Upoznavanje sa pomoćnim glagolima 1.
Postoje tri klase glagola u engleskom jeziku. pomoćni glagoli do, be i have
Oni se koriste za pravljenje vremena, kao i da pokažu upitni i odrični oblik. 2. modalni pomoćni glagoli Must, can, should, might, will i would su primeri modalnih pomoćnih glagola. Oni „pomažu“ drugim glagolima, ali za razliku od do, be i have, imaju svoja značenja. 3.
glavni glagoli Ovo su svi ostali glagoli u jeziku, kao npr. play, run, want, help itd. Do, be i have se takoĎe mogu koristiti kao glavni glagoli sa svojim značenjem.
Vremena i pomoćni glagoli Kada se do, be i have koriste kao pomoćni glagoli, oni prave različite glagolske oblike. do
U prostom sadašnjem i prostom prošlom vremenu nema pomoćnog glagola, pa se do, koriste za pravljenje upitnog i odričnog oblika (sem sa be i have got ). ). does i did koriste Where do you live?
He doesn’t like his job. What did she buy?
She didn’t buy anything. be 1. Be + glagol + -ing se koristi za pravljenje trajnih vremena. Ovaj glagolski oblik se koristi za opisivanje aktivnosti koje su u toku ili koje su privremene.
She’s washing her hair. They were going to the cinema.
I’ve been learning English for two years. 2. Be + prošli particip se koristi za pravljenje p ravljenje pasiva. Paper is made from wood. My car was stolen last night. The house has been redecorated. have
Have + prošli particip se koristi za pravljenje “perfect“ vremena. He has worked in 5 different countries. She was crying because she had had some bad news.
I’d like to have met Napoleon. Perfect znači „pre“, pa Present Perfect znači „pre sadašnjeg trenutka“, a Past Perfect znači „pre odreĎenog trenutka u prošlosti“. Negacija i pomoćni glagoli
Negacija se pravi dodavanjem –n’t na pomoćni glagol. Ako nema pomoćnog glagola, koristimo don’t/doesn’t/didn’t .
He isn’t working. I wasn’t thinking. We haven’t seen the play. She doesn’t work in a bank. They don’t like skiing. She didn’t go on holiday. Upitni oblik i pomoćni glagoli
Upitni oblik se pravi inverzijom subjekta i pomoćnog glagola. Ako nema pomoćnog glagola, koristi se do/does/did . What is she wearing?
Why aren’t you working? Where were you born? Has Tom been to Japan?
Kratki odgovori i pomoćni glagoli
Kratki odgovori su veoma uobičajeni u govoru. Ako kažete yes ili no, to može zvučati nepristojno. Zato se koriste kratki odgovori nakon yes ili no. Da biste napravili kratak odgovor,
ponovite pomoćni glagol. Are you coming with me? Have you had dinner?
Don’t forget to write.
Yes, I am.
No, I haven’t. No, I won’t.
Sadašnje prosto vreme Present Simple Tense
Sadašnje vreme svih glagola obrazuje se tako da se uz glagolska vremena uvek stavljaju lične zamenice. Jedino se treće lice jednine prezenta razlikuje od ostalih lica, jer dobija nastavak "-s" ili "-es", osim glagola: to be - biti, to have - imati, can, may - moći, must - morati, ought to trebati. Nastavak "-s" za sadašnje vreme izgovara se kao "s" ako dolazi iza bezvučnog suglasnika, ili "z" ako dolazi iza zvučnog suglasnika ili samoglasnika: he speaks (hi spi:ks), he reads (hi ri:dz).
Glagoli koji se završavaju na s, x, z, sh i ch obrazuju treće lice jednine nastavkom "-es": he dresses, he teaches.
Glagoli koji se u infinitivu završavaju na "-y", kad ispred "y" stoji suglasnik, menjaju "y" u "i", u trećem licu jednine: to cry (he cries), to try (to tries).
Odrični oblik sadašnjeg vremena pravi se tako što se uzme sadašnje vreme pomoćnog glagola "to do", pa se zatim doda negacija "not" i infinitiv glagola, bez predloga "to": I write (ja pišem) - I do not write, I don't don 't write
Upitni oblik sadašnjeg vremena pravi se tako što se uzme sadašnje vreme pomoćnog glagola "to do" u inverziji i infinitiv glagola, bez predloga "to". You write (ti pišeš) - Do you write? (pišeš li?) osto vreme se upotrebljava: Sadašnje pr osto -da označi radnju čije trajanje nije odreĎeno: I write (ja pišem), I work (ja radim); -da potvrdi jednu poznatu istinu: Fish live in water (ribe žive u vodi); -da označi radnju koja se vrši po navici: I always get up early (uvek ustajem rano); -da označi radnju koja se ponavlja: I have an English lesson three times a week (imam čas engleskog tri puta nedeljno).
Prilozi učestalosti 1.
