Higijena Skripta Ze

HIGIJENA I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA INTERNA SKRIPTA ZA 1. RAZRED SREDNJE MEDICINSKE ŠKOLE

Zlotrg Aida Imamović Ajdin

HIGIJENA I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

UVOD: Higijena je kao naučna disciplina i predmet nastala su XIX stoljeću. Elementi higijene mogu se naći u radovima starih autora iz Grčke,Rima, Egipta, Indije koji su dali svoj doprinos razvoju higijenske misli. Naziv higijena potiče od imena Higije, boginje zdravlja, zaštitnice života, koja je po Grčkoj mitologiji bila kći Apolonovog sina. Higijenu danas trebamo shvatiti kao sintezu medicinskih saznanja čija praktična primjena uslovljava očuvanje i unapređenje zdravlja i radne sposobnosti čovjeka. HIGIJENA je naučna disciplina koja treba da objasni dejstvo mnogobrojnih spoljašnjih i untrašnjih faktora i da ih ukoliko djeluju pozitivno na zdravlje iskoristi, odnosno da ih ukoliko štetno djeluju odstrani, jer je njeno osovno načelo “BOLJE SPRIJEČITI, NEGO LIJEČITI“. Higijena teži ne samo da spriječi nastanak bolesti odnosno da očuva zdravlje, vec i da poboljša radnu sposobnost i produži čovječiji život i učini ga ljepšim. To je nauka koja izučava različite faktore životne i radne sredine i njihov uticaj na zdravlje populacije, pronalazeći puteve za jačanje zdravlja i radne sposobnosti. Na zdravlje utiču faktori spoljne sredine(fizički, hemijski,biološki) nasljeđe i socijalno stanje.Svi ovi elemnti su međusobno povezani. Ravnoteža između agensa, sredine i domaćina, (GORDONOV TRIAS) rezultira zdravljem, a poremećaj ova tri faktora dovodi do bolesti. Prema definiciji Svijetske zdravstvene organizacije(WHO) ZDRAVLJE JE STANJE POTPUNOG FIZIČKOG, PISHIČKOG I SOCIJALNOG BLAGOSTANJA, A NE SAMO ODSUSTVO BOLESTI.

[AUTHOR NAME]

1


ZDRAVSTVENA ZAŠTITA STANOVNIŠTVA

Iz definicije zdravlja proizilazi savremeno shvatanje o zaštiti zdravlja kao koordiniranoj akciji za obezbjeđenje fizičkog i duševnog zdravlja covjeka i njegovog socijalnog blagostanja, u kojoj učestvuju ne samo zdravstveni radnici, već i zajednica i društvo kao cjelina.Rad na zdravstvenoj zaštiti čovjeka ne sastoji se samo u brizi za bolesnika. „Zdravstvena zaštita je kompleksan problem koji obuhvata brigu o čovjeku kad je zdrav, stara se o njemu ako je obolio, poslije prelezane bolesti ili povrede.“ Pod zdravstvenom zaštitom podrazumijeva se: a) RAD NA UNAPREĐENJU ZDRAVLJA: Ovaj rad se ostvaruje prije svega, naporima pojedinca, društva i zajednice u podizanju ekonomskih prilika, a u vezi sa tim podizanje i općih životnih uslova i životnog standarda i opće prosvječenosti što ima neposrednog odraza na zdravlje. U okviru unapređenja zdravlja potrebno je raditi na unapređenju: -Uslova za pravilnu i higijensku ishranu stanovništa -Higijenskih uslova stanovanja, snadbijevanja vodom, dispozicije otpadnih materija i dr. higijenski uslova života -Higijenski uslova na radu, u fabrici, školi ili bilo kom radnom mjestu -Uslova za normalan psihički i fizički razvoj djeteta i omladine Uloga zdravstvenog radnika u ovom radu je značajna i sastoji se u shvatanju i isticanju značaja mjere za unapređenje zdravlja, kao i radu na zdravstvenom vaspitanju i mobilizaciji pojedinca da sopstvenim snagama mijenja ne higijenske uslove života i svoje loše navike. Unapređenje zdravlja(promocija zdravlja) je proces kojim se ljudima omogućava da povećaju kontrolu nad vlastitim zdravljem i da ga unaprijede. Temeljni uvjeti za zdravlje su: mir, stanovanje, obrazovanje, hrana, dohodak, stabilan eko sistem, sigurni resursi i društvena pravda.

[AUTHOR NAME]

2


b) RAD NA ZAŠTITI OD BOLESTI I SUZBIJANJE OBOLJENA

Zahvaljujući razvitku imunologije, epidemiologije i higijene, zdravstveni radnik je danas u stanju da neposredno utiče na smanjenje oboljenja ljudi, u stanju je da obezbjeni zaštitu zdravlja djece, omladine i stanovništa uopšte i to od niza bolesti, koje su nekada prestavljale opasnost za život hiljade nezaštićenih. Vakcinacijom protiv velikih boginja, difternije, kolere, trbusnog tifusa i paratifusa, poliomielitisa, tuberkuloze, tetanusa i drugih bolesti ova oboljenja mogu se svesti na minimum.Sredstvima za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju može se niz bolesti spriječiti (npr. malarija). Mjerama asanacije sredine u kojoj čovjek živi mogu se izbječi mnoge bolesti (crijevne parazitoze i dr.)

c) RAD NA RANOM OTKRIVANJU BOLESTI Ovaj vid zdravstvene zaštite sastoji se i u pronalaženju potencijalno oboljelih pomoću raznih znakova bolesti i to u veoma ranom predklinickom, skoro asimptomatskom stadiju, a zatim preduzimanjem odgovarajućih terapeutskih i drugih mjera u cilju spriječavanja razvoja bolesti i njenih posljedica. Depistaža – se sastoji u tome da identifikuje, uz pomoć testova pregleda ili nekih drugih tehnika, koje iziskuju veoma malo vremena, neki pretpostavljeni poremećaji ili bolesti (pregled na šećer, otkrivanje TBC, otkrivanje promjene na grlicu maternice, krvarenje u stolici) Ranim otkrivanjem bolesti obezbjeđuje se brze i efikasnije liječenje bolesti i spriječavanje komplikacija. Ranim otkrivanjem smanjuju se gubitci u produktivnosti i u ekonomici uopšte, skraćuje se hospitalizacija.

[AUTHOR NAME]

3


BOLESTI KOJE SE ISTRAŽUJU

TESTOVI KOJI SE UPOTREBLJAVAJU

Dijabetes

mjerenje šećera u krvi (ŠUK )

Anemija

uzimanje krvi ( KKS )

Poremećaj sluha

audiometrija

Hipertenzija

mjerenje krvnog pritiska

Ca cervixa

Papa bris-citološki pregled

Zubni karijes

pregled zuba

Mršavost-pothranjenost

mjerenje visine i težine

d) LIJEČENJE OBOLJELIH Najstariji i najrazvijeniji oblik rada na zaštiti zdravlja. Ima zadatak da se sto brze uspostavi dijagnoza, jer se time preveniraju veća oštećenja organizma. Ova zaštita spada u neposredni djelokrug ljekara i dr. zdravstvenih radnika.

e) REHABILITACIJA POVRIJEĐENIH I OBOLJELIH Uprokos svim preduzetim mjerama, veoma često određena oboljenja ostavljaju posljedice. Osim fizičke, važna je i psihička rehabilitacija, jer se mnogi osjećaju „ manje vrijednim“ poslije bolesti ili povrede. Ljekar nije završio svoju funkciju time što je spasio bolesnika. Bolesnik treba da osjeća zadovoljstvo od života i rada, da bude aktivan član društva i da ne bude teret svojoj porodici. Otuda ljekar mora doprinjeti njegovoj psihičkoj rehabilitaciji.

