NATURA 2000 - BIH PLANINA VRANICA
1
SERVICE CONTRACT No N2K-BIH/IB/05 PROVISION OF DESCRIPTION OF THE PROPOSED NATURA 2000 SITE VRANICA TO BE USED FOR DEVELOPMENT OF MANAGMENT PLAN OF THE SITE
NACRT IZVJEŠTAJA
2
- PRIJEDLOG
SERVICE CONTRACT No N2K-BIH/IB/05 PROVISION OF DESCRIPTION OF THE PROPOSED NATURA 2000 SITE VRANICA TO BE USED FOR DEVELOPMENT OF MANAGMENT PLAN OF THE SITE
NACRT IZVJEŠTAJA
2
- PRIJEDLOG
SADRŽAJ
1. FIZIČKOGEOGRAFSKE FIZIČKOGEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE PLANNINE VRANICA 1.1. 1.1.1. 1.1.2. 1.1.3. 1.2. 1.2.1. 1.2.2.
GEOGRAFSKI POLOŽAJ Astronomsko-geografski položaj Fizičko-geografski položaj Administrativnogeografski Administrativnogeografski položaj FIZIČKOGEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE Geološko-petrografske karakteristike karakteristike Geomorfološke karakteristike karakteristike
4 4 4 4 7 9 9 11
1.2.3. Klimatske karakteristike karakteristike
17
karakteristike 1.2.4. Hidrološke karakteristike
27
karakteristike 1.2.5. Pedološke karakteristike
35
2.
BIOGEOGRAFSKE BIOGEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE PLANNINE VRANICA
40
2.1.
FLORA I FAUNA
40
2.2.
VEGETACIJA
42
2.3.
PTICE PLANINE VRANICA
51
PROCJENA STEPENA UGROŽENOSTI FLORE I FAUNE 2.4.1. Procjena stepena ugroženosti flore 2.4.2. Procjena stepena ugroženosti faune 2.4.
3.
57 57 60
DEMOGEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE I
KORIŠTENJE ZEMLJIŠTA PLANINE VRANICE
62
3.1.
Demografske karakteristike karakteristike
62
3.2.
78
4.1.
Korištenje zemljišta planine Vranice NATURA2000 STANIŠTA I VRSTE NATURA2000 STANIŠTA
4.2.
NATURA2000 VRSTE
106
4.3.
NATURA2000 VRSTE PTICA
120
Literatura i izvori
122
4.
82 82
3
1. FIZIČKOGEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE PLANNINE VRANICA 1.1. GEOGRAFSKI POLOŽAJ 1.1.1. Astronomsko-geografski položaj Planinski masiv Vranice pripada prijelaznoj zoni između krajnjih južnih dijelova sjevernog
umjerenog landšaftnog pojasa u sjeverne dijelove sjevernog suptropskog landšaftnog pojasa. Matematičkogeografski položaj mu je definiran sljedećim koordinatama: najsjevernija tačka: 44°01’30” N i 17°47’35” E , (istočno od vrha Luška – 1.673 m); najjužnija tačka: 43°51’58” N i 17°38’30” E , (istočno od vrha Metlika - 1.121 m); najzapadnija tačka: 43°56’30” N i 17°35’45” E, (zapadno od vrha Rog 1.728 m); najistočnija tačka : 43°55’05” N i 17°55’10” E , Općina Ilijaš (istočno od vrha Kozov grad - 1.428 m). Granice obuhvata uglavnom su prirodnog karaktera, s obzirom da su definirane vodotocima
diferenciraju pordručje planine Vranice od susjednih morfostruktura. Izuzetak čine naseljena mjesta sa većim brojem stanovnika (posebno u području naselja Fojnice), koja su izuzeta iz navedenog prostornog obuhvata. Unutar navedenih granica površina Natura 2000 područja Vranice iznosi 29.416,47 ha. Fizičkogeografski položaj definiran je pripadnošću priatlantskom zapadnom landšaftnom koji gotovo sa svih strana
sektoru sjevernog suptropskog i umjerenog pojasa u Bosni i Hercegovini, odnosno sa aspekta zonalno-pojasnih tipova landšafta, pripada šumsko -travnom tipu visinske pojasnosti. U
okviru postojećih fizičko -geografskih landšaftnih regiona širi prostor planine Vranice pripada unutrašnjodinarskoj bosanskoj landšaftnoj oblasti i to središnjobosanskom landšaftnom području, na prijelazu u vanjskodinarsku bosanskohercegovačku landšaftnu oblast i u visokogorsko bosanskohercegovačko landšaftno područje. 1.1.2. Fizičko-geografski položaj Geološko-geotektonski položaj šireg područla planinskog masiva Vranice određen je njegovom pripadnošću paleozojskim geološkim formacijama, koje dominiraju u širem regionu. Njihovu spoljašnju granicu tvore uglavnom formacije mezozojske i djelimično (na istoku i sjeveroistoku) kenozojske starosti. Konkretnije, ovaj prostor tvore uglavnom staro i mladopaleozojske geološke formacije koje imaju dosta složenu litostratigrafsku osnovu,
nastalu kao posljedica brojnih strukturnih poremećaja koji su se, kroz brojne tektonske faze i podfaze, odvijali u geološkoj prošlosti ovog područja. U navedenom širem terenu su fragmentarno uočljive i formacije sa slatkovodnim pliocenskim nevezanim i kvartarnim, uglavnom glacijalnim i fluvioglacijalnim sedimentima. Intenzivan utjecaj tektonike na
4
formiranje primarnih crta reljefa vidljiv je i kroz nekoliko, uglavnom, sekundarnih rasjeda,
koji se prostiru po unutrašnjosti i obodu područja. S generalnog geomorfološkog aspekta planinski sistem „grupa planina Vranica“ pripada zapadnoj sredozemnoj zoni, u okviru koje je dio geomorfostrukturne cjeline središnjih bosanskih Dinarida ili din arske miogeosinklinale. S morfoklimatskog aspekta cijelo područje pripada fluvijalno-erozionoj oblasti sjevernog umjerenog pojasa, sa dominantnim fluvijalnoerozionim i fluvijalno-akumulativnim tipom reljefnih oblika. U odnosu na regionalno-
morfološki položaj može se konstatovati da je to središnji planinsko -kotlinski prostor sa dominantnim sredogorskim i visokogorskim tipom reljefa. Karakteristike supstrata
kombinovane sa lokalnom topografijom i razvijena hidrografska mreža određujuće su za kvantitativno-kvalitativne karakteristike površinske morfoskulpture ( Karta 1).
Karta 1. Geografski položaj planine Vranica
5
Za opće klimatske karakteristike, osim položaja u krajnjem južnom dijelu sjevernog umjerenog pojasa, u zoni prijelaza u sjeverne sijelove sjevernog suptropskog pojasa, bitan je
položaj prema kojem su planine grupe Vranica gotovo podjednako podložne utjecaju toplih i vlažnih maritimnih zračnih masa sa Atlantika i suhog i hladnog kontinentalnog zraka iz unutrašnjosti azijskog kontinenta. U toku godine, osim pomenute zonalne cirkulacije, postoji i meridionalna cirkulacija, kojom hladni i suhi arktički maritimn i zrak iz prostora Arktika, preko Panonskog basena dospijeva u doline Vrbasa i Bosne, doprinoseći tako povišenju klimatskih kontrasti u cijelom prostoru. Uvažavajući ove činjenice i još neke regionalne i lokalne klimatske modifikatore (kao što opšte relje fne karakteristike terena i dr.) , može se konstatovati da cijeli prostor pripada širem području sa izmijenjeno planinskim i planinskim tipom klime. Osnovna odlika hidrografskog položaja cjelokupne grupe planina Vranice je pripadnost
crnomorskom riječnom slivu. Okosnicu hidrografske mreže čine rijeke Vrbas i Fojnička rijeka, u dijelu tokova koji kontaktiraju ovo područje, koji se nalazi u njihovim izvorišnim oblastima. Osim njih, postoji veći broj manjih vodotoka koji, cijelom svojom dužinom ili donjim dijelovima toka, pripadaju posmatranom području i koje predstavljaju lijeve ili desne pritoke navedenih glavnih vodotoka. Najveći od njih su Jezernica i Bistrica i Željeznica. Također se može konstatovati da svi pomenuti vodotoci sa ovog područja imaju preovlađujući kontinentalni pluvijalni režim vodosnadbijevanja sa maksimom u aprilu. Prostorna rasprostranjenost pedološkog supstrata šire regije planina grupe Vranice, u direktnoj je vezi sa osnovnim odlikama matičnog stijenskog materijala, morfološkim specifičnostima terena, opštim klimatskim karakteristikama, razvijenošću hidrografske mreže i zastupljenošću pojedinih vrsta živih organizama koji učestvuju u procesu humusne razgradnje. Uvažavajući navedene faktore može se konstatovati da u navedenom području duž riječnih dolina glavnih vodotoka dominiraju hidromorfna tla s većim brojem različitih podtipova, dok su u planinskom području razvijeni distrični kambisol i ranker iz automorfnog razdjela tala.
Za širi biogeografski položaj istraživanog područja određujući faktor su fizičkogeografska obilježja bosanskih Dinarida, koja su rezultirala obrazovanjem tri različite biogegografske regije i jednim glavnim vegetacijskim pojasem kojeg tvore lišćarske listopadne šume klase Querco-Fagetea. Konkretnije, područje plani ne Vranice sa biogegrafskog aspekta pripada Evrosibirsko-boreoameričkoj regiji, s dominantnim biomom montane bukve unutar kojeg je najzastupljeniji ekosistemom bukovih i bukovo- jelovih šuma evropske bukve. Pored njih, u ograničenim arealima rasprostranjenj a, zastupljeni su i ekosistemi planinskog bora krivulja.
6
Karta 2. Biogeografski položaj planine Vranica
Položaj u odnosu na pripadnost glavnim biogeografskim regionima je definiran pripadnošću alpskom biogeografskom regionu (Karta 2.).
1.1.3. Administrativnogeografski položaj Sa administrativno-političkog aspekta planina Vranica se rasprostire na teritoriji više općina, koje pripadaju S rednjobosanskom kantonu/županiji. Konkretnije, sjeveroistočni, istočni i
jugoistočni dijelovi istraživanog područja pripadaju općini Fojnica (13.523,36ha – 45,97 %), sjeverni i sjeverozapadni – općini Novi Travnik (3.464,94 – 11,78 %), dok zapadni, jugozapadni i južni dijelovi pripadaju području općin e Gornji Vakuf-Uskoplje (12.428,17 ha – 42,25 %)(Karta 3.).
7
Karta 3. Administrativnogeografski položaj planine Vranica
Sa aspekta regionalnogeografske pripadnosti istraživano područje pripada makroregiji planinsko-kotlinske Bosne, odnosno gornjovrbasko-plivskoj mezorgiji.
Saobraćajnogeografski položaj istraživanog područja definiran je nivoom saobraćajne povezanosti sa saobraćajnicama najvišeg cestovnog ranga, odnosno sa željezničkim i avionskim središtima. Od važnijih bosanskohercegovačkih saobraćajnica, za ovo područje su važna dva magistralna cestovna pravca (koje su meridionalnog pravca pružanja), i koji su smješteni u dolinama rijeka Bosne i Vrbasa. Treća značajnija saobraćajnica prostire se sjeverno od ove oblasti i ima preovlađujući uprednički pravac pružanja, i u stvari povezuje prethodne dvije na saobraćajnoj relaciji Jajce –Z enica.
8
1.2. FIZIČKOGEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE 1.2.1. Geološko-petrografske karakteristike Geološka građa cjelokupne regije rezultat je vrlo dugog geološkog razvoja što je rezultiralo obrazovanjem veoma složenih strukturnih i litostratigrafskih odnosa. Sa općeg geološkog aspekta „planine grupe Vranica“ spadaju u bosanskohercegovačke škriljave planine skupa sa Velikim Ivanom, Bitovinjom, Zecom, Matorcem i Šćitom. Ove planine se pružaju u pravcu jugoistok-sjeverozapad. Najviše planine u "grupi" Vranica obrazuju jedinstvenu morfološku cjelinu koja proizilazi iz geološke podloge. Sve ove planine su u nižim - padinskim dijelovima, izgrađene od škriljaca i riolita, za razliku od najviših dijelova, gdje se javljaju krečnjaci, dolomiti i mermeri (Karta 4).
Svojim položajem u centralnim Dinaridima - u zoni paleozojskih škriljaca i mezozojskih krečnjaka - između busovačke i vrbaske dislokacije, naslage centralnobosanskog palozoika čine složen strukturni kompleks. U paleozojskim naslagama centra lne Bosne izdvojene su tvorevine od nesigurnog silura do permotrijasa. O eventualnom prisustvu ordovicijskih
naslaga može se samo nagađati. Na Vranici su utvrđena sva tri dijela devona ( D): donji, srednji i gornji (Čičić & Pamić, 1979). U donjem dolaze karbonatne stijene (krečnjačko dolomitska facija), dok je u srednjem devonu izdvojena krečnjačka od dolomitske oblasti. Paleozojskim naslagama centralne Bosne pripadaju tereni između Jajca na sjeverozapadu, Tarčina i Konjica na jugoistoku, Busovače na istoku, t e Donjeg i Gornjeg Vakufa na zapadu.
Karta 4. Geološke karakteristike planine Vranica 9
Na Vranici se mogu naći i silikatne i karbonatne stijene. Od karbonatnih stijena najznačajniji su krečnjaci, dolomiti, rjeđe mermeri trijaske ili uopće paleozojske starosti (Pz2). Česti su krečnjaci sa prelazima u dolomite. Šupljikavi krečnjaci su dalji oblik karbonatnih stijena na kojima se uglavnom razvijaju kalkomelanosoli. Od predstavnika karbonatnih supstrata bitno
je istaći i pojavu tercijernih sedimenata, i to laporaca, čistih ili sa glincima. Sjeverne padine Vranice su građene od kiselih silikatnih stijena, gdje dominantnu ulogu imaju kristalasti škriljci. Karbonatne stijene su zastupljene krečnjacima, dolomitima i laporcima. Silikatne stijene su zastupljene p redstavnicima eruptivnih i kristalastih škriljaca. Od eruptivnih stijena najznačajniji su kvarcporfiri, koji su uglavnom paleozojske starosti (xPz2). Glavni izlivi kvarcporfira prave slivove koji su raščlanjeni i poremećeni erozijom. Uglavnom se u osnovnoj masi nalaze kristali kvarca, feldspata, nešto muskovita, a u pojedinim varijetetima i biotita. Od kristalastih škriljaca zastupljeni su gnajsevi, mikašisti, filiti i argilošisti. Gnajsevi su zastupljeni na području Matorca i Sjekire. Kvarciti i kvarcni pješačari zauzimaju uglavnom grebene. Devonske i silur-devonske naslage (S,D) na području Loćike, Krstaca, i Smiljevače smatra se
posebnim zbog pružanja krečnjačkog kompleksa u cjelini, koje je SE -NW ili skoro: sjever-jug. Krečnjačke naslage na jugu grade Golet, Glavicu, i Loćika, te Krstac i Smiljevačku kosu na sjeveru. U podini prevladavaju sericitno-hloritno- kvarcni škriljci. Mjestimice su vrlo rasprostranjeni rioliti. Krečnjaci grade najviše vrhove (Loćika (2.106 m), Glavi čica (1.651 m)). Oni su uslojeni i ponekad izraženije dolomitični (Treskavica (2.023 m)). Na Smiljevačkoj kosi iznad Prokoškog jezera su masivni. Na kontaktu sa riolitima (Krstac (2.069 m)) javljaju se mermeri. Dolomiti, inače podređenog značenja, smeđi su i karakterističnog izgleda. Ima ih u podnožju Smiljevačke kose, uz obalu jezera, te na riolitima. Devonske naslage strukturno čine blago zatalasanu ploču, rasjedima razbijenu u više blokova. Krajem tercijara dolazi na Zemlji do velikih klimatskih kolebanja koja se završavaju kvartarnim glacijacijama. Istvoremeno, vrše se snažna tektonska kretanja koja zahvaćaju i našu zemlju. Dinaridi se intenzivno izdižu i izlažu denudaciji i eroziji, prvo glacijalnoj, a kasnije još i ledničkoj. Rijeke prenose ogromne mase materijala koje talože po svojim dolinama ispunjavajući mjesta koja tektonski tonu. Njihovi sedimenti očuvani su do danas u manjoj količini u obliku terasa, dok u tektonskim potolinama dostižu veliku debljinu. Na visokim planinama, kao što je Vranica, mogu se naći gotovo svi genets ke tipove kvartarnih naslaga, ali posebnu pažnju privlače naslage ledničkog porijekla (Čičić & Pamić, 1977 .). Čičić & Pamić (1977.) navode da je Katzer (1902.) smatrao da se na Vranici mogu izdvojiti dvije glacijalne
epohe: starija niža i mlađa viša. Starija bi imala sniježnu granicu na 1 .100 m, a mlađa na 1.600 m. Isti austori navode da je Grund (1910) našao na Vranici 27 cirkova i sedam velikih dolinskih glečera, dok Katzer (1924 .) Prokoško jezero naziva glečerskim, jer je u njemu našao glečerske nanose. Kvartarne naslage zauzimaju dna većih dolinskih proširenja većih vodotoka ovog pod ručja . U petrografskoj strukturi dominiraju nevezani ili slabo vezani krupnozrni pijesci i šljunci. Moćnost glinovito-pjeskovito-šljunkovitih sedimenata ovih aluviona nije posebno istraživana iako im pretpostavljena debljina nije veća od nekoliko metara. Njihova minerološko 10
petrografska struktura u svakom slučaju je odraz paleoklimatskih uvjeta pod kojima je vršeno taloženje izumrlog biljnog i životinjskog svijeta i erodovanog pedološkog supstrata. S tim u vezi pretpostavljeno je prisustvo tamnosmeđe do modrosive laporovite gline i žurosmeđeg sitnozrnog pijeska sa značajnijim primjesama ljuštura od izumrlih puževa. Također se mogu pretpostaviti i ostaci izumrle vegetacije posebno zajednica Querceto-carpinetum.
1.2.2. Geomorfološke karakteristike Planine grupe Vranica pripadaju planinsko-kotlinskoj oblasti Bosne i Hercegovine sa
međugorskim, unutargorskim i predgorskim reljefom, koja se prostire od peripanonske Bosne na sjeveru do pregibne zone između vanjskih i središnjih Dinarida, koju čine visoke dinarske planine. Osim planine Vranica istom, paleozojskom geološkom građom, se odlikuju: Dobruška planina, Zec -planina, Bitovnja, Kreuščićka planina, Šćit i Pogorelica, zbog čega se one u geološkoj i geografskoj literaturi nazivaju planine grupe Vranica ( Karta 5.). Granice ovog područja uokviruju dolina rijeke Vrbasa i dolina rijeke Bosne i njenih pritoka Bistrice i Fojničke rijeke. Unutar navedenog obuhvata identificirana je izvan redna morfološka raščlanjenost reljefa predstavljena sa oko 350 kota sa nadmorskim visinama preko 1000 m (Karta 6.). Najvećim dijelom tereni u prostoru grupe Vranica imaju duboko vertikalno i horizontalno raščlanjenje sa visokim, gotovo vertikalnim, uglovima nagiba i, uopće, vrlo izraženom ukupnom energijom reljefa.
Karta 5. Morfološke karakteristike planine Vranice
11
Karta 6. Topografske karakteristike planine Vranica 12
Ovo je izrazito planinsko područje u kojemu dominira šarijaška struktura sa širokim navlakama. Planine su tipa tektonskih antiformi (horst antiklinale i antiklinoriji) sa visinama
često preko 2.000 m. Konkretnije, najviši planinski vrhovi najčešće prelaze 2.000 m n.v., odnosno njih ukupno 8 čine morfološku okosnicu Vranice: Nadkrstac (2.110 m), Ločika (2.107 m), Bijela Gromilica (2.072 m), Krstac (2.069 m), Rosinj (2.059 m), Sarajevska vrata (2.928 m),
Treskavica (2.023 m), i brojni drugi planinski vrhovi, čije nadmorske visine su iznad 1.900 m (Tabela 1.). Niži, međuplaninski prostor je ispresjecan velikim brojem riječnih dolina koje su, najčešće,
polifazne, poligenetske, polimorfne, često kompozitne i kanjonaste, a u cjelini se ispoljavaju kao antecedentne i epigenetske forme. Imaju jako neusaglašen i stepenast uzdužni profil. Pravac pružanja im je, u zavisnosti od ugla koji imaju u odnosu na direktrise osnovnih morfostruktura, transverzalan, dijagonalan ili poprečan. Malo veća područja sa uravnjenijim terenom susreću se u kompozitnim proširenjima Vrbasa, Bistrice i Fojničke rijeke (Voljevačko, Gornjo Vakufsko, Fojničko, Gromiljačko i dr.). Tektonski su predisponirana i naknadno oblikovana uglavnom fluvijalnim procesom.
U ukupnoj morfoskulpturi dominiraju fluvijalni oblici predstavljeni, s jedne strane, riječn im koritom i dolinskim stranama, a s druge strane, proluvijalnim plavinama, aluvijalnim
akumulativnim terasama, aluvijalnim polojnim ravnima te riječnim adama ( Karta 7). Na padinskim stranama je zastupljena padinska morfoskulptura formirana procesima spiranja, oburvavanja, jaružanja, tečenja i kliženja. Pored njih, fragmentarno, najčešće kao
relikti, susreću se paleoglacijalni oblici.
Ovo je izrazito planinsko područje u kojemu dominira šarijaška struktura sa širokim navlakama. Planine su tipa tektonskih antiformi (horst antiklinale i antiklinoriji) sa visinama
često preko 2.000 m. Konkretnije, najviši planinski vrhovi najčešće prelaze 2.000 m n.v., odnosno njih ukupno 8 čine morfološku okosnicu Vranice: Nadkrstac (2.110 m), Ločika (2.107 m), Bijela Gromilica (2.072 m), Krstac (2.069 m), Rosinj (2.059 m), Sarajevska vrata (2.928 m),
Treskavica (2.023 m), i brojni drugi planinski vrhovi, čije nadmorske visine su iznad 1.900 m (Tabela 1.). Niži, međuplaninski prostor je ispresjecan velikim brojem riječnih dolina koje su, najčešće,
polifazne, poligenetske, polimorfne, često kompozitne i kanjonaste, a u cjelini se ispoljavaju kao antecedentne i epigenetske forme. Imaju jako neusaglašen i stepenast uzdužni profil. Pravac pružanja im je, u zavisnosti od ugla koji imaju u odnosu na direktrise osnovnih morfostruktura, transverzalan, dijagonalan ili poprečan. Malo veća područja sa uravnjenijim terenom susreću se u kompozitnim proširenjima Vrbasa, Bistrice i Fojničke rijeke (Voljevačko, Gornjo Vakufsko, Fojničko, Gromiljačko i dr.). Tektonski su predisponirana i naknadno oblikovana uglavnom fluvijalnim procesom.
U ukupnoj morfoskulpturi dominiraju fluvijalni oblici predstavljeni, s jedne strane, riječn im koritom i dolinskim stranama, a s druge strane, proluvijalnim plavinama, aluvijalnim
akumulativnim terasama, aluvijalnim polojnim ravnima te riječnim adama ( Karta 7). Na padinskim stranama je zastupljena padinska morfoskulptura formirana procesima spiranja, oburvavanja, jaružanja, tečenja i kliženja. Pored njih, fragmentarno, najčešće kao
relikti, susreću se paleoglacijalni oblici.
Karta 7. Morfogenetske karakteristike planine Vranice
13
Tabela 1. Pregled planinskih kota na po dručju planine Vranice R.br.
Naziv kote
Nadm.visina
X koordinata
Y koordinata
R.br.
Naziv kote
X koordinata
Y koordinata
1828
6478041,1
4866682,6
1826
647426 2,6
4863549,1
Crtalovac
1824
6475850,9
4871708,0
Vitrevice
1823
6476116,9
4863500,7
188
6486772,5
4863495,3
Medvednjača
1818
6475485,4
4864742,3
Stražica
1806
6482249,6
4867857,0
33
Kukuruzevlje
1804
6475283,8
4863471,1
34
Dobro
1778
6473099,0
4866349,3
1
Nadkrstac
2110
6477659,5
4868063,9
26
Radovina
2
Loćika
2107
6479830,9
866056,
27
Lisinsko polje
3
Bijela Gromilica
2072
6477468,7
4869146,9
28
4
Krstac
2069
6479231,6
4868026,3
29
5
Rosinj
2059
6475181,7
4867816,6
30
Dernečište
6
Sarajevska vrata
2028
6479855,1
4867152,9
31
7
Treskavica
2023
6480803,8
4866225,7
32
8
Devetaci
2004
6476423,3
4867746,8
9
Tikva
1978
6483101,5
4865422,2
Nadm.visina
10
Privala
1966
6480252,8
4864524,6
35
Staglić
1776
6473168,8
4866994,3
11
Ledenice
1964
6476460,9
4865097,0
36
Lokva
1770
6474560,9
4868950,7
12
Šćit
1949
6485256,8
4863847,4
37
Jzera
1769
6478524,8
4868840,6
13
Matorac
1937
6488323,1
4864653,6
38
Kamenje
1768
6474004,6
4867994,0
14
Ravni klek
1934
6481924,4
4865656,0
39
Kljun
1766
6485313,2
4862576,2
15
Tikva
1922
6479594,4
4868754,6
40
Dugalića tor
1765
6486638,1
4862767,0
16
Radovina
1911
6478479,2
4867088,4
41
Šćitska strana
1745
6483558,3
4874545,9
17
Debelo brdo
1909
6476197,5
4864454,7
42
Igrišće
1733
6482572,1
4873527,4
18
Vran kamen
1902
6487887,8
486360,2
43
Ogradine
1731
6472314,3
487738,7
19
Mali Podborovac
1889
6477158,6
4864403,5
44
Rog
1728
6471145,2
4867830,1
20
Ćoso
1864
6480908,6
4869308,2
45
Runjevica
1727
6481440,7
4870270,2
21
Debelo br.
1862
6484079,7
4865666,7
46
Igrišće
1726
6482555,9
4872984,5
22
Objest
1861
6489376,6
4864387,5
47
Zuber
1724
6473985,8
4871880,0
23
Debelo brdo
1858
6480704,3
4867518,3
48
Imširevac
1715
6482975,2
4863659,2
24
Orlovača
1858
6476455,5
4866857,2
49
Panje
1712
6474829,7
4871259,2
25
Vratolom
184
6479495,0
4869254,4
50
Bukov vrat
1706
6483587,9
866255,3
14
R.br.
Naziv kote
Nadm.visina
X koordinata
Y koordinata
R.br.
Naziv kote
Nadm.visina
X koordinata
Y koordinata
51
Kamenjača
1705
6482711,8
4875252,7
76
Džehenem
1540
6480664,0
4870450,3
52
Glavičica
1691
6480948,9
4868093,5
77
Površće
1536
6483364,9
4868977,6
53
Lisina
1688
6471704,2
4866650,3
78
Vrhovi
1516
6488006,0
4867064,2
54
Govednjača
1684
6474050,3
4864336,5
79
Okrugljača
1511
6483160,6
4868655,1
55
Dobro
1683
6472440,6
4865892,
80
Gorevina
1506
6487801,8
4866083,3
56
Tikva
1671
6475015,1
4862377,3
81
Skok
1500
6483077,3
4871659,6
57
Metaljka
1668
6484423,7
4875126,4
82
abina ravan
1497
6485286,3
4874524,4
58
Javorovača
1666
6481682,5
4873151,1
83
Vrhovi
1485
6487393,3
4867322,2
59
Poljana
1665
6484773,1
4866271,4
84
Mijetenica
1484
6469769,3
4868544,9
60
Klac
1655
6474512,5
4862248,3
85
Šćitska kosa
1475
6484189,9
4873702,1
61
Golet
1653
6478917,2
4863565,2
86
Bukov vrat
1470
6481284,8
4876177,2
62
Timočka kosa
1646
6473754,7
486652,1
87
Samari
1462
6480688,2
4873618,8
63
Korita
1642
6472722,7
4868547,6
88
Ljoljin križ
1458
643534,2
4871616,6
64
Razdolje
1636
6482784,4
4874236,9
89
Grič
1443
6485133,2
4875682,7
65
Gruda
1635
6491107,3
4865287,8
90
Široka kosa
1435
6478213,1
4871745,6
66
Golica
1623
6487396,0
4865062,1
91
Batura
1433
6487834,0
4873261,3
67
Brlog
1615
6486487,6
4863758,7
92
Kozov grad
1428
6492252,1
4865559,2
68
Veliki kik
1614
6472080,4
4872363,7
93
Samari
1420
6480717,8
4872272,4
69
Oštra glava
1613
6473236,0
4871377,5
94
Kozin vrh
1411
6486331,7
4873753,1
70
Kamenjača
1605
6481954,0
4875693,4
95
Sokoline
1405
6470798,6
4870625,0
71
Fojničke staje
1586
6490532,2
4864199,4
96
Runjavica
1381
6491058,9
4866387,0
72
Samari
1582
6481370,8
4872801,8
97
Őupljika
1380
6471505,3
4869302,8
73
Vrhovi
1566
6487877,0
4866701,4
98
Samari
1373
6480156,1
4872009,0
74
Gradina
1558
6477259,1
4872167,6
99
Vrhovi
1362
6487095,0
4867698,4
75
Borovnica
1546
6480948,9
4874809,3
100
Kosovo
1361
6477901,4
4862183,9
15
R.br.