Obično koristimo priloge učestalosti sa sadašnjim vremenom.
never rarely not often sometimes often usually always 0%................................................................................................100% 2. Oni stoje ispred glavnog glagola, ali iza glagola be. I usually start work at 8.00. He is never late. 3. Sometimes i usually mogu stajati ili na početku ili na kraju rečenice. We play card sometimes. Sometimes we play cards. I go shopping with friends usually. Usually I go shopping with friends. Never, always, rarely i seldom se ne mogu pomerati na ovaj način. 4. Every day itd. stoji na kraju rečenice. She phones me every night .
Sadašnje trajno vreme Present Continuous Tense
prezent glagola "to be" + sadašnji particip glavnog glagola I am speaking (ja govorim) we are speaking you are speaking you are speaking he, she, it is speaking they are speaking Sadašnji particip se pravi dodavanjem nastavka "-ing" glagolu. MeĎutim, ponekad
moramo malo da promenimo reč, verovatno udvostručimo ili izostavimo jedno slovo.
Izuzetak 1
Ako se glagol završava na: suglasnik - naglašeni vokal zadnje slovo se udvostručava: run > running stop > stopping begin > beginning
Ovo pravilo ne važi kada naglasak nije na zadnjem slogu glagola: open > opening Izuzetak 2
Ako glagol završava na ie, menjamo ie u y: lie > lying die > dying Izuzetak 3
Ako glagol završava na vokal + suglasnik + e, izostavljamo e: come > coming mistake > mistaking
Present Continuous Tense (sadašnje trajno vreme) se upotrebljava: -da označi radnju koja se vrši u vremenu kada o njoj govorimo:
I am learning English now. (sada učim engleski) MeĎutim, radnja se ne mora odvijati tačno sada, ali se dešavala nešto ranije i možda će se dešavati posle trenutka kada o njoj govorimo: -da označi radnju čije je trajanje neprekidno, i tada se obično upotrebljavaju prilozi always, constantly, forever itd: The Sun is rising constantly. (Sunce izlazi svaki svak i dan) You are always complaining about your mother-in-law. (uvek se žalite na svoju taštu) -da se izrazi radnja koja je već isplanirana i desiće se u budućnosti: I'm meeting my girlfriend tonight. (večeras ću se naći sa devojkom)
Glagoli koji označavaju neko stanje, a ne radnju, obično se ne koriste u trajnom obliku. - glagoli osećanja (feel, see, hear, taste,smell) se često koriste sa glagolom 'can': 'can ': I can see... (mogu da vidim) itd. - * Ovi gl agoli se mogu koristiti u trajnoj formi ali sa drugim značenjem, npr:
This coat feels nice and warm. (ovaj brod je lep i udoban, to je naša percepcija, osećaj kvaliteta broda)
John's feeling much better now. (Džon se oseća mnogo bolje sada, njegovo zdravlje se poboljšava);
She has three dogs and a cat. (ona ima tri psa i mačku, posedovanje) She's having supper. (ona večera, ona jede); I can see Anthony in the garden. (vidim Antonija u bašti, percepcija) I'm seeing Anthony later. (naćiću se sa Antonijem kasnije, planiramo susret) Glagoli koji opisuju stanja (state verbs) 1.
Postoje odreĎene grupe glagola koje se koriste obično samo sa sadašnjim prostim vremenom, zato što su njihova značenja povezana sa stanjima koja predstavljaju činjenice, a ne aktivnosti. Grupe glagola su sledeće:
Glagoli razmišljanja i mišljenja: believe, agree, mean, think, doubt, imagine, understand, know, realize, suppose, remember, deserve, expect, forget, prefer Glagoli emocija i osećanja: like, love, hate, care, hope, wish, want, admit Glagoli posedovanja i postojanja: belong, own, have, possess, contain, cost, seem, appear, need, depend on, weigh, come from, resemble Glagoli čula: look, hear, taste, smell, feel 2.
Neki od o d ovih glagola se mogu koristiti sa sadašnjim trajnim vremenom, ali im se menja značenje. Oni u trajnom vremenu izražavaju aktivnost, ne stanje. I think you you are right. (opinion) We’re thinking of going to the cinema. (mental activity) She has a lot of money. (possession) She’s having a bad day. (activity)
Pasiv to be + prošli particip 1.
U pasivu se fokus pomera sa subjekta na objekat aktivne rečenice. Alfred Hitchcock directed Psycho in 1960. Psycho was directed by Alfred Hitchcock. Pasiv ne predstavlja samo drugi način izražavanja iste rečenice u aktivu. Biramo aktiv ili
pasiv u zavisnosti od toga za šta smo više zainteresovani. U prvoj rečenici smo više zainteresovani za Alfreda Hičkoka, dok je u drugoj fokus na filmu. 2. By i vršilac radnje se često izostavljaju iz rečenice u pasivu kada je onaj koji k oji vrši radnju: -
3.
nepoznat: His house was robbed last night.
nevažan: This building was built in 1886. očigledan: He was arrested. Pasiv se povezuje sa formalnim stilom. Često se koristi u obaveštenjima i objavama. Customers are requested to refrain from smoking.
