1 GENERATIVNA GRAMATIKA
Nastala sredinom 50-ih godina 20. stoljeća . Tvorac joj je američki jezikoslovac Noam Chomsky. U početku jedna teorija. Tijekom posljednjih pola stoljeća prerasla u cijelu granu lingvistike. Najviše se bavi sintaksom, iako proučava i ostale jezične razine. Cilj: shvatiti prirodu čovjekova jezičnog znanja – u kakvom je obliku jezik pohranjen u ljudskom umu, kakvim umnim procesima nastaju rečenice na ljudskim jezicima, kako djeca uče jezik, postoje li obilježja obilježja svojstvena svim jezicima... jezicima... Pojmovi: Usvajanje jezika Usvajanje jezika – spontano učenje jezika na poticaj iz okoline (uglavnom kod djece). Jezična moć – hipotetski mentalni organ koji ljudima omogućuje učenje jezika; urođena je homo sapiensu; pri rođenju u istom stanju kod svih ljudi, razvija se tijekom usvajanja jezika. Univerzalna gramatika – skup kategorija i primitivnih operacija koje omogućuju stvaranje
jednostavnih izraza na na ljudskim jezicima (jednaka (jednaka je za sve jezike). Dio je jezične jezične moći, dakle njena su načela urođena čovjeku. Jezične univerzalije – tvrdnje koje vrijede za sve ljudske jezike, npr. svi jezici imaju imenice i glagole; dokazuju postojanje univerzalne gramatike. Gramatika – skup pravila ili načela koja omogućuju stvaranje beskonačnoga broja rečenica na nekom jeziku. Razvija se na temelju univerzalne gramatike tijekom usvajanja jezika, jezika, a predstavlja posljednje, tzv. dostignuto dostignuto stanje jezične jezične moći. Umni rječnik (mentalni leksikon) – skladište glasovno-značenjskih veza; skup svih riječi (ili morfema) i raznih njihovih obilježja, poput izgovora, značenja te mogućnosti kombiniranja. Nije dio jezične moći, uči se i obogaćuje cijeloga života. Poznavanje jezika Poznavanje jezika (kompetencija) – znanje gramatike određenog jezika i sposobnost njezine uporabe; u opreci prema uporabi jezika, slično strukturalističkom strukturalističkom odnosu jezik – govor . Kreativnost – sposobnost govornika da, koristeći se ograničenim brojem pravila i jedinica iz umnog rječnika, proizvede i razumije beskonačan niz valjanih rečenica na svojem jeziku. pojedinog Gramatičnost – obilježje rečenice da je oblikovana u skladu s gramatičkim pravilima pojedinog jezika. Generativni gramatičari usredotočeni su na proučavanje jezične kompetencije i kreativnosti. Teorije: Standardna (klasična) teorija – razvila se do 60-ih godina
prošlog stoljeća. Usredotočena na utvrđivanje i proučavanje pravila, njihova poretka i međusobnog odnosa. Morfologija se smatra dijelom sintakse – oblici riječi nastaju djelovanjem «sintaktičkih» «sintaktičkih» pravila. U umnom rječniku pohranjeni su odvojeni odvojeni morfemi i nepredvidljive nepredvidljive obavjesti o njima njima (izgovor, značenje, nepravilni nepravilni oblici...). Rečenice se sastoje od sintaktičkih skupina, imaju hijerarhijsku strukturu – prikazuje se strukturnim stablima:
1
2 N – imenica NP – imenska skupina V – glagol VP – glagolska skupina Det. – odrednik S – rečenica
S NP
VP
Det.
N
V
Moja
žena
čita
NP
Det.
