruženju. Priča se da na sve pristaje da bi izbegao optužbu ratnog zločinca, a navodno kada sve proda, mislim preda, onda će biti optužnica. Mislim da je on od velike trojke najveći internacionalista i da tako nešto najmanje zaslužuje. Kažu da ga je Tuđman nečasno prevario za Baranju... i Prevlaku. Govor mu je najopštiji, najmudriji, najpolitičkiji, najpomirljiviji, najmanje agresivan. Ja za njega neću glasati, od vremena kada je postavio graničare na Drinu, ali ovdašnji njegovi konkurenti još manju pažnju zavređuju. Sada mi pada napamet Tuđman koji kaže da je u Sarajevu počeo PSR. Ali nesme da eksplicira. Počeo je, jer nije bilo rešeno srpskonacionalno pitanje. A zašto nije. Pa zbog katoličkog vatikanskog gada koji je tom pučanstvu namenio katoličenje, mislim dalje. Ko drži zemlju njegova će biti vera to je geslo i bečkih nadrimudraca punih civilizatorskog mesijanstva nad slovenskom nižom vrstom. Deviza pokatoliči ih pa neka oni dalje budu krv za širenje kršćanstva. A sve je moglo da se reši berlinskim kongresom posle tadašnjeg srpskog ustanka, valjda 1878., kada je to trebalo pripojiti Srbiji, jer u Bosni su Srbi bili većina, a tu su živeli još katolici i muslimani. Ali Srbija je bila nejačka, tek oslobođena od Turaka, a Germaniji je trebala zemlja, jer nije imala kolonije. Silu su držali i imali nemački debeloguzani, ofarbanih brkova, sa monoklom, isprženi, naduveni, opeglani, arogantni i naopako prosvećeni. Slično je i sada. Kol govori bez imalo simpatija za Srbe, a Klinton navodi prvo M pa H i na kraju S. a govori o pravednom nastupu i principima. Njegovi saveznici iz dva svetska rata su treći i to posle varvarskih bombardovanja. Sa Milošem razgovara posle 3.5 godine rata, a sa dva gora se već godinama domunđava. Svinja Kol takođe. Vodič sa Kalemegdana priča da je bio bezobrazno nadmen i nervozan par godina pre rata na Kalemegdanu. Verovatno je imao veće prepreke na razbijanju Jugoslavije nego što je mislio. 7.2.96. Dragi Ladislave, znam šta je slav, ali neznam šta je Ladi. Juče sam dobio tvoje novo pismo i evo danas da ti delom odgovorim jer ne verujem u svoju efikasnost – pre svega zbog nedostatka vremena. Dobio sam bolovanje, jer sam prekjuče imao 38.8 oC, ali sam na poslu. Dosta sam aktivan kada sam bolestan, što nije dobro. Juče sam naveče pošao da hranim zečeve iako sam imao 37.8. Lj. mi je rekla da ću se vratiti sa 39, ali sam došao ohlađen 37.4. Ovde je dobra zima sa snegom, a verovatno je i kod vas, jer smo i zajedno bili mala zemlja.

132


Malo komentara na pismo. Ne znam da je Supek umro, znam za Rudija, ali ne za Ivana. Ivan je jedan teški nacionalista. Bolje da je bio i dalje đak Borov, nego što je ušao u svet politike nekog opšteg mirotvorstva i nemirstva prema Srbima u to vreme ipak tzv. Hrvatske. Hrvatska u ovim granicama je Titova, NDH ne priznajem kao ni Banovinu koje su bile prepune Srba. Pre toga je Hrvatska bila nezavisna od Dalmacije i Slavonije tj bila je ravnopravna njima. Taj čovek je Prirodoslovno društvo u Splitu obnovljeno, prekrstio u HPD u srpska pobednička vremena. „Titova škola“ je nepriznala status Srba u H., jer im nije dala autonomiju, što će sada posle izgona možda ipak dobiti. U BiH su (skoro isto kao i u H.) oni bili i ranije konstitutivni element; to im Tito nije trebao ni potvrđivati, jer su tu bili i većinski narod. Moj otac je bio partizan, ali ulogu četnika treba bolje rasvetliti. Dražin spomenik je u Vašingtonu javni objekat – valjda Ameri znaju nešto iz vremena zajedničkog savezništva. I.G.Kovačić. Asocijacija. Moj prvi komšija, vrata njegovog stana su pored mojih, je takođe Kovačić, ali Srbin iz okoline Virovitice. Sumnjam i u hrvatstvo čuvenog pesnika. Tesla. Veliki bgd. poznavalac Tesle je rekao da je Teslina izjava: „Ponosim se svojim srp. rodom i hrv. domovinom“ izmišljotina, posleratna onih koji nikada nisu imali domovinu. Ne voliš mit. Mit je nešto od odrednica jednog naroda, bar do sada je to tako bilo. On govori da je u pitanju jedan narod. Mit o Kraljeviću Marku, Kosovskoj bitci je lična karta Srba i bivših Srba. Meštrović opet. Napravio je niz skulptura iz kosovskog ciklusa, ali zato njegov Mate je vrišteći konj na Srbe. Pravoslavlje, slava, ćirilica, kalendar, mitovi... to je ono što izdvaja Srbe od okolnih naroda. Kada im se to ukloni oni postaju kozmopoliti. Drugo je pitanje da li je bolje biti Amerikanac ili Evropljanin tj pripadnik jednog od naroda. Darvin bi rekao da je video samo borbu vrsta. Agresija Srbije. Zna se šta je bila Hrvatska na A.U. kartama. Ona je dakle izvršila agresiju na Slavoniju Baranju Dalmaciju Istru i Dubrovnik. Samoopredeljenje naroda dozvoljava da se Srbija proširi do onog ugla gde su Srbi u većini. Hrvatska i Srbija imaju svoje mesto u Poljskoj i tamo nas treba vratiti da ne budemo agresori balkanski. Opet načelno pitanje. Da li smo za avnojevske granice, ili za narodno samoopredeljenje? Merlin Monro. Vidim da se i tebi sviđa. Meni nikada nije bila privlačna. Izrod sam čovečanstva. Osećam da je dete nezadovoljne prošlosti i nemir u njenoj duši me uznemirava. Ne nalazim da je lepo građena. Erotičnije su mi mnoge iz porno filmova, koje već godinama daje TV „Palma“. Moneta za potkusurivanje. Nemci su navukli Amerikance pa oni rade za račun Hrvatske. Ali to je samo privremeni savez za razliku od saveza N-H. Zato ćete opet izgubiti. Bežanje je jedina prava stvar, kad te 15 dana bombarduju belosvetski supermoderni tirani. Neće niko glavom kroz zid. Njih treba u Hag. Oni su razbili zemlju. Kinkel je pre Genšera razbijao Jugu. On je izazvao strahoviti rat. Njega u Hag sa Genšerom i Kolom. Ali ne možeš, jer su oni sudije, koji tamo očekuju Srbe (tj Ruse, komuniste), oni su moć, a krivca pokazuje uvek pobednik. Ovde se priča da je demokrata Granić nudio 50000DEM Miloševiću za svaku krajinsku porodicu, ako potpiše da se neće vratiti u rodno mesto. Milošević je pristao, ali je tražio 150 000. II priča. Amerikanci su rekli da se svi Srblji imaju vratiti u Krajinu inače će „dunavska Hrvatska“ (tako čujem na RTZ) pripasti Srbiji. Ima tu puno različitih pritisaka i predloga, ali šta je istina?

133


Potpisali ste dejtonski mir. Srbi iz Bosne ga nikada ne bi potpisali jer katastarski drže 64% zemlje BiH. Prema tome Zapadna bombarderska kultura je primorala da se odrekne 64-49=15% teritorije BiH koju su imali u ličnom vlasništvu. Slično je i sa zemljom u H. Malobrojno pučanstvo na papiru drži ogromne prostore u ličnoj svojini – možda i 30% H. – nemam podatke, pa možda i puno lupam. 31% Srba – a koliko ima Srba Jugoslovena u BiH i H. A koliko ih je bilo pre NDH pokolja, koji se znači uvažava prilikom pravljenja novih granica. Odnos 49:51. To je očigledno Zapadni pravnički odnos iz meni nepoznatih razloga. Što nije 51:49% u korist Srba? Sa 49% Srbi nisu ništa dobili nego su izgubili. A i ostalo sve pučanstvo BiH je 100% bivše srpsko. Čujem da se silni Srblji pokatoličiše u Lijepoj od silne demokracije. Pa Srba u Zgb. ima bar za jedno obdanište OŠ i gimnaziju. Srbi imaju gimnazije u Budimpešti, a u Zagrebu lijepom gradu? Odcepljenje je bilo moguće sve dok Nemačka i Vatikan nisu priznali H. Srbi su mislili da je to moguće i kasnije, silom i davanjem života, ali nisu shvatili ko je i da će se umešati gospodar sveta Amerika (snimci iz kosmosa, luka na Braču, CIA, bolnica na Plesu) direktnim stavljanjem na H. stranu. Ne zbog Hrvata. Već zbog Rusa, glavnog neprijatelja, koji ima do 25 miliona stanovnika u drugim republikama. Šta bi bilo kad bi Rusi uzeli pola Kazahstana, koji je recimo veći od 2-3 Francuske, jer ih tamo ima skoro ½. Prema tome to je stav: „Kćerku kara, snaji prigovara“. Zato drže jadne Kurde u 5 država, a mislim da je pravo samoopredeljenja jedno od osnovnih demokratskih načela. Ono će jednog dana sigurno pobediti, ali dotle će možda i preostali Srblji biti pokatoličeni itd. Amerika – međunarod. zajednica. Amerika stalno teži da se potvrdi da je jedina supersila; mada bi Rusi eksplozijom svojih bombi ne sopstvenoj teritoriji mogli da unište život na kugli bar 5x. Zato izaziva mnoge nacionalne pokrete širom sveta. Čačka islam, Japan, Arape, Kinu, Indiju što joj se gadno može osvetiti, kao i Nemačkoj. Niko ne voli šefa iznad sebe. Osećam da Evropljani sve manje vole Nemačku. Ona „pomaže“ brani sirote – „brani sirotu na svoju sramotu“ – koji će joj jednog dana doći glave. Moćnome se svi ulaguju, dok je jako moćan, ujedno ga pri tome potkopavaju. Pošto sitna riba nije ni malo tangirana srpskim interesima – i interesima pravde uopšte, već svojim, ona odobrava Američke poteze. I to je ta međunarodna zajednica. Gde je haški sud za Ameriku koja buldožerima u Iraku zatrpa na hiljade živih vojnika. Gde su beogradski pravaši po tom pitanju. Tu bi mogli nastradati. A ovako idu niz dlaku globalnom moćniku, koji verovatno mnoge i plaća, jer smo svi u silnim špijunskim mrežama, koje svoj posao rade na načine koji nam i ne padaju napamet. Napravili smo rasulo na teritoriji bivše Juge. Bili smo respektabilni, a sada smo niko i ništa, prirepci, privesci, Sloveni u smislu robova. Jugoslavije će biti bar u onom području koje govori isti jezik. To je bezobrazna činjenica koju mora da uvaži svaki pošteni čovek, koji zna da misli svojom glavom. Opet će biti kao pre 1918. frenetičnih dočeka u HNK i Narodnom pozorištu... Dolazi mlad neiskvaren svet, koji netreba izložiti popovskoj i ideološkoj indoktrinaciji. Nevina lica dece, starijih umetnika i iskrenih mirotvoraca će aklamacijom i danas biti pozdravljena u obe sredine. Propadamo. I Srbi i Hrvati i Mađari i Bugari nestaju. Izgleda da nas neke podzemne sile uništavaju. Ipak će biti da je neki drugi razlog. Nije valjda u genetskom kodu zapisano da trebamo izumreti kao dinosaurusi, možda ima i tu nešto.

134


Ipak su Muslimani naša braća više, jer ste po mojoj i Vukovoj tezi i vi većinom naša braća. To je gledano naučno. 8.2.96. Identitet se gradi recimo lažnim pričama Vatikana, ili neke druge firme, a takođe i razgrađuje saopštavanjem naučnih rezultata putem recimo radio Bgd, Zgb... Pokatoličavanje i pomuslimavanje naroda je jedan od glavnih zadataka istoričara S.H.M. I to će doći na dnevni red kada recimo katolička crkva, političari i drugi ne budu u mogućnosti da stavljaju klipove u točkove ovakvih nastojanja ljubitelja istine i naučnih nepodmitljivih istraživača. Moje je mišljenje da katolike Hrvatske ujedinuje „pravoslavna“, „bizantska“, „srpska“... opasnost, a ne jednorodnost Hrvata. Nje nema. Bez spoljnje opasnosti Hrvatska država će se raspasti sama od sebe. U pitanju je tronarod. Činjenica je da Dalmatinci – čakavci ne mirišu kajkavce, koje ne razumeju, kao ni Hrvate iz dalmatinske zagore za koje znaju da su bivši Vlasi. Zašto bi većina Hrvata mrzela više Srbe koje razume, nego kajkavce i čakavce koje ne razume. Ono što se ne razume izaziva strah, tako bi rekao jedan objektivni vanzemaljac, koji bi pao kod vas. Gledam Istrane. Oni bi otišli ne znam zbog čega. Kad počnu da stižu milijarde dolara na Jadran, da vidiš kako će da živne metropola Split, pod parolom „More radi, Zagreb se gradi“. Dali su fudbalske utakmice Dinama (jel' to Croatia) i Hajduka samo nogometne? Srbi u Bosni nisu bili goloruki, već realni. Vojska je bila srpska, jer su Srbi oduvek rado išli u vojsku (za razliku od Slo. H. Alb.) i to su pametni separatisti morali da uvaže, a ne da srljaju. Treba se predati onome, ko je jači, a ne podmetati svoju nejač i bombardovati svoj narod, da bi se uvele sankcije Jugoslaviji, da bi se Srbi odvojili od Svog Sarajeva (ne Austrijskog) – a sve zarad zapadnih interesa i njihove podrške. Do sada su se znala pravila rata, a sada zapadni garanti jednu stranu naoružavaju, brane i govore o neutralnosti, a pobedničku pretvaraju u poraženu iz svog interesa, a ne zbog pravde. Mi smo trošili najjeftiniji benzin jer smo bili najmanje plaćeni u Evropi zbog zapadnih interesa. Zato ga je i najmanji procenat jednog naroda u Evropi koristio. Da je bio skuplji taj procenat bi bio katastrofalan. Ali šta ćeš narod je u muci sposoban. Srbi su u bosan. ofanzivi bivših Srba poštovali silu moćnog Zapada. Bili su nenaoružani prema silnoj vatrenoj moći bivših Srba. Zato su i pobegli. Pre toga su Krajišnici uz aplauze Evrope pobegli od „hrvatskog“ napada iz susedne, međunarodno priznate države. Da li bi Srbi dobili aplauz kada bi prema Zapad. Slavoniji krenuli kroz Mađarsku. Ne, njima su zapad. bombe namenjene u praksi bile na sopstvenoj teritoriji. Priča mi pre neki dan jedna Kninjanka, kada sam se vraćao iz voćnjaka, kako joj je brat došavši na kućni prag na Novom Beogradu, pao na njega i plakao zbog izdaje i bežanja. Priča se da postoje očajnici koji se spremaju za teorizam po Lijepoj. Ja se lično bojim libanizacije naših krajeva, a ona je vrlo moguća, jer su ljudi očajni zbog poniženja, osakaćenja psihičkog i fizičkog u demokraciji. Dobro poznaješ bgd. opoziciju. Ja ne znam toliko. Pripustili tri zastupnika. Počinju jezici da nam se razlikuju. Odkako se bavim zečevima – kunić mi je malo teža reč, naučio sam da se ženka „pripušta“ kada joj dođe vreme. A Ivo Tijardović je fenomenalan. Kako lepo zveči jedna prava, a jugoslovenska opereta.

135


Sviđa mi se puno „Feral“. Uvek se slatko nasmejem kada ga na ulici izdaleka čitam sa ovim svojim već slabim očima. Nemam para za njega. Dalmatinci, Istrani takođe, jer su oni, imam utisak, bili u H. najodaniji Jugosloveni, mada znam da ima izuzetaka kod onih koji redovno posećuju nedeljnu misu. Moja Lj. je meteorolog. Asistent je na Šumarskom fakultetu, ali neozbiljno shvata ove studije, pa će je izbaciti, za valjda 2g ako ne magistrira. Slabije je od mene plaćena, pogotovu kada je prošle godine dosta odsustvovala sa posla. Imao bih još puno toga, ali bolje da ne uzimam novi list, jer će onda pismo ko zna kada otići. Srdačno te pozdravljam. Pozdrav sinu. M. Dragi Ladislave, od prošlog puta sam zaboravio da ti dostavim Corpus delicti. Prvo motorno ulje, zatim „Podravkinu“ kesicu, slovenački račun, a sada dodajem i prospekt24 namenjen ćirilskom narodu u kome se obećava čuvanje mira recimo u Krajini. Jer će neko da odgovara u UN zbog neočuvanja I i II dela Krajine? Dobro neće. A da li će velika firma moćnog gospodara, da kazni napadača. Ne! A zašto ne? Evo novih bisera. Kako tumačiš da je upravnik logora Jasenovac bio zločinac Dinko Šakić, a da je direktor bgd, sajma bio Miladin Šakić (pisano ćirilicom – primjedba B.L.), Ličanin – muž od Olivere Katarine (Vučo). U našim novinama je u enciklici „Orientale Lumen“ papa Jovan Pavle II navodno poručio da katolici treba da „ispaštaju“ zbog velike greške odvajanja od pravoslavlja pre 9.5 vekova. „Greška našeg razdvajanja je najteža. Neophodno je ispaštati snažno prizivajući Hristov oproštaj“. Da li to rade i verni Hrvati i da li je klečeći general naredio da se to danima vrti na HTV. Ta nadmena budala nastupa kao Bog, a stidim se kada ga slušam, kao nekad dok sam slušao najvećeg sina naših naroda i narodnosti, plašeći se da će napraviti gaf izlapelosti. Sriće španski i mnoge druge jezike folirajući i sebe i druge, a nevidi da je u godinama kada jednu reč nauči a tri zaboravi. Bolje je da se povuče da ne blamira ni sebe ni svoj pokret. Ali ovaj namesnik želi vlast i samo nju poput naših vladara. Znači nema morala ili pameti – ili jedno i drugo. Vlast je neutaživa strast. Niti može da je da, niti da ide, ali vlast ne ispušta, do zadnjeg časa, ko sovjetski ostareli monstrumi. Odoh kući. Sutra ću dopuniti. 9.2.96. Dragi Ladislave, sutra je već došlo. Veroslav ide na poštu da preda uplatnice za 1996. godinu pa neka preda i tvoje pismo.

24

Prospekt UN, na ćirilici, koji objašnjava ulogu UNPROFOR-a u bivšoj Jugoslaviji: „Uloga UN u očuvanju mira“.

136


Pozdravljamo te Vjeran, tvoj zemljak, a kaže uskoro vlasnik domoljubnice i ja još jednom M. PRIMJEDBA na slovenačkom računu: Ovo sam dobio prošle godine prodajući neke stare metale „Otpadu“. Kao što vidiš Srbi koriste slovenačke blokove i dalje. A ugnjeteni Slovenci, u zemlji gde je većinski narod koristio njihove račune u svojoj prestonici, odoše. A tolerantni Hrvati i danas koriste u Zagrebu srpske blokove računa i to na ćirilici. Mnogo ste bre zglajznuli, još od pre Poglavnika.

*****

137


Varaždin, 26.1.1996. P O S L I J E K I Š E25 Prebirući svoju korespondenciju, ponovno sam pročitao pismo upućeno svojim beogradskim prijateljima, još u onom razdoblju kad je „kišilo“. Čitavo vrijeme rata, s jednim od njih (M-om) se dopisujem - unatoč prekidu praktički svih veza među našim državama (jednom čak preko Sarajeva)26. Ne kažem da se u svemu slažemo i podjednako mislimo, međutim za razliku od većine naših sugrađana, nikada nam nije palo na pamet da razlike u mišljenjima usklađujemo preko nišana! Kako vjerujem (iako, glede luđaka koji nas vode, ništa nije sigurno) da je nastupilo razdoblje „poslije kiše“, izgleda mi da ovo pismo i cijela naša prepiska može svjedočiti kako za tragične događaje na tlu bivše Jugoslavije nismo svi odgovorni. O tome će jednog dana, neke buduće, zaista demokratske vlasti naših zemalja morati povesti računa. Kako pri analizi proteklih zbivanja, tako i pri odmjeravanju pravedne kazne najodgovornijim pojedincima sviju upletenih strana. Jasno je da ne mislim kako je naš odnos (M-ov i moj) izuzetan i jedinstven - on ima poslužiti samo kao prikladna ilustracija, dajući novu nadu mnogima koji su je proteklih godina možda izgubili, da dugoročno gledano, ne mogu biti pobjednici ni srpstvo ni hrvatstvo već isključivo Ljudskost! Svim žrtvama usprkos. Ili, možda baš stoga.

*****

25

Popratno pismo uz tekst objavljen u „Hrvatskoj ljevici“. Nažalost, pismo zahvale meni nepoznatim članovima AAD-a (Akademsko Astronomsko Društvo) iz Sarajeva, koji su spremno odigrali posredničku ulogu u času najgore blokade poštanskog prometa između Hrvatske i Srbije, nalazilo se na spomenutim demagnetiziranim disketama. Ovim putem im još jednom iskreno zahvaljujem. 26

138


Varaždin, 28.1.1996. Dragi M., preskočivši moja uobičajena pravdanja o tome zašto ti nisam ranije odgovorio, primi na samom početku iskrene izraze saučešća povodom smrti tvoje majke. Jasno mi je kako je jedan od najtežih trenutaka ljudskog života čas kad mu umru roditelji. Od tog trenutka ti si kako simbolički, tako i stvarno, prepušten samom sebi, bez onih zaštitničkih ruku koje su bdjele nad tobom cijeli život. Na neki način, ostaješ sasvim sam, unatoč ženi, djeci, braći, sestrama i ostaloj rodbini. Sam protiv svijeta i života, prepušten svojoj snalažljivosti i uzdanju u ljubav svojih bližnjih. Posljednjih godina i sam sve više razmišljam o smrti - možda povezano s njenim pojačanim prisustvom na ovim prostorima - iako bih prije rekao, s postepenim odlaskom, rasipanjem, idola i simbola moje generacije. Redom nestaju, napuštajući ovaj "najbolji od sviju svjetova", ljudi koji su učestvovali u formiranju naših ličnosti, svjetonazora i ljubavi. Desanka, Mija, Čkalja, Krleža, Smoje, Supek, Adamič,..., da ne spominjem strane glumce, pjevače, naučnike... A slutnja je sve jača: nakon njih, ostalo je prazno mjesto u redu za odlazak, prema kome se svi mi moramo pomaknuti - sve bliže i bliže.... ...dok ne dođe onaj tavni čas jedan, najsamotniji od svih, i uz osmejak čudni, jednostavni, presretne vječnost - skrušen, blag i tih. (Rilke, po sjećanju) Mori me izvjestan osjećaj nezadovoljstva i neispunjenosti, kad shvatim da ove nove generacije, imajući sasvim druge favorite, ne samo da ne prihvaćaju, već ni ne znaju (naravno, ne svi, ali većina?) za mnoge ljude i ideale u koje smo mi vjerovali. Je li ti otac još živ? Dugo vremena se nismo "čuli" a otad se mnogo toga desilo. "Bljesak", "Oluja", "Dayton",... i bog te pitaj što još ne. Pokušat ću ti dati svoje viđenje nekih stvari, nadovezujući se (i komentirajući, naravno) na tvoje primjedbe od zadnji put. Ne vjerujem da je "narod poučen od Titove škole da Srba nema van Srbije." Ako je itko, a ono je baš "Titova škola" priznala ne samo postojanje Srba u BiH i Hrvatskoj - recimo - nego im je dapače priznala status konstitutivnog naroda tih Republika. Ne razumijem toliko ogorčenje na Tita (kao da je on, uostalom, sam rješavao stvari), prisutno kod svih naroda bivše Juge. Ako su se ljudi već odrekli ranijih ideala (socijalizam, bratstvo, jedinstvo, jednakost, ravnopravnost,...) koga vraga im je potrebno zamjenjivati ih lošijima? Neka "vaša" novokomponirana budala - "Baja, mali Knindža" (imena mu bome ne znam) - koji se "proslavio" pjevanjem pjesama o Draži i četnicima, govori u intervjuu hrvatskim novinama, kako su to bila, eto, takva vremena. I usput kaže, kako ne smije na oči vlastitom djedu, bivšem partizanu, jer ga ovaj zbog toga ne može smisliti! Jednom sam ti rekao da ti ne želim slati isječke iz novina, jer oni kao takvi, ništa pametno ne govore. Sasvim je izvjesno da su četnici, kao uglavnom prosrpski dio poražene starojugoslavenske vojske, počeli kao pokret otpora protiv okupatora, ali je isto tako jasno da su se u strahu od prokomunističkih partizana, njihove ideologije i ideja o organizaciji buduće države, ne samo pasivizirali već zajedno sa Nijemcima,

139


Talijanima i ustašama (da, i njima - o tome opširno govore na pr. memoari Koste Nađa) borili protiv NOP-a, imajući pritom neku svoju računicu, dakako. 5.12.1943.g. Velika je Britanija službeno otkazala pomoć četnicima i Draži Mihailoviću zbog njihove suradnje s okupatorom, a 13.12.1943 na primjer, sovjetska vlada ističe kako odluke drugog zasjedanja AVNOJ-a "pomažu daljoj uspješnoj borbi naroda Jugoslavije protiv hitlerovske Njemačke" i naglašava da su četnici nanijeli velike štete borbi naroda Jugoslavije. Recimo dalje, kako su 9.7.1941.g. ustaše u Zagrebu strijeljale istaknute revolucionare B.Adžiju, O.Pricu i O.Keršovanija, dok su na primjer istog datuma, dvije godine kasnije, četnici ubili pjesnika I.G.Kovačića i dr. Simu Miloševića. Da ne govorim o Teslinoj, Adamičevoj, općenito jugoemigrantskoj podršci upravo partizanskom pokretu a ne četnicima. Masa je dokumenata o tim stvarima, i ne vidim razloga da razočarani Srbi (posebno inteligentan i nacionalizmom neinficiran dio) "kvaziromantičarski" vjeruju u neke mitove (a to najčešće čine neki, baš nimalo romantičarsko raspoloženi tipovi). Jasno da isto to vrijedi za slične proustaške mitove hrvatske strane. Riječ mit ne volim upotrebljavati u ovakvim slučajevima (bolje se ne mogu sjetiti), jer ona podrazumijeva neki zbiljski neispravan ali iskren doživljaj svijeta. Spomenuti slučajevi imaju prvenstveno, ne iskren već manipulativni značaj. Druga stvar s kojom se ne slažem je, da je navodno kralj Aleksandar osnovao Jugoslaviju. Nije on mogao ništa osnovati, s obzirom da je imao svoju državu u tada međunarodno priznatim granicama. Jugoslavija je nastala svojevoljnim (manje-više) udruživanjem nekih slavenskih naroda raspadle Austro-Ugarske monarhije, s kraljevinom Srbijom. I upravo je u zapadnim dijelovima (među Slovencima, Hrvatima i Srbima) bila najživlja ideja o takvom savezu. Dakle, da nije bilo te želje "zapadnih" Slavena, svako posezanje od strane Srbije za tim prostorima bila bi obična agresija ili aneksija (kao uostalom i aneksija Bosne od strane A-U) kako po tadašnjem, tako i današnjem međunarodnom pravu. Tko su bili separatistički narodi s obzirom na Jugoslaviju je pitanje rasprave (ja se uglavnom slažem s tvojim mišljenjem) iako svjetska zajednica na to ne gleda na takav način. Svatko može zamišljati i tješiti se kako mu volja (jebući - izvini na izrazu svoju ženu, ja sam umišljao da to činim Merilin Monroe - koja je međutim već odavno bila mrtva. Primjer sam izmislio kako bih ti pokazao sav iluzionizam ovakve "utjehe".). Činjenica je međutim, da je tadašnja SRS ukinula autonomiju Kosovu i Vojvodini, ali je zadržala (svakako protuustavno) njihove predstavnike u Predsjedništvu, osiguravajući tako sebi povoljan rezultat glasanja o svim promjenama u SFRJ. Stvarni rezultat je u stvari uvijek, sa 4:2 bio protiv opiranja Srbije i Crne Gore promjenama koje su sve druge Republike tražile. Čak je i Bulatović jednom glasao sa svima ostalima kontra Srbije, da bi nakon neviđenih pritisaka (on sam o tome govori), promijenio mišljenje. Prošle godine sam gledao britansku seriju "Smrt Jugoslavije" (bila je i na austrijskoj i slovenskoj TV, a sada je upravo prikazuju Hrvati) gdje "naši političari", među njima i srpski, Milošević, Jović, Kostić, Karadžić, Šolević,..., na prvi pogled savršeno iskreno, govore o svojim postupcima zbog kojih ti se mora zgaditi. Naravno, serija nije kritična samo prema Srbima - ja ovo iznosim samo zato da pokažem kako se potrebno odreći kojekakvih iluzija o pokvarenosti sviju osim NAS (i to podjednako vrijedi za sve narode). Kistanje je spaljeno (i ne samo ono), 150000 ljudi (uglavnom Srba) je pobjeglo nakon "Oluje", srpski su manastiri srušeni (iako mnoga svjedočanstva, čak i Srba, objavljena na pr. u glasilu Zajednice Srba u Hrvatskoj - prema nekim procjenama, ostalo ih je još oko stotinjak hiljada - govore, a i HTV prikazuje, kako su uglavnom licemjerno ostavljeni sred spaljenih mjesta, kako bismo ih mogli prikazivati svijetu u

140


prilog naše visoke "uljudbe")..., sve je to istina. Međutim, isto je tako istina da su mnoga hrvatska i muslimanska mjesta i crkve razoreni i spaljeni, ljudi poklani ili protjerani. I, licemjerno zvuči obrazloženje "vašeg" ministra vanjskih poslova da se 7000 Muslimana oko Srebrenice istrijebilo u međusobnim sukobima, u trenutku kad se svakodnevno iskopavaju masovne grobnice pobitih civila, ili kako su Muslimani navodno sami sebe granatirali u Sarajevu. Cijeli problem je u tome da Srbi, baš kao ni Hrvati, ne žele vidjeti i priznati rezultate svojih nedjela u ovome ratu. A to bi trebao biti prvi preduvjet trajnog mira i povratka povjerenja na ovim područjima. A Miloševića, Kadijevića, Jovića, Karadžića, Mladića, Krajišnika, Ćosića, Tuđmana, Šešelja, Arkana, Šuška, Merčepa, Aralicu, Šeksa, Bobana, Kordića, Glavaša, Vukojevića i inu žgadiju (ratne zločince i lopove), ja bih prvi objesio na najbliže drvo, a ne da ih još smatram nacionalnim svecima i gledam kako da izbjegnu haaški sud. Pričao sam ti, svojevremeno, kako se Rašković prije svoje smrti pokajao (na YUTEL-u) za ono što je učinio u Krajini i u razgovoru s Karadžićem, pozvao ovoga da sve učini kako bosanski Srbi ne bi krenuli istim putem - u propast. Na kraju krajeva i Mesić je prije par godina govorio kako su krajinski Srbi Miloševićeva moneta za potkusurivanje, te da će ih se ovaj, kad mu više ne budu potrebni, na koncu odreći - što se doista i desilo, kako vidiš. Pisao sam ti nekoć o svojoj "rođaki", Hrvatici, udatoj za benkovačkog Srbina, kako je pričala da ih ljudi sa strane dolaze buniti na barikade, plačajući im za to 100 DM dnevno - po glavi. Eto, sad je ona, prilikom zadnjeg izbjegličkog vala, skupa s mužem i troje djece završila negdje blizu Pančeva. Bila je ovdje već nekoliko puta i priča ono što mnogi Srbi ne prihvaćaju: bijeg je počeo onaj čas kad su muškarci dobili plave kuverte sa zapovjedi za evakuaciju čitavog stanovništva - dakle prije no se još i jedan hrvatski vojnik ("ustaša") pojavio. Evo što kaže Rajko Ležajić, predsjednik tzv. RSK i predsjednik kriznog štaba: "Odluku o evakuaciji stanovništva donio je Milan Martić, a da prije toga nikoga nije konzultirao niti obavijestio o ovoj naredbi... Ova Odluka je nerazumna, i ja kao predsjednik Skupštine nisam uopće informiran o toj odluci koju je potpisao Martić. Mnogim borcima je teško palo što su morali da napuste svoje položaje, koje su i te kako veoma dobro i čvrsto držali." Milivoje Vojnović, ministar inostranih poslova tzv. RSK: "Svi borci koji su sad u Beogradu tvrde da su takvu zapovest dobili od svojih pretpostavljenih. Zbog toga su članovi vlade, na nedavnom sastanku u Bijeljini, inzistirali da predsednik Martić i general Mrkšić odgovore na pitanje ko je tražio da se vojska povuče. Predočen nam je dokaz da je Martić potpisao samo odluku o evakuaciji civila. Mrkšić je kategorično negirao da je on zapovedio da vojska napusti zapadni deo RSK." Pitanje: Komandiri vodova i četa sigurno nisu odlučili na svoju ruku. Neko je morao da im naredi da se povuku bez borbe? Odgovor: "Na to pitanje odgovor će dati vreme. Činjenica je samo da pismena naredba ne postoji." Zadnje prijetnje karadžićevih sarajevskih Srba, da će masovno napustiti grad, te TV prilozi o tome kako pale kuće, skidaju krovove i evakuiraju se skupa sa svojim mrtvima (iskopanima iz grobova u tu svrhu), samo potvrđuju ranije navode. Ja bih rekao: jebi ga, dečki potpisali ste daytonski mir i što sad još hoćete. 31% bosanskih Srba (1991.g.) nezadovoljno je sa 49% teritorija - toga nigdje nema! Ne, nisam skrenuo u nacionalističke vode kad ovako pričam. Samo želim ilustrirati kako ljudi izbjegavaju ili prilagođavaju istinu svojim potrebama, ili su je naprosto (nažalost) nesposobni prihvatiti. Sasvim je sigurno da krajinski Srbi, unatoč svim naredbama i mentalitetima, nisu otišli dobrovoljno. Hrvatska vlast je sve poduzela da se to desi, još i više, da im nikada više ne padne na pamet da se vrate (kao što su to, uostalom, svojevremeno isti ti Srbi učinili sa krajinskim Hrvatima, ili bosanski Srbi sa komšijama Hrvatima i Muslimanima). Starci uglavnom ne vise po granama, kako pišeš, nego su postrijeljani