4.
U neformalnom jeziku, često koristimo you, we i they kada govorimo o ljudima generalno ili ni o kome posebno. Na ovaj način možemo izbeći upotrebu pasiva. You can buy stamps in lots of shops. We speak English in this shop. They are building a new department store.
Prošlo svršeno vreme Past Simple Tense
Da bi napravili prošlo svršeno vreme koristimo infinitiv i prošli oblik (preterit) glagola. a) potvrdna rečenica: subjekat + glavni glagol u prošlom obliku (preteritu) I lived in that house when I was young. (živeo sam u toj kući kada sam bio mlad) She played basketball last week. (ona je igrala košarku prošle nedelje) b) odrična rečenica: subjekat + preterit od "do" + not + infinitiv glavnog glagola He didn't like the movie. (nije mu se dopao film)
Mary did not go to work last Monday. (Mary nije otišla na posao prošlog ponedeljka) c) upitna rečenica: preterit od "do"+ subjekat + infinitiv glavnog glagola Did you play tennis last week? (jesi li igrao tenis prošle nedelje)
Did he watch TV last night? (da li je gledao TV sinoć) Glagol did (preterit od "do") u svim licima ima isti oblik. I did not go to London. (nisam bio u Londonu) You did not go to London. He did not go to London. itd. Glagol be nema u svim licima isti oblik, upitnu rečenicu pravimo zamenom subjekta i glagola. I, he, she, it was here. - Was I, he, she, it here? You were here. - were you here?
Ako se glagol završava na suglasnik ispred kojeg stoji kratak naglašen vokal, krajnji samoglasnik se udvostručava: plan - planned skip - skipped
Krajnje "l" se uvek udvostručava: level - levelled
call - called " y" menja u "i": Ako glagol završava na "-y" ispred kojeg se nalazi suglasnik, "y" worry - worried cry - cried
Prosto prošlo vreme koristimo: -da se izrazi radnja koja se desila u prošlosti i potpuno završila pa nema nikakve veze sa
sadašnjošću: I was in Liverpool last year. (bio sam u Liverpulu prošle godine); -da se izrazi radnja koja je trajala neko vreme u prošlosti bez ikakve veze sa sadašnjošću:
We went to school when we were children. (išli smo u školu kada smo bili deca); -kada govorimo o stvarima koje želimo da se dogode ili bi trebalo da se dogode: It's time they were back. (vreme je da se vrate) I wish I had a new computer. (voleo bih da imam novi kompjuter) -u zavisnoj rečenici ako je u glavnoj prosto prošlo vreme (slaganje vremena): The policeman told me I drove too fast. (policajac mi je rekao da sam prebrzo vozio)
Kada kažemo kada ili gde gd e se radnja dogodila, moramo koristiti prosto prošlo vreme, a ne složeno sadašnje vreme (present perfect tense). Prošlo trajno vreme Past Continuous Tense
prošlo vreme glagola "to be" + particip prezenta glavnog glagola She was reading. (ona je čitala) We were playing. (mi smo igrali)
Odrični oblik se pravi dodavanjem reči not: She was not reading - She wasn't reading. Upitni oblik se pravi inverzijom: Was she playing? Were we playing?
Prošlo trajno vreme se upotrebljava: -da se opiše pozadina, odnosno da se pred čitaoce postavi scena priče pisana u prošlom
vremenu. Obično priča počinje prošlim trajnim vremenom, a zatim se nastavlja prostim prošlim vremenom, npr:
"James Bond was driving through town. It was raining. The wind was blowing hard. Nobody was walking in the streets. Suddenly, Bond saw the killer in a telephone box..."; -da se opiše radnja koja je trajala do trenutka kada ju je prekinula neka druga prošla radnja: I was having a beautiful dream when the alarm clock rang. (divno sam sanjao kada se alarm oglasio); I was watching TV when you telephoned. (gledao sam TV kada si nazvao) -da se izrazi promena mišljenja: I was going to spend the day at the beach but I've decided to go on an excursion instead.
(mislio sam da provedem dan na plaži ali sam odlučio da odem na izlet) -za dve radnje koje se dešavaju istovremeno: The children were playing while their mothers were chatting. (deca su se igrala dok
njihove majke čavrljale) -u zavisnoj rečenici umesto nesvršenog prezenta ako je u glavnoj rečenici preterit: I knew that he was talking to her about her daughter. (znao sam da sa njom razgovara o
njenoj ćerki). Kod glagola koji se ne koriste k oriste u trajnom obliku upotrebljava se obični preterit.
Past Simple ili Past Continuous? 1.
Nekada možemo koristiti ili jedno ili drugo vreme. Past Simple se fokusira na prošlu
aktivnost kao jednostavnu činjenicu. Past Continuous se fokusira na trajanje prošlih situacija ili aktivnosti. I didn't see you at the p party arty last night. No, I was watching football at home. 2.