Naziv kote
Nadm.visina
X koordinata
Y koordinata
R.br.
Naziv kote
Nadm.visina
X koordinata
Y koordinata
51
Kamenjača
1705
6482711,8
4875252,7
76
Džehenem
1540
6480664,0
4870450,3
52
Glavičica
1691
6480948,9
4868093,5
77
Površće
1536
6483364,9
4868977,6
53
Lisina
1688
6471704,2
4866650,3
78
Vrhovi
1516
6488006,0
4867064,2
54
Govednjača
1684
6474050,3
4864336,5
79
Okrugljača
1511
6483160,6
4868655,1
55
Dobro
1683
6472440,6
4865892,
80
Gorevina
1506
6487801,8
4866083,3
56
Tikva
1671
6475015,1
4862377,3
81
Skok
1500
6483077,3
4871659,6
57
Metaljka
1668
6484423,7
4875126,4
82
abina ravan
1497
6485286,3
4874524,4
58
Javorovača
1666
6481682,5
4873151,1
83
Vrhovi
1485
6487393,3
4867322,2
59
Poljana
1665
6484773,1
4866271,4
84
Mijetenica
1484
6469769,3
4868544,9
60
Klac
1655
6474512,5
4862248,3
85
Šćitska kosa
1475
6484189,9
4873702,1
61
Golet
1653
6478917,2
4863565,2
86
Bukov vrat
1470
6481284,8
4876177,2
62
Timočka kosa
1646
6473754,7
486652,1
87
Samari
1462
6480688,2
4873618,8
63
Korita
1642
6472722,7
4868547,6
88
Ljoljin križ
1458
643534,2
4871616,6
64
Razdolje
1636
6482784,4
4874236,9
89
Grič
1443
6485133,2
4875682,7
65
Gruda
1635
6491107,3
4865287,8
90
Široka kosa
1435
6478213,1
4871745,6
66
Golica
1623
6487396,0
4865062,1
91
Batura
1433
6487834,0
4873261,3
67
Brlog
1615
6486487,6
4863758,7
92
Kozov grad
1428
6492252,1
4865559,2
68
Veliki kik
1614
6472080,4
4872363,7
93
Samari
1420
6480717,8
4872272,4
69
Oštra glava
1613
6473236,0
4871377,5
94
Kozin vrh
1411
6486331,7
4873753,1
70
Kamenjača
1605
6481954,0
4875693,4
95
Sokoline
1405
6470798,6
4870625,0
71
Fojničke staje
1586
6490532,2
4864199,4
96
Runjavica
1381
6491058,9
4866387,0
72
Samari
1582
6481370,8
4872801,8
97
Őupljika
1380
6471505,3
4869302,8
73
Vrhovi
1566
6487877,0
4866701,4
98
Samari
1373
6480156,1
4872009,0
74
Gradina
1558
6477259,1
4872167,6
99
Vrhovi
1362
6487095,0
4867698,4
75
Borovnica
1546
6480948,9
4874809,3
100
Kosovo
1361
6477901,4
4862183,9
15
Na planini Vranici je bila razvijena specifična dolinsko -cirkna i ravnjačko -supodinska mrežasta glacijacija, kao i glacijacija na planinskim padinama, sedlima i vrhovima. Samo
najnepristupačnija mjesta, sa izrazito strmim i oštr im formama, nisu mogla biti prekrivena snijegom i ledom. Na njima je bio razvijen antiplanacioni i gravitacioni proces sa mraznim raspadanjem. Posebno mjesto u formiranju reljefa pripada glacijalnim pojavama u
diluvijumu, što se očituje u gornjim regionima sa ostacima kretanja glečera i morena, pri čemu je vrlo često ostala gola stijena ili veliki blokovi kamenja. Pojava velikih nagiba i oštrih grebena je česta pojava, što uvjetuje određenu dinamiku stvaranja tla i njegovog održavanja. U uvjetima navedenih geološko-tektonskih odnosa i pod direktnim uticajima klime i riječne
mreže razvijena je vrlo raznovrsna morfoskulptura, koja je genetski uvjetovana. Konkretnije, u zonama viših nadmorskih visina istraživanog područja (iznad 1.500 m) su prisutni akumulativno-erozivni oblici fluvijalne, pluvijalne, nivalne, merzlotne, gravitacione,
lakustrijske i krške morfoskulpture. Fluvijalni oblici su razvijeni neposredno uz i u riječnim koritima i predstavljeni su uglavnom slabije razvijenim jednostranim ili dvostranim aluvijalnim ravnima i terasama na kontaktu s njima. To su uglavnom makro i mezo reljefne forme koji su primarno tektonski predisponirane a u kasnijim fazama razvoja su naknadno fluvijalno oblikovane Pored njih prisutne su brojne mikrofluvijalne forme od kojih su
posebno karakteristični plavinski nanosi i manja riječna ostrva koji predstavljaju akumulativne oblike. Erozivni rad vodotoka je posebno vidljiv u procesima regresivne erozije
pod čijim se uticajima snižavaju i destruiraju razvođa, pa vodotoci popr imaju piraterijska
Na planini Vranici je bila razvijena specifična dolinsko -cirkna i ravnjačko -supodinska mrežasta glacijacija, kao i glacijacija na planinskim padinama, sedlima i vrhovima. Samo
najnepristupačnija mjesta, sa izrazito strmim i oštr im formama, nisu mogla biti prekrivena snijegom i ledom. Na njima je bio razvijen antiplanacioni i gravitacioni proces sa mraznim raspadanjem. Posebno mjesto u formiranju reljefa pripada glacijalnim pojavama u
diluvijumu, što se očituje u gornjim regionima sa ostacima kretanja glečera i morena, pri čemu je vrlo često ostala gola stijena ili veliki blokovi kamenja. Pojava velikih nagiba i oštrih grebena je česta pojava, što uvjetuje određenu dinamiku stvaranja tla i njegovog održavanja. U uvjetima navedenih geološko-tektonskih odnosa i pod direktnim uticajima klime i riječne
mreže razvijena je vrlo raznovrsna morfoskulptura, koja je genetski uvjetovana. Konkretnije, u zonama viših nadmorskih visina istraživanog područja (iznad 1.500 m) su prisutni akumulativno-erozivni oblici fluvijalne, pluvijalne, nivalne, merzlotne, gravitacione,
lakustrijske i krške morfoskulpture. Fluvijalni oblici su razvijeni neposredno uz i u riječnim koritima i predstavljeni su uglavnom slabije razvijenim jednostranim ili dvostranim aluvijalnim ravnima i terasama na kontaktu s njima. To su uglavnom makro i mezo reljefne forme koji su primarno tektonski predisponirane a u kasnijim fazama razvoja su naknadno fluvijalno oblikovane Pored njih prisutne su brojne mikrofluvijalne forme od kojih su
posebno karakteristični plavinski nanosi i manja riječna ostrva koji predstavljaju akumulativne oblike. Erozivni rad vodotoka je posebno vidljiv u procesima regresivne erozije
pod čijim se uticajima snižavaju i destruiraju razvođa, pa vodotoci popr imaju piraterijska obilježja. Na padinskim stranama su vrlo intenzivni procesi spiranja, oburvavanja, jaružanja, kliženja i tečenja kojima se produktivni pedološki sloj i nevezani stijenski materijal doprema u kontaktna zaravnjena područja. Pored njih, kao vrlo važan geomorfološki agens je pisutno fizičko (temperaturno i mrazno) razoravanje, biološko raspadanje i hemijsko rastvaranje matičnog stijenskog materijala, što značajno doprinosi cjelokupnoj povećanoj eroziji. Najčešći način transporta materijala od mjesta nastanka pri planinskim vrhovima (poput Nadksrtaca) jesu žlijebovi decimetarskih do metarskih dimenzija koja se nazivaju tocila. Oni se završavaju na neposrednom kontaktu sa zaravnima, pa se na tim mjestima obrazuju manje ili veće stijenske nakupine, različitog stepena usitnjenosti i oblikovanosti - sipari. Spajanjem više odvojenih siparskih konusa u jedan se obrazuju plazevi. To su mjesta glavne akumulacije destruiranog stijenskog materijala i pedološkog supstrata sa padinskih strana, koji onda dal je predstavljaju izvorišne oblasti za dodatne geomorfološke procese na njima. Kao vrlo ilustrativan primjer raznovrsnosti morfoskulpture jesu urnisi i urniska tocila,
odnosno komadi stijenskog materijala vrlo velike moćnosti, koji se nakon otkidanja od matičnih karbonatno-dolomitičnih kompleksa preneseni u druge dijelove Prokoške kotline. Na mjestima odvajanja tragovi su vidljivi u obliku urniskih ogledala, niša i potkapina. Njihovo odlaganje uglavnom je haotično, s obzirom da je dužina transporta uvjetova na njihovom moćnosti, intenzitetu agensa i dr. Glavne izvorišne oblasti za njih su južne i istočne strane jezerske kotline, što potvrđuje njihov identični minerološko -petrografski sastav. 16
Kršaka morfoskulptura je rasprostranjena na krečnjačko -dolomitskom supstratu, i predstavljena je brojnim mezo i mikro reljefnim formama. Najznačajniji predstavnici ovih formi su vrtače, koje su uglavnom do metarskih dimenzija.
1.2.3. Klimatske karakteristike Orografski sklop terena Bosne i Hercegovine se u velikoj mjer i modifikatorski odražava kako
na njene opće klimatske karakteristike tako i na klimu pojedinih njenih segmenata. Prostor peripanonske Bosne široko je otvoren za upliv hladnog kontinentalnog zraka koji dolazi sa sjevera i sjeveroistoka. Dolinama većih rijeka (Vrbasa i Bosne), koje imaju pretežno meridionalni pravac pružanja, ovi utjecaji se proširuju duboko u unutrašnjost planinsko kotlinskog prostora, tako da ostvaruju i konkretne klimatske uticaje i u prostoru planina
„gupe Vranica“. Južni i jugozapadni dijelovi Bosne i Hercegovine se rasprostiru neposredno uz jadransku obalu. Najzapadnija tačka se nalazi na Plješevici, na svega 60 km zračne linije od mora. Idući ka jugoistoku ona se sve više približava obali, i na velikom dijelu to rastojanje iznosi svega 1 km, a u zalivu Neum - Klek granica izbija na morsku obalu. S obzirom na
ovakvu situaciju, logično bi bilo očekivati da se morski utjecaji osjećaju duboko u unutrašnjost Bosne i Hercegovine, što u stvarnosti nije tako. Naime, primorska fasada planinskih sistema Dinare i Velebita ograničava ove utjecaje na usko priobalno područje. Dublje u kontinentalnu unutrašnjost jadranska klima prodire jedino dolinom Neretve i kraških zaravni i polja, iako taj utjecaj stoji u obrnutom odnosu sa udaljenošću od morske obale. Ustvari, prava jadranska klima osjeća se otprilike do Mostara, a u znatno izmijenjenoj varijanti ti se utjecaji šire u uzvodnom dijelu toka i dolinama njenih pritoka kao i u krškim poljima i kontaktnim planinskim morfostrukturama, među kojima spada i p lanina Vranica. Na osnovu toga može se zaključiti da su na opće klimatske karakteristike analiziranog prostora uticaji jadranske klime dosta slabo izraženi, iako se nerijetko desi da tokom određenih vremenskih stanja maririmne zračne mase savladavaju orografske barijere i prošire svoj utjecaj i na ovu regiju. Cjelokupna klimatsko- statističk a analiza numeričkih pokazatelja na širem prostoru planine Vranice zasnovana su na rezultatima kontinuiranih mjerenja glavnih klimatskih elemenata,
obavljenih na meteorološkoj stanica ma: Travnik i Bugojno, koje se nalaze u neposrednoj blizini ovog planinskog masiva. Osim njih, za potrebe analize općih klimatskih karakteristika Vranice, korišteni su klimatski podaci sa još dvije susjedne meteorološke stanice: Sarajevo i Prozor. Na osnovu podataka sa navedenih meteoroloških stanica su dobiveni interpolisani klimatski podaci za područje Vranice. Meteorološka stanica Travnik je locirana na 44°14’ N i 17° 40’ E, pri vremenskoj razlici u odnosu na Grinič ∆ G = +1h 11min, na nadomrskoj visini od 581 m. Ova metorološka stanica je klimatski reprezent za sjeverne i sjeverozapadne dijelove šireg područja planine Vranice . Srednja godišnja temperatura zraka za iznosi 8,4 °C (Grafikon 1). Najhladniji mjesec u godini je januar (srednja dnevna temperatura zraka - 1,49 °C), dok je najtopliji mjesec juli sa ssrednjom dnevnom temperaturom zraka od 17,17 °C. Najniža srednja dnevna temperatura 17
zraka je zebilježena u januaru 1983. godine ( -4,8 °C ), dok je najviša srednja dnevna temperatura zraka od 18,1 °C zabilježena u julu 1984. godine. Na osnovu raspoloživih podataka o toplinskom karakteru, klima se na ovoj meteorološkoj stanici može označiti kao umjereno topla (ut).
Ukupne mjesečne padivine u datom periodu se kreću u rasponu od 544 mm u februaru do 1054 mm u oktobru. Srednje godišnje količine padavina iznose 990,1 mm. Kišne padavine, koje se direktno odražavaju na elemente riječnog režima se u prosjeku izlučuju od 8 – 9 mjeseci, dok su sniježne padavine karakteristične za period druga polovina novembra – prva polovina marta. Sniježne padavine se riječnom režimu vodotoka osjećaju kao nivalna retenzija u rano proljećnom periodu. Rezultati analize mjesečnog kišnog faktora za meteorološku stanicu Travnik pokazuju da januar, februar, novembar i decembar imaju perhumidnu klimu. Pet mjeseci u godini (mart, april, maj, septembar, i oktobar) imaju humidnu, dok juni ima semihumidnu klimu. Juli i avgust su jedini mjeseci u godini koj imaju
obilježja semiaridne klime .
Grafikon 1. Klimadijagram za meteorološku stanicu Travnik
Meteorološka stanica Bugojno je locirana na 44° 04’ sjeverne geografske širine i 17° 28’ istočne geografske dužine, pri vremenskoj razlici u odnosu na Grinič ∆ G = + 1 h 10 min, i nadmorskoj visini od 562 m . Ova meteorološka stanica je klimatski reprezent za južne i jugoistočne dolinske dijelove planine Vranice. 18
Srednja godišnja temperatura zraka za dati višegodišnji period na meteorološkoj stanici Bugojno iznosi 8,7 °C ( Grafikon 2). Najniža srednja mjesečna temperatura zraka pada u januaru: -1,1 °C, a najviša u julu: 17,7 °C. Najviša srednja dnevna temperatura zraka je zabilježena također u mjesecu julu (18,5 °C), dok je najniža srednja dnevna temperatura zraka u analiziranom višegodišnjem periodu zabilježen a u mjesecu januaru: - 4,8 °C. Ukupne mjesečne količine padavina variraju između 488 mm u februaru do 1 .082 mm u oktobru, dok srednja godišnja količina padavina iznosi oko 881,8 mm. Slično kao i kod Travničke regije i ovdje se čvrste padavine izlučuju u zi mskom periodu godine. Nivalna retenzija u riječnom režimu rijeke Vrbasa i fojničke rijeke se također osjećaju u prvoj polovini proljećne sezone. Prema toplinskom karakteru klima na ovoj meteorološkoj stanici se može označiti kao umjereno topla (ut).
Grafikon 2. Klimadijagram za meteorološku stanicu Bugojno
Analiza mjesečnog kišnog faktora prema Gračaninu pokazuje da četiri mjeseca u godini (januar, februar, novembar, i decembar) imaju klimu perhumidnog karaktera, dok tri mjeseca u godini (mart, april, i oktobar) imaju humidan karakter klime. Mjeseci maj i septembar imaju semihumidan karakter klime, a juni, juli i avgust semiaridan karakter klime.
Generalno se može označiti da se najveći dio padavina izlučuje u obliku kiše što se direktno odražava na parametre riječnog režima. Čvrste padavine se izlučuju u prosjeku u periodu decembar – februar, što uzrokuje formiranje dosta moćnog snijžnog pokrivača. Ovaj tip padavinskih voda se u riječnom režimu osjećća u toku proljećnih mjeseca kao element nivacione retenzije. Analogno istaknutim činjenicama o pluviometrijskom režimu može se konstatovati da hipsometrijski najniži južni dijelovi područja planine Vranice imaju preovlađujuća maritimna obilježja sa neznatnim utjecajima kontinentalnosti .
19
Meteorološka stanica Sarajevo je locirana na 43° 52’ N, 18° 26’ E, pri vremenskoj razlici u odnosu na Grinič ∆ G = + 1h 14 min., na nadmorskoj visini od 630 m. Ova meteorološka stanica je klimatski reprezent za istok- jugoistočne dijelove planinskog područja Vranice. Srednja godišnja temperatura zraka za ovu stanicu iznosi 9,48 °C (Graf ikon 3.) Najnižu srednju mjesečnu temperaturu zraka ima januar ( -0,4 °C), a najvišu juli (18,55 °C). Najviša srednja dnevna temperatura zraka (19,4 °C) je zabilježena u julu kao i u avgustu. Najniž a srednja dnevna temperatura zraka od - 4,1 °C je zabilježena u januaru. Ukupna mjesečna količina padavina varira između 604 mm u januaru, i 1 .083 mm u oktobru. Srednja godišnja količina padavina za navedeni period iznosi 939,3 mm. Prema toplinskom karakteru klima na ovoj meteorološkoj stanici se može označiti kao umjereno topla (ut). Analiza mjesečnog kišnog faktora za meteorološku stanicu Sarajevo, pokazuje da četiri mjeseca u godini (januar, februar, novembar, i decembar) imaju perhumidan karakter klime. Mjeseci mart, april, i oktobar se odlikuju humidnom klimom, dok se maj, juni i septembar odlikuju semihumidnom klimom. Mjeseci juli i avgust imaju semiaridan karakter klime.
Grafikon 3. Klimadijagram za meteorološku stanicu Sarajevo
Meteorološka stanica Prozor je locirana na 43°50’ N i 17° 38’ E, pri vremenskoj razlici u odnosu na Grinič ∆ G = + 1 h 10 min, i nadmorskoj visini od 800 m. Ova meteorološka stanica je klimatski reprezent za južne i jugoistone planinske dijelove planinskog područja Vranice . Srednja godišnja temperatura zraka na ovoj meteorološkoj stanici iznosi 8,8 °C (Grfikon 4.). Najhladniji mjesec u godini je januar (srednja dnevna temperatura zraka - 0,49 °C ), dok je najtopliji mjesec juli (srednja dnevna temperatura zraka 17,69 °C). Najniža srednja dnevna 20
temperatura zraka u višegodišnjem analiziranom periodu je zabilježena u januaru: -3,9 °C, dok je najviša srednja dnevna temperatura zraka zabilježena u julu: 21,6 °C). Na osnovu obrađenih podataka se može konstatovati da se prema toplinskom karakteru klima na ovoj meteorološkoj stanici može označiti kao umjereno topla (ut). Ukupna mjesečna količina padavina se kreće u rasponu od 803 mm u septembru do 1698 mm u decembru, pri čemu je srednja godišnja količina padavina 1245,1 mm. Pada vine se izlučuju u dva različita agregatna stanja.
Grafikon 4. Klimadijagram za meteorološku stanicu Prozor
Rezultati analize mjesečnih kišnih faktora za meteorološku stanicu Prozor pokazuju da sedam mjeseci godišnje (januar, februar, mart, april, okto bar, novembar, i decembar) imaju perhumidnu klimu. Mjesec maj je jedini mjesec u godini koji ima humidnu klimu, dok juni i septembar imaju semihumidnu, avgust semiaridnu, a juli aridnu klimu. Shodno iznesenim podacima mogu se definirati osnovne klimatske karakteristike
neposrednog područja planine Vranice. Prosječni godišnji broj sati stvarnog sijanja Sunca se kreće u granicama od 1600 do 1700 sati godišnje, što otprilike odgovara bosanskohercegovačkom prosjeku. Konkretnije, kvantitativna vrijednost godiš nje izohele na liniji Jajce -Travnik - Bjelašnica – Kalinovik iznosi preko 1600 sati i ima trend porasta prema najvišim dijelovima planina ove oblasti. Ovakav zaključak se nameće kao posljedica zakonomjernog porasta prozračnosti zraka sa porastom nadmorske visine u centralnom - planinskom dijelu Bosne i Hercegovine. Na osnovu toga se 21
može sasvim pouzdano zaključiti da i viši dijelovi prostora Vranice ima blisku godišnju vrijednost insolacije: između 1550 do 1600 sati. Ovo je svakako prosjek, s obzirom da na vrijednost insolacije direktni utjecaj ostvaruju lokalne morfološke specifičnosti prostora – posebno uglovi nagiba i ekspozicije terena, pa su u vezi s tim prisutna povećanja ili smanjenja vrijednosti u odnosu na navedeni prosjek. Orografske karakteristike Vranice su uvjetovale značajne razlike u temperaturi između
podnožja planine (Fojnica, 680 m) i najviših vrhova (Nadkrstac, 2110 m). Istraživanja su pokazala da temperatura zraka generalno opada sa porastom nadmorske visine, pri če mu se ravnomjernije i jače opadanje javlja tek na nadmorskim visinama od 1 .700 – 1.800 m (Drešković, N., 2011.). Međutim, ove promjene u znatnoj mjeri ovise od topografije kao i visine planinskog područja( Grafikon 5.). 18
oC
16 14 12 10 8 6 4 2 0 -2
I
II
III
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
XI
XII
-4 -6 -8
Fojnica
Fojnica-Bistrica
Vranica-1401
Vranica-Prokosko j
Vranica-Rog
Vranica-Dobruska
-10
Grafikon 5. Godišnji tokovi temperature zraka na području planine Vranica. (Izvor: Drešković, N.(2011.): Klimatski tipovi u Bosni i Hercegovini. Doktorska disretacija. Prirodno-matematički fakultet Srajevo.)
Srednja godišnja temperatura zraka u ovom području u prosjeku je ispod 9 ᵒC. Najtopliji mjesec ima srednju temperaturu iznad 10 ᵒC s tim da ne prelazi gornji termički prag od 18 ᵒC. Najhladniji mjesec je januar sa negativnom srednjom temperaturom koja je ispod -3 ᵒC. Ukupno četiri mjeseca (decembar – april) u prosjeku imaju negativnu temperaturu. Prosječno godišnje kolebanje temperatua nije veliko i kreće se u rasponu od 18 ᵒ C do 19 ᵒC. Vrlo raščlanjen reljef na mikro i mezo planu izuzetno pogoduje obrazovanju karakterističnih termičkih obrta – temperaturnih inverzija. One su naro čito razvijene tokom zimskog dijela godine, posebno u noćnim satima, kada prisustvo debelog sniježnog pokrivača uzrokuje vrlo intenzivno rashlađivanje topografske površine. Negativne zimske temperature i visoka 22
količina padavina uvjetuje obrazovanje sniježnog pokrivača vrlo velike moćnosti (i do nekoliko metara debljine) usljed čega je njegovo prisustvo pomjereno do u kasno proljeće , što u osnovi zavisi od prosjelnih mjesečnih i godišnjih temperatura. S tim u vezi, prosječne promjene srednje godišnje temper ature zraka po 100-metarskim hipsometrijskim razredima na području Vranice su prezentovani u narednoj tabeli. Nadm.visina (m)
Sr.god.t. ( oC)
Nadm.visina (m)
Sr.god.t. ( oC)
600
8,5
1400
4,5
700
7,9
1500
4,1
800
7,6
1600
3,7
900
7,3
1700
3,1
1000
6,7
1800
2,7
1100
6,1
1900
2,2
1200
5,5
2000
1,5
1300
5,0
2100
0,8
Prema istaknutim podacima može se konstatovati da da hipsometrijski razredi iznad 1.500 m n.v. imaju vrlo duge, hladne i sniježne zime ( Karta 8).
Karta 7. Prosječne godišnje izoterme planine Vranice. (Izvor: Drešković, N.(2011.): Klimatski tipovi u Bosni i Hercegovini. Doktorska disretacija. Prirodno-matematički fakultet Srajevo.)
Stopa evaporacija je niska usljed niskih temperatura. Najveći procenat gubitka vode otpada na oticanje putem površinskih voda. Isparavanje u ovom prostoru je povećano i generalno raste sa porastom nadmorske visine jer se smanjuje zračni pritisak. Ali, pošto sa porastom nadmorske visine temperature opadaju, to se može zaključiti da apsolutna vlažnost opada s a 23
porastom nadmorske visine. Oblačnost je tokom ljeta najviša pri vrhu planina i smanjuje se sa opadanjem nadmorskih visina, zbog pojave dolinskih vjetrova. Zimi je situacija obrnuta.
Godišnja visina padavina po pravilu je velika, ali i na njen godišnji tok značajan uticaj ostvaruju morfološke specifičnosti terena. U prosjeku ona se u ovom prostoru kreće od oko 1.200 mm pa do oko 1.500 mm, i vremenski su gotovo ravnomjerno raspoređene, pa sušnih mjeseci gotovo i da nema (Grafikon 6.). mm 180 170 160 150 140
Fojnica_Matorac
Vranica_Scit
Vranica_Locika
Vranica_Nadkrstac
Vranica_Prokosko j
Vranica_Rog
Vranica_Veliki Kik
Travnik_Scit
Fojnica
130 120 110 100 90 80 70 60 I
II
III
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
XI
XII
Grafikon 6. Godišnji tokovi Visine padavina na području planine Vranica. (Izvor: Drešković, N.(2011.): Klimatski tipovi u Bosni i Hercegovini. Doktorska disretacija. Prirodno-matematički fakultet Srajevo.)
Konkretnije godišnje relativno kolebanje padavina iznosi oko 5 % - 8,6 %. Glavni maksimum padavina je u poznoj jeseni ili na samomo početku zime (novembar – decembar), dok glavni minimum padavina nastupa obično u avgustu ( Karta 8.). Dominantni vjetrovi su također uvjetovani reljefnim sklopom, koji ga svojom morfologijom modificira i u smislu pravaca i intenziteta puhanja. U suštini mogu se utvrditi dvije vrste vjetrova koji imaju dnevni period. To su dolinski i gorski vjetar ili danik i noćnik. Pored njih, svakako su moguće pojave vjetrova regionalnog prostornog obuhvata či ja pojava je vezana za prisustvo barometarskih depresija. Njihov intenzitet često puta može imati orkanski karakter (preko 20 m/s).
U ovakvim klimatskim uvjetima prestaje kompaktna zona šume i moguće su pojave vrlo oskudnih areala rasprostranjenja kržljavih stabala bukve, smrče i klekovine bora. Dominantni tip vegetacije je travna koju predstavljaju planinski pašnjaci unutar kojih su prisutne brojne rijetke i endemične vrste.
24
Karta 8. Prosječne godišnje izohijete planine Vranice. (Izvor: Drešković, N.(2011.): Klimatski tipovi u Bosni i Hercegovini. Doktorska disretacija. Prirodno-matematički fakultet Srajevo.)
Shodno svim iznesenim karakteristikama glavnih klimatskih elemenata i klimatskih faktora
moguće je, pored već iznesenog (opisnog) klimatskog tipa odrediti klimatski tip ovog područja i sa aspekta Kepenove klasifikacije klime. Konkretnije, u širem prostoru se mogu utvrditi dva glavna klimatska tipa (Karta 8 - Geografski raspored glavnih klimatskih tipova u Bosni i Hercegovini (po W. K öppenu)). Prvi od njih ima oznaku Cf i zastupljen je po najnižim hipsometrijskim nivoima masiva Vranice (oko Fojnice i okoline) i njegovom neposrednom
obodu do nadmorske visine od oko 1.000 m. Na osnovu utvrđenog termičkog režima ovog prostornog dijela masiva i iznes enih statističkih pretpostavki pluviotermičkog režima, ovaj glavni klimatski tip se dalje može izdiferencirati u klimatski podtip Cfb – umjerenotopla vlažna klima s toplim ljetom. Na nadmorskim visinama od preko 1.000 m se može utvrditi Df glavni klimatski tip, koji se, analogno godišnjem termičkom režimu, može izdiferencirati u dva klimatska podtipa. Dfb klimatski podtip ili vlažna borealna klima s toplim ljetom se prostire u visinskom pojasu od 1.000 do 1.500 m nadmorske visine, dok je od 1.500 m nadmorske visine pa oko 1900 m visine je zastupljen Dfc klimatski podtip ili vlažna borealna klima sa svježim ljetom. Područja
neposrednih planinskih vrhova (iznad 1.900 m visine) imaju odlike sniježnog klimata – ET, koji označava vrlo dugu i hladnu zimu koja tra je oko pola godine.
