"PROCES" Franc Kafka "Ogroman svet koji imam u glavi. A kako da se oslobodim i kako njega da oslobodim ne raskidajući? Hiljadu puta radije raskinuti nego ga u sebi zadrţati ili pokokopati" Proces je metafora sveta u kome čovek ne predstavlja neku vrednost, nego je samo marioneta društvenih sila, nečega što se ne moţe dokučiti, ali koji uništava sve ljudske vrednosti i čoveka. Kafka predočio viziju ništavila i besmisla koje zahvataju civilizaciju.U Proces su ušli problemi koje je Kafka imao sa u odnosima sa ocem. U sklopu posmatranja sadrţine romana moţe se oblasniti i smisao naslova koji moţe da se odnosi na proces sukoba sa ocem, sudski proces, proces raspadanja vrednosti, proces otuĎenja čoveka i proces totalitarizacije društva. Izvor usamljenosti i otuĎenosti, koji dominiraju u Procesu, nalazi se u piščevom osećanju izdvojenosti i usamljenosti kao pripadnika jevrejskog naroda u nejevrejskoj sredini. RoĎen je u Pragu, obrazovanje je sticao na nemačkom jeziku, bio je pripadnik Austrougarske monarhije i samim tim je osećao i doţiveo antisemitsko okruĎenje i raspoloţenje. Svesno ili nesvesno Kafka je u svojim glavnim motivima išao Frojdovim tragom. Simbolišući nagonske porive, on je ponekad slutnjom premašio saznanja psihoanalize i od neurotičnih simptoma, promašaja, komleksa i snova gradio ţivu stvarnost. Otac kao neprijatelj dečakov, kako ga Frojd objašnjava a Kafka doţivljuje, jeste osnovna stvarnost. Sin kao očev suparnik u odnosu na majkupotencijalni je ubica svoga oca, buntovnik koji ustaje protiv autoriteta od koga ne moţe da se odvoji. Saznaje o nagonu kao praizvoru i nesvesnom ishodištu postupaka znači već odvajanje od oca-boga. Jer bog nije samo oličenje ţelja, nad ja , nego, u isti mah, i oliţena strava, strašilo od koga mladić mora da se odvoji kako bi sa samim sobom bio načisto. Kafkino delo ostalo je u glavnom u fragmentima. Samo mali broj svojih pripovedaka smatrao je završenim. Nijedan svoj roman nije priveo kraju. U toku stvaranja zamorio bi se, stao da okleva, pa napuštao započeti rad. Sve je načeto, u procesu obračunavanja sa samim sobom, uobličeno u teţnji da se oslobodi unutrašnjeg opterećenja. Pisao je kao što drugi ţive. Sumljao je u pouzdanost reči i govorio o – varljivim rukama koje mu se pruţaju dok piše-. Sumljao je u pouzdanost svih svojih tekstova i tek je oklevajući, pod pritiskom svojih prijatelja, predavao izdavaču ono što je formulisao u grozničavim noćima, po završetku dana provedenog u zanatu pravnika koji nije voleo.Kafkino delo je slobodna i celovita reakcija na jevrejsko-hrišćanski svet, Srednje Evrope. Njegovi romani predstavljaju preovlaĎivanje njegovog poloţaja kao čoveka, kao Jevrejina, kao Čeha, kao tuberkuloznog bolesnika itd..kao što je to bio i njegov stisak ruke, njegov osmeh i pogled. Kafkina izdvojenost odgovara opštoj usamljenosti jedinke u društvu. U njegovom osnovnom stavu ogleda se osnovno raspoloţenje jednog vremena: besmisao postojanja, očajanje i bezizlasnost. Stvarnost pruţa ishodište, koje se mnogostruko transponuje i preobraţava. Likovi potiču iz autobiografskog i biografskog kruga, ali se onda, prevazišavši sve što je individualno , probraţavaju u bezvremne predstavljače imaginarnih junaka. Nestavrno je tako duboko utisnuto u stvarno da plodovi mašte postaju nešto što je samo po sebi razumljivo. Ni u kakvu tamnicu nije zatvoren Jozef K. Reč hapšenje je izgovorena ali ona deluje jedino u njemu samomome. On to saznjanje nosi u sebi dok ga sveg ne proţme, kao što u sebi nosi i proces , sve dok ga taj proces ne okruţi sa svih strana.Proces teče bezglasno i bez prekida. Optuţeni uzalud pokušava da pribavi protiv dokaze. On ne traţi mnogo. Samo pravičan postupak i uvid u optuţnicu. Ali nikada ne uspe da prekorači prag vlasti i zakona. Sve je već odlučeno pre nego što je i počelo. Proces , pokrenut na zahtev nepoznatog., iz nepoznatih razloga, završava se ubistvom. Krivica počiva u
činjenici postojanja. Nikada ranije nije sa takvim uspehom objašnjena tehnika uništavnja psihe, pretvaranja optuţenog u automat samooptuţivanja. Nevidljivi sud došaptava a optuţeni se u tim procesima bez reči povinuje. Kafka govori o izgubljenom čovekovom poverenju u čoveka, u stvari u boga. Svet je tuĎ predeo a ţivot pokušaj da se nadţivi nepoznato. Kafka je ocrtao otuĎeni svet koji pojedinostima postiţe da se abnormalnost čini kao nešto svakidašnje, a svirepost kao zakon. Njegov metod izrasta iz njegovog bića. Nije tuĎ i nedokučiv samo svet nego i sopstveno ja. Roman Roman "Proces" izdat je posthumno 1925 god. od prijatelja knjiţevnika Maksa Broda. Delo pripada ekspresionizmu i nadrealizmu. Ekspresionisticka je tema jer opisuje grad, smrt, patnju, videnje ocima intelektualaca. Nadrealizam u delu je halucinantna atmosfera (snovi, neizreceni, nedovršeni, slutnje, odstupanja od realnosti). Ideja se javlja još 1921 god. kada je Kafka izjavio prijatelju da je za njega ţivot sudska dvorana u kojoj je on samo posluţitelj koji ne poznaje sudiju i da je u tom ţivotu sigurna samo patnja. U svom delu vizionarski je predvideo avetinjske procese(monstruozne, nameštene) koji ce se javiti tokom II svetskog rata. Kod svih dogadanja u delu leţi skriveni simbol znacenja, nikad ne moţemo bukvalno prihvatiti znacenje reci u delu. Ljudi u romanu se krecu izmedu jave i sna, pa je delo dobilo univerzalnu vrednost, jer nije vezan za odredeno vreme i prostor, te prestavlja sliku totalitaristickih reţima( vlast jedne partije ili grupe ljudi), gde se guši ljudska sloboda licnosti( Dţek London "Gvozdena peta"; Dţon Orvel "Godina 1984"; Aleksandar Šolzenjicin "Arhipelag Gulag"; "U prvom krugu")U dogadajima u delu nema niceg cvrstog i sigurnog. Jozefu K. se polako u dušu uvlaci strah i osecanje nesigurnosti jer nevidljivi, pedantni svet zakona i propisa ima svoju vlast nad Jozefom K. Prokurista banke Jozef K. krece se u jednoj nestvarnoj atmosferi slicnoj snu, atmosferi uţasa. Nevidljiva birokratija, sudovi zasedaju u stovarištima, budţacima kuca, u odajama za odlaganje stvari, prašnim sobama izkonstruisala je proces protiv Jozefa K. Kao magla neshvatljiva je njihova optuţba. Optuţen i uhapšen, nije znao zašto je optuţen i kako da se brani. Junak nosi u sebi krivicu dok ga celog ne proţme, zaokupi i porobi. Proces se vodi bezglasno i neprekidno sa preciznošcu mašinerije bez