Pitanja u Past Simple i Past Continuous vremenima se odnose na različite vremenske periode. Past Continuous pita za aktivnosti pre, dok Past Simple pita za ono što se desilo posle. What was Peter doing when the war broke out? What did Peter do when the war broke out?
Pluskvamperfekat (davno prošlo vreme) Past Perfect Tense
He was studying. He went home to his parents.
subjekat + prošlo vreme od glagola "to have" + prošli particip glavnog glagola U odričnim rečenicama ubacujemo reč not izmeĎu pomoćnog i glavnog glagola, a upitnu rečenicu pravimo inverzijom subjekta i pomoćnog glagola. Past Perfect Tense se upotrebljava: -da bi se izrazila radnja u prošlosti koja se desila pre neke druge radnje u prošlosti, takoĎe izražava radnju za koju se pretpostavljalo da je trebalo da se dogodi u prošlosti - pre neke druge radnje:
We had left home before he came. (bili smo otišli pre nego što je on došao) The train left at 9 a.m. We arrived at 9.15 a.m. The train had left when we arrived.
(voz je krenuo u 9 sati. Mi smo stigli u 9 i 15. Voz je bio otišao kada smo mi stigli.) -u zavisnim rečenicama uz after:
He got a headache after he had washed his hair. (dobio je glavobolju nakon što je oprao kosu); -iza izraza: as if (kao (kao da), if only (kad bi barem), I wish (kamo sreće da).
Past Perfect se koristi da se izrazi nešto što nije ostvareno u prošlosti: I wish I had met you before. be fore. (kamo sreće da sam te ranije sreo) If only you had sent me SMS. (da si mi barem poslala SMS)
He played the basketball as if he had played in NBA. (igrao je košarku kao da je igrao u NBA)
Prošla vremena u pasivu Past Simple Passive Past Continuous Passive Past Perfect Passive
was/were + prošli particip was/were being + prošli particip had been + prošli particip
Upotreba je ista u pasivu, kao i u aktivu.
Modalni pomoćni glagoli
Ovo su modalni pomoćni glagoli: can, could, may, might, must, should, ought to, i would . will i
Sledeće im je zajedničko: 1. Oni „pomažu” drugom glagolu. Oblik glagola je infinitiv bez to. Osim ought to. She can drive. I must get my hair cut.
2. Ne postoji do/does u pitanjima. 3.
4.
Can she sing ? Should I go home now? Oblik je isti za sva lica. Ne postoji nastavak n astavak –s za treće lice jednine. He can dance very well. She should try harder. It will rain soon. Negacija se gradi dodavanjem n’t . Ne postoji don’t/doesn’t . I wouldn’t like to be a teacher. You mustn’t steal. Napomena: will not = won’t It won’t rain tomorrow.
5.
6.
Većina modalnih glagola se odnosi na sadašnjost i budućnost. Samo can ima oblik za prošlost koji glasi could . I could swim when I was three. Nemaju infinitiv ni – ing oblik. Drugi izrazi se koriste. ing oblik. I’d love to be able to ski. I hate having to get up on cold, winter morning. Napomena Could se koristi u prošlom vremenu kada se govori o sposobnosti. I could swim when I was three.
Kada se govori o sposobnosti u jednoj odreĎenoj prilici, koristi se was able to/ managed to.
The prisoner was able to/managed to escape by climbing on to the roof of the prison. 1. modalni glagoli izražavaju naše stavove, mišljenja i procene nekog dogaĎaja.
Who’s that knocking on the door? It could/may/might/must should/can’t/’ll be Tom. 2. svaki modalni glagol ima bar dva značenja. Jedna upotreba svih njih je da se izrazi mogućnost ili verovatnoća. I must post this letter! (obaveza)
You must be tired. (verovatnoća) Could you help me? (zahtev) We could go to Paris on holiday. (mogućnost)
Modalni glagoli koji izražavaju obavezu ili dozvolu
have (got) to Have to nije modalni glagol. 1. have to izražava snažnu obavezu. To je obaveza koja se zasniva na zakonu ili pravilu, ili
na autoritetu druge osobe. Nije lična. 2.
3.
Childen have to go to school until they are 16. (zakon) Mum says you have to clean your room. (nareĎenje majke) have got to je uobičajeno u britanskom engleskom, ali je neformalnije od have to. I’ve got to go now. See you! Don’t go to bed late. We’ve got to get up early tomorrow. have to izražava obavezu koja se ponavlja. I always have to tell my parents where I’m going. have got to izražava obavezu koja se desila jednom posebnom prilikom. I’ve got to get up early tomorrow to catch a bus. can i be allowed to Can je modalni glagol. Can i be allowed izražavaju dozvolu. Can je više neformalan i koristi se u govoru. You can borrow my bike, but you can’t have the car. He isn’t allowed to park here. should, ought to i must
1.
Should, ought to i must su modalni glagoli. should i ought to izražavaju blagu obavezu, predlog ili savet. Oni izražavaju ono što je po mišljenju govornika prava ili najbolja stvar koju treba uraditi. Obično ih koristimo sa I
think/don’t think …
2.