25
Kata 8. Klimatski tipovi planine Vranice 26
1.2.4. Hidrološke karakteristike
Sveukupna teritorijalna pripadnost crnomorskom riječnom slivu, osnovna je odlika hidrografskog položaja cjelokupne šire regije plnina grupe Vranica. Okosnicu hidrografske mreže ove regije čine rijeke Vrbas i Fojnička rijeka, u dijelu tokova koji kontaktiraju istraživano područje, koji se nalazi u njihovim izvorišnim oblastima. Osim njih, postoji već i broj manjih vodotoka koji, cijelom svojom dužinom ili donjim dijelovima toka, pripadaju istraživanom prostoru. Svi oni u stvari predstavljaju lijeve ili desne pritoke navedenih glavnih vodotoka. Također se može konstatovati da svi pomenuti vodotoci sa ovog područja imaju preovlađujući kontinentalni pluvijalno -nivalni režim vodosnadbijevanja sa maksimom u aprilu i martu.
Planine "grupe" Vranice čine vododjelnicu slivova Jadranskog i Crnog mora. Podslivovi Bosne i Vrbasa zahvataju najveći dio područja koje pripada crnomorskom slivu, dok samo manja područja na južnim padinskim padinama Bitovnje i Pogorelice (na krajnjem jugoistoku) pripadaju podslivu rijeke Neretve odnosno Jadranskom slivu. Sivno područje rijeke Vrbas na području planine Vranice zahvata oko 17.625,87 ha ili oko 59,92 % od ukupne površine. Sliv rijeke Bosne zauzima površinu od 11.790,60 ha ili 40,08 % (Karta 9.). Prema naćinu postanka cjelokupna riječna mreža ima obilježja normalne hidrografske čelenke, zbog čega se unutar nje mogu izdvojiti svi rangovi vodotoka: curci, manji potoci, potoci, manje rijeke i rijeke.Vrlo karakteristično za postojeću hidrografsku čelenku je i
1.2.4. Hidrološke karakteristike
Sveukupna teritorijalna pripadnost crnomorskom riječnom slivu, osnovna je odlika hidrografskog položaja cjelokupne šire regije plnina grupe Vranica. Okosnicu hidrografske mreže ove regije čine rijeke Vrbas i Fojnička rijeka, u dijelu tokova koji kontaktiraju istraživano područje, koji se nalazi u njihovim izvorišnim oblastima. Osim njih, postoji već i broj manjih vodotoka koji, cijelom svojom dužinom ili donjim dijelovima toka, pripadaju istraživanom prostoru. Svi oni u stvari predstavljaju lijeve ili desne pritoke navedenih glavnih vodotoka. Također se može konstatovati da svi pomenuti vodotoci sa ovog područja imaju preovlađujući kontinentalni pluvijalno -nivalni režim vodosnadbijevanja sa maksimom u aprilu i martu.
Planine "grupe" Vranice čine vododjelnicu slivova Jadranskog i Crnog mora. Podslivovi Bosne i Vrbasa zahvataju najveći dio područja koje pripada crnomorskom slivu, dok samo manja područja na južnim padinskim padinama Bitovnje i Pogorelice (na krajnjem jugoistoku) pripadaju podslivu rijeke Neretve odnosno Jadranskom slivu. Sivno područje rijeke Vrbas na području planine Vranice zahvata oko 17.625,87 ha ili oko 59,92 % od ukupne površine. Sliv rijeke Bosne zauzima površinu od 11.790,60 ha ili 40,08 % (Karta 9.). Prema naćinu postanka cjelokupna riječna mreža ima obilježja normalne hidrografske čelenke, zbog čega se unutar nje mogu izdvojiti svi rangovi vodotoka: curci, manji potoci, potoci, manje rijeke i rijeke.Vrlo karakteristično za postojeću hidrografsku čelenku je i prisustvo velikog broja izvora kontaktnog tipa koji su dovoljno vodoizdašni da se od njih direktno obrazuju manji tokovi. U odnosu na geološku građu terena i preovladavajuće fizičkogeografske uvjete prostor planine Vranice ima površinski tip riječne mreže sa gotovo neznatnim udjelom podzemnog oticanja. Na bazi toga realno je očekivati da je i dužina površinskog oticanja (l 0) dosta velika. Konkretnije, koristeći osnovnu formulu za dužinu površinskog oticanja za glavne vodotoke, prema kojoj je l 0 približno jednaka polovini obrnuto srazmjerne veličine gustine riječne mreže, dobije se vrijednost od oko 1 km. Navedena vrijednost ukazuje da gotovo polovina padavinske vode u slivu Vrbasa i Fojničke rijeke ispari prije nego što dotekne u vodotok. Ukupna dužina svih tokova, određena planimetrisanjem dužina vodotoka sa topografskih karta razmjere 1 : 200000 (listovi: Sarajevo i jajce) iznosi 193,86 km, odnosno prema pojedinim rangovima: velika rijeka - 29,16 km, rijeka - 120,52 km i veliki potok - 44,17 km. Shodno iznesenom može se konstatovati da prosječna dužina glavnih tokova iznosi oko 0,55 km/km2, što je nešto iznad bosanskohercegovačkog prosjeka. Ukupan broj glavnih vodotoka
koji obrazuje cjelokupnu površinsku riječnu mrežu iznosi 31, odnosno ok o 0,11 /km2 glavnih vodotoka (tabela 2.).
Postojeća riječna mreža se u odnosu na stalnost vodosnadbijevanja može izdiferencirati na stalne i periodične tokove. Stalni vodotoci, s obzirom na dominirajuću vodonepropusnu petrografsku građu terena, dominiraju u sistemu riječne mreže. Dužina stalnih vodotoka na cijeloj teritoriji kantona je iznad 65 % od ukupne dužine cjelokupne riječne mreže. 27
Karta 9. Riječna mreža planine Vranice 28
Tabela 2. Osnovne hidrometrijske karakrteristike riječne mreže planine Vranice R.br.
Vodotok
Rang
Podsliv
1
Vrbas
Velika rijea
Vrbas
2
Bistrica sa Mutnicom
Rijeka
3
Crndol
Rijeka
4
Suhodol
Rijeka
Vrbas
5
Bistrica
Rijeka
6
Jezernica
Rijeka
7
Ribnica
8
Rastincica
9
L (km)
Vodotok
Rang
Podsliv
29,63
R.br. 17
Čečava
Rijeka
Vrbas
L (km)
Vrbas
17,025
18
Osrec
Rijeka
Bosna
2,000
Vrbas
12,742
19
Popratinska rijeka
Rijeka
Bosna
1,967
9,198
20
Hrenovac
Veliki potok
Vrbas
6,470
Bosna
,504
21
Zlatan p.
Veliki potok
Vrbas
6,458
Bosna
7,338
22
Razdolje
Veliki potok
Bosna
5,335
Rijeka
Vrbas
7,153
23
Vrbas
4,289
Bosna
6,954
24
Lučevac Dobrošinski p.
Veliki potok
Rijeka
Veliki otok
Vrbas
3,937
2,634
Kozica
Rijeka
Bosna
6,880
25
Deralski p.
Veliki potok
Vrbas
3,215
10
Borovnica
Rijeka
Bosna
6,525
26
Trosnički p.
Veliki potok
Bsna
2,882
11
Požarna Čemernička r.
Rijeka
Bosna
6,319
27
Sikirski p.
Veliki potok
Vrbas
2,798
12
Rijeka
Bosna
5,872
28
Runjevički p.
Veliki potok
Vrbas
2,523
13
Pavlovac
Dragača 15 Željeznica 16 Fojnička r. 14
Rijeka
Bosna
5,722
29
Povitinski p.
Veliki potok
Bosna
2,365
Rijeka
Bosna
5,712
30
KoziŔka r.
Veliki potok
rbas
2,310
Rijeka
Bosna
4,327
31
Poljanski p
Veliki potok
Rijeka
Bosna
3,651
Bosna 1,588 Ukupno: 193,860
29
Tabela 2. Osnovne hidrometrijske karakrteristike riječne mreže planine Vranice R.br.
Vodotok
Rang
Podsliv
1
Vrbas
Velika rijea
Vrbas
2
Bistrica sa Mutnicom
Rijeka
3
Crndol
Rijeka
4
Suhodol
Rijeka
5
Bistrica
Rijeka
6
Jezernica
Rijeka
7
Ribnica
Rijeka
8
Rastincica
Rijeka
Bosna
9
Kozica
Rijeka
Bosna
10
Borovnica
Rijeka
11 12
Požarna Čemernička r.
13
Pavlovac
Dragača 15 Željeznica 16 Fojnička r. 14
L (km)
Vodotok
Rang
Podsliv
29,63
R.br. 17
Čečava
Rijeka
Vrbas
L (km)
Vrbas
17,025
18
Osrec
Rijeka
Bosna
2,000
Vrbas
12,742
19
Popratinska rijeka
Rijeka
Bosna
1,967
Vrbas
9,198
20
Hrenovac
Veliki potok
Vrbas
6,470
Bosna
,504
21
Zlatan p.
Veliki potok
Vrbas
6,458
Bosna
7,338
22
Vrbas
7,153
23
2,634
Razdolje
Veliki potok
Bosna
5,335
Veliki potok
Vrbas
4,289
6,954
Lučevac 24 Dobrošinski p.
Veliki otok
Vrbas
3,937
6,880
25
Deralski p.
Veliki potok
Vrbas
3,215
Bosna
6,525
26
Trosnički p.
Veliki potok
Bsna
2,882
Rijeka
Bosna
6,319
27
Sikirski p.
Veliki potok
Vrbas
2,798
Rijeka
Bosna
5,872
28
Runjevički p.
Veliki potok
Vrbas
2,523
Rijeka
Bosna
5,722
29
Povitinski p.
Veliki potok
Bosna
2,365
Rijeka
Bosna
5,712
30
KoziŔka r.
Veliki potok
rbas
2,310
Rijeka
Bosna
4,327
31
Poljanski p
Veliki potok
Rijeka
Bosna
3,651
Bosna 1,588 Ukupno: 193,860
29
Najznačajniji vodotoci na području planine Vranica su: Vrbas i Fojnička rijeka. Izvorišna čelenka rijeke Vrbas cjelokupno pripada planinskom sistemu grupe Vranica, odnosno zahvata južne i jugozapadne padine planina Vranica i Zec planine (na nadmorskoj visi ni od 1.780 m). Ukupna dužina toka koja pripada istraživanom području, uključujući i izvorišnu čelenku, do ušća rijeke Bistrice iznosi 30,5 km. Obilježja velike rijeke poprima nizvodno od ušća Prusačke rijeke u općini Donji Vakuf. Značajnije pritoke, osim spomenute Prusačke rijeke, u široj regiji planinske grupe Vranica su još i: Trunta, Semešnica i Pliva sa lijeve i Bistrica, Vileška rijeka, Vilina, Rika i Ugar sa desne dolinske strane. Njena riječna dolina se može okarakterisati kao polimorfna s većim brojem manjih kompzitnih proširenja i suženja. U proširenjma su smještena veća naselja i općinski centri: Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf i Jajce.
Fojnička rijeka izvorišnu čelenku ima na sjeveroistočnim i istočnim obroncima Vranice, Dobruške Vranice, Pogorelice i Bitovnje. Ukupna dužina toka na širem području planine Vranice, sa izvorišnim krakom toka Jezernice, iznosi 17,1 km. Sve do naselja Fojnica nosi naziv Dragača, odakle se naziva Fojnička rijeka. Obilježja toka srednje veličine poprima nizvodno od ušća toka Željeznice. Značajnije pritoke širem istraživanom području su joj još i Lepenica i Kreševka sa desne i Mlava sa lijeve dolinske strane. U većim dolinskim proširenjima su se razvila naselja i općinski centri: Fojnica i Kiseljak. U dolinskom proši renju Kreševke se razvilo naselje Kreševo.
Najznačajniji vodotoci na području planine Vranica su: Vrbas i Fojnička rijeka. Izvorišna čelenka rijeke Vrbas cjelokupno pripada planinskom sistemu grupe Vranica, odnosno zahvata južne i jugozapadne padine planina Vranica i Zec planine (na nadmorskoj visi ni od 1.780 m). Ukupna dužina toka koja pripada istraživanom području, uključujući i izvorišnu čelenku, do ušća rijeke Bistrice iznosi 30,5 km. Obilježja velike rijeke poprima nizvodno od ušća Prusačke rijeke u općini Donji Vakuf. Značajnije pritoke, osim spomenute Prusačke rijeke, u široj regiji planinske grupe Vranica su još i: Trunta, Semešnica i Pliva sa lijeve i Bistrica, Vileška rijeka, Vilina, Rika i Ugar sa desne dolinske strane. Njena riječna dolina se može okarakterisati kao polimorfna s većim brojem manjih kompzitnih proširenja i suženja. U proširenjma su smještena veća naselja i općinski centri: Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf i Jajce.
Fojnička rijeka izvorišnu čelenku ima na sjeveroistočnim i istočnim obroncima Vranice, Dobruške Vranice, Pogorelice i Bitovnje. Ukupna dužina toka na širem području planine Vranice, sa izvorišnim krakom toka Jezernice, iznosi 17,1 km. Sve do naselja Fojnica nosi naziv Dragača, odakle se naziva Fojnička rijeka. Obilježja toka srednje veličine poprima nizvodno od ušća toka Željeznice. Značajnije pritoke širem istraživanom području su joj još i Lepenica i Kreševka sa desne i Mlava sa lijeve dolinske strane. U većim dolinskim proširenjima su se razvila naselja i općinski centri: Fojnica i Kiseljak. U dolinskom proši renju Kreševke se razvilo naselje Kreševo. Riječni režim Analiza elemenata riječnog režima izvršena je na nizvodnim segmentima dva glavna vodotoka, na kojima se praktično ispoljavaju sve osobenosti cjelokupne riječne mreže istraživanog područja. Za rijeku Vrbas korištenu su podaci sa hidrološke stanice Han Skela, za koju osim vodostaja postoje i mjerni podaci za proticaj. Elementi riječnog režima za Fojničku rijeku razmatrani su za hidrološku stanicu Krupačke stijene, za koju također postoje rezultati direktnih mjerenja za vodostaj i proticaj. Vodostaj
Godišnji tokovi srednjih vodostaja na na navednim hidrološkim stanicama predstavljeni su na grafikonima 3. i 4. Prosječni godišnji vodostaj izmjereni u višegodišnjem vremenskom periodu na rijeci Vrbas (V.S. Han Skela) iznosi 33,19 cm, ali je uočljiva izrazita neravnomjernost u godišnjem toku. M aksimalni vodostaji nastupaju u periodu april – maj, sa periodskim prosjekom od 83,5 cm. Glavni mjesečni masimum nastupa u aprililu sa 91,5 cm. Glavni mnimum vodostaja nastupa u periodu august – septembar, sa prosjeko perioda od svega 3,2 cm.
30
95 90 85 80 75
cm
70 65 60 55 50 45 40 35 30 25 20 15 10 5 0 I
II
III
IV
V
VI Sred.mjes.
VII
VIII
IX
X
XI
XII
Prosj.god.
Grafikon 3. Godišnji tok vodostaja na V.S.Han Skela (Vrbas)
Glavni minimum vodostaja nastupa u septembru – 2,3 cm. Sekundarni maksimum vodostaja vremenski nije jasno izdiferenciran s obzirom da je prisutan kontinuirani porast vrijednosti
mjesečnih vodostaja do aprila. Konkretnije, može s konstatovati da se intenzivniji rast u režimu vodostaja u ovom segmentu vodotoka osjeća od početka decembra.
Godišnji tok vodostaja na Fojničkoj rijeci (hidrološka stanica Krupačke stijene) predstavljen je na grafikonu 8. Prosječni godišnji vodostaj ima vrijednost od 99,1 cm, ali je također uočljiva izrazita neravnomjernost u godišnjem toku. Konkretnije, u godišnjem hodu srednjih vodostaja, za razliku od prethodne dvije stanice, mogu se izdvojiti dva karakteristična vremenska intervala unutar kojih su evidentni visoki odnosno sniženi vodostaji. Period visokih vodostaja pada u vremenskom intervalu od februara do maja, sa prosjekom od 119,1 cm, sa maksimumom u aprilu – 130,5 cm.
Sniženi vodostaji su registrovani u periodu juni – oktobar sa periodskim od 80,3 cm. Minimum vodostaja nastupa u augustu kada iznosi svega 70,3 cm.
31
cm
140 130 120 110 100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 I
II
III
IV
V
VI
S rednj i m jes eč ni vodos taj
VII
VIII
IX
X
XI
XII
P ros ječ ni godi šnj i vodos taj
Grafikon 4. Godišnji tok vodostaja na V.S.Krupačke stijene (Fojnička rijeka)
Analizom grafikona godišnjeg toka može se uočiti prisustvo još po jednog sekundarnog maksimuma odnosno minimuma vodostaja. Sekundarni maksimum pada na decembar sa
vrijednošću od 112,1 cm, dok sekundarni minimum nastupa u januaru kada mu j e vrijednost bliska godišnjem prosjeku - 99,2 cm. Proticaj
Proticaj je indirektna funkcija vodostaja i predstavlja najvažniji element riječnog režima, koji direktno prezentuje količinu vode u vodotocima. Godšnji hod srednjih mjesečnih proticaja u višegodišnjem periodu na rijeci Vrbas predstavljen je na narednom grafikonu 5. Prosječni godišnji proticaj iznosi 23,31 m 3/sec, ali su u odnosu na njega prisutni vremenski periodi sa povišenim odnosno sniženim vrijednostima. Glavni maksimum proticaja ima potpunu vremensku hronologiju sa vodostajima, odnosno nastupa u periodu april – maj, sa periodskim prosjekom od 46,61 m3/sec. Maksimalni mjesečni vodostaji nastupaju u aprilu sa srednjom vrijednošću od 51,88 m 3/sec. Vremenska hronologija sa vodostajima je prisutna i kod perioda nastupanja sa minimalnim proticajima. Glavni periodski minimum nastupa krajem ljta i u prvoj polovini jeseni sa periodskim prosjekom od 12,10 m 3/sec. Minimalni
mjesečni vodostaji nastupaju u septembru, sa vrijednošću od 12,20 m 3/sec. Shodno već istaknutom, karakteristični sekundarni periodi u proticaju ne mogu se jano izdiferencirati, s obzirom da kvantitativne vrijednosti po mjesecima imaju kontinuirani trend porasta u periodu septembar –a pril, odnosno kontinuirani opadanja proticaja u periodu maj –a ugust. 32
3
m /sec 55 50 45 40 35 30 25 20 15 10 5 0 I
II
III
IV
V
VI
VII
Sred.mjes.
VIII
IX
X
XI
XII
Prosj.god.
Grafikon 5. Godišnji tok proticaja na V.S.Han Skela (Vrbas)
Godišnji tok proticaja na Fojničkoj rijeci je predstavljen na grafikonu 6. Prosječni godišnji srednji proticaj iznosi 18,2 m 3/sec. U godišnjem hodu ovog tipa proticaj a, analogno vodostajima, se mogu izdvojiti dva karakteristična perioda. m-3sec -1
34 32 30 28 26 24 22 20 18 16 14 12 10 8 6 4 2 0 I
II
III
IV
V
VI
VII
S rednj i mj es eč ni prot ic aji
VIII
IX
X
XI
Srednj i godi šnji prot ic aj
Grafikon 6. Godišnji tok proticaja na V.S.Krupačke stijene (Fojnička rijeka)
33
XII
Period povišenih vodostaja je vremenski pozicioniran na januar – maj tokom kojeg prosjek iznosi 26,9 18,2 m3/sec sa maksimom u februaru – 30,1 m 3/sec i aprilu – m 3/sec. Preostali (duži) dio godine se karakteriše vrijednostima ispod godišnjeg prosjeka. Periodski srednjak iznosi 11,9 m3/sec, sa minimalnim proticajima koji nastupaju tokom augusta – 9,3 m 3/sec, septembra – 10,3 m 3/sec i oktobra – 8,9 m 3/sec. Ovakav godišnji hod srednjih proticaja je posljedica čitavog niza faktora od kojih su najznačajniji fizičkogeografski izraženi preko veličine utjecaja klimatskih elemenata (visinae padavina, temperature i isparavanja), reljefa (posebno njegove raščlanjenosti), geološke građe, tipova tla i gustine riječne mreže. Na vrijednosti proticaja na cijelom području planine Vranice , posebnu ulogu ostvaruju i antropogeni faktori riječnog režima koji se na prostoru opć ine ogledaju preko intenziteta obrade tla, stepena urbanizacije, intenziteta šumske sječe i izgradnje minihidroelektrana. Jezera Na prostoru planine Vranice se može identificirati nekoliko pr irodnih akvatorija, od kojih je
najvažnije Prokoško jezero. Locirano je na jugoistočnoj strani Vranice, u podgorini najvišeg vrha Nadkrstac (2110 m) na nadmorskoj visini od 1485 m.
Površina ezera
48.330 0
Dužina ezera
426 0 m
Maksimalna širina
191 3 m
Koefici ent razuđenosti Za remina ezera Maksimalna dubina
Pros ečna dubina
Slika 1.B atimetrijski plan P rokoškog jezera. 34
14 276.214 7 13 0 m 57m
Postanak jezera se uglavno vezuje sa antropogenim utjecajima u smislu začepljavanja odvodnih kanala koji su locirani po dnu jezerske kotline za potrebe napajanja stoke. Osnovni pokazatelji morfometrijskih karakteristika ovog jezera predstavljeni su na slici 1. Prema
odluci skupštine Srednjebosanskog kantona/županije neposredno slivno područje ovog jezera je 2007. godine proglašenos pomenikom prirode „Prokoško jezero“. Pored Prokoškog jezera na prostoru općine posebno u njegovim krajnim zapadnim i jugozapadnim dijelovima utvđeno je prisustvo više jezerskih akvatorija vrlo malih dimenzija. Najznačajnija je skupina od ukupno 9 manjih jezera u prostoru izvorišne čelenke rijeke Bistrice, od kojih najveće ima površinu od 2 .936,5 m2. Nastala su ispunjavanjem većih vrtača padavinskom vodom, i hidrološki režimi su im uglavnom povezani sa godišnjim tokom visine padavina. U drugoj oblasti, duž istočnih padina prokoške kotline je registrovano ukupno 7 malih jezeraca, čiji postanak je sličan prethodnim. Izvori Na prostoru planine Vranice postoji veliki broj izvora koji su gravitacionog tipa i različitog
stepena vodoizdašnosti. Veoma su različiti i po vremenu trajanja pa se mogu okarakterisati kao oni koji imaju stalni, periodični ili povremeni karakter. Njihov u kupni broj je na širem području istraživanog područja iznosi preko 100, među kojima su najpoznatiji: Kuljavica, Klade, Vodice, Požarna, Ilijino vrelo, Biličino vrelo, Kotline, Muška voda, Studenac, Šestanovac, Veselica, Jasen vrela, Striževica, Pusina, Tugolaž, Rosilj, Močila, Drenakovac, Kolovoja i Studenac.
1.2.5. Pedološke karakteristike
Pedološki pokrivač planine Vranice odraz je minerološko -petrografskog sastava matičnog stijenskog supstrata u uvjetima dinamičnog reljefa i visoke humidnosti . S tim u vezi može se konstatovati da se na istraživanom području može izdvojiti dva snovna tipa tla: na silikatima i karbonatima. Na silikatnom kiselom matičnom stijenskom supstratu zastupljeni su svi članovi pedološke serije: od rankera, distričnog kam bisola, luvisola, brunipodzola i podzola do pseudogleja (Karta 10.). Na karbonatnim supstratima se također mogu naći svi članovi razvojne serije tala, kao što su: kalkomelanosoli, rendzine na dolomitu i laporcu, te kalkokambisoli i luvisoli
na krečnjacima. Najznačajniji tip tla je distrični kambisol koji zauzima najveće površine i pokazuje najveću heterogenost u svojim svojstvima (Vukorep, 1979). Pojedini tipovi tla su isključivo uvjetovani reljefom, kao što su to rankeri ili luvisoli na kiselim silikatnim stijenama. Od planinskih tipova tla, pored raznih skeletnih, netipskih tala, po
stijenama, kamenjarima, točilima, morenama, zatim tala koja su zadržala boju podloge (litohromatska tla) potebno je istaći vrlo rasprostranjene planinske crnice, tipska tla planinskog pojasa. U ovisnosti od podloge planinske crnice se dijele na karbonatne i 35
beskarbonatne (Grafikon 4.). Kisele crnice mogu nastati i na karbonatnoj podlozi, na
mjestima na kojima nije osigurano naknadno snabdijevanje karbonatima. Crna boja potječe od humusa koji se tamo nagomilava, jer nema povoljnih uslova za mikrobiološko razaranje organske materije. Ovaj proces nagomilavanja humusnih materija javlja se već na apsolutnoj visini od 1000 m, a tipično je razvijen u onom dijelu planinske zone koja prima više padavina. Tla na silikatnim supstratima Tresetno tlo. Osnovna karakteristika ovog tipa tla je bogatstvo organskom materijom, kisela
reakcija i bogatstvo hranjivim materijama. Tresetna tla se razvijaju na vrlo vlažnim staništima sa prilično stabiln im nivoom podzemne vode. Dubina je do 15 cm, a pH vrijednost varira između 3.4 i 6.6. Sadržina humusa apsolutno suhog tla varira između 4.5 i 30.3 % . Sadržaj fiziološki aktivnog P 2O5 se kreće između 0.5 i 29.0, a K 2O5 između 6.3 i 38.5 mg/100 g tla. Ranker (humusno/silikatno tlo) pripada klasi A-C i razvija se na filitima i kvarcporfirima. Vrlo
je malo zastupljeno, i to uglavnom na najvišim nadmorskim visinama, a preovladavaju litični rankeri na kvarcporfiritu i filitu. Na drugim silikatnim stijenama je vrlo rijedak, ili ga nema kao
što je to slučaj sa verfenskim sedimentima. Sadržaj humusa varira i kreće se do 20%. Ovo su kisela do jako kisela tla (pH 4.1 - 5.6), dubine do 30 cm, najčešće pod travom, malog kapaciteta za vodu, a slabo su snabdjevena i sa hra njivim elementima. Sadržaj fiziološki aktivnog P2O5 se kreće između 0.7 i 9.5, a K2O5 između 2.5 i 24.5 mg/100 g tla. Snabdijevenost fosforom koji je pristupačan za biljke je niska. Rankeri su po mehaničkom sastavu ilovače. Podzolp redstavlja terminalnu fazu razvoja tala na kiselim silikatnim stijenama. Ovaj tip tla se
razvija na relativno suhim staništima bora krivulja na filitima i kvarcporfirima. Ova tla su jako kisela i slabo snabdijevena bazama i hranjivim materijama. Prema načinu postanka razlikuju se primarni podzoli koji su nastali iz rankera i sekundarni podzoli koji su nastali iz distričnih kambisola. Dubina je do 15 cm, a pH vrijednost varira između 3.4 i 4.4. Sadržaj humusa u % apsolutno suhog tla varira između 12.6 i 30.3. Sadržaj fiziološki aktivnog P2O5 se kreće između 0.5 i 7.5, a K2O5 između 6.3 i 13.2 mg/100 g tla. Distrični kambisol ili kiselo smeđe tlo je najrasprostranjeniji tip tla na istraživanom području. Sreće se pod različitom vegetacijom, a razvija se na filitima, kvarcporfirima, argilošistima, mikašistima, gnajsevima i verfenskim sedimentima. Ovako velika heterogenost geološke podloge uslovljava veliki broj varijeteta. Ova tla su duboka, kisele reakcije, a stepen
zasićenosti tla bazama ne prelazi 30%. Siromašna su fosforom i kalcije m, a bogata kalijem. Tla na karbonatnim supstratima Kalkomelanosol ili krečnjačka crnica je najmlađi predstavnik serije tala na krečnjacima.
Zauzima relativno velike površine a javlja se uglavnom na višim nadmorskim visinama pod rudinama ili šumom bora krivulja. Ovo je plitko tlo, bogato humusom, koje ima praškastu do zrnastu strukturu. Plitkoća ograničava biljnu produkciju. 36
Karta 11. Pedološke karakteristike planine Vranice 37
Tabela 3. Tipovi tala na području planine Vranice R.br.