mogucnosti da optuţeni prinese dokaze, da advokati i sudije uzmu rec, sve je vec mnogo ranije odluceno. Proces je okoncan pre nego što je poceo. Jozef K. je unapred kriv i samim tim osuden. Ţivot mu je odreden, dani odbrojani i sati i ta nevidljiva mašinerija zna i cas njegove likvidacije. Javljaju se dva gospodina bledog ugojenog lica kao stari glumci koji igraju sporednu ulogu da bi na kraju procesa vodeci ga briţno i paţljivo do kamenoloma da bi izvršili kaznu. Kada su gospoda izvadila noţ za klanje, pedantno su probali oštricu noţa koja se presijava na mesecini dodajuci ga jedan drugom, pa se Jozefu K. ucinilo da traţe od njega da sam izvrši presudu. Jozef K. za to nije imao snage i dok je jedan od gospode obavio ruku oko Jozefovog vrata, drugi mu je zario noţ duboko u srce. Citava mracna atmosfera u delu podseca na atmosferu Danteovog pakla zbog terora nad jednom dušom i savešcu coveka u tom paklu. Tema Kafkinog dela je upravo pakao covekove intelektualne svesti, pobuna protiv civilizovano organizovanog pakla koji stvara sistem terora mašine vlasti. ŢIVOTOPIS: Franz Kafka (1883.-1924.) austrijski je pripovjedač. RoĎen je u Pragu u ţidovskoj obitelji. Kao dijete bio je nesretan, povučen, introvertiran, pretjerano osjetljiv, slabašan, a presudnu je ulogu u ovakvom njegovom djetinjstvu odigrao krut i autoritativan otac. Zbog takvog je djetinjstva Kafka cijeloga ţivota ostao povučen i usamljen, nesiguran u sebe i vrijednost djela koja je napisao (oporučno ih je namijenio spaliti!). Djela: ''Preobraţaj'' (pripovijetka objavljena 1915., za Kafkina ţivota), ''Proces'', ''Dvorac'', ''Amerika'' (romani) KNJIŢEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: roman ZNAČAJ: 1. ''Proces'' je roman kojim se kritizira birokracija koja je jača od svega ljudskog i čovjeka svodi na formular. Ne postoji čak ni sud kao institucija koja bi čovjeku pomogla i olakšala mu ţivot. Uz takav sud nije moguće doseći pravdu. Čovjek je neznatan u odnosu na birokratsko društvo.
2. ''Proces'' je moţda povezan sa ţidovskim pitanjem jer kriv si, npr., što pripadaš odreĎenoj naciji. Moţda time Kafka progovara da sluti stradanje Ţidova u Drugom svjetskom ratu. Koju krivicu snosi čovjek ako pripada odreĎenom narodu, vjeri, klasi, rasi??? Moţda je kroz ''Proces'' prikazana takva krivica?? 3. Jozef K. se, pogotovo u početku procesa, ogorčeno suprotstavlja optuţiteljima. Ljudi koji se mire s postojećim stanjem nikada ne izriču kritiku i oni su u milosti svake vlasti. Jozef K. na početku optuţuje čak i vlast za svoju apsurdnu poziciju. Moţda je on još jedna tragična osobnost koja zbog svojih snova i kritike mora stradati. 4. Neki u romanu vide uzaludnost borbe protiv sudbine, protiv onoga što nam je predodreĎeno... SADRŢAJ: Jednog jutra Jozefa K., bankovnog sluţbenika, posjetila su dvojica neznanaca i priopćila mu da je uhićen, no nisu mu htjeli reći zašto. No dopušteno mu je da i dalje dolazi na posao i naizgled se u njegovu ţivotu ništa ne mijenja. Uskoro ga telefonski obavještavaju da je u nedjelju saslušanje. Uputio se na danu adresu i pronašao kuću koja se ni po čemu nije razlikovala od ostalih. Od kata do kata traţi