[AUTHOR NAME]

4


RASPROSTRANJENOST ZDRAVLJA I BOLESTI I INDIKATORI ZDRAVLJA

Mjere zdravstvenog stanja stanovništva jednog područja podrazumijeva prikupljanje objektivnih pokazatelja-indikatora o sastavu, strukturi, organizaciji života tog naroda. Niz specifičnih demografskih, bioloških, tjelesnih, mentalnih, genetskih pozitvinih i negativnih indeksa zdravlja moramo prikupiti, analizirati, da bi procijenili kvalitet zdravlja. Zdravstveno stanje se ocjenjuje bilo po negativnim bilo po pozitivnim indikatorima zdravlja.

Pozitivni indikatori zdravlja U pozitivne indikatore zdravlja spadaju objektivni pokazatelji psihotjelesne kondicije i socijalne harmonije u jednoj zajednici. Za takva mjerenja se najčešće uzimaju antropometrijske vrijednosti, vrijednosti psihometrije i sociometrije. 

Antroprometrijska ispitivanja – imaju cilj da utvrde stanje u pogledu tjelesnih karakteristika. Antropometrijskim mjerenjima neophodno je dobiti podatke o tjelesnoj visini i masi te obimu pojedinih djelova tijela (grudi, struk, nadkoljenica, podkoljenica).



Psihometrijska mjerenja – se bave procjenom psihičkih sposobnosti i osobina uzorka. Za ovakva mjerenja zaduženi su timovi koji uključuju psihologa, pedagoga i psihijatra. Psihometrijska ispitivanja se provode pomoću različitih testova i aparata u vidu davanja raznih zadataka za rješavanje. Kao osnovni način ispitivanja sposobnosti psihičkih osobina upotrebljavaju se ispitivanja inteligencije. INTELIGENCIJA predstavlja sposobnost učenja i adaptiranja a rezultat se izražava tako zvanim količnikom inteligencije - IQ IQ predstavlja odnos mentalne i životne starosti. Prema njemu osobe dijelimo na: - Osobe s normalnim psihičkim razvojem (IQ= 95-100 tj. IQ=1) - Darovite osobe (IQ=106-120 tj. IQ>1) - Talentirane osobe (IQ>120 tj. IQ>1.2) - Debilne osobe (IQ<80 tj. IQ<0.8)

[AUTHOR NAME]

5




Sociometrija – predstavlja pokušaj mjerenja odnosa, ponašanja, reakcija u određenoj ljudskoj zajednici. Glavni instrument za prikupljanje podataka u grupi je Sociometrijski upitnik (primjer pitanja: S kim bi volio raditi taj zadatak?)



Biološki standardi-predstavljaju analize krvi i drugih tečnosti u organizmu (urin,stolica…)

Negativni indikatori zdravlja U negativne indikatore zdravlja spadaju: morbiditet, nesposobnost za rad,invalidnost i opći i specifični mortalitet.

[AUTHOR NAME]

6


NAČELA ETIKE ZDRAVSTVENIH RADNIKA

Zdravstveni radnik se bori za ljepše i humanije odnose među ljudima i napredak čovječanstva. Unapređenje očuvanja zdravlja i produženje ljudskog vijeka je osnovni zadatak svakog zdravstvenog radnika. U tom cilju on se bori protiv svih faktora koji štetno utiču na zdravlje ljudi, ukazuju na uzroke oboljenja, stara se o njihovom uklanjanju i ukazuje na odgovornost društva. Zdravstveni radnik učestvuje u zdravstvenom vaspitanju podižući zdravstvenu svijest, istupa protiv zaostalosti, predrasuda i nadriljekarstva. Zdravstveni radnik uvijek svima pruža pomoć, bez obzira na rasu, narodnost, vjerska i politička uvjerenja, društveni i ekonomski položaj. Moralno je obavezan da uvijek pruži pomoć kod epidemija i drugih masovnih katastrofa. Stalno praćenje novih dostignuća i stručno usavršavanje je obaveza svakog zdravstvenog radnika. Zdravstveni radnik nikada neće svoje znanje i sposobnosti upotrijebiti protiv principa humanizma i svoje savjesti. Bez obzira na opasnost po svoje zdravlje i život, zdravsteni radnik izvršava svoju dužnost i zadatke. Zdravstveni radnik neće ni rječju, ni djelom povrijediti dostojanstvo čovjeka. Sve što sazna od pacijenta o intimnosti ličnog i porodičnog karatkera, čuva kao profesionalu tajnu. ETIKA - nauka o moralu, a moral je skup običaja, navika i normi kojima se ljudi jedne zajednice rukovode u svojim postupcima i ponašanju. MEDICINSKA DEONTOLOGIJA – se bavi proučavanjem i određivanjem prava i dužnosti zdravstvenog radnika. Državna ili društvena odgovornost zdravstvenih radnika funkcionira u disciplinskom i krivično pravnom gonjenju DISCIPLINSKI je zdr. radnik odgovoran, ako se ogriješi od dužnosti koje ima kao član profesionalne organizacje ili kao radnik zdravstvenog tima (npr. kašnjenje, odsustvo, grubo ponašanje prema pacijentu, narušavanje ugleda ustanove itd.)

[AUTHOR NAME]

7


KRIVIČNO PRAVNA ODGOVORNOST zdravstvenog radnika počiva na prekršaju konkretnih propisa krivičnog zakona. Prema našim zakonskim propisima zdravstveni radnik je najviše izložen sljedećim propustima i iskušenjima:

        

Nepružanje hitne medicinske pomoci Nepružanje redovne medicinske pomoći Kriminalni abortus Eutanazija Neovalašteno odavanje profesionalne tajne Nesavjesno liječenje Prenosenje zaraznih bolesti Nesavjesno rukovanje drogom Proizvodnja i prodaja štetnih i opasnih sredstava za liječenje

Najčešći motivi ovih postupaka su:     

Želja za zaradom Lakoumnost Lijenost Seksualni interes Znatiželja

[AUTHOR NAME]

8


LIČNA HIGIJENA Staranje o ličnom zdravlju i provođenje određenih pravila u kući i na poslu dužnost je svakog pojedinca. Obavljanje lične higijene ne iziskuje posebne napore ako se u njemu pravila potpuno usvoje i pređu u navikuLična higijena ima dva osnovna cilja:  

Da se postigne i održava čistoća tijela, odjeće te postigne prijatan i lijep izgled Da se spriječi prenošenje oboljenja koja zavise od održavanja lične higijene