Raniji simbol
FAO_simbol FAO klasifikacija
Nacionalna klasifikacija
Pedološka karta
P (ha)
1
Ri_B-a
CMd
Dystric Cambisols
Dystric Kambisol
Smedje kiselo tlo na riolitima
1685,97
2
D_RZ+D_B
LPm
Mollic Leptosols
Kalkomelanosol+Kalkokambisol
Rendzina i smedje tlo na jedrim dolomitima
204,54
3
S_R
LPm
Mollic Leptosols
Ranker
Humusno silikatno tlo (ranker) na serpentinima
273,15
4
C_RZ
LPq
Lithic Leptosols
Kalkomelanosol
Rendzina na krecnjacima
2258,06
5
C,D_RZ
LPq
Lithic Leptosols
Kalkomelanosol
Rendzina na krecnjacima i dolomitima
17,32
6
Rz_R+Rz_B-a
CMd
Dystric Cambisols
Ranker+Dystric Kambisol
Ranker i smedje kiselo tlo na roznjacima
630,45
7
C_RZ+C_B
LPe
Eutric Leptosols
Kalkomelanosol+Kalkokambisol
Rendzina i smedje tlo na krecnjaku
205,65
8
Fi_R+Fi_B-a
LPm
Mollic Leptosols
Ranker+Dystric Kambisol
Ranker i smedje kiselo tlo na filitima
1362,21
9
Ri_R
LPd
Dystric Leptosols
Ranker
Ranker na riolitima
94,14
10
Ri_R+Ri_B-a
LPd
Dystric Leptosols
Ranker+Dystric Kambisol
Ranker i smedje kiselo tlo na riolitima
4395,17
11
Kv_R+Kv_B-a
LPd
Dystric Leptosols
Ranker+Dystric Kambisol
Ranker i smedje kiselo tlo na kvarcitima
108,55
12
C6_S
LPq
Lithic Leptosols
Litosol
Sirozem na jedrom krecnjaku
36,26
13
Ps_3,4-B
RGd
Dystric Regosols
Dystric Kambisol
Smedje srednje duboko i duboko tlo na pjescarima
369,14
14
C4_RZ+C_2,3-B
LPe
Eutric Leptosols
Kalkomelanosol+Kalkokambisol
Rendzina i smedje plitko i srednje duboko tlo na krecnjacima
2546,40
15
Sk,Ps_R+Sk,Ps_B-a
LPd
Dystric Leptosols
Ranker+Dystric Kambisol
Ranker i smedje kiselo tlo na skriljcima i pjescarima
1337,72
16
C5_RZ
LPq
Lithic Leptosols
Kalkomelanosol
Rendzina na jedrim krecnjacima
1965,87
17
AD
FLe
Eutric Fluvisols
Fluvisol
Aluvijalno-deluvijalno tlo
9,93
18
C4_RZ+C3_B
LPq
Lithic Leptosols
Kalkomelanosol+Kalkokambisol
Rendzina i smedje tlo na jedrim krecnjacima
1995,01
19
Fi_B-a
CMd
Dystric Cambisols
Dystric Kambisol
Smedje kiselo tlo na filitima
3981,03 4304,76
20
Sk_R+Sk_2,3-B-a
LPd
Dystric Leptosols
Ranker+Dystric Kambisol
Ranker i smedje kiselo plitko i srednje duboko tlo na skriljcima
21
Sk,Ps_R
LPu
Umbric Leptosols
Ranker
Ranker na skriljcima i pjescarima
269,12 106,73
22
C,D_RZ+C,D_1,2-B
LPe
Eutric Leptosols
Kalkomelanosol+Kalkokambisol
Rendzina i vrlo plitko i plitko smedje tlo na krecnjacima i dolomitima
23
Sk,Ps_B-a
CMd
Dystric Cambisols
Dystric Kambisol
Smedje kiselo tlo na tufitnim skriljcima i pjescarima
1259,29
Ukupno:
29416,47
38
Tabela 3. Tipovi tala na području planine Vranice R.br.
Raniji simbol
FAO_simbol FAO klasifikacija
Nacionalna klasifikacija
Pedološka karta
P (ha)
1
Ri_B-a
CMd
Dystric Cambisols
Dystric Kambisol
Smedje kiselo tlo na riolitima
1685,97
2
D_RZ+D_B
LPm
Mollic Leptosols
Kalkomelanosol+Kalkokambisol
Rendzina i smedje tlo na jedrim dolomitima
204,54
3
S_R
LPm
Mollic Leptosols
Ranker
Humusno silikatno tlo (ranker) na serpentinima
273,15
4
C_RZ
LPq
Lithic Leptosols
Kalkomelanosol
Rendzina na krecnjacima
2258,06
5
C,D_RZ
LPq
Lithic Leptosols
Kalkomelanosol
Rendzina na krecnjacima i dolomitima
17,32
6
Rz_R+Rz_B-a
CMd
Dystric Cambisols
Ranker+Dystric Kambisol
Ranker i smedje kiselo tlo na roznjacima
630,45
7
C_RZ+C_B
LPe
Eutric Leptosols
Kalkomelanosol+Kalkokambisol
Rendzina i smedje tlo na krecnjaku
205,65
8
Fi_R+Fi_B-a
LPm
Mollic Leptosols
Ranker+Dystric Kambisol
Ranker i smedje kiselo tlo na filitima
1362,21
9
Ri_R
LPd
Dystric Leptosols
Ranker
Ranker na riolitima
94,14
10
Ri_R+Ri_B-a
LPd
Dystric Leptosols
Ranker+Dystric Kambisol
Ranker i smedje kiselo tlo na riolitima
4395,17
11
Kv_R+Kv_B-a
LPd
Dystric Leptosols
Ranker+Dystric Kambisol
Ranker i smedje kiselo tlo na kvarcitima
108,55
12
C6_S
LPq
Lithic Leptosols
Litosol
Sirozem na jedrom krecnjaku
36,26
13
Ps_3,4-B
RGd
Dystric Regosols
Dystric Kambisol
Smedje srednje duboko i duboko tlo na pjescarima
369,14
14
C4_RZ+C_2,3-B
LPe
Eutric Leptosols
Kalkomelanosol+Kalkokambisol
Rendzina i smedje plitko i srednje duboko tlo na krecnjacima
2546,40
15
Sk,Ps_R+Sk,Ps_B-a
LPd
Dystric Leptosols
Ranker+Dystric Kambisol
Ranker i smedje kiselo tlo na skriljcima i pjescarima
1337,72
16
C5_RZ
LPq
Lithic Leptosols
Kalkomelanosol
Rendzina na jedrim krecnjacima
1965,87
17
AD
FLe
Eutric Fluvisols
Fluvisol
Aluvijalno-deluvijalno tlo
9,93
18
C4_RZ+C3_B
LPq
Lithic Leptosols
Kalkomelanosol+Kalkokambisol
Rendzina i smedje tlo na jedrim krecnjacima
1995,01
19
Fi_B-a
CMd
Dystric Cambisols
Dystric Kambisol
Smedje kiselo tlo na filitima
3981,03 4304,76
20
Sk_R+Sk_2,3-B-a
LPd
Dystric Leptosols
Ranker+Dystric Kambisol
Ranker i smedje kiselo plitko i srednje duboko tlo na skriljcima
21
Sk,Ps_R
LPu
Umbric Leptosols
Ranker
Ranker na skriljcima i pjescarima
269,12 106,73
22
C,D_RZ+C,D_1,2-B
LPe
Eutric Leptosols
Kalkomelanosol+Kalkokambisol
Rendzina i vrlo plitko i plitko smedje tlo na krecnjacima i dolomitima
23
Sk,Ps_B-a
CMd
Dystric Cambisols
Dystric Kambisol
Smedje kiselo tlo na tufitnim skriljcima i pjescarima
1259,29
Ukupno:
29416,47
38
Organogeni kalkomelanosol je najmlađi predstavnik klase tala A-C i razvija se pod borom krivuljom. Ovo su vrlo humozna tla praskaste strukture. Totalna sječa omogućava odnošenje eolskom erozijom ovog tipa tla. To su slabo kisela do neutralna tla. Sadrže vioske koncentracije biljkama dostupnih fosfora i kalija. Dubina organogenog kalkomelanosola je do
30 cm, a pH vrijednost varira između 6.9 i 7.8. Sadržaj humusa u % apsolutno suhog tla varira između 13.7 i 24.1. Sadržaj fiziološki aktivnog P2O5 se kreće između 1.5 i 40.0, a K2O5 između 6.3 i 11.5 mg/100 g tla. Organomineralni kalkomelanosol je obično pod šumskom vegetacijom. Ovaj tip tla je nešto dublji u odnosu na prethodni. Struktura je obično zrnasta, ima visok kapacitet apsorpcije, i siromašni su biljci pristupačnim hranjivima, a posebno fosforom. Dubina organomineralnog kalkomelanosola je do 30 cm, a pH vrijednost varira između 5.9 i 6.4. Sadržaj humusa u % apsolutno suhog tla varira između 4.5 i 8.7. Sadržaj fiziološki aktivnog P2O5 se kreće između 1.0 i 2.3, a K2O5 između 6.9 i 8.7 mg/100 g tla. LPe 0,0 LPu 0,0
CMd 0,0 LPd 0,1
CMd 0,1
LPm LPm 0,0 0,0 LPq 0,1
LPq CMd 0,0 0,0 LPe 0,0 LPm
Organogeni kalkomelanosol je najmlađi predstavnik klase tala A-C i razvija se pod borom krivuljom. Ovo su vrlo humozna tla praskaste strukture. Totalna sječa omogućava odnošenje eolskom erozijom ovog tipa tla. To su slabo kisela do neutralna tla. Sadrže vioske koncentracije biljkama dostupnih fosfora i kalija. Dubina organogenog kalkomelanosola je do
30 cm, a pH vrijednost varira između 6.9 i 7.8. Sadržaj humusa u % apsolutno suhog tla varira između 13.7 i 24.1. Sadržaj fiziološki aktivnog P2O5 se kreće između 1.5 i 40.0, a K2O5 između 6.3 i 11.5 mg/100 g tla. Organomineralni kalkomelanosol je obično pod šumskom vegetacijom. Ovaj tip tla je nešto dublji u odnosu na prethodni. Struktura je obično zrnasta, ima visok kapacitet apsorpcije, i siromašni su biljci pristupačnim hranjivima, a posebno fosforom. Dubina organomineralnog kalkomelanosola je do 30 cm, a pH vrijednost varira između 5.9 i 6.4. Sadržaj humusa u % apsolutno suhog tla varira između 4.5 i 8.7. Sadržaj fiziološki aktivnog P2O5 se kreće između 1.0 i 2.3, a K2O5 između 6.9 i 8.7 mg/100 g tla. LPe 0,0 LPu 0,0
CMd 0,0
LPm LPm 0,0 0,0
CMd 0,1
LPq CMd 0,0 0,0
LPq 0,1
LPd 0,1
LPe 0,0 LPm 0,0
LPd 0,0
CMd 0,1 LPd 0,1 LPq 0,1 LPq 0,1
FLe 0,0 CMd LPd
LPd 0,0
LPm LPd
LPm LPd
LPe 0,1
LPd 0,0 LPq LPq
LPq RGd
CMd LPe
LPq RGd 0,0 0,0 LPe LPm LPd LPq
Grafikon 4. Procentualno učešće različitih tipova tla na području planine Vranice Rendzina na dolomitu je član iz klase A -C koji se formira na karbonatnim supstratima. Ovo
tlo je vrlo često krajnji stadij razvoja, i ima neutralnu do slabo alkalnu reakc iju. Ovo je srednje duboko tlo.
39
2. BIOGEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE PLANNINE VRANICA
2.1. FLORA I FAUNA
Osnovne biogeografske karakteristike šireg područja planine Vranice definirane su općim položajnim elementima, geološkom građom terena, morfološkim specifičnostima terena kao i klimatskim varijatetima u prostoru. Šire istraživano područje dijelom pripada e urosibirsko – sjevernoameričkoj onosno alpsko -visokonordijskoj biogeografskoj regiji. Unutar prve je utvrđena mezijska provincija, odnosno visokovranički sektor makroregije unutrašnjih bosanskohercegovačkih Dinarida. Unutar ovog područja mogu se izdvojiti : brdski (do 500 m n.v.), planinski (500 –1 .500 m n.v.) i subalpinski (1.500 –2 .110 m n.v.) vegetacisjki pojasevi. Na mezoregionalnom fitogeografskom planu na širem prostoru planine Vranice se rasprostire veći broj različitih zajednica šumske vegetacije ( karta 11.): - Termofilne šume hrastova: šume medunca i crnog graba (Querco – Ostryetum carpinifoliae) ili šume crnog graba (Orno - Ostryetum) ; - Mezofilne šume hrastova: šume kitnjaka (Quercetum petrae montanum), šume lužnjaka i običnog graba (Carpino b etuli –Q uercetum roboris incl. Genisto elatae) ; - Gorski pojas šuma bukve: šume bukve (Fagetum montanum), termofilne šume bukve (Seslerio – Fagetum, Ostryo – Fagetum), subalpinske šume bukve (Fagetum subalpinum) sa fitocenozama stijena i sipara, šume buk ve i jele (Abieti -Fagetum) i šume bukve i jele sa smrčom (Piceo –A bieti –F agetum). - Šume crnog i bijelog bora: šume crnog bora (Pinetum nigrae), šume crnog i bi jelog bora (Pinetum nigrae –p inetum silvestris); - Šume smrče: šume smrče i jele (Abieti – Piceetum), šume bijelog bora i smrče (jele) (Piceo –P inetum), - Klekovina bora: šume klekovine bora (Pinetum mugi) sa fitocenozama stijena i sipara; - Vegetacijski kompleksi: šume crnog graba (medunca i crnog graba) i termofilne šume bukve sa fitocenozama stijena i sipara.
Na vertikalnom profilu najniže komplekse tla – aluvijalne zaravni Vrbasa i Fojničke rijeke naseljavaju šume lužnjaka i običnog graba, na koje se nastavljaju dolinsko -brdski predjeli sa hrastovim fitocenozama, dok blago nagnute padine s a dubljim zemljištima zauzimaju šume kitnjaka i običnog graba, odnosno šume kitnjaka na strmijim i izložemijim padinskim stranama. U sljedećem hipsometrijskom pojasu su najzastupljenije fitocenoze bukve i jele sa smrčom, s tim da u krajnjim jugoistočnim dijelovima, usljed izraženijih mediteranskih utjecaja, izostaju smrčeve šume. Unutar ovih fitocenoza veće komplekse zauzimaju sekundarne acidofilne šume bukve (Luzulo – Fagetum), zatim šume jele i smrče (Abieti Piceetum), i sporadično šume bijelog bora i smrče (jele) (Piceo – Pinetum). U subalpinskom pojasu je karakteristično prisustvo subalpinskih šuma bukve, odnosno, u zonama najviših planinskih vrhova planine Vranice i subalpinskih šuma smrče (Piceetum subalpinum).
40
Slika 2. Subalpinski pojas smrčevih šuma i zone planinskih rudina (u široj zoni Prokoškog jezera) na silikatima naseljeni su brojnim raritetnim vrstama flore
U ovom pojasu, u ljevkastim udolinama na osojnim planinskim stranama fragmentarno su
rasprostranjene i šum e endemske vrste zelene johe (Athyrio – Alnetum viridis). U najvišim planinskim vrhovima prisutni su ostaci zajednice klekovine bora (Pinetum mugi). 2.2. VEGETACIJA
Planinska područja Vranice se odlikuju visokim stepenom biodiverziteta. Postoje brojni razlozi za ovo bogatstvo, a među njima se posebno izdvajaju sljedeći: - izoliranost ovih područja je dovela do razvoja visokog nivoa lokalnog endemizma, - planinska područja se odlikuju i visokim stepenom diverziteta geološke podloge i tipova zemljišta, - planinska područja su dinamična i nestabilna, zbog čega se odlikuju i brojnim različitim stadijima sukcesije vegetacije, -
zbog variranja fizičkogeografskihf aktora na maloj skali –t emperature zraka, sunčevog
zračenja, vlažnosti zraka i tla, izloženost vjetru, snježni pokrivač – n a relativno malom prostoru se razvijaju brojne različite biljne zajednice. Prostor planine Vranice karakteriše vrlo visok stepen ekoloških specifičnosti. Osim rijetkih biljnih vrsta, na ovoj planini se nalaze staništa velikog broja endemičnih biljnih vrsta i biljnih zajednica. Među posebno interesantnim sa tog aspekta su staništa vegetacije oko snježanika, planinske rudine i vrištine, različiti tipovi šuma subalpinskog pojasa., te flora i fauna u i oko 41
vodotoka, kojima je ova planina izuzetno bogata. Visok stepen biodiverziteta flore i
vegetacije u oblasti koja obuhvata zaštićeno područje Prokoško jezero je uočen još za vrijeme prvih botaničkih istraživanja koja su na ovom prostoru, kako to navodi Fukarek (1956), vršili Blau (1867) koji je opisao alpske vrste sa planine Vranice u članku objavljenom u časopisu “Zeitschrift der Gesellschaft fur Erdkunde zu Berlin“, te Horvat i Pawlowski (1939). Intenzivnija istraživanja na ovom području su vršili u drugoj polovini prošlog stoljeća Dizdarević, et a l. (1979). Zastupljenost i silikatne i karbonatne geološke podloge, vertikalna raščlanjenost od brdskog do planinskog pojasa, položaj u centralnim Dinaridima, neki su od presudnih faktora za vrlo raznovrsnu vegetacijsku sliku ove planine. Ovo je najveći si likatni masiv na Dinaridima (škriljci, porfiri, kvarcporfiri). Tla su distrična i dominiraju distrični kambisoli – najproduktivnija tla u gornjem dijelu montanog pojasa. Ovo područje je veoma bogato površinskim vodama koju čine biljne zajednice vezane za p otoke i izvore u subalpinskom pojasu iz klase Montio-Cardaminetea i niska tresetiša iz klase Scheuchzerio-Caricetea. Specifična je pojava zajednice Piceetum-Abietis subalpinum koja seže do zajednice Pinetum mugi . Karakteristične su i planinske livade na silikatima zajednice Caricetea curvulae. Oko snježnika je prisutna vegetacija klase Salicetea herbaceae, reda Salicetalia herbaceae, sa svezom Ranunculion crenati . Populacije endemičnih i rijetkih biljnih vrsta gr ade brojne zajednice, od kojih je veliki broj endemičnog i reliktnog karaktera, što daje posebnu vrijednost istraživanom prostoru. Veliki broj endemičnih vrsta ulazi u sastav zajednica razvijenih u pukotinama stijena klase Asplenietea rupestris (H-Meier) Br.-Bl. 1934 i na siparima klase Thlaspeetea rotundifolii (Br.-Bl. 1934.). Veoma visok biogeografski značaj imaju zajednice klase Scheuchzerio-Caricetea fusci Tx. 1937 koje na ovom prostoru dosežu
južnu granicu svog areala. Posebnu vrijednost imaju zajednice zelene johe ( Alnus viridis). Vegetacija oko snježanika iz klase Salicetea herbaceae zauzima vrlo male površine na prostoru planine Vranice, i to samo na sjeveru izloženim ponikvama gornjeg dijela subalpinskog pojasa i donjeg dijela alpinskog pojasa na n admorskim visinama između 1 .800 i 2.100 m. Ovaj ekosistem je najhladniji i odlikuje se najkraćom fazom aktivnog života biocenoze. Prema toplijim i vlažnijim staništima graniči sa ekosistemom planinskih rudina, a prema aridnijim staništima ovaj ekosistem graniči sa ekosistemima planinskih sipara i pukotina stijena. Geološka podloga je raznovrsna, od kiselih vulkanskih stijena iz skupine riolita i kvarcporfira do paleozojskih krečnjaka i dolomita. Tla su slabo razvijena i predstavljena su regosolom ili melano solom, koji se ovisno o tipu geološke podloge diferenciraju na distrične ili kalkoregosole, odnosno melanosole. Ovdje dominiraju subnivalne arktičko -alpske vrste biljaka sa vrlo malom produkcijom biomase. Biljne zajednice se sastoje od malog broja vrsta. O visno o tipu geološke podloge i tla, ovaj ekosistem se diferencira na dva reda – Salicetalia herbaceae na silikatima i Salicetalia retusae serpyllifoliae na krečnjacima i dolomitima. Na osnovu klimatskih razlika prvi red se diferencira na tri asocijacije ( Ranunculetum crenati vranicensis, Nardo-Plantaginetum gentianoides i Poetum laxae), dok se drugi red diferencira na dvije asocijacije ( RanunculoPlantaginetum atratae i Soldanelo-Salicetum retusae). Vegetacijski period je vrlo kratak i 42
traje oko dva mjeseca. Ovaj ekosistem je pod vrlo malim uticajem čovjeka, prvenstveno zbog
toga što ima vrlo nisku produkciju biomase, a takođe je i udaljen od antropogenih ekosistema. Zbog svog glacijalno- reliktnog karaktera ovaj ekosistem je izuzetno značajan za fundamentalnu ekologiju. U diluvijumu je ovaj ekosistem imao znatno širi areal i zonalni karakter na našim planinama, dok je tokom kseroterma imao uži areal od današnjeg i naglašeno azonalan karakter, a njegovo širenje nakon toga je rezultat postepenog zahlađivanja. Od endemičnih balkanskih vrsta ovdje su najznačajnije: Ranunculus crenatus, Crepis aurea-bosniaca, Luzula sudetica, Cardamine glauca, Alchemilla pubescens, Carex laevis, Scabiosa leucophylla, Festuca panciciana, itd. Najznačajniji endemi Dinarida su Edraianthus niveus Alchemilla velebitica, Silene pusila, Plantago atrata, Thymus balcanus, Armeria canescens, Cerastium strictum-beckianum, Acinos alpinus-dinaricus, Saxifraga blavii , Alyssum bosniacum, Phyteuma pseudoorbiculare, itd.
Slika 2. Šira zona najvišeg planinskog vrha Vranice – N adkstac (2.110 m) Visokoplaninski pojas planine vranice iznad 1.900 m nadmorske visine se odlikuje izuzetno
visokim stepenom biološke i ekološke raznolikosti. Ekosistem planinskih rudina zauzima najviše silikatne i karbo natne vrhove Vranice, na gotovo svim ekspozicijama i nagibima terena do oko 30°. Tla su nešto razvijenija nego u prethodnom ekosistemu i pripadaju melanosolima, koji se ovisno o tipu geološke podloge diferenciraju na distrični ranker i kalkomelanosol. Vrlo rijetko, na vjetru veoma eksponiranim staništima sa rankerom i melanosolom alterniraju regosol ili na najnižim nadmorskim visinama i blažim nagibima kambisol, koji je najčešće atipičan. Biocenoza ovog kompleksnog ekosistema ima azonalan ili 43
poluzonalan karakter. Vrhovi Vranice su do najviših visina na južnim, jugozapadnim i
jugoistočnim ekspozicijama obrasli klekovinom bora, ukoliko je nije uništio čovjek. Samo na sjevernim, sjeverozapadnim i sjeveroistočnim ekspozicijama najviših vrhova ekosistem planinskih rudina poprima poluzonalan ili ekstrazonalan karakter i veže se na ekosistem oko snježanika sa jedne strane, odnosno na ekosistem planinskih vriština i klekovine bora. Ovisno o tipu geološke podloge i tipu tla ekosistem planinskih rudina Vranice se dife rencira na vegetaciju klase Caricetea curvulae na silikatima i silikatnim tlima i vegetaciju klase ElynoSeslerietea na krečnjacima i dolomitima. Na osnovu variranja klime na vertikalnom profilu
oba ova ekosistema se diferenciraju u dvije grupe – alpinske i subalpinske. U prvoj srednje
gosišnje temperature variraju između 0 i 2 °C, a u drugoj između 2 i 4 °C. U prvoj je po pravilu kraći vegetacijski period, slabije razvijeno tlo, nepovoljniji hidrotermički režim i manja produkcija biomase nego u drugoj. Na silikatima su u alpinskom pojasu razvijene biljne zajednice sveze Seslerion comosae, dok se u subalpinskom pojasu razvijaju zajednice sveze Jasionion orbiculatae. U okviru prve sveze su razvijene asocijacije Caricetum curvulae bosniacum, Junco-Primuletum glutinosae, Sieversio-Festucetum halleri i Lycopodietum alpini bosniacum, dok su u okviru druge sveze
razvijene asocijacije Arnico-Pulsatilletum albae, Meo-Festucetum spadiceae, Nardetum subalpinum, Luzulo sudeticae-Nardetum, Aurantiaco-Nardetum strictae i Hygro-Nardetum.
Na krečnjacima se razvijaju dvije sveze Oxytropidion dinaricae u alpinskom pojasu i Festucion pungentis u subalpinskom pojasu. U okviru prve sveze diferenciraju se asocijacije LaevetoHelianthemum alpestris, Festuco-Scabiosetum silenifoliae, Gentiano-Edraianthetum nivei , i Gentiano-Homogynetum discoloris, dok se u okviru druge sveze diferenciraju asocijacije Festucetum pungentis i Helianthemo-Ranunculetum scutati . Biljne zajednice ekosistema
planinskih rudina imaju po pravilu duži vegetacij ski period od vegetacije koja se razvija oko snježanika. Budući da su i tla mnogo razvijenija to je i produkcija biomase u njima mnogo veća nego u subnivalnom ekosistemu. Visokokvalitetne trave i leptirnjače, kao i druge pašnjačke i livadske vrste čine ovaj ekosistem vrlo značajnim za razvoj stočarstva na Vranici. Istovremeno, ovo je i osnovni razlog visokog stepena antropogenog uticaja u ovom
ekosistemu, čije je trenutno stanje vrlo nepovoljno. U sastavu biljnih zajednica dominiraju arktičko -alpske, alpske i visokoplaninske cirkummediteranske vrste, među kojima je veliki broj endema Dinarida ili Balkanskog poluotoka, što nije slučaj sa biljnim zajednicama subnivalnog ekosistema. Među endemima Dinarida u okviru klase Elyno-Seslerietea najznačanije su vrste : Edraianthus niveus, Thymus balcanus, Gentiana tergestina, Alyssum bosniacum, Acinos alpinus-dinaricus, Polygala croatica, Alchemilla
velebitica,
Cerastium strictum-beckianum,
Hypochoeris
illyrica,
Phyteuma pseudoorbiculare, Gentiana verna, Ranunculus scutatus, Crepis bosniaca, Dianthus kitaibelii , Veronica satureoides, Euphrasia illyrica, Silene graminea-alpina, Carex ericetorum.
Prisustvo endemičnih vrsta čini ovaj ekosistem specifičnim u odnosu na ostale Balkanske, pa i dinarske planine, što nameće potrebu za zaštitom kompletnog subalpinskog pojasa planine Vranice. 44
Također su vrlo značajne zajednice u pukotinama stijena iz klase Asplenietea trichomanis, i vegetacija sipara iz klase Thlaspetea rotundifolii . Biljne zajednice iz ovih klasa se odlikuju visokim stepenom endemizma i prisustvom velikog broja glacijalnih relikata koji su opisani
samo na ovom području, kao što su zajednice : Nardo-Plantaginetum gentianoides, Anemono narcissiflorae-Festucetum
spadiceae,
Gentiano
tergestinae-Dryadetum
octopetalae,
Alchemillo velebiticae-Festucetum bosniacae, Gentiano-Edraianthetum nivei , Edraiantho nivei-Seslerietum juncifloiae.
Slika 3. Ekosistemi subalpinskih šibljaka sa zelenom johom na planini Vranici Subalpinski pojas koji obuhvata zonu iznad 1.400 m nadmorske visine se odlikuje dominacijom zajednica bora krivulja iz klase Roso pendulinae-Pinetea mugo, i vriština iz klase Rhodoreto-Vaccinietea.
Pojas klekovine bora na planini Vranici koji obhvata vegetaciju klase Roso pendulinae-Pinetea mugo Theurillat 1995 predstavlja gornju granicu šume i proteže se na nadmorskim visinama
između 1660 i 2105 metara. On se nadovezuje na zajednice pretplaninske bukve i smrče. Ove zajednice se razvijaju različitim ekspozicijama i nagibima terena oko zajednica plani nskih rudina i planinskih vriština. Na osnovu razlike u geološkoj podlozi i zemljištu moguće je, kako 45
su to naveli još Lakušić et al. (1979), razlikovati dvije asocijacije: Pinetum mugi silicicolum Lakušić et all, 1977 i Pinetum mugi calcicolum Laku šić et all, 1977. Zajednica klekovine bora na silikatima se odlikuje dominacijom vrsta koje pripadaju alspkom flornom elementu (17%).