3.
I think you should spend less. You shouldn’t sit so close to television. You ought to be more careful with your money. mone y. Should I/she/we…? se može koristiti. Obično koristimo Do you think…? Should I try to eat less? Do you think I should see a doctor? izražava obavezu koja uključuje must , kao i have to izražava snažnu obavezu. Must i
mišljenje govornika. 4.
I must get my hair cut. (govorim sama sebi) You must go and visit your grandparents. grandpa rents. (roditelj govori detetu) must se takoĎe povezuje sa formalnim, pisanim stilom. All visitors must shoe proper ID. Books must be returned on time. have to i must, don’t have to i mustn’t
1.
nekad mogu zameniti jedan drugog have to i must nekad
I must be home by midnight. I have to be home by midnight. Ali have to se koristi češće od must . Ako niste sigurni koji da upotrebite, verovatno je sigurnije da upotrebite have to. 2. Must I...? se može koristiti, ali pitanja koja se prave sa have to su češća. Do I have to do what you say? 3. have to ima sve oblike, dok must nema. nema. I had to work until midnight last night. You’ll have to study hard when you go to university. She’s never had to do any work. I hate having to get up early. If you were a nurse, you would have to wear uniform. 4. don’t have have to i mustn’t su potpuno različiti. - don’t have to izražava odsustvo obaveze. When you go into a shop, you don’t have to buy anything. - mustn’t izražava da je veoma važno da se nešto ne uradi. You mustn’t drive if you’ve been drinking. can, could, will i would Can, could, will i would su modalni glagoli. Koristimo ih kad nešto tražimo. Could je malo formalniji, dok je can neformalniji. Could I…? i Could you…? su veoma
korisni jer se mogu upotrebiti u mnogim različitim situacijama. Can I ask you a question? Could you pass the salt, please? Would you mind if I opened the window? Will you help me, please?
will i shall/should
su modalni glagoli. Koristimo ih kad nešto nudimo. od luku ili ponudu p onudu datu u trenutku Skraćeni oblik od will se koristi da izrazi nameru, odluku govora. Come over after school. I’ll make lunch for you. Give me your suitcase, I’ll carry it for you. Will i shall/should
U mnogim jezicima se za ovo koristi prezent, ali ne i u engleskom. en gleskom. I’ll give you my number. NOT I give you my number.
Shall/should…? se koristi u pitanjima sa prvim licem jednine i množine. Koristimo ih kada želimo da izrazimo ponudu, predlog ili kad tražimo savet. Shall I carry your bag for you? Shall we go to the cinema tonight? What shall we do?
Should koristimo kada želimo da damo predlog. What should we do tonight?
will/going to i Present Continuous
U engleskom jeziku ima nekoliko oblika koji se mogu koristiti kada želimo da govorimo o budućnosti. Will, going to i Present Continuous su neki od njih. Razlika izmeĎu njih nije bliska ili dalja budućnost, niti sigurnost. Govornik bira koji oblik će izabrati u zavisnosti od toga kako vidi budući dogaĎaj. Da li je to plan, odluka, namera, ponuda, predviĎanje ili dogovor? Napomena
Izbegavamo da kažemo going to come ili going to go. Umesto toga kažemo: We’re coming tomorrow. When are you going home? Planovi, odluke i namere (will i going to) will
Will se koristi kao modalni glagol da izrazi odluku, nameru ili ponudu datu u trenutku govora. going to
Going to se koristi da izrazi budući plan, odluku ili nameru koja se desila pre trenutka govora.
Činjenice i predviĎanja (will i going to) will
Najčešće se will koristi kao pomoćni glagol kako bi se prikazalo buduće vreme. Izražava buduću činjenicu ili predviĎanje. Naziva se čista budućnost ili Future Simple. We’ll be away for three weeks. Kad will koristimo za predviĎanje, to može biti zasnovano više na mišljenju nego na
činjenici. I don’t think Tom will do very well in his exams. He doesn’t do any work. going to
Going to takoĎe može da izrazi predviĎanje, posebno kada je zasnovano na trenutnoj
činjenici. Sada postoji dokaz da će se nešto desiti sigurno. She’s going to have a baby. Nekada nema nikakve razlike izmeĎu will i i going to.
Dogovori (Present Continuous)
Present Continuous može da se koristi za dogovor vezan za budućnost. Obično se odnosi na blisku budućnost.
We’re going out with Mary tonight. What are we having for dinner?
Nekada nema nikakve razlike izmeĎu dogovora ( Present Continuous) i namere (going to). We are going to get married in the spring. We are getting married in the spring.
Like Like može biti i glagol i predlog. ili to, nekad sa promenom značenja. Like kao glagol može biti praćen sa – ing ing ili I like going out at the weekend. I like to sit in a hot bath and read. Like kao glagol ima osobu kao subjekat: Do you like fish? Like kao predlog ima objekat iza sebe: She's wearing a hat like mine.
what...like? What is/are/was/were...like? se koristi kada pitamo za stalnu prirodu ljudi i stvari. Na ovaj
način pitamo za neki opis ili poreĎenje. What's the film like? What are the new students like?