Lična higijena se odnosi na naše tijeo, rublje i odijelo, a podrazumijeva i najbližu okolinu sa kojom smo u tijesnoj vezi u životu i radu. Tako su higijena stana, rada, sporta u najužoj vezi sa ličnom higijenom. Od lične higijene zavisi prenošenje mnogih zaraznih bolesti (tifus, dizenterija, gljivična oboljenja kože, šuga, crijevna parazitoza). I spolne bolesti su dobrim dijelom uslovljene stepenom održavanja čistoće tijela, odjećei uže okoline a za bolesti organa za varenje najvažnije je održavanje higijene ruku kojima se sprema i unosi hrana u organizam. Slabo njegovana koža se lakše povređuje, naročito kod starijih osoba kod kojih je fiziološka elastičnost kože smanjena, pa se u nastala oštećenja lako useljavaju razni mikrorganizmi. Lična higijena je posebno značajna pri njezi bolesnika. Primjenom pravila lične higijene sprečava se prenošenje nekih infekcija. U ličnu higijenu spada:     

Održavanje lične higijene Pravilno korištenje vazduha, sunca i vode Održavanje tijela i duha radom, tjelesnom vježbom i odmorom Pravilna ishrana i odijevanje Pravilno spolno vaspitanje

NJEGA I ODRŽAVANJE ČISTOĆE TIJELA Tijelo se prlja ne samo pri radu već i pri mirovanju. Tijelo je pokriveno kožom koja je veoma važan organ, štiti tijelo od povreda, infekcije i reguliše tjelesnu temperaturu. U njoj se završavaju nervi putem kojih se osjeća dodir, bol, temperatura i pritisak. Koža se stalno prlja jer se na površini sakupljaju produkti njenih funkcija (masnoće, znoj, izumrle ćelije gornjeg sloja potkožice kao i nečistoće i razni mikroorganizmi iz spoljašnje sredine. Nečistoća na koži izaziva neprijatan miris, svrbež i otežava regulisanje tjelesne temperature što može imati za posljedicu upalu kože i gnojna oboljenja.

[AUTHOR NAME]

9


HIGIJENA KOŽE

Koža ima više funkcija:  





Zaštitna uloga – koža obavija cijelo tijelo i štiti ga od mehaničkih, hemijskih i bioloških povreda. Mala povreda kože predstavlja ulazna vrata za infekciju. Termoregulaciona uloga – ostvaruje se neprekidnim zračenjem toplote iz organizma. Snadbjevena gustom mrežom krvnih i limfnih kapirala koža ima ulogu u održavanju tjelesne temperature. Ekskreciona uloga – obavlja pomoću žljezda lojnica i znojnica, koja izlučuje zaštitne ali i štetne tvari. Kod slabe funkcije bubrega pojačava se ekskrecija znoja preko kože sa lošim zadahom na urin. Koža kao senzitivni organ – jer su u njoj smješteni receptori za prijem draži iz spoljne sredine (čulo pipanja). Važni osjeti smješteni u koži su osjet za bol i toplotu.

Da bi koža obavljala ove funkcije prvi je uslov da bude njegovana, zdrava i čista. Održavanjem higijene tijela podiže se otpornost organizma kao i njegova zaštita od infekcija. Uklanjanjem prljavštine pospješuje se ekskrecija lojnih i znojih žlijezda. Pranjem kože se pojačava cirkulacija, ishrana kože što doprinosi podizanju otpornosti organizma.

Koža se sastoji iz 3 osnovna sloja:

1. EPIDERMIS – najpovršniji sloj kože (onaj koji vidimo) – zaštitna uloga 2. DERM (srednji sloj) – u kome se nalaze svi bitni elementi – žljezde, lojne i znojne, korjen dlake, a kroz njega prolaze krvni sudovi i nervi koji vaskulariziraju inerviraju kožu 3. HIPODERM (potkožni sloj) – koji se uglavnom sastoji se od masnog tkiva različite debljine

[AUTHOR NAME]

10


Lojne žljezde luče mast koja izlazi na površinu kože, a daje sjaj dlakama i elasičnost koži. Dnevno se izluči iz znojnih žljezda oko pola litra znoja. Sa epidermisa otpadaju izumrle ćelije. Koža se stalno prlja, jer na površini se sakupljaju produkti njenih funkcija (masnoće, znoj, izumrle ćelije) kao i razni mikroorganizmi iz spoljne sredine. Nečistoča na koži izaziva neprijatan miris, svrbež i otežava regulisanje tjel. temperature što može dovesti do upale kože i gnojnih oboljenja. Za njegu kože je najvažnije održavanje njene čistoće i čuvanje od oštećenja. Svakodnevno se treba tuširati i mjenjati rublje. Kupanje osim higijenskog ima i biološki značaj, jer se njime pojačavaju sve funkcije kože, umiruje i relaksira organizam. Temperatura vode za tuširanje treba da bude oko 36 ⁰C. Poslije tuširanja toplom vodom veoma je korisno na kraju istuširati se hladnom vodom.

[AUTHOR NAME]

11


HIGIJENA RUKU

Od svih organa našeg tijela ruke su obzirom na svoju funkciju najviše izložene prljanju. Čistoća ruku je ogledalo lične higijene. Uloga prljavih ruku u širenju crijevnih zaraznih bolesti je toliko očita, da se neke od njih nazivaju bolesti prljavih ruku. Isto tako ruke imaju značjnu ulogu u širenju crijevnih parazita zasto je najviše odgovorna nečistoća ispod noktiju. Na rukama žive otporni i prenosivi mikroorganizmi. Mikroorganizmi se na rukama sporo ukljanjaju, tako da se za svaki 10 minuta pranja ruku u toploj vodi njihov broj reducira na polovinu, a tek nakod 2 sata ruke su obeskličene. Ovako se ponašaju otporni mikroorganizmi, dok se prenosivi mogu ukloniti pranjem, toplom vodom i sapunom za dvije minute. Ruke treba prati prije jela i posliije svih radnji koje prljaju ruke, a posebno nakon prestanka rada i upotrebe toaleta. Sapun je neizbježno sredstvo za pranje, a poslije upotrebe treba da se cijedi na rešetki. Pri stajanju sapuna u posudama bez mogućnosti cijeđenja, postoji opasnost, da se mikroorganizmi u većem broju zadrže na sapunu. Primjena tečnog sapuna zato ima prednost. Za sušenje ruku najbolji je topli vazduh.

[AUTHOR NAME]

12


HIGIJENA NOKATA Sjeku se na odgovarujuću dužinu i zaobljavaju turpijom. Oko noktiju često se nalaze zanoktice. Ti djelovi prekinute kože predstavljaju pravu malu ranu na koži. Pojava zanoktica može se spriječiti, ako se prsti kvase toplom vodom ,pa se zalijepljena pokožica na korijenu nokta potisne unazad I odlijepi od nokta. U redovnom podsijecanju noktiju, spriječavanju zanoktica i održavanju čistoće ruku treba da vode računa svi,a naročito zdravstveni radnici. Higijena ruku je značajna i s aspekta spriječavanja nastanka intrahospitalnih infekcija.