N
neku knjigu. Razine prikaza rečenice: dubinska struktura (ista u svim jezicima) i površinska struktura (svojstvena pojedinim jezicima). Pravila: pravila frazne strukture – proizvode jednostavne skupine i rečenice te određuju mogućnosti kombiniranja leskičkih jedinica – rezultat djelovanja tih pravila je dubinska struktura. Primjer takvog pravila je: S → NP VP . Izvođenje dubinske strukture naziva se izvedbom ili derivacijom. Preoblična (transformacijska) pravila – od dubinske stvaraju površinsku strukturu, u svakom su jeziku različita (npr. pravilo koje pomiče upitnu riječ na početak rečenice). Taj se proces naziva preoblikom ili transformacijom. Fonološka interpretacija – daje površinskoj strukturi glasovni oblik (kako se izgovara). Time se bavi generativna fonologija. Semantička interpretacija – povezuje rečenicu s kontekstom, zasniva se na logičkim odnosima (npr. Sjedim za stolom. podrazumijeva da postoji neki stol – besmisleno je reći npr.: Sjedim za stolom u sobi iz koje smo odnijeli sve stolove. ).
Rječnik (leksikon)
Pravila frazne strukture
Dubinska struktura (zajednička svim jezicima) Preoblična pravila (svojstvena pojedinim jezicima) Površinska struktura
Semantička interpretacija (što znači, gramatički)
Fonološka interpretacija (kako se izgovara)
Ova se teorija još naziva generativno-transformacijskom gramatikom .
2
3 Teorija načela i parametara – nastala početkom 80-ih godina. Univerzalna gramatika sadrži neka opća načela svojstvena svim jezicima, od kojih neka dopuštaju varijacije unutar nekih parametara – to, uz ostalo, uvjetuje razlike među jezicima. Tijekom usvajanja jezika odabere se
samo jedna od mogućih varijacija. Morfologija i tvorba riječi te većina obavijesti o riječima dio su rječnika, tako da u derivaciju ulaze cijele riječi, a ne morfemi. Stoga su pravila frazne strukture postala zalihosna te su odbačena. I broj preobličnih znatno je smanjen. Struktura rečenice ovisi o leksičkim obilježjima riječi i nekim univerzalnim načelima. Važna je teorija X' – načelo o strukturi sintaktičkih skupina (dopušta varijacije):
XP Spec. (odrednik, specifikator)
X' X
YP (dopuna, komplement)
Tematske uloge – pretpostavlja se da glava skupine (X) ostalim sastavnicama pridružuje tzv.
tematsku ulogu (agens, pacijens, adverbijal...). Padežna teorija – svakoj tematskoj ulozi pridružuje se apstraktni padež (u nekim jezicima nije morfološki izražen!!). Koju tematsku ulogu i padež neka glava pridružuje riječima, određeno je u umnom rječniku, npr. prijelazni glagoli svojoj dopuni (imenskoj skupini) pridružuju ulogu pacijensa i padež Akuzativ. Dubinska struktura tu gubi važnost jer se značenjski odnosi koji su se na njoj prikazivali sada prikazuju na površinskoj strukturi – trag pomaknutih sastavnica (koji ostaje nakon djelovanja preobličnih pravila pomicanja riječi) označava se tzv. praznom kategorijom (e): Čovjek subj pozdravljaglag prijateljaobj. – normalan red riječi u hrvatskom jeziku (SVO) Čovjek subj pozdravljaglag kogaobj? → Koga čovjek pozdravlja e ? Da je prazna kategorija prisutna, vidi se po tome što takvo pitanje ne može imati objekt iza glagola. Rečenica Koga čovjek pozdravlja prijatelja? nije gramatična i besmislena je. Minimalistički program nastaje 90-ih godina. Načelo ekonomičnosti – u jeziku postoji samo
ono što je neophodno. Ukinute dubinske i površinske strukture. Riječi iz rječnika kombiniraju se ovisno o leksičkim obilježjima. Postoji samo nekoliko univerzalnih pravila/operacija, koje biraju riječi iz rječnika, spajaju ih u skupine i rečenice te šalju njihovu fonetsku formu (glasovni oblik) artikulacijsko-percepcijskim sustavima, a logičku formu kognitivno-intencijskim sustavima. Taj se pristup još razvija.