Pazite! Kada se traži opis, u odgovoru se ne koristi like. What's London like? It's big and interesting. NOT It's like big...
MeĎutim, kada nešto poredimo, možemo koristiti like u odgovoru. U ovom slučaju like znači sličan/isti. What's London like? It's like New York, but without the tall buildings. Odnosne (relativne) rečenice 1.
2.
Relativne rečenice koristimo kada želimo da kažemo o kojoj osobi ili stvari govorimo. Pomoću njih je moguće dati više informacija o osobi ili stvari o kojoj govorimo. The book is very good. The book that I bought yesterday is very good. ). Who koristimo kada govorimo o ljudima (takoĎe možemo mož emo koristiti that ). The book is about the girl who gets lost. That koristimo kada govorimo o stvarima (takoĎe možemo koristiti which). What was the name of the dog that won the race?
3.
Kada su who ili that objekat relativne rečenice, mogu se izostaviti. The person you need to talk to is on holiday.
Ali kada su subjekat relativne rečenice, ne mogu se izostaviti. 4.
5.
6.
I want a telephone that is easy to use . Which može da se koristi za celu prethodnu rečenicu ili ideju. I passed all my exams, which surprised everyone . Whose koristimo kada govorimo o onome što nekome pripada. That's the man whose dog ran away . Where koristimo kada govorimo o mestima. We went back to the place where we first met .
Složeno sadašnje vreme Present Perfect Simple Tense
pomoćni glagol "to have" + prošli particip glavnog glagola Složenim sadašnjim vremenom se izražava povezanost izmeĎu prošlosti i sadašnjosti, tačno vreme dešavanja radnje nije naznačeno, što znači da smo više zainteresovani za rezultat radnje nego za samu radnju.
Present Perfect znači „pre sadašnjeg trenutka“. Kada bismo rekli kada se radnja odvija morali bismo da upotrebimo prošlo vreme (past simple tense). Složeno sadašnje vreme se koristi: -da se opiše radnja ili stanje koje je počelo u prošlosti i nastavlja se u sadašnjosti: I have lived in Belgrade since 1980. (živim u Beogradu od 1980-te, i još uvek živim); -da se izrazi radnja koja je završena u vremenskom periodu koji ko ji još traje: I have been to Paris this week. (ove nedelje sam putovao u Pariz, nedelja još nije
završena); -da se označi radnja koja je završena nekad u prošlosti, ali je rezultat radnje važan: I have buoght a car. (kupio sam auto, važno je da je auto kupljen, nije bitno kada); -uz priloge koji označavaju neprekidan razmak vremena: ever, never, yet, already, since, for: S rbiji?); Have you ever been to Serbia? (jeste li ikada bili u Srbiji?); -da se izrazi radnja koja se upravo up ravo dogodila (uz priloge "just'' ili ''just now''): The guests have just entered the hall. (gosti su upravo ušli u dvoranu).
Pazite na been i gone. She's been to the United States. (iskustvo-nije sada tamo) He's gone to the United States. (trenutno stanje-sada je tamo)
Present Perfect ili Past Simple? 1.
2.
Present Perfect koristimo za nesvršene radnje, Past Simple za one koje su završene. I've lived in Texas for six years. ( još uvek živim tamo) I lived in Texas for six years. (više ne živim tamo) Vidimo da se Present Perfect odnosi na neodreĎeno vreme, dok se Past Simple odnosi na odreĎeno vreme, što možemo primetiti po izrazima za vreme koji se koriste sa njima. indefinite: for, since, before, recently, already, yet... Present Perfect – – indefinite: definite: yesterday, last week, two days ago, in 1989, when I was young, for Past Simple – definite:
a long time, at 7 o'clock...
Present Perfect Simple Passive has/have been + prošli particip
Upotrebljava se isto kao u aktivu. Three million cars have been produced so far this year. Has he ever be made redundant ?
Frazalni glagoli
Postoje 4 tipa frazalnih glagola. Tip 1
Glagol + rečca (bez objekta) a He put his coat and went out. b She didn't put enough wood on the fire and it went out.
U prvoj rečenici, glagol i rečca su upotrebljeni bukvalno, dok u drugoj predstavljaju idiomatski izraz. Go out znači ugasiti se. Tip 2
Glagol + rečca + objekat (odvojeno) a I put up the picture. b I put up my sister for the night.
U prvoj rečenici, glagol i rečca su upotrebljeni bukvalno, dok u drugoj predstavljaju idiomatski izraz. Put up znači primiti nekoga obično na jednu noć ili par dana. Tip 2 se može odvojiti. od vojiti. Objekat (imenica ili zamenica) može stajati izmeĎu glagola i rečce. reč ce. I put up my sister. I put my sister up. Ako je objekat zamenica, ona uvek ide ide izmeĎu glagola i rečce. I put her up. Tip 3
Glagol + rečca + objekat (neodvojiv) a She came across the room. b He came across an old friend.