HIGIJENA KOSE Kosa ima sem estetske značajnu i zdravstvenu ulogu. Štiti glavu od pretjeranog djelovanja sunca i niskih temperatura. Koža i kosa glave se znoje i maste od lučenja znojnih i lojnih žljezda, a izložene su i uticaju prašine, drugih nečistoća i parazita.Kosa se pere uvijek kada se zaprlja,a najmanje jednom sedmično. Energična masaža prstima, ispiranje toplom vodom i sušenje peškirom oživljava krvotok glave. Kosu treba redovno šišati i četkati. Suviše suhoj kosi treba dodavati kvalitetnu masnoću.Zdravlju kose veoma pomaže svjež vazduh,sunce I pravilna ishrana. Ako ste vi zdravi, bit će zdrava i vaša kosa, a time ce biti zadovoljeni i estetski izgled. Nečistoćom kose mogu se prenjeti parazitna oboljenja. Loša njega kose prouzrokuje svrab, perut, suhoću, masnoću i opadanje kose. [AUTHOR NAME]

13


HIGIJENA ZUBA Briga za zube počinje još dok je plod u majčinoj utrobi, kroz brigu majke o ishrani. Posebna pažnja se poklanja njezi prvih zuba malog djeteta. Bakterije koje su na zubima zaostale nesmetano iz hrane proizvode kiselinu koja nagriza caklinu i dovodi do stvaranja karijesa. Važno pravilo je da pranje zuba treba obaviti u najkraćem vremenu poslije jela, najkasnije za 20 minuta. Zube prati četkicom i isprati ih vodom, kako bi se nahvatni sloj među zubima što bolje odstranio. Ovu naviku treba steći još u djetinstvu. Kod djece treba razvijati naviku žvakanja čvrste hrane, koja mehanički čisti zube i spriječava fiksiranje zubnog kamenca. Pri uzimanju sećera i slatkiša dolazi do njihove fermentacije i stavaranja mliječne i drugih kiselina koje utiču na karijes zuba. Za održavanje zdravlja sluznice usta i ždrijela preporučuje se ispiranje fiziološkim rastvorom svakog jutra.

[AUTHOR NAME]

14


HIGIJENA NOGU

Higijena nogu je veoma značajna jer su noge veoma opterećeni dio tijela pri dužem stajanju ili hodanju, usred povećane tjelesne težine ili nekomforne obuće. Pojačano znojenje nogu može da iritira kožu, što je preduslov za gljivična oboljenja kože. Žuljevi na nogama i oboljenja mogu dovesti do poremećaja statike tijela, a takodjer izazivaju i promjene u zglobovima i kičmi. Briga za zdravlje nogu mora početi jos od najranijih dana kod djece prevencijom rahitisa i jačanjem nogu, slobodnim kretanjem djeteta, trčanjem bosih nogu po zemlji. Pravilna obuća mora da odgovara anatomskom obliku i funkciji noge. Noge se moraju prati svakodnevno mlakom vodom i sapunom, a poslije izbrisati namjenskim ručnikom, da ne bi ostale vlažne između prstiju. Treba ih povremeno masirati. Nokte na nogama redovno sjeći. Nositi pamučne čarape.

HIGIJENA INTIMNIH DIJELOVA TIJELA

Mnogi ljudi vode brigu o estetskom izgledu i čistoći vidljivih dijelova tijela, a pri tome zanemaruju čistoću dijelova koje su pod odjećom. Intimna higijena zaslužuje posebnu pažnju kod oba spola. Polne organe treba prati svakodnevno mlakom vodom i neutralnim sredstvom za pranjem. Postupci pri pranju moraju biti lagani, nježni da ne bi došlo do oštećenja sluznice, na koju se može nakalemiti infekcija. Mijenjanje rublja treba da bude svakodnevno. Pribor za intimnu higijenu treba da pripada samo jednoj osobi. Posebnu pažnju treba posvetiti u toku menstruacije i u toku trudnoće.

[AUTHOR NAME]

15


HIGIJENA ODJEĆE

Odjeća pokriva najveći dio površine našeg tijela i štiti nas od toplotnog zračenja i rashlađivanja. Osnovni zadatak odjeće je da obezbjedi normalnu funkciju kože i da obezbjedi isparavanje sa površine kože, postojanosti temperature između odjeće i tijela, pri čemu temperatura može da varira od 28 do 33 ⁰C. Materijali i vlakna od kojih se izgrađuju tkanine mogu da budu prirodnog i vještačkog porijekla. Prirodna vlakna su biljnog i životinjskog porijekla. Pamučne tkanine dobro upijaju vlagu, neke su i prijatne. Lako se mogu dezinfikovati uz primjenu sredstva za pranje. Ove tkanine dobro provode toplotu zbog čega su ljeti prijatne za nošenje. Negativna svojsta ovih tkanina su: lako se zgužvaju. Laneni materijali su manje otporni na visoku temperaturu. Dobar su termički izolator ali se ne mogu otkuhavati. Vještačka vlakna nastaju industrijskom obradom raznih materijala. Mogu biti celulozna i sintetička. Malo se gužvaju, lako se peru, ne podnose visoke temperature, ne upijaju vlagu i izazivaju potparavanje.

HIGIJENA OBUĆE

Obuća štiti stopala od mehaničkih oštećenja, niske i visoke temperature, infekcija i prljavštine. Mora biti udobna i ne može biti izgrađena od grubog materijala. Tijesna obuća dovodi do poremećaja u cirkulaciji krvi i pojačanog znojenja. Obuća ne smije biti ni previše široka, jer izaziva mehanička ostećenja stopala. Dobar materijal za izradu obuće je materijal koji propušta vazduh, elastičan je i ne propušta vodu. Ukoliko se nosi obuća sa potpeticom i uzanom površinom oslonca, tačka oslonca se prenosi na tzv. metatarzalne kosti. Posljedica toga je nesiguran hod i brži premor. Važnu ulogu oslonca ima peta kako pri stajanju tako i za vrijeme hodanja. Stoga potpetica treba da bude visoka 2 do 3 cm a najviše 5 cm.

[AUTHOR NAME]

16


ZDRAVSTVENI POREMEĆAJI KOJI NASTAJU USLIJED NEDOVOLJNOG I NEPRAVILNOG ODRŽAVANJE HIGIJENE Putem prljavih ruku mogu da se prenesu tzv. bolesti prljavih ruku ( trbušni tifus, paratifus, kolera). Na ovaj način mogu da se prenesu crijevna parazitna oboljenja što je naročito karakteristično za sredine gdje su opće higijenske prilike loše. Loša lična higijena učenika, naročito prilikom uzimanja hrane može biti značajan faktor prilikom oboljenja.

Šuga (Scabies) Izaziva je parazit (šugarac) koji pravi kanale u koži i tako izaziva svrab. Parazit se prenosi sa bolesne na zdravu osobu pri direktnom konatku, spavanjem u istoj postelji, korištenjem istog rublja, ubrusa i pri kontaktu u školi i domovima. Svrab se obično javlja poslije nekoliko dana kontakta s bolesnikom. Najviše je izražena ispod pazuha, oko pojasa, oko pupka, ispod koljena, na unutrašnjoj strani nogu i oko genitalija. Uslijed mehaničkog nadražaja može doći do oštećenja kože i do sekundarnog zagađenja bakterija. Osnovna prevencija šuge je dobra lična higijena tijela te higijena odjeće i obuće. U slučaju da se pojavi neophodno je odmah liječiti kremama i preparatima poslije pranja i kupanja, pri cemu se naročito pažnja mora posvetiti iskuhavanju i peglanju odjeće poslije završenog tretmana.