Prisustvo vrsta kao što su Agrostis vranicensis, Luzula silvatica, Vaccinium myrtillus, Oxalis acetosella ukazuju na povezanost ove zajednice sa zajednicama klase Mulgedio-Aconitetea
na ovom području. Zajednice klekovine bora na karbonatima se odlikuje nešto većim brojem vrsta u odnosu na zajednice klekovine bora na silikatima. Ove zajednice su nešto termofilnije u odnosu na zajedni ce na silikatima i nastanjuju staništa koja imaju veći relativni intenzitet svjetla u toku ljetnog perioda. U prilog ovoj tvrdnji govori i prisustvo vrsta koje ulaze u sastav
šumskih zajednica iz brdskog i gorskog pojasa, kao što su: Fragaria vesca, Asarum europaeum, Myosotis silvatica , itd. Vegetacija ove klase igra veliki značaj u zaštiti tla od erozije.
Ekosistem planinskih vriština se razvija na nadmorskim visinama između 1 .600 i 2.100 m između ekosistema planinskih rudina prema hladniji i aridnijim staništima i ekosistema klekovine bora prema toplijim i vlažnijim uslovima. Ovaj ekosistem predstavlja u izvjenoj mjeri jednu od faza progradacije ekosistema sekundarnih planinskih rudina prema
ekosistemima klekovine bora. Samo na vrlo ograničenom prostoru uz ivice sjeveru izloženih ponikvi najviših vrhova ovog područja ovaj ekosistem se razvija u obliku primarnog ekstrazonalnog ili poluzonalnog ekosistema koji ostvaruje kontinuitet između ekosistema snježnika i planinskih rudina na jednoj strani i klekovine bora na drugoj strani. Geološku podlogu čine različite stijene iz skupine kiselih vulkanskih stijena (rioliti, daciti, kvarcporfiri, filiti, itd.) i sedimentnih stijena bazičnog karaktera (krečnjaci, dolomitizirani krečnjaci, dolomiti) najčešće paleozojske starosti. Tla su melanosoli ili rankeri, a samo izuzetno kambisoli ili se degradacijom spuštaju na nivo regosola. Ovisno o geološkoj podlozi postoje dva osnovna tipa zemljišta – distrični ranker na kiselim vulkanskim stijenama i kalkomelanosol na krečnjacima, u okviru kojeg se može izdvojiti rendzina na dolomitima kao poseban podtip. Zbog sjevernih ekspozicija ovaj ekosistem se odlikuje smanjenim intenzitetom svjetla,
smanjenim variranjem temperature i smanjenom evaporacijom, odnosno transpiracijom, što ga poslije ekosistema oko snježanika čini najkonzervativnijim i najbogatijim arktičko -alpskim i cirkumborealnim vrstama biljaka, te se stoga ovaj ekosistem smatra ekstrazonalnom
jedinicom velikog zonalnog ekosistema tundri. Ovdje dominiraju grmići iz porodic e Ericaceae, odnosno iz rodova borovnica ( Vaccinium), vrijes (Calluna), crnjuša (Erica), i sleč (Rhododendron). U okviru ovog ekosistema razlikuju se dva reda: Vaccinietalia i DaphnoRhodoretum hirusti . Red Vaccinietalia je arktičko-alpskog i crikumborealnog rasprotranjenja,
ima južnoalpsko-balkansko i maloazijsko rasprostranjenje. Pored grmića koji određuju ne samo fizionomiju i ekologiju već i produkciju dok
red
Daphno-Rhodoretum
hirusti
biomase, unutar ove biljne zajednice postoji veliki broj hemikriptofita iz ekosistema
planinskih rudina, čime se ostvaruje ekološko -floristički kontinuitet između silikatnih rudina i silikatnih vriština na jednoj strani, te krečnjačkih rudina i krečnjačkih vriština na drugoj strani. 46
Karta 12. Realna šumska vegetacija na području planine Vranice 47
U okviru reda Vaccinietalia se na ovom području razvijaju dvije asocijacije – HypericiVaccinietum bosniacum i Vaccinio-Collunetum, dok se unutar reda Daphno-Rhodoretum hirsutii razvijaju asocijacije Aquilegio-Rhodoreto hirsutii i Dryadetum dolomiticum. Pored
grmića koji određuju se samo fiziologiju i ekologiju, nego i produkciju biomase, ovdje se razvija i veliki broj zeljastih biljaka. U okviru ovog ekosistema razvijajue se endemi Dinarida
kao što su: Knautia dinarica, Ranunculus scutatus, Alchemilla velebitica, Festuca pungens, Hypochoeris illyrica, Melampyrum hoermanianum, Lilium bosniacum, Lathyrus alpestris, Agrostis vranicensis, Aquilegia nigricans, itd.
Vegetacija klase Mulgedio-Aconitetea, odnosno zajednice zelene johe ( Alnetum viridis) imaju
areal koji obuhvata Alpe, Juru, Švarcvald, Karpate i planine Balkanskog poluotoka, a posebno Vranicu u centralnoj Bosni. Ova vrsta na Balkanu ima vrlo uzak disjunktivni areal, što je čini vrlo značajnom u fitogeografskom pogledu i osim na Vranici razvija se još i na Staroj planini i Šar planini. Ekosistem subalpinskih šibljaka sa zelenom johom ( Alnus viridis) predstavlja pravu rijetkost na području Dinarida. Prema podacima koje navodi Fukarek (1956) zelenu johu je u Bosni i Hercegovini prvi opisao Murbeck na planini Vranici u centralnoj Bosni.
Murbeck je zapisao da se ona javlja “u velikoj množini na škriljevcu Matorac -grebena, gdje kao metar visok grm i u visini od 1.700-1.800 m stvara guste i daleko razvučene sastojine i zamjenjuje klekovinu”. Murbeck dalje navodi da zelena joha na ovom području “prati Bukavski i Pavlovac Potok nizvodno sve do Fojnice, do olo 600 m, i dostiže ovdje visinu i do 4 6 m”. Beck (1906) opisuje ovu vrstu kao Alnus alnobetula Hartig, ali u zasebnoj sekciji joha
U okviru reda Vaccinietalia se na ovom području razvijaju dvije asocijacije – HypericiVaccinietum bosniacum i Vaccinio-Collunetum, dok se unutar reda Daphno-Rhodoretum hirsutii razvijaju asocijacije Aquilegio-Rhodoreto hirsutii i Dryadetum dolomiticum. Pored
grmića koji određuju se samo fiziologiju i ekologiju, nego i produkciju biomase, ovdje se razvija i veliki broj zeljastih biljaka. U okviru ovog ekosistema razvijajue se endemi Dinarida
kao što su: Knautia dinarica, Ranunculus scutatus, Alchemilla velebitica, Festuca pungens, Hypochoeris illyrica, Melampyrum hoermanianum, Lilium bosniacum, Lathyrus alpestris, Agrostis vranicensis, Aquilegia nigricans, itd.
Vegetacija klase Mulgedio-Aconitetea, odnosno zajednice zelene johe ( Alnetum viridis) imaju
areal koji obuhvata Alpe, Juru, Švarcvald, Karpate i planine Balkanskog poluotoka, a posebno Vranicu u centralnoj Bosni. Ova vrsta na Balkanu ima vrlo uzak disjunktivni areal, što je čini vrlo značajnom u fitogeografskom pogledu i osim na Vranici razvija se još i na Staroj planini i Šar planini. Ekosistem subalpinskih šibljaka sa zelenom johom ( Alnus viridis) predstavlja pravu rijetkost na području Dinarida. Prema podacima koje navodi Fukarek (1956) zelenu johu je u Bosni i Hercegovini prvi opisao Murbeck na planini Vranici u centralnoj Bosni.
Murbeck je zapisao da se ona javlja “u velikoj množini na škriljevcu Matorac -grebena, gdje kao metar visok grm i u visini od 1.700-1.800 m stvara guste i daleko razvučene sastojine i zamjenjuje klekovinu”. Murbeck dalje navodi da zelena joha na ovom području “prati Bukavski i Pavlovac Potok nizvodno sve do Fojnice, do olo 600 m, i dostiže ovdje visinu i do 4 6 m”. Beck (1906) opisuje ovu vrstu kao Alnus alnobetula Hartig, ali u zasebnoj sekciji joha koje čine prelaz ka brezama. Beck ističe da se u Bosni ova vrsta nalazi “samo na Vranici planini”. Fukarek (1956) je opisao novo nalazište zelene johe na sjevernoj padini grebena Bitovnje u blizini kolib a Ščavnje. Posebnu vrijednost ovim zajednicama u odnosu na srodne zajednice u Evropi daje prisustvo endemičnih vrsta kao što su Agrostis vranicensisk oja ulazi u sastav zasebne zajednice Agrosti-Alnetum viridis, kao i prisustvo paprati ( Athyrium filix femina), što ukazuje na povećanu vlažnost na staništima endemične zajednice Athyrion Alnetum viridis.
Ovaj silikatni masiv se odlikuje vrlo razvijenom hidrološkom mrežom koja obuhvata brojne izvore, te stalne i povremene potoke. Vrlo senzitivne zajednice niski h tresetišta iz klase Scheuzerio-Caricetea fuscae i zajednice vegetacije oko potoka i izvora u subalpinskom pojasu
iz klase Montio-Cardaminetea se razvijaju na ovim staništima. Iako ove zajednice zauzimaju
vrlo male površine, one imaju vrlo visoke indikatorske vrijednosti značajne za sagledavanje ukupne biološke raznolikosti u ovom vrlo heterogenom području. Komparativne analize florističkog sastava i sintaksonomske diferencijacije zajednica iz klase Montio-Cardaminetea pokazuju da je vegetacija ove klase na Balkanskom poluotoku
relativno slabije razvijena u poređenju sa regionima Centralne i Zapadne Evrope. Ovo se može objasniti vrlo visokim stepenom poroznosti geološke podloge oko izvora, odnosno prisustvom krečnjačke geološke podloge i odsustvom uslova za formiranje specifičnih hidromorfnih tala neophodnih za singenezu ove vegetacije. Pored toga, brojne biljne vrste iz
48
ove vegetacije imaju jugoistočnu granicu svoje distribucije na Balkanskom poluotoku. Na planini Vranici se u specifičnim i kompleksnim ekološkim uslovima razvijaju endemične zajednice ove klase: Calthetum cornutae Lakušić 1965 , Heliospermo-Saxifragetum stellaris Pawlowki , Lakušić et al. 1977 . Posebnu vrijednost ovim zajednicama daje prisustvo
ednemičnih i rijetkih vrsta: Silene pusila W. et Kit., Caltha laeta Sch. N. Ky, Saxifraga stellaris L., Pinguicula leptoceras Rchb., i drugih.
Prisustvo mahovina Philonotis fontana (L.) Brid., Bryum schleischeri Schwägr, Cratoneurum commutatum (Hedw.) Roth, Sphagnum subsecundum Nees, Fegetella conica Corda , koje
igraju veoma značajnu ulogu u očuvanju strukture i dinamike ovih zajednica daje im posebnu vrijednost, budući da je ovaj tip ekosistema vrlo rijedak ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Evropi. Specifični ekološki uslovi koji vladaju na istraživanom području su omogućili i razvoj zajednica koje se odlikuju vrlo visokim stepenom endemičnosti: Philonoti -Parnasietum ass. nov. prov., Saxifrago-Sphagnetum ass. nov. prov., Eriophoro-Pinguiculetum ass. nov. prov., te Bryo-Pinguiculetum ass. nov. prov.
Vegetacija niskih tresetišta klase Scheuchzerio-Caricetea fuscae na ovom području obuhvata pet asocijacija svrstanih u dva reda. Zajednice ove vegetacije su vrlo konzervativne i razvijaju
se u vrlo stabilnim ekološkim uslovima uz vrlo mala variranja osnovnih ekoloških prilika. U njihov sastav ulazi relativno mali broj vrsta (od 7 do 33 vrste) od kojih je vrlo veliki broj
endemičnih i rijetkih vrsta (npr., Pinguicula leptoceras Rchb., Orchis bosniaca Beck., Blysmus compressus (L.) Panzer, Caltha laeta Sch. N. Ky. , te vrste roda Carex . Slično kao i kod zajednica klase Montio-Cardaminete, i ovdje su specifični ekološki uslovi omogućili razvoj endemičnih zajednica koje do sada nisu bile opisane. Tako se u okviru reda Caricetalia davallianae Br.-Bl. 1949 i sveze Caricion davallianae Klika 1934 osim asocijacije CariciBlysmetum compressi Eggl. 1933 , na ovom području razvijaju i dvije nove asocijacije: Pinguiculo-Caricetum ass. nov. prov., i Junco-Caricetum echinatae ass. nov. prov. Prisustvo
vrsta reda Molinietalia u okviru zajednice Carici-Blysmetum compressi ukazuje na pravac sukcesije prema zajednicama sveze Calthion. Zajednica Pinguiculo-Caricetum koja se razvija
na tresetnom tlu pretežno na ravnim i sjeveroistočnim ekspozicijama , na relativno malim površinama uključuje relativno mali broj vrsta (15 -20). Ova zajednica se prije svega odlikuju značajnim učešćem dinarskog flornog elementa (10%) što ukazuje na visok stepen endemičnosti. Zajednica Junco-Caricetum echinatae koja na istraživanom području zauzima vrlo male površine se razvija na tresetnom tlu na N, i NE ekspozicijama. Vrlo je siromašna vrstama i karakteriše se dominacijom predstavnika rodova Carex i Juncus. U okviru reda Caricetalia fuscae Koch 1926 em. Br.-Bl. 1949 i sveze Caricion fuscae Koch 1926 em. Klika 1934 opisane su dvije zajednice: Caricetum godenowii Braun 1915 i Carici-Orchidetum bosniacae Lakušić et Mišić 1969 .
U subalpinskom i planinskom pojasu na nadmorskim visinama iznad 1.000 m dominiraju
lišćarsko-listopadne i subalpinske smrčeve šume.
49
Ekosistem subalpinskih smrčevih šuma na silikatima klase Vaccinio-Piceetea se razvija na sjevernim i sjeverozapadnim, a samo rijetko i na južnim ekspozicijama, na nadmorskim visinama između 1.500 i 1.600 m, pri nagibima terena između 2 i 40°. Geološku podlogu čine kisele vulkanske stijene, dok je tlo distrični kambisol ili razvijeniji ranker. Vrlo naglašen uticaj sprata drveća na svjetlosne prilike u ovom ekosistemu uslovljava redukciju vrsta u spratu zeljastih biljaka, tako da se drastično smanjuje ne samo broj vrsta nego i broj njihovih jedinki. Ovaj ekosistem je danas izložen vrlo snažnom uticaju čovjeka usljed intenzivne sječe, što doprinosi poboljšanju svjetlosnih prilika i omogućava razvoj sprata grmova i zeljastih biljaka. Pored smrče (Picea abies), u spratu drveća se javlja rijetko i bukva ( Fagus moesiaca), dok se u spratu šibova javljaju sve tri vrste borovnice, malina, kupina, i zelena joha. Dominantne vrste su: Luzula silvatica, Luzula nemorosa, Oxalis acetosella, Prenanthes purpurea, Polystichum aculeatum, Homogyne alpina, Blechnum spicant, Deschampsia flexuosa i još neke, a u spratu
mahovina i lišajeva: Polytrichum commune, Rhytidiadelphus loreus, Rhytidiadelphus triquetrus, Dicranum scoparium, Scleropodium purum, Cladonia pyxidata, Cetraria puculata , i
dr. Po produkciji drvne mase ovaj ekosistem se znatno razlikuje u odnosu na sve ostale
ekosisteme na ovom području. Kao ekosistem sa monodominantnom biljnom zajednicom izgrađenom od industrijski značajne vrste (smrča) on ima veliki značaj za čovjeka . Ekosistem mješovitih četinarsko -listopadnih i listopadnih šuma mezofilnog karaktera reda Fagetalia zauzima najveće površine od najnižih tačaka sarajevsko -zeničkog bazena pa sve do 1.500 m. U okviru ovog ekosistema se razlikuje nekoliko pojasnih ili podpojasnih ekosistema:
pojas subalpinskih bukovih šuma sa gorskim javorom, pojas bukovo - jelovih šuma, pojas montanih bukovih šuma, pojas mezofilnih šuma kitnjaka i običnog graba, te pojas higrofilnih šuma lužnjaka, joha i vrba, koji ima lokalni, odnosno azonalni karakter. Ovaj složeni ekosistem se odlikuje najvećom produkcijom biomase, najvećim stepenom biološke raznolikosti, veoma izraženom dinamikom u toku godine, najdužim vegetacijskim periodom, kao i vrlo velikim potencijalom koji je doveo do značajnog narušavanja njegovog kvaliteta i strukture.
Značajan doprinos raznolikosti i jedinstvenosti ovom području daju zajednice livada i visokih zeleni. Posebno su značajne endemične zajednice, kao što su Pancicio-Lilietum bosniacae i Tanaceto-Telekietum speciosae.
Populacije endemičnih i rijetkih biljnih vrsta grade brojne zajednice, od kojih je veliki broj
endemičnog i reliktnog karaktera, što daje posebnu vrijednost istraživanom prostoru. Veliki broj endemičnih vrsta ulazi u sastav zajednica razvijenih u pukotinama stijena klase Asplenietea rupestris (H-Meier) Br.-Bl. 1934 i na siparima klase Thlaspeetea rotundifolii (Br.-
Bl. 1934. Veoma visok biogeografski značaj imaju zajednice klase Scheuchzerio-Caricetea fusci Tx. 1937 koje na ovom prostoru dosežu južnu granicu svog areala. Posebnu vrijednost imaju zajednice zelene johe (Alnus viridis).
50
2.3. PTICE PLANINE VRANICA
Značajnija istraživanja avifaune u ekosistemima planine Vranica vršena su nekoliko posljednjih decenija. Tokom tih istraživanja konstatovana je direktna povezanost između ekoloških faktora i kvalitativno -kvantitativnog sastava naselja ptica. Sa aspekta prstornovremenske dinamike i brojnosti ptica tokom godine mogu se diferencirati četiri karakteristična perioda: - period proljetnje migracije (mart-april), - period gniježđenja (maj -august), - period jesenje seobe (septembar-novembar), - period zimovanja (decembar –f ebruar)
Istraživanja dinamike i brojnosti ptica na terenu su vršena metodom osmatranja pomoću visokorezolutnih dvogleda tokom svih navedenih karakterističnih sezona u sljedećim biocenozama: I Brdski pojas: - hrastove šume, - brdske bukove šume, II Gorski pojas: - šume bukve, smrče i jele, III Pretplaninski pojas: - šume smrče, - šume klekovine bora, - predplaninske rudine, IV Planinski pojas: - planinske rudine.
Od ekoloških karakteristika populacije istraživani su: gustina, frekvencija i disperzija (distribucija) u prostoru i vremenu. Gustina populacije je definirana modificiranom metodom Mini-transekata (Matvejev, 1950), koja je, shodno prostornosti lokaliteta, uključivala mjerenje gustine populacije po jednom satu.
Frekvencija je iskazana za period gniježđenja prema biocenozama i iskazana je sljedećim procentualnim kategorijama frekvencija (Matvejev, 1979): 1. vrlo česta: vrsta nađena u 80 % – 1 00 % minimalnih transekata, 2. česta: vrsta nađena u 60 % – 7 9 % minimalnih transekata, 3. obična: vrsta nađena u 40 % – 5 9 % minimalnih transekata, 4. rijetka: vrsta nađena u 20 % – 3 9 % minimalnih transekata, 5. vrlo rijetka: vrsta nađena u 1 % – 1 9 % minimalnih transekata.
Disperzija populacija je određena pokazateljima gustine populacije ptica po 1 satu i frekvencijom u periodu gniježđenja prema biocenozama.
51
I. Populacija ptica brdskog pojasa planine Vranica
Naselja ptica su definirana prema sljedećim šumskim fitocenoz ama: - Ass. Quercetum petrae illyricum, - Ass. Querceto-Carpinetum Illyricum silicicolum, - Ass. Fagetum moesiacae montanum silicicolum. Visinski raspon pojavljivanja navedenih šumskih fitocenoza iznosi od 600 m do 950 m. Naselja ptica u Ass. Quercetum petrae illyricum
Terenskim istraživanjima je evi dentirano ukupno 27 vrsta ptica, odnosno u periodu:
proljetnja seoba - 17 vrsta,
gniježđenje –1 7 vrsta, jesenja seoba –1 4 vrsta.
Naselja ptica u Ass. Querceto-Carpinetum Illyricum silicicolum U fitocenozma ove asocijecije je registrirano ukupno 16 vrsta ptica, odnosno u periodu:
proljetnja seoba - 9 vrsta,
gniježđenja –1 1 vrsta, jesenja seoba – 4 vrste.
Naselja ptica u Ass. Fagetum moesiacae montanum silicicolum
Unutar ovog fitocenološki ug lavnom homogenog pojasa registrovan je najmanji broj vrsta – 12, sa prisutnim dendrofilnim kao vrstama ptica iz zajednica grmova i šibova. Najveći broj vrsta registrovan je u periodu gniježđenja. II. Populacija ptica gorskog pojasa planine Vranica
Istraživanja avifaune gorskog pojasa je izvršena u bukov ih, smrčovih ijelovih fitocenoza i njihovih asocijacija unutar gorskog pojasa. U okviru navedenih fitocenoza je registrovan
povećani broj ptica – ukupno 37 vrsta , s tim da postoje značajnije razlike unutar određenih asocijacija. Naselja ptica Ass. Fagetum moesiacae montanum silicicolum U okviru ovih fitocenoza je registrovano ukupno 12 vrsta ptica, čija brojnost varira u zavisnosti od konkretnih perioda:
zimovanje – 3 vrste
proljetnja seoba - 1 vrsta,
gniježđenje – 9 vrsta,
jesenja seobe – 7 vrsta.
Naselja ptica Ass. Abieto-Fagetum moesiacae silicicolum
Unutar asocijacija ovog pojasa utvrđena je sljedeća brojnost: gniježđenja –2 9 vrsta,
52
jesenja seoba –2 2 vrsta,
zimovanje –8 vrsta
Navedeni povećani broj vrsta je posljedica povoljnih žibotnih uvjeta unutar ovih fitocenoza . Najbrojnije vrste su: Troglodytes troglodytes, Phylloscopus collybita, Regulus regulus, Erithacus rubecula, Parus ater i dr.
III. Populacija ptica pretplaninskog pojasa planine Vranica Ukupni broj registrovanih vrsta unutar ovog vegetacijskog pojasa iznosi 21, s tim da i ovdje postoje variranja u zavisnosti od vrste fitocenoza. Naselja ptica Ass. Piceetum illyricum subalpinum silicicolum Unutar ovih fitocenoza osmatranjima je utvrđeno prisustvo ukupno 9 vrsta ptica, od čega 8
vrsta u periodu gniježđenja, 3 u jesenjoj seobi i 3 vrste u toku zimovanja. Manja brojnost ptica ovg pojasa posljedica je uglavnom vegetacijske uniformnosti usljed čega je mikrofauna kojom se hrane ptice znatno reducirana. Naselja ptica Ass. Pinetum mughi
Brojnost ptica unutar ovih fitocenoza je značajnije povećana s obzirom da je identifici rano ukupno 18 vrsta. Najveći broj vrsta je identificiran u periodu jesenje seobe – 16 vrsta, kada ptice u preletu tr aže zaklone. Najznačajnije skupine ptica ovih fitocenoza su: Serinus serinus, Carduelis chloris, Carduelis spinus, Anthus spinoletta, Prunella modularis, Phoenicurus ochruros, Turdus torquatus i dr.
Naselja ptica rudina i travnatih kamenjara Osnovne ekološke karakteristike ovih staništa (visok sniježni pokrivač i relativno dug period
za njegovo zadražavanja) uglavnom se nepovoljno odražavaju na brojnost ptica. Ukupno je registrirano 13 vrsta ptica od čega 11 vrsta u periodu gniježđenja, 9 u jesenskoj seobi i 2 vrste u periodu zimovanja.
IV. Populacija ptica planinskog pojasa planine Vranica
Ekstremno nepovoljni abiotski ekološki faktori kao što su vrlo sniježne, duge i hladne zime, snažni vjetrovi uz oskudnu vegetaciju i mikrofaunu u velikoj mjeri limitiraju brojnost ptica ovog pojasa. Iz navedenih razloga unutar ovog pojasa registrovane su samo 3 vrste ptica: Falco tinnunculus, Anthus spinoletta i Pyrrhocorax graculus. Samo vrsta Anthus spinoletta je
vrsta iz kategorije gnjezdarica.
Na osnovu istaknutih podataka se može konstatovati da je prostorna disperzija ptica na planini Vranici uslovljena mogućnostima zadovoljenja osnovnih životnih uvjeta: ishrane, gniježđenja i zaklona. S tim u vezi u biocenozama sa raznovrsnijom i gušćom veget acijom postoje povoljniji životni uvjeti pa se i brojnost ptica povećava i obrnuto. Na planini Vranici je registrovano ukupno 66 vrsta ptica iz 23 porodice. Najveća mješovota populacija ptica je 53
registrovana u fitocenozama bukve, jele i smrče ( Ass. Abieto-Fagetum moesiacae silicicolum) –3 7 vrsta i u hrastovim fitocenozama (Ass. Querceto-Carpinetum Illyricum) - 27 vrsta. Ptice sa vrlo čestom frekvencijom (80 % - 100%) su: Cuculus canorus, Anthus spinoletta, Troglodytes troglodytes, Phylloscopus, collybita, Regulus regulus, Erithacus rubecula i dr.
Prostorna distribucija ptica unutar prva tri vegetacijsko-visinska pojasa je ravnomjerna sa
povećanom brojnošću populacija dok je u planinskom pojasu brojnost vrlo mala. Brojnost populacija u velikoj mjeri zavisi i od ekoklimatološke sezone, tako da je najveća brojnost i prostorna disperzija registrovana u periodu maj –a ugust. Antropogeni faktor uglavnom negativno utiće na brojnost populacija, tako da je u područjima aktivnijeg djelovanja lokalnog stanovništva i p osjetilaca brojnost ptica smanjena. Prostorna distribucija i brojnost ptica prema navedenim vegetacijsko-visinskim pojasevima prezentirana je u narednoj tabeli. Brojnost i distribucija ptica na planini Vranici prema vegetacijsko-visinskim pojasevima. R.br.
Biocenoza
Proljetnja seoba III - IV
Gniježđenje V - VIII
Jesenja seoba IX - XI
ZimovanjeXII - II
Ukupno vrsta
Ukupno vrsta u pojasu
BRDSKI POJAS
Ass. Quercetum 1 petrae illyricum Ass. QuercetoCarpinetum Illyricum 2 silicicolum Ass. Fagetum moesiacae montanum 3 silicicolum
17
14
7
-
27
9
11
4
-
16
31
1
9
7
3
12
22
8
37
3
9
GORSKI POJAS Ass. AbietoFagetum moesiacae 4 silicicolum
-
29
37
PRETPLANINSKI POJAS Ass. Piceetum illyricum subalpinum 5 silicicolum Ass. Pinetum 6 mughi Rudine i travnate 7 kamenjare
-
9
3
33 -
8
16
0
18
-
11
9
2
13
2
1
3
PLANINSKI POJAS 8
Rudine
-
3 54
3
Prilog 1. Sumarni sistematski pregled ptica na planini Vranici R.br.