U prvoj rečenici, glagol i rečca su upotrebljeni bukvalno, dok u drugoj predstavljaju idiomatski izraz. Come across znači slučajno sresti. Tip 3 je neodvojiv. Objekat (imenica ili zamenica) uvek ide posle rečce. I'm looking for Tom. She takes after her mother. Tip 4
Glagol + rečca + rečca I get along very well with my sister. How can you put up with that noise?
Tip 4 frazalnih glagola je skoro uvek idiomatski. Objekat ne može da menja mesto. Ne može da stoji ispred ili izmeĎu rečca. Nulti kondicional
Nulti kondicional se ne odnosi samo na sadašnjost ili budućnost. On izražava situaciju koja je uvek istinita. If u ovom slučaju znači when ili whenever . If you spend over $100 at that supermarket, you get a five per cent discount.
Prvi kondicional
Prvi kondicional se gradi na sledeći način: + Present Simple, will + + infinitiv bez to If + If I work hard, I will pass my exams. (Ako vredno učim, položiću ispite.)
I’ll pass my exams if I work hard.
Uslovna ili if rečenica može stajati na početku ili na kraju. Ako stoji na početku posle nje stavljamo zarez. Ako stoji na kraju, ne stavljamo zarez. -
prvi kondicional se koristi da izrazi mogući uslov i verovatan rezultat u budućnosti. If you give me money, I will buy new shoes.
You’ll get wet if you don’t take an umbrella. -
-
-
Napomena: u engleskom jeziku se koristi sadašnje vreme u uslovnoj rečenici, ne oblik za budućnost. bud ućnost. If it rains… NE If it will rain… if pokazuje mogućnost da će se nešto desiti, a when ono što govornik smatra da će se sigurno desiti.
If I find your book, I’ll send it to you. When I get home, I’ll have a cup of tea. if se može zameniti sa unless ili in case. Unless I hear from you, I’ll come at 7.00. I’ll take my umbrella in case it rains. Drugi kondicional
Drugi kondicional se gradi na sledeći način: na čin: + Past Simple, would + + infinitiv bez to If + = ‘d Would = If I worked hard, I would pass my m y exams. (Kad bi vredno učio, položio bih ispite.)
I’d pass my exams if I worked hard. Uslovna ili if rečenica može stajati na početku ili na kraju. Ako stoji na početku posle nje stavljamo zarez. Ako stoji na kraju, ne stavljamo zarez. Were se često koristi umesto was u uslovnoj rečenici. If I were you, I’d go to bed. If she were cleverer, she’d know she was making a mistake. drugi kondicional se koristi da izrazi nerealanu ili neverovatnu situaciju ili uslov i njegov moguć rezultat u sadašnjosti ili budućnosti. Uslov je nerealan jer se razlikuje od
činjenica. Uvek možemo reći “ali...” If I were a Prime Minister, I’d increase tax for rich people. But I’m not Prime Minister. (Kad bih ja bio Pr emijer, emijer, povećao bih porez za bogate ljude. Ali nisam Premijer.) -
-
If I lived in a big house, I would have a party. part y. (but I live in a small house) drugi modalni glagoli se mogu upotrebiti umesto would. You could buy some new clothes if you had some money. if I were you, I’d … se koristi za davanje saveta. If I were you, I’d apologize to her. Napomena:
-
-
upotreba prošlog vremena (if I had) i would se ne odnosi na prošlo vreme. I prvi i drugi kondicional se odnose na sadašnjost i budućnost. Oblici glagola u prošlom vremenu se
koriste da bi pokazali “da se ovo razlikuje od realnog stanja”. If I win the tennis match, I’ll be happy. happ y. (mislim da imam dobre šanse da pobedim) If I won the thousand pounds, I’d buy… (mislim da ih neću osvojiti) would se ne koristi u uslovnoj rečenici. If the weather was nice… NOT If the weather would be nice… I prvi i drugi kondicional se odnose na sadašnjost i budućnost. Razlika je u verovatnoći, ne
u vremenu. Obično je jasno koji kondicional treba upotrebiti. Prvi kondicional je realan i moguć, dok drugi kondicional izražava situacije koje se verovatno nikada neće dogoditi. So do I! Neither do I!
Kada koristimo So…/Neither… I da se sa nečim složimo ili ne, ponavljamo pomoćne glagole. Ukoliko nema pomoćnog glagola, koristimo do/does/did . Slaganje: I like chocolate. So do I. I can swim. So can I.
I don’t lke working. I can’t drive.
Neither do I. Neither can I.
Neslaganje:
I don’t like Tom.
I do.
I can speak English.
I can’t.
too i either/neither
Pomoću too i either/neither pokazujemo pokazujemo da se slažemo sa nekim drugim. Sa too i either ponavljamo ponavljamo pomoćni glagol ili, ako nema pomoćnog glagola koristimo do/does/did. I like ice-cream.