[AUTHOR NAME]

17


Vašljivost (Pediculosis)

Zavisno gdje je lokalizovana i koja vrsta vaški je izaziva, može biti: vašljivost glave (pediculosis capitis), vašljivost tijela (pediculosis corporis) i vašljivost polnih organa (pediculosis pubis). One su međusobno po građi i obliku vrlo slične, ali se po načinu života nešto razlikuju. Tjelesna uš značajna je po tome što prenosi pjegavac. Vašljivost kosmatog dijela glave izaziva tjemena uš – koja siše krv i tako izaziva svrbež. Javljaju se oštećenja kože sa sekundarnim infekcijama izuzetno i otok limfnih žlijezda na vratu. Kod vašljivosti na kosi postoji mnoštvo jajašaca zalijepljenih posebnim sekretom. Za 7 dana iz jajašca izlegu se larve, a za 14 dana postaju zrele uši. Nečistoća tijela i odjeće doprinosi pojavi vašljivosti. Naročito dolazi do izražaja u kolektivnim uslovima smještaja (škole, kasarne, domovi i dr.) Prenošenje vašljivosti vrši se direktnim i indirektnim kontaktom. Direktno prenosenje vrši se sa jedne na drugu osobu pri spavanju u zajedničkoj postelji, pri igri i sl. Ako čista osoba legne u krevet s vašljivom, ona će se u toku 5-6 sati zavašljiviti. Indirektni put prenošenja vaški vrši se putem češljeva za kosu, četke za kosu i sl. Za razliku od vašljivosti tijela za koju se može reći da je pratilac niskog higijenskog standarda, vašljivost glave se može proširiti i u sredinama sa boljim higijenskim standardom, tj uši koje se ne obaziru mnogo na društveni položaj.

Suzbijanje vašljivosti: - aktivno pronalaženje i depedikulacija vašljivi osoba - strogo provođenje mjere higijene uz iskuhavanje rublja pri pranju - za uništavanje ušiju glave upotrebljavaju se šamponi sa depedikulirajućinim djelovanjem ,a postupak pranja ponavlja se nakon 7 dana - odstranjivanje gnjida glave vrši se mehanički, kosa se pokvasi vodom i utrlja se šampon, a zatim se kosa češlja gustim češljem.

[AUTHOR NAME]

18


POLNO VASPITANJE Nekada je postojalo shvatanje da se o polnim pitanjima ne treba razgovarati sa djecom I omladinom. Danas prevladava suprotno mišljenje. Polno vaspitanje se u uvodi kao predmet u osnovim školama (višim razredima), što je pohvalno, jer ako se mladi na vrijeme obavijesti o svim aspektima spolnog odnosa, izbjegavaju se mnoge nevolje (neželjena trudnoća, spolno prenosive bolesti itd). MUŠKI POLNI ORGANI se dijele na spoljašnje I unutrašnje. Unutrašnji muški polni organi su: sjemenici (testis), sjemenovod, sjemene kesice I prostata. Spoljašnji muški polni organi su: polni ud, mošnica (scrotum). Ud je šupljikave građe I kada se ispuni krvlju očvrsne. Sjemenik je organ u kome nastaju muške polne ćelije spermatozoidi. Spermatozoidi izlaze kroz sjemenovod u sjemene kese, a odatle prolaze u mokraćno sjemeni kanal i izbacuju se iz tijela. ŽENSKI POLNI ORGANI se dijele na spoljašne i unutrašnje. Unutrašnji ženski polni organi su: rodnica (vagina), maternica (uterus), jajovod (tubae uterine), jajnik (ovarium) Spoljašni ženski polni organi su: velike i male usne (labia maiora et minora), dražica (clitoris) I vestibulum vaginae. Spoljašni genitalni organi jednim imenom se zovu stidnica (vulva).

[AUTHOR NAME]

19


PUBERTET Pubertet je razdoblje djeteta koje karakterizira brz tjelesni rast i razvoj, te pojava sekundarnih spolnih obilježja, koje završava punom spolnom zrelošui i sposobnošću razmnožavanja. Po pravilu pubertet kod djevojčica počinje oko 10 godine, a kod dječaka oko 12 godine. Djeca do puberteta trebala bi biti obavještena o svim promjenama koje se dešavaju u pubertetu, o higijeni spolnih organa, o spolnim bolestima, trudnoći itd. Pubertet se odvija u pet faza koje ne moraju biti jasno definisane i mogu se preplitati.

DJEVOJČICE 1. 2. 3. 4. 5.

FAZA – počinje aktivnost ženskih hormona (estrogen i progesteron) FAZA – početak rasta grudi, stidnih dlačica, visine i mase FAZA–kovrdžanje stidnih dlačica, pojava sekreta, prva menstruacija FAZA – početak ovulacije, pojava pazušnih dlaka FAZA – menstruacija i ovulacija postaju redovne, pojava dlaka oko anusa

Djevojčice su obično najviše zabrinute zbog neredovnih menstruacija i nejednakog rasta grudi. Zato im se treba objasniti da je to sve prirodno, te da menstruacija i ovulacija prvih nekoliko godina budu neredovne. Također je sasvim normalno da jedna dojka bude veća od druge.

DJEČACI 1. FAZA – počinje aktivnost muških hormona(testosteron), početak rasta testisa, početak rasta visine 2. FAZA – početak rasta skrotuma, stidnih dlačica, tjelesne mase 3. FAZA – početak rasta penisa u dužinu, glas počinje da mutira, pojava dlaka oko anusa 4. FAZA – početak rasta penisa u širinu, prva ejakulacija, pojava brade, ispod pazušne dlake, mašćenje kože 5. FAZA – genitalije dobivaju izgled odraslog muškarca, pojava dlaka na grudnom košu

Kod dječaka je moguća pojava GINEKOMASTIJE uslijed hormonske neravnoteže. Ona podrazumijeva uvećanje jedne ili obe mliječne žljezde i obično se javlaja kod svakog drugog muškarca koji prolazi kroz pubertet. Kako to može biti kao da dječaku rastu ženske grudi, zna biti jako neugodno. Međutim ginekomastija je normalna pubertetska pojava koja se obično sama povlači prije 20-te godine. Kod večine muškaraca, svi procesi rasta, kao npr. visina i [AUTHOR NAME]

20


gustina dlaka, znaju da se odvijaju do 20-te godine. U ovo doba puberteta, vrlo često zbog svih ovih burnih tjelesnih dešavanja, kod muškaraca koji nisu pravilno seksualno odgajani, javlja se čitav niz teškoća kao npr. strah da se nisu dovoljno razvili spolni organi, strah da će biti potentni, zabrinutost zbog pojave polucije-izbacivanje sjemena u snu, strah od mogućnosti posljedica masturbacije, nelagodnost zbog pojave bubuljica, potresi zbog neuspjeha u prvim ljubavnim i seksualnim kontaktima, loš uticaj društva i nerazumjevanje odraslih. Kod djevojčica također može javiti strah od neharmoničkog razvoja tijela, nelagodnost ako se grudi rano razvijaju, zbunjenost zbog dolaska menstruacije, nelagodnost zbog pojave bubuljica, strah od posljedica masturbacije, zbog nerazumjevanja odraslih itd.