3
4 Generativna fonologija
Kako od temeljne ili fonološke razine (zadane u leksičkom opisu riječi) nastaje završna ili fonetska razina (koja se ostvaruje u govoru). Fonemi predstavljeni razlikovnim obilježjima koja se istovremeno ostvaruju, a uglavnom predstavljaju položaj ili pokrete govornih organa pri izgovoru fonema. Pravila (glasovne promjene) imaju oblik: A → B / C __ D (= A postaje B kada se nalazi između C i D). Autosegmentna fonologija – izdvaja neka obilježja na posebnu razinu, mnoge se promjene prikazuju kao tzv. širenje obilježja, npr. jednačenje po zvučnosti: 1. Nesonoran glas (= šumnik)
1. klasični prikaz
[-sonoran] → [+α zvučan] / __
-sonoran +α zvučan
2. U nizu dvaju nesonornih
2. autosegmentni prikaz
[-sonoran]
postaje zvučan kada stoji pred zvučnim šumnikom i obrnuto (alfa znači da vrijednost svih označenih obilježja u formuli može biti i suprotna), ili: fonema (šumnika) vrijednost obilježja [±zvučan] širi se s drugoga na prvi (širenje je prikazano isprekidanom crtom), tj. prvi se jednači s drugim.
[-sonoran] [+α zvučan]
U 20. vijeku se u lingvstici desila prava revolucija. Jezik se počeo proučavati na novi način, dijametralno suprotan od onog koji je do tada vladao. Međutim, nijedna naučna revolucija nije ostala manje poznata široj kulturnoj javnosti kao lingvistička, pa se o modernoj nauci o jeziku, tom najljudskijem fenomenu, ne uči skoro ništa u školi. Školska gramatika je i dalje najobičnija taksonomija, običan popis i klasifikacija fenomena, često nepotpuna i nedosljedna. To tradicionalnu gramatiku čini dosadnom i suhoparnom. Nova lingvistika je postala poznata pod imenom generativna gramatika i začeta je u SAD pedesetih godina 20. vijeka, kada je Noam Čomski (Noam Chomsky) napisao i odbranio svoju doktorsku disertaciju. Generativna gramatika preuzima određene elemente modernog gledanja na jezik koje je uveo Ferdinand de Sosir (Saussure), koji se smatra rodonačelnikom moderne lingvistike, kao i određene elemente strukturalne lingvistike prve polovice 20. vijeka. Međutim, generativna gramatika mijenja fokus u izučavanju jezika: ona ga prebacuje sa jezičkog ponašanja na stanje u mozgu koje je u osnovi tog ponašanja. Na ljudski jezik se počinje gledati kao na psihološki fenomen i naučna pažnja se koncentriše na biološki izvor jezika - ljudski mozak - jer je jezik jedan od naših kognitivnih sistema koje kontroliše mozak. Danas su centralna pitanja o ljudskom jeziku sljedeća: U čemu se sastoji znanje jezika? Kako se stiče to znanje? Kako se to znanje koristi? Jezik koji proučava ova nova lingvistika je "unutarnji jezik" – nevjerovatno bogato ali nesvjesno znanje u glavi svakog govornika, kao i govornikova sposobnost da proizvodi i razumijeva neograničen broj rečenica maternjeg jezika.
4
5 Generativna gramatika ističe, na sasvim nov način, nevjerovatan podvig svakog djeteta da u dobi od prve do četvrte-pete godine života savršeno ovlada jezikom svoje sredine. Pedeset godina intenzivnih proučavanja su pokazala da osnovne odlike našeg jezičkog znanja ne možemo objasniti naivnom pretpostavkom da jezik stičemo svjesnim učenjem, ispravljanjem, imitacijom i memorisanjem. Ako dijete nauči jezik prije školske dobi, ako je roditeljski uticaj na učenje jezika minimalan, kako se onda ostvaruje to čudo u glavicama naše djece? Odgovori do kojih se došlo su fascinantni i stimulativni. Generativna gramatika se ponekad smatra naučnom teorijom koju zagovaraju neki lingvisti. U stvari, ona nije nikakva teorija, kao što to nije ni hemija ili fizika. Generativna gramatika je naučna disciplina koja postavlja određena pitanja i nudi određene odgovore na osnovu ozbiljnog empirijskog izučavanja, a najveća zasluga Čomskog nije u ponuđenim odgovorima nego upravo u postavljanju novih i stimulativnih pitanja o ljudskom jeziku, pitanja za koja mnogi smatrajaju da još nisu riješena i da nemaju adekvatnog odgovora, ali koja niko ne može zanemariti.
5