I can’t play the piano. Nesvršeni perfekt
I do,too./ Me too. I can’t, either./ Me neither.
Present Perfect Continuous Tense
prezent perfekt glagola "to be" (have/has been) + sadašnji particip glavnog glagola I have been playing. You have been working. Upitni oblik se pravi inverzijom: Have I been playing? p laying?
Odrični oblik se pravi dodavanjem reči "not": I have not been playing. U pisanju se često upotrebljavaju skraćenice:
I have been - I've been itd. Present Perfect Continous Tense koristimo: -da izrazimo radnju koja se nedavno ili upravo završila. I obično sada imamo neku posledicu:
I'm tired because I've been running. (umoran (umo ran sam (sada) jer sam trčao) Why is the grass wet? Has it been raining? (zašto je trava vlažna (sada)? je li padala kiša?) You don't understand because you haven't been listening. (ne razumete (sada), jer niste
slušali). -da izrazimo radnju radnju koja je počela u prošlosti i nastavlja se u sadašnj osti, u ovom slučaju često se koriste for i since:
I've been reading for two hours. ho urs. (čitam već dva sata, i još uvek čitam) How long have you been learning English? (koliko dugo učiš engleski? još ga učiš) We have not been smoking. (nismo pušili, a ni sada ne pušimo). Uz Present Perfect Continuous često koristimo "for" i "since". For koristimo kada pričamo o razdoblju vremena: 5 minuta, 7 nedelja, 20 godina. Ako to razdoblje seže do sadašnjeg trenutka upotrebljavamo perfekt uz for , a ako je to razdoblje završeno moramo upotrebiti past simple (preterit). Tara hasn't been feeling well for two weeks. (Tara se ne oseća dobro već dve nedelje) ali
Tara didn't feel well for two weeks, and now she feels well. (Tara se nije dobro osećala dve nedelje, a sada se oseća dobro). Since koristimo kada znamo od koje vremenske tačke se odvija radnja: u 9 sati, 7. januara, u petak
I've been studying for three hours. (učim već tri sata) I've been watching TV since 7 p.m. (gledam TV od 7 sati posle podne) Tara hasn't been visiting us since March. (Tara nas n as nije posetila od marta) For se može koristiti u svim vremenima, since se obično koristi samo sa perfect vremenima. Present Perfect Simple ili Continuous 1.
Simple se koristi za radnju koja se završila. I've painted the bedroom, and now I'm doing the bathroom.
Continuous se koristi da opiše radnju koja traje neki period i ono što se desilo tokom te radnje. I'm tired because I've been running. 2. Neki glagoli nemaju osobinu trajanja, npr. find, start, buy, die, lose, break, stop, pa se
obično koriste u simple vremenu.
Neki glagoli imaju osobinu trajanja, npr. wait, work, play, try, learn, rain, pa se obično koriste u continuous vremenu.
Vremenske odrednice
Evo nekih izraza za vreme koji se koriste sa odreĎenim vremenima. Past Simple I lived in London for five years. I saw Mary two days ago. They met during the war . She got married while she was at university. Present Perfect We've been married for six years. They've been living in New York since June. Future We're going on holiday for a few days. The class ends in 15 minutes. I'll be home in an hour . in: September, 1982, summer, the holidays, the 1950ss, the 19th century on: Monday, Monday morning, 28 July, Christmas Day, holiday lunc h-time at: 8 o'clock, the end of December, Christmas, the age of five, lunch-time
Indirektan govor
Uobičajeno pravilo je da se glagol pomera “jedno vreme unazad”. Direktan govor
Indirektan govor
Present
“I love you” “I’m going out now”
Past He said he loved me. Tom said he was going out.
Present Perfect
Past Perfect
Past Simple
Past Perfect
Will
Would
“We’ve met before” “We met in 1982”
She said they’d met before.
She said they’d met in 1982.
“I’ll mend it for you”
She said that she would mend it for me.
Can
Could He said he could swim.
May
Might She said she might come.
“I can swim” “I may come” Napomena:
Obratite pažnju na upotrebu say/tell. Say + (that) She said (that) they were happy together. Tell + person (that) He told me (that) he loved Mary.
Promene vremena nema -
ako je glagol u sadašnjem vremenu (npr. says, asks) “The train will be late.” He says the train will be late.
-
ako se govori o nečemu što je još uvek tačno “I hate football.” I told him I hate football.
Red reči u upitnim rečenicama u indirektnom govoru je drugačiji. Nema inverzije subjekta i pomoćnog glagola i nema do/does/did . “Why have you come here?” I asked him why he had come here.
-
Napomena: ne koristimo upitnik u pitanjima u indirektnom govoru ne koristimo say u pitanjima u indirektnom govoru
He said, “How old are you?” He asked me how old I am. -
ako nema upitne reči, koristi se if ili whether Za naredbe, zahteve, ponude i savete u indirektnom govoru koristimo glagol + osoba + to + infinitiv He told me to go away. She asked me to look after her cat. Za zabranu, not ide ide ispred to. She told me not to tell anyone.