SEKUNDARNE SPOLNE KARAKTERISTIKE

Dječaci

Djevojčice

-tjelesni rast visi od djevojčica

-tjelesni rast niži od dječaka

-jače razvijen koštani-misićni sistem

-slabije razvijen koštano mišićni sistem

-ramena šira

-ramena uža

-karlični pojas uži

-karlični pojas širi

-slabije razvijeno potkožno masno tkivo

-jače izraženo potkožno masno tkivo

-dlakavost jača

-dlakavost slabija

-glas dublji

-glas viši

-razvoj polnih organa

-crte lica nježnije

-polucija-noćno izljevanje sjemena

-kosa bujnija

-više crveni krvnih zrnaca

-razvoj polnih organa, dojki -pojava menstruacije

[AUTHOR NAME]

21


POLUCIJA Polucija je spontano izbacivanje sjemena za vrijeme spavanja.To je normalna pojava i ukazuje na pravilan polni razvoj.Prisutan je i kod odraslih ljudi koji duže vremena ne žive redovnim spolnim životom. Praćena je snovima ljubavnog sadržaja.Povremeno noćno prosipanje sjemena(2-3 puta mjesečno) je sasvim prirodno.Suviše često prosipanje sjemena može da bude znak preokupiranosti spolnim pitanjima, pojačan spolni nagon.

[AUTHOR NAME]

22


MENSTRUALNI CIKLUS

Menstrualni ciklus je razmak izmedu dvije menstracije.Prvi dan krvarenja(menstruacije) se računa kao početak menstrualnog ciklusa, a kraj menstrualnog ciklusa je dan prije početka sljedećeg menstrualnog krvarenja. Razmak između menstrualnih ciklusa je najčešće između 21-35 dan,a najčešće svakih 28-29 dana. Menstruacija je redovno mjesečno krvarenje iz maternice koje nastaje kao posljedica ljuštenja endometrija (sluznice maternice) ukoliko nije došlo do oplodnje. Pod uticajem hormona u početku ciklusa u jajniku počinje da sazrijeva jajna ćelija. Sredinom ciklusa ona napušta jajnik(ovulacija) i seli se u jajovod.Tamo čeka eventualnu oplodnju sa muškom polnom ćelijom(spermatozoidom).Za to vrijeme opet pod dejstvom hormona, sluznica maternice se priprema da primi eventualno oplođenu jajnu ćeliju. Sluznica znatno odeblja,krvne žile se prošire. Ako dođe do oplodnje, oplođena jajna ćelija(zigot) putuje u maternicu i ugnjezdi se u njenom zidu-razvija se embrion. Ukoliko ne dođe do oplodnje, jajna ćelija propada, a sluznica maternice počinje da se ljušti i dolazi do krvarenja - menstruacije.Krvarenje prosječno traje 3-6 dana.Prva menstruacija se zove menarha.Menstruacija najčešće počinje između 12-15 godina.Može i ranije, ali i kasnije što zavisi od niza faktora kao što su rasa, podneblje i druge.U toku menstruacije neke žene imaju bolove u krstima,trbuhu,glavobolje, nemaju apetit i slično. Menstruacija može zakasniti ili biti neredovna usljed prehlade, promjene podneblja, neke bolesti itd.U toku menstruacije žene moraju izbjegavati teške fizičke poslove, uzimanje alkohola,psihičko uzbuđenje. Moraju se pridržavati određenih higijenskih propisa, češće prati intimne dijelove tijele.Djevojke trebaju da znaju da je mjesečnica znak njihove spolne zrelosti, da ozbiljnije i savjesnije usmjeravaju svoje postupke i svoj odnos prema suprotnom spolu.

[AUTHOR NAME]

23


RJEČNIK:

BISEKSUALAN-osoba koja osjeća spolnu privlačnost prema osobama oba spola. HETEROSEKSUALAN-osoba koju seksualno privlače ljudi drugog spola. HOMOSEKSUALAC-osoba koju seksualno privlače ljudi istog spola. HORMONI – supstance(tvari) koje izlučuju određene žljezde.Seksualne hormone izlučuju kod žena jajnici, a kod muškaraca sjemenici. MENARHA-prva menstruacija. MENOPAUZA-prestanak menstrualnog ciklusa(obično oko 50 godine) MENSTRUACIJA -krvarenje koje se pojavljuje jednom mjesečno kod žene. MENSTRUALNI CIKLUS-razmak između dvije menstracije.Traje od prvog dana posljednje do prvog dana sljedeće menstruacije (25-30 dana). MOKRI SNOVI-rezultat muškog orgazma u snu.Izbacuje se sperma. ORGAZAM-vrhunac seksualnog zadovoljstva. OVULACIJA-proces otpuštanja zrelne jajne ćelije iz jajnika.U prosjeku se ovulacija dogadja 14 dana prije sljedeće menstruacije. EJAKULACIJA-izbacivanje sjemena iz muških genitalija na vrhu spolnog uzbuđenja. EREKCIJA-podizanje i ukručivanje muškog spolnog uda (penis) u toku seksualnog uzbuđenja. SPOLNI AKT (SNOŠAJ)-svako prodiranje spolnog uda u rodnicu. FERTILIZACIJA (OPLODNJA)-susret jajne ćelije i spermatozoida. FRIGDNOST-ženina spolna hladnoća. IMPOTENCIJA -nesposobnost muškarca da u određenoj situaciji obavi seksualni odnos. MASTURBACIJA (ONANIJA)-namjerno izazivanje spolnog podražaja do postizanja orgazma. CERVIKS (GRLIĆ, UŠĆE MATERNICE)-otvor između maternice i vagine - kroz koje ulaze spermiji, iz koje izlazi menstrualna krv, kroz koji prolazi dijete prilikom poroda.

[AUTHOR NAME]

24


KLITORIS (DRAŽICA)-smještena ispod vrha velikih vaginalnih usana, mali komadići tkiva koji se pipa kao dugme, najosjetiljiviji dio na seksualni podražaj. FALLOPIEVE TUBE-mišićave tube, povezuju jajnik sa maternicom.U tim tubama se dešava opolodnja jajne ćelije. TESTIS (SJEMENIK)-muški organ, smješten u scrotumu, u kojem nastaje sperma. TESTOSTERON-spolni hormon kojeg više ima kod muškaraca. UTERUS (MATERNICA)-kruškoliki mišićni organ u kojem se razvija plod. VAGINA - povezuje vaginalni otvor sa maternicom.Za vrijeme snošaja penis ulazi kroz vaginu(rodnicu) ,a pri porodu kroz nju izlazi dijete. PENIS-muški spolni organ, kroz koji se ispušta sjeme i mokraća. TOKSIČNI ŠOK SINDROM (TSS)-rijetka ali ozbiljna bolest do koje može doći ako žena ostavi tampon ili kontraceptivnu spužvu u vagini duže vrijeme.Bakterije nastaju u menstrualnoj krvi koja se apsorbira u tamponu ili spužvi, nakon čega ulaze u krvotok kroz ranice ili druge ozljede koje možda postoje u vagini.Simptomi su:temperatura viša od 40 stepeni, osip, proljev, povraćanje, bol u mišićima.