FAMILIJA/VRSTA Fam. Anatidae – Patke
1
Anas crecca Linne – patka kržulja
2
Anas platyrhynchos Linne – divlja patka
Fam. Accipitridae – Jastrebovi 3
Gyps fulvus (Hablizl) – bjeloglavi sup
4
Aquila chrysaëtos (Linné) – suri orao
5
Buteo buteo (Linné) – škanjac mišar
6
Accipiter gentiles (Linné) – jastreb kokošar Fam. Falconidae – sokolovi
7
Falco peregrinus Tunstall – sivi soko
8
Falco subbuteo Linné – soko lastavičar
9
Falco tinnunculus Linné – vjetruša klikavka Fam. Phasinidae – gnjetlovi
10
Alectoris graeca (Meisner) – jarebica kamenjarka
Fam. Scolopacidae – šljuke 11
Tringa hypoleucos Linné – mala prutka Fam. Columbidae – golubovi
12
Columba palumbus Linné – golub grivnjaš Fam. Cuculidae – kukavice
13
Cuculus canorus Linné – obična kukavica Fam. Strigidae – sove
14
Strix aluco Linné – šumska sovina Fam. Picidae – djetlovi
15
Picus canus Gmelin – siva žuna
16
Dryocopus martius (Linné) – crna žunja
17
Dryocopus major (Linné) – veliki djetao
18
Dendrocopos leucotos (Bechstein) – bjelohrpteni djetao
19
Pioides tridactylus (Linné) – troprsti djetlić Fam. Alaudidae – ševe
20
Eremophilia alpestris (Linné) – planinska ševa
21
Alauda arvensis (Linné) – poljska ševa Fam. Motacillidae – pliske
22
Motacilla cinerea Tunstall – gorska pliska
23
Motacilla alba Linné – bijela pliska
24
Anthus spinoletta (Linné) – planinska trepteljka
Fam. Laniidae – svračci 25
Lanius collurio Linné – rusi svraćak Fam. Cinclidae – vodeni kosovi
26
Cinclus cinclus (Linné) – vodeni kos Fam. Troglodytidae – striježi
27
Troglodytes troglodytes (Linné) – strijež palčić Fam. Prunellidae – popići
28
Prunella modularis (Linné) – sivi popić 55
29
Fam. Muscicapidae – muharice Sylvia atricapilla (Linné) – crnoglava grmuša
30
Sylvia communis Latham – obična grmuša
31
Phylloscopus collybita (Vieillot) – obični zvizdak
32
Regulus regulus (Linné) – zlatoglavi kraljić
33
Regulus ignicapillus (Linné) – vatroglavi kraljić
34
Phoenicurus ochruros (Gmelin) – planinska crvenorepka
35
Erithacus rubecula (Linné) – čučka crvendać
36
Oenanthe oenanthe (Linné) – obični kamenjar
37
Turdus viscivorus Linné – drozd imelaš
38
Turdus pilaris Linné – drozde bravenjak
39
Turdus philomelos Brehm – drozd pjevač
40
Turdus torquatus Linné – planinski drozd
41 42
Turdus merula Linné – crni kos Fam. Aegithalidae – dugorepa sjenica Aegithalos caudatus (Linné) – dugorepa sjenica
43
Fam. Paridae – sjenice Parus palustris Linné – crnoglava sjenica
44
Parus montanus Conrad – planinska sjenica
45
Parus caeruleus Linné – plavetna sjenica
46
Parus major Linné – velika sjenica
47
Parus ater Linné – jelova sjenica Fam. Sittidae – brgljezi Sitta europea Linné – obični brgljez
48 49 50 51
Tichodroma muraria (Linné) – brzelj zidarčac Fam. Certhiidae – puzavci Certhia familiaris Linné – kratkokljuni puzić Fam. Emberizidae – strnadice Emberiza citronella Linné – strnadica žutovoljka
53
Emberiza cia Linné – planinska strnadica Fam. Fringilidae – zebe Fringilla coelebs Linné – zeba bitkavica
54
Serinus serinus (Linné) – obična žutarica
55
Carduelis chloris (Linné) – zelendur zelenac
56
Carduelis carduelis (Linné) – češljugar
57
Carduelis spinus (Linné) – čižak
58
Carduelis cannabina (Linné) – obična juričica
59
Loxia curvirostra Linné – krstokljun omorikaš
60
Pyrrhula pyrrhula (Linné) – zimovka
61
Fam. Corvidae – vrane Garrulus glandarius (Linné) – sojka kreštalica
62
Pica pica (Linné) – svraka
63 65
Nucifraga caryocatactes (Linné) – kreja lešnikara Pyrrhocorax graculus (Linné) – žutokljuna galica Corvus monedula Linné – čavka
66
Corvus cornix Linné – siva vrana
52
64
56
2.4. PROCJENA STEPENA UGROŽENOSTI FLORE I FAUNE
2.4.1. Procjena stepena ugroženosti flore U ekosistemima za štićenog područ ja Proko ško jezero postoji veliki broj endemičnih i rijetkih biljnih vrsta kao što su sleč (Rhododendron hirsutum) ili vraničko zvonce ( Edraianthus niveus)
čija je zaštita od velikog značaja za očuvanje specifičnog genofonda Bosne i Hercegovine. Nažalost, ovdje postoji i veliki broj biljnih vrsta koje su usred vrlo izraženog negativnog djelovanja čovjeka ugrožene. Prema klasifikaciji koju daje IUCN (The International Union for Conservation of Nature – Me đunarodna unija za za štitu prirode), a uz upotrebu međunarodno uvažene i priznate kategorizacije stepena ugro ženosti pojedinih vrsta biljaka, može se zaključiti da na ovom biološki-ekološki heterogenom prostoru postoji ve ći broj vrsta koje pripadaju pojedinim kategorijama ugro ženosti. Na osnovu originalnih istra živanja, te predložene kategorizacije stupnja ugro ženosti pojedinih biljaka na prostoru Bosne i Hercegovine (Šilić, 1991/95) za ovaj prostor utvr đene su vrste i unutarvrstene kategorije prezentirane u tabeli 4.
Statusne kategorije
Ugrožen (E) - Takson kojem prijeti istrebljenje i čiji je opstanak malo vjerovatan ako odre đeni faktori i dalje budu aktivni. Uklju čeni su i taksoni čiji je broj reduciran na kriti čni nivo ili oni taksoni čija su stani šta u tolikoj mjeri drasti čno reducirana da im prijeti neposredna opasnost od istrebljenja. Ranjivi (V) - Takson za koje se vjeruje da će vjerovatno preći u kategoriju ugro ženih taksona u skoroj budućnosti ako odre đeni faktori i dalje budu aktivni. Uklju čuje taksone čiji se najve ći broj populacija nalazi u opadanju usljed prekomjerne eksploatacije, intenzivne destrukcije staništa ili drugih poreme ćaja u okoli šu; taksoni čije su populacije ozbiljno smanjene i čiji opstanak nije osiguran; i taksoni sa populacijama koje su jo š uvijek brojne, ali su ugro žene usljed djelovanja negativnih faktora širom njihovog ranga distribucije. Rijedak (R) - Takson sa malim populacijama koje nisu u kategorijama ugro ženih ili ranjivih taksona ali se nalaze u opasnosti. Ovi taksoni su obi čno lokalizovani unutar ograni čenog geografskog prostora ili stani šta, ili su razbacani u manjem broju na širem područ ju. Nedovoljno poznati takson (K) - Taksoni za koje se pretpostavlja da spadaju u jedno od kategorija, ali ne postoji dovoljno informacija za precizniju kategorizaciju.
57
lanine Vranice Tabela 4. Lista rijetkih, osjetljivih i ugroženih biljnih vrsta na području p Latinski naziv
Status
Edraianthus serpyllifolius (Vis.) A. DC.
Achillea abrotanoides( Vis.) Vis.
V
in DC.
Achillea lingulata W. et K.
V
Eleochraris carniolica Koch (V)
Aconitum toxicum Reichenb.
R
Agrostis vranicensisPawl.
V
Ajuga pyramidalis L. Alchemilla vranicensis Pawlowsky Alnus viridis(Chaix) DC.
R
Eleochraris carniolica Koch (V)
V
Erigeron polymorphus Scop.
R
V
Eriophorum gracile Koch ex Roth (V)
V
Erigeron polymorphus Scop.
R
Eryngium alpinum L.
V
Eriophorum gracile Koch ex Roth (V)
V
Euphrasia dinarica ( Beck.) Murb.
R
R
Eryngium alpinum L.
V
Euphrasia illyrica Wettst.
R
K
Euphrasia dinarica ( Beck.) Murb.
R
Euphrasia minima Jacq. ex DC.
R
R
Euphrasia illyrica Wettst.
R
Festuca bosniaca Kumm. ct Sendtn.
R
Anemone baldensis L.
R
Euphrasia minima Jacq. ex DC.
R
Festuca halleri All. subsp. riloënsis
V
Anemone narcissiflora L.
V
Festuca bosniaca Kumm. ct Sendtn.
R
Hack.
Anthyllis alpestris Hegetschw. (aggr.)
K
Festuca halleri All. subsp. riloënsis
V
Festuca panciciana (Hack) Richt.
R
Arabis scopoliana Boiss.
R
Hack.
Galanthus nivalis L.
V
Arctostaphylos alpinus (L.) Sprengel
R
Festuca panciciana (Hack) Richt.
R
Gentiana ciliata (L.) Borkh. (R)
R
Arnica montanaL.
V
Galanthus nivalis L.
V
Gentiana kochiana Perr. et Song.
V
ill. Avena versicolor V
R
Gentiana ciliata (L.) Borkh. (R)
R
Gentiana lutea L.s ubsp. symphyandra
V
Bartsia alpina L.
R
Gentiana kochiana Perr. et Song.
V
(Murb.) Hayek
Bellidiastrum michelii Cass.
R
Gentiana lutea L.s ubsp. symphyandra
V
Gentianella crispata ( Vis.) J. Holub
Carex davalliana Sm. (V)
V
(Murb.) Hayek
Carex nigraAll. (V)
V
Gentianella crispata( Vis.) J. Holub
Crepis aurea (L.) Cass.
R
(aggr.)
Crepis dinarica G. Beck
R
Grafia golaka (Hacq.) Reichenb.
Dianthus croaticus Borb.
V
Homogyne discolor (Jacq.) Cass.
Dianthus freynii Vandas
V R
Juncus trifidus L.
Diphasium alpinum (L.) Rothm. (Syn.: Lycopodium alpinum L.)
R
(aggr.) R
Grafia golaka (Hacq.) Reichenb.
V
Homogyne discolor (Jacq.) Cass.
R
V
. Maly Hypochoeris illyricaK
R
R
Juncus filiformis L.
K
Hypochoeris illyricaK . Maly
R
Juncus trifidus L.
R
Juncus filiformis L.
K
Knautia dinarica ( Murb.) Borb.
R
R
Knautia travnicensis(Beck) Szabo
R V
Dryas octopetala L. (V)
V
Knautia dinarica ( Murb.) Borb.
R
Lathyrus alpestris( Waldst. et. Kit.) Kit.
Edrianthus niveus G. Beck
R
Edraianthus serpyllifolius (Vis.) A. DC.
R
ex Čelak.
58
Lilium bosniacum G. Beck
R
Ranunculus hayekii Doerfl. ap. Hayek
R
Veronica alpina L.
V
Lonicera borbasiana (O. Kuntze)
R
Ranunculus scutatus W. et K.
R
Veronica aphylla L.
V
Rhododendron hirsutum L.
V
Veronica saturejoidesV is.
R
Salix glabra Scop.
R
Viola bifloraL.
R
Saxifraga aizoides L.
R
Viola elegantula Schott
V
Viola zoysii Wulf. in Jacq.
R
Degen in Jav. Melampyrum hoermannianum K.
V
Maly Nigritella nigra (L.) Reichenb. fil. (V)
V
Saxifraga caesia L.
R
Orchis bosniaca G. Beck (V)
V
Saxifraga prenja G. Beck
R
Orchis globosa L.
V
Scabiosa leucopylla Borbas
R
Orchis maculata L.(V)
V
ern. ap. Hut. Scabiosa portae A. K
K
Pedicularis brachyodonta Schloss. et
V
Scabiosa silenifolia W. et K.
R
Scrophularia scopolii Hoppe in Pers.
R
Vuk. Phleum alpinum L.
K
Sedum atratum L
R
Phyteuma confusum A.K ern.
R
Sedum magellense Ten.
R
Phyteuma orbiculare L.
R
Senecio carpaticus Herb.
R
Phyteuma psudorbiculare Pant.
R
Silene gramineaV is.
R
Pinguicula leptoceras Reichenb.
V
Silene marginata Kit .
R
Plantago gentianoides Sibth. et Sm.
R
Silene sendtneri Boiss.
R
Plantago reniformis G. Beck
V
Silene quadridentata (Murr.) Pers.
E
Platanthera bifolia ( L.) Rchb.
R
subsp. phyllitica Neum.
Polygala alpestrisR eichenb. (incl. P.
R
Soldanella alpina L.
V
Stellaria nemorum subsp.
R
croatica Chodat) Poa pumila Host
R
glochidisperma Murbeck
Polygonum alpinum All.
E
Taraxacum alpinum Hegetschw.
R
Potentilla speciosaW illd.
V
Taxus baccata L.
R
ulf. in Jacq. Primula glutinosaW
E
Thymus alpestris Tausch ex Kerner A.
R
Pulsatilla alpina Schrank
V
Thymus balcanus Borbas
R
Ranunculus crenatus W. et K.
V
ulf. Trifolium noricumW
R
Ranunculus croaticus Schott.
R
Vaccinium uliginosum L.
V
59
Lilium bosniacum G. Beck
R
Ranunculus hayekii Doerfl. ap. Hayek
Lonicera borbasiana (O. Kuntze)
R
Degen in Jav. Melampyrum hoermannianum K.
V
Maly
R
Veronica alpina L.
V
Ranunculus scutatus W. et K.
R
Veronica aphylla L.
V
Rhododendron hirsutum L.
V
Veronica saturejoidesV is.
R
Salix glabra Scop.
R
Viola bifloraL.
R
Saxifraga aizoides L.
R
Viola elegantula Schott
V
Viola zoysii Wulf. in Jacq.
R
Nigritella nigra (L.) Reichenb. fil. (V)
V
Saxifraga caesia L.
R
Orchis bosniaca G. Beck (V)
V
Saxifraga prenja G. Beck
R
Orchis globosa L.
V
Scabiosa leucopylla Borbas
R
Orchis maculata L.(V)
V
ern. ap. Hut. Scabiosa portae A. K
K
Pedicularis brachyodonta Schloss. et
V
Scabiosa silenifolia W. et K.
R
Vuk.
Scrophularia scopolii Hoppe in Pers.
R
Phleum alpinum L.
K
Sedum atratum L
R
Phyteuma confusum A.K ern.
R
Sedum magellense Ten.
R
Phyteuma orbiculare L.
R
Senecio carpaticus Herb.
R
Phyteuma psudorbiculare Pant.
R
Silene gramineaV is.
R
Pinguicula leptoceras Reichenb.
V
Silene marginata Kit .
R
Plantago gentianoides Sibth. et Sm.
R
Silene sendtneri Boiss.
R
Plantago reniformis G. Beck
V
Silene quadridentata (Murr.) Pers.
E
Platanthera bifolia ( L.) Rchb.
R
subsp. phyllitica Neum.
Polygala alpestrisR eichenb. (incl. P.
R
Soldanella alpina L.
V
Stellaria nemorum subsp.
R
croatica Chodat) Poa pumila Host
R
glochidisperma Murbeck
Polygonum alpinum All.
E
Taraxacum alpinum Hegetschw.
R
Potentilla speciosaW illd.
V
Taxus baccata L.
R
ulf. in Jacq. Primula glutinosaW
E
Thymus alpestris Tausch ex Kerner A.
R
Pulsatilla alpina Schrank
V
Thymus balcanus Borbas
R
Ranunculus crenatus W. et K.
V
ulf. Trifolium noricumW
R
Ranunculus croaticus Schott.
R
Vaccinium uliginosum L.
V
59
V 34%
R 58%
K E
5%
3%
Graf 6.P rocentualna zastupljenost pojedinih kategorija ugro ženih biljnih vrsta 2.4.2. Procjena stepena ugroženosti faune Glavne karakteristike sastava faune ovog područja uslovljene su prije svega stepenom
razvoja i degradacije biljnog pokrivača. Globalno posmatrajući čitav prostor karakteriše
V 34%
R 58%
K E
5%
3%
Graf 6.P rocentualna zastupljenost pojedinih kategorija ugro ženih biljnih vrsta 2.4.2. Procjena stepena ugroženosti faune Glavne karakteristike sastava faune ovog područja uslovljene su prije svega stepenom
razvoja i degradacije biljnog pokrivača. Globalno posmatrajući čitav prostor karakteriše izražen antropogeni uticaj koji se prije svega reflektuje u izgradnji naselja koj e ima direktan uticaj na povlačenje faune u divlje dijelove ekositema. Razmatranje sastava konstatovanih vrsta životinja izvršeno je na osnovu podtojećih literaturnih podataka kao i na osnovu terenskih istraživanja obavljenih u augustu i septembru 2005. -2006. godine. U okviru analize uzetu su obzir vrste koje su zaštićene nekim od pravnih akata u Bosni i Hercegovini, a naglašena je njihova značajnost prema odredbama Konvencije o biodiverzitetu (Rio de Jenerio, 1992), IUCN crvena lista i globalna zaštita vrsta (IUCN, 2000), evropska direktiva Council Directive 79/409EEC of 2 April 1979 on conservation of wild birds, Council Directive 92/43EEC of 21 May 1992 on the conservation of wild birds, Council Directive 92/43EEC of 21 May 1992 on the conservation of natural habitats and of wild fauna and flora).
Šume ovog područja predstavljaju stanište za različite vrste divljači kao što su medvjed, sivi vuk (Canis lupus) i lisica (Vulpes vulpes) koje IUCN navodi kao vrste koje imaju široko rasprostranjenje i brojnost. Prema nekim podacima, populacija vukova u našoj z emlji broji oko 400 jedinki koje su nezaštićene i čija brojnost brzo opada zbog prekomjernog lova. Ovdje žive i srna (Capreolus capreolus) koja je najbrojnija vrsta papkara u Evropi i zec ( Lepus europaeus), dok je najznačajnija vrsta ptica svavako t etrijeb gluhan (Tetrao urogallus) koji je vrlo rijedak u našoj zemlji. Prokoško jezero je i stanište endemične podvrste alpskog tritona (Triturus alpestris ssp. reiseri ) čiji je opstanak danas doveden u pitanje usljed uvođenja novih vrsta riba u ovo jezero. Na ovom području su ugrožene i životinjske vrste koje su u prošlosti više eksploatisane. Smanjenje njihove brojnosti na kritične nivoe uvjetovalo je i smanjenje brojnosti populacija drugih životinjskih organizama: leptira, skakavaca, zrikavaca, te različitih 60
predstavnika mezo i mikrofaune. Na osnovu podataka koji se navode u crvenim listama (Europaean Red List of Globaly Treatened Plants and Animals) može se vidjeti da značajan broj ugroženih vrsta životinja naseljava i ovo zaštićeno područje (Tabela 5.).
Metodologija procjene stepena i forme ugroženosti životinja je nešto modificirana u odnosu na biljke i gljive. Evropska Crvena lista globalno ugroženih životinja i bi ljaka predstavlja listu taksona nađenih u Evropi kojima prijeti istrebljenje na globalnoj skali. Ona obuhvata 60 sisara, 28 ptica, 37 reptila, 19 vodozemaca, 38 slatkovodnih riba, 238 beskičmenjaka i oko 4 500 vaskularnih biljaka.
Statusne kategorije za faunu
Sljedeće IUCN kategorije su korištene u evropskoj Crvenoj listi globalno ugroženih životinja i biljaka:
Ugrožen (E) - Taksonu prijeti istrebljenje i njegov opstanak nije moguć ako faktori koji ugrožavaju opstanak i dalje budu aktivni. Ranjiv (V) - Takson koji će vjerovatno u bliskoj budućnosti preći u kategoriju "ugrožen" u skoroj budućnosti ako faktori koji urožavaju opstanak i dalje budu aktivni. Rijedak (R) - Takson sa malom populacijom koji nije uvršten u listu kao "ugrožen" ili "ranjiv", ali je u opasnosti.
Neodređen (I) - Takson za kojeg se zna da je "ugrožen", "ranjiv" ili "rijedak", ali ne postoji dovoljno informacija na osnovu kojih bi se mogao uvrstiti u jednu od navedenih kategorija. Nedovoljno poznat (K) - Takson za kojeg se pretpostavlja ali se definitivno ne zna da pripada jednoj od gore navedenih kategorija zbog nedostatka informacija. Tabela 4. Pregled ugroženih vrsta faune prema Evropskoj crvenoj listi (Economic Commission for Europe, 1991)
Taksonomski naziv
Status
Klasa: MAMMALIA Red: Carnivora Porodica: Canidae
V
Canis lupus Porodica: Ursidae
*
Ursus arctos Klasa: GASTROPODA Red: Stylommatophora Porodica: Helicidae
R
Helix pomatia Klasa: HIRUDINOIDEA Red. Arhynchobdellae Porodica: Hirudinidae
I
Hirudo medicinalis
* - Takson za kojeg se zna da je ugrožen ali je trenutno pod revizijom IUCN. 61
3. DEMOGRAFSKE KARAKTERISTIKE I KORIŠTENJE ZEMLJIŠTA PLANINE VRANICE 3.1. Demografske karakteristike
Shodno općim fizičkogeografskim uvjetima može se konstatovati da je područje planine Vranice oduvijek je bilo rijetko naseljeno. Izuzetak čine dolinska proširenja i aluvijalne zaravni duž većih vodotoka (Vrbasa i Fojničke rijeka) i njihovih glavnih pritoka u kojima su obrazovana veća naselja tipa općinskih centara i većeg b roja manjih seoskih naselja. Najveća naselja i ujedno općinski centri su Fojnica i Gornji Vakuf – Uskoplje. Naselje Fojnica je locirano duž aluvijalne zaravni Fojničke rijeke, uz sjever -sjeveroistočni obod planinskog masiva Vranice. Prema popisu iz 1991.go dine općina Fojnica je imala oko 16.296 st. ili 54,3 st/km2 što je ispod bosanskohercegovačkog prosjeka. Naselje Fojnica koje je ujedno općinski centar je prema podacima istog popisa imalo oko 4.225 st. S obzirom na lokaciju naselje Fojnica i direktno i in direktno ostvaruje najznačajnije antropogene impakte na prirodni
diverzitet Vranice. Naselje predstavlja najznačajnije tranzitno područje kroz koje se kreću posjetioci planine Vrnce. Glavno područje tranzita predstavlja dolina Fojničke rijeke (Dragače) – J ezernice koje vodi do postojećeg zaštićenog područja Spomenik prirode „Prokoško jezero“. Zaštićeno područje ima površinu od oko 2 km2 i zahvata šire područje Prokoškog jezera. S obzirom na iznimno atraktivne prirodne i pejzažne vrijednosti, područje jezerske kotline je u nekoliko zadnjih decenija pod iznimnim antropogenim pritiskom,
posebno sa aspekta izgradnje i kontinuiranog proširivanja vikend naselja Prokos. Ovo naselje, formirano na području mjesne zajednice Prokos, ima sezonsku stambeno -turističku funkciju i ujedno predstavlja najnaseljeniji dio unutar obuhvata planine Vranice (Karta 14.).
Naselje i općinski centara Gornji Vakuf -Uskoplje je locirano u prvom većem dolinskom proširenju rijeke Vrbas. Prema podacima iz 1991.godine općina Gornji Vakuf je im ala 25.181 st. ili oko 61,6 st/km 2. Naselje i općinski centar Gornji Vakuf je lociran duž jug - jugoistočnog oboda planinskog masiva i broji oko 5.344 st. Naselje danas ima određene privredno proizvodne funkcije, posebno u oblasti poljoprivredne proizvodnje. Također je važno kao područje drugog najznačajnijeg tranzita za posjetitelje planine Vranica sa južne, jugozapadne i jugoistočne strane ( Karta 15.). Pored navedenih unutar obuhvata planinskog masiva Vranice i neposrednog kontaktnog
područja je locirano veći broj seoskih naselja (Karte: 16. – 26.). Uglavnom se radi o manjim seoskim naseljima čije lokalno stanovništvo se bavi poljoprivrednom proizvodnjom i stočarstvom ekstenzivnog tipa. U oblasti poljoprivredne proizvodnje najzastupljeniji je uzgoj oraničnih kultura, posebno krompira i kukuruza. Ostale poljoprivredne kulture su manje zastupljene. Najveći dio ove proizvodnje namijenjen je za vlastite potrebe i za snadbijevanje grada Sarajeva. Stočarstvo je jedna od najvažnijih poljoprivrednih djelatnosti ovog područja, koje je tradicionalno ukorijenjeno. Nomadskog je karaktera i organizirano je na kroz više desetina stada ovaca koja broje od nekoliko desetina do sttinu grla. 62
Značajnu aktivnost predstavljaju prikupljanje i prodaja šumskih plodova, među kojima su posebno prepoznatljivi jestive gljive, borovnica i brusnica. Dok je sezona branja gljiva
prisutna praktično od proljeća do jeseni, brusnica i borovnice se beru tokom perioda juli – septembar i predstavljaju značajan izvor prihoda za lokalno stanovništ vo. Najznačajnija naselja sa šireg područja planine Vranica predstavljena su u narednoj tabeli. Tabela 5. Pregled važnijih seoskih naselja unutar obuhvata planinskog masiva Vranice i
neposrednog kontaktnog područja (prema podacima za 1991.godinu) . NASELJE
OPĆINA
1
Sebešić
Novi Travnik
254
2
Crkvice
Gornji Vakuf
271
3
Seoci
Gornji Vakuf
13
Svilići 5 Jelići
Gornji Vakuf
235
Gornji Vakuf
87
6
Kozice
Gornji Vakuf
113
7
Carev do
Fojnica
11
8
Čemernica
Fojnica
176
9
Paljike
Fojnica
26
10
Gradina
Fojnica
182
11
Klisura
Fojnica
78
Tovarište 13 Turkovići 14 Merdžanići 15 Mujakovići
Fojnica
126
Fojnica
434
Fojnica
230
Fojnica
55
16
Obojak
Fojnica
208
17
Dragačići
Fojnica
105
R.br.
4
12
Br.st.
Osim navedenih, postoji još nekoliko manjih naselja-zaselaka koja imaju povremeni naseobinski karakter i uglavnom služe za smještaj porodica lokalnih stočara tokom sezone ljetnje ispaše na planini Vranici. Značajniji antropogeni uticaji na istraživanom području se odnose i na mržu lokalnih saobraćajnica kojima se odvija saobraćajni promet motornim vozilima. Provedenim GIS analizama došlo se do podatka da ukupna dužina saobraćajne mreže iznosi 210,48 km, odnsosno po pojedinačnim kategorijama saobraćajnica vrijednosti su sljedeće (Karta 27.) : regionalni put –4 ,74 km (2,25 %), lokalni put –1 1,78 km (53,11 %) nekategorisani put – 93,95 (44,64 %)
63
Karta 13. Naseljena mjesta na području planine Vranica 64
aselje Fojnica –c entralni dio Karta 14.N 65
aselje Fojnica –c entralni dio Karta 14.N 65
aselje Gornji Vakuf –Uskoplje –c entralni dio Karta 15.N 66
aselje Gornji Vakuf –Uskoplje –c entralni dio Karta 15.N 66
aselje Prokos Karta 16.N 67
aselje Prokos Karta 16.N 67
Karta 17. Naselje Bakovići 68
Karta 17. Naselje Bakovići 68
aselje Kozice Karta 18.N 69
aselje Kozice Karta 18.N 69
Karta 19. Naselje Mračaj 70
Karta 19. Naselje Mračaj 70
Karta 20. Naselje Sebešić 71
Karta 20. Naselje Sebešić 71
Karta 21. Naselje Tovarište 72
Karta 21. Naselje Tovarište 72
Karta 23. Naselje Turkovići 73
Karta 23. Naselje Turkovići 73
aselje Vrljika Karta 24.N 74
aselje Vrljika Karta 24.N 74
Karta 25. Naselje Vrtače 75
Karta 25. Naselje Vrtače 75
Karta 26. Naselje Dragačići 76
Karta 26. Naselje Dragačići 76
Karta 27. Saobraćajna mreža unutar područja planine Vranica i neposrednog kontaktnog okruženja 77
Karta 27. Saobraćajna mreža unutar područja planine Vranica i neposrednog kontaktnog okruženja 77
3.2. Korištenje zemljišta planine Vranice Shodno osnovnom konceptu organizacije prostornog katastra na području planine Vranica identificirano je nekoliko osnovnih kategorija pokrovnosti i korištenja zemljišta: 1. šume, 2. pašnjaci, 3. livade kosanice, 4. naselja. Prostorni obuhvat pojedinačnih kategorija za planinu Vranicu definiran je delineacijom kartografske podloge Google Earth-a u mjerilu 1:2.000 kreirane tokom 2012.godine (Karta 29.). Na osnovu provedenih analiza dobiveni su podaci o zastupljenosti pojedinačnih kategorija pokrovnosti (Tabela 6.). rostorni obuhvat i veličina kategorija pokrovnosti Tabela 6.P
i korištenja zemljišta na prosotru planine Vranice. Kategorija
Šume Pašnjaci Livade kosanice Naselja
P (ha) 25654,38 3241,19 474,79 46,12
3.2. Korištenje zemljišta planine Vranice Shodno osnovnom konceptu organizacije prostornog katastra na području planine Vranica identificirano je nekoliko osnovnih kategorija pokrovnosti i korištenja zemljišta: 1. šume, 2. pašnjaci, 3. livade kosanice, 4. naselja. Prostorni obuhvat pojedinačnih kategorija za planinu Vranicu definiran je delineacijom kartografske podloge Google Earth-a u mjerilu 1:2.000 kreirane tokom 2012.godine (Karta 29.). Na osnovu provedenih analiza dobiveni su podaci o zastupljenosti pojedinačnih kategorija pokrovnosti (Tabela 6.). rostorni obuhvat i veličina kategorija pokrovnosti Tabela 6.P
i korištenja zemljišta na prosotru planine Vranice. Kategorija
P (ha)
Šume Pašnjaci
25654,38 3241,19
Livade kosanice Naselja
474,79 46,12
Ukupno:
29416,47
Šumski pokrivač zahvata najznačajni dio ukupne površine planinskog masiva od oko 87,2 %, s tim da treba navesti da su unutar ove kategorije inkorporirana područja koja se odlikuju degradiranom i tercijarnom šumskom vegetacijom nastalom kao posljedica nepla nske i (najvjerovatnije) ilegalne sječe. Najrazvijeniji i najočuvaniji kompleksi šumskih fitocenoza zahvataju sjevernu polovinu planinskog masiva Vranice i predstavljeni su zajednicama
planinske bukve i njenih asocijacija sa smrčom i jelom (vidjeti poglavl je 3.1. i 3.2.). Pomenutim šumskim kompleksima koji su u državnoj svojini upravlja ŠPD „ Srednjobosanske šume“, preko područnih jedinica – šumarija. Na istraživanom području, shodno administrativnom ustroju, šumama gazduju sljedeće šumarije: Šumarija Fojnica, Šumarija Gornji Vakuf – Uskople i Šumarija Novi Travnik. Na osnovu provedene GIS analize na dostupnim podacima ukupna površina koju zauzimaju šume i šumsko zemljište u državnoj svojini obuhvata 27.110,18 ha ili oko 92 % od ukupne površine planinskog masiva Vranice. Šume i šumsko zemljište u privatnom vlasništvu zauzimaju oko 977,11 ili oko 3,3 % (Karta 28.) . U strukturi gospodarenja šumskim resursom izdvajaju se sljedeće produktivne kategorije: visoke šume, š umske kulture, izdanačke šume i goleti i šibljaci . Pored njih kao zasebne kategorije se izdvajaju neproduktivno i uzurpirano zemljište na koje otpada oko 4 % od ukupnih površina.
78
Gospodarenje šumskim resursom, osim eksploatacije drvne mase, uključuje i zaštitu šuma. Zakonom o šumama zabranjena je sječa, iskorjenjivanje i bilo kakvo oštećivanje stabala ugroženih dendroidnih vrsta kao što su: - Pančićeva omorika (Pančić Purk.) - Tisa (Taxus baccata L.) - Lijeska mečja ( Corylus colurna L.) - Planinski javor (Aor heldreichii Orph.) - Planinski bor (Pinus mugo Turra) - Zelena joha (Ahnus vividis (Chaix) Lam & DC.) - Munika (Pinus heldreichii Orist.) U svrhu održivog gospodarenja šumskim resursom kantonalna šumsko -gospodarska društva i kantonalne uprave za šumarstvo za šume u privatnom vlasništvu pripremaju godišnji plan za sprovođenje šumsko-uzgojnih mjera. Plan sadrži lokaciju područja, opseg, vrstu i vrijeme izvođenja radova.
Karta 28. Prostorni razmještaj i vlasnička struktura šuma i šumskog zemljišta na Vranici
Sva kantonalna šumsko -gospodarska društva dužna su prvenstveno iz sredstava za biološku reprodukciju šuma izvršiti pošumljavanje, njegu šuma i ostale šumsko -uzgojne radove čiji opseg se određuje šumskogospodarskom osnovom . Sredstva za jednostavnu biološku 79
reprodukciju osiguravaju kantonaln a šumsko-gospodarska društva izdvajanjem minimalno 15 % od ukupno ostvarenog prihoda prodajom drvnih sortimenata i vrijednosti drveta
upotrebljenog za vlastite potrebe po prosječnoj godišnjoj cijeni sortimenta, kao i prihoda prodajom sekundarnih šumskih proizvoda (član 26 . ZOŠ-a). Radi osiguranja materij alnih i drugih uvjeta za rekonstrukciju degradiranih i izdanačkih šuma, pošumljavanje goleti i krša (proširena biološka reprodukcija), kao i za unaprjeđenje općekorisnih funkcija šuma, kantonalna šumsko -gospodarska društva izdvajaju sredstva po stopi od 3 % od ukupno ostvarenog prihoda prodajom drvnih sortimenata i vrijednosti drveta
upotrebljenog za vlastite potrebe kao i prihoda ostvarenog prodajom sekundarnih šumskih proizvoda (član 27. ZOŠ-a). Pašnjaci zauzimaju najveći dio područja koji pripada alpsko m vegetacijskom pojasu dok su manjim dijelom zastupljeni i unutar planinskog pojasa . Ova područja su od izuzetne važnosti za opstojnost i održivi razvoj stočarstva (ovčarstva) na području planine Vranice. S druge strane ispaša pašnjačkih površina igra osnovnu ulogu u obnovi i održavanju biodiverziteta ovakvih područja. Određenim terenskim istraživanjima došlo se do podatka da na pašnjačkim površinama planine Vranice pašari oko 2000 do 3000 grla sitne stoke (prvenstveno ovaca) koje tokom većeg dijela godine obitavaju na ovim područjima. Važno je također napomenuti da se ova područja prirodno đubre ovčijim izmetom i tako se i na taj način dodatno intenzivira proces prirodne obnove travnih staništa. Provedenim GIS analizama utvrđeno je da na pašnjačke površine alpskog i alpsko-planinskog pojasa otpada oko 11 % od ukupne površine. Livade kosanice predstavljaju poseban oblik korištenja travnih područja koja su dominantno zastupljena u područjima brdskog i planinskog pojasa. Ovakav oblik korištenja također značajno pospješuje prirodnu obnovu primarnih livadskih ekosistema i očuvanje postojećeg flornog i faunističkog diverziteta. Livade kosanice zauzimaju oko 1,6 % površina planine Vranice.
Naseljena mjesta unutar istraživanog područja zahvataju vrlo malu površ inu – oko 0,16 %. Uglavno se radi o naseljima sezonskog karaktera koja su u funkciji poljoprivredne
proizvodnje i razvoja turizma u periodu proljeće jesen. Tokom zimske sezone većina njih prestaje sa funkcijom stanovanja a vlasnici se preselavaju u vlastit e objekte locirane u većim naseljima.
80
Karta 28. Korištenje zemljišta na području planine Vranica 81
4. NATURA2000 STANIŠTA I VRSTE
4.1. NATURA2000 STANIŠTA
Analizom GIS baze podataka o NATURA2000 staništima u Bosni i Hercegovini došlo se do podataka za iste čije je prisustvo utvrđeno na planini Vranici. Rezultati GIS analize su predstavljeni u narednoj tabeli 7 . Konkretnije, utvrđeno je prostorno prisustvo uk upno 21 tipa staništa sa spiska na Anex -u II habitat direktive o staništima. GIS analizama je utvrđeno da ukupna površina stanišnih tipova na području planine Vranice iznosi 251,58 km2, ili je oko 5,0 % od ukupne površinske zastupljenosti svih stanišnih t ipova u Bosni i Hercegovini (Karta 29).
4. NATURA2000 STANIŠTA I VRSTE
4.1. NATURA2000 STANIŠTA
Analizom GIS baze podataka o NATURA2000 staništima u Bosni i Hercegovini došlo se do podataka za iste čije je prisustvo utvrđeno na planini Vranici. Rezultati GIS analize su predstavljeni u narednoj tabeli 7 . Konkretnije, utvrđeno je prostorno prisustvo uk upno 21 tipa staništa sa spiska na Anex -u II habitat direktive o staništima. GIS analizama je utvrđeno da ukupna površina stanišnih tipova na području planine Vranice iznosi 251,58 km2, ili je oko 5,0 % od ukupne površinske zastupljenosti svih stanišnih t ipova u Bosni i Hercegovini (Karta 29).
Karta 29. Prostorni razmještaj stanišnih tipova na planini Vranici
Najveće površinsko učešće ima stanišni tip 9110 Luzulo-Fagetum beech forests sa oko 190484,73 ha ili 8,82 % od ukupne površine ovog stanišnog tipa na nivou cijele Bosne i Hercegovine. Najmanje površinsko učešće na području planine Vranice ima stanišni tip 6170 Alpine and subalpine calcareous grasslands , sa svega 0,2 %. Pojedinačni prostorni razmještaj svih stanišnih tipova predstavljen je na kartama 13. do 34. 82
Tabela 7. Pregled Natura 2000 stanišnih tipova na području planine Vranice
R.br. Kod
Stanišni tip
Zajednica
1
3240
Alpine rivers and their ligneous vegetation with Salix elaeagnos
2
4030
European dry heaths
3
4060
4
4070
Pinion mugi
5 6
4080 6150
Alpine and Boreal heaths * Bushes with Pinus mugo and Rhododendron hirsutum (MugoRhododendretum hirsuti) Sub-Arctic Salix spp. scrub Siliceous alpine and boreal grasslands
Salicetum incanae Calluno-Festucion capillatae Vaccinion uliginosi
7
6170
Alpine and subalpine calcareous grasslands
8
6210
9
6230
10
6430
11
6510
Lowland hay meadows (Alopecurus pratensis, Sanguisorba officinalis)
12
6520
Mountain hay meadows
13
7230
Alkaline fens
14
8110
Siliceous scree of the montane to snow levels (Androsacetalia alpinae and Galeopsetalia ladani)
Semi-natural dry grasslands and scrubland facies on calcareous substrates(Festuco-Brometalia) ( * important orchid sites) * Species-rich Nardus grasslands, on siliceous substrates in mountain areas (and submountain areas, in Continental Europe) Hydrophilous tall herb fringe communities of plains and of the montane to alpine levels
Erico-Pinion mugho Seslerion comosae Seslerion tenuifoliae Abieto-Fagetion moesiacae Jasionion orbiculatae Adenostylion alliariae Abieti-Piceion illyricum Pancicion Caricion davallianae Fagetum moesiacae subalpinum
PBiH (ha)
PVr (ha)
PVr (%)
602,67
85,55
14,19
1285,92
31,03
2,41
5670,50
879,60
15,51
4185,02
342,45
8,18
2,14 267,70
1,12 52,53 267,70 100,00
130648,78
285,48
0,22
33731,20
474,68
1,41
7901,88
1263,14
15,99
926,26
192,89
20,82
2615,71
65,69
2,51
7840,33
450,02
5,74
3383,15
12,80
0,38
57,01
57,01 100,00
83
15
8210
Calcareous rocky slopes with chasmophytic vegetation
16
8220
Siliceous rocky slopes with chasmophytic vegetation
17
8230
Siliceous rock with pioneer vegetation of the Sedo-Scleranthion or of the Sedo albi-Veronicion dillenii
18
8310
Caves not open to the public
19 20 21
9110 Luzulo-Fagetum beech forests 91K0 Illyrian Fagus sylvatica forests (Aremonio-Fagion) 91R0 Dinaric dolomite Scots pine forests (Genisto januensis-Pinetum) Acidophilous Picea forests of the montane to alpine levels (Vaccinio9410 Piceetea)
22
84
Potentillion caulescentis Abieto-Fagetion moesiacae Pinion mughi illyricum Abieto-Fagetion moesiacae Luzulo-Fagetum Aremonio-Fagion Orno-Ericion
33862,58
104,54
0,31
193,96
91,81
47,34
130,99
105,95
80,89
24,08
3,33
13,81
190484,73 12789,82 1142864,62 4002,67 5616,37 150,61
8,47 0,35 2,68
Piceion excelsae
121213,16
3500,44
2,89
Ukupno:
550644,14 25158,02
4,57
15
8210
Calcareous rocky slopes with chasmophytic vegetation
16
8220
Siliceous rocky slopes with chasmophytic vegetation
17
8230
Siliceous rock with pioneer vegetation of the Sedo-Scleranthion or of the Sedo albi-Veronicion dillenii
18
8310
Caves not open to the public
19 20 21
9110 Luzulo-Fagetum beech forests 91K0 Illyrian Fagus sylvatica forests (Aremonio-Fagion) 91R0 Dinaric dolomite Scots pine forests (Genisto januensis-Pinetum) Acidophilous Picea forests of the montane to alpine levels (Vaccinio9410 Piceetea)
22
Potentillion caulescentis Abieto-Fagetion moesiacae Pinion mughi illyricum Abieto-Fagetion moesiacae Luzulo-Fagetum Aremonio-Fagion Orno-Ericion
33862,58
104,54
0,31
193,96
91,81
47,34
130,99
105,95
80,89
24,08
3,33
13,81
190484,73 12789,82 1142864,62 4002,67 5616,37 150,61
8,47 0,35 2,68
Piceion excelsae
121213,16
3500,44
2,89
Ukupno:
550644,14 25158,02
4,57
84
NATURA KOD: 3240 OBALE PLANINSKIH RIJEKA OBRASLE ZAJEDNICAMA SIVE VRBE SALIX ELAEAGNOS ALPINE RIVERS AND THEIR LIGNEOUS VEGETATION WITH SALIX ELAEAGNOS
NATURA KOD: 3240 OBALE PLANINSKIH RIJEKA OBRASLE ZAJEDNICAMA SIVE VRBE SALIX ELAEAGNOS ALPINE RIVERS AND THEIR LIGNEOUS VEGETATION WITH SALIX ELAEAGNOS
Karta 29.3 240 Obale planinskih rijeka obrasle zajednicama sive vrbe Salix elaeagnos
Karakteristične vrste: Salix incana, Salix purpurea, Mentha aquatica, Polygonum lapatifolium, Solanum dulcamara, Tussilago farfara, Agrostis stolonifera, Lythrum salicaria, Parietaria officinalis, Ranunculus repens .
Ovo stanište je u BiH predstavljeno zajednicom Salicetum incanae Fuk. 1969. Stanište je ugroženo jer je kao pinirska zajednica sindinamski povezana sa zajednicom sive johe, te poboljšanjem edafskih uvjeta može preći u zajednicu sive johe Alnetum incanae.
85
NATURA KOD: 4030
EUROPSKE SUHE VRIŠTINE EUROPEAN DRY HEATHS
Karta 30. 4030 Europske suhe vrištine
Karakteristične vrste: Calluna vulgaris, Genista germanica, Genista pilosa, Pteridium aquilinum.
Sve suhe vrištine predstavljaju dio sukcesije iskrčenih livada prema šumskim ekosistemima. Reprezentativne vrištine i bujadišta treba štititi ispašom, kosidbom ili kontroliranim paljenjem.
86
NATURA KOD: 4060 ALPSKE I BOREALNE VRIŠTINE ALPINE AND BOREAL HEATHS
Karta 31. 4060 Alpske i borealne vrištine
Karakteristične vrste: Juniperus communis ssp. alpina, Arctostaphylos uva-ursi, Vaccinium myrtillus, Vaccinium vitis-idaea, Genista radiata, Juniperus sabina .
Ova staništa na planini Vranici su ugrožena prekomjernom ispašom. Tipovi ovog staništa sa borovnicom su pod vrlo snažnim antropogenim uticajem.
87
NATURA KOD: 4070 KLEKOVINA BORA KRIVULJA BUSHES WITH PINUS MUGO AND RHODODENDRON HIRSUTIUM (MUGORHODODENDRETUM HIRSUTI)
Karta 32. 4070 * Klekovina bora krivulja Pinus mugo i dlakavog sleča Rhododendron hirsutum (Mugo-Rhododendretum hirsuti )
Karakteristične vrste: Pinus mugo, Rhododendron hirsutum, Sorbus aucuparia var. glabrata, S.
Chamaemespilus,
Lonicera
barbasiana,
Rosa
pendulina,
vaccinium
vitis-idaea,
Arctostaphylos uva-ursi .
Sastojine bora krivulja imaju vrlo značajnu ulogu u spriječavanju erozije i karstifikacije, te lavina i bujica.
88
NATURA KOD: 4080
SUBALPINSKI NISKI ŠIBLJACI ŽBUNASTIH VRBA SUB-ARTIC SALIX SPP.SCRUB
Karta 33. 4080 Subalpinski niski šibljaci žbunastih vrba Salix spp.
Karakteristične vrste: Salix appendiculata (= S. grandifolia), S. waldsteiniana, S. silesiaca, Juniperus nana, Ribes petraeum, Berberis croatica, Sorbus aucuparia, Athyrium disentifolium, Polytrichum commune.
Ovo stanište nije ugroženo. Rijetke izuzetke prestavljaju šibljaci presječeni ili okrznuti planinarskim stazama.
89
NATURA KOD: 6150 SILIKATNI ALPSKI I BOREALNI TRAVNJACI SILICEOUS ALPINE AND BOREAL GRASSLANDS
Karta 34. 6150 Silikatni alpski i borealni travnjaci
U okviru ovog stanišnog tipa postoji nekoliko asocijacija: Ranunculetum crenati vranicensis Lkšić et al. 1976 – na vrhovima Krstac i Nadkrstac u ponikva eksponiranim sjeveru, zapadu i sjev eroistoku. Tipične vrste: Ranunculus crenatus, Festuca halleri, Geum montanum . Nardo-Plantaginetum gentianoides Lkšić et al. – Sarajevska vrata na sjevernim ekspozicijama.
Tipične vrste: Plantago gentianoides, Nardus tricta, Ligusticum mutelina. Caricetum curvulae bosniacum Horv., Pawl., Lkšić et al. 1976 – na najizloženijim vrhovima Vranice. Tipične vrste: Carex curvula, Phyteuma confusum, Jasione orbiculata . Junco-Primuletum glutinosae Horv., Pawl. Lkšić et al. 1976 – endemična zajednica na Tikvi. Tipične vrste: Juncus trifidus, Primula glutinosa, Festuca supina. Sieversio-Festucetum halleri vranicensis Lkšić et al. – na najvišim vrhovima Vranice. Tipične vrste: Festuca halleri, Jasione orbiculata, Geum montanum, Potentilla aurea . Lycopodietum alpini bosniacum Lkšić et al. 1973 – na kiselim vulkanskim stijenama na nešto
nižim visinama. Tipične vrste: Lycopodium alpinum i Jasione orbiculata. Stanište nije izloženo nikakvim pritiscima, stabilno je i nije ugroženo. 90
NATURA KOD: 6170 ALPSKI U SUBALPINSKI TRAVNJACI NA KREČNJAKU ALPINE AND SUBALPINE CALCAREOUS GRASSLANDS
Karta 35. 6170 Alpski u subalpinski travnjaci na krečnjaku
Karakteristične vrste: Dryas octopetala, Alchemilla hoppeana, Aster alpinus, Anthyllis vulneraria, Helianthemum numularium ssp. grandiflorum, Phyteuma orbiculare, Astrantia major, Polygala alpestris, Elyna myosuroides .
Antropogeni uticaj je neznatan.
91
NATURA KOD: 6210 POLUPRIRODNI SUHI KONTINENTALNI TRAVNJACI I FACIJESI ŠIBOVA NA KREČNJAČKOM SUPSTRATU SEMI-NATURAL DRY GRASSLANDS AND SCRUBLAND FACIES ON CALCAREOUS SUBSTRATES (FESTUCO-BROMETALIA) (*IMPORTANT ORCHIDS SITES)
Karta 36. 6210 Poluprirodni suhi kontinentalni travnjaci i facijesi šibova na krečnjačkom supstratu (Festuco-Brometalia) ( * važni lokaliteti za kaćune )
Karakteristične vrste: Orchis morio, Orchis mascula, Polygala comosa, Primula veris, sanguisorba minor, Scabiosa columbaria.
Značajna staništa kaćuna se odlikuju prisustvom velikog broja vrsta kaćuna i značajnom populacijom barem jedne vrste kaćuna koja je rijetka ili ugrožena.
92
NATURA KOD: 6230
TRAVNJACI TVRDAČE NA SILIKATNOJ PODLOZI U PLANINSKIM ZONAMA SPECIES-RICH NARDUS GRASSLANDS, ON SILICEOUS SUBSTRATES IN MONTAIN AREAS (AND SUBMONTAIN AREAS IN CONTINENTAL EUROPE)
Karta 37. 6230 * Travnjaci tvrdače na silikatnoj podlozi u planinskim zonama (i submontanim zonama u kontinentalnoj Evropi)
Karakteristične vrste: Nardus stricta, Antennaria dioica, Carex ericetorum, Carex pallescens, Hypochoeris maculata, Potentilla erecta .
Travnjaci tvrdače daju slab prinos i stoga su uglavnom napušteni. Ovo stanište nije ugroženo.
93
NATURA KOD: 6430 HIDROFILNE RUBNE ZAJEDNICE VISOKIH ZELENI U NIZINAMA I OD MONTANOG DO ALPSKOG NIVOA HYDROPHILOUS TALL HERB FRINGE COMMUNITIES OF PLAINS AND OF THE MON TANE TO ALPINE LEVELS
Karta 38. 6430 Hidrofilne rubne zajednice visokih zeleni u nizinama i od montanog do alpskog nivoa
Karakteristične vrste: Cicerbita pancicii, Hesperis dinarica, Petasites dorfleri, Knautia sarajevoensis, Campanula lapatifolia, Adenostylles alliariae, Aegopodion podagraria, Telekia speciosa, Glechoma hederacea, Angelica archangelica, Alnus viridis, Geum urbanum, Geranium robertianum, Agrostis vrniciensis, Calamagrostis arundinacea, Dryopteris dilatata, Milium effusum, i dr.
94
NATURA KOD: 6510
NIZNISKE LIVADE KOŠANICE LOWLAND HAY MEADOWS (ALOPECURUS PRATENSIS, SANGUISORBA OFFICINALIS)
Karta 39. 6510 Nizniske livade košanice ( Alopecurus pratensis, Sanguisorba officinalis)
Karakteristične vrste : Arrhenatherum elatius, Sanguisorba minor, Phleum pratense, Trifolium pratense, Trifolium repens, Holcus lanatus, Briza media, Dactylis glomerata, Poa pratensis, Pastinaca sativa, Knautia arvensis, Alectrolopus minor, Leucanthemum vulgare, Centaurea pannonica, Lotus corniculatus, Festuca pratensis, Plantago lanceolata, Hieracium cymosus, Festuca pseudovina, i dr.
Livade košanice su nastala i održavaju se pod stalnim antropogenim uticajem. Osnovni aspekti njihovog održavanja podrazumijevaju kontinuiranu košnju i ispašu.
95
NATURA KOD: 6520 BRDSKE KOŠANICE MOUNTAIN HAY MADOWS
Karta 40. 6520 Planinske košanice
Karakteristične vrste: Festuca pratensis, Trisetum flavescens, Poa alpina, Centaurea jacea, Hypericum quandrangulum, Colchicum autumnale, Potentilla tormentilla, Genista ovata, Pancicia
serbica,
Veratrum
lobelianum,
Alchemilla
vulgaris,
Polygonum
bistorta,
Anthoxantum odoratum, Plantago lanceolata, Veronica chamaedrys, Carex carvi, Festuca fallax, Viola elegantula, Rhynanthus rumelicus, Astrantia maior, Trifolium repens, Trifolium pratense, Achillea millefolium, Lilium bosniacum bosniacum, i dr.
Planinske košanice su pod stalnim antropogenim uticajem koji obuhvata njihovo održavanjem kosidbom i ispašom.
96
NATURA KOD: 7230
ALKALNA TRESETIŠTA ALKALINE FENS
Karta 41. 7230 Alkalna tresetišta
Karakteristične Karakteristične vrste: Carex davalliana, Eriophorum latifolium, Pinguicula vulgaris, Ctenidium molluscum, Bryum pseudotriquetrum
Ova staništa su danas pretežno ugrožena usljed isušivanja.
97
NATURA KOD: 8110
SILIKATNI SIPARI OD MONTANOG DO SNJEŽNOG POJASA ( ANDROSACETALIA ALPINAE I GALEOPSIETALIA LADANI) SILICEOUS SCREE OF OF THE MONTANE TO SNOW LEVELS LEVELS (ANDROSACETALIA (ANDROSACETALIA ALPINAE I GALEOPSIETALIA LADANI)
Karta 42. 8110 Silikatni sipari od montanog do snježnog pojasa ( Androsacetalia Androsacetalia alpinae i Galeopsetalia ladani )
Karakteristične Karakteristične vrste: Poa laxa, ranunculus crenatus, Jasione bosniaca, Gnaphalium supinumbalcanicum, Cardamine resedifolia, Polytrichum sp., Cetraria islandica, Cladonia pyxidata, Lycopodium alpinum.
Ovaj tip staništa je slabo izložen antropogenim uticajima. uticajima.
98
NATURA KOD: 8210
KREČNJAČKE STIJENE SA HAZMOFITSKOM VE GETACIJOM CALCAREOUS ROCKY SOPES WITH CHASMOOPHYTIC VEGETATION
Karta 43. 8210 Krečnjačke stijene sa hazmofitskom vegetacijom
Karakteristične vrste: Potentilla caulescens, Ceterach officinarum, Cystopetris fragilis, Asplenium trichomanes, Asplenium ruta-muraria, Kernera saxatilis Potentillo-Edraianthetum nivei Lkšić 1974 – na sjevernim ekspozicijama najviših vrhova
Vranice. Tipične vrste: Edraianthus niveus, Potentilla clusiana. Ova staništa nisu ugrožena zbog nepristupačnog terena.
99
NATURA KOD: 8220 SILIKATNE STJENOVITE PADINE SA HAZMOFITSKOM VEGETACIJOM SILICEOUS ROCKY SLOPES WITH CHASMOPHYTIC VEGETATION
Karta 44. 8220 Silikatne stjenovite padine sa hazmofitskom vegetacijom
Karakteristične vrste: Asplenium septentrionale, Rhodiola rosea, Thymus septentrionale, Sedum alpestre, Asplenium adiantum-nigrum, Saxifraga stellaris, Saxifraga androsacea .
Ova staništa nisu ugrožena.
100
NATURA KOD: 8230 SILIKATNE STIJENE SA PIONIRSKOM VEGETACIJOM SEDO-SCLERANTHION ILI SEDO ALBIVERONICION DILLENII SILICEOUS ROCK WITH PIONEER VEGETATION OF THE SEDO-SCLERANTHION OR SEDO ALBIVERONICION DILLENII
Karta 45. 8230 Silikatne stijene sa pionirskom vegetacijom Sedo-Scleranthion ili Sedo albiVeronicion dillenii
Karakteristične vrste: u subalpinskom i alpinskom pojasu Vranice preovladava vrsta oja dolazi u velikim busenovima. Sempervivum schlechani k
Ovaj tip staništa nije izložen antropogenom uticaju.
101
NATURA KOD: 8310
ŠPILJE I JAME ZATVORENE ZA JAVNOST CAVES NOT OPEN TO PUBLIC
Karta 46. 8310 Špilje i jame zatvorene za javnost
Karakteristične vrste: red Coleoptera ( Leiodidae: Leptodirus sp., Speonesiotes sp., Anthroherpon
sp.,
Charonites
sp.;
Carabidae:
Neotrechus
sp.);
Raphidophoridae:
(Troglophilus cavicola, Dolichopoda araneiformis), Araneae ( Stalagtia sp., Stalitella sp. ), Opiliones ( Cyphophthalmus sp., Travunia sp .), te brojne terestrične i akvatične vrste: Isopoda
(Monolistra sp., Alpioniscus sp., Cyphonethes sp .)
i Amphipoda ( Niphargus sp.,
Typhlogammarus sp.), te Diplopoda ( Typhloglomeris sp., Apfelbeckia sp., Brachydesmus sp .), Polychaeta: Marifugia cavatica; Leptolida: Velkovrhia enigmatica; Gastropoda: Lanzaia sp., Iglica sp., Belgrandiella sp., zavalia sp., Islamia sp., Dobriana sp.; Bivalvia: Congeria kusceri.
Ova staništa su ugrožena ponajprije zbog različitih antropogenih utjecaja (zagađenje, neracionalna upotreba pesticida, trgovina rijetkim vrstama, nekontrolisani ulazak u podzemne objekte, hidromelioracija, agromelioracija, preusmjeravanje vodotoka, itd.
102
NATURA KOD: 9110
ACIDOFILNE BUKOVE ŠUME (LUZULO -FAGION) LUZULO-FAGETUM BEECH FORESTS
Karta 47. 9110 Acidofilne šume Luzulo-Fagetum
Karakteristične vrste: Fagus sylvatica, Luzula luzuloides, Polytrichum formosum, vaccinium myrtillus, Pteridium aquilinum, Luzula pilosa, Dicranum scoparium, Leucobryum glaucum , i
dr.
Ovaj tip staništa je ugrožen usljed neplanske sječe.
103
NATURA KOD: 91R0
DINARSKE ŠUME BIJELOG BORA NA DOLOMITU DINARIC DOLOMITE SCOTS PINE FOREST (GENISTO JANUENSIS-PINETUM)
Karta 48. 91R0 Dinarske šume bijelog bora na dolomitu ( Genisto januensis-Pinetum)
Karakteristične vrste: Pinus sylvestris, Erica carnea, Acer obtusatum, Sorbus aria, Fraxinus ornus, Amelanchier ovalis, Cotoneaster tomentosa, Genista januensis, Calamagrostis varia, Brachypodium pinnatum, Epipactis atropurpurea, i dr.
Sastojine nisu ugrožene.
104
NATURA KOD: 9140
ACIDOFILNE ŠUME SMRČE OD MONTANOG DO ALPSKOG POJASA (VACCINIO -PICEETEA) ACIDOPHILOUS PICEA FORESTS OF THE MONTANE TO ALPINE LEVELS (VACCINIO-PICEETEA)
Karta 49. 9410 Acidofilne šume smrče od montanog do alpskog pojasa (Vaccinio-Piceetea)
Karakteristične vrste: Picea abies, Vaccinium myrtillus, Vaccinium vitis-idaea, Lycopodium annotinum, Luzula luzulina, Listera cordata, Maianthemum bifolium , i dr.
Šume ovog tipa nisu ugrožene.
105
4.2. NATURA2000 VRSTE
Slično kao i u slučaju staništa i kod vrsta je utvrđen spisak vrsta koje su prisutne na području planine Vranice sa osnovnim tabelarnim pokazetaljima o površinskoj zastupljenosti, što je predstavljeno u narednoj tabeli.
Tabela 8. Pregled Natura 2000 vrsta na području planine Vranice R.br.
Kod
Vrsta
PBiH (ha)
PVr (ha)
PVr (%)
1
003
Rhinolophus hipposideros
577,96
40,43
6,99
2
030
*Canis lupus
1575061,64
14190,10
0,90
3
031
*Ursus arctos
1135959,31
17926,86
1,58
4
035
Lynx lynx
345136,94
4336,05
1,26
5
037
Lutra lutra
62765,40
2883,67
4,59
6
038
Rupicapra rupicapra balcanica
332600,75
15784,83
4,75
7
059
Triturus carnifex
29282,73
1657,03
5,66
8
064
Bombina variegata
650157,09
21681,75
3,33
9
132
Lucanus cervus
279883,32
22853,63
8,17
10
133
Morimus funereus
340071,24
758,58
0,22
11
136
*Callimorpha quadripunctaria
502741,47
27622,00
5,49
12
142
Lycaena dispar
128945,86
11663,78
9,05
13
170
Arabis scopoliana
2682,63
86,03
3,21
Shodno tabelarnim podacima može se konstatovati da na istraživanom području Vranici postoji ukupno 13 vrsta sa sa Anex-a direktve o vrstama, od koji su 3 sa prioritetnim statusom: 030 *Canis lupus, 031 *Ursus arctos i 136 *Callimorpha quadripunctaria. Najveće
površinsko rasprostranjenje ima vrsta Lycaena dispar sa 116,64 km 2, dok je površinski najmanje rasprostranjena vrsta 133 Morimus funereus sa svega 7,59 km 2 površine.
Prostorni razmještaj vrsta koje su zastupljene na području planine Vranice prezentovan je na narednim kartografskim prilozima.
106
NATURA KOD: 003 RHINOLOPHUS HIPPOSIDEROS (BECHSTEIN, 1800) MALI POTKOVNJAK LESSER HORSESHOE BAT
Karta 50.0 03 Rhinolophus hipposideros Rasprostranjenost: Na širem području vranice zavilježeno je nekoliko kokaliteta: Hurmača
pećina (Gornji Vakuf), Krušćica pećina (Vitez) , Semešnica potok (Donji Vakuf) . Ugroženost: Iako je mali potkovnjak široko rasprostranjena vrsta, uočeno je smanjenje njegovih populacija zbog antropogenih utjecaja. Prema IUCN kategorizaciji u Europi je u
kategriji osjetljive vrste (VU), dok se na Crvenoj listi sisavaca Hrvatske navodi kao niskorizična vrsta (NT). U susjednim državama, poput Hrvatske, vrsta spada u strogo zaštićene vrste. Razlozi ugroženosti: Zabilježeni drastičan pad brojnosti vrste u Europi pripisuje se ponajviše
uznemiravanju i uništavanju skloništa te p retjeranoj upotrebi insekticida. Čini se da na sjevernom dijelu rasprostranjenja, klimatske promjene negativno utječu na o vu vrstu. Mjere zaštite: Najbolji i najjednostavniji primjer inventarizacije i praćenja stanja maloga potkovnjaka je metoda određivanja i prebrojavanja u zimskim skloništima. 107
NATURA KOD: 030 CANIS LUPUS (LINNAEUS, 1758) VUK, KURJAK WOLF
Karta 51.0 30 *Canis lupus Rasprostranjenost: V uk je širokorasprostranjena vrsta zabilježena od kraških polja do planskih područja.
Ugroženost: Prema IUCN-ovoj listi vuk je označen LC kategorijom ugroženosti. Generalno svjetske populacije vuka su stabilne, ali u pojedinim zemljama zapadne Evrope, Meksika i
Sjedinjenih Američkih Država brojnost mu je izuzetno mala ili je čak nestao. Populacija vuka u Bosni i Hercegovini se procjenjuje na oko 600 jedinki. S obzirom na zadovoljavajuću brojnost vuk se u Bosni i Hercegovini ne smatra ugroženomv rstom. Razlozi ugroženosti: Glavni razlog ugrožavanja vuka su zarazne bolesti (bjesnilo) i namjerna trovanja stoke (više izraženo u prošlosti nego danas). Mjere zaštite: Neophodno je provođenje stal nog monitoringa postojećih lokalnih populacija i kontrola korištenja otrova. 108
NATURA KOD: 031 *URSUS ARCTOS (LINNAEUS, 1758)
MRKI MEDVJED, SMEĐI MEDVJED BROWN BEAR
Karta 52.0 31 *Ursus arctos Rasprostranjenost: Mrki medvjed je zabilježen na sjeverozapadnim, zapadnim, centralnim i
istočnim planinskim područjima Bosne i Hercegovine. Među poznatim lokalitetima ove vrste u Bosni i Hercegovini je i planina Vranica, gdje uglavnom naseljava šumske zajednice b rdskog i planinskog pojasa. U nedostatku hrane napušta tipska staništa i često dolazi u rubna područja naseljenih mjesta, zbog čega je je najčešće predmet izlova. Ugroženost: Prema IUCN-ovoj listi mrki medvjed je označen LC kategorijom ugrože nosti. Populacija mrkog medvjeda u Bosni i Hercegovini procjenjuje se veoma različito i dostiže easpon od 400 do 1200 jedinki. S obzirom na spomenutu brojnost smatra se da mrki
medvjed nije ugrožena vrsta u Bosni i Hercegovini. Razlozi ugroženosti: Glavni razlog ugroženosti mrkog medvjeda je ilegalan lov. Dr ugi razlozi njegovog ugrožavanja vezani su uz uništavanje staništa i smanjenje izvora hrane. Mjere zaštite: Neophodno je provođenje monitoringa populacija, kontrola lova, podizanje i kontrola mrcilišta i zaštita staništa. 109
NATURA KOD: 035 LYNX LYNX (LINNAEUS, 1758) RIS, EVROAZIJSKI RIS LYNX
Karta 53. 035 Lynx lynx Rasprostranjenost: Ris je istrebljen u Bosni i Hercegovini tokom u 19. stoljeća. U Bosnu i Hercegovini se ponovo proširio nakon reintrodukcije u Sloveniji 1973. godine. Noviji podaci ukazu ju na mali broj jedinki zabilježenih u području planina sjeverozapadne, zapadne i centralne Bosne i Hercegovine , među kojima je i planina Vranica.
Ugroženost: Prema IUCN-ovoj listi ris je označen LR kategorijom ugroženosti. Generalno su svjetske populacije risa stabilne, ali u pojedinim zemljama se vodi kao jako ugrožena vrsta. Populacija risa u Bosni i Hercegovini se procjenjuje na oko 60 jedinki. S obzirom da na naglašenu malobrojnost risu Bosni i Hercegovini ima status kritično ugrožen e vrste (CR).
Razlozi ugroženosti: Glavni razlog ugroženosti risa je ilegalan lov radi krzna. Drugi razlozi njegovog ugrožavanja vezani su uz uništavanje staništa, smanjenje izvora hrane, s tradanje od drugih predatora (npr. vukovi) i oboljevanje od zaraznih bolesti. onitoringa populacija, stroga zabrana lova i Mjere zaštite: Neophodno je provođenjem kontrola krivolova i zaštita staništa. 110
NATURA KOD: 037 LUTRA LUTRA (LINNAEUS, 1758) VIDRA EURASIAN OTTER, COMMON OTTER, EUROPEAN OTTER, EUROPEAN RIVER OTTER, OLD WORLD OTTER
Karta 54.0 37 Lutra lutra Rasprostranjenost: Tipska staništa vidre predstavljaju uglavnom uz nezagađena vodena
staništa, među kojima spada i sliv Fojničke rijeke. Ugroženost: Prema IUCN-ovoj listi vidra je označena NT kategorijom ugroženosti. S obzirom da su procjene veoma različite za pojedine zemlje smatra se da je trenutno opadajući trend populacije vidre u svijetu. Trenutno ne postoje preciznije procjene o brojnosti vidre u Bosni i
Hercegovini, ali se općenito smatra da je malobrojna, odnosno da bi je trebalo označiti ka o kritično ugroženu vrstu (CR). Razlozi ugroženosti: Glavni razlozi ugroženosti vidre su krivolov (radi krzna), stradanje od strane ribolovaca (hvatanje mrežama i vršama), nedostatak izvora prehrane (smanjenje populacija riba kojima se hrani) i uništavanje staništa zagađivanjem voda. Mjere zaštite: Uspostavljanje monitoringa, ribolovnih alata i zaštita staništa. 111
stroga zabrana lova, kontrola korištenja
NATURA KOD: 038 RUPICAPRA RUPICAPRA BALCANICA (BOLKAY, 1925) BALKANSKA DIVOKOZA CHAIMOS
Karta 55.0 38 Rupicapra rupicapra balcanica Rasprostranjenost: Divokoza naseljava jugozapadne i jugoistočne dijelovi Bosne i
Hercegovine, među kojima spada i planina Vranica. Ugroženost: Prema IUCN-ovoj listi divokoza je označena LC kategorijom ugroženosti. Generalno svjetske populacije divokoze su stabilne, ali se pojedine podvrste smatraju globalno ugroženim i zahtijevaju hitne akcije konzervacije. Populacija divokoze u Bosni i Hercegovini se procjenjuje na oko 960 jedinki. S obzirom na brojnost divokozu u Bosni i
Hercegovini bi trebalo označiti ugroženom vrstom (E). Razlozi ugroženosti: Glavni uzrok ugroženosti divokoze u Bosni i Hercegovini je krivolov. Pored ovog kao uzroci ugroženostii zdvajaju se oboljevanje od zaraznih bolesti, stradanje od drugih predatora i degradacija staništa. Mjere zaštite: Neophodno je provođenje monitoringa postojećih lokalnih populacija i stroga kontrola krivolova. 112
NATURA KOD: 059 TRITURUS CARNIFEX (LAURENTI, 1768) VELIKI (PLANINSKI KRESTASTI) K RESTASTI) VODENJAK ITALIAN CRESTED NEWT
Karta 56.0 59 Triturus carnifex Rasprostranjenost: Veliki vodenjak poznat je iz središnjih i istočnih dijelova Bosne, ali
istočno i sjeveroistočno područje države. vjerovatno naseljava c jelokupno istočno Ugroženost: Prema IUCN- ovoj listi veliki vodenjak je u LR (lc) kategoriji ugroženosti, a zaštićena je vrsta i po Bernskoj konvenciji (NN 6 /2000, drugi dodatak). Razlozi ugroženosti: U osnovne razloge se ubrajaju promjene u vodnom režimu (melioracija, regulacija vodotokova i dr.), razni antropogeni uticaji (zatrpavanje i zagađenje malih vodenih površina; eutrofikacija, kao proces obogaćivanja vode nutrijentima uslijed čega se ubrzano razvijaju primarn i producenti i takve vodene površine ubrzo zaraštavaju, te naposljetku presuše), prirodno zaraštavanje močvarnih staništa itd. Mjere zaštite: Veliki vodenjak nije zadovoljavajuće istražena vrsta u BiH pa je, prije svega, potrebno ustanoviti tačan bosanskohercegovački areal ove vrste. Tek na osnovu tačno ustanovljenih ekoloških ka rakteristika i stanja lokalnih populacija bit će moguće definisati konkretne mjere zaštite. 113
NATURA KOD: 064 BOMBINA VARIEGATA (LINNAEUS, 1758)
ŽUTI MUKAČ YELLOW-BELLIED TOAD
64 Bombina variegata Karta 57.0
Rasprostranjenost: Rasprostranjenost: Tipske lokalitetete predstavljaju širokorasprostranjena vlažna staništa. Ugroženost:P mukač je u LR (lc) kategoriji ugroženosti, ugroženosti, a zaštićena je rema IUCN- ovoj žuti mukač je vrsta i po Bernskoj konvenciji (NN 6/2000, drugi dodatak).
Razlozi ugroženosti: Žuti mukač nije značajno ugrožen u Bosni i Hercegovini. Broj i ndividua opada usljed promjena vodnog režima, zagađivanjem malih vodenih površina, eutrofikacijom te prirodnim zaraštavanjem močvarnih staništa itd. Mjere zaštite: Žuti mukač se treba preventivno zaštiti, a zatim kroz monitoringe p ratiti stanje postojećih lokalnih populacija.
114
NATURA KOD: 132 LUCANUS CERVUS (LINNAEUS, 1758) JELENAK STAG BEETLE
Karta 58. 132 Lucanus cervus Rasprostranjenost: Jelenak naseljava veliki dio Bosne i Hercegovin e, među kojima spada i šire
područje planinskog masivaV ranice. Ugroženost: Prema IUCN -ovoj listi jelenak je u LR (nt) kategoriji ugroženosti, a zaštićena je vrsta i po Bernskoj konvenciji (NN 6/2000, treći dodatak ). Razlozi ugroženosti: Jelenak se smatra ugroženom vrstom zbog pretjeranog iskorištavanja listopadnih šuma što će neminovno dovesti do naglog pada brojnosti individua u lokalnim primjećeno u zemljama srednje srednje Evrope dok je data pojava još populacijama. Navedeno je već primjećeno uvijek rijetka u zemljama zapadnog dijela Balkanskog poluotoka. Prema postojećim procjenama jelenak još uvijek nije ugrožen u Bosni i Hercegovini (Drovenik & Pirnat, 2003; Nieto & Alexander, 2010).
Mjere zaštite: Osnovna mjera zaštite jeste planirano iskorištavanje h rastovo-grabovih i bukovih šuma te pravljenje vještačkih mjesta za polaganje jaja ženki. 115
NATURA KOD: 133 MORIMUS FUNEREUS MULSANT, 1862
BUKOVA STRIŽIBUBA LONG-HORNED (BEECH) BEETLE
Karta 59.1 33 Morimus funereus Rasprostranjenost: Bukova strižibuba u Bosni i Hercegovini je konstatovana na više lokaliteta,
među kojima je i šire područje grada Fojnice. S obzirom da se prehranjuje se drvnom masom različitih drvenastih vrsta t ipično staniše ove vrste su bukove šume (600 -1.200 m n.v.). Ugroženost: Prema IUCN-ovoj listi bukova strižibuba je u VU kategoriji ugroženosti, a zaštićenaj e vrsta i po Bernskoj konvenciji (NN 6/2000, drugi dodatak). Razlozi ugroženosti: Bukova strižibuba je sa reduciranim drugim parom krila čime je individuama značajno smanjena mobilnost. Izgradnja šumskih puteva i cesta privlači ove spore životinje jer im je kretanje olakšano što ne najčešće za te predstavnike pogubno. Dalje, veliki je problem da ljudi, u pravilu, imaju poriv da ubijaju individue koje uoče . . Mjere zaštite: Bukova strižibuba u Bosni i Hercegovini svakako nije značajno ugrožena vrsta. Neophodno je osvješćivanje ljudi radi smanjivanja nepotrebno nastradalih inividua u lokalnim populacijama.
116
NATURA KOD: 136 *CALLIMORPHA QUADRIPUNCTARIA, PODA, 1761
ČETVOROTAČKASTA KA LIMORFA JERSEY TIGER
36 *Callimorpha quadripunctaria Karta 60.1 Rasprostranjenost: Četverotačkasta kalimorfa u Bosni i Hercegovini je poznata na brojnim lokalitetima među koje spada i šire područje planinskog masiva Vranice.
Ugroženost: Prema IUCN-ovoj listi četverotačkasta kalimorfa je u LR (lc) kategoriji groženosti, irektivi (dodatak II). a zaštićena je vrsta prema EU Habitat d Razlozi ugroženosti: Četverotačkasta kalimorfa je veliki, atraktivni leptir koji privlači pažnju i izaziva poriv za njegovim sakupljanjem čime se nepotrebno smanjuje broj individua u populacijama. Lokalne populacije su ugrožene antropogenim uticajima na rubove livada, odnosno rubove šuma pri čemu se uništavajug usjenice. Mjere zaštite: Četverotačkasta kalimorfa nije istražena u Bosni i Hercegovini pa je neophodno temeljno istražiti njen areal na pripadajućem području, a zatim uspostaviti stalni monitoring nad postojećim lokalnimp opulacijama. 117
NATURA KOD: 142 LYCAENA DISPAR, HAWORTH, 1802 VELIKI BAKRENAC LARGE COPPER
Karta 61.1 42 Lycaena dispar Rasprostranjenost: Na području Bosne i Hercegovine veliki bakrenac je česta vrsta u
nezagađenim područjima, tako da je njeno prisustvo konstatovano i zapadnim dijelovima masiva Vranice.
Ugroženost: Prema IUCN -ovoj listi veliki bakrenac je u LR (nt) kategoriji ugroženosti. Vrsta je navedena i na Prilogu II i Prilogu IV Direktive Vijeća 92/43/EEZ o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore.
Razlozi ugroženosti: Veliki bakrenac je izložen ozbilnoj prijetnji u vidu ose potajnice vrste Anisobas hostilis jer su lokalne populacije malobrojne. Jedinke su osjetljive na promjene u
staništima poput: krčenja šuma pored kojih žive ili izgradnjom vještačkih akumulacija. Mjere zaštite: Neophodno je provođenje zaštite vlažnih šumovitih staništa te močvarnih rubova jezera, rijeka kanala pa i jaruga te stalni monitoring postojećih lokalnih populacija. 118
NATURA KOD: 170 ARABIS SCOPOLIANA BOISS.
SKOPOLIJEVA GUŠARKA, SKOPOLIJEV REPNJAK SCOPOLI'S ROCKRESS
Karta 62.1 70 Arabis scopoliana Skopolijeva gušarka je dosta česta vrsta na planinama z apadne i centralne Bosne kao i na
visokim planinama Hercegovine. Njeno prisustvo literaturno je potvrđeno i na plnini Vranici, u širem području vrha Nadkrstac. Raste u pukotinama krečnjačkih stijena, na rudinama i siparima subalpijskog i alpijskog pojasa. Ulazi u sa stav različitih zajednica, ali se smatra karakterističnom za vegetaciju krečnjačkih rudina iz sveze Seslerion juncifoliae. Ugroženost: U prijedlogu Crvene liste vaskularne flore BiH (Šilić 1996) vrsta im a status R (rijetka vrsta). Skopolijeva gušarka raste na nepristupačnim m jestima visokih planina. Njene populacije su brojne i stabilne pa je ne možemo smatrati ugroženom. susjednoj Hrvatskoj Mjere zaštite: Vrsta se nalazi na aneksu II Direktive o staništima EU. U strogo je zaštićena zakonom. U Bosni i Hercegovini je potrebno zakonom regulisati status njene zaštite. 119
4.3. NATURA2000 VRSTE PTICA
Analizama direktive o pticama sadržane u Anex -u I direktive dobijeni su podaci o vrstama ptica koje su sa liste a koje tokom različitih sezona obitavaju područje planine Vranica. Konkretnije, utvrđene su sljedeće vrste ptica koje su na spisku Anexa I: - Aegolius funereus - Aquila chrysaetos - Bonasa bonasia - Bubo bubo - Dendrocopos leucotos - Dryocopus martius - lullula arborea - Picoides tridactylus - Strix uralensis - Tetrao urogallus Za svaku pojedinačnu vrstu ptica su prezentovani njihov ekološki status, procjena ugroženosti i mjere zaštite. Aegolius funereus (Linnaeus, 1758) – planinski ćuk se gnijezdi pojedinačno u dupljama
drveća. Vezan je uz šumska planinska područja i to uglavnom crnogorične šume. Gnijezdi se na planini Vranici. Procjenjuje se da u Federaciji BiH gnijezdi manje od 50 parova. Glavni
uzrok ugroženosti je ubijanje i uništavanje staništa gdje se gnijezdi. Ova vr sta prema IUCN Red List ima status LC (Least Concern) dok na Crvenoj listi faune F BiH spada u kategoriju EN (Endangered) – ugroženih vrsta.. Aquila chrysaetos (Linnaeus, 1758)- suri orao je vrsta koja je vezana uglavnom za planinska i
krševita područja sa malo drveća, ali može se naći i u nižim područjima i uz močvarna staništa. Gnijezdi se pojedinačno. Ne smatra se globalno ugroženom vrstom, a procjenjuje se da je svjetska populacije stabilna (BirdLife International, 2012). U Bosni i Hercegovini je zabilježen na većem broju lokaliteta tokom cijele godine (Obratil, 1972). Procjenjuje se da na
području Federacije BiH gnijezdi 20 -30 parova. Zabilježena je na planini Vranici. Glavni uzrok ugroženosti je ubijanje. Ova vrsta prema IUCN Red List ima status LC (Least Concern) – najmanje zabrinjavajuća, dok na Crvenoj listi faune F BiH spada u kategoriju EN (Endangered) – ugroženih vrsta. Bonasa bonasia(Linnaeus, 1758) – lještarka. Ova vrsta prema IUCN Red List i Crvenoj listi
faune F BiH ima status LC (Least Concern) – .najmanje zabrinjavajuća, što znači da ona spada
u skupinu vrsta koje imaju široko raspšrostranjene ili skupinu brojnihe vrstae koje bi zbog potencijalnog nestanka ili ugrožavanja prirodnih ili vještačkih staništa u skoroj budućnosti mogle preći u neku višu kategoriju ugroženosti
120
Bubo bubo (Linnaeus, 1758) – velika ušara
se gnijezdi pojedinačno na stijenama i u pećinama. Vezana je uz otvorena područja, stjenovita i šumska područja. Ne smatra se globalno ugroženom vrstom, a procjenjuje se da j e brojnost svjetske populacije u opadanju (BirdLife International, 2012). U Bosni i Hercegovini je zabilježena tokom cijele godine na većem broju lokaliteta (Obratil, 1977). Procjenjuje se da u Federaciji BiH gnijezdi 200 -250 parova. Glavni uzrok ugroženos ti je ubijanje i trovanje pesticidima.. Ova vrsta prema IUCN Red List ima status LC (Least Cconcern) – najmanje zabrinjavajuća, dok na Crvenoj listi faune F BiH spada u kategoriju VU (Vulnerable) –r anjivih vrsta. Dendrocopos leucotos (Bechstein, 1803) – planinski djetlić je vrsta koja se gnijezdi
pojedinačno, u dupljama drveća. Vezan je uz šumska planinska područja. Ne smatra se globalno ugroženom vrstom, ali se procjenjuje da je brojnost svjetske populacije u opadanju (BirdLife International, 2012). Procjenjuje se da u Federaciji BiH gnijezdi 100-200 parova. Poznato je da se gnijezdi na planini Vranici. Ova vrsta prema IUCN Red List ima status LC (Least Concern) - najmanje zabrinjavajuća, dok na Crvenoj listi faune F BiH spada u kategoriju VU (Vulnerable) –r anjivih vrsta. Dryocopus martius (Linnaeus, 1758) – crna žuna je stanarica koja naseljava stare planinske i
nizijske šume. Ova vrsta prema IUCN Red List ima status LC (least concern) - najmanje zabrinjavajuća, dok na Crvenoj listi faune F BiH spada u kategoriju NT (Near Threatened) – vVrsta koja u ovom trenutku nije ugrožena i ima stabilnu populaciju, ali za koju postoji opasnost od smanjenja populacije usljed konstantnog ugrožavanja staništa . Lullula arborea (Linnaeus, 1758) – šumska ševa je vrsta koja nastanjuje manje ledine na
rubovima šuma ili prorijeđene šume sa proplancima. Preferira zapuštene površine kojea se ne obrađdjuju.Gnijezdo obično grade ženke u pukotinama na zemlji u vrijesu ili visokoj travi. Ova vrsta prema IUCN Red List i Crvenoj listi faune F BiH ima status LC (Least Concern) – .najmanje zabrinjavajuća, što znači da ona spada u skupinu vrsta koje imaju široko rasprostranjene ili skupinu brojnih vrsta koje bi zbog potencijalnog nestanka ili ugrožavanja prirodnih ili vještačkih staništa u skoroj budućnosti mogle preći u neku višu kategoriju ugroženosti Picoides tridactylus (Linnaeus, 1758) – troprsti djetlić je vrsta koja se gnijezdi pojedinačno, u
dupljama drveća. Vezan je uglavnom uz crnogorične šume. Ne smatra se globalno ugroženom vrstom, ali se procjenjuje da je svjetska populacija stabilna (BirdLife International, 2012). Poznato je da se gnijezdi na području planine Vranice (arhiv Ornitološkog društva „Naše ptice“). Procjenjuje se da u Federaciji BiH gnijezdi manje 50-100 parova. Glavni uzrok ugroženosti je uništavanje staništa gdje se gnijezdi tj. sječa drveća. Ova vrsta prema IUCN Red List ima status LC (Least Concern) ) – .najmanje zabrinjavajuća, dok na Crvenoj listi faune F BiH spada u kategoriju VU (Vulnerable) –r anjivih vrsta.
121
Strix uralensis Pallas, 1771 – jastrebača je vrsta koja se gnijezdi pojedinačno, na drveću.
Vezana je uz crnogorične i bjelogorične šume u planinskim područjima. Ne smatra se globalno ugroženom vrstom, a p rocjenjuje se da je svjetska populacija stabilna (BirdLife International, 2012). Procjenjuje se da u Federaciji BiH gnijezdi 100-200 parova. Glavni uzrok
ugroženosti je ubijanje i uništavanje staništa gdje se gnijezdi. Zabilježena je na planini Vranici.. Ova vrsta prema IUCN Red List ima status LC (Least Cconcern) ) – .najmanje zabrinjavajuća, dok na Crvenoj listi faune F BiH spada u kategoriju VU (Vulnerable) – ranjivih vrsta. Tetrao urogallus (Linnaeus, 1758) - veliki tetrijeb je vrsta koja nastanjuje c rnogorične šume.
Ne smatra se ugroženom vrstom na svjetskom nivou, ali se smatra da je brojnost svjetske populacije u padu (BirdLIfe International, 2012). U Bosni i Hercegovini je zabilježena kao gnjezdarica na većem broju lokaliteta (Obratil, 1975). Gnije zdi se na planini Vranici na području Gornjeg Vakufa, te Prkosa kod Fojnice (Hadžiabdić, 2008/2009). Glavni uzrok ugroženosti je ubijanje i uništavanje staništa gdje se gnijezdi. Ova vrsta prema IUCN Red List ima status LC (Least Concern) ) – .najmanje za brinjavajuća dok na Crvenoj listi faune F BiH spada u kategoriju CR (Critically Endangered) – kritično ugroženih vrsta, odnonso vrstae koje su suočene sa krajnje visokim rizikom od izumiranja usljed sljedećih razloga: a) male populacije (manje od 10 parova gnjezdeće populacije ili manje od 30 jedinki za negnjezdeće populacije), b) malog areala (vrsta rasprostranjena na jednom lokalitetu, ukupna površina koju naseljuje ispod 50 km2, rasjepkan areal) ili c) jako izraženo smanjenje populacije u zadnjih 10 godina ili velike fluktuacije u brojnosti
Literatura i izvori 1. Grupa autora: LEAP općine Fojnica. NVO „Greenway“ Sarajevo. Naručilac studije: REC za Bosnu i Hercegovinu. Fojnica, 2006. 2. Grupa autora: Plan upravljanja spomenikom prirode „Prokoško jezero“. Naručilac studije:
Srednjobosanski kanton, Ministarstvo prostornog uređenja, građenja, zaštite okolišta, povratka i stambenih poslova. Travnik , 2004. 3. Grupa autora: Natura 2000 u Bosni i Hercegovini. U.G. Centar za okolišno održivi razvoj Sarajevo. Sarajevo, 2011. 4. BirdLife International 2012. Aquila pomarina. In: IUCN 2012. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2012.1. www.iucnredlist.org 5. Hadžiabdić, S., 2008/2009: Stanje populacije velikog tetrijeba (Tetrao urogallus L.) na
području Federacije Bosne i Hercegovine. Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini, 4-5(4-5): 55-68. 6. Obratil, S., 1972: Pregled istraživanja ornitofaune Bosne i Hercegovine III (Falconiformes). GZM BiH (PN) NS 10: 139-155. 122