141


ili poklani (nekoliko stotina njih), a izvještaji kako međunarodnih, tako i nezavisnih hrvatskih organizacija za zaštitu ljudskih prava, govore o oko 73% spaljenih kuća. Prema internom izvještaju misije Evropske Unije, 20. septembra 1995.g., kaže se da su obišli 240 sela sa srpskim stanovništvom i 18232 kuće. Više od 13000 kuća je potpuno ili djelomično uništeno. U prosjeku su svakodnevno pronalazili po šest leševa. Ali ako sve to promatraš i sudiš izolirano od zločina svojih sunarodnjaka i muslimanskih zločina, jebi ga, onda ćemo na kraju još i ti i ja sudjelovati u boju "do istrage vaše ili naše ili njihove". A oni "tvoji" što se hruste i maštaju o revanšu su obične budale, baš poput revanšista svih boja i narodnosti. Da su bili za što, ne bi pobjegli glavom bez obzira. Glupi su Hrvati i Srbi (nažalost, isuviše ih je) koji misle da se stvari mogu rješavati na ovakav način. Hrvatska, to je istina (na žalost), sudjeluje u bosanskom ratu (Na službeni poziv jedine međunarodno priznate vlasti u BiH - Vlade Republike BiH. Svima je doduše jasno da su oni i prije tog poziva bili tu prisutni, upravo poput vojske SRJ - kamuflirane ovakvim ili onakvim "političkim" smicalicama.), ali još je veća laž da SRJ nije bila, niti je sudionik bilo kakvog rata. Glede krajinskih Srba, oni su u mnogome sami krivi za svoju sudbinu (nemoj to shvatiti kao opravdanje hrvatske strane) s obzirom da su inzistirali na onome, što je praktički svima (osim njima i tvojim nacionalistički raspoloženim sudržavljanima) od samog početka bilo jasno da je nemoguće - otcjepljenju od Hrvatske (u slučaju BiH međutim nisam bio siguran, niti sam to sada, što će ispasti - cijela njena krvava kalvarija upućuje na buduću podjelu među tvojim i mojim "dičnim" narodima/državama, iako ne vjerujem da će Muslimani na to ikada pristati. Lično im dajem za pravo.). Ne Amerikanci, već naprosto cijela međunarodna zajednica, to nisu mogli nikako dopustiti. A bojim se da im se slična stvar ne desi u istočnoj Slavoniji (gdje su Srbi ionako bili manjina) ako ne budu elastični i spremni na "konstruktivne" pregovore, koje će u promjenjenim prilikama diktirati Hrvati. Da ne bude zabune, što se mene tiče, ja bih hrvatskim Srbima ostavio sva stečena prava - od konstitutivnosti do ravnopravne upotrebe jezika i pisma (Još bolje, ne bih ni razbijao Jugoslaviju. Vjerojatno je međutim, na žalost, poučen krvavim događajima, razlikama, netolerantnošću, pojavom nebrojenog šljama svih boja, predznaka i nacionalnosti, ne bih u danim prilikama niti ponovno uspostavljao. Možda, "jednog lijepog dana" - i ne znam da li si svijestan koliko mi takva konstatacija teško pada.), samo se bojim da sam jedini (figurativno rečeno) koji ovdje danas tako misli. Okolnosti su se, htjeli mi to ili ne htjeli, nepovratno izmjenile. Kad slušam lamentacije nad biološkim opadanjem Srba, smanjenjem vašeg broja, strahom od izumiranja nacije,... kao da slušam ove svoje "populacijske obnovitelje" mahom popove, koji cijeloj stvari daju najmanji praktični doprinos (svaka čast aktivnosti vaših đakona, prezvitera i arhijereja po tom pitanju). Konačno, svi nacionalisti su isti - poput kompjuterskog programa na čije odvijanje ne možeš utjecati! Ja obično kažem: ako vas od stoljeća bogtepitajkojega (i ranije) do danas, nisu uspjeli istrijebiti silni Turci, Nijemci, Hrvati, Srbi, ustaše, četnici, Mađari, Makedonci, Muslimani, balije, Albanci, Talijani, Mlečani,... (svatko nek' si po volji izabere "nacionalne neprijatelje"), onda nema straha, dečki - živjet će ovaj narod! Ako vas je i dalje strah, što se mene tiče, dovedite mi svaki dan neku Srpkinju, Hrvaticu, Eskimku... (meni je svejedno) pa da vidiš kak' ćete se namnožiti! Uz jedan sitan uvjetić (koji silno užasava zabrinute pimpobrižnike): troškove uzdržavanja snosi strana zainteresirana za proizvodnju malih srbo-hrvato-eskimića! Zašto ti M. (ili ja, ako baš hoćeš) nemaš desetak sitnih Jeličića (Babičića)? Lično meni je i dvoje previše! Otkad znam za Francuze i Mađare, slušam njihova prenemaganja kako samo što nisu izumrli, ili, kako će se to sigurno desiti do dvijehiljadeneznamkoje. Najobrazovaniji dio nacije vam/nam bježi iz Srbojebine/Hrvojebine, jer jedino što im one nude, je uloga

142


rasplodnjaka nacije, na vlastiti trošak - dakako! Vaši/naši demografi, ekolozi, sociolozi,... drže neznani broj visokoumnih predavanja o prenapučenosti planete, o potrebi regulacije broja zemljinog stanovništva, a u praksi se, izgleda, mogu domisliti jedino genijalnog rješenja tipa: 'ajmo podvezati jajnike Indijkama i Kineskinjama, i f...ti svoje (nepodvezane) Srbohrvatice, da se sve praši (može to i s nesteriliziranim azijatkinjama, ako kosooki klinčići budu proglašeni Srpčićima/Hrvatićima). Ustvari, kad čovjek o tome zrelo razmisli (nemoj me suviše ozbiljno shvatiti), nadođe mu misao, kako je baš zgodno da se ljudi takvog svjetonazora što više međusobno istrijebe (upravo oni to i najžešće čine) - jer, teško da im je mjesto u trećem tisućljeću! Sve je to toliko kompleksno da je jedno pismo za razmatranje takvih problema svakako suviše malo. Osnovno što želim istaknuti je čovjekov odnos prema ISTINI i njegova sposobnost da shvati tu istinu, zaglušenu šumovima propagande, poluistine, laži, patriotizama, nacionalizama i mitova. Na primjer, Srđan Bogosavljević piše u beogradskoj "Republici" od 1-15 juna 1995.g. o žrtvama drugog svjetskog rata u Jugoslaviji (imam članak kod kuće) uglavnom ono što sam ti ja predočio. Novembarska "Politika" (1995.g.) međutim, i dalje mrtvo hladno, u članku "Strategija i taktika etničkog čišćenja", govori o 700000 likvidiranih Srba, Jevreja i Roma (Hrvate ne spominje) u Jasenovcu. Pitam te, koliko Srba čita "Politiku" a koliko "Republiku" odnosno, koliko uopće Srba ima novaca da prati bilo koji medij sem, prorežimskih, radija i televizije (ja HTV dnevnike gotovo da ni ne gledam znajući koliko lažu). Ili, svojevremeno si mi poslao članke o Muslimanima koji da su "poturčeni" Srbi - daklem "vaša" braća, na što sam ti, čini mi se, odgovorio jednako idiotskim prikazom o njima kao "poturčenim" Hrvatima - "našom" braćom. U svakom su slučaju, rekli bi Hrvati, Muslimani biranjem svojih saveznika pokazali čija su "braća" - iako oni samo tvrde da su tek Muslimani-Bošnjaci. Na što su oba "bratska" im roda odgovorila njihovim istrebljenjem - još jedan od "dokaza", uz onaj o bratstvu-jedinstvu, da se bratstvo među narodima (barem balkanskima) slabo isplati. A što da radim s navodnom činjenicom da istočno od Zagreba živi pokatoličeno Srblje (zar je to dovoljno za mržnju prema njima ili njihovo istrebljenje ili za aspiraciju na teritorij?) a zapadno kajkavci. Čak i da je to istina (u najmanju ruku je istina da spadamo među najsrodnije narode na svijetu što god to značilo) što s time? Meni lično je dovoljno (kao Kantu) sjediti na jednom mjestu a umom obuhvaćati cijeli svijet (svemir) i u principu mi ne treba ni Srbija, ni Hrvatska, ni Jugoslavija, niti bilo koji entitet, koji samo doprinosi mom otuđenju otežavajući realizaciju moje ljudskosti. Nervira me također neprestano spominjanje bosanskih Srba i bosanskih Hrvata s unaprijed određenim podtekstom - karađžićevi Srbi, odnosno hercegovački Hrvati. To naprosto nije istina. Jer postoje i oni "drugi" Srbi i Hrvati, rekao bih pošteniji, koji su od samog početka za očuvanje i nedjeljivost BiH, a borili su se protiv njenog masakriranja. Njih je, doduše, manje no onih prvih, ali ne toliko manje koliko to govori proračunata šutnja srpskih i hrvatskih vlasti te medija o njima (vjerujem da ih ima i u tzv. RS, samo nisu u prilici oglasiti se). Usput, za mene je i Republika Herceg-Bosna - takozvana). Ne znam je li ti poznato, na primjer, da je za novinara godine 1995. u BiH, proglašen (od strane svojih kolega, novinara) srpski fotoreporter sarajevskog "Oslobođenja", Danilo Krstanović. I, koliko se sjećam, takvi ljudi su često govorili o snošljivom odnosu Srba, Hrvata i Muslimana u Sarajevu ili Tuzli, recimo, za razliku od "srpske" Banja Luke ili "hrvatskog" Mostara. Jadno je, posebno spram Titovih napora da nas ne svrsta pod kojekakve kišobrane, što se na područje bivše Jugoslavije infiltriralo toliko zainteresiranih "milosrdnika" (ne samo Amerikanaca, i ne samo u Hrvatskoj i BiH). Ali činjenica je da su bosanski Srbi (po ne znam koji put ponavljam da termine Srbi, Hrvati, Muslimani, koristim uslovno - misleći pritom ne na cijele narode, već njihov najmilitantniji dio),

143


uvijek "ugroženi", "goloruki", "nenaoružani", "nejač" i srodno, a onda ta "goloruka nejač" k'o od šale osvoji 70% BiH, ili Krajinu ili terorizira Sarajevo ili... Bombardirani su bili (ne nejač, već njihovi vojni ciljevi), nakon mase upozorenja da će se to desiti, kad pune četiri godine nisu pristajali na nikakav sporazum. I, gle čuda, čim su dobili po onoj stvari, ne samo od Amerikanaca, Muslimana i Hrvata, već i od "vas" (srpski embargo na tzv. RS), nejač je učas sjela za pregovarački stol potpisavši i mnogo gore opcije no što su im ranije bile nuđene. Koliko su bosanski Srbi bili goloruki, pokazuju i statistički podaci Međunarodnog instituta za strategijska istraživanja iz Londona. Da te ne zamaram suviše, evo samo nekih podataka za bosanske Srbe i Muslimane:

tenkovi oklopna vozila artiljerijska oruđa raketni bacači minobacači avioni helikopteri

Armija BiH

Vojska bos. Srba

31 35 100 2 200 3 5

370 275 730 76 900 20 243

Mislim da brojke za onoga tko namjerno ne zatvara oči pred njima, ili im ne odriče vjerodostojnost, dovoljno govore. A to je sadašnje stanje, nakon što su se Muslimani tokom četiri godine ipak uspjeli kako-tako naoružati (unatoč zabrani uvoza, ali što ćeš, i ti se hvališ kako ste, usprkos embargu, trošili najjeftiniji - rumunjski ili mađarski, možda i hrvatski - benzin u Europi) ili osvojiti oružje (i kad se uračuna brojnije naoružanje HVO-a, Srbi su još uvijek u velikoj prednosti). Pa sad, kako je uspjelo oružje bivše JNA, koju je služilo (u BiH) 31% Srba, 17% Hrvata i 44% Muslimana, uglavnom završiti kod "goloruke nejači"? Da ne govorim o oružju koje je JNA povukla iz Slovenije i Hrvatske upravo u BiH, naoružavši baš bosanske Srbe. Ovime ti pokazujem, ne svoj odnos prema ratu i "ovdašnjim" zbivanjima - mislim da sam ti to do sada već savim dovoljno objasnio - već ukazujem na odnos mnogih Srba prema činjenicama (koje su, j..i ga, takve kakve jesu). No, u svakom slučaju, priznajem da takav odnos spram fakata nije samo srpska specijalnost. Ne jednom sam ti spomenuo kako vjerujem (vjerujem a ne želim) da Srbiji, među svim bivšim jugoslavenskim Republikama, tek predstoje najveće teškoće. Imate oko 35% manjina, a niti vam se vodstvo niti srpska većina zna na pravi način, pozitivno, suočiti s tim problemom (ne kažem da možete od "nas" učiti). Osnovna greška vam je, kao i Hrvatima, da demokraciju i slobodu želite svesti na prevlast srpstva (hrvatstva) nad ostalim manjinama (lakši položaj Hrvatske je u njenoj "prednosti" - praktički je postala etnički čista država). Imate manji broj ljudi koji ispravno, na nov, neopterećen način razmišlja, ali ih većina ne šljivi (kao i kod nas). Nedavno sam skoro tri sata promatrao na slovenskoj TV (koja često ima priloge iz Jugoslavije) emisiju studija B-92 o vašim manjinama, kriminalu u Beogradu i slično, s mogu reći sasvim novim i prihvatljivim gledanjima. "Novi srpski forum", "Građanski savez Srbije", "Helsinški odbor za ljudska prava Srbije", "Beogradski krug nezavisnih intelektualaca" te list "Republika" organizirali su istraživački projekt "Trauma i katarza u istorijskom pamćenju Srba" - o tome što se i zašto se desilo u Srbiji nakon 1985.g. Neki od autora su Latinka Perović, Drinka Gojković, Olivera Milosavljević, Ljubomir Mažar,..., a radove, originalne, s novim pogledima i samokritički orjentirane (daklem ne prozivajući samo druge narode) možeš naći u "Republici". Da ne spominjem Bogdana

144


Bogdanovića, Filipa Davida, Dragana Velikića i druge koje "ste" vjerojatno već otpisali. Ovaj poslijednji, a uvjeravam te da nije jedini čije slično mišljenje sam čitao, kaže: "Zamislite što bi bilo da su onih dve stotine hiljada građana Srbije koji su pobegli (najpošteniji i najmoralniji dio Srbije, a i Hrvatske - jer se i kod nas slično dešavalo. Na "vašu" i "našu" sramotu, uglavnom ih tretiraju kao izdajice.) od mobilizacije obukli uniformu. Kada sam video tenkove JNA kako odlaze put Slavonije, i na sramotu Beograda, bili ispraćeni mahanjem sa Novog Beograda, slutio sam da će se ti tenkovi vratiti kao bumerang." Samo što ni vaša ni naša vladajuća plus klimajuća plus "šutljiva" većina, ne shvaća da prava i trajna (ajmo rađe reći trajnija, jer barem na ovom Balkanu izgleda ništa nije trajno) rješenja krize proizlaze iz svježeg, originalnog i nadasve etičnog pristupa potisnute manjine. A oni Srbi koji podržavaju svog Slobu, kao da su zaboravili da je jedan od prvih njegovih činova bio da pošalje (1990.g.) vojsku, tenkove i miliciju na srpsku omladinu i studente koji su tražili slobodu govora i štampe, da je dao premlatiti vođu srpske opozicije, a drugoga poslao u zatvor. U stvari, malo me nervira što toliko pišem o Srbiji - ta ti to sigurno vidiš i znaš bolje od mene. Jednostavno sam se zanio odgovarajući na tvoje primjedbe. Ovdje kod mene stanje vjerojatno nije ništa bolje. Etničko čišćenje "smo", poput "vas", svrstali u istu kategoriju kao istrebljivanje moljaca, i time malo tko razbija glavu. Imali smo parlamentarne izbore, na kojima je Papa Štrumf, što manipuliranim izbornim zakonom, što podignutim izbornim cenzusom, što direktnim krađama uspio dobiti većinu (ne baš kakvu je očekivao, iako vjerujem da bi, nažalost, i bez svih tih smicalica HDZ pobijedio) i stranački spektar u Saboru kakav mu je odgovarao. Što da ti kažem, sem da je najljevija stranka u Saboru, Račanov SDP (reformirani komunisti, koji su zajebali i hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj). U Sabor, od 128 (čini mi se) zastupnika, pripustili smo tri zastupnika srpske manjine - 2.3% - (ima nešto više srpskih zastupnika, no to su "dobri i lojalni" članovi ostalih stranaka). Pavelićev zet, Pšeničnik, ima uredno registriranu stranku (koju je u emigraciji osnovao još Poglavnik), izašla je Pavelićeva knjiga memoara (ili nešto slično), u Splitu je izvedena "očišćena" (od svih elemenata koji podsjećaju na srpstvo ili jugoslavenstvo) verzija "Male Floramye" režiserka kaže da u ovom trenutku "ne bi bilo zgodno" postaviti originalnu izvedbu. No, ponavljam ti, iz svega toga ne smiješ izvlačiti generalne zaključke o Hrvatima (jer time pristaješ i na srodne generalizacije o Srbima). Omladina (mladež), jasno ne sva, masovno odlazi na Balaševićeve koncerte u Sloveniju, a njegove kasete se vrlo rado vrte (jasno, ne na medijima). Vlast se boji takvih kontakata i svakome tko o tome javno piše (ima toga u nezavisnim listovima) spočitava antihrvatstvo i izdaju, s time da u tu kategoriju ne svrstavaju na pr. prodaju nafte Srbiji i bosanskim Srbima (još u vrijeme rata) i slične poteze, kad nekome iz vlasti dio ode u džep. Trenutačno sam opet bez posla pa mi najveće zadovoljstvo predstavlja čitanje nezavisnih i opozicijskih listova, za što, lako sudiš, nemam dovoljno novaca. Pozdravlja te sin te ti ponovno šalje jedan broj (dvobroj) "Čovjeka i svemira". Inače, što ti je supruga po profesiji - spominjao si sveučilište? Kurs marke je ovdje oko 3.70 kUna (ovako, sa veliko U, ističe „Feral Tribune“ svoju cijenu). Moja zadnja primanja, kao apsolventa (doživotnoga!) bila su oko 1500 kuna (oko 400 DEM), dok diplomirani profesor mog staža ima oko 2000 kuna plaće. No, mislim da smo praktički na istom, s obzirom da su (koliko zaključujem iz tvojih pisama) cijene kod vas niže. Kurs marke na crno je gotovo jednak službenom, no to nije posljedica "našeg velikog ekonomskog čuda koje nam i svijet priznaje i divi mu se" (Otac domovine) nego monetarističkih smicalica, može biti i strane pomoći (Njemačke?). Proizvodnja, za razliku od nezaposlenosti, već godinama ne raste, pljačka se (zakonito!) "sve u šesnaest", dok Poglavar svaki čas izmisli novo "čudo" nad kojim se svijet navodno divi, a ogroman dio genetskih Hrvata to zaista i čini.

145


Nemoj se nervirati oko "katoličkih običaja", ne moraju oni biti tako slabi samo zato što su katolički. Sam znaš da pravoslavna crkva (a onda i srpski narod) slavi crkvene praznike po julijanskom kalendaru, iako se svakodnevno koristite gregorijanskim. Eto "naučno" dokazanog "lošeg" pravoslavnog običaja. Čak je i Milanković predložio reformu i uvođenje svjetskog kalendara, pretpostavljam s namjerom da se koristi u svakodnevnoj, svjetovnoj i crkvenoj praksi, a ne šale radi. Običaji, posebno ako si odgojen da ih upražnjavaš, bez obzira na svoju genezu, za tolerantnog čovjeka ostaju upravo ono što jesu - samo običaji, na neki način, neobavezno obavezni! Meni, apsolutno nereligioznom tipu, Božić (katolički; a što mogu kad sam odgojen u takvoj sredini) je najljepši od sviju blagdana. Mogu ti reći kako mi je blizak i razumijem poruku koju bi nam on trebao posredovati (dakle, ne samo povjesno-astronomske elemente njegove). A vjerujem da je ona (poruka) ista za katolike, pravoslavce ili ateiste, te da je oni jednako prenose i shvaćaju (doduše, nažalost, samo na "teorijskoj", ne i praktičnoj razini). Tebi M. i tvojoj obitelji, kao i svim suradnicima Narodne opservatorije želim sve najbolje u 1996. godini prvenstveno mira, zdravlja, lične sreće i profesionalnog uspjeha! Pozdrav od Ladislava *****

146


Varaždin, 12.9.1996. Dragi M., s obzirom da mi se ne javljaš još od mog zadnjeg - majskog - pisma (inače, hvala na "Računarima"), nadam se da se nisi nakon njega uvrijedio - to mi je najmanje bila namjera. Vjerujem da i ti misliš kako bi bilo glupo da se sad, kad su se naši zločinački kreteni pomirili, ljudi koji su čitav rat prijateljski kontaktirali - zarate! Bit ću kratak, dok ne primim tvoj dugo očekivani odgovor. Šaljem ti na eventualno objavljivanje u "Vasioni" jedan rad: "Svemir kao crna rupa?". Preporučujem ti da prije nego što "krepaš" (izvini) od smijeha - nakon njegova čitanja - malo razmisliš o svemu, te ga, ako baš nisi stručnjak za to područje, daš Jeleni ili nekom drugom na recenziju. Vjerujem da ćeš me čim prije obavijestiti o rezultatu (jesu li i oni "krepali" od smijeha) i sudbini mog rada. Rad šaljem i na disketi, skupa sa *.PIC fajlovima za grafikone i tablice. Pisan je u matematičkom tekst procesoru MathCAD 2.52 (šaljem i njaga komprimiranog - iako vjerujem da ga posjedujete), na 286-ici sa Hercules grafikom. S obzirom da mi procesor, radi male memorije mog računara (svega 1 megabajt) i starog DOS-a, svaki čas šalje neprijazne poruke, najbolje je program učitati ovako: mcad/m crnarupa.mcd, pa u toku čitanja manuelno vršiti proračune sa funkcijskim tasterom F9. No, vjerujem da vi ipak imate "moćne" mašine. Nadam se da je s tvojim zdravljem i familijom - O.K. Pozdravi ljude na Opservatoriji. Sve dobro želi ti (vam), Ladislav *****

147


Beograd, 10.2.1996. Dragi Ladislave, danas sam ispratio moje podebelo pismo sa prilozima, a već imam primedbe na ČIS. Prvo D.Mikuličić piše: „Mi ovdje, u maloj H i maloj BiH, na malom planetnom zrncu u nekom zakutku jednog kraka naše galaktike, dobro znamo naše specifične sile četničkog zla“. S kojim pravom recimo piše o BiH. Drugo i Srbijica je na istom malom zrncu. Naše specifične sile četničkog zla ne znam da komentarišem. Drugo D.Sirovica „osobni teleskop ustupio vojsci“. Po propisu IAU u astr. časopisima se izričito zabranjuje bavljenje politikom. Žao mi je Sirovice. Po prezimenu bi rekao da vodi poreklo od Srba. Treće Oton Kučera koristi iz kraja vremena uzimanja srpskog jezika reči: svrate pažnju, štampano, ugao, nauka. Šta to bi da ove reči nestadoše i pored ujedinjenja sa Srbima. Ko je tu kolo vodio, zašto i za čije interese? Četvrto Astronomijski vremeplov: Hrvatski astronom Slavko Rozgaj. Ova ga Tatjana Kren preteruje. Njoj je ideal razdvajanje. Pa nije valjda ciganski astronom! S.Rozgaja sam kao i Kučeru sa oduševljenjem čitao. To su moje prve astronomske knjige. Žao mi je što ČIS pliva malograđanskim vodama. Ponosim se zbog toga sa „Vasionom“. 17.8.96. Dragi Ladislave, vremena nemam. Neprestano sam u trci za sitne pare, a odavno imam želju da ti se javim. Evo sada sam stisnuo zube. Neke stvarčice sam prikupio pa evo malo komentara: 1. Prekilovci. Puni sanduci 1941. Pa onda kosti ponovo uništene od strane bivših Srba iz Hercegovine. Gde će duša tih novih Hrvata? To su danas glavni jurišnici u Zagrebu. 2. „Tuđi diktat“. Ovo sve izgleda nije naše delo već Zapada i NATOa i Nemačke koja se boji Slovena. Razbijanje Jugoslavije je deo programa uništenja komunizma i slovenstva u ČSSR i SSSR. Pioni smo u tuđim rukama, naročito vi. 3. Draža ima još veći procenat. Protiv njega su glasali potomci četnika, sada članovi SPSa. On jedino nema podršku među Srbima u Krajini i Zapadnoj Bosni, koje potomci ustaša nazvaše četnicima. Ruku na srce – jedina antifašistička sila u Titovoj i Kraljevoj Hrvatskoj su bili Srbi – normalno gledano u globalu. 4. Slika sa BAVa '95 jer nemam još slike sa BAVa-96. Čuče Aca i Čelebonović, a u sredini u naočarima su Jelena sadašnji upravnik i Zoran Ivanović, možda sledeći.

148


Dragi Ladislave, vreme je zeznuto. Sve je skupo. Nema štampanja para. Plata mi je oko 1000 din sa toplim obrokom (100DEM=340d). Moja Lj. asistent mislim da nema ni 600 dinara. Privreda ne radi. Zapad nas uništi, a sve smo predali svoje po njihovoj volji. Sad mi priča jedan momak sa astronomije. Bio je u Francuskoj – drugovi seljaci mu platili put i 21 dan boravka. Kada se vratio, otac dr matematike nije imao para ne samo za taksi nego ni za autobus, pa su došli peške sa železn. stanice. Majka mu radi kao prevodilac. Sa njom živi odnosno preživljava. Završila je čistu filozofiju i nema para da uplati penziono osiguranje. Krašići, 1.9.96. Dragi Ladislave, evo stigosmo na more a da nisam završio i „pratio“ pismo kako kažu Makedonci. Jutro je oko 7h, a ja sam sa svojim trambusovcima na obali i pokušavam da ti se javim, a oni me stalno ometaju. Sa Nešom glistom sam već bio pre doručka, jer je on uhvatio ritam školica, pa se buni kada je u 630 u krevetu. Lj-in stric njegov sin i njegov drug Vlatko sa decom su spavali pa smo preskočili kaskadnu ogradu da bi došli do vode. Prošao je brod RM pa smo kamenčićima označavali dokle su dolazili talasi. Onda je počela da sipa kišica, a došla je i mama sa D. pa smo otišli na doručak. Na more smo došli 31.8. Vozio sam od 730 do 2230. A 5g. nisam vozio. Amerikanci su mi dozvolili samo povremeno da vozim po 15-20 km. Zato je ovo bio veliki rizik, a i napor za mene. Prvo sam kod Užičke Požege bio kod vulkanizera, a pred Novom Varoši mi je otišlo platinasto dugme pa mi ga je promenio neki musliman. Onda je štucao pa su mi u Prijepolju u 987 očistili pumpu i karburator. Platio sam 15d+10DEM+33din. Noću smo bili u Podgorici, u još većoj prošli kroz Cetinje i Budvu da bi stigli u Krašiće. Nije nam zemlja tako propala kako sam očekivao. Putevi se održavaju, a naši stranci su silne kuće na mnogim mestima podigli. Imam utisak da je najsiromašnije, gledano po kućama i putevima, beogradsko područje. Od utisaka ima puno veštačkih jezera po Srbiji. Kanjon Morače je veličanstven. Prolazio sam i ranije, ali ovoga puta imam utisak da smo se družili sa orlovima, jer su se ispod nas nalazile kilometarske provalije. Po oštrim krivinama u kojima se preporučuje brzina 25-30 km isticao se silazak u Budvu. Srbija je slabo naseljena od Užica do Nove Varoši a CG je prazna od Kolašina do Podgorice izuzimajući slavni srpski manastir Moraču. Sad su me osvojili klinci. D. je meni i N. dovela Igora sina Rajka Lj-inog brata, Danicu i Nikolu decu Vlatka (čija je žena umrla u 30g od raka dojke) druga Rajkovog i Slobodana iz komšiluka. Opšta čarlama. Pune žabicu i pištolje sa vodom pa se prskaju, a i mene polivaju. Povremeno moram da ih prevodim preko oštrog stenja. Prolazi jedrenjak sa tri jarbola – verovatno onaj školski iz Splita. Hladno je nikog nema. Kiša povremeno pada. Sinoć oko 22h bila je silna grmljavina. Tivatski zaliv je bio neprestano osvetljen – povremeno je bilo i ponekoliko munja u jednoj sekundi. Neke munje su silno udarale u još silnije planine. Dok su deca spavala Lj. i

149


ja smo gledali kroz prozor. Padala je kiša – trebala je opravdati mesto Crkvice (u Krivošijama) gde ima najviše padavina u Evropi. Pričo mi moj drug Vojislav Gledić sa Cetinja da kiša zna da pada u novembru i 18 dana neprekidno. Put nije išao onako kako sam hteo. Ja sam uvek voleo da seckam put, da vidim što više. Znao sam da je ovo zamoran put, pa sam hteo da noćimo usput u slavnoj Studenici, ili u sandžačkom manastiru Mileševo, gde je sv. Sava bio posle prenosa njegovih moštiju iz Bugarske. Ali veliki pritisak na mene je vršio brat da neidem sa šatorom, a i Lj-ina majka. Obeskuražio sam se kada sam video koliko stvari trebamo da ponesemo, a naročito kada su na TVu rekli da se u Raškom kraju očekuju kiše. Ali „fala“ Bogu bilo je suvo. Još je to trebalo da imamo pored neispravnog automobila. Razmišljao sam šta ću na vlažnoj zemlji sa sitnom decom. Posle sam mislio da odspavamo u nekom bungalovu u Podgorici, pa da 31.8. izjutra posetimo buvlju pijacu u Tusima (5km od Podgorice, gde se iznajmljuju čizme kada je veliko blato), pa onda sutra da obiđemo slavnu srpsku prestonicu Cetinje, jer su svi, od prvih vladara CG preko Njegoša do poslednjeg kralja Nikole bili Srbi. Ali oni se nalaze u Zlatici, koja je na severu i kroz koju smo prošli, a opet mislim da su muzeji i cetinjski dvorovi dosadni za moje 4g blizance. U Beogradu sam imao veliku „frku“. Kad čovek polazi na odmor tek vidi koliko stvari nije završio. Nisam se čestito spremio za more. Auto su mi radili do polaska. Zaboravio sam razne stvari, pored ostalog i ovaj papir. 29.8. sam bio u Novom Sadu sa našim uglednim umetničkim fotografom Jovanom Grujićem (1971. je štampana zvezdana karta koju je radio sa još dvojicom naših članova). Snimili smo sliku „Korona '61“ koju je Petar Kubičela, autor zaglavlja „Vasione“ radio prema fotografiji sa Hvara za vreme potpunog pomračenja Sunca, ali o tome sam pisao u bgd. pismu. Posetili smo zatim Narodnu opservatoriju gde nas je dočekao Jaroslav Francisti, koji ima puno žara za popularizaciju, ali koji je dosta sklon autonomaštvu – ne znam što će to jednom Slovaku, osim valjda što u maloj sredini može biti prvi, a u sredini sa Beogradom među poslednjima. Opservatorija se nalazi u stražari austrijskoj. Vrh krova na 4 rude se otvara u 4 latice i onda se posmatra sa teleskopom. Obično se otvara samo južna. Ima tu puno astronomskog duha, ali popularizatorskog u kome se provlači stalno duh Francistijevog autonomaštva – npr. 300g. astronomije u Vojvodini (početak je kada je neki grof Marvilji posmatrao tela sa Dunava nebi li odredio geograf. širinu) ili uramljena fotografija Živojina Ćuluma koji je bio istaknuti član našeg Društva i koga je u izlapelim godinama Francisti izmuvao da se osnuje Društvo. Bilo je to 1974 kada je po novom Kardeljevom ustavu trebalo Srbiju razbiti pa su zabranjena Društva na „nivou“ republike, koja pokrivaju pokrajine. Tada je naša podružnica u NS prerasla u ADNOS., a uskoro Kosovski problem koji je zbog Ustava doveo zemlju do raspada i rata u onim delovima koji su srpski. Prema tome ratni zločinac je Kardelj, izlapeli Tito, koji ga nije mogao ili hteo da obuzda i pored Jovankinih razumnih saveta, Dolanc, Bakarić... odnosno koji su mogli biti na vlasti jašući konja nacionalizma. Bez nacionalizma, čije su oličenje republike oni su bili nepotrebni tj suvišni. Kada je trebalo birati između gubitka vlasti i rata oni su izabrali ovo drugo. Zatim smo prošli kroz austijski „hrvatski“ Petrovaradin, čije monstruozne kuće podsećaju na građevine nemačkog neukusa, ali na solidnim temeljim, građevinski gledano. Stigli smo u Sremske Karlovce, gde smo posedeli posle obilaska prve srpske gimnazije, bogoslovije, saborne crkve i patrijaršije u kojoj se sada nalazi episkop sremski Vasilije. Do pre par godina u ovoj njegovoj rezidenciji je bila smeštena arhiva komunistička.

150


Pred polazak, posle povratka iz voćnjaka put na most je bio zatvoren zbog dolaska Mate Granića. Odlazeći na posao vidim miliciju kad iza idu velika crna sjajna kola sa šahovnicom. Malo je bila veća činimi se od uobičajenih diplomatskih zastavica. Tako doživesmo da ustaška zastava prođe i kroz glavni grad srpstva. Nešto kasnije prođe sjajni autobus sa policijom verovatno novinarski, a na mostu sustigosmo neki po sjaju europski kombi na kome piše ZG i HR. Trljam oči kad stvarno prvi HR auto koji vidim, a ne CRO. valjda 9.9.1996. Dragi Ladislave, ovde mi je bio problem sa papirom. Pošto sam u „frci“ pošao iz Beograda poneo sam malo papira malog formata koji sam ispisao uvodeći iz knjige Grbalj podatke. Ovdašnji prof. Pomorske škole Kovačević, sin sveštenika napisao je knjigu o Grblju sedamdesetih godina. To je veliko polje, za ovdašnje prilike, između Tivta i Kotora sa jedne i Budve sa druge strane. Isključivo je srpskog stanovništva. Kaže da je bilo zabranjeno naseljavamje inoveraca u Grblju čak i slugama. Za mene je velika senzacija da su Crna Gora, Primorje, Zeta i Brda prepuni nemanjičkih manastira, mnogo ih više ima po glavi pučanina nego u Srbiji. Ali tu je vredni rad naših neprijatelja koji rade ne rasturanju srpskog carstva. U isto vreme rade na spajanju „hrvatskog“ tronaroda, bacajući u oči brezobrazno „umno“ katolički da je veća razlika između ekavaca i ijekavaca nego između tronaroda. Nemogu da se skoncentrišem jer stalno trčim do hladne vode da se deca ne podave, pa se moj nacionalizam hladi. Krašići u kojima se nalazimo je mesto od najviše 10 porodica sa valjda 3 prezimena. Sve porodice su katoličke (PETROVIĆI, FRANCISKOVIĆI i SLAVKOVIĆI) osim jedne srpske (ĐURĐENOVIĆI). Znaju da su za vreme Austrije pokatoličeni. U doba komunizma su sišli na more, ostavivši kuće na 1.3 km od mora. Pre neki dan sam bio gore. Jezivo izgledaju napuštene seoske kuće. Ja sam, kuće zarasle, obijene i poluporušene. Unutra stvari ostavljene ko da će se vratiti. Kreveti, kredenci, stolice, krevetac za decu, ručni rad, napolju kokošinjci, razrušeni vinski podrumi. Zemlja nikakva maslinjaci u makiji. Izvora nigde. Velika seoska cisterna i vrlo lepa privatna na kojoj piše Jovo Petrović – izgrađeno 1940. Krašići su sada beogradsko naselje sa valjda preko 1600 kuća uglavnom Beograđana. Postoje ulice Beogradska, Šabačka, Lovčenska, Mosorska, Igmanska od interesantnijih i još mnoge kojima nisam pročitao nazive. Ima i Jastrebačka i Kajmakčalanska. Beograđana je dosta po svim mestima Boke, u Zelenici, Igalu, Herceg Novom. Jutros sam završio i sa vađenjem podataka iz Boke Kotorske „Turist komerca“ iz Zagreba. To je katolički pogled na Boku gde se sveslovenska i CG reč ostrvo zamenjuje sa otokom iako je na ostrvu Prevlaka sv. Sava napravio sedište zetskog episkopa. Vidim da se lopov Tuđman stalno hvata i Boke. Pa štaje tom verovatno kajkavskom aždaji za srpskim zemljama. Pa nije Hrvatska naslednica Venecije i Austrije. Naslednik pokatoličenog stanovništva treba da bude Srbija, jer je u pitanju srpski jezik, jer je to mnogo važnije od ideologije čiji je vlasnik ustvari Vatikan i kojoj se vidi kraj. Bio sam pre neki dan do Igala. Tamo jedan moj dobri brat iz Bihaća ima ogromnu kuću, preko 1000m2. Kaže da kada su gradili kuću u Bihaću svi radenici Muslimani su govorili o srpskim porodicama od kojih su potekli. A to je Tuđmanova

151


pokrajina Psat, a Pavelićev cvet hrvatstva. Sve je falsifikat, koji se uporno ponavlja da mi se gadi. Trenutno čitam list „Liberal“, glas evropske CG. Cena 4 din – 3x manji od „Politike“ , a 2x skuplji. Da malo pomognem CG autonomaše. Sve rade što su radili Sl. i H. u razbijanju Jugoslavije. Nacionalna kompanija „Montenegroerlajns“ da bog sačuva. Kao kad bi opštine u Novi Bgd i Zemunu imale svoju aviokompaniju. Pa oduzimanje aerodroma JATu – slično plemenitom prosrpskom potezu Splićana u svoje vreme, koji vole Jugoslaviju. A onde se i danas ljudi osećaju Jugoslovenima. Imam utisak da 50% pučanstva se oseća pripadnikom nadnacije. Šta je sve uradila kraljevska i Titova ideologija od Srba i kako je bila potpuno neuspešna u zapadnim krajevima, gde je šefovala katolička ideologija koja je imam utisak od 1918g radila na razaranju Jugoslavije. I onda Tuđman misli da je on sve uradio. 13.9. Bio sam prošle noći na ribanju sa Božom i Ivan Petrovićem. Krenuli smo u 23h, cele noći bili u Tivatskom zalivu i završili posao oko 6h ujutro. Oni su katolici ali prosrpski orijentisani. Jedan je oženio Zemunku a drugi Crnogorku iz Belog Polja. Uhvatili smo 120 kg ribe. Lovili su na ferale. Za jednu noć svaki feral potroši po bocu plina. Kažu da za vreme juga Jadran ubaci u Boku ribu pa mogu da ulove 1000 kg ribe na noć a to je oko 20000 din, a ja zaradim 840x12=10000 din godišnje. Porez je svega 1500 din godišnje jer CG podstiče razvoj ribarstva. A kući imaju zemlju, stoku, živinu, i silne placeve kamenjara prodaju došljacima. Jutros sam bio u Kotoru da posetim slavnu crkvu sv. Trifuna, katoličku u koju su ulazili svi srpski kraljevi. Tamo zatvoreno. Restauriraju je od zemljotresa. Unutra samo dva Crnogorca i jedva mi otvoriše vrata. Pa štaćete vi iz Beograda u katoličkoj crkvi. „Jebo ih otac ovo restariraju a srpske crkve stoje“. Idite vi u srpsku crkvu sv. Nikole. Mi tamo, sve živo. Puno se ovdašnjih crkvi vratilo, a mi Srbijanci ko komunistički turisti. Unutra puno knjiga, ali sve naslove znam a mnoge imam. Čika popa dade deci krstiće. Onoj ___27 radnik. Oni imaju ovde, valjda reče 13 crkava, a mi samo „dvije“. To su vam sve pokatoličenjaci, samo su u Kotoru 3 porodice prave hrvatske. A ja bi rekao da ni one nisu, jer Hrvati ovde i na celo područje Jadrana, južno od Splita nikada nisu ni došli. 14.9.96. Noćas sam se znojio i sada se dobro osećam. Jutros sam sa dedom, Lj-inim stricom i bakom išao u „slavni, stolni i ljubavni grad“. Kotor ponovo, kako bi rekao car Dušan. Imao sam sreću da posetim srpsku crkvu sv. Luke koju su dobili od katolika pre 200-300g, a onda sam išao ponovo u sv. Nikole. Kad tamo vidim da su jednu ikonu poklonili C. i K. oficiri mornarički Srbi, valjda 1909. Sva je okovana u srebro. Interesantno je da je puno Srba iz KuK mornarice slano u Kotor da smiruju ustanike npr. gen-pukovnik Gavrilo Rodić koji je bio guverner Dalmacije 1870g. (da li je to danas moguće) čiji je glavni grad bio Zadar, pa ranije general Rukavina (ja sam mislio da je to hrv. prezime). U Zadru su u to vreme izlazili srpski časopisi i štampane mnoge knjige. Da li je tako i sada? Ne to je bio grad jazbina nacionalizma u kome su Srbi ostavili ogromne kuće bežeći.

27

Dvije nečitke riječi.

152


Sada je u Kotoru druga situacija. Po gradu su svuda parole Arkana, narodne stranke, zatim 4C, gde su na nekima liberali napravili hakenkrojc28, zatim Šešelj. U Tivtu je srpska narodna strnaka pobedila na izborima. Za ova 2 dana ni jedna od katoličkih crkava nije bila otvorena, a srpska sv. Nikole je bila dobro posećena. Stvar se okrenula. Ranije je bilo obrnuto. Kada sam valjda 1964 bio u Dalmati kod Kotora, posle skopskog zemljotresa, nas komunističku decu je priveo oltaru i naučio da kleknemo (kao stari Tuđman) biskup kotorski Don Gracije Ivanović. U životu sam prvo naučio da se krstim na katolički način. On nam je pokazivao i noćno nebo. Bio sam oduševljen. U današnjem razgovoru sa srp. sveštenikom sam saznao da je umro i da je bio vrlo čestit čovek, a priča se da je po nacionalnosti Srbin. A nas je mučki, ne pitajući naše roditelje, katoličio. Nikada nisam roditeljima o tome pričao. Čuo sam da je novi kotorski biskup valjda nedavno ubijen. Kolo „sreće“ se okreće. Evo što piše u onoj knjizi neki Rus beogradski tj citirano je sledeće: „Kotoru i Dubrovniku je stalna težnja da izađu iz tesnih zidina da stvore svoj zemljoposed podčinjavanjem okolnih srpskih župa i da nad seljacima dobiju ista prava kao srpska vlastela. Tako je trgovačka gospoda postajala aristokratija. Zato se plemići često pozivaju na darodavnice srpskih vladara, od kojih su mnoge loši prevodi ili čak falsifikati“. Kakvi su kotorski Hrvati? Prvo nikada se ovde nije govorilo hrvatski već jezikom okolnih Srba. U gradu se vekovima govorilo italijanski, sve do kraja Prvog svetskog rata. Od gradskih porodica više od pola ih je sa crnogorskim prezimenima, odnosno prezimenima izvedenim iz srpskih imena. Pored ostalih su tu i slavni Miloševići katolici. Druga polovina patricija su čistih stranih, uglavnom italijanskih prezimena. Biskup kotorski je bio u ranija vremena uvek Italijan. Tu se znači Miloš pominje u prezimenu a Tomislav nikako, jer Kotorani za njega nisu nikada čuli osim od novovekovnih premudrih katoličkih popova. Zato je crkva sv. Trifuna unakažena pločom na kojoj je upisana hiljadugodišnjica kralja Tomislava, valjda 1925. godine. Sa slika u Pomorskom muzeju se vidi da je tada bilo dosta svečano – bilo je puno naroda sa bokeljskom mornaricom. Oponent joj je ovde Srpska garda. Isto se organizovana mafijaška centralizovana, unitaristička katolička crkva u Hrvata pokakila i na Austrijskoj crkvi u Zemunu. Zamisli da se širom Hrvatske na srpskim crkvama, recimo onoj u Zagrebu, prišije velika ploča recimo povodom neke godišnjice cara Dušana. A propos. Negde sam ovih dana pročitao da su sposobni Srbi početkom ovog veka kao trgovci i bankari imali odnosno podigli sve važnije kuće u centru Zagreba, oko trga Republike=Bana Jelačića. Kako su im one otete. Već je 24h. Spava mi se, a sinusi me muče. Nastaviću sutra. 24.9.96. Dragi Ladislave, danas sam dobio tvoje kratko pismo, članak, časopise, pa evo da ti odmah odgovorim (i diskete). Prvo tvoj drug ne može na tebe nikako da se naljuti. Sviđa mi se žestina, jer je ona najbliža istini. Čito ja jednom na moru šta ti pišem, a on kaže „Kud smeš“. A ja mu kažem. Kada ne bi mogao da pišem šta mi padne na pamet ja Ladislavu ne bi ni pisao. Ovde je stalna frka od posla, od sitnica do krupnica. Očekujem da me Jelena pozove na fakultet pa se nadam da ću onda predati pismo na pošti. Dao sam danas vest Tanjugu o pomračenju Meseca 17.9. 28

U originalu, umjesto riječi hakenkrojc nalazi se crtež.

153


Pregledao sam malo Šuvarov list. Sviđa mi se jer nam nema druge nego da se ponovo izljubimo posebno zato što smo jedno skoro isto. Tako misle paganski Srbi, a premudre naročito bivše Srbe tek treba prevaspitati, pre svega im udariti po identitetu. 27.9.96. Dragi Ladislave, evo javljam ti se najzad iz pošte. Isključili su nam telefon jer nismo platili za avgust. A nismo jer se promenio žiro račun. Povećao se broj brojeva. Ni manje države ni više cifara. Noćas smo posmatrali pomračenje Meseca. I to ono glavno – ulazak i izlazak iz senke. Ostalo je bilo pomračeno oblacima. Još jednom te srdačno pozdravljam M. Dok čekam. U „V. novostima“ piše: 1. da je Josip Runjanin Josif – zašto ga krstite koji su „vam“ ciljevi 2. da su bana Jelačića na konju u Zgb podigli srpski oficiri AU vojske uz veliko protivljenje hrvatskih nacionalista, koji danas tamo slažu cveće. 3. Da je majka bana Jelačića Srpkinja i da je kršten u pravoslavnoj crkvi u Glini 4. Da zapadne demokrate u Bosni sa 200 000 novih glasova uništavaju Srbe u Bosni i da se zato broj poslanika SDS smanjio sa 50 na 45 7 dana ili neznam koliko posle izbora. „Vaš“ moćni zaštitnik Amerika – svetski razbojnik može očigledno svašta uz aplauze satelitskih demokrata. *****

154


Varaždin, 14.10.1996. Dragi M., primio sam tvoje pismo tek 15.10., mada je ranije stiglo, s obzirom da živim u Varaždinu ali poštu primam na roditeljsku adresu (znaš, stalne podstanarske selidbe, pa mi je tako najjednostavnije). Drago mi je da se ne ljutiš, na što sam već počeo pomišljati. Ovo nije moj odgovor, na njega ćeš malo pričekati, već pišem u vezi svog rada. Na nekoliko mjesta u dijelu koji sam ti poslao spominjem kako se radi o približnim pretpostavkama, ali pojednostavljeno gledano: to je to. Kako ne bi ti ili Jelena ili netko kome si dao rad na recenziju stekli utisak (unatoč "krepavanju" od smijeha) kako se radi o šuć-muć pa prolij pretpostavkama, šaljem ti drugi dio rada, u kojem se prvi dio razrađuje, te iznose točni proračuni ne samo veličina spomenutih u prvom dijelu, već cijelog niza parametara ovog kozmološkog modela (usuđujem ga se tako zvati), te njegova daljnja razrada. Nadam se da ćeš si dati truda da ga makar letimice pregledaš. Ovaj rad ne stoji samostalno već se nadovezuje i poziva na rezultate prvog dijela, te bi ih trebalo zajedno objaviti (izvini što se tako izražavam, svjestan sam da je odluka vaša). Eventualno, PRILOG drugog dijela, zbog dužine rada, možete izostaviti - stoga je i pisan zasebno. Vjerujem da bi oba dijela, u nastavcima, stala u dva tri broja "Vasione" (ponovno se izvinjavam zbog svoje neskromnosti). Mislim da rad s matematičke strane gledišta nije pogrešan (unatoč vjerojatno prisutnih pogrešaka u prepisivanju). Što se tiče astrofizikalnog dijela, ne tvrdim da je svemir upravo ovakav kakvim ga opisujem što je, u svakom slučaju stvar i sa ostalim teorijama ovog tipa (čak i naučnih velikana) osim eventualno jedne. I sada šaljem sem štampanog primjerka i disketu (nadam se da je zadnja stigla neoštećena). Molim te da me obavijestiš, čim ti bude poznato, kako ste se odredili spram ovih radova. Svijestan sam da možda ima malo previše formula s obzirom na koncepciju "Vasione", ali one su tu isključivo radi jasnijeg pračenja zaključaka. Vjerujem da, ako je rad dobar, ne može ugroziti profil vašeg (našeg) časopisa. Toliko o tome. Slijedeća stvar koju ti šaljem je fotokopija meni izuzetno drage uspomene. Služeći 1976. godine vojni rok na Dedinju, u Beogradu (koji mi je ostao u najljepšoj uspomeni - Beograd, ne vojni rok; ne volim ni jednu vojsku), u ruke mi je došao slijedeći papirić. Pronašao sam ga u knjizi "Gibanja i sile", Otona Kučere (o kojem mi, koje li slučajnosti, pišeš u svom pismu), izdanoj 1915.godine. Kupio sam je u antikvarijatu u Knjaz Mihajlovoj ulici (valjda se i danas tako zove). Na prvoj stranici knjige nalazi se eliptični pečat (žig):"Vinko Knobloch, ovlašteni civilni geometar", te je vrlo vjerojatno preko njega ili rodbine mu, završila u staretinarnici. Uslijed nečitkog mi potpisa na papiriću, ime autora (žena?) nije mi poznato (možda je bio član vašeg astronomskog društva?). Bilo bi zanimljivo da vam se, vjerojatnije neki potomak no autor sam, javi. Nisam 100% uvjeren kako sam je ispravno "dešifrirao" - možda ti budeš uspješniji. Zamisli, godinu i pol do kraja rata, usred još neoslobođenog Beograda, sred nesigurne svakodnevnice za koju nisi siguran što sprema pojedincu, jedno ljudsko biće oduševljeno kozmičkom pojavom, prolaznom i kratkotrajnom poput ljudskog života, smatra da treba ostaviti zabilješku o njoj. Kako li nebo fascinira ljudska bića iznova budeći u njima njihov ponajbolji dio (no, ništa ne treba uopćavati). Blago astronomima i svakom čovjeku koji, pritisnut sa sviju strana kojekakvim predrasudama, naslijeđenim i nabijeđenim poslanstvima, nose u sebi neprolazni osjećaj jedino vrijednog ali i najtežeg (većini), bezvremenskog (ili svevremenskog) poslanstva - biti

155


jednostavno Čovjekom. Zabilješka (pisana plavom tintom, datum na početku podvučen crvenom olovkom) stara više od pola stoljeća glasi: 16 januara 1944 god ------------------------Vraćajući se kući oko 19 20-25 časaka, baš ispred zgrade Engleskog poslanstva u Resavskoj ulici, prati(la)o na nebu pokrivenom oblacima, jedan meteor koji je osvanuo i odjednom bljesnuo preko neba sa severo-istoka na jugo-zapad. On se odjednom pojavio iza bežaniske kose - odozdo - i izgubio se u jugo-zapadnom pravcu u visinu. Izgledalo je kao da jedna usijana kugla leti kroz prostor i za sobom ostavlja svetleći trag koji se zatim odmah ugasio. 17-I-1944 Beograd potpis nečitak Toliko o smislu svih svjetskih ratova i čovjekovoj sudbini. Već je sat poslije pola noći, pomalo sam umoran, pa prekidam. Moj odgovor na tvoje pismo slijedi. Srdačne pozdrave svima vama i mir svima nama želi Ladislav *****

156


Varaždin, 7.11.1996. Dragi M., evo ti pišem nakon što su poznati rezultati izbora u niz zemalja - manje više me interesiraju samo oni kod vas. Mislim da „ste“ na najljepši mogući način potvrdili moju „teoriju“ kako 90% bilo koje populacije (pa i „uzvišenog entiteta“ zvanog narod) čine ordinarne budale. Pod tim pojmom podrazumijevam ne samo intelektualne manjkavosti nego i psihološke, patološke, moralne, etičke, kriminogene te ine defekte - isključivo ljudske prirode - daklem, lišene kojekakvih nacionalnih ukrasnih pridjeva i superlativa. Dokazali „ste“ ono što smo i „mi“ prije „vas“ pa ćemo tako naizmjence dokazivati - možda ne baš ad infinitum - ali svakako tako dugo dok nas ne zavedu neke nove, od nas ili samonapuhane „veličine i spasitelji“. Koje nam potom neće objasniti da bijasmo budale i kako treba da se stidimo, jer bi nam takva istina bačena direktno u duhovne senzore možda i mogla (s mizernom vjerojatnošću, doduše) otvoriti oči. A svaka „veličina“ se punim srcem trudi da gleda umjesto nas, kako bi nas poučila što navodno vidimo. Možda moral postoji u mitovima, narodnim pjesmama i političkim tiradama, ali ga je kod konkretne jedinke veoma teško pronaći - to se trude svakodnevno dokazivati, kako braća Srbi tako i braća Hrvati. Pred slovenske izbore, pokazuju ankete, svega 16% Janeza zna što su to „Nacionalne liste“, što ih naravno neće spriječiti da samouvjereno (u svom neznanju) izaberu predstavnike svog jadnog svjetonazora, da se i „potepejo če bu treba“ oko njega. Fućkalo bi se meni ustvari oko srpskih, hrvatskih ili američkih izbora i dao bih ja budalama da izaberu one za kim im srce žudi (to je valjda demokracija), kada bi im djelovanje bilo isključivo ograničeno na neki zatvoreni „Klub budala“. Kako međutim svakodnevno spoznaješ članove ovakve imaginarne organizacije među svojim kolegama, direktorom, televizijskim komentatorima i općinskim načelnicima, rodbinom i biračima, lako je zamisliti moje muke. Usput, ispravno si primjetio kako sebe svrstavam u ostatak od 10%, pobrojenim zlima „nekontaminiranog“ pučanstva što je vjerojatno najveći nedostatak sličnih teorija (i njihovih tvoraca). Inače, cijenim osobnost kakva god bila, tako da u svakodnevnim kontaktima izbjegavam ljudima u lice reći kako su idioti, možda i stoga što bi bilo krajnje „neprimjereno“ (a što se „dokaza“ tiče i vrlo neproduktivno) da to neki vječni apsolvent strusi u lice nekom doktoru ili književniku, recimo (koji se mogu sasvim solidno i neprotivurječno uklopiti u moj skup „budala“). Sve ti ovo vjerojatno pričam jer sam krajnje razočaran razmišljanjima i putevima koje bira moja rasa, podjednako svijestan kako tvoje (moje) je vrijeme pri kraju. Jer ništa se ne zbiva (novog, poticajnog) sem smjene dana koji traju i ovog dosadnog štiva koje čitaš već stoti put. Jeftin si kao ova knjiga što je bacaš u kut, od umora i od briga.

157


Na žalost, ljudi su, čini se, prijemčljiviji za uočavanje „svoje“ navodne nacionalne veličine nego li individualne, čisto ljudske mizerije. A meni srodnima ostaje izgleda samo „patisanje“ i najčešće bespomoćno batrganje u izbjegavanju, od većine nam namijenjene sudbine. Možda u tome ima i neke veličine, tko zna? Glede Runjanina, šaljem ti članak iz senzacionalističkih novina koje - doduše moji starci uzimaju radi TV programa. I „tvoje“ „Večernje novosti“ mlate vjerojatno, jednako dobru lovu na račun prekopavanja hrvatsko - srpskih govana (koliko su recimo članaka prenijeli iz „Arkzina“ ili „H. ljevice“, posebno ako su nepovoljni po Srbe?), koja ne moraju svima onako mirisati kako nam se želi predstaviti. Ljudi na to idu k'o muhe na drek (izvini, u ovom pismu sve vrvi od fekalija). Čovjek inače odrasta i umire pun mnogih predrasuda, znanstvenih i životnih uvjerenja (vjerovanja, a ne istina) i dogmi. Za mene je Runjanin Srbin i to Josip i autor „Lijepe naše...“ ktome. Stoji li mu u krštenici p ili f meni nije bitno - tko toliko žudi za „naučnom istinom“ (poškakljaj me) nek' ode i vidi, vidi, vidi,... vlastitim očima (što vjerojatno ni ti, a ja sasvim sigurno, nismo učinili). Za ostala preseravanja iz članka, najobjektivnije što mogu reći jeste - nisam stručan da donesem sud. U nekoj smirenijoj situaciji (a to su jedini pravi uvjeti za razvoj nauke) moglo bi se o tim stvarima realnije razgovarati. Ja sam svjestan da povijest ostavlja mnoge tragove i na suvremene generacije, ali da robujem historiji (histeriji!) nije moj stil. Bliža mi je konstatacija DuBois-Reymonda: „Povijest znanosti je prava povijest Čovječanstva“. Stim da znanost shvaćam mnogo općenitije - kao jedinstvo nauke, umjetnosti i kulture; možda i sporta. A kao što reče Alcinous (iz mota Rheticusove „Naratio prima“ - prvog izvještaja Kopernikova besmrtnog djela): „Tko hoće da razumije, mora biti slobodna duha“. Mada se trudim, ne vjerujem da mi to posve uspijeva - moja je utjeha kad vidim da drugima još i manje! Ustvari, svi smo mi ipak pomalo roblje svog odgoja, historijskih okolnosti i prirodne inteligencije. Supek bi prostore naše slobode tražio i našao u relacijama neodređenosti - i to je to, k'o što kaže glumac u reklami gradske čistoće, bacajući smeće u kontejner! Francisti i njegovo autonomaštvo (stvarno ne znam ništa ni o jednom) me samo potiču da iskažem konstataciju i svoje čuđenje: ljudi se boje autonomije (drugim riječima - samoupravljanja) često je (ispravno ili ne) poistovječujući sa separatizmom, a meni nije jasno zašto? Ja sam ti od onih tipova što su „progutali“ onu komunističku konstataciju (dogmu?) kako je „samoupravljanje stremljenje i zahtjev epohe“ (pritom ne mislim da onaj tip tzv. „administrativne samouprave“ koju nam prodaju kapitalistički birokrate, ima sa stvarnim samoupravljanjem bilo kakve veze). Jasno je da bih od protivnika tih ideja morao progutati tušta i tma prigovora o tome kako je valjda i idiotu jasno kuda nas je sve to odvelo, kako je ono bilo samo kvazisamoupravljanje koordinirano od socijalističke elite,... I, vidiš, ovo poslijednje ja zaista prihvaćam vjerujući kako se baš ovdje i krilo rješenje - jednostavno se trebalo riješiti prefiksa kvazi pretvarajući na taj način „samoupravljanje“ kao elitističku politikantsku floskulu u samoupravljanje kao jednu od bitnih značajki i sadržaja ljudske slobode. I, čini mi se da smo u svojoj nezrelosti bili spremniji ponovno si nataknuti omču na vrat no pokidati i poslijednje niti koje su nas stezale. Kapitalizam sasvim sigurno nije sistem koji bi trebao služiti prototipom čovječanstvu (iako se, na žalost, upravo to zbiva), stoga vjerujem da ćemo ga kad-tad nadrasti (vjerojatno preko mora krvi) ali to mene više posebno ne interesira, jer - moje (generacije) je vrijeme pri kraju... Mislim da se ni vi Jugoslaveni (sadašnji) nemate

158


što tješiti sa SPS-om ili JUL-om - oni su samo živi fosili koji prisustvovuju vlastitom umiranju, radeći pritom zdušno na njemu. Ne kaže badava Drašković (ne znam je li istina) kako julom Romi nazivlju - govna! Lično mi se gadi kad se ljevicom nazivlju oni (i kod vas i ovdje) koji su najviše uradili na njenoj propasti. Već sam ti par puta pisao, ponavljam još jednom - vjerujem kako je Srbija/Jugoslavija u izuzetno teškoj situaciji i uopće nisam siguran da „ćete“ se iz nje izvući civilizirano, bez prolijevanja krvi. Hrvati takvih problema više (izgleda) nemaju - pomeli su metlom (uz „vašu“ pomoć) skoro sve što nema kockaste eritrocite, i sad „smo“ od prethodne države - s 25% nehrvata - postali gotovo etnički čisti. „Vi“ pak svoje Albansko pitanje niste u stanju miroljubivo riješiti skoro petnaestak godina, tu su brojni Muslimani u Sandžaku, a i Vojvodina se prisjeća svoje autonomije. O sličnim tendencijama u Crnoj Gori neću govoriti - nisu mi dovoljno poznate - iako izgleda da su vrlo jake. A jedino očigledno rješenje za sve vas (Srbe, Crnogorce, Albance, Madžare,...) očito većini nije nimalo očigledno. A ono je na putu jačanja autonomije, samouprave i federalizma i međusobnog sporazumijevanja a nikako ne represije. Samo tim putem možete povratiti izgubljenu harmoniju življenja. Jer, sila samo silu rađa. U protivnom nećete imati dovoljno kovčega (poput onih sa poslane mi slike) za „srpske i nesrpske novomučenike“. Kojih mi većine (svejedno kojeg nacionalnog predznaka) uostalom nije ni najmanje žao. Osim stvarno nevinih i bespomoćnih civila poklanih u prosijavanjima nacionalnog zrnevlja. Usput, samo u Bosni je od 1991-1995. godine, pobijeno 140800 Muslimana (7.3% muslimanskog stanovništva), 97300 Srba (7.1%) i 28400 Hrvata (3.7%) te 1500 ostalih (0.4%). Kome je to na ponos samo je, po meni, pitanje želuca. Nemoj krivo shvatiti kako sam se ja, navodno, premetnuo u velikog „znalca“ srpskih problema a ne vidim sranje u vlastitoj kući. Vidim, nažalost, samo ne vidim izlaz iz njega, ispravnije rečeno, točno vidim kojim smjerom idemo (a na nekoj etapi putovanja i vi ćete nam se pridružiti) i svjestan sam da je stampedo nemoguće zaustaviti. Nedavno su Janezi štrajkali jer im poslodavci žele ukinuti ili smanjiti mnoge „pridobitve“ (stečena prava); poput regresa za godišnji odmor, 100% plaćenog bolovanja, naknade za prijevoz na posao, za prehranu,... „Ne damo dirati u naše pridobitve!“ deru se i mašu transparentima očigledno nesvijesni gdje i kada, u kojoj državi i kojem sistemu su stekli te svoje pridobitve, koje im sada „svoja na svome vlast“ želi ukinuti. Ustvari, najparadoksalnije je da su radnici, biranjem nacionalne opcije, te pridobitve već mnogo ranije sami sebi ukinuli, čega je izgleda svijesna tek beznadna manjina njih. No, nije važno - imaju svoju deželu! Pomislim kako su ovi suvremeni kapitalistički razbojnici (mislim prvenstveno na naše eksjugoslavenske) čak i suviše humani prema nama - jer dok imaš energiju za demonstracije još si uvijek živ - što se onda buniš bato? Vjerujem da je Oktobarska revolucija (i sve pozitivno što je po logici stvari trebalo slijediti iz nje, a nije - što zbog možda nezrelih uvjeta, što zbog nezrelih joj sudionika) izgubljena šansa čovječanstva. I da je iz krvoprolića koja uvijek prate takve događaje, trebalo iznjedriti mnogo više od još jednog mora krvi i beznađa. Kod mene, moj M., ništa bitno novoga. Razočaranje se u mene uvuklo ne, gledajući tuđmanoidnu zločinačku bagru, već posmatrajući iz dana u dan pripuzno i podrepaško vladanje tzv. „običnog čovjeka“ kojem su uglavnom opljačkali sve živo osim, kako se čini, njegove ropske duše. Ljudi su dezorjentirani (sem možda nekoliko postotaka izuzetno orjentirane čeljadi u, uglavnom, kriminalnom stjecanju bogatstava), većinom doduše sve svjesniji da su prevareni ali bez prave predstave o tome što im je raditi ovako onemoćalima. Milas („Čuvar državnog pečata“ - ha, ha, ha...) otvoreno kaže da se možemo je.ati jer su vojska i policija u njihovim rukama, a možeš misliti kako će se oni ponašati kad je, po riječima samog Šuška, prosječna

159


plaća u HV oko 1900-2000$ (dolara). Usporedi to s plaćom srednjoškolskog profesora (o još većoj sitneži, posebno pemzionerima i nezaposlenima - poput mene da ni ne govorim) od cirka 400$! Uz sve to, samo meni su poznata bar četiri prosvjetarska sindikata koji se, poput srednjevjekovnih klanova, više bore međusobno no za svoje radnike. A moj vrli kolega, kojega je klasna svijest (ili neki analogon tome) tolika da nije član ni jednog sindikata, baljezga o tome kako je razmišljao o potrebi osnivanja - pazi sad - sindikata profesora fizike! Zavidim ti na proteklom godišnjem odmoru. Ja sam ga (ako ne računaš moju besposlicu) zadnji puta koristio još u SFRJ - nakon BAV-a (hvala na slici) bio sam sa starijim sinom na Korčuli. Moja majka često govori kako bi, da može - uz svoju pemziju od 1000 kUna, najradije nekuda zauvjek otišla (s područja bivše Jugoslavije). Lijepa je naša planeta. I Hrvatska i Srbija i Nigerija,..., samo je ljudi svojim prisustvom, točnije - djelovanjem - često unakazuju. Što sam međutim stariji sve me više grize spoznaja, da idućih 2000 godina neće donijeti ništa bitno novije od protekla dva tisućljeća. Mars, kompjuteri, novi lijekovi, kvarkovi,...to da, no mislio sam na međuljudske odnose. Vjerujem stoga, kako u cijeloj toj gami historijskih i kvazihistorijskih zbivanja, prijateljstvo među jedinkama zauzima značajno mjesto. Bez obzira na, kako se to često patetično kaže - boju kože, narodnost, vjeru, spol, lična uvjerenja,... jer, iako mislimo da jeste, u praksi to nikako nije samorazumljivo. S tom konstatacijom ostaj mi zdravo, prijatelju M. Pozdrav tvojima - kako u obitelji, tako i na opservatoriji. Da, usput, već sam te u ime svog sina pitao - vjerojatno si zaboravio - kako se može uspostaviti kompjuterska veza (e-mail ili kako li se to već zove) sa vašom opservatorijom. I još nešto što uvijek zaboravim: jeste li imali ovih godina, odnosno da li ste već obnovili, bilo kakve (ma i privatne) veze (makar s pojedincima) sa zagrebačkom zvjezdarnicom? Imaš li još kontakata sa Muminovićem (nadam se da je živ i zdrav)? Pozdravi ga ako je odgovor potvrdan. Sretan ti/vam Božić i Nova/nova godina (vama u obrnutom rasporedu) od Ladislava

U prilogu navodim neke nebitne pogreške zamijećene u radu II, kao i eventualnu kratku dopunu istome. Greške zamijećene u radu II: Greške ne utječu na navedena razmatranja: 1) strana 5, formula (23) umjesto god^(-11) treba god^(-1) 2) strana 6, treći red odozdo umjesto l=3*H^2*(W-q)>0 treba l=3*H^2*(W-q)/c^2>0 Moguća dopuna rada II: transformacija kozmološke konstante: l2/l1 = (R1/R2)^2 Opažačko ograničenje na kozmološku konstantu l (primjenom Newtonove teorije na male skupove galaksija) iznosi: abs(l) << 2*10^(-51) m^(-2)

160


U nekim izvorima (na primjer, sovjetska „Enciklopedija fizike“) ograničenje je blaže (<) no u drugima (<<) (Lang R.K. „Astrophysical formulae“). Po teoriji „crne rupe“ vrijednost kozmološkog člana je: l = 1.18*10^(-52) m^(-2) dakle, u skladu s ovim limitom.

*****

161


Varaždin, 3.5.1997. Dragi M., kao što vidim, vjerojatno si u zadnje dvije godine izgubio interes za daljnje dopisivanje - o čemu svjedoče moja neprestana podsticanja i požurivanja tvojih (po više od pola godine zakašnjelih) odgovora. Rado bih vjerovao da je neki drugi razlog po srijedi - nadam se samo da te nisam, možda nehotice, uvrijedio. U tom se slučaju unaprijed izvinjavam. Vjerujem da nas dvoje, spram uvjeta u kojima se odvijala, možemo biti ponosni na svoju prepisku. Ni ja ni ti svakako nismo krivi za ludilo koje je zahvatilo, prvo našu (već bivšu) zajedničku domovinu, a kasnije i naše samostalne - rastavljene, rekao bih - države. U mnogo čemu se nismo slagali (na kraju krajeva koja su to dva čovjeka ikada postigla potpunu kompatibilnost stavova o svijetu koji nastavaju?) pa ipak smo svoje razlike usaglašavali ili iznosili na manje brutalan a nedvoumno mnogo kulturniji i civiliziraniji način, no naši razulareni sugrađani. Suvremenike, konačno, ne možeš birati - nažalost! Vjerujem kako bi bilo žalosno da sad, kad se potonjima tlak malo spustio te su počeli razvijati zametke neke smislene komunikacije, mi svoju prekinemo. No, što je - je, kako bude - bit će! Nadam se samo da ćeš me barem (što prije) obavijestiti kako stoje stvari sa mojim dvodjelnim radom „Svemir kao crna rupa? I/II“, te jesi li uspio dešifrirati ili kome pripisati noticu o „beogradskom meteoru iz 1944. godine“, koju sam ti poslao? Sigurno si u zadnje vrijeme imao mnogo posla vezanog uz Hale-Bopp kometu. Ovako prostoočno i nesistematski promatrana (kao što sam ja povremeno činio) izgledala je zaista fantastično - pravi dar astronomima, a čovjek bi poželio da bude i (poput našim pređima) upozorenje cijelom ljudskom rodu na nesreću kojoj hrli, ne preispita li svoje nakane, ciljeve i putove. Htijući ostati u uvjerenju da sam - ipak - bezrazložno zabrinut zbog naše, nešto zapele komunikacije, šaljem (uz najnovije „ČiS-ove“) pozdrave svima sa Opservatorije, tvojoj obitelji i jasno tebi, dragi prijatelju M.