[AUTHOR NAME]

25


TRUDNOĆA

To je stanje u kome se u maternici kao produkt spajanja muške spolne stanice (spermatozoida) i ženske spolne stanice (jajne ćelije) razvija plod. Trudnoća traje prosječno 280 dana, odnosno 40 sedmica ili 10 lunarnih mjeseci(9 kalendarski) Pod dejstvom hormona u organizmu žene dešava se čitav niz promjena koje izazivaju rane simptome.Ovi simptomi se koriste za ranu dijagnostiku trudnoće. Znaci trudnoće se mogu podijeliti na: nesigurne,vjerovatne i sigurne. Nesigurni znaci su uglavnom subjektivna osjećanja žene. Manifestuju se mučninama i povraćanjem, uglavnom ujutru, slabljene apetita, gađenje na neku hranu koju su trudnice ranije voljele, promjenama u ponašanju, lupanjem srca. Svi ovi simptomi mogu se javiti i izvan trudnoće i zato se smatraju nesigurnim. Vjerovatni znaci trudnoće se mogu objetivno dokazati: jedan od osnovnih je izostanak menstruacije (amenoreja) mada ona može izostati i iz drugih razloga.Pojačava se pigmentiranost bradavica dojki, dolazi do povećanja trbuha i njegove pigmentacije. Sigurni znaci trudnoće dolaze od strane ploda u drugoj polovini trudnoće, kucanje srca, pipanje dijelova ploda, pokreti ploda.

[AUTHOR NAME]

26


KONTRACEPCIJA Pod pojmom kontracepcija podrazumjevaju se sve tehnike i sredstva koja koristimo u svrhu sprečavaju začeća i neželjene trudnoće. Svrha kontracepcije nije samo sprječiti začeće već i planiranje potomstva i razmaka između poroda, što može spasiti život majkama i djeci. Treba poznavati prednost i mane kontraceptivnih sredstava, a konačnu odluku (odabir kontraceptivnog sredstva) osoba treba donijeti u dogovoru sa ljekarom.

Metode kontracepcije: 

prirodne (biološke) metode



mehaničke metode



hemijske metode



hirurške metode



prekinuti snošaj (coitus interruptus)

Prirodne metode kontracepcije Prirodne metode kontracepcije zasnivaju se na suzdržavanju (apstinenciji) od spolnih odnosa u vrijeme plodnih dana ciklusa. Parovi koji odaberu tu vrstu zaštite moraju poznavati i pomno pratiti menstruacijski ciklus žene. Prirodne metode mogu biti uspješne samo kod žene sa redovnim ciklusima. Ove metode ne štite od spolno prenosivih bolesti.

Vrste prirodnih metoda kontracepcije: 

Metoda mjerenja bazalne temperature



Billingsova metoda praćenja cervikalne sluzi



Ogino-Knausova kalendarska metoda



Simpto-termalna metoda (kombinacija svih spomenutih)

[AUTHOR NAME]

27


Metoda mjerenja bazalne temperature Mjerenja bazalne temperature obavlja se svakog jutra, neposredno nakon buđenja, prije ustajanja, običnim i uvijek istim toplomjerom. Izmjerene vrijednosti redovito se upisuju. Prije mjerenja žena mora spavati 6 sati i ne smije uzimati sredstva za spavanje. Metoda se zasniva na porastu tjelesne temperature za 0.3 do 1stepen C kratko nakon ovulacije. Temperatura ostaje povišena do sljedeće menstruacije.

Billingsova metoda pracenja cervikalne sluzi Prati promjene cervikalne sluzi tokom menstruacijskog ciklusa. Prije i poslije menstruacije sluzi nema ili je oskudna. Nekoliko dana prije ovulacije stvara se više sluzi, a u toku ovulacije sluz sliči bjelancetu jajeta, vrlo je elastična, rastezljiva. Nakon ovulacije sluz postaje gušća,ljepljiva i mutna, pa nestaje.

[AUTHOR NAME]

28


Ogino-Knausova kalendarska metoda Bazira se na izračunavanju plodnih i neplodnih dana. Da bi metoda bila pouzdana potrebno je pratiti dužinu ciklusa tokom 12 mjeseci i odrediti najkraći (NKC) i najduži (NDC) ciklus. Ne preporučuje se ženama sa neredovitim menstrualnim ciklusima. FORMULA ZA IZRAČUNAVANJE PLODNIH DANA PO KNAUSU NKC-15-2 NDC+15+2 FORMULA ZA IZRAČUNAVANJE PLODNIH DANA PO OGINU NKC-18 NDC-10

[AUTHOR NAME]

29


Mehaničke metode kontracepcije Kondom (prezervativ) Navlaka od tanke elastične gume, koja se prije seksualnog odnosa, stavlja na ud u erekciji i tako se stvara barijera koja onemogućuje ulazak spermija sa sjemenom tečnošću u rodnicu žene. Prezervativ predstavlja dobru zaštitu od trudnoće i najbolja je zaštita od spolno-prenosivih infekcija uključujući i SIDU. Djelotvornost je 98%. Nedostaci: može skliznuti ili se pocijepati.

Cervikalna kapa Tanka gumena kapa oblika kupole sa pojačanim elastičnim rubom koja se zajedno sa spermicidnim sredstvom stavlja u rodnicu tako da pokriva maternicu stvarajući zapreku spermijima za ulazak u maternicu. Dijafragma se iz rodnice odstranjuje najmanje 6, najviše 24h nakon odnosa. Djelotvornost 94%.

Intrauterni ulošci (spirale) Kontraceptivna sredstva različitih oblika, načinjenih od plastičinih masa ili čelika koji ne hrđa, koji se stavljaju u materničnu šupljinu i na taj način štiti od neželjene trudnoće. Namješta ih ljekar i jednom postavljene ostaju u maternici više mjeseci, pa čak i godina. Mehanizam djelovanja i pored dosadašnjih ispitivanja još nije poznat. Moguće je da stavljeni u maternicu izazivaju pojačano grčenje jajovoda i mišića maternice, čime se oslobođena jajna ćelija bez zadržavanja prenosi kroz ove organe, te nema vremena da se usadi u sluznicu maternice. Efikasnost 98-99%

[AUTHOR NAME]

30


Hormonska kontracepcija Hormonska kontracepcija djeluje unošenjem sintetskih oblika ženskih spolih hormona koji mjenjaju hormonski ciklus žene, tako da spriječavaju ovulaciju i mijenjaju sastav sluznice maternice, tako da cervikalna sluz postaje gusta i onemogućava ulazak spermija. Nakon ginekološkog pregleda i uzimanja brisa vrata maternice i labaratorijskih pretraga, ljekar određuje može li žena uzimati pilule, te koju vrstu. Uzimaju se svaki dan u razdoblju od 21 dan, nakon toga slijedi prekid od 7 dana, nakon kojeg dolazi do krvarenja. Nakon toga se počinje sa novim ciklusom. Prednosti upotrebe pilula su smanjeno menstrualno krvarenje i bolovi, pravilni ciklusi i manja predmenstrualna napetost. Djelotvornost viša od 99%.