Istraţnu komisiju pod izgovorom da traţi stanovitog stolara Lanza, ali nailazi samo na siromašne stanove sa zaposlenim ţenama i mnogobrojnom djecom. Tek ga je na posljednjem katu neka pralja uputila do jedne sobe. Danas mu je bio trideseti roĎendan. Ustavši, K. se našao u dvorani nalik sudnici, gdje mu je sudac prigovorio da kasni cijeli sat, no da će ga ipak poslušati. K. se branio, nastojeći zadobiti simpatije publike, koja na njegovo izlaganje reagira čas odobravanjem i smijehom, a čas šuti. I tako, odlazeći iz sudnice, K. shvati da je sam sebi oduzeo povlasticu da bude saslušan. Iduće se nedjelje K. ponovno uputio na sud, nepozvan, gdje mu ona ista pralja povjeri neke nove detalje o njegovu slučaju, te kako je ona potpuno u vlasti suca istraţitelja koji ju s pripravnikom studentom iskorištava i nudi se K.-u da je odvede odatle. No uto dolazi student i odvodi ţenu k sucu, a K. ga ne uspijeva spriječiti. Uskoro dolazi i sudski posluţitelj i provodi K.-a sudom. Od atmosfere suda Jozefa K.-a spopada mučnina, od koje se oporavlja tek kad napusti zgradu suda. Zagonetnosti suda i K.-ovoj nesigurnosti pridonosi još jedan nedoličan dogaĎaj kada K. susreće tri čovjeka. Prepozna dvojicu gradskih straţara, koji mu se poţale da ih ovaj treći treba išibati jer se on ţalio sucu na njih. Zbunjen prizorom K. pokušava batinaša nagovoriti da ih pusti, no ovaj odbija i počne ih šibati, zbog čega se K. udaljava. Taj mu prizor nije izlazio iz glave. Jozef K. sve češće nailazi na neobjašnjive detalje i znakove koji upućuju na ozbiljnost stanja u kojem se nalazi. Jedan ga dan posjećuje stric i govori mu da bi njegov poloţaj mogao naštetiti čitavoj obitelji te ga uvjerava da uzme odvjetnika. K. se začudi kad uvidi da je odvjetnik već upoznat s njegovim slučajem. O starom odvjetniku brine djevojka Leni s kojom K. već pri prvom susretu upada u čudnu ljubavnu vezu. Stric ga zato prekorava jer smatra da je ''mala gadura'' sigurno odvjetnikova ljubavnica. K.-a sve više zaokupljaju misli o procesu. Posjete ga odvjetniku učvršćuju u uvjerenju kako mora obranu preuzeti u svoje ruke, i zato K. ţeli ubrzati proces jer smatra da ga odvjetnik oteţe. Ţeli otkazati odvjetnika i odluči sam napraviti predstavku, no još uvijek ne zna za što je optuţen. Sve teţe obavlja svakodnevne obveze, a usto su i svi njegovi partneri upoznati s procesom. Jedan ga tvorničar upućuje na sudskog slikara Totorellija koji zna neke pojedinosti o K.-ovom slučaju. K. posjećuje slikara koji ga donekle upućuje u mehanizam suda. Taj je sud čvrsto uvjeren u krivicu optuţenog i ne priznaje nikakve dokaze, no na suce se moţe utjecati iza leĎa osobnim vezama. Slikar nudi K.-u svoje jamstvo kao pomoć u slučaju. Zbunjen slikarevim objašnjenjima, K. kupuje nekoliko njegovih slika i odlazi ne dogovorivši konkretni oblik slikareve pomoći. K. se jedne večeri uputi odvjetniku s namjerom da mu otkaţe punomoć, gdje mu vrata otvara odvjetnikov klijent, trgovac Black, koji je takoĎer ponešto načuo o K.-ovom slučaju. Čuo je da se meĎu optuţenicima priča da će K. sigurno biti osuĎen. Usprkos tome ustraje u namjeri da otkaţe odvjetnika te se uputi u njegovu sobu, gdje ga odvjetnik optuţuje da je nestrpljiv zato što se s njim postupa isuviše dobro s obzirom na to da je optuţenik. Nakon otkaza odvjetnika K. osjeća da njegov slučaj postaje sve kompliciraniji te da mu prijeti otkaz na poslu. Jednog dana dolazi u katedralu, gdje ga neki tamnički kapelan spominje da previše traţi tuĎu pomoć i da mu se u procesu zlo piše. Kako bi K.-u pribliţio bit zakona, priča mu parabolu o čovjeku sa sela i čuvaru. U razgovoru sa svećenikom K. parabolu tumači kao obmanjivanje čovjeka sa sela, a sud kao
sustav koji se osniva na strahu. S druge strane, svećenik mu ukazuje na dvosmislenosti, ali parabola na kraju ostaje neprotumačena, a smisao zakona kao da izmiče ljudskom razumijevanju. Uoči K.-ova 31. roĎendana u njegov stan dolaze dva neobična gospodina u crnim kaputima i cilindrima. K. je takoĎer u crnom odijelu sjedio kraj vrata kao da očekuje goste. Bez otpora im dopušta da ga odvedu do malog kamenoloma izvan grada. Poloţiše ga na kamen i jedan od gospode zarine mu dugačak mesarski noţ u srce. ''Kao pseto!'' bile su mu zadnje riječi i činilo mu se kao da će ga sramota nadţivjeti. STIL FRANZA KAFKE 1. njegovo djelo nosi obiljeţja ekspresionizma: a) zbog osjećaja straha i osamljenosti, b) zbog toga što izriče protest društvenog mehanizma koji ugroţava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje 2. elementi nadrealizma vidljivi su u halucinantnim vizijama 3. elementi aktualne društvene kritike (protest protiv austro-ugarske birokracije) 4. najvaţniji je element svijet Franza Kafke, njegova egzistencijalna usamljenost, nemoć da naĎe mjesto u društvu, da odredi svoj stav prema svijetu i religiji, njegov strah i košmarske vizije kojima je bio podloţan - Kafkin je stil jasan i jednostavan. Na Kafku su utjecali egzistencijalistički filozofi i austrijski psiholog Sigmund Freud. IDEJE FRANZA KAFKE 1. o besplodnosti i nemoći čovjekovoj da shvati principe i mehanizme svijeta 2. o potrebi poslušnosti i bezuvjetnog podreĎivanja vlasti 3. o malim ljudima koji se pokoravaju bez pitanja i tako su uvijek u milosti vlasti, a osuĎeni su oni koji se bune i koji zbog svojih intelektualnih sposobnosti pokušavaju nametnuti svijetu svoje standarde - Kafka je za ţivota bio sasvim neshvaćen, a danas je jedan od najznačajnijih modernih pisaca 20.st. On je pisao o čovjeku bez sigurnosti, o svijetu bez istine, o svijetu bez ljubavi i svijetu bez pravednosti. “Proces mu više nije izlazio iz glave. Više puta je već pomislio da ne bi bilo loše da sam sastavi svoju obranu i preda je sudu. U njoj je kanio izloţiti svoj kratki ţivotopis i uz svaki malo vaţniji dogaĎaj navesti razloge zbog kojih je tako postupio, treba li ovaj ili onaj njegov postupak po njegovom shvaćanju pokuditi ili pohvaliti, i koje razloge moţe navesti za taj dogaĎaj. Nesumnjivo bi bilo bolje da sam sastavi takav spis nego da obranu prepusti odvjetniku, koji i onako nije besprijekoran.” ''Ali na K-ov grkljan padoše ruke jednog gospodina, dok mu drugi zabi noţ duboko u srce i dvaput ga okrenu. Očima koje su se gasile, K. još vidje kako se gospoda nagnuta mu nad licem, priljubiše obrazima jedan uz drugoga, promatrajući svršen čin...''