Ladislav

*****

162


Varaždin 6.6.1997. Dragi Miki, zamolio bih te za sitnu uslugu. Već se godinama, bez problema, dopisujem sa kolegom iz Beograda. Do sada je sve išlo glatko, međutim sada mi se on ne javlja (unatoč mojim inzistiranjima) još od novembra 1996.g. Kako ne mogu biti siguran da njegovi ili moji "majmuni" (vlast) ne stopiraju pisma, zamolio bih te da priloženo pismo pošalješ iz Radgone. Tražio sam od kolege da mi odgovori na tvoju adresu, pa primiš li odgovor molim te da ga proslijediš u Čakovec, mojima. Za marke ću te obeštetiti kad se vidimo, ili preko tvoje mame. Unaprijed se zahvaljujem za uloženi trud. Primi, skupa sa Nenadom, mnogo pozdrava od Lacija

*****

163


Varaždin, 6.6.1997. M.! Kako ni na "poticajno" pismo (prilažem njegovu kopiju sa datumom odašiljanja; pismo od 3.5.1997. – moja primjedba) nisam primio odgovora već mjesec i pol dana (poslijednje sam od tebe primio dvije "Vasione" - novembra ili decembra 1996.g.), moguće je, pomislih, da tvoji ili moji "majmuni" (vlast) ometaju našu komunikaciju, ili si izgubio moju adresu (ne vjerujem), ili... Stoga sam odlučio da ti ovo pišem preko bratića iz Slovenije a i ti mi (ako si mi do sada pisao a ja - ponavljam - odgovora nisam dobio) molim te odgovori preko njega, bar dok opet ne uspostavimo kontakte (pravi SF, ha?). Sem njegove (bratićeve), za svaki slučaj, prilažem i svoju adresu. Samo se nadam da se ti nije što neprijatno desilo (bolest, nesretni slučaj,...). Mnogo pozdrava od

Ladislava

KOS NIKOLA ADRESA GRAD SLOVENIJA

BABIĆ LADISLAV ADRESA 40000 ČAKOVEC HRVATSKA

*****

164


Beograd, 30.5.1997. Dragi Ladislave, 21.7. dobio sam danas tvoje pismo pa evo da odgovorim kako bruka ne bi bila još veća, da pokušam da odgovorim na oba. Pokušao sam da ti pišem 30.5. ali me odnesoše obaveze na drugu stranu. Od jutra do mraka sam neprestano zauzet. Radim uglavnom tričarije, pre svega kako bi se moglo preživeti. Ja sam čovek inspiracije. Pišem kada mi naiđe. Nikakve zadnje namere nije bilo prema tebi. Ponekad mi zveči naše pisanje na naklapanje. Ne znam odakle mi je nastupila ta apatija – možda od proterivanja Srbalja od ubistvene zapadne alijanse. Ti sigurno nisi razlog. Držim te za čestitog momka kome možda naše pisanje oduzima nameštenje u državnoj službi. A sada da pokušam da odgovaram. 1. „Srbi svi i svuda“. Sve se može kada se hoće, od toga polazim. Englezi su 1918. davali Srbima bivše Srbe, a to su Šešeljeve granice, Virovitica, Karlovac, Karlobag. To je bilo amorfno pučanstvo kada je u pitanju nacija. Žao mi je što je katolički kler uspeo da realizuje svoju ideju osnivanja hrvatske nacije i tako pobedi zastupnike srpske i jugoslovenske ideje. Srbi nisu nikada pretendovali na kajkavski (slovenački?) Zagreb sa okolinom i ostrva sa uskim pojasom uz obalu. Krivo mi je što je falsifikat pobedio istinu, a i danas to čini jer iza njega stoji zapadna sila. (katolička, nemačka, američko-antiruska). 2. Vitezović-Starčević (mladi). Oni su uviđali bezobraznu činjenicu da govorimo istim jezikom da se sa drugim Slovenima razlikujemo od Nemaca, Italijana... jer su bili Srbi (ha, ha...) ali su sve to pogazili jer su živeli u društvu jurišnog katolicizma pa su sami kao katolici hrvatsko=katolicizam prebacivali na Srbe. Pljunuli su kao i ostali katolički Sloveni na većinski deo pravoslavnog slovenstva, koje se ne stidi svoga porekla već u crkvi se bogu obraća na staroslovenskom (i samo na njemu) jeziku, od pre 1000 godina. 3. Ekavica-ijekavica su srpski jezik jer pripadaju štokavskom dijalektu. Srbi ne govore ni čakavski (hrvatski) ni kajkavski (po meni slovenački). Ja ČIS razumem jer je to moj jezik. Da je na kajkavskom ja to ne bi razumeo kao ni ljubljansku „spiku“. Kajkavski se astronomija ne bi ni mogla pisati, jer je taj dijalekt zapostavljen. 4. Milošević, šta je hteo. Hteo je Jugoslaviju sa ravnopravnim Srbima, koji će u Hrvatskoj pisati ćirilicom i koji će biti ravnopravni svi i svuda, jer su po ustavu bili konstitutivni narod Hrvatske – što je bilo samo na papiru, a ne i u praksi. Agresija. Kada je video da Hrvati iskreno ne žele Jugoslaviju tražio je da se vojnički ogradi srpski narod i to bi i ostao da Amerika (podbadana od Vatikana i Nemačke) nije htela drukčije. 5. Prezimena. Ostajem pri tvrdnji da se kod većine Hrvata mogu odrediti srpski štokavski koreni. Po imenima koja se dobijaju po katoličkom totalitarističkom projektu svakako ne.

165


6. Bošnjaci su danas amorfna masa, kao Hrvati čak i početkom ovog veka. Nacije nema, ali će je biti. Svakako od nekog naroda vode poreklo – mislim da su svakako srpskog, jer su sa svih strana opkoljeni Srbima, pa zatim i Srbima katolicima. Turci su zato, što ih ogorčeni Srbi zbog izdajstva tj. preveravanja i činjenja zuluma, što ih tako nazivaju. Zbog iste stvari Srbi iz Ravnih kotara mrze na Hrvate iz Zadra i Zadarskog primorja, Podvelebita, Gospića, Otočca... 7. Bratski jezik. Mi smo 'rišćani, ali čini mi se da su Srbi u Srbiji i Bosni, zbog Turske okupacije, a time i kulture, bliži Muslimanima nego Hrvatima. Iz istog razloga znam da u Zagrebsiensis krugovima štrče Hrvati-Hercegovci. Čini mi se da bi i pored razlika u religiji Srbi pre našli jezik sa „Turcima“, nego sa katolicima. 8. Tornjajte odavde. Apsolutno sam protiv toga da se ljudi proteruju. Komunističke granice su bile nerealne, kao da su iz katoličke kuhinje. Sasvim su trebale biti drugačije granice Hrvatske 1945. zbog Srba koji su tamo živeli i koji su tamo poklani, a koji su kao pripadnici pobedničke koalicije ili silom Zapada i Istoka bili pobednici. Ali tada bi monstruozni izgled današnje Hrvatske bio još monstruozniji. Ali Tito nije bio Srbin koji bi tražio granice normalnog izgleda putem razmena teritorije. Recimo Srbima treba more, a Hrvatima Krajina. 9. Manjevredni narod. Ne smatam da je ijedan naš narod manjevredan, pogotovu što mi imamo zajedničke korene. Muka je u tome što Hrvati u globalu smatraju da su viševredan narod, a njihove vođe su u tom pogledu zbog ekskluzivizma ogrezle u fašizam, počev od Starčevića koji govori o „srpskom nakotu“ a ima tog u svakom gradu Hrvatske, jer vaš vođa misli slično. Naš ne. Njegova žena koja njime upravlja je za obnavljanje Jugoslavije i kao socijalista ne može biti nacista. 10. Tito. Biće veliki čovek i jeste. Ali: I Al Kaponea će istorija zapamtiti. Činjenice su: da je vodio Srbe partizane u ratu (Draža, koji se ovde sve više slavi, je govorio da ih je bez odgovornosti vodio u klanicu, jer nije mogao Hrvate, koje je vodila totalitaristička katolička crkva) u Srbiji i Srbe u NDH koji su pred pokoljem tisućljetnog naroda pobegli u šume, da je razbio zemlju za dalje razbijanje, da je bio šef KPJ, da je bio vođa nesvrstanih, da je voleo film, da je imao malograđanske manire austrijskog kaplara (lakirane cipele, bele rukavice), da je bio glumac i pozer, da mu se ne zna poreklo, da je živeo kud i kamo raskošnije od omrznutog kralja Aleksandra (čija je žena krpila deci čarape i čaršave), da mu se tvorevina raspala, da su ga muvali katolički pre svega komunisti i drugi antisrbi pred smrt, da su ga razveli od žene koja je bila iskrena Jugoslovenka, da će mu ona još više rasvetliti prošlost kada se objave njeni memoari. Smatram da je Jovanka vrlo prisebna, razumna žena, normalnog paganskog ponašanja iz Teslinog kraja koju su sludeli pred kraj monstrumi tipa Dolanc, Krajačić... 11. Četnički pokolji su postojali. Ali u pitanju su hiljade, a ne stotine hiljada ljudi koje pobiše Srbi katolici prešavši u pravu veru, a bogami i moji partizani pobiše na hiljade ljudi kada uđoše u Beograd 1944. Biće da su ratovi nezamislivi bez pokolja, pogotovu kada se nekome stane na žulj.

166


12. 31% Srba ima 64% zemlje. Ne znam kako, ali je moguće kada se kaže da su Srbi u Bosni uglavnom seljaci, a da drugi imaju manje zemlje – pa se taj procent prenese na celu BiH. Ne znam da li sam bio dobar advokat Srba u Bosni. Taj procenat je verovatno prenet i na državnu zemlju. - Šta je to bre glede. Jel' to prema. 49% Srbima je možda dato po dogovoru T-M da Srbi nebi tražili deo Neovisne (ovaj Pavelić beše manji antisrbin od Tuđmana). - Već me zabolela glava. Potrebna je koncentracija, a imam puno posla oko šestomesečnog obračuna, a otići će ceo radni dan. 13. Vijetnam. H. BiH. Civilizovani neće da se bore, hoće da žive. Zbog pravednosti se treba boriti kada ima nade. Pravednije je bilo pobeći pa opet doći. Izbeglice su došle do dna a sada se klatno vraća na štetu onih koji se bore za „jednakopravnost“ 80g. 14. Šešeljeva granica. To je granica pobedničke alijanse, verovatno zasnovana na lingvističkim kartama recimo Vuka K. O tome sam već pričao. Rezultati etničkog čišćenja se ne smeju priznati, ali dozvoliti narodu da se opredeli za pripadnost državi – to je demokratsko pravo, ali u eri informacione tehnologije moguće je biti Srbin, Hrvat, ako se želi i dopušta svuda na planeti. 15. Psihopatska podela Bosne. To je nastalo od monstruma. Isti su napravili istu podelu Jugoslavije. Najpre kulturni Radić, pa Tito pa finale 1991. A onda ćemo svi u Evropu – svet i svi na engleski. 16. Slovenački račun. E to je bila velikosrpska Jugoslavija, gde se roba u Srbiji prodavala na slovenačkom jeziku, a u namučenoj Sloveniji sačuvaj bože na srpskom ili uvek širokom Zagrebu na ćirilici. 17. Sin Željko. Dobili smo njegov e-mail i pošto ovi novi službenici nisu voljni za odgovor odgovorio sam ja. Pisao sam mu slične stvari kao i tebi, ali i pored obećanja da ću mu poslati pismo ono stoji u računaru i dalje. Isti je slučaj i sa Muhamedom M. Nešto mi je nadošlo pa sam mu napisao 4 stranice velike, u voćnjaku, dok je padala kiša. Trebao bi da mu se javim kada on već neće. NOVO PISMO 1. U „Vasioni“ je ćirilica, jer je to volja Milana Dimitrijevića. Ja sam protiv kao i Milan Vuletić, a drugima je izgleda svejedno. Latinica će pobediti ćirilicu to znam, kao i sva druga pisma, a Gajeva slova pisana po Vukovom izboru glasova, Vukova slova. 2. Srpskohrvat. jezik. Smatram da je to isti jezik i da će tako biti sve dok nam nije potreban prevodilac. Znači jezik je isti a kako se naziva? Ovde je sve više zastupnika za srpski jezik, jer se smatra da su Hrvati uzeli za svoj srpski. Dok smo bili zajedno to je bio sh-hs i nominalno.

167


Što se tiče Srbije pola časopisa je latinično. Novi dnevni listovi „Naša borba“ je mešovita, „Blic“, „Danas“, „Građanin“, „24 časa“ su odreda latinični. Duga, Galaksija... takođe, a komunistički Borba, Politika, V. novosti, E. politika su ćirilićni. Nemam ništa protiv transkripcije na ćirilicu i našu (hrvatsku) latinicu jer ni ona nema x, y, w... Naziv jezika je sada 50% sh. ali to nema šansu. Takva je hrvatska lingvistička politika (u skladu sa opštom) da se radi protiv zajedničkog jezika i svega drugog, jer to katolička crkva radi od 1918 bar. Biće interesantno otvoriti tajne vatikanske arhive, koji su sigurno mnogo precizniji od srpskih paganskih zapisa, a govore o projektu i stvaranju, ekspresnom, jedne nacije. - Gledam sad kartu naših ravnica. Gledam ovde mesta: Golubovci, Pećinci, Dobanovci, Adaševci... a u drugoj državi: Nijemci, Negoslavci (srpsko selo) Vinkovci, čak i Poljanovci. Pa onda: Obrenovac, Kragujevac, Šabac... Ko razdvoji ova mesta proklet bio. A to je katolička crkva. Mislim da će pad Vatikanske imperije biti monumentalniji od pada SSSRa. Samo ne znam da li ću ga dočekati. Ova mesta stvarno nemaju veze sa nazivima: Začretje, Stružec, Vukoje... ona su u vezi sa Žalec, Šmarje, Velenje... 3. Ponosim se sa „Vasionom“ što se ne pača u politiku i što ima vredan krug saradnika. Nažalost saradnika sa strane je sve manje a pojedini članovi Uređivačkog odbora su netolerantni. Npr JMT je protiv objavljivanja članka o astronomiji u Makedoniji a ja sam pak za najveću moguću saradnju. Pada mi napamet izjava pokojnog N.Jankovića da veliki moćnik nemora biti i dobar čovek. Novo doba donosi stvarno sve više ljudi koji znaju samo svoju struku. 22.7. Pravo da ti kažem ljudi su kvarljiva roba. Ništa nesavršenije (i savršenije) od čoveka. Kalup je naopak. Čovek se u ljude lako razočara. Sinoć sam imao okršaj sa naplačivačem parkiranja. Sve je počelo da se naplaćuje, kao u srednjem veku. Izađem do kola kad tamo udenut papir u brisač. Odem do ZOO vrta. Pitam naplačivača šta je to. Kaže daj 10 din (3 DEM). Kažem mu daj mi taj papir, ja ovde radim 20 godina i nikada nisam nikome platio parkiranje, idem do šefa. On kaže nedam. A ja cap za papir pa ga pocepamo. Kad on mene pesnicom u vilicu, a ja kao čuveni bokser njega. On pade, prosu mu se novac iz torbice po asfaltu i ode da me prijavi policiji. Da li je tamo i stvarno otišao ne znam. Odem jutros do šefa parkinga Beograda. Kaže jeste plaća se, ali vam je morao dati priznanicu. Rekao je da će ga otpustiti, jer ima 200 kandidata koji čekaju posao. Izvinuo sam se zbog toga što sam otimanjem papira izazvao tuču i zamolio ga da ga nikako ne otpusti s posla, jer vidim da je po govoru izbeglica a po debelom bikovskom vratu Kninjanin. 4. Tvoj članak. Zanimljiv jeste. Dug jeste. Specijalista nisam. Implikacije su dalekosežne. Zato sam ga dao doktorima Jeleni, gde se kiselio, pa Dimitrijeviću, koji kaže da može o svakom članku dati mišljenje. Međutim i on je kako ti kažeš trtaroš. Plaši se da ne propusti nešto zbog čega bi moglo da se desi da mu se smeju. Naš kosmološki centar je u Institutu za fiziku u Zemunu. Oni preziru naše astrofizičare – što je opet loše za recenziranje. Stvar ću ponovo poterati, kada se Dimitrijević vrati krajem meseca iz Austrije. Znaj da nije u pitanju nikakva politika, već bi rekao neznanje, koje pravi kukavičluk. Aca kaže da je rad u redu i da bi ga on objavio. Ali bojim se da Aca nije prava referenca, tj nema težinu. Ovako formalno gledano bojim se da elementarna

168


matematika može danas da donese kopernikanski prevrat. Reperkusije su velike. Rad hoće da promeni svet. Mislim da „Vasiona“ ne zaslužuje toliko – niti ona ima takve pretenzije. 5. Moje pisanje nema veze sa demonstracijama. Nisam bio na njima. Samo sam nekoliko puta prolazio kroz kolonu i išao puno puta peške zbog stalnih poslova u Društvu. Opozicija nema čoveka. Šešelj je glavni kandidat za predsednika Srbije po najnovijim anketama. Ali posle bacanja vode u oči i tuče, mnogi će promeniti mišljenje. On je pošten ali je lud. Vuk je retrogradna snaga. Jeste antikomunista, iako je bio u partiji i ima celu stranicu u nekadašnjim novinama protiv četnika, ali je sada glavni pojedinac koji traži njihovu apsolutnu rehabilitaciju. Za monarhiju je. Mrzi jako na Miloša i Karadžića. Đinđić je najbolji, ali je nekako pičkast. Zameraju mu što je nekršten, kao i ja. Narod nevoli što šuruje mnogo sa Nemcima, a on opet nemački doktor filozofije. Koštunica je preozbiljan i nadmen Bio sam prisutan kada je demokratska opozicija otimala socijalistima letve od parola i njima tukla „poziciju“. Jednostavno antikomunisti su mnogo agresivniji od socijalista, kao nekada fašisti u Nemačkoj. Jedno veče sam bio prisutan na Terazijama gde je iz sedišta demokratske stranke emitovano na ekran šta velike svetske agencije pričaju protiv vlasti. Posle razlaza sam našao razbacane prospekte Baške vode, gde sam letovao dva puta i gde su Srbi lepo dočekivani – šaljem ti jedan. 6. Vanstranački studenti. Naš član Nenad Milovanović, antikomunista, izbačen pred rat iz vojske u Skoplju, je bio član inicijativnog odbora, jedan od 7. Iznad je bio Glavni odbor od 40 studenata. Od 7 „izabranih“ mislim od koga, jedan se deklarirao kao član Demokratske stranke i ponudio mu je 1000 DEM da glasa da se obuzda moć Glavnog odbora, jer je teže operisati sa 40 nego sa 7 ljudi. Prema tome, ako među studentima kolaju pare, kako li tek Amerika pomaže Demokratsku opoziciju. Ove godine Olbrajtova je javno rekla da će opozicija dobiti 5 mil $ (valjda nisam pogrešio cifru) * Kod mene ima puno posla. Sam sam. Svi su na godišnjem odmoru pa radim sve, prodajem i ulaznice. Mora se, od toga se živi. Juče sam doneo iz štamparije „Vasionu“ 3/97. U Uredničkom odboru je velika svađa. Jelena koja dosta radi na „Vasioni“ hoće da da ostavku na članstvo u Uređivačkom odboru jer Dimitrijević joj nedozvoljava da bude urednik, odnosno da se uvede takva funkcija. To su dva glavna čoveka Društva i laviram tako da ih oboje zadržim. Jelena je presavesna i zato spora do zla boga, a Dimitrijević je više za lija mahne repom, ali je zato efikasan i vrlo produktivan. Pričao sam sad telefonom sa njom pa pored ostalog sam pomenuo i tvoje pismo. Kaže da ona nevoli kosmologiju i da zato takve članke izbegava, a onda o bivšim narodima: „Oni su zarazili našu zemlju. Oni su upropastili moj život. Neću da sarađujem sa njima“. Ali takvi će uskoro da odu u penziju. Jelena i Tanja nisu nikako mogle i ona je oterana u neku osnovnu školu. Zaposlila se Vesna Milošević iz Sarajeva koja je ovde završila astrofiziku. Radi sa ½ radnog vremena kao i Srđan. Aca, koji te vrlo ceni, je takođe u zavadi sa Jelenom, jer

169


je na strani Dimitrijevića. Sprema knjigu o valjda praktičnim astronomskim radovima. Ali on po meni piše dosta konfuzno. Luka je došao pre neki dan sa nekog skupa u Berlinu. Treba da ide na neki drugi u Japan. Traži sponzora na put. Zvezdara i sve državne službe stoje dosta loše. Plate im kasne valjda 2 mjeseca. Mi poluprivatni redovno isplaćujemo. Sada mi je plata ček' da uzmem platni spisak – 1357 din + topli obrok 160 din + regres 600 din + besplatna markica za prevoz. Moj brat koji radi u moćnom BIGZu prošle i ove godine prvi put nema regres. Marka je sada na ulici 36 dinara u januaru je bila 39 dinara. Hleb polubeli 1.8 din, beli 2.2, mleko u kesici 2.9 din, svinjsko meso, krtina 26 din, oslić 14-18 din, „Politika“ 2 din, mladi krompir na kvantaškoj pijaci sam uzeo za 1 din/kg a na pijacama je do 3 din. Kiša stalno pada. Odsjaj češko-poljskih poplava. Biće godina rodna. Pošto smo državice koje stanu pod jedan oblak možda će i vojska da se dobro nahrani. Evo sada dođoše iz KUD „Ivo Lola Ribar“. Hoće da snimaju ispred Kule reklamne spotove. Prvo je glamočko kolo. Srpski 100% Glamoč uzele braća. Malo im bila Krajina. Posle kiše izašli iz automobila i presvlače se. Nekada su to radili samo muškarci, a sada se u narodne nošnje presvlače i ljudi razuđenih tela. Povodom 110 godina Astronomske opservatorije u aprilu je održan skup Astronomija u Srbalja. Dosta je to amaterski. Prvo je naređeno da se prikaže prošlost i rad svih astronomskih organizacija u Srbiji. Obrađivači su svoje ljude koje su izučavali hvalili i naduvavali, kao da su u pitanju trkači konji itd. 4 februara je umro uzorni istraživač naše astronomske prošlosti Nenad Janković, inače najvredniji član našeg Društva. Jako me je to pogodilo. Biće mu posvećen za sada br 1 u 1998. Kući je u redu. Žena Lj. mi se ugojila. Deca su dobro. Bila su na moru u Sutomoru 10 dana. Prvo odvajanje i rekli su da više nikada neće na more. Tata ih pokriva i miluje preko noći, ujutro kljukamo ćurane, mama ih vodi po gradu... a sada su bili prepušteni da se brinu o sebi. Patili su što nije bilo pažnje. Došao mi je brat i jedan njegov sin iz Banja Luke, a i ujna koja se priključila posle Sarajeva i Kiseljaka ujaku na Romaniju. Breskve slabo rodile – ne može baba da rodi, kaže jedan. Radio mi neki Slavonac iz Požege, ali me je napustio. Krao breskve komšiji, a komšinica opali iz pištolja i on nestade, daj bože zauvek. Na tezgi na Zelenom Vencu radi jedan Srbin iz Zadra. Kažu da je zaradio već dva stana u Beogradu na našoj tezgi. Brat kaže da napustimo naše unosne poslove i da se posvetimo pijaci jer je to budućnost velikih država. Šaljem ti neke vrečke. Srdačno te pozdravljam M. p.s. 23.7. Bez veze mi je da kraj papira bude kraj pisma, pa da se osvrnem na današnju – večerašnju utakmicu. Nemam komentara. Zašto Croatia? Treba propagirati originalno ime svoje države, a ne latinsko. Dal' tako učitelji hrvatstva daju pučanstvu dodatnu potvrdu o njegovom identitetu? Mogao bi se ceo esej o tome pisat. Od detinjstva me, još iz Skoplja, nervira Franck

170


naziv kafe. Ne znam ko je to, možda je čovek na mestu. Nisam voleo da čujem ni Badel ni Bagat, a jesam Jugoplastika. Druga asocijacija je tvoje služenje JNA u Beogradu. Dođe jedan student astronomije, nosi „Sportski žurnal“. Pregledao a ono Ćiro Blažević kaže da mu je drago što je u Beogradu jer je tu služio vojsku i da će prvo ići na Kalemegdan. Juče ga nisam video. Bio na kuli dr Rade Dacić rukovodilac seminara za istoriju matematike i mehanike SANU i pita da li imamo I izdanje Milankovićevih „Uspomena doživljaj i saznanja“, jer je navodno tu sledeća priča. Šetao otac M.Milankovića inače valjda poslanik u AU skupštini sa J.Štrosmajerom koji mu reče: Lako je vama Srbima koji imate istoriju. Šta da radimo mi Hrvati koji istorije nemamo. Poslao bi ti pismo ali nemam adresu. Knjigu članova je Vjeran odneo kući da adresira koverte „Vasione“ 3/97; nalazi se na godišnjem odmoru, pa pismo do daljeg ide u kasu. p.p.s. 24.7. A sada da ne ostane beli papir. Dođe juče V.Čelebonović. Kaže da nam je inauguriran predsednik. Ja na to zaboravio. Upalimo tranzistor, on psuje. Deda advokat mu, spasao nekom, recimo grofu Turn-Taksisu, valjda Nemcu, šume u Gorskom Kotaru od nacionalizacije kralja Aleksandra. Zato ga ovaj dobro nagradi i on podigne veliku kuću. Ali sinovi Marko akademik slikar i Aleksa (prof, istorije umetnosti) se daju u komunizam i ovaj im posle rata useli u kuću Muzej primenjene umetnosti, a njima ostavi jedan stan. Aleksin sin Vladan bi sada hteo ceo muzej i razdeljene stanove. Otužna mi bila ta inauguracija jer je bilo i sveta koji zviždi pa studenata sa cipelama koji optužuju šefa da je oterao 400 000 mladih, odnosno najboljih van zemlje. To su komunističke patriote koje su napustile odbranu srpstva. Stvari su se silno promenile. Pričao mi Akademik Petrović, pokojni, kako su oni kao stipendisti kraljevine Srbije jedva čekali da se vrate u Srbiju da pomognu svom narodu, a profesor Danić da su se pred svaki srpski rat samoorganizovali na evrop. univerzitetima i vraćali u Srbiju da je brane. A sada mladi u srednjoj školi pričaju kako će posle fakulteta u inostranstvo. Acin sin Igor upisao ETF – prva godina i samo priča kako će u inozemstvo. Za stvaranje velikih snova nisu naše banana državice. Sinoć stignem kući na pauzu utakmice P-C. Kalemegdan pun ljudi, grad već manje. Lj. uvela decu, a N. me pita „Tata kada će da pucaju?“. Pa kažem kada lopta bude u mreži plavih. A on se ljuti što nemože da uđe. Ja okrenem na BK televiziju, kad čujem iz susednih zgrada vriske. Kad ono stvarno gol na 2. programu. Ali pucnjave nigde. Bilo je kada su u košarci „Hrvati“ 2x poraženi. Imao sam bedno osećanje, jer Hrvatska nam nije pravi takmac, već malo veća boranija poput Mađarske, Grčke, Bugarske. Svako dobro M. *****

171


Varaždin, 12.7.1997. Dragi moj M., ove retke pišem samo na osnovi informacija (ako sam ih dobro shvatio) iz našeg kratkog "brzoglasnog" (rekli bi Hrvati) razgovora, s obzirom da tvoje pismo nikako ne stiže ("Vasione" sam primio; zauzvrat poslao sam ti "ČiS-ove" broj 1 i 4, dok si prije više od dva mjeseca dobio - nadam se - brojeve 2 i 3). Kako nemam nikakvih (rekao bih općepolitičkih) informacija od tebe, ovaj se dio pisma uglavnom odnosi na moj rad "Svemir kao crna rupa? I/II", dok ćeš ostatak (možebitno i sve skupa) možda strpati u rubriku "Hrvati ponovno lupetaju". Već davno sam primjetio da ste "Vasionu" počeli (uglavnom skoro 100%) štampati ćirilicom (u zadnjih 8 brojeva "Vasione" izostala je jedino u Efemeridama te u članku o vremenskim sistemima. U hrvatskim časopisima, s izuzetkom onih koje izdaju srpske organizacije, ne možeš je naći ni u tako mikroskopskim količinama kao kod vas latinicu.). Da se razumijemo, ne smeta mene ćirilica niti najmanje, već - nakon naizgled beskompromisne, na sve spremne (bez osvrtanja na žrtve) obrane starih skoro stidljiva (licemjerna?) prilagodba čovjekova na nove vladajuće vanjske okolnosti. Povodom Ivaniševićevog preseravanja o jeziku ("Vasiona" 1990/3), dali ste redakcijski komentar u kojem, između ostalog, kažete: "...I pored veštačkog umnožavanja razlika smatramo da je to jedan jezik. Zato u delu koji se odnosi na razdvajanje ne stojimo iza autorovog stava." Kao što sam ti jednom drugom zgodom naveo za "ČiS", i kod vas je redakcija časopisa tada i sada - gotovo ista. Neobično kako isti ljudi, u razmaku od samo par godina, dožive "božansko prosvjetljenje" (mislim kako je to ustvari općeljudska, a ne isključivo srpska ili hrvatska karakteristika)! I kako im je teško, bili astronomi ili ne, "sagledavati stvari sub specie aeternitatis", kao što ste se - u sličnom tonu - 1991.g. izrazili u "Pismu članovima društva". Samom mi je sasvim svejedno hoće li se moj rad (ako to zaslužuje) štampati ćirilicom, latinicom ili arapskim pismom, na srpskom, hrvatskom, hrvatsko-srpskom ili kineskom jeziku - on ionako govori o stvarima koje veze nemaju s modalitetima ljudskog izražavanja. Kuda bismo došli kada bi istina ovisila o jeziku kojom se izražava! Moja razmišljanja iz 1992.g. govore ponešto o tome (naime, čuvam našu uzajamnu korespondenciju): Pišeš kako moraš sve članke za "Vasionu" transkribirati u ćirilicu. Zar je to ta sloboda? Moraš? Do sada ni tebe ni mene nije smetao "mješoviti" časopis. Radio stanice u Hrvatskoj postale su radio postaje. Sve do jedne. Hoće li makar 20% časopisa u Srbiji imati bar mješovite članke (ako baš ne sve na latinici)? Ili isti procenat radio postaja ostati i dalje radio stanicama? Po slobodnoj procjeni urednika? Evo što se dešava kod vas, nakon našeg protjerivanja ćirilice. A sjećaš li se kako sam pisao da ćete onaj jedan jezik, koji mi sada zovemo hrvatskim, vi početi zvati srpskim. Kad vidite da je propala unifikacija. Ili ipak to nije bio jedan jezik? Jučer smo se kleli ovako, danas onako? To su te slobode za koje nas šalju u Had?... Uostalom, sve to postaje odviše zamorno i iritirajuće, tim prije što je unaprijed jasno da će (već jesu!) svugdje pobijediti uskogrudne, ograničavajuće filozofije i pogledi. Pametan čovjek može samo poželjeti zavući se u tišinu svoje tople sobe, isključiti se psihički iz matice (nemoguće) i čitati kakav interesantan članak koji uzdiže duh u visine. I, po mogućnosti ne razmišljati o tome je li i njegov autor zaista na visini svoje umotvorine...

172


U pogledu ograničenja na koja nailaziš pri prikazu exjugoslavenskih časopisa i/ili objavi radova autora s tih prostora, tek toliko: nekoć si mi (u vezi neke druge stvari) pisao kako se ponosiš "Vasionom". Ovo sada, sasvim sigurno, nije stvar za ponos. I to bez obzira na sjaj ili bijedu publikacija s kojima se nameće usporedba. Ja "ČiS" ne uzimam, mogao bih reći, već desetljećima (sem što ga pregledam prije slanja tebi). Kod njega me trenutačno najviše (osim izostanka radova srpskih autora, dok sam kod vas ipak primjetio i par radova s "drugih strana" - pa i moj ste rad objavili 1993.g. - a da ni ne spominjem tvoj in memoriam Divjanoviću; nešto sasvim nevjerojatno za "ČiS" u odnosu na preminule srpske kolege.) nervira što u referencama, na koje se pozivaju hrvatski autori, po pravilu izostaju srpska izdanja i autori (za razliku od vas koji spram hrvatskih autora ne patite od takvih kompleksa) kao da se, "fol", ne koriste "vašom" (po mom mnijenju, djelo u trenutku objave pripada uglavnom svojim čitaocima širom svijeta - odatle ovi navodnici) literaturom, ili pak ona u cjelini ništa ne valja (nadam se da si ipak uspio pratiti ovu prošireno - proširenu rečenicu!). No, nacionalnost autora je jedna, kvaliteta rada pak sasvim druga stvar, pa lično ne vidim čime bi se tu slobodoumni, humanistički raspoloženi, nešovinistički (možda je u tome stvar?) intelektualci s bilo koje strane, trebali opterećivati. Na svoju sreću ili žalost, ne nalazim se na radnom mjestu poput tvojega (ustvari, opet sam, nakon tri i pol mjeseci, bez posla) da bih se morao baktati (kako jednostavna riječ za tako kompleksnu stvar) s problemima slične vrste. Jesmo li, dakle, "trtaroši", ili su nas samo pametniji uspjeli prosvijetliti? Ili smo naprosto primjer realizacije darvinističkog principa preživljavanja prilagođenijih? Usput, kako nemam ni namjere ni akreditive da ikoga zastupam sem sebe samog, ovom prilikom izražavam sućut spram svih članova vašeg Društva koji su, poslijednjih godina, možda ipak pronašli bolji od "najboljeg od sviju svjetova". Glede tvoje primjedbe na dužinu mog rada (ukupno 24 stranice kompjuterskog teksta - bez priloga, koji ne bi bilo nužno objaviti) vjerujem da ne bi zauzimao više prostora od 12 stranica dugačkog, štampanog teksta o vremenskim sistemima, ili članka o Suncu (13 stranica). Jednostavno, M. moj, kažem ti: ne tražim ja da moj rad objavite tek moje sujete radi, ili što smo bivši zemljaci, ili zbog poznanstva s tobom... Želim samo poštenu recenziju njegovu, pa vrijedi li - objavite (mislim da bi bilo glupo postupiti drugčije), ne vrijedi li - iskreno mi saopćite što je u njemu krivo. Što pak se filozofskih implikacija njegovih tiče, i o tome ću nešto kazati. Prije toga nešto o "smušenosti" njegovoj, ili tako nekako. Vjerujem da je, cjelovito gledano, jasno o čemu se radi, mada sam neke stvari ostavio nerazložene (jednostavno, nisam ih znao objasniti) dok sam o drugima dao određena, ni u kojem slučaju ne tvrdim i točna nagađanja. U tom se kontekstu prisjećam Bohrova rada o vodikovu atomu, gdje on uvodi ad hoc dva, u tom trenutku posve neobjašnjiva postulata (stacionarana stanja i kvantizacija momenta impulsa), što nimalo nije spriječilo izvrsno slaganje njegove teorije sa iskustvom. Da se prisjetim one marksističke: praksa (iskustvo, eksperiment, opažanje) je kriterij istinitosti! Samo toliko i tražim za svoju teoriju; bio bih glup kada ne bih prihvatio ocjenu ovog vrhovnog sudije. Nadam se kako si pročitao Weinbergov članak "Život i svemir" iz poslijednjeg broja "ČiS-a", u kojem ćeš naići na tvrdnju o "četiri različita gledišta (filozofska) na kopenhagensku interpretaciju (kvantne mehanike)". Daklem, uz totalno neslaganje oko filozofskog pogleda na stvar, ona svakodnevno nepogrešivo "šljaka"! Uostalom, da su filozofski pogledi određivali sudbinu teorije, vrlo vjerojatno nikada ne bismo prihvatili relativističke ili pak kvantnu teoriju. Jasno da sam i sam razmišljao oko "filozofskih implikacija" svog rada, samo nisam mislio da bih se u njemu morao s time daviti. One su, po meni, slijedeće (sve skupa ne suviše ozbiljno shvatiti):

173


1) Svakako najznačajnija bi bila ona o vremenskoj (kozmološkoj) promjenljivosti fizikalnih veličina (čak i zakona, usudio bih se tvrditi - vidi o tome pod točkom 3), daklem, ne samo ponekih prirodnih konstanti. Što to znači za konkretnu fizikalnu veličinu, sam Bog zna - ja se skoro ne usudim interpretirati (na primjer, nelinearnost kozmološke skale vremena(?) i njena povezanost sa (usporenim) širenjem svemira(?) i sl.). 2) Druga (možda i prva?) po redu bila bi, za ljudsku misao iritirajuća pomisao koja odmah pada na pamet: naša (vječna?) osuđenost na boravak unutar granica našeg svemira (crne rupe). Ovdje se prisjećam, po meni filozofski perspektivnijeg tretiranja (od strane ruskih autora) kozmoloških teorija, ne kao teorija o postanku i razvoju svemira, već tzv. metagalaksije. "Moja" crna rupa mogla bi lako biti upravo ovo poslijednje. 3) Kako (po meni) Planckova konstanta prilikom približavanja singularitetu teži ka nuli, to smo prinuđeni (barem u kozmološkom smislu) reinterpretirati Heisenbergove relacije neodređenosti. Jedna od mogućih interpretacija jest i ta, kako nema nikakve neodređenosti trenutka nastanka vasione, ili ukupne enegije vasione, ili jedog i drugog istovremeno (pojednostavljeno, svemir je nastao u točno određeni trenutak i imao je točno određenu energiju, odnosno dimenzije, odnosno impuls). Evolucijom kozmosa rastu i neodređenosti fizikalnih veličina (je li određeni stupanj neodređenosti potreban za nastanak života?). Znači li to ujedno evoluciju prirodnih zakona od determinizma preko probabilizma do kaosa? Promjena prirodnih zakona s vremenom nije ustvari ni nova stvar - prisjetimo se samo svojedobnog raspada unificirane (jedinstvene) sile na, danas poznate, četiri osnovne interakcije. 4) Promjenljivost mase svemira može (po meni) biti most koji povezuje kozmologiju s fizikom elementarnih čestica, barem u razdoblju bliskom početku nastanka svemira. S tim u vezi prisjećam se (priznajem, maglovito - nisam se time bavio) čini mi se, tzv. fridmona - elementarnih čestica (izvana) koje predstavljaju čitave vasione (iznutra). Moguće bi se u tim okvirima našlo i objašnjenje "Machovog principa", po kojem je inercija tijela uvjetovana masom cijele vasione. 5) Promjenljivost (u kozmološkim okvirima) brzine svjetlosti smatram još najmanje čudnom i neprihvatljivom s filozofskog stajališta, jer postoji vjerojatnost da vjera u njenu konstantnost (bolje rečeno, nepostojanje većih brzina od nje) predstavlja naučnu dogmu (s trenutačno pozitivnim posljedicama), koja će pasti kad se nadiđe teorija relativnosti. Inače, u mojem modelu također nema većih brzina od trenutačnog (aktuelnog) iznosa brzine svjetlosti. 6) (Kozmološko) neočuvanje impulsa, odnosno momenta impulsa slobodne čestice, svakako zahtjeva objašnjenje, ali i vremenski fleksibilniji pristup. Mislim da, ograničavajući se na ovaj trenutak +/- određeni vremenski interval, vrijedi njihovo očuvanje, o čemu govori i razvoj odgovarajućih formula u red. 7) Osnovni "štos" u svemu je taj da se, ako ne u svima, a ono u velikom broju stvari (kolikom, to bi morala odgovoriti i vaša kritička recenzija), "moja slika svijeta" podudara sa tekućim stanjem stvari u prirodi - neslaganje sa njome treba tražiti na vremenskoj skali od stotine milijuna ili čak milijardi godina.

174


To su samo neke (ne u potpunosti filozofske) implikacije što slijede iz mog rada, a s kojima je čovjek prinuđen suočiti se i eventualno korigirati svoju filozofsku interpretaciju svijeta, naravno - ako teorija valja. S druge strane, jasno je da ona u matematskom smislu može biti "savršena", dok je međutim priroda sasvim drugčija. Moram ti priznati M., kako o svom radu, nakon što sam ti ga poslao na recenziju nisam ozbiljnije razmišljao (vidiš, pravi laički pristup!), dok me na ove retke potakao naš, kraći od 10 minuta, telefonski razgovor. Kako sam vam rad poslao negdje oktobra 1996.g., pričekat ću na recenziju (i tvoju obavijest o njoj) do početka desetog mjeseca (vjerujem da je godinu dana dovoljno). Mislim da sam svakako zaslužio da čujem vaše iskreno (nezasjenjeno kojekakvim izmima, sem razumije se - profesionalizma) mišljenje i ocjenu. Kolega me od samog početka nagovara da rad pošaljem časopisu "Fizika B" koji, među inim, objavljuje i astrofizikalne stvari (1994.g. objavljen je interesantan, ne mogu reći koliko i originalan, rad bračnog para Rubčić, s PMF-a "Stabilnost gravitacijski - vezanih sistema više tijela" - o Titius-Bodeovu zakonu i kvantizaciji kutne količine orbitalnog gibanja planeta/satelita), na što nisam posebno sklon, djelomice zbog moje dosadašnje suradnje sa vama (za nacionalizme i ratove ja sam "proziran", za ostale me nije mnogo briga), djelomično pak zbog drugih razloga. Sin pak, s druge strane, inzistira da publiciram rad na Internetu; iskreno rečeno, nisam razmišljao na koji bih to način izveo - sem toga - time bih izbjegao recenziju, za što nisam zainteresiran. U svakom slučaju vjerujem da shvaćaš i iz ličnog iskustva (pa me stoga pretjerano ne osuđuješ), potrebu oca (autora) da promovira svoje dijete (rad), te njegov pomalo subjektivni odnos spram istoga. Kako mi se ni mjesec dana nakon što smo se čuli nisi javio, a mene neće biti doma slijedeća dva tjedna, šaljem ti tek ove retke (hm, pet stranica!). Ne dobijem li tvoje pismo, neću više insistirati - to ne bi imalo nikakvog smisla. Ja sam ostao isti dok ti, vjerojatno, imaš svoje razloge koje (to mi je žao) ne želiš obrazložiti. Slutim (možda pogrešno) da su povezani s tvojim doživljajem tromjesečnih, novembarskih demonstracija, kada je ona druga, nenacionalistička, demokratska i misleća Srbija, koju sam ti znao spominjati (po meni, prvenstveno vanstranački studenti, Pešičkina stranka te istaknuti pojedinci) stupila na težak, ali dugoročno sasvim izvjestan put svoje afirmacije. Nisam to mislio potezati - potaknuo me nedavno (srijeda, 9.7.) emitirani film (na slovenskoj TV) - nezavisne beogradske agencije "VIN" - naslova, čini mi se (nisam gledao od početka): "Pištaljka jača od pendreka". Upravo dok je kod vas sve bilo bremenito događanjima, kada si mi mogao iz prve ruke pisati o njima, ti si se prestao javljati. Svjestan sam da smo, manje-više svi, taoci prilika i događaja koji, kao valovi krhke brodice, ljuljaju naše duše, oduzimajući nam šansu da na njih utječemo. A njihov tempo često jednostavno gazi naše, s toliko teškoća sistematizirane i formulirane, stavove o političkoj stvarnosti. No, neću o tome dok mi ti sam nešto ne kažeš, a i onda ću nastojati više o ovdašnjim prilikama - o hrvatskoj "uzoritoj demokraciji", daklem, o govnima pred vlastitim vratima. Pošto vjerujem da ste mi dužni dati informaciju o ishodu prosudbe rada, te njegovoj daljnjoj budućnosti, pričekat ću na nju do desetog mjeseca, prije no odlučim što ću dalje. Pozdrav tebi M., tvojoj obitelji i svima sa opservatorije, od Ladislava *****

175


Varaždin, 25.8.1997. Dragi M., razveselio sam se nakon što sam primio tvoj (pre)dugo očekivani odgovor. I ja postadoh donekle apatičan ali iz sasvim drugih razloga no što su tvoji, dok sam ti značenje naše prepiske već objašnjavao. Većina "tvojih" Srba kao da još uvijek bez ostatka stoji iza, nazovimo to blago, srpskog nacionalnog programa, kao što "moji" sudržavljani (nisam rekao sunarodnjaci!) isto čine sa svojim nacionalnim preseravanjima. Nitko da barem postotak svoje krivice elaborira - "naše" krdo je O.K. dok su gadovi i zločinci uvijek negdje prijeko (s "ove" ili "one" strane Drine). Uz tolika nevinašaca na svim stranama, jedino logično mi izgleda da je ono 300000 pokojne eksjugoslavenske čeljadi, izvršilo masovni harakiri. Valjda u tuzi, zbog propasti im domovine. Polarizacija je potpuna: "vi" ste +, "mi" smo - (predznake uzimam bez ikakvih vrijednosnih konotacija), pa kad se uključi nacionalističko polje, zna se tko će na koju elektrodu, dok "nenabijena" manjina (poput mene) samo smeta kretanju i ciljevima "usmjerenih". A tko sam ja (B.L.), molim te lijepo, da sudim u krvavom sporu tako netolerantnih stada pravovjernih Homo pasiensa (pasiens - od, pasti travu) jer, sapiensi sasma sigurno nisu. Za mene postoje dvije, možda najznačajnije kategorije mišljenja i ponašanja. To su istina i tolerancija. Idealno bi bilo naći pravu mjeru njihova uzajamnog odnosa što - očito - ovoj generaciji, na ovim prostorima nije uspjelo. Tolerirti nešto, ni u kom slučaju ne znači automatski mu priznavati istinitost. U etičkim pitanjima, tolerantnost je iznad istine - u epistemološkim problemima stvar je upravo obrnuta. Nitko ne posjeduje svu istinu (ni pojedinac ni narod) niti je itko savršeno tolerantan - obje su kategorije temporalne (istina, naravno, mnogo više), s tendencijom vremenskog razvoja - stoga nikome ni nisu dostupne u apsolutnom vidu. Vjerujem da bi, upravo iz tog razloga, pravi čovjek morao težiti da u sebi uravnoteži ta dva često uzajamno isključujuća pojma. Ali kako? Pjesnik Duško Radović lijepim je aforizmom iskazao tu dilemu (citiram po sjećanju): "I ateisti se međusobno razlikuju. Po vjeri boga u kojega ne vjeruju!" "Zakačit" ću se za neke stvari iz tvog pisma (vjeruj mi, nimalo zlonamjerno ili tendenciozno spram tebe ali, u svakom slučaju iskreno. Na kraju krajeva, uz mnoga naša neslaganja, upravo najviše cijenim tvoju iskrenost.). Na jednom mjestu pišeš: "Šta je to bre glede." Mogao bih izuzetno dugo pričati o reakcijama među ljudima, kolegama nastavnicima ili svojim učenicima (reakcijama, induciranima događanjima i duhovnom klimom, no, ne vjerujem da su oni iole svijesni toga), kad u razgovoru upotrijebim neki srbizam. Na bre se, recimo, đaci smiju "k'o lud na brašno" (dok samokres, brzoglas, dalekoumnoživač=fax, dalekovidnicu, krugoval i slične gluposti kojima su bombardirani, prihvataju sasvim ozbiljno, u razgovoru se služeći, doduše - a to me ipak ohrabruje - uglavnom standardnim nazivima). Zadnji puta je u knjižari kupac tražio uloške za kemijsku olovku, na što mu je prodavačica mrtvo hladna replicirala: "Kod nas se to zove penkala, na istoku kažu kemijska olovka. Morat ćete to malo naučiti!" Međutim, ono što bih želio reći je slijedeće. "Ti" i "ja" ipak smo udaljeni jedan od drugoga petstotinjak kilometara, pa je sasvim normalno da postoje (ma koliko bili jedan ili dva naroda) izražajne specifičnosti na koje, čitaš li malo pažljivije knjige iz naše zajedničke prošlosti, nismo obraćali veliku pažnju. Naprosto smo ih apsorbirali ili, još jednostavnije, shvatili iz konteksta bez nepotrebnog

176


histeriziranja. To je tolerancija. A da glede nije neki "ustašizam", pokazuje i izvor iz još bratskih, zajedničkih vremena: "Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika" Matica hrvatska - Matica srpska Zagreb - Novi Sad, 1967. GLEDE - prijedl. s gen. zast. odnosno, što se tiče, s obzirom na, u pogledu, povodom, u povodu - Smilja je svakako došla glede nje. (Koz.I.) Glede garde prihvatilo se načelo neka četa bude malobrojna, ali pouzdana. (Kol.) BRE - nzv. tur. a) za skretanje pažnje (na ono što se kaže) često uz prijetnju; čuješ. - Dugački Spasoje...viče na ona dva Cigančeta:- Sviraj, bre! (Ves.) E, tako je srpsko dete bre, Turčine, bre! S golim mačem u svet juri, s mačem umire. (Jakš.Đ.) Hajde, bre, uspi još (kave) (Ogr.) b) u čuđenju. - Bre! Bre! Bre! čudi se Jordan i jednako se šeta uzduž i popreko po sobi. (Srem.) Za razliku od mnogih Hrvata, ja Vuka Karadžića itekako cijenim - ta, on je jedan, vjerojatno najznačajniji, od velikana (uz Gaja, Kopitara i niz meni neznanih jer me, iskreno rečeno ta stvar ne interesira) zaslužnih za naš suvremeni jezik i pismenost. Pritom meni (a vjerujem i svakom objektivnom naučnom radniku) njegovo usputno "srbovanje" nije značajno (što ne znači da ono nije bitno za formiranje nacionalne samosvijesti srpskog naroda). Dr Drago Ćupić, direktor Instituta za srpskohrvatski jezik SANU (današnje ime te institucije mi je nepoznato) piše 1987.g. u "Galaksiji": "Vuk je mnogo putovao, na žalost, nije obišao bosansko hercegovačke krajeve. Boravio je u istočnoj Srbiji, po Šumadiji, po Vojvodini, po hrvatskim krajevima, po Boki, Crnoj Gori u Dubrovniku, koji mu je bio izuzetno interesantan kao govorna sredina, posebno zato što je Dubrovnik već imao razvijenu književnost na narodnom jeziku i to na ijekavskom, za koji se kasnije Vuk zalagao - a to je preporuka i Bečkog dogovora o jeziku, da se piše južnim (ijekavskim) narječjem. Vuk je smatrao da bi bilo dobro to prihvatiti jer veliki dio naroda srpskohrvatskog područja govori ijekavski: i Srba i Hrvata i Muslimana." Akademik dr Miroslav Pantić u istom časopisu, među ostalim, piše: "Kad je došao u Dubrovnik, Vuk je video da Dubrovčani imaju neke glasove koji su u drugim našim krajevima izgubljeni. Recimo, on je glas i slovo h uveo u svoje gramatičke spise, svoj pravopis i najzad u svoj RJEČNIK iz 1852. (jer ga u RJEČNIKU iz 1818. nije bilo) pod uticajem dubrovačkog govora za koji je rekao da je "pravi govor ercegovački". Drugo, u izdanju Vukovog RJEČNIKA iz 1852. toliko je Dubrovnika da bi se mogla jedna knjiga načiniti kad bi se izdvojile reči i ono što je on o pojedinim rečima napisao a čuo je u Dubrovniku ili se odnosi na Dubrovnik... Ali Vuku je bilo zanimljivije da svake večeri odlazi u krčme dubrovačke i da tamo sluša guslare... Odlazio je i izvan grada, bio je u Konavljima, na Mljetu, u okolini Dubrovnika, hteo je da vidi kako seljački svet, narod u širem smislu, živi, i da čuje kako govori, šta veruje, šta peva itd... Kad se Vuk okrenuo narodnom jeziku, već je bila izgrađena srpska književnost u stilu koji se zvao visoki književni učeni stil zasnovan na crkvenoslovenskom, srpskoslovenskom jeziku (koji međutim, narod niti je poznavao, niti razumevao) i Vukov je zvučao prosto, nazivali su ga govedarskim jezikom. Dubrovnik je, međutim, od početka za svoju književnost izabrao narodni jezik, tamo se u 16. i 17. veku pisala književnost na narodnom jeziku. Vuk je bio upoznat sa dubrovačkom književnošću, Gundulića je on

177


znao, imao je "Osmana" u svojoj biblioteci i to je bio jedan značajan argument u prilog Vukovoj borbi za narodni Jezik i njegovo uvođenje u srpsku književnost." Kako Dubrovnik nije bio srpski (što ne znači da u njemu nije bilo Srba), kako je Dubrovačka republika prestala postojati tek dolaskom Napoleona, kako se danas ogromna većina Dubrovčana deklarira Hrvatima, kako Hrvati čine hercegovačku većinu, ne bih li i ja mogao reći da "Vasionu" razumijem jer je to moj jezik (ne i pismo), te da je Vuk darovao Srbiji hrvatski jezik? Ne mislim ja to dokazivati jer, niti je bitno, niti je dokazivo, niti me zanima (kao što ni ti ne možeš ništa dokazati). Ako je Vuk uvodio jezik s namjerom da ljude zavadi, a ne da im osigura lakše sporazumijevanje, onda je nedvoumno bio idiot! Evo, i ti i ja mjesto da raspravljamo o struci, ljubavi ili sportu, praktički mlatimo praznu slamu. Hoće li utjecati na sudbinu svemira što se hrpa srpskih i hrvatskih idiota ne može složiti, jesu li jedna ili dvije hrpe (idiota), te kako im se zove jezik? Kako god se zvao, jezik ima smisao samo ako služi izražavanju i prenošenju kreativnih (i humanističkih) ideja, a ne širenju tlapnji i fantazmagorija. Druga stvar na koju bih se osvrnuo je čuveno srpsko - hrvatsko - slovensko jedinstvo/trojstvo. Nedvoumno je da su Srbi i Hrvati u prošlosti, kad narodi još nisu bili izdiferencirani, predstavljali dva različita plemena. U knjizi Borivoja Maksimovića "Čovjek i svijet u toku tisućljeća" (Epoha, Zagreb 1966) možeš čitati: Prokopije (Prokopije iz Cezareje, umro oko 565) nigdje ne spominje Srbe i Hrvate, već samo u općim crtama govori o Slavenima i Antima. Za nj su Slaveni snažni ljudi, visoki rastom, boje lica otvoreno plave, dobri po prirodi, prostodušni i hrabri, lukavi u boju. Još kaže da kod Slavena vladaju demokratski običaji. U kasnijim vjekovima u Bizantiji se širi poznavanje evropskih i azijskih zemalja. Konstantin Porfirogenet (911-955) daje važne podatke o Srbima i Hrvatima. Za njih kaže da su se na Balkan doselili u sredini VII st. za vladavine cara Heraklija. U knizi "O upravljanju državom" Porfirogenet uz opširan opis Hrvata i Srba daje i podatke o ruskim i bugarskim zemljama. Masudi (Abu Hasan Ali-Masudi, rođen potkraj IX st.) prvi od svih, desetak godina prije Konstantina Porfirogeneta, spominje Hrvate i Srbe. Prve pod nazivom Harvatin, a druge Serbju ili Srnin. Iz zapisa o Srbima vidi se kako su oni u X st. postupali sa umrlim odličnicima. "Slavenskim narodima" - kaže Masudi - "pripada pleme Serbju, kojeg se boje. Kad umre plemenski poglavica, ljudi tog plemena u vatri spaljuju nekoliko podanika i konja. Običaji su im slični indijskima. Za vrijeme spaljivanja umrlih raduju se, vesele i tvrde da njihova radost i veselje nastaju zbog toga što se bog sažalio nad pokojnikom. Žene umrloga sijeku (tada) lice i ruke (svoje) noževima. A kad jedna od njih kaže da ga je voljela, pričvršćuje uže, penje se na klupicu i veže ga oko vrata. Tada ispod nje izmaknu klupicu i ona visi, ljujla se dok ne umre. Onda je spaljuju i ona se tako sastaje s mužem." (T.Vesterberg, Komentari izvještaja Ibrahima Ibn-Jakuba o Slavenima, str 150. Na ruskom. Sanktpeterburg 1903) U 19-tom i početkom dvadesetog stoljeća, barem na ovim zapadnim prostorima, političari i kulturnjaci kao da se takmiče u izražavanju jedinstvene narodnosti i jezika tri spomenuta naroda: "I Hrvati i Srbi i Slovenci su jedan narod etnički. Pod tri imena, različita po historijskim tradicijama, po političkoj konstituciji i po javnom pravu, po obliku kulture i civilizacije oni govore jedan jezik i jedna su rasa..." (Franjo Supilo, 1918.g. sir Edwardu Greyu). Da ne bih toliko citirao (ne da mi se) prilažem ti fotokopiju (preslik!) članka koji sam svojedobno objavio u "Hrvatskoj ljevici". (Od kraja '91. sam se, na različite načine, nastojao suprotstaviti

178


srpsko-hrvatsko-slovenačko-muslimanskom ludilu - među inim i objavljivanjem članaka u par časopisa minorne naklade. Ne iz bilo kakvog interesa - naprotiv, stvar mi je izuzetno dosadna - no prvenstveno iz moralnih razloga. Slično je činila i čini - a i kod vas je tako - golema manjina mojih sličnomišljenika. Na žalost, niti su mi "moji" Hrvati ni "tvoji" Srbi u tome imalo pomogli. Tu negdje i leže korijeni moje apatije. Nisam ti o tome pisao, ne iz straha, već mi je jednostavno to bilo besmisleno. Kopija još jednog članka bi te trebala uvjeriti - mada bi ti to morao znati - kako globalno ništa nemam protiv Srba ili bilo kojeg naroda). Sad odjednom, nakon propalih unitarističkih ideja o jednom narodu i jednom jeziku i ti trpaš Hrvate k Slovencima. U stvari, vjerujem da mnogima jedna stvar nije jasna. Nakon ovih jadnih i tragičnih događaja nije pobijedila svesrpska ideja - naprotiv, ona je propala. Afirmirala se ideja o Hrvatima i Slovencima kao nezavisnim narodima na samostalnom državnom teritoriju (za Muslimane to vrijedi donekle, a za Crnogorce nisam siguran). To su činjenice, bez obzira koliko ih tko volio ili ne. Ne bih želio biti prorok i predviđati doklem će to trajati - samo se nadam da neću doživjeti slijedeći stampedo ovdašnjih krda. Kažeš: "Čini mi se da bi i pored razlika u religiji Srbi pre našli jezik sa "Turcima", nego sa katolicima." Pitam te: Pa zašto onda nisu našli? Ni u NOB-u (izuzme li se partizanski pokret) niti sada. Koliko bi se žrtava, razaranja i nesreća time uštedilo. Potiču li Muslimani od "vas" ili "nas" sasvim je svejedno, a naročito njima. Njima je Tito samo faktički priznao individualitet kojeg su oni ionako, kontra hrvatskosrpskim mišljenjima o tome, već imali i osjećali još prije. U staroj Jugoslaviji (Karađorđevićevskoj) Jugoslavenska muslimanska organizacija neprekidno je na izborim dobivala više od stohiljada glasova (na primjer, 1920.g. srpska Radikalna stranka 284575, JMO 110850; 1927.g. Radikali 505735, JMO 120336). Postojale su i Nezavisna muslimanska stranka i Muslimanska narodna stranka. Možda su se oni nacionalno i izjašnjavali kao Srbi/Hrvati, jer im nitko drugu mogućnost nije ni pružio. Vjerojatno najveća srpska greška je upravo to, naturanje srpstva svima i svakome bez da ih se pita za mišljenje o tome. I na tome ćete imati slijedeću krizu - ne znam da li prije s Albancima ili Crnogorcima. Ako su Crnogorci=Srbi, zašto onda to njima samima nije baš tako jasno kao "vama"? Zašto su onda postojale dvije nezavisne "srpske" države (do ujedinjenja)? A tvoja(?) teza da Srbima treba more (Mađarima, Austrijancima, Švicarcima,... ne treba?), skupa sa prethodno rečenim, neće vas odvesti dalje no što je sada BiH. Strategija noja nikamo ne vodi. Govoriš mi o kojekakvim Šešeljevim linijama, međutim je to pitanje za Srbiju i Srbe nepovratno riješeno (pravedno ili nepravedno, sasvim je svejedno), samo - vidite li vi to? Zašto mi ne govoriš kako kanite riješiti kosovsko i crnogorsko pitanje - to su sudbonosni ispiti za budućnost Srbije. Od svih opozicionih lidera jedino o Pešićki ne kažeš ništa, dok svi ostali manje više ne valjaju. Očekuješ li da će vas ovaj kreten na vlasti, koji vas je zajebao (kosovski problem, propala Juga, sankcije, propao projekt aneksije BiH, izgon Srba iz Krajine, sijaset i srpskih izbjeglica, "nitko ne sme da vas bije" - pa vas njegova policija bije, "jesti ćemo i travu, ako treba" - pa uvozite "ustaške" proizvode čije mi etikete šalješ, koji se smuca od funkcije do funkcije i krade glasove samo da bi se održao na vlasti, pa gdje to ima - sem kod vas - da muž vodi jednu a žena mu drugu partiju, i Hitler je bio (nacinal)socijalista a da o bulumenti takvih tipova - uključujući i Slobinog parnjaka Tuđmana - u bivšim realsocijalističkim zemljama ni ne govorim; pa što su od njih napravili i gdje su sada,...) izvući iz ovog govna? Prisjećam se jednog izvještaja slovenskog reportera sa beogradskih ulica, tokom tromjesečnih demonstracija, kad Srbin veli: "Svaka čast vama Slovencima. Vi ste već onda vidjeli sa kakvim tipom imate posla, te ste se na vrijeme iz svega izvukli." Razumiješ li kako onih 10000 (ili tu negdje) studenata, nije samo deset tisuća ljudi već 10000 familija iz kojih oni dolaze?

179


Pitanje za pitanjem; nisam stoga začuđen što si, živeći u takvoj atmosferi, onog tipa opalio po nosu. Sretan sam samo da ja nisam bio na njegovom mjestu. Da izbjeglicama i prognanicima ili kako ih sve ne zovu (za mene je sve to isto) treba dozvoliti povratak, to je conditio sine qua non svakog demokratskog i pravednog rješenja. Ali ne samo Srbima, već jednako Hrvatima, Muslimanima i ostalima, i ne samo u Hrvatsku nego i na cjelokupni teritorij BiH, i Srbiju, i svuda odakle su bježali. Samo, iluzija je da će se, čak da se to i desi (a neće, jer krivci rata na svim upletenim stranama neće biti prethodno eliminirani), svi vratiti. Još je veća fantastika zamišljati da bi to bilo kako moglo utjecati na "izborene" realnosti u pogledu (glede!) teritorijalnih podjela i obnove nekih bivših prava. Srbi u Hrvatskoj će do daljnjega predstavljati nacionalnu manjinu ili etničku zajednicu, sasvim svejedno kako to nazivali. Ne zato što bih ja to tako želio (već sam ti govorio kako bih im lično priznao praktički sva stečena prava) već stoga što svatko pametan vidi kako je to realitet. Kako dugo? Dok se tekuće stanje ne prevaziđe. Optimistički gledano, demokratizacijom i prerastanjem nacionalnih u građanske države, ili eventualnim uklapanjima u šire (dobrovoljne) integracije. Pesimistički pak, do novog klanja dok "vi" ne pobijedite, i tako ad infinitum. I na jedno i drugo trebat će, vjerujem, čekati desetljećima. Revolucije nisam uzeo u obzir jer, zasada, ne vidim nikoga tko bi ih izveo. Retrospekcija na Tita (na čiji grob se dolazilo isplakivati i kleti na vjernost više od 20 milijuna Jugoslavena, posebno onih koji ga danas najviše ocrnjuju) bi me neobično zabavljala, da stvar nije tužna. Predbacivati mu (i Draža - kakav argument!) što je poveo (i ne samo Srbe - o tome sam ti već pisao) ljude (i) protiv bratoubilaštva, te mu naknadno sortirati (tada jedinstvene!) borce po tro/dvoprstoj pripadnosti, je cinizam. Uostalom, protiv zla se digao prvenstveno Čovjek, i u Srbinu i u svima drugima. Ne trpe ga Srbi (jer je bio Hrvat), ne trpe ga Hrvati (jer je bio komunist) a i svi ostali mu nešto zamjeraju. Nitko u toj "jadnoj" SFRJ izgleda nije bio ravnopravan, te je svatko nedvoumno uvjeren kako su ga svi ostali potkradali i iskorištavali. Da imaju hrabrosti baciti unatrag jedan objektivan pogled, ako ništa drugo, vidjeli bi skoro 50 godina mira i (uz sve njene nedostatke), neizmjerno veći stupanj nezavisnosti zemlje no li je današnje puzanje banana državica pred Amerikancima, veću socijalnu (mala nezaposlenost, moja plaća skoro tri puta veća od tvoje današnje) i fizičku sigurnost građanina, neusporedivo veću ravnopravnost "naroda i narodnosti" no što je danas slučaj u bilo kojem restlu bivše nam domovine, a na kraju krajeva, i tvoji hrvatski Srbi su bili ovdje konstitutivni, mogli su sem "Ilustrovane politike" i natpis na željezničkom kolodvoru pročitati na ćirilici, a nije li im se sviđao studij u Zagrebu vrata Beograda bijahu im otvorena... Recipročno, isto to vrijedilo je i za srpske Hrvate itd. Obračunavao je sa nacionalistima bili oni Hrvati, Srbi ili Slovenci, a to što ste imali dvije autonomne pokrajine - ta nije li, recimo 90% Albanaca na Kosovu to i zasluživalo, spram 12% konstitutivnih Srba u Hrvatskoj? Da je Aleksandrova (kraljeva!) žena "krpila deci čarape i čaršave", su nacionalističke priče za malu djecu (odraslima na njihovu nivou!) kojima je cilj idiličnim prikazati vlastite ljude i prošlost, spram pokvarenih stranih elemenata, podlo infiltriranih u inače skromnu, bezgrešnu, djevičansku, nacionalnu srž (viđeno i u Hrvatskoj i posvud po svijetu). Ili pak je - ne kažem - jadnica bila luda, odnosno, posve minorna ličnost (da nije to po onoj: Naše Veličanstvo je izgradilo Sueski kanal!). Gledao sam na TV intervju sa sadašnjim "prijestolonasljednikom", u kojem itekako konkretno poteže prava na svoje eksjugoslavenske posjede (Neki ljudi nikako da se suoče sa definitivnim krajem svojih iluzija). Valjda je tu lekciju naučio, noseći u životu zakrpane čarape svoje mame. Sad pak ispada da je Jovanka (Titova žena, .ukača i

180


družica), tek stoga jer je Srpkinja, nešto ekstra (Samo varijacija gornje priče o čarapama. Upravo činjenica da narod pada na takve fore i dovodi do ovakvih sranja u kojima se nalazimo. Među ostalim, jedna od osnova nacionalizma i jeste, ne ljubav prema svojoj zemlji, već konstantno, nekritičko prebacivanje vlastitog dreka u tuđe dvorište), iako je praktički, do njene eliminacije iz javnosti (je li dosadu ubijala krpeći čaršave?) puhala u iste gajde kao i muž joj. Sem toga, ne vjerujem da je imala na njega utjecaj poput Markovićeve na Slobu. Nemam ništa protiv nje, svijestan sam i Maršalovih mana, nedemokratskog stila vladanja, raskošnog života, pa mogu čak shvatiti one koji okrivljuju njegovu pogrešnu ideološko političku orjentaciju, no pogledaj - je li se bilo koji član njegove familije osladio tim bogatstvom (a nije da su poslije njega baš spali na prosjački štap) ili je, kao što je i red, ono pripalo državi. Ilustracije i usporedbe radi uzmi samo obitelj Tuđman i svu ostalu bandu (i moju i tvoju) koji su nas, bezobrazno a navodno u demokratskoj maniri, pokrali i orobili. Što je tebi i "tvojim" Srbima (meni i "mojim" Hrvatima) sad bolje no onda? Meni - gotovo ništa! To što ste htjeli više a završili ste na manje? Nije li isti razlog u korjenu priče (u koju malo vjerujem - mada su cjenkanja na račun drugih, posebno nakon rata, uobičajena stvar - niti je, s moralnog stanovišta, mogu progutati) kako su Srbima saveznici nudili sve i sva, a oni su (idealistički?) htijući više (cijelu Jugoslaviju) na kraju (danas) spali na mnogo manje? Jugoslavenska ideja rođena je i razvijana u Hrvatskoj i Sloveniji, sada kad smo je "mi" odbacili, "vi" je, zadržavanjem jugoslavenskog imena čuvate. No, možemo li se oboje zakleti da se to ne radi iz razloga sukcesijskih očekivanja, već iz nekog pozitivnog idealizma? Vaših 400000 mladih emigranata (i naših 100000 - 200000, iako o tome skoro nitko ne piše, dok se vlast pravi da nema podataka) su najbolje što je Srbija/Hrvatska "izrodila". Oni predstavljaju vašu/našu demokratsku budućnost i gotovo jedinu šansu da ova dva naroda opet razgovaraju, ako ne bratski, a ono barem prijateljski. Ni Danić ni Petrović nemaju pravo projicirati svojevremene uvjete, na sadašnje odnose u zemlji i šire. Vi u Srbiji nemate, upravo kao i mi u Hrvatskoj, demokratske odnose, dok u političkom, upravnom, privrednom, a prvenstveno moralnom području, vladaju pravo jačega, grabež, kaos i nesnalaženje - tranzicija, netko bi umirujuće konstatirao (u kojoj "vi" kasnite za vama sličnima). Reklo bi se, nacija traži svoj odraz - a mnogim se mladima ne sviđa slika koja im se nudi. Srbija nije hitlerovska Njemačka, niti je Hrvatska fašistička NDH, međutim mnogi nalaze prevelike sličnosti sa njima (pustit ću trenutak na miru ekonomske uvjete). Da li bi tvoji akademici zamjerili Einsteinu, Fermiu, ili bilo kojem sitnom Švabi/Hrvatu na patriotizmu, jer se nisu vratili u Treći Reich, Italiju, ili NDH, da :"pomognu svom narodu i da ga brane"? Gledao sam i čitao intervjue sa ovim "izdajicama srpstva i hrvatstva i muslimanstva" koji su se, dok smo se mi/vi tu klali, zajedno družili, radili i preživljavali u istim amsterdamskim hotelima (boreći se tako za ljudskost, nasuprot nekima važnijeg - srpstva/hrvatstva). Nikome od njih nije bilo jasno, iz koji je to suštinskih razloga došlo do rata, dok su srpski mladići izričito tražili da im se kaže: je li Srbija napadnuta i tko ju je to napao, a ako jeste, da se izvrši objava rata - tada su spremni vratiti se. Kako su to svi "napadnuti" lukavo propustili učiniti, rezultat je očit. Zašto su konačno, svi "veliki patrioti" toliko ustrajni u tjeranju drugih na linije smrti, kad ih "mi izdajice" nismo sprečavali da se lično, u patriotskom zanosu, dobrovoljno jave na frontu? Ostatak njihove odluke (prvenstveno trenutačnih emigranata) otpada na mizernu duhovnu klimu i ekonomske uvjete. Nije baš svakome ideal da sa tvojom/mojom plaćom (dok Slobina žena i onaj tvoj piljar-preprodavač - skromno krpeći čarape - gomilaju basnoslovna bogatstva) spašava ugroženo srpstvo/hrvatstvo. Spadam u ljude koji su skloniji mišljenju da im je domovina nešto dužna negoli obratno, a to napose vrijedi na

181


materijalnom planu (pojednostavljeno, sve što čovjek navodno "dobije" od domovine a nisam siguran je li toga baš mnogo - je jednostavno povrat razlike između bruto i neto plaće - tvoje ili tvojih roditelja). Duhovno gledajući, smatram se prije dužnikom (jasno, više u prenesenom značenju) Čovječanstva no bilo koje (pa i moje) zemlje. U mom sistemu vrijednosti, ne može se domovina naći prije čovjeka (shvaćenog istovremeno sasvim općenito i sasvim konkretno) i humanizma! Spadam u onu kozmopolitsku gamad koju je naš voljeni Otac Domovine, ne jednom, osudio kao hrvatske neprijatelje, smatrajući to sasvim normalnim u času kad roboti puze po planetama, a sonde napuštajući Sunčev sistem, nose poruku drugim inteligencijama. I ja lično bih već davno otišao, da me razlozi (među ostalima) poput starosti, napoznavanja jezika, manjkave stručne spreme i sl. ne zadržavaju. I ne kanim tvrditi da ostajem - domoljublja radi! A budi siguran da sam na vrijeme poduzeo sve korake kako me ne bi poslali na lansiralište za Had (doduše, pitam se kako bi zaista završilo, da naoružani "domoljubi" banu po mene). Obećao sam ti kako ću nastojati više mesti pred svojim vratima. Mislim da ustvari ni ne kršim obećanje jer sam razvezao o više ili manje povezanim, zajedničkim problemima. Samo što se ti i ja zadržavamo na mentalnom mučenju s - za nas nerazriješivim paradoksima, koje maheri na terenu rješavaju dok si rekao keks; sa par rafala ili štapina dinamita, uz nezaobilaznu "rodoljubnu" scenografiju i floskule - da se Vlasi ne dosjete! Novost si vjerojatno čuo: isprika vlade Republike Hrvatske za nešto poklanih Židova u NDH, te posljedično, uspostava diplomatskih odnosa s Izraelom. Vi ćete, naravno, još malo puno pričekati. Ne vjerujem da većina ove moje mizerije ovo shvaća kao potez, usmjeren prvenstveno na dokidanje učestalog međunarodnog prokazivanja i povezivanja današnje vlasti, sa događanjima za koje, doduše, nije bila odgovorna, ali ih s njima neprestano (tko zna zašto?) povezuju (ne bježimo ni od ekonomsko - političke podrške čuvenih planetarnih bankara). Time pak smo, automatski, ojačali svoj položaj spram vas; odsad, kad to više ni pripadnici Izabranog naroda (najstradalijeg u svjetskom holokaustu) ne čine tako glasno, cvilite i vi malo tiše, eksbraćo Srbi! Na predsjedničkim izborima je pobijedio Izabranik, koji je vašem istoimeniku čestitao preko TV na izboru. Od jedina dva mu protukandidata jednom su tokom kampanje bacali kamenje na kombi (Tomcu - SDP), drugog pak (Gotovac liberal) je premlatio gardist iz jedinice zadužene za Tuđmanovu sigurnost. Na prethodnim izborima za Županijski dom Sabora, Bebića (SDU) su premlatili u Osijeku, našto je sud osudio dvije čelnice (nema kod nas više rukovodilaca ili funkcionera) iste stranke, na kaznu od 120 DEM (svaku) jer - nisu ustrojile redarsku službu "pa su time počinile prekršaj iz čl. 10.st.1.t.3. Zakona o javnom okupljanju". To ti je dovoljan dokaz kako su svi izbori kod nas zaista legalni, legitimni i demokratski. Bivši komunisti (Račanov SDP) su dosta ojačali i predstavljaju najjaču opozicionu partiju. Ova stranka se dosad skoro jedina kako-tako odupire HDZ-ovskoj strategiji razbijanja i potkupljivanja oporbe. Danas te recimo, izaberu kao liberala, a ti onda mrtav hladan prijeđeš u HDZ. Morala, sem na riječima, nema skoro nigdje, dok opozicija - tu se slažem sa tobom - nema ličnosti. Jedini koji se javno usude uzimati u zaštitu hrvatske Srbe (ne podupirući, jasno, njihove separatističke težnje) su SDU (u raspadu?), ASH i Dalmatinska akcija - zaista minorne stranke, te istarski IDS. Od proturežimskih časopisa koji se usude iskreno pisati o ovdašnjim Srbima, značajniji su "Feral", "Arkzin", "Hrvatska ljevica", riječki "Novi list" i možda još koji (u njima objavljuje i dosta srpskih novinara). Preostali hrvatski Srbi totalno su apatični (što pokazuju i njihove izjave te izborna apstinencija u Baranji. No, možda se ni ne razlikuju po tome od Hrvata, jer je apstinencija na proteklim predsjedničkim izborima iznosila oko 45%), dezorganizirani, uzajamno posvađani, u nastojanju da se nametnu

182


preostalima kao općepriznate vođe. Šuvar kaže za Pupovca da bi htio postati novi Pribičević, sad kad Srba više ni nema. Pejnović se posvađao sa Đukićem, taj se ne trpi sa Pupovcem, dok se novi igrač, podunavac Stanimirović (SDSS) izgleda priklonio poslijednjem. Tko je tu Tuđmanov igrač vrlo mi je teško reći. Možda Pupovac, iako je Đukić bio izabran u Sabor s tom naljepnicom (meni se više svidio od prvoga). Po meni, osnovna greška im je što umjesto da zajedno sa Hrvatima istomišljenicima, nastoje graditi neku relevantnu građansku, socijaldemokratsku stranku svehrvatskog značenja, oni vole biti glavni u minijaturnim nacionalnim strančicama koje tu, same za sebe, nikada ništa neće značiti. Izdaju nekakve časopise (oko pola ili nešto manje sadržaja, na ćirilici), recimo: "Naš glas", "Identitet", "Prosvjeta",... Srbi koje lično poznajem su uglavnom dobro, ali svoje nezadovoljstvo režimom izražavaju, razumije se, tek u intimnim krugovima. Mlađi sin moje bivše učiteljice matematike je poznati biolog u SAD. Čitao sam o njemu kao o jednom od dva najperspektivnija hrvatska znanstvenika. Uzajamno se redovno posjećuju. Starijega su čak HNS-ovci predložili kao svog kandidata na lokalnim izborima (na listama hrvatskih stranaka skoro da i nema Srba), što nije prihvatio zbog protivljenja oca, Hrvata. Porodični prijatelj, pemzioner, bivši pajkan na Golom otoku (prešaltao se na službenika, jer nije mogao podnijeti što se tamo radilo), je rodom iz okolice Pakraca. Brat mu se sklonio za rata kod njega. Pri povratku, nije bilo Caritasovih paketa (humanistička katolička pomoć) za Srbina. Kad mu je žena htjela na kredit uzeti piliće, odbijena je nakon jednog: A kako se prezivate? Naravno, sitnica spram onih koji su prebijeni ili pobijeni. Jedan koji se svojedobno pojavio na Horvatovom (ekonomist, lider SDU) predavanju, pretpostavljam da se boji i samoga sebe (radi kao nastavnik; priča kako ga je nakon predavanja ispitivala policija). Ja nisam siguran je li ustvari policijski žbir. Najbolji prijatelj gazdinog sina je Srbin iz Pančeva, priženjen za Međimurku. Bio je dobrovoljac (na hrvatskoj strani) u "domovinskom ratu". Priča kako njegovi Srbi, kad se vratio na očev pogreb, nisu vjerovali da je živ, da ima posao, te da ga "ustaše" puštaju na miru (što je, u ovim mojim krajevima istina - međutim, tu su Srbi oduvijek bili marginalno zastupljeni). Moji imaju, još iz socijalizma, vikendicu u D.Dubravi (kraj mađarske granice). Dobar prijatelj tamošnjeg susjeda (mada mu je ženin brat načelnik međimurske policije, tip ne skida Titovu sliku, govoreći: Dok sam ja živ, on ostaje ovdje!), s kojim zajedno gastarbajtuje i stanuje u Švicarskoj, je Srbin iz Požarevca. Vlasnik velike čakovečke samoposluge je, koliko znam, Srbin. Svatko od njih ima svoju storiju, svatko se na svoj način prilagodio vjetrovima rata. Svjestan sam da se ipak radi o manjini sretnika. Šuvar (urednik "Hrvatske ljevice") pokreće izgleda novu "Socijalističku radničku partiju - SRP". Stao je u obranu Srba, te ima interesantne ideje o socijalizmu 21. stoljeća (jasno, ako čovjek ne misli da je čitava stvar odavno nepovratno propala), ali mi se ne sviđa što je premalo konkretno kritičan u odnosu na ljude, događaje i ideje bivšeg sustava (što možda nije čudno, kad se ima u vidu da je i sam u njemu partipicirao). Ne vjerujem puno u uspjeh te stranke. Najgore od svega je što su se ljudi sasvim odrekli ideja i ideala. Sem širokorasprostranjenih nacionalističkih, još su jedino znatno prisutne menađersko - poduzetničke zamisli. Supek, predsjednik HAZU (bivši JAZU) se zakačio sa Vrhovnikom. Ovaj poslijednji mu je uputio otvoreno pismo objavljeno na naslovnicama režimskih glasila - Supekov odgovor objavljen je na 48. strani "Večernjeg lista". Uglavnom, naš (senilni?) akademik shvatio je da nemamo baš svi Hrvatsku, da je prvu Tuđmanovu predsjedničku kampanju velikim dijelom financirala ustaška emigracija, te tako ovaj ima - je li - prema njoj i nekih obaveza, da je trojka Tuđman, Šušak, Šarinić stavljala taj novac na inozemni konto, do danas ne polažeći o tome računa, da se gospon Predsjednik i familija mu enormno bogate, pred izbore se spominjao kao mogući

183


vanstranački predsjednički kandidat, a sem toga bacio se na osnivanje neke Demokratske inicijative (nisam siguran kako se zove) što se Poglavaru nikako ne sviđa. U HAZU je Supek inače Predsjednikov predsjednik. Fašista Šušak izgleda umire od raka pluća (Hrvati Janjevci drže mise za njegovo ozdravljenje) dok nam Vođu izgleda ni vrag ne želi; uvelike se tvrdi kako je (nakon boravka u američkoj bolnici) - potpuno zdrav. Vanjski dug nam iznosi 5 milijardi dolara; po glavi stanovnika više "no jugoslavenski u doba najveće zaduženosti bivše države" ("Feral"). Zaposlenost smo preko noći povećali za 100000 duša, prihvaćajući navodno evropske kriterije: ako si prošli tjedan radio samo jedan sat, ne smatraju te više nezaposlenim. Kažu da je od 1989.g. ukinuto 733000 radnih mjesta (otkaz, pemzija, otkup radnog staža) dok je otvoreno svega 130000 novih. Odnos zaposleni/umirovljenici bio je u Jugi 5:2, sada je spao na 4:3. Država je pemzionerima dužna (ona dug ne priznaje) skoro četrdesetak mirovina, od čega im kao dio mita za protekle izbore, vraća tek neku crkavicu (manje od jedne pemzije, u 12 rata). Moja majka prima oko 1200 "ustašica" a otac (kao vojni umirovljenik - neprijatelj naroda) manje od 1000. U SFRJ je otac imao veću pemziju no ja plaću (zadnja mi je bila manja od 2000 kuna - ustvari 890 - jer sam radio svega pola radnog vremena, k tome još kao apsolvent). Diplomirani kolega mi na srednjoj školi prima oko 700 DEM (100DEM=355kuna), s uračunatim toplim obrokom. Dobiva se i (ne i preko ferija) oko 170 kuna tzv. cipelarine, dok smo za regres gotovo i zaboravili što znači. Iako živim sam, cijene tek donekle znam - radi tebe sam malo prošvrljao po placu (tržnici) i dućanima: crni kruh 3.60, dnevne novine 4, dućansko pivo 3, pileća salama 22/kg, Vegeta 44/kg, pola kile tijesta 7, svinjetina i junetina 50/kg, limun 10/kg, luk 7/kg, Ariel-3.5kg (deterdžent za rublje) 35, grožđe 13, jaje 1, stanarinu plaćam 150 DEM, kubik drva 200, TV pretplata 44, bioskopska ulaznica 15,... Da mi mati ne pomogne (pozdravlja te), ne znam kako bih živio. Croatia (naziv tako evropski zvuči) će nakon vođinog uznesenja ili potonuća đavolu, opet biti Dinamo (sad Franjo ne da zbog pančevačkog pandana, ustvari, ime mu je presocijalističko) jer tako žele BBB (Bad Blue Boysi - vidiš kako i to evropski zvuči) ništa pritom ne smanjujući svoj nacionalistički tlak. Neću ti kontrirati za boraniju, posebno onu Partizanovu - sam si vidio kako je završilo (krajnje je vrijeme da se razračunate s partizanštinom). Novine su prenosile vaše napise o Hrvatima koji su stvarali Partizan - "zaboravile" su (ove naše) spomenuti jedino generala F.T. Objavljuju intervju s I.Ćurkovićem provocirajući ga pitanjima (Jeste li kao Hrvat tih ratnih godina u Bgd. imali ikakvih neugodnosti?, Zar i to što ste ostali u Bgd. nije politika?) na što on inteligentno odgovara. Vjerojatno bismo likovali da ste ga smijenili nakon tekme. Slično njemu, priča i Bobek. Vidio si ogromni hrvatski grb na stadionskom semaforu - evo Srblje, požderite se! Niste htjeli šahovnicu a sad ste prisiljeni gledati je. A ispod nje još i onu boraniju! Slijedeći dan čujem djecu na ulici vikati: Dođite nam opet! Vi ste navodno skandirali: Ustaše! Ustaše! Kažu da sport zbližava ljude. Volim čitati tvoje crtice o ljudima s Opservatorije i oko nje. Ne mogu jednako uzvratiti, jer se, nažalost, ne krećem u takvim krugovima. O svom radu mogu tek reći: Ja ga napisah i poslah, ostalo je vaša stvar. Vjerujem da ćeš me obavijestiti o recenziji. Pozdravi mi Acu. Njegova podrška mi mnogo znači; svakako je lijepo znati da i među zavađenim narodima ima nezaluđenih, poštenih ljudi. Želim mu uspjeh sa knjigom koju piše. Slažemo se o tome da će ostali (na obje strane) kad-tad, bez obzira na stručnost, morati otići (barem sa odgovornih pozicija). Pozdravlja te sin Željko. Studira fiziku (iskreno rečeno, pojma nemam kako se tamo našao, no bolje ne pričati o tome - da ga ne ureknem), pa je s faksa pokušao uspostaviti vezu s tobom. Dobar je i

184


pošten momak, ne gleda na krvnu sliku čovjekovu. Pozdravi mi suprugu, djecu i sve s vaše zvjezdarnice (i Muminovića, pišeš li mu). Nadam se da ćeš mi, unatoč zauzetosti, brže odgovoriti. Nakon desetak, nadam se ne previše dosadnih stranica, ostaj mi zdravo prijatelju M.!

Ladislav *****

185


Beograd, 29.9.1998. Dragi Ladislave, malo pre sam napisao pismo jednom našem bivšem članu iz Žminja, koji nam se javio, pa kažem kada sam njemu kratko mogao bih i tebi. Sve vreme osećam potrebu da ti se javim ali kada pomislim da će mi otići cio dan za opširno pismo onda odustanem. Preko leta sam računao da ću ti se javiti sa mora. A onda sam bio na moru i nije bilo prilike, jer uvek sebi nađem posla. Bio sam četvrtu godinu za redom u Krašićima u prvoj polovini rujna i istraživao sam Lušticu. Poneo sam niz novinskih članaka, koji se odnose na Lušticu, čitao ih pravio izlete: 1. Bio sam u selu Radovanićima na sahrani srpskog popa Vladimira Marovića. Išao sam sa jednom Hrvaticom, čiji nas je sin vozio. Krašići su inače malo katoličko selo sa recimo najviše 100 duša. Ostalo su uglavnom Beograđani kojih ima valjda u 1000 kuća i stanova. Tamo sam video veće Srbe nego u Beogradu. Bilo je 12 sveštenika, a najviše mi se svideo jedan iz Sokolca kod Sarajeva. 2. Sa jednim našim članom Đapić Zoranom čiji je otac iz Dalmacije bio sam u selu Gošići na dan bivše seoske slave Usenovenja glave sv. Jovana Preteče. Pošto je slava uvek između Velike i Male gospojine onda je uvek posna. Zato su seljani pre 200g molili sv. Petra Cetinjskog da im promeni slavu i sada je „prava slava“ 6. oktobra. Ali svi se sećaju stare slave i donose vino i prokuricu (hleb) u crkvu pa smo se častili posle liturgije. Odežda Petra Cetinjskog se čuva u crkvi. 3. Bio sam u selu Radovići kod popa Jovana Maleša u kući gde sam sa njime i njegovom ženom razgovarao o svemu. 4. Bio sam kod isusovca Josipa koji sam opslužuje 15 crkava. Pomišljam da je nekada bilo u svakoj po 15 svećenika. Katoličanstvo je ovde u opadanju još od propasti „Serenissime“ 1797. godine. Pravoslavni Crnogorci se spustili sa okolnih gora i preplavili celu Boku. Od kotorskih gospara ni traga. Što mi jedan reče u Krašićima. Pobegli su svi oni koji su imali novca, a ostala je samo sirotinja. Međutim, kažu da se orilo u Tivtu kada je hrvatska reprezentacija pobeđivala u fudbalu. To mi je pričao jedan veliki Srbin. Josip mi je dao 3 knjige koje sam na moru pročitao: O Blaženoj Osani, roman „Pustinjak“ jednog sveštenika iz Perasta i Sonete Ane Marije Marović koja ih je pisala u Veneciji posle njene propasti. U Veneciji je postojala kolonija Kotorana. Josipa interesuje astronomija. Bio je vrlo predusretljiv (rekao sam mu da sam nekrst) a i kršteni Srbi mi liče na pogane, pa me je iz Kaluđerovine, gde mu je rezidencija, čamcem prebacio na Otok gospe od Milosti. Celo ostrvo je crkveno. Smatra da je Jugu trebalo rasturiti pa sam i u druge kolizije dolazio sa njim. Interesuje ga astronomija, poslaću mu „Vasionu“. Rekao je da će doći kod mene u Beograd (u Makedonskoj ulici kod „Politike“ je središte isusovaca). 5. Dva puta sam bio u Kotoru. Sve katoličke crkve su zatvorene. Tri puta sam ulazio i u biskupski dvor ali biskupa nije bilo. I muzeji su bili zatvoreni pa se zato popnem na vrh Tvrđave sv. Ivana – 260m. Bedemi su dugi 5 kilometara, a Venecijanski lav na svakom koraku. U drugom putovanju sam radio u biblioteci Pomorskog muzeja. Skupljao sam literaturu vezanu za Spiridona Gopčevića (astronoma, pisca, istoričara, novinara,...) iz Trsta i za Lušticu.

186


6. Jednog dana s obzirom da nema autobusa peške sam stigao do Rasa – vrh Luštice. Prepešačio sam 11km i pri tome se popeo na 300m nadmorske visine. Mesto je selo katoličko malo i ušoreno poput dalmatinskih gradova. Prelepo, čisto, luka. Austrijski kameni put prema selu Klimi (u njemu je pre II svetskog rata bilo centralno mesto veze vojske Kraljevine) lepo popločan je zarastao u makiju. Izlazeći iz Rosa gledao sam Prevlaku (i Hrvatsku) koja ima bezbroj novih objekata i nosi sa sobom 2500 km^2 morske površine. Duh i volja su bili tu ali snage me izdale kada sam se popeo iznad Rosa. Počeo sam da osećam noge. I onda me spasi jedan konobar iz sela Klinci koji ima kafanu u Rosama. I tamo sam prvi put shvatio da sam već dosta dugo izložen sunčevim zracima, odnosno da sam stara kuka, što bi rekli vojnici. 7. Bio sam na Prevlaci Tivatskoj gde je sv. Sava ustoličio episkopa zetskog Ilariona kada je osamostalio srpsku crkvu 1219. godine. Kad tamo jeromonah Ilarion Đurica, bivši iguman manastira Dragović iz Dalmacije, kaže proteran od demokracije. Ovo ostrvo ima jedno 150 bungalova gde su i sada u siromašnim uslovima smeštena vojna pomorska lica povučena sa cele Jadranske obale. Na vrhu ostrva je crkva sv. Trojice koju je podigla grofica Katarina Vlastelinović iz Skradina bežeći verovatno od katoličke tolerancije i nenadmenosti preobraćenih srpskih seljaka. Imovinu je posle smrti zaveštala Njegošu. Njegošev naslednik dr Amfilohije mitropolit crnogorsko-primorski [se inače svake godine kiti sa novim područjima. Dodao je sebi u I fazi zetsko-brdski u II i skenderijski (skadarski), a od ove godine je i egzarh sv. trona pećkog] namerava da Prevlaku pretvori u svoju letnju rezidenciju. Nevole ga ovdašnji Srbi „jer je Milu čestitao pobjedu“. Na Prevlaci je Đorđe, sin Nenada Jankovića, profesora srednjevekovne arheologije B(eogradskog)U(niverziteta), vođa ekipe koja iskopava crkvu sv. Save, a ona je na temeljima benediktinske crkve. To je jedan veliki splet različitih zidova, jedan veliki rebus. U crkvici sv. Trojice su mošti prevlačkih „mučenika“ koje su mirotočive naime mirišu, recimo na cimet. Predanje kaže da su Kotorani otrovali 70 srpskih monaha, oko 1450. godine. Kosti su slate na analizu u VMA i konstatirano je 3x veće prisustvo arsena od dozvoljenog. U ćivotu pored moštiju (svetih kostiju) dve kape. Pitam ga čija je ova. On kaže od Nikodima Milaša (čuvenog dalmatinskog episkopa za vreme Austrije), a ova „To je moja“. Kako Vaša?, a on Pa i ja sam isto stradalnik kao on. 28.9.98. Septembra 23. pozove radio Tivat da nešto kažem o jeseni i ispričam im priču i zamolim da li mogu da pozdravim neke ljude sa kojima sam bio ovo leto i počnem: „Pozdravljam g. Branu Džingalaševića (stric moje supruge) i njegovu suprugu Mirjanu, kod njih letujem četvrtu godinu, zatim vikara Božu Petrovića i njegove pomoćnike Andriju, Boru i baba Slavku, paroha Radovićkog Jovana Maleša, fra Josipa Opatu (to mu je prezime) iz Kaluđerovine, jeromonaha Ilariona Đuricu sa Prevlake, Vaska Kostića iz Tivta dobrog poznavaoca prostosti BK.“ Preterao sam, ali koliko su me osudili nije mi poznato. Hoću po svaku cenu da ovo pismo ode danas. Privršavam ga jer me Vjeran strašno zamara. Kao travestita uhapšen je i proveo je 7 dana u zatvoru (Padinska skela). Kaže da se lepo proveo, jeo je čokoladu od druga, inače hrana je očajna.

187


Davali su im neke bućkiriše i pošto to mnogi nisu hteli da jedu onda zatvorske svinje imaju što da jedu. Ovde je počeo kurs. Piše se u 2 ture, jer je veliko interesovanje. „Vasiona“ 4 se sprema. Tvoj članak je bukvalno nestao. Dimitrijević je rekao da nije uredu i da ne može biti objavljen. Ne zna gde se nalazi. Moram da idem. Zatvoriće mi se pošta. Srdačno te pozdravljam M. p.s. puno sam ti članaka skupio, a šaljem ti ovo što je skinuto sa Interneta.29 Prema tome rasturanje zemlje nije autentičan poduhvat. *****

29

Dio novinskog članka o prikazu knjige Mark Zepezauer-a, „The CIA Greatest Hits“, 1994.g., o razbijanju Jugoslavije kao velikom, 42. po redu, uspjehu CIA-e u poslijednjih 50 godina.

188


Beograd, 24.4.1999. Dragi Ladislave, danas sam dobio ČISove i nešto sam raspoložen da ti se javim. Poslao sam ti jedno pismo odavno, ali odgovora nema, pa evo da ti napišem koje sitno slovo jer se verovatno ono negde izgubilo. Ne verujem da nisi hteo da odgovoriš, znam da si revnosan i držim da si revnosniji od mene. Subota je. Nalazim se na poslu. Slušam vesti na 30-ti dan bombardovanja paganskog naroda. Ovo je prevršilo svaku meru. 19 supermodernih zemalja sa 700 mil ljudi, napada Jugu od 10 miliona, koja je iscrpljena posle 10-godišnjeg perioda građanskog rata i raznovrsnih sankcija, a ima rakete na ugalj. Svašta reče radio Beograd sada o Klintonu i da je lažov i pomenu Moniku i da je Bler podrepaš. Ovaj poganski stav može noćas da nas košta, jer ove kukavice samo noću, poput tatova, rade. To me jako čudi. Prosto ne mogu da verujem da oči imaju toliki značaj. Moji stavovi. Razlog bombardovanja nije humanitarna katastrofa Šiptara (nje nije bilo pre 24.3.) već plansko knjiško širenje Amerike ka Rusiji, koja ne shvata značaj Kosova za Srbe Šumadije, Crne Gore, Banije. Mada je Titova škola 50 godina izbijala Kosovo iz srpske dece 6-vekovno predanje sa kolena na koleno u celom srpskom narodu je nadvladalo. 50-godišnji zastoj u nacionalnom vaspitanju CIA je stvar potpuno loše procenila. Vladala je grozničava predratna situacija i kada je bombardovanje počelo 24.3. naveče meni je lično laknulo. Zaključio sam da će NATO izgubiti pre svega u moralnom smislu, a da će naš narod dobiti još jednu zlatnu stranicu u svojoj istoriji iako će ga opet faliti zbog toga. Moćna Amerika je prinudila licemerni zapadni svet, 10-torice, (ne mislim tu na novokomponirane banana države) da pođe s njom. Uvalila ih u rat, recimo čestitu Kanadu – takav imam stav prema njoj, čiji stanovnici i ne znaju gde je svetska sila Srbija. Sve je sprdačina. Mnogi američki fizičari nisu znali gde je bila „velika“ Juga. Mešali su je sa ČSSR. E sada kada krem društva ne zna gde je Srbija, a Kosovo i Metohija da ne govorim, kako taj demokratski narod može biti za njezino bombardovanje; i da se prave ankete ko je za, a ko protiv. 17:00 Uzbuna. Ne mislim da idem s posla. Pada mi napamet kada sam na početku jugosl. građan. rata razgovarao naivan sa zagrebačkim sjemeništem, a pop mi kaže da je uzbuna da mora da ide u sklonište, jer će JNA da bombarduje grad, ja mu kažem: Nema potrebe da idete, jer vas niko neće bombardovati, niti Zagreb i da sa trčanjem gore dole neko hoće da se namrzne srpski narod (ne baš tim rečima). Da se vratim prethodnom pasusu. Imam utisak da Zapadni školski sustav ima za zadatak da od ljudi pravi šrafove, koji će biti upućeni samo u svoj posao, a svoje pravo na sudove, koje demokratija podrazumeva, će poveriti drugim vodećim ljudima. Ja sam zahvalan našem komunističkom sistemu, koji nas je stvarno sveobuhvatno obrazovao, tako da sam od osnovne škole mogao u mislima da letim iznad celog globa. Zato se osećam nepomerljivo kao afričko drvo baobaba. Uopšte stvarane su duhovno samostalne ličnosti koje nisu učene da klanjaju bogu, već da

189


budu same bog. A to je ustvari intelektualac – čovek koji promišlja opšte dobro. Nije intelektualac po meni onaj ko nezna gde je Jugoslavija, pa makar završio dva fakulteta. Intelektualac voli sve narode sveta, jer je spoznao razloge njihovog ponašanja. Izašao sam malo na moj kancelarijski balkon. Vreme posle kiše. Mladi se ljube. Alpinista uz pomoć užadi pentra po susednoj pomoćnoj kuli. Bilo je puno lepog vremena. Toplo, drveće olistalo, trava ozelenila, puno lepog mladog sveta... (ne ide se u škole, fakultete zbog ratnog stanja). Nema rata dok puška ne juri. Ali kukavice u tom izdanju nesmeju da dođu. Čujem da obučavaju i naoružavaju „OVK“ da oni budu topovsko meso. Lupaju po infrastrukturi. Mnogo su štete napravili. Jeziv je bio napad TV Beograd (RTS). Taman sam se spremao na spavanje kad ispred naše zgrade na Novom Beogradu prolete avion u niskom brišućem letu bum bum i nestadoše programi RTS. A onda gledam jezu na HTV Studio B. Precizno su gađali režiju TVB. Odnet je ćošak zgrade, Betonske ploče popadale jedna preko druge. Dva čoveka priklještena za noge vise nadole. Jedan diže povremeno ruke naviše. Drugi visi i nemrda, a krv mu kaplje sa glave na cigle. Došli vatrogasci i mnogi drugi, ali kao mravi. Niko ne može da podigne betonske ploče. Jeza. Demokratija protiv slobodne reči. Pomišljam da je najbolje da im se odseku i onako smrskani članci. Ovu sliku su prikazivali tokom noći, a onda više ne. Zapadna sredstva priopćavanja koja često uzimaju snimke domaćih TV stanica ovo nisu smela da prikažu. Verujem da bi se ustalasala javnost Evrope. Demonstracije bi recimo obustavile rat, ali Klinton i podrepaš Bler to ne dozvoljavaju. A rekli su da neće bombardovati televiziju. Ali ne treba verovati Latinima, kako Srbi kažu. Neki kažu da je na poslu bilo 150 ljudi. Kada nemamo oružje moramo mudrošću i medijima da se borimo – ali je to lopovima kost u grlu. Akcije u Beogradu me podsećaju na civilne akcije u Zagrebu – nemoćni se tako brane. Ali razlika je u tome što Srbi nisu napali Zagreb, niti su imali nameru, a mogli su stvarno da urade svašta da ih je vodio neki ludak. TV Beograd je mnogo puta demantovao TV NATO. Strašno se osećam kada moćna alijansa mora da laže po mnogim pitanjima. Oboreno im je na desetine letelica, a među njima i nekoliko helikoptera sa brojnim komandosima. Oborena su im dva aviona F117 koji se smatraju nevidljivima, a za jedan oštećen se priča da je sleteo na Pleso. Svaki košta 45 miliona $. Potrošili su već silne milijune dolara. Da su to dali Srbima i Šiptarima na ruke ljubili bi se mesecima neprekidno. Ali Jugu treba destabilizovati putem „narodne pobune“ na Kosmetu ili CG, to je svejedno. Važno je naći domaćeg izdajnika kao što je to bilo za vreme rasturanja Velike Jugoslavije. Ostajem pri svom stavu od pre 10 godina da je Amerika (uz pomoć nevažnih kao što su Vatikan i Nemačka) iz svojih strateških razloga rasturila Jugu i to uz pomoć domaćih izdajnika i stranih sila, koji su isti cilj imali iz svojih interesa. I onda sledi licemerje – njeno osnivanje haškog suda, na kome bi ona, da je pravde, trebalo da bude prvooptuženi. Moja je teza da je bratoubilački rat imputiran spolja i da je groteskno i licemerno (ova reč uvek lepo ide uz reč Zapad) sada suditi one koji su pozvani u rat, a ne pravima. Naravno da ni ovi poludivlji nisu bez krivice. Na sud treba izvesti stratege Pentagona, koji za ostvarenje ovakvih projekata krv podrazumevaju. Uvek branim pagane – u njih računam sve divlje „religiosce“.

9.7.99.

190


Dragi Ladislave, srdačan pozdrav od Luke.30 Dragi Ladislave, ovo pismo stalno nameravam da nastavim. Danas mi slučajno ispade pred Luku, pa on reši da te pozdravi. Luka je došao iz Budimpešte. Pozvan je na neku astr. konferenciju u Marsej. U Budimu se borio za francusku vizu i dobio je sa datumom za poslednji dan konferencije. Nije nam pomogla intervencija konzula naše moćne države. Luka je od 1.6. upravnik po drugi put. Jelena je napustila upravničko mesto na lični zahtev. Ovde ima puno personalnih promena ali biće o tome u „Vasioni“. Ludi rat je trajao 78 dana. Svaki radni dan sam bio na poslu, a sa ženom i decom nisam ni jednom bio u skloništu. Lupalo je na sve strane, a najužasnije je bilo za nas novobeograđane gađanje kineske ambasade, toplane i CK. Nisu gađali stambene zgrade na Novom Beogradu, a bili su veoma precizni. Bili su bezobrazni na mnogim mestima i mnogo je civila stradalo. Videlo se od samog početka da idu đonom i sudiće im istorija zbog svega. Mislim da je to bio lični obračun Olbrajtove i Kuka (koje li rugobe i ružnoće od ljudi – samo im Kristofer konkuriše) sa Milošem koji im se neda dugo vremena. Da li je u ružnom telu ružan duh? Rat je nastavljen sa sankcijama. „Verno“ rusko pseto treba dokusuriti. Kako je ovde? Plata mi je ispod 150 DEM. Zvanično je 1DEM=6din, na crno 11din. Hleb polubeli 1.8din, mleko 2.5din, sir 25din (počeo sam da pišem omiljenom ćirilicom u hrvatskom narodu – mislim zanesenom delu) kajmak 60din, meso krtina 50din, čvarci 30din, prelepa slanina cena pala ovih dana sa 57 na 35din, 3kg deterdženta 75din, mortadela 35din, benzin 7.2din (idemo na bonove 20l mesečno) na crnom 1.8DEM/l. Nas uništiše, a pomoć će dobiti okolne zemlje. Napraviše humanitarnu katastrofu i Šiptarima i Srbima. Živeo Zapad! Pre nekoliko dana vratih novac jednom Draganu kada mi reče da je došao iz Prištine. Evo njegove priče. Čuvao je stan nekoliko dana, koji je pre 3 godine kupio za 80 000 DEM. Građevin. je tehničar. Ima mobilni telefon. Imao je sve nove stvari i dogradio stan i sada vredi 100 000 DEM. Stalno je dobijao telefonom preteće poruke (kao i Srbi u zemlji tisućljetne uljudbe), a onda su mu počeli da dolaze u stan i pravi Albanci (iz Albanije – zna ih po dijalektu). I rešio je da ide. Počeo je da se pakuje i kada je peti put prišao kolima osetio je pištolj na leđima. Morao je da da ključeve od stana i kola plemenitom Albancu. Sa ženom i decom je stigao u sardina-autobusu u Leskovac. Došao je u Beograd da traži posao, da se iseli u Australiju... a dotle će da spava u parku. Primio sam ga na dve noći kod mene. Žena se bunila, ali humanost na delu je važnija od svih lepih reči. Kaže da se u Beogradu mnogo gore živi nego u Prištini. U svojoj firmi (vode je 3 Srbina) imao je mesečnu platu 1200 DEM (zimi kada ništa nerade 600 DEM). Kaže da tamo svaki stan ima satelitsku antenu. Vodio sam ga u voćnjak. Brali smo kajsije. Voćnjak velik ali star, breskve skoro sve za vađenje jer su se osušile. Imao sam ih za sebe. Višnje takođe a i kajsija. Imam 3 drveta. Jedno nije skoro ništa rodilo, druga mala kajsija dobro, a treća koja mi je uspomena na jednu moju raniju devojku preko 20 gajbi. Pošto više bresaka nemam gajbe rasprodajem po kvantaškoj pijaci. Na poslu posao oko pomračenja Sunca. Puno se pričalo o njemu do početka rata, a sada mnogo manje. Voleo bi kada bi organizovao veliku frku i jedno 200 autobusa za Kikindu i Suboticu. Ali nemam slobodne ruke. Na čelu jogoslovenskog programa poslova vezanih za pomračenje je Ištvan Vince, znalac stvari i šarmer, ali nije britak 30

Dodao Luka, ćirilicom.

191


čoek. Bojim se da će sve proći nezapaženo – k'o mrtav konj, umesto da se digne velika prašina. Nisu animirane turističke agencije kojih ima 400. Trenutno mi je problem Olgica, koju bi hteli da zaposlimo preko tržišta rada (da je oni finansiraju 1 godinu). Ali problem je što ima makedonsko državljanstvo. Neznam da li će komisija da uvaži naš zahtev u situaciji kada su demokrate uništile 170 000 radnih mesta. Ovde se sprema velika oluja. Idem da posklanjam stvari. 26.7.99. Dragi Ladislave, imam da podnesem 6 mes. obračun pa sam radio i juče i danas u ponedeljak kada je neradno vreme. A poslove mi pravi pomračenje Sunca. Do sada su se pojavila 4 proizvođača naočara u YU ali niko atest nema. Navijam za našu astronomkinju vilu Natašu Trajković odnedavna Stanić pa je šaljemo sada u Savezni zavod za mere i dragocene metale, ali oni kako čujem daju ateste na kalibracije a ne na proizvode. Oko 10 000 naočara je proizvela firma First production (uvoznik filmova) i pozivali su nas na promociju u Domu omladine, ali je Luka odbio jer izgleda da hoće da prodajemo Zvezdarske fotoploče. Uznemiren sam zbog ubijanja na Kosovu. Šiptari su velika zapaljiva nekulturna masa. Kao takvi su vekovima a i sada skloni pljački i ubistvima – kod njih život malo znači jer ih ima puno. Kao i u Albaniji uz krv su opljačkali sve državne i srpske prodavnice. Tu se mnogo više nego kod Srba puška poštuje. Normalni život bez puške se tamo ne može odvijati. NATO gnoj UN su za Šiptare jer odgovaraju njihovim interesima. Trenutno im je cilj da isteraju što više Srba. Šiptarsku pokrajinu treba dati Albaniji a srpsku pokrajinu Krajinu Hrvatskoj. Licemerstvu je drugo ime Zapad. Pokušavam stvari da promislim kao mali čovek, da dokučim Američke misli. I Uništenje komunizma odnosno ideje o bratstvu i jedinstvu svih ljudi, odnosno ideje o antieksploataciji. Na eksploataciji počiva cela kuća zapada. Bez nje nema napretka. To je osnovni motiv rada. Profit i samo profit – moral, krv, život, ekologija nisu bitni. Sa druge strane činjenica je da neeksploatacija nije bila efikasna, ali nije stvarala alijenirane i zatrovane ljude. Bogataši, bankari i Bil Gejts ne bi bili to da imaju plate u rasponu 1:6 kao u bivšoj Jugoslaviji. II Uništenje Rusije, odnosno osvajanje njenog enormnog prirodnog potencijala je moguće drpanjem i bockanjem ruskog medveda na: Baltiku, Čečeniji, Azerbejdžanu, Srbiji, i Crnoj Gori (srpski popovi iz CG su vekovima moljakali ruske careve i patrijarhe za pomoć) u – (Da nastavim na papiru nekadašnje nam tlačiteljske države. Na papiru piše Radeče papir, a ne ___31 od porobljivača) - Čečeniji, na Kurilima. Zavađanje Rusije sa njenim prirodnim saveznicima slovenskim narodima. U tom cilju su: III Razbili Jugoslaviju razvijanjem nacionalizama, koje kao „kozmopoliti“ jako mrze. Prvo su iskoristili na tom kraju domaće izdajnike, a sada ih delju zbog

31

Nerazumljiva riječ.

192


nacionalizma, kada su postigli cilj. Ovih dana slušam na istoj talasnoj dužini: Dojče vele, Glas Amerike, Frans enternasional i vidim da nedaju mira ustaškoj Hrvatskoj. Stalno Zgb. sprovodi politiku protiv Srba. U svim emisijama provejava antisrpstvo kao da ta zemlja nije imala 20% Srba i kao da svi štokavci u njoj (a to je 2/3 pučanstva) ne vode poreklo od Srba. Kako je grozno likovanje zbog bombardovanja Srba, koji brane Kosovo i Metohiju sa 1800 srpskih crkava i manastira. Pa stvarno laže ta država kada kaže da je zainteresirana za povratak Srba. Licemerja svuda. Živela slovenska solidarnost! Skroz budalasto se u medijima Hrvatska separira od istočnog suseda. IV Odvojili su Kosovo i Metohiju (Kosovo je 1/3 Kosovesa). Mislili su da će to ići za 3 dana, kako je smislila Olbrajtovka [(za vreme II svet. rata živela je kao Jevrejka u Bgdu i govori naš jezik. 'Rani pseto da te ujede). Ona je monstrum. Ne znam kako je mogao prvi muž da aka. Fuj. Kako su ružni i tužni zapadni vrhovni licemeri, kada trebaju u svojoj umišljenoj veličini da se zajedno fotografišu]. A rat je trajao 77 dana. Da li će ona zbog svoje loše procene koja je stajala milijarde dolara odgovarati. A išla je đonom zajedno sa rugobom Kukom lično protiv Miloša lepotana. A moralni Klinton bombarder (moja ga deca zovu usrani Klinton) da li će u Hag ili će Miloš koji je branio svoju zemlju. Sada slušam o krivici Tuđmana, što govori Dojče vele; za likvidiranje Muslimana. Očigledno je da je Haški sud ispostava Amerike, koja hoće da sve zemlje liče na nju, a ne zna da se tamo govori samo „unitaristički“ engleski. Hoće da slome sve nacionalizme i u pozitivnom smislu, kako bi mogli bolje da pljačkaju. Rešio sam da ti danas obavezno pošaljem pismo a pošta radi još 15 minuta. Nadam se da ću stići. Srdačno te pozdravljam. M. Beograd, 24.4.1999. PRILOG: Prijava za „Organizovano posmatranje potpunog pomračenja Sunca 11. avgusta“ *****

193


Čakovec, 13.10.1999. Dragi M., vjerojatno si u pravu kad kažeš – otprilike – kako sam ekspeditivniji od tebe, no ovo vremensko zakašnjenje nije u izravnoj vezi s nikakvom (ne)ekspeditivnošću. Kao prvo, vidiš da pišem prostoručno (što mi izuzetno ne paše) – izravna posljedica moje financijske propasti; sve sam morao rasprodati kako bih preživio. Inače, poslijednjih godinu dana imam izrazito stresnu situaciju kojom te ne bih dulje gnjavio. Sve mi je to oduzelo volju za ikakvom (s bilo kim) komunikacijom. Slijedeći razlog su – jasno – tvoja zakašnjenja u odgovorima (na zadnje pismo „odgovorio“ si nakon točno godinu dana), što me, u mojoj situaciji izrazito destimulira za dopisivanje. Možda najuvjerljiviji razlog mojoj „dopisivalačkoj apstinenciji“ je vjerojatno moj zaključak kako ti (nemoj se uvrijediti jer mi ni u primisli nije da te vrijeđam) ama baš ništa ne razumiješ – glede političke situacije i tragedije svih ljudi na prostoru bivše Jugoslavije. Čini mi se da na prostorima vaše države nema više od 10% ljudi koji ama baš išta shvaćaju (sad govorim o „vama“ i zato se više neću svaki čas ograđivati kako je i drugdje – od Vardara do Triglava – tako) osim što se već cijelo desetljeće deru o ugroženosti srpstva (kao i svi narodi s ovih meridijana puni „ste“ sami sebe)! Tvoji „povijesni argumenti“ – koje tražiš i po jugo(?)-srpskoj(?)-crnogorskoj(?) Prevlaci koja uskoro možda ni neće više biti „vaša“ (srpska) – trovanja kojekakvih pravoslavaca od kojekakvih katolika (u Boki Kotorskoj) pred Bog te pitaj koliko stoljeća, ama baš ništa ne govore o kraju drugog tisućljeća na našim prostorima. Toliko se bavite ustašama i „ustašama“, Vatikanom, Njemačkom, SAD,... da ne smognete predaha iole objektivnije razmisliti o samima sebi (moji stavovi o svim tim stvarima su ti poznati iz ranijih pisama – nema ih smisla ponavljati). „Vaše“ „ujedinjenje“ sa Bjelorusijom i Rusijom je jedan od vrhunaca prevladavajuće srpske blesavosti! Ako imaš ustaše u Hrvatskoj i BiH, pa nemaš i zaboga i u Sloveniji, na Kosovu, u Crnoj Gori, Vojvodini? Država (i ova tvoja sadašnja) se ti raspada pred očima – uglavnom voljom njenih žitelja i nerazumnošću većine, a „vi“ – većina – ne vidite ni zrno krivnje na vlastitoj strani! Realna je mogućnost da se izdvoji (da istjerate) i Crna Gora te da „vas“ snađe sudbina koju su „vaši“ somnambulistički nacionalisti predvidjeli drugima – da samozadovoljno uživate svoju etničku čistoću (a sada vas je skoro 40% nesrba) u Beogradskom pašaluku koji ćete moći obuhvatiti pogledom s Avale, s obzirom da nemate katedralu. Ne glasaš za Miloševića otkad je „zatvorio“ granicu prema „Republici srpskoj“ – kada ćeš ga se potpuno odreći (ne ličnosti već politike koju personificira)? Preporučio sam ti jednom ostanak u kasne noćne sate na opservatoriji i pošteno, ljudsko (lišeno nacionalnih etiketa) razmišljanje o svemu, pogleda uperenog u vječnost – koju, očito, većina „vaših“ građana zamišlja u obliku TV ekrana i glupavih propagandnih floskula za raju. Iz tvojih mi je pisama jasno kako nisi uspio doći do poštenih (bolje rečeno – objektivnih) zaključaka. Pa, M. bre, zar ti nije jasno kako su Srbi (ne kao narod ili pojedinci, već politička opcija koja se kamuflira ovim narodnim imenom) dojadili ne samo cijelom svijetu (posebno onima koji trpe njene posljedice) već su svaki dan sve brojniji i pripadnici tvog naroda kojima se smučila. Pitanje je samo: Zašto? Zbog njenog očitog neuspjeha ili pak moralnog kraha? Nisam siguran da je zbog potonjeg. Kad već i „drugo oko u glavi“ (k'o što ovi „moji“ posprdno govore) polako napuštaju tonući brod, postavlja se

194


pitanje kada će konačno oči u vašoj vlastitoj glavi progledati? Zaista me zabavlja spremnost glupavih naroda da uzmu na vlastita pleća nedjela (svojih) najvećih izroda ljudsko roda. Ako su im zločinci na čast, ponos i diku, onda je samo šteta što jedni druge nisu malo više poklali! Ne ulazi mi se u rasparave o „vašem“ ignoriranju pokolja Albanaca, jadikovki oko „reakcijskog“ čišćenja Srba (samo prilog mom stavu kako se većina naroda – bilo kojeg – ne razlikuje od stoke) ili NATO bombardiranja Jugoslavije. (Usput rečeno, tvoji „podaci“ o NATO-vim gubicima su – izvini – obično sranje; kao da si ih direktno prepisao od Slobinog „politbiroa“. Srušenog „nevidljivca“ ste tjednima vrtjeli na TV; ne bi li isto tako – što niste jer ih i nije bilo, sem bespilotnih špijunskih letilica – propagandno prikazivali sve ostale njihove gubitke?). Od silne „uspješnosti“ svoje J(N)A kao da nisi zamijetio svoje srušene fabrike, mostove, ceste,... Usput rečeno, svakom realnom je jasno kako bi „vaši“ civilni gubici bili nesrazmjerno veći da nisu posebno pazili (više zbog svoje javnosti negoli zbog vas) da što manje udaraju po njima (ako te utješi, ja sam bio protiv bombardiranja, što me ne sprečava da uvidim kako „ste“ ga, u velikoj mjeri, sami izazvali svojom prevrtljivom politikom). Ova tvoja (izvini) „nesvijesnost“ mi je postala najveća zapreka daljnjem dopisivanju, koje se odvija poput razgovora gluhih – upravo poput komunikacije naroda kojima pripadamo (mada ja priznajem jedino svoju pripadnost ljudskoj vrsti). Nemam ja M. ništa protiv tebe niti tvog naroda, i dalje te smatram prijateljem, samo su događaji proteklog desetljeća ostavili traga na meni (a posebno oni iz mog privatnog života). Vidim da su uglavnom svi (većina) dobili ono što su i zaslužili, pa mi ih i nije posebno žao (naročito onih ortodoksnih budala i ekstremista) mada, izgleda paradoksalno, „patim“ zbog svinjarija koje su nam se svima zajedno desile. Otprilike, kao što kažem ovim „svojima“ – „da mene ne kači, popeo bih se na najvišu zgradu i smijao vam se – imate ono što ste htjeli!“ Nadam se da si dobio „ČiS“-ove, imao sam nekih problema sa njihovim slanjem. Pozdravi sve sa opservatorije i poželi im, u moje ime, sve najbolje. A tebi želim da konačno progledaš – ne oduzimajući ti, dakako, pravo na samodopadnost svoje sadašnje slike svijeta. I da se povremeno prisjetiš kako je „patriotizam poslijednje utočište budale“!32 Sretna 2000-ta tebi i obitelji Ladislav *****

32

Izreka Samuel Johnson-a: „Patriotism is the last refuge of a scoundrel“. Umjesto scoundrel = (gad, hulja, nitkov, varalica) upotrebljena je riječ 'budala', što donekle mijenja smisao originala. Jasno je da budala može biti nesvijesna svog nitkovluka.

195


Čakovec, oko 16.6.2001.

33

Dragi M.

Pošto ste mi jednom (1986.g.) u „Vasioni“ objavili rad o nizovima planetnih pratilaca, šaljem ti kratko djelce koje se nadovezuje na prethodno. Inače ga možeš naći na Internet adresi http://www.planckon.nav.to s obzirom da sam zaključio kako mi je život prekratak za očekivanje kojekakvih recenzija. Moje (eventualne) gluposti, utopljene u moru sličnih, neće bitno promijeniti Internetov karakter. Odlučite li objaviti, očekujem od tebe par autorskih primjeraka. Inače, „ČiS“ ti ne šaljem više jer mi je presahnuo izvor iz kojeg sam se snabdijevao. I dalje živim bijedno – ovo mi šalje Željko (sin) sa fakulteta. Pozdrav tebi, obitelji i svima sa opservatorije! Ladislav Babić adresa 40000 Čakovec *****

33

E-mail

196


Beograd, 20.6.2001. Dragi Ladislave, sramota me što se ne javljam, a često mislim na tebe. Sedim na Kuli, slušam vesti radio Zagreba – kažu „od državne skrbi“, razmišljam da li da ti kažem, ali pošto sam uvek otvoren prema tebi na zapadno srpskom. Sada je 22.20, a radno vreme je do 22:00. Mladi koji su položili prolećni kurs imaju obuku na teleskopu. Posmatra se Mars. Ovde je hotel promaja. Posetioci stalno dolaze i odlaze. Smenjuju se i stalno zaposleni. Do astronoma je teško doći. Od reda kako završe odlaze u USA-u. Na fizici očaj. Nekadašnju respektabilnu grupu, gde se teško bilo upisati, zamenio je Fizički fakultet čiju je prvu godinu nemoguće popuniti, čak i deo koji država finansira. Pri tome se često upisuju oni koji hoće da odlože vojsku, ili da dobiju markicu za gradski prevoz, ili da uživaju neku drugu studentsku beneficiju. Jednostavno banana državi takva struka nije potrebna. Kako će biti ove godine ne znam. Nova vlast je ukinula kategoriju sufinansirajućih studenata i od jeseni ih zamenjuju studenti koji plaćaju školovanje. Ja sam svoje najbolje godine proživeo u komunizmu. Teško mi je da zamislim da se školarina plaća. Isti je slučaj i sa plaćanjem zdravstvenih usluga. Živelo se usporenije i sa mnogo više trzavica. Ovo su vremena rastrzanih i otuđenih ljudi. Da li su vrednije pare od svega? U Sovjetskom savezu je svaka vrsta školarine bila besplatna, počev od daktilografskog kursa... I crkle su te hrišćanske ideje. Nisu mogle da se suprostave Zapadnom aktivizmu koji je u međusobnoj produktivnoj konkurenciji ljudi omogućio njima i njihovim državama da žive na eksploataciji siromašnih država. Malo sam ga zapetljao. Ovde su se zbile mnoge stvari. Recimo 78 dnevno bombardovanje. Za nas novobeograđane svake noći su lupali po batajničkom aerodromu. Glavna pista je uništena, a pomoćna nedirnuta. Povremeno i po surčinskom. Najviše nas je uznemirilo bombardovanje novobeogradske toplane. Sve fasade zgrada su svetlele u mrkloj noći. Tu je zatim bombardovanje kineske ambasade – udaljene jedno 300m od naše zgrade, Komande RV u Zemunu, zgrade bivšeg CK SKJ, a kapitulirali smo kada su humanisti počeli da ruše elektroenergetska postrojenja recimo velike transformatore na Bežanijskoj kosi. Iznad naše zgrade idući Autoputem od zagrebačke strane fiuknuo je tomahavk. Išao je na telefonsku centralu, ali se pre nje zario u pesak i nije eksplodirao. Nisam sa ženom i decom išao ni jednom u sklonište. Svih 78 dana sam išao na posao, gde je bila smeštena jedna dobrovoljačka osmatračka grupa. Samo su mene primali od zaposlenih. Ostali nisu dolazili, a i članovima je bio zabranjen pristup. Naveče su bile jezive autobuske vožnje preko savskih mostova na kojima su članovi Jugoslovenske levice po 2-3 sata „čuvali mostove“ tj. prkosili uz muziku. Jezivo je bilo i brujanje nevidljivih aviona, koji su kružili nad gradom.

197


Pucalo je na sve strane, svetleći meci. Ali nikako dobaciti do američkih aviona. Čekali su 10 godina da se srpski narod, blokiran od novog naoružanja iscrpi, a zatim ga bombardovali. Da bi sačuvali celovitost Hrvatske iz satelita su snimali srpske seljake i dostavljali podatke „tolerantnim“ Hrvatima tj. uglavnom raspojasanim bivšim pravoslavcima da uđu na srpsku zemlju. Sa druge strane da bi sačuvali celovitost Srbije bombardovali su je celu da bi kao i iz Hrvatske proterali sa Kosova i Metohije jedno 250 000 Srba. E sada treba platiti ratnu odštetu Hrvatskoj za 500 000 proteranih i gnjavljenjih Srba. Većinu pučanstva u Hrvatskoj vidim kao izrazito netolerantnu, iako je većim delom srpskog porekla. I Đapić i zlikovac Starčević koga zastupa, imaju srpska prezimena i poreklo. I biskup Badurina. I stanovnici Rakovice pevaju na isti način gorštačke pesme kao moji seljaci iz Federacije BiH – često slušam etnografske priloge radio Zagreba i dođe mi da plačem kada vidim grozomorne antisrpske efekte katoličke crkve. Pada mi na pamet parola „Dalmacija radi Beograd se gradi“ pred „hrvatsko proleće“ 1971. godine. Bila je to generalna proba za bratoubilački rat 20 godina kasnije. Ko je počeo? Ko treba da plati ratnu odštetu? Da li su pobednički srpski partizani uglavnom iz Republike srpske krajine i Republike srpske, a koji su izneli Tita na leđima, trebali 1945. da osnuju zapadnu srpsku državu, koju su hteli da osnuju Babić i Karadžić 50 godina kasnije. Da su to tada uradili da li bi bilo proleća 1971? Veruj mi da će uskoro na dnevni red doći parola Dalmacija radi Zagreb se gradi. Tri milijarde dolara od turizma godišnje. Zašto to ne bi ostalo u Splitu, koji i ovako mrzi na Zagreb. Zašto bi se delio njihov novac, posebno kada oni govore drugim jezikom. To su i Vojvođanska razmišljanja, iako je prihod mnogo manji, a jezik isti. Evropa sada radi na decentralizaciji svih nacionalnih država. Podgreva Vojvodinu, da ne pričam o Crnoj Gori. A kralj Nikola, na koga se svi montenegrini pozivaju krunisan je 1910. krunom srpskog kralja Stefana Dečanskog. A podgorička skupština je 1918. godine – svih 60 poslanika bez i jednog glasa protiv ili uzdržanog, donela sledeću deklaraciju - sada ću da je nađem: „Srpski narod u CG jedne je krvi, jednoga jezika i jednih težnji, jedne vjere i običaja sa narodom koji živi u Srbiji i drugim srpskim krajevima.“ To je bio naglavački ulaz u Srbiju, a nikakva Titova antisrpska federacija, ili konfederacija koja se izgleda sprema. Ja stojim iza takvog stava kao prirodnog i borim se protiv onih koji se nasuprot meni bore za uništavanje crnogorskog srpstva. Treba shvatiti da je Crna Gora bila država, koja se vremenom višestruko uvećala šireći se na srpskim teritorijama – bila je država, ali srpska. Evo šta pred 150 godina kaže Njegoš jednom lordu u Napulju: „U nas SRBA ima jedna pjesma koja kaže: Da se more pretvori u mastilo, a nebo u list knjige bijele ne bi se mogli naši jadi ispisati“. A onda mu Ivan Meštrović podiže mauzolej. U mladosti je Meštrović za vreme boravka u Beču projektovao ogroman Vidovdanski hram na Kosovu polju i za njega napravio skulpture kosovskih junaka i njihovih žena udovica sa decom. Taj njegov srpski deo po meni je najplodniji deo njegova rada. A danas sin skulptora kralja Aleksandra, Mate luduje protiv srpstva.

198


Prema tome Srpska muka je velika oduvek – od vremena kada je Srbiju vodio Crnogorac Karađorđe, pa do vremena Crnogorca Miloševića. Kažu da je i Koštunica Crnogorac. Nedavno sam čuo da je po majci Jevrejin. I srednjevekovni Stefan Nemanja, rodonačelnik srpske dinastije Nemanjića je Crnogorac iz Podgorice i sin mu sv. Sava, koji je osnovao crnogorsku episkopiju i srpsku episkopiju u Stonu. U Podgorici je jedna od glavnih ulica Nemanjina, a i u Sarajevu bila do dolaska progresivnih antisrpskih snaga, koje čine bivši Srbi. A u Beogradu glavnom gradu hrvatomrzca Miloševića i dan danas stoje sve ulice nepromenjenih naziva: zagrebačka, delnička, daruvarska, sarajevska, dubrovačka, Gundulićeva, Palmotićeva... A šta ste vi hrvatski demokratski samoupravljači, večiti borci protiv „unitarizma“ uradili? Najcrnja netolerantnost. Sve nazive ulica ste promenili i postali nosioci najvećeg unitarizma. Izbacili Srbe iz ustava, izazvali zato rat, a onda ih izbacili iz države, sa njihove zemlje, a sada se na fašistički način borite da se ne vrate. Primate stare da tu umru, a mladi su ratni zločinci koji se šikaniraju. Ustvari ostvarili ste vaš dugovečni san na račun Srba koristeći uglavnom pokatoličene Srbe. Perfidnosti katoličkoj nikada kraja. Katolička crkva je već dugo vremena antiistorijska sila. Njeni nosioci osećaju da će nestati, pa grčevito boreći se za lični opstanak guraju svoju pastvu u nazadnjaštvo. Dragi Ladislave iz svega ovoga naravno da isključujem tebe i mnoge druge ljude, ali čini mi se da znam šta je matica, mada vidim da su se mnogi ljudi i u njoj razočarali. Sada se javio Luka Popović. Pita šta radim. Kažem da tebi pišem pismo. Kaže da puno pozdravim tebe i tvoga sina i da vas se uvek rado seća i da Vas poziva da dođete u Beograd. Luka je postao veliki putnik. Nekoliko puta je bio na Kanarskim ostrvima. Došao je pre neki dan. Ide često i za Berlin. M. Dimitrijević je još veći. On najčešće ide u Beč, a bio je nedavno u Irskoj i Moskvi. Nije mu teško da se pokrene. Nedavno je održao predavanja po severnoj Vojvodini, a sprema se da ide i u Leskovac gde nameravaju da osnuju astronomsko društvo. 19. beogradski astronomski vikend će se održati 22. i 23. juna. Možeš videti sadržaj na našem novom sajtu: http:\\www.astrorb.org.yu Prolećni kurs je završio. Od 10 kandidata je 5 prošlo. Privatno sam juče ošišan. Za registraciju kola sam platio 6051 dinar, a plata mi je manja od 5000 dinara + topli obrok oko 1050. Primili smo i regres od 4000 dinara, koji me je spasio. Nova vlast oporezuje na svakom ćošku. A za limariju sam platio 350 DEM tj. 10500 dinara. Sve je poskupelo. Mislim da narod živi gore nego u doba Miloševića, iako svake večeri se priča o novim milionima $ kredita i druge pomoći. Sada se čuju demonstranti sa Trga republike, koji traže njegovo oslobađanje. N. i D. su bili na nekom Katai salašu, severno od Novog Sada, 7 dana. Kada su se vratili pitam: Nešo čega si se najviše zaželeo u Beogradu? Da li akumulatora (držim ga na stolu), ili elektromotora, ili da zalivaš cveće, a on: Najviše sam se zaželeo mame!

199


Žena dobro. Smanjili su im procenat za minuli rad sa 0.5% na 0.4% po godini. Luka kaže da su i njima. Po novom se oporezuju kao plate: topli obrok, regres... na što ranije nije ništa plaćano. Sve tekovine socijalizma se postepeno ukidaju vidovi. Penzije se smanjuju, otpremnine prilikom napuštanja radnog mesta se smanjuju... Dragi Ladislave srdačno te pozdravljam. Držim palac za tvoje uskrsnuće. Tvoj članak nisam još čitao. Mislim da ovde završim, jer sam veliki škrabopisac. Puno pozdrava i Željku. M. *****

200


Zagreb, oko 1.7.2001.

Poštovani g. M.,34 kao prvo, hvala Vam na pozdravu iz prošlog (a i svih ostalih) pisama. Svih ovih godina moj je otac (Ladislav) s Vama vodio korespondenciju, a ja sam bio tiho. Doduše, ponekad bih pročitao koje Vaše pismo, pa bismo ga zajedno prokomentirali. Ovaj puta pišem Vam ja, a radi se o radu koji vam je poslao moj otac. Naime mojom (pošto otac nije imao prilike to vlastoručno napraviti) je greškom došlo do pogreške prilikom pretipkavanja teksta i to na prvoj strani kod formule (2d). Vjerojatno mi se omaškom desila još koja (nadam se manja) pogreška, no pretpostavljam da takve stvari nisu od presudnog značenja prilikom recenzije rada. Ukoliko jesu, moli bih vas da mi se javite. Ako nisu, a desi se da rad bude za objavljivanje, siguran sam da će otac već naći načina da ispravi sam eventualne naknadne pogreške i pošalje vam revidiranu verziju. Ispravljen rad šaljem vam kao attachment, a možete ga skinuti i sa interneta (http://planckon.nav.to). Što se tiče same recenzije ja bih zamolio da pledirate da ista bude što prije napravljena, s obzirom da ste jedini kome je rad bio poslan. Možda ćete više shvatiti ako pročitate popratni tekst na prije navedenoj internet stranici. O svemu više, vjerujem da će Vam pisati otac. Hvala na vremenu a još više na razumijevanju. Uz srdačne pozdrave Vama i obitelji, Željko Babić e-mail: [email protected] *****

34

E-mail. Reakcija mog sina na zbrku oko jednog astronomskog članka.

201


Čakovec, 30.7.2001. Dragi moj M., u vrlo sam teškom psihičkom stanju te se jedva prisiljavam da ti ovo pišem. Razmišljao sam o odgovoru na tvoje pismo al' sam toliko razjeban da na njega nisam sposoban odgovoriti. Jedan od razloga je i ovaj moj „ustaški gad“35 (Željko) koji je trebao biti most između nas dvojice a pretvorio se u zločinca i masakrera nad mojim radom, a trebao ga je samo korektno prepisati i otposlati. Ne dajući mi na korekciju svoje stupidarije – radio je u Zagrebu – čas pošalje rad sa krivo prepisanom formulom, čas ispravi formulu i zajebe tabelu – „normalno“ (za njega) pošalje ti kao fol ispravljenu verziju a ja to saznajem sa tjednima zakašnjenja, jer se čujemo samo preko telefona. Upozoravam ga da pazi, kontrolira, ponovno pregleda, pošalje mi na ogled a on ništa – kune se da je sve OK i tako mi pravi sramotu bacajući me u ovu depresiju. Što da očekujem od tipa koji je već 4 godine na drugoj godini studija fizike sa sasvim teorijskim šansama da se odande uopće mrdne. Dvije mu godine mlađa djevojka juri k'o ekspres i ove jeseni upisuje četvrtu godinu na Kemiji, a on... Stupido, nije sposoban ni korektno prepisati običan (pseudo?)znanstveni rad od par stranica. A pare ceca te ceca! Znam da se radi o mom sinu, no jebi ga – i najveći tikvani imaju roditelje. Tako ti je to kad zamoliš nekog (jer si prisiljen) – misliš; svog najbližeg – za uslugu (još mu i platiš) a on, neodgovoran do zla boga još je i drzak – „jer kaj bi ja zaboga htel, on je svoje – navodno – napravil“. Pa hoću, pizdu mu materinu (izvini) da to izvede ne ofrlje već kako Bog (danas su mi ga puna usta) zapovijeda! Šaljem ti od mene pregledanu i redigiranu reviziju rada (fajl nisam u mogućnosti slati, no ti ga posjeduješ pa ćeš lako – nadam se – izvršiti potrebne ispravke. One su učinjene kemijskom olovkom te ćeš ih brzo primjetiti!) uz molbu da mi što prije javiš njegovu sudbinu. Nadam se da ćeš shvatiti kako lično nisam toliko neodgovoran niti sam toliko nisko pao da te svaki čas bombardiram nedotjeranim radovima. Unaprijed zahvaljujem na razumijevanju. Piši, molim te, na moju građansku (ne elektronsku) adresu jer sam s mojim kretenom prekinuo svaki kontakt. Srdačno te pozdravlja skupa s obitelju i suradnicima na opservatoriji Ladislav P.S. Ja sam ti M. totalno razdrkan, ništa mi ne ide a „jebu“ me svi od reda kak' im se sprdne – posebno najbliži, od kojih bi čovjek očekivao bar zrno razumijevanja. Bez 35

Jedan od razloga, svakako ne i opravdanje – uz moje tadašnje psihičko stanje - neprimjerenog tona prema sinu je i zbrka oko, uostalom neobjavljenog, rada poslanog na recenziju 16.6. Nakon mojih pritužbi i Željkove „ispravke“ istog te gornjeg pisma M-u, slijede još dva obraćanja gospodinu Tomiću (20.8. i 26.8.) s naknadnim „ispravcima“ ispravljenog , dok konačno nije poslana korektna verzija rada. U međuvremenu je Željko prešao na studij kemije, dobio Rektorovu nagradu (s kolegom V.Đurinom) za rad o novoj metodi spektrofotometrijskog određivanja hidronacijskih konstanti i trenutačno je pred stjecanjem diplome.

202


posla sam, na materinoj grbači, bez ikakve nade da ga (s više od 50 godina starosti) dobijem – jedan od efekata razgradnje bivše države i socijalizma i plovidbe u bolju, globaliziranu, zapadnu, kapitalističku budućnost. A ja se, inače, prilično teško snalazim u životu – dijelom valjda zbog nesposobnosti a dijelom zbog karaktera i pogleda na svijet. Dižite sidro, razapnite jedra. Smjer – pizda materina! *****

203


POST SCRIPTUM *****

„Država je takva kakva je, jer su ljudi takvi kakvi jesu.“ Sokrat

204


Čakovec, 13.9.2007.

36

Dragi – nadam se još uvijek - prijatelju M., godine su prošle otkada smo zadnji put (bilo je to 2001.g.) direktno izmijenili svoje stavove. Od tada, tako se strefilo, više kontaktiram sa Acom – uglavnom radi svojih radova – mada nikada nisam zaboravio da, preko njega, pozdravim tebe i tvoju obitelj. Vjerujem da ti je – kao i Luki te ostatku Narodne opservatorije – prenosio moje pozdrave i novogodišnje čestitke. Desi se tako u životu pa neke veze oslabe, druge ojačaju, treće se ugase,.... Mnogo je vremena prošlo – vjerojatno primjećuješ i po svojim blizancima D. i N. koji su sada, sa svojih 14 godina, stariji od mog Željka u času kad smo bili vaši gosti na BAV-u. Tada ih je imao 12, a uskoro će ući u tridesetu (drugi sin, Darko, imat će ih dvadeset). A kao da je bilo jučer. Srećom, rat je za nama, ne ponovilo se nikad više. Mada, kao guja iz zasjede vreba onaj bondovski naslov: „nikad ne reci nikad“! Čudno je to; ti i ja rođeni smo u miru i odgajani za mir a doživjesmo (i hvala Bogu – preživjesmo) krvoproliće. Tvoja pak „ratna djeca“, valjda će – nadajmo se – jednog dalekog dana, skončati boravak na ovom prekrasnom geoidu u blaženom miru, sa ratom kao tek dalekim, maglovitim sjećanjem na rano djetinjstvo. Iskreno im to želim, kao uostalom i svima nama. Pozdravi i svoju Lj.; eto, nakon godina našeg dopisivanja prvi puta je direktno pozdravljam a ne tek u okviru uobičajenog: „pozdravi svoju obitelj“. Nadam se da ste oboje uspjeli uspostaviti neki unutarnji, lični, psihički mir i međusobno razumijevanje, toliko potrebno za sudjelovanje u vlastitim životnim izborima i zadaćama. Vjeruj mi, znam to iz vlastitog – negativnog – iskustva. No, da prijeđem na stvar rad' koje ti se javljam jer od onog „često te se sjetim“ (a zaista je istina) nema puno vajde. Tokom našeg dopisivanja nakupilo se cijelo mnoštvo – četrdesetak – naših pisama. Rekao bih, svakako malo preuzetno, „dokumenata vremena“, no ako ništa drugo a ono barem isječaka prostor-vremena koji se direktno odnose na nas dvoje, a indirektno na naš doživljaj „pozadine“ u koju smo - htjeli mi to ili ne – bili uronjeni. Moj stav do rata kao takvog, a posebno do ove tragedije koja je zakačila „naše“ bliske narode, ti je poznat. Mislim da nas je zadesio, za mene neshvatljiv, užas i to me cijelo vrijeme muči. Kako bih se bar djelomice oslobodio tog osjećaja, i javno iznio svoje osjećaje, viđenje i gađenje (prvenstveno spram perfidnosti naših trenutačnih gospodara – nisu oni nimalo glupi, dapače - koji su isklijali iz upravo od njih posijanog pepela uništenja), odlučio sam našu prepisku skupiti u knjigu te je ponuditi izdavačima na eks-hrvatskosrpskom području. Vjerojatno to činim prije svega, djelomice samoljubivo, zbog javnog iskazivanja svog moralnog integriteta; da pokažem (bit ću malo patetičan) kako „i carstva mogu pasti i kontinenti potonuti, ali njega mi ne možete oduzeti“. Pošto osjećam obavezu prema tebi, ravnopravnom sudioniku naše uzajamne izmjene mišljenja, stavova i pogleda na protekle događaje, šaljem ti – uglavnom konačni – koncept knjige (bar se nadam) u PDF formatu. Evo što očekujem od tebe: - Izostavljanje ili prepravljanje bilo kojeg dijela naše prepiske ne dolazi u obzir. Jasno, to dotiče i imena ljudi kojih smo se dotakli – bilo s tvoje ili s moje strane. 36

E-mail

205


Ipak, kako sam svjestan da bi možda (samo možda, kažem) mogao imati neprijatan osjećaj nailazeći na puna imena sebe i svoje obitelji, pripravan sam – zahtijevaš li to – da ih zamijenim inicijalima. Recimo: M., Lj., D., N. Molim te, ti odluči. Lično mislim kako to ne bi imalo previše smisla – naime, vjerujem kako „svi“ s tvoje strane ionako znaju za našu prepisku, na taj način i za tebe kao njenog sudionika. Ostale stvari nisam spreman mijenjati jer bi sav „poduhvat“ izgubio bilo kakav smisao. S imenima koja sam ja spominjao to neću učiniti. Jedino ću izostaviti konkretne adrese (ali ne i mjesta prebivanja te imena institucija) pojedinih ljudi koje spominjemo. - Lično se ne stidim i ne libim javno iznijeti stavove koje sam zastupao prilikom naših „razgovora“– nadam se da je to i s tobom slučaj. Konačno, ja sam to i činio u nekim hrvatskim časopisima tijekom protekle morije. Usput rečeno, s obzirom na karmu koja me prati, vrlo je mala vjerojatnost da nađem nekog zainteresiranog izdavača. - Kako na izvjestan način mogu i tebe smatrati suautorom ove „knjige“ nudim ti da izneseš svoje naknadne (prošlo je dosta godina) opće poglede – prvenstveno na našu prepisku (vjerujem da ostale poglede, vidljive iz pisama, nisi bitnije mijenjao) – na maksimalno 2 stranice formata priložene knjige. Uključit ću ih u sadržaj bez ikakvih promjena ili komentara. - Vjerujem da sam knjigu napisao na korektan i nikako zlonamjeran način, ne komentirajući naknadno (osim onog što sam radio u našim pismima-razgovorima) tvoje stavove ili – ne daj Bože – sprdajući se snjima. No, to ćeš moći lično prosuditi čitajući koncept koji ti šaljem. Kako god se u mnogo čemu razlikovali (na kraju krajeva, nikoja dva čovjeka nisu istovjetna) nikada te nisam podcjenjivao i uvijek sam cijenio tvoj ljudski integritet. Konačno, iz svega ćeš lako izvući zaključak: za mene je očuvanje ljudskosti i osobnosti a napose ljudskog dostojanstva, neusporedivo bitnije od očuvanja kojekakvih teritorijalnih integriteta. - Na kraju, jedna molba. Kako ćeš vidjeti, radi demagnetizacije disketa na kojima sam držao svoja pisma (tvoja su, uglavnom. pisana prostoručno) nedostaju 2 (čini mi se) moja pisma, pisana između 4.9.1991. i 25.4.1992. godine. Kako vjerujem da čuvaš svoju - od moje svakako obimniju – prepisku, zamolio bih te da potražiš ta dva (moguće ih ima još) pisma i pošalješ mi njihove fotokopije. Ako ti nije teško. Nemaš li ih, kako kažu – „čega nema, bez toga se može (mora)“. - Molim te da u roku od 10 dana nakon primitka mojeg e-maila sa pratećim attachmentom, javiš na moj e-mail ([email protected]) da si pošiljku primio. Od dana prijema tvog maila računat ću rok od 2 mjeseca koji ti ostavljam da pročitaš knjigu, razmisliš o njoj, sročiš svoj odgovor (primjedbe) i napišeš prilog za nju – te mi sve to (uz ona 2 pisma, ako si ih pronašao) pošalješ na gornji mail odnosno moju kućnu adresu. Mislim da je to korektan rok; ne učiniš li to, smatrat ću da nisi zainteresiran za cijelu stvar te ću se, nažalost, morati snaći sam. Nakon što sam te „prestrašio“ svojom namjerom, par riječi o „ljepšim“ stvarima koje, pravo rečeno, nisu nimalo lijepe. No, ionako je sve relativno, zar ne? Ovdje stvari idu, kako bi se reklo, na bolje – posebno sa stajališta onih kojima zaista idu. Nisam baš među njima iako se slažem u tome da je bolji bilo kakav mir od rata.

206


Problemi kojima smo se bavili u prepisci daleko su od toga da budu iza nas – rješavaju se kako-tako, često puževskom brzinom, mada je od bilo koga iluzorno očekivanje da nova rješenja budu poput starih. Bar za naših života. No, k'o što reče stari Heraklit - „Panta rei“, u što nas uvjerava cijela društvena i prirodna stvarnost. Možda sam davno odustao da, barem što se tiče društvenih odnosa, pravim (posebno one optimistične) pretpostavke i predviđanja. Čini se da smo osuđeni na odnose onog tipa koji se trenutačno pletu oko Arktika: Rusi manipuliraju znanošću radi osiguranja eventualnog teritorijalnog suvereniteta na svoj dio polarnog kruga, Danci, Kanađani i ini to osuđuju da bi se odmah nakon toga i sami počeli uključivati u utrku oko podjele kolača. A u danom trenutku, jel' da, možda će se zahtijevati ljudske žrtve u dokazivanju toga da su „oni“ veći idioti od „nas“. U što će se, prema tisućljetnom (kao i onom našem, nedavnom) iskustvu, rulja s golemim entuzijazmom uključiti čim si rek'o – keks! Čini se da nikada nije ni vrijedila ona „Um caruje – snaga klade valja“ već: „Tko jači taj kvači“! U tom svjetlu cijela mi astronomija dobija smisao „premjeravanja neba“ kako bi „oni koji kvače“ ubuduće znali kuda zabosti svoje zastave. Eh, kad bi barem to činili kao „Gens una sumus“ – jedinstveno čovječanstvo. Vidiš da nešto nisam raspoložen pričati o konkretnim stvarima, možda stoga što mi sve konkretno izmiče kroz prste. Godinama sam nezaposlen i uglavnom me psihički drže tek pomisao na svoju djecu i kojekakva astrofizikalna problematika o kojoj povremeno razmišljam i šaljem vam radove, kojih recenziju nikako da dočekam. Zato ih stavljam na Internet te me to kako-tako zadovoljava. Eto, dragi moj M., ne bih više dužio i zamarao te (za tvoj život vjerojatno) nebitnim stvarima. Smatram te i nadalje prijateljem iz prostorne, ne tako daleke daljine i vremenske, bar tako dugo dok smo živi, blizine. Primi mnogo pozdrava, skupa sa svojom familijom i drugovima s opservatorije od Željka i Ladislava P.S. Ovog puta za razliku, ti pozdravi Acu (i podsjeti ga na recenziju moja dva rada – jedan iz 11. mjeseca 2006. a drugi iz februara ove godine). I javi mi se kako bih znao da si primio moj mail! Babić Ladislav [email protected] adresa 40000 Čakovec Hrvatska *****

207


Beograd, 19.9.2007.

37

Dragi Ladislave, draga osoba si mi bio oduvek i zauvek. Vo vjek i vjekova, sto bi rekli stari Sloveni meni tako dragi, jer vezuju sve Slovene, bolje reci otpadnike sa ruskim okeanom. Stepen otpadnistva je tim veci sto je uticaj vatikanske, antiruske crkve veci. Srbe na Srbe sto bin stari rekli. Lukav je naizgled pobednicki Zapad. Sta je to prijatelj? Valjda onaj koji puno zna o svom drugu, koji je istomisljenik, koji je u skoro u svakodnevnom kontaktu, ko zna nas emotivni zivot, a onda to vec biva zamorno. Sto vise vreme prolazi vidim da su ljudi mnogo egoisticniji nego sto me je majka ucila, da su vukovi, stalno ja pa ja. Nema tu hriscanskog ponasanja ni malo - ono u stilu ko tebe kamenom a ti njega hlebom. Da smo hriscani u ovom gradjanskom ratu na ulicama bi bile barikade od hleba, mislim od Hristovog tela. Narocito bi bile visoke sa hriscanskije i ucenije katolicke strane. Ali sve je laz. Dripci na sve strane. Stalni faulovi, neiskrenost, bezobrazluk, laganje svake sekunde, netolerantnost, mobing. Dragi Ladislave, vidim ogroman prilog. Bio si kao i obicno puno vredan. Citao sam par delova svojih pisama, sliku svoju ljubim, i video da ima puno gresaka u smislu permutovanih ili izostavljenih slova, kroatiziranih (kroatizovanih) reci, naprimer takodjer umesto takodje itd.38 Voleo bih da to ispravim i da Ti jednoga dana to posaljem. Ali gde je vreme. Objavljivanje. Ovde je puno knjiga koje se odnose na podmetnuti gradjanski rat i na stradanja srpskog naroda. Imam utisak da se to vrlo malo kupuje i cita. Verujem da ces i Ti naici na teskoce oko objavljivanja. A onda bojim se licno i za Tebe i za sebe i moju porodicu, jer se naprimer taksativno navodi ko sam i gde radim.39

37

E-mail Što bi trebala značiti kroatizacija ili srbizacija jedinstvenog hrvatskosrpskog jezika – osim svjesnog, planskog i tendencioznog rada na potenciranju i daljnjem razvijanju postojećih razlika oduvijek mi je bilo pomalo mutno. Umjesto inzistiranja na sasvim prirodnim – a ipak savršeno nam razumljivim – razlikama, koje su posljedica spleta geo-kulturalno-povijesnih okolnosti (kojima su često podložna i po svega nekoliko kilometara udaljena susjedna sela, a kamoli dva naroda) a koje tolerantni ljudi niti ne primjećuju, oduvijek sam težište stavljao na suštinu iliti bit onoga što se želi reći. Na sadržaj a ne na oblik informacije. Moram primjetiti da su M-ova pisma – sem jednog, te poslijednjeg e-maila – bila pisana rukom, te kao takva uz svu moju želju da ih prenesem u savršenom originalu (čuvajući čak i pravopisno-gramatičke pogreške) podložna nenamjernim pogreškama pri njihovoj „digitalizaciji“. O nekakvoj „kroatizaciji“, a ponajmanje namjernoj, ne može biti ni riječi. M-u je upućen koncept knjige s molbom da ga komentira, a nakon njegovih primjedbi nastojao sam – usporedbom sa njegovim rukopisima – ispraviti sve svoje pogreške. Jedina isprika za neki nenamjerni propust može mi biti ona stara: „Tko radi taj i griješi!“. 38

39

U pogledu straha po sebe i svoju obitelj, posebice usred Beograda, M. to nikada u našoj prepisci nije spominjao. Dapače, više puta je izražavao bojazan za mene:

208


Uvek ima uspaljenih licnosti koji ubise naseg clana Hrvata Vjekoslava Kordeja, koji je bio uspesni oficir JNA u borbi protiv Tudjmanovih zamisli. Ubise ga sa prigusivacem kroz spijunku porodicnog stana na Novom Beogradu. E sad da li je to ucinila Vasa obavestajna sluzba ili uspaljeni clanovi neke tajne srpske vazduhoplovne organizacije. . .pojma nemam. Mozda bi to trebalo da se objavi u neka druga vremena, kada se ludi budu ohladili. U svakom slucaju je to dobro i iskreno svedocanstvo o groznom vremenu iza nas u kome demonkratija ostvari ustasko-fasisticki san iz Drugog svetskog rata o proterivanju Srba. Ono pismo Redakcije sam ja napisao i predlozio da se objavi u Vasioni. Redakcija ga je prakticno jednoglasno odbacila jer se Vasiona bavi samo sa astronomijom. Sto se tice pisama ja tu nisam pedant jer im ne pridajem neki znacaj. Ne znam da li se nalaze kod kuce ili su negde na poslu. Pre zenidbu majka mi je bacila pisma od mojih bivsih devojaka, a bilo ih je puno jer sam se kasno zenio.40 Vidim da bih sada nesto pisao drugacije, da si bio u pravu sa Crnom Gorom, za koju NJegos kaze da je sveti grm srpske slave, a poslednji crnogorski kralj Nikola peva Zeto mila ti si leglo srpskih sila. Nisam znao da su Titov i vatikanski uticaj bili jaci od ove dvojice. Ovde u Beogradu je glavni medijski ucitelj srpskog jezika neki Djukanovic, ne znam mu ime, a kriminalac Milo (Srbin u doba Milosevicevog uspona)otkrio spomenik Nikoli. Moram da prekinem. Zvala me JMT, da joj citam zapisnik. Srdacno Te pozdravljam. M.

„Ovde mogu slobodno da pišem, no bojim se da ovim pismom vama ne učinim rđavu uslugu, jer mi se čini da će biti kontrole.“ (4.9.1991.) „Bojim se da ti ovo pismo ne bude smetalo. Meni neće sigurno. Radimo na slozi naših naroda.“ (25.8.1992.) „Dragi Ladislave, nadam se da ti ova moja pisma ne donose neprilike. Mislim vremena su barutska pa žbirovi svašta preturaju. Kod mene je sve uredu.“ (17.6.1994.) „Od mojih se ne bojim, ali od tvojih da i to za tebe.“ (18.3.1995.) „Držim te za čestitog momka kome možda naše pisanje oduzima nameštenje u državnoj službi.“ (30.5.1997.) Uvjeren sam kako smo i M. i ja (kao i naše obitelji) – posebice 12 godina nakon okončanja rata – od premale važnosti za kojekakve „tajne službe“ ili ekstremiste bilo koje vrste. 40

Žao mi je što M. nije pokazao nimalo volje za ustanoviti jesu li spominjana pisma „kod kuće ili negde na poslu ili...“.

209


Čakovec, 8.1.2011. Dragi M.41, kao prijateljima među kojima je stjecajem okolnosti prekinut kontakt, šaljem vam svoju knjigu poezije koja je izašla krajem prošle godine. Molim te da Aci izručiš njegov primjerak (vidjet ćeš iz posvete). Podsjeti ga kako je zaboravio na jedno obećanje, dano mi prije više od godine i pol, u vezi „arXiv” baze podataka. Usput koristim priliku da te – nevezano za ovaj moj čin, koji bih i inače napravio – podsjetim na jednu svoju raniju molbu. Konačno sam našao izdavača za knjigu koja sadrži našu ratnu i poratnu prepisku („Ja i njihov rat“), a koju sam ti bio slao na ogled (da se podsjetiš, u prilogu dajem kopiju mog pisma i tvog tadašnjeg odgovora). Moja molba odnosila se na dva pisma – izgubljena zbog demagnetizacije diskete na kojoj sam ih čuvao – a čiju sam kopiju od tebe zatražio. Tvoj odgovor je u principu bio odbijanje moje molbe, što si pravdao razlozima koje sam možeš vidjeti iz kopije tvojega pisma. Kako mislim - da su svi razlozi koje si naveo prestali postojati - da sam usvojio sve tvoje primjedbe glede (ij)ekavizacije tvojih pisama, što je bila nehotična posljedica njihova prijepisa s papira na kompjuter - da pisma ipak negdje čuvaš, samo si trebaš dati truda da ih potražiš (a molim te da to, zbog našeg prijateljstva, i učiniš) - da se, petnaestak godina poslije rata, zaista nemaš čega bojati - da, objavljivanjem naše prepiske bez komentara, uz izbjegavanje navođenja identiteta tvojega i tvoje obitelji korektno postupam vjerujem da bi bilo u duhu našeg prijateljstva da se potrudiš pronaći tražena pisma (vidi u prilogu koja su to), te mi pošalješ njih ili njihovu fotokopiju. Tim prije što ću knjigu – s njima ili bez njih – ionako objaviti. Mislim da bismo obojica bili zadovoljniji da objavljena prepiska ne bude krnja, bez dva pisma koja spominjem. Kako već dugo ne kontaktiramo, živjeći svatko u svom – bez naše želje nametnutom – svijetu, bilo bi dosta toga za popričati. Naravno, u ličnom a ne pismenom kontaktu. Stoga završavam ovo pismo uz nadu da ćeš se ipak potruditi udovoljiti mojoj molbi. Želim tebi, tvojoj obitelji, te svim suradnicima Opservatorije, sve najbolje u novoj 2011-toj godini. Iste želje, molim te, prenesi Aci i Luki. Primite pozdrave od Željka i Ladislava *****

41

Pismu, priloženom svojoj zbirci poezije „PJESME (za iščezle krijesnice)“, dodao sam cjelovite citate ranijih pisama koja se odnose na problem zagubljene korespondencije.

210


Beograd, 20.1.2011.

42

Dragi Ladislave, drago mi je što te čujem i vidim da si vredan. Dobio sam pre tri dana pesmarice, ali sam tek jutros pročitao pismo sebi i Aci koga sam najzad telefonom našao. Bio si i ostao tankoćutan, ali ja se u pesme mnogo ne razumem. Ovde su mnogi astronomi pesnici; zbirke su objavili: Milan Dimitrijević, Milan Vuletić, Nataša Stanić, Miodrag Dačić, Vladimir Kršljanin, pokojni mića Rakić… i kao da mi ih svi dostavljaju. Ti bre i dalje šuruješ sa Srbijom. I to je dobro. Zašto nisam čitao prepisku? Nekako mi je sve to smorno, što bi ovde rekla nova deca. Nisam čitao ni knjigu naše prepiske koju si mi poslao pre nekoliko godina. Počeo sam i stao kao konj. Ni tamo ni vamo. Osećam se mučno kada to čitam. Naravno da se bojim od objavljivanja naših pisama43. Inteligentni su naši sugradjani, a pokatolice su i krvožedne. Mislim da situaciju ne prosudjuješ dobro. Šta se sve zbiva izmedju Srba i poglavito bivših Srba od Malmea do Australije. Dovoljna im je reč astronomija pa da me klepe po glavi. Pa to su rodjaci Nikole Tesle. A da ne govorim da ćete posetiti kod kuće mnogi, i službeno i privatno. Pa će mi posle, kada dodjem u Hrvatsku zemlju bratsku, na granici prići neki tip i reći: Podjite zamnom! Na tvoja pisma nisam nailazio godinama, a ono što je bilo u računaru trajno je nestalo; hard disk sam menjao par puta zbog virusa. Što se tiče mojih rukopisa ja ih svakako nemam, a nisam ni pravio njihove kopije. Danas, posle puno godina, u potpunosti sam ubedjen da su nam ih otvarale obe strane, samo mi kao amateri to nismo znali da primetimo. Raduje me otopljavanje naših odnosa. I za vreme najžešćih ratnih dejstava znao sam da će se to desiti. Sve zavisi od vodja. Njihov stav u banana državama zavisi od onih koji stoje iza njih. Bojim se da je pala europska naredba: Ljubljenje! Zavisi i od crkava. Pre svega imperijalne Katoličke. A voleo bih da je to krenulo od običnog sveta, koji je namerno naelektrisan. Imam utisak da su se samo delovi naših naroda, naročito u Srbiji, razelektrisali. Doduše dvojica vodja su se kao deca komunista poznavali još iz vremena korčulanske škole. Moram sada u grad. Danas je slava sv. Jovana, pa cu ići posle podne kod jednog druga. Srdačno Te pozdravljam. Tebi i sinu Željku želim srećnu Novu 2011. godinu i svako dobro. M. *****

42 43

E-mail Vidjeti fusnotu na stranici 198

211


DODATAK: čuvaj leđa, sinko!44 *****

„Gospodo vojnici, na pijanci svi, prokleti odsada do vječnosti.“ 45 Rudyard Kipling

44 45

Legaliziranje statusa protivnika njihova rata uz kakvu-takvu zaštitu od eventualne represije. Iz „Gentlemen-Rankers“ u „Barrack-Room Ballads“

212



Komisija za civilnu službu Ministarstva pravosuđa Savska 1, Zagreb

Babić Ladislav adresa 42300 Čakovec

Ja, Babić Ladislav, rođen 20.12.1950. godine u Čakovcu, državljanin Republike Hrvatske, koristeći prava koje mi pružaju Ustav RH, Zakon o obrani RH, te Pravilnik o izvršavanju vojne obaveze i civilne službe, temeljem svog prava na prigovor savjesti vojnoj službi, podnosim Komisiji za civilnu službu Ministarstva pravosuđa ZAHTJEV za priznavanje prava na civilnu službu O B R A Z L O Ž E NJ E 1) Kao slobodna jedinka, stvorena zaslugom svojih roditelja i prirodnih zakonitosti, sa vlastitom mišlju, savješću, moralnošću i slobodom odlučivanja o svim relevantnim etičkim, moralnim, socijalnim i drugim pitanjima, odbijam učestvovati u svim aktivnostima bilo kojeg društva, stranke ili organizacije koje bi od mene zahtijevale kao tobožnju društvenu obavezu, vršenje djelatnosti čiji je neposredni ili posredni cilj oduzimanje ili ugrožavanje života - te najviše i neponovljive individualne vrijednosti - bilo koje (ili bilo kojih) inteligentne jedinke u svemiru. 2) Kao individuum sa slobodom procjenjivanja i odlučivanja, odlučno odbijam prosudbe bilo koje vrste i sa bilo koje strane - od Predsjednika Republike i Ministra obrane na niže - kojih je cilj da me, bez obzira na svoje obrazloženje - uvuku u aktivnosti ugrožavanja ili oduzimanja bilo čijeg života. U tom smislu držim relevantnima samo svoje prosudbe i procjene koje su, bez obzira na općedruštvenu prihvaćenost ili neprihvaćenost, iznesene u točki 1) ovog obrazloženja. 3) Sveukupnost i jedinstvo mog odgoja, obrazovanja i životne prakse, navode me da se odlučno i neopozivo protivim ratnoj opciji kao načinu razrješavanja nagomilanih nesporazuma i suprotnosti u međuljudskim odnosima - bez obzira na moguća, bilo čija opravdanja te "potrebe". 4) Vjerujem kako cijeli svoj život zastupam stavove sukladne iznesenima, kako u slučajevima uzajamne komunikacije s ostalim ljudima, tako i u odgoju vlastite djece. Mislim da u mojoj biografiji ne postoji nijedna činjenica koja bi svjedočila suprotno od iznesenoga. Oružje ne posjedujem, nikada nisam zakonski kažnjavan, ne iskazujem nasilno ponašanje. Vojni rok sam služio u vrijeme kad nisu postojale zakonske mogućnosti za prigovor savjesti, niti se od mene tražila žrtva svog ili tuđeg života u ime bilo koje, za mene čudne i tuđe ideje.

213


5) Kako nisam ni religiozan, ni pripadnik bilo koje sekte koja bi po pitanju svetosti i nedodirljivosti ljudskog života zauzimala stavove slične mojima, to ne morate ni tražiti njihove izvore na tom području. Smatram da humanistička etika ni u kojem slučaju ne mora imati kako religiozni, tako ni filozofski izvor - već prvenstveno individualno ishodište. Na taj način stav poput mojeg se može ne steći ili steći (kao u mojem slučaju) kroz odgoj, obrazovanje, svakodnevno iskustvo - jednom riječju, kroz cjeloviti proces formiranja ličnosti. On prema tome nije apriorni rezultat božje ili druge nadnaravne providnosti. 6) Poslijednji događaji povezani sa raspadom SFRJ, bratoubilački rat, nacionalna isključivost i mržnja, medijska propaganda s ciljem nipodoštavanja jedinki i grupa s obzirom na njihovu etničku i civilizacijsku pripadnost, ratni zločini koje su u manjoj ili većoj mjeri vršile sve upletene strane, totalni zastoj u funkcioniranju pravne države po pitanjima individualnih sloboda i zaštite ljudskih prava, broj civilnih žrtava rata koji se ne može pravdati nikakvim višim ciljevima i razlozima, te niz drugih protuprirodnih i protucivilizacijskih dešavanja, samo me učvršćuju u pravilnosti svog stava izloženog u osnovi točkom 1). 7) Kao državljanin Republike Hrvatske ispunjavam sve svoje obaveze prema zajednici, proizašle iz Ustava i odgovarajućih zakona, s isključenjem tobožnje obaveze degradacije, ugrožavanja ili oduzimanja tuđih života - bez obzira na moguća, meni neprihvatljiva "opravdanja". 8) Prihvaćajući različitost stavova o pojedinim pitanjima, kao prirodno stanje svakog, pa i hrvatskog društva, priznajem svakoj jedinki pravo na zastupanje drugčijeg mišljenja od mojeg (ma i ne slagao se s njim), no nikome ne priznajem pravo da mi ga prisilno natura, a još manje, da me protivno mojem jasnom i rezolutnom stavu tjera na radnje koje su u suprotnosti sa njime, odnosno, protivne najdubljim moralnim zasadama mog bića. 9) Mislim da je izlišno pozivati se na niz međunarodno priznatih, potpisanih (i sa strane Republike Hrvatske), te vama neosporno poznatih dokumenata o ljudskim pravima (počev od Rezolucije Komisije za ljudska prava UN do Rezolucije 337 Europskog vijeća o pravu na prigovor savjesti), od kojih mnogi reguliraju i pitanje prigovora savjesti vojnoj službi. Opće prihvaćanje ovog ljudskog prava (prema čemu suvremena humanistička društva teže) spada, ne samo po mom mišljenju, u red najvećih civilizacijskih dostignuća ljudske rase. Moj je stav sasvim identičan Einsteinovom: Kad sam već kod tog predmeta da kažem i koju riječ o najgorem izrodu života krda, o meni omrznutoj vojsci. Kad je netko u stanju sa zadovoljstvom marširati strojevim korakom, ja ga već prezirem: veliki je mozak dobio zabunom, jer za to bi mu bila potpuno dovoljna i leđna moždina. Ta civilizacijska sramota zvana vojska morala bi nestati što je moguće prije. Junaštvo po naredbi, besmisleno nasilje i slijepo rodoljubništvo, kako ja sve to silno mrzim, kako mi je rat niska i mrska rabota; prije bih se dao sasjeći na komade negoli sudjelovati u tom bijednom činu. 10) S obzirom na velik broj nezakonitih radnji, poduzetih od strane vlasti, protiv ljudi koji zastupaju moju opciju, o čemu svjedoče brojni prilozi iz hrvatske štampe, u cilju eventualne zaštite cjelovitosti i dostojanstva svoje ličnosti, ovu molbu osim Komisiji za civilnu službu Ministarstva pravosuđa upućujem i Centru za mir, nenasilje i ljudska prava Antiratne kampanje Hrvatske, te Odboru za ljudska prava SDU. To činim samo s ciljem kako bi nedvoumno bilo jasno da svojim ZAHTJEVOM ničim ne kršim Ustav i zakone Republike Hrvatske, već se naprotiv, koristim pravom koje mi oni pružaju. 11) Molim Komisiju za civilnu službu da mi, u zakonom garantiranom roku od 90 dana, odgovori na moj ZAHTJEV, sa uputsvom za eventualni postupak žalbe - u

214


slučaju njegova negativnog razrješenja. Napominjem da se sa odbijanjem svog zahtjeva nikako ne mogu složiti. Vjerujem da nije ni u interesu društva naša međusobna konfrontacija, već isključivo dosljedno, civilizirano rješenje, koje je isto to društvo predvidjelo svojim aktima za ljude mog svjetonazora.

Očekujući rješenje, Babić Ladislav Čakovec46 11.4.1994.g.

NAPOMENA „Komisija za civilnu službu“ Ministarstva pravosuđa RH, RJEŠENJEM broj 514-03-02/4-93-2 od 12.5.1994. udovoljila je mom zahtjevu – temeljem prigovora savjesti – za Civilnom službom. Rješenje je potpisao predsjednik komisije prim.dr.sci Ladislav Krapac. *****

46

Ovaj i slijedeća dva dopisa poslana su iz Varaždina gdje sam živio kao neprijavljeni podstanar.

215



Centar za mir, nenasilje i ljudska prava47 Antiratne kampanje Hrvatske Tkalčićeva 28, Zagreb


Poštovani,

šaljem vam svoj ZAHTJEV za priznavanje prava na civilnu službu upućen Komisiji za civilnu službu Ministarstva pravosuđa, samo radi eventualne (nadam se, nepotrebne) zaštite cjelovitosti i dostojanstva svoje ličnosti (kao što sam naveo u točki 10. ZAHTJEVA) na koju bih se, moguće, morao pozvati uslijed možebitno nezakonito poduzetih radnji povezanih s njegovim rješavanjem. Stoga vas molim da kopiju mog ZAHTJEVA spremite na nekoliko mjeseci (najmanje četiri) u svoju arhivu, kako bih vam se eventualno - ne daj Bože - mogao obratiti u vezi zaštite svojih prava. Samo to vas molim, ništa više. Ovo poduzimam isključivo zbog nepovjerenja u postupke "pravne države", pobuđen mnogobrojnim primjerima iz svakodnevne prakse. Za sada samo toliko. Hvala!

Babić Ladislav Čakovec 11.4.1994.g. *****

47

Istovjetni dopis upućen je i Odboru za ljudska prava SDU.

216



Centar za mir, nenasilje i ljudska prava48 Antiratne kampanje Hrvatske Tkalčićeva 28, Zagreb


Poštovani,

s obzirom da je moj ZAHTJEV za priznavanje prava na civilnu službu upućen Komisiji za civilnu službu Ministarstva pravosuđa, usvojen RJEŠENJEM od 12.5.1994.g. (KLASA: UP/I-810-01/94-01/83; URBROJ: 514-03-02/4-93-2) te mi rješenje poštanski uručeno 27.7.1994.g., to vam zahvaljujem na čuvanju kopije svog ZAHTJEVA (poslanog 11.4.1994.g.), te istovremeno obavještavam kako to nadalje ne morate činiti. Srdačno se zahvaljujem na usluzi, uz najljepše pozdrave

Babić Ladislav Čakovec, 6.8.1994. *****

48

Istovjetni dopis upućen je i Odboru za ljudska prava SDU. Niti sam provjeravao, niti imam bilo kakvih spoznaja o tome jesu li spomenute organizacije postupile u skladu s mojom molbom.

217


Kratka Biografija autora: Rođen sam 1950. godine u državi koja se raspala na fragmente što ih više nitko nikada neće sastaviti. Na sreću ili nesreću, moj integritet je jači od integriteta tvorevina u kojima sam prisiljen obitavati te sam ih sposoban ismijavati, ne shvaćajući ih – za razliku od posljedica koje su nastale – suviše ozbiljno. Studirao sam fiziku. Aforizme više ne pišem. Ništa nije paradoksalnije od života, pak sam njemu blagonaklono i blagodarno prepustio kreaciju. Samo gledam, više se ničemu ne čudeći. Reći ćete da čekam smrt. Nije istina – ona čeka mene! autor Ladislav Babić sa diplomom MaxMinus magazina

218


E-book 2012. ISBN: 978-3-905869-54-5

219

Knjiga - Ja i njihov rat - Ladislav Babic - II satiricna pozornica Maxminus magazina 2012

Recommend Documents