Postkoitalna (hitna) kontracepcija Ne bi trebala biti metoda prvog izbora nego korištena u slučajevima kada ostale metode zakažu. Ona podrazumijeva uzimanje hormonskih preparata neposredno nakon seksualnog odnosa.

[AUTHOR NAME]

31


Prekinuti snošaj (coitus interroptus)

Niskodjelotvorna i nepouzdana metoda kontracepcije pri kojoj muškarac izvuče spolni ud iz rodnice neposredno prije ejakulacije. Vrlo je nepouzdana ,jer mala količina sperme može isteći i prije ejakulacije, a samo je jedan spermij dovoljan za oplodnju. Potrebna je samokontrola oba partnera i u praksi je to teško izvodivo. Ne štiti od spolno prenosivih bolesti.

Hirurške metode Hirurske metode kontracepcije podrazumijevaju sterilizaciju muškarca (vazektomija) ili sterilizaciju žene (podvezivanje jajovoda).

Sterilizacija žene se izvodi presjecanjem i podvezanjem jajovoda čime se spriječava da jajna stanica iz jajovoda stigne u maternicu.

Podvezivanje jajovoda

Sterilizacija muškarca se vrši presjecanje sjemenovoda čime se sprečava da spermiji budu izbačeni sa sjemenom tekućinom. Vazektomija ne utiče na seksulanu potenciju muškarca.

Vazektomija (podvezivanje sjemenovoda)

Apstinencija - suzdržavanje od spolnih odnosa. Uspješnost 100%

[AUTHOR NAME]

32


SPOLNO PRENOSIVE BOLESTI (SPB)

     

Prenose se uglavnom spolnim putem Pored obične prehalde i gripe, najrasprostranjenije su bolesti Najugroženiji su mladi ljudi koji nemaju stalne seksualne partnere Godišnje se u svijetu 333 miliona ljudi zarazi nekom spolnom bolešću Mnoge spolno prenosive bolesti je teško otkriti, jer su bez simptoma Milioni žena, čak i ne znaju da su zaražene, dok se ne pojave ozbiljni, smrtonosni simptomi. U međuvremenu ne znajući ona često prenosi SPB na partnera ili na još ne rođeno dijete

Simptomi SPB:      

pojačan ili promijenjen iscjedak iz vagine ili penisa osjetiljivost, žarenje, peckanje genitalnog organa osjećaj žarenja, pečenja, bolova tokom ili poslije mokrenja osjetljivost i bolovi tokom spolnog odnosa bolovi i osjetljivost u donjem djelu trbuha pojava ranica, bradavica, mjehurića ili bilo kakvih izraslina na spolnom organu

[AUTHOR NAME]

33


Humani papiloma virus(HPV)

Učestalost infekcije humanim papiloma virusom, značajno je porasla u posljednjih 30 godina, te se danas smatra NAJČEŠĆOM virusnom spolnom prenosivom bolešću. Najčešće se pojavljuje kod mladih spolno aktvnih žena i muškaraca do 25 godina života i samim tim predstavaljaju značajan javno zdravstveni problem, koji ukoliko se ne liječi može dovesti do pojave genitalnih bradavica, raka vrata maternica i muškog genitalnog trakta.

Uzročnik je humani paplioma virus (postoji preko 100 tipova HPV). Prema potoncijalu zloćudnih promjena, od kojih je najznačajnija rak vrata maternice, dijelimo ih na niskorizične i visokorizične genotipove. Najvažniji gentipovi su 6 i 11, a odgovorni su za nastanak dobroćudnih promjena kao sto su spolne bradavice (kondilomi). Od visokorizicnik tipova svakako treba izdvojiti 5 genotipova koji su odgovorni za 90% HPV pozitivnih karcinoma vrata maternice a to su 16, 18, 31, 33 i 45.

HPV se najčešće prenosi spolnim odnosom, ali i direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicom. Može se prenijeti i unatoč korištenju prezervativa, jer se virus može nalaziti na samom korijenu penisa. Tvrdnju da se HPV ne prenosi isključivo penetracijom dokazuje činjenica da je pronađen i kod nekih djevojaka koje su još djevice. Također su zablježeni i slučajevi kod kojih su promjene [AUTHOR NAME]

34


uzrokovane ovim virusom vidljive u usnoj šupljini, pa se može zaključiti da se HPV prenosi oralno genitalnim odnosom. Muškarcima se za dokazivanje HPV-a uzima bris mokraćne cijevi, dok se kod žena uzima bris vrata maternice i radi se posebno pretraga na prisutnost HPV-a. Svakako je potrebno uraditi i papa test koji pokazuje eventualne promjene na ćelijama vrata maternice. Ne postoji lijek za HPV-infekciju iako kod većine žena infekcija prođe sama od sebe. Liječenje je usmjereno prema promjenama na koži ili sluznici, koje nastaju kao posljedica HPV infekcije. Redovitim ginekološkim pregledima (papa test) će se na vrijeme uočiti promjene na vratu maternice i provesti adekvatno liječenje. Cjepivo Gardasil koristi se protiv dvije vrste HPV, a koji su većinom uzrok raka grlića maternice. Preporučuje se da se cijepe žene u dobi od 11 do 25 godina. U idealnim slučajevima cjepivo se treba dati prije nego žene postanu seksualno aktivne. Za sada se to smatra najboljom metodom primarne prevecnije genitalnog HPV-a.

Zaštita prilikom seksualnih odnosa također može spriječiti infekciju genitalnim HPV-om. Ograničavanje broja seksualnih partnera i izbjegavanje spolnog kontakta sa osobama koje su imale brojne seksualne partnere mogu smanjiti mogućnost infekcije. Kondomi pružaju određenu zaštitu, ali prijenos je moguć sa dijelova koje kondom ne prekriva.

[AUTHOR NAME]

35


Trihomonijaza Uzročnik infekcije je protozoa trichomonas vaginalis. Inkubacija traje 4 do 20 dana. Zanimljivo je da kod skoro polovine pacijentkinja trihomonijaza postoji bez ikakvih simptoma.Inače uobičajne tegobe su bolno mokrenje, pojačan vaginalni iscjedak neugodnog mirisa. Trichomonas vaginalis

Uz to može biti prisutna iritacija spoljašnih genitalija praćena svrabom.Muškarci obično nemaju simptome.Dijagnoza se postavlja ginekološkim pregledom-uzimanjem brisa vagine.

Liječenje se provodi mertronidazolom u jednokratnoj večoj dozi ili u manjim dozama u toku 7 do 10 dana.Istovremeno se treba sprovesti liječenje oba partnera!!!

Hlamidija Poslije HPV-a najčešća spolno prenosiva infekcija posebno kod adolescenata.Inkubacija traje 1 do 3 nedelje. Uzročnik bolesti je bakterija chlamydia trachomatis.

Chlamydia trachomatis

[AUTHOR NAME]

36


Prenosi se seksualnim kontaktom sa oboljelom osobom, te prilikom porođaja sa majke na novorođenče. Kod žena ova bolest uzrokuje upalu vrata maternice, a zatim upalu maternice, jajnika, jajovoda.Kod muškarca izaziva uretris(upala mokraćne cijevi). Ova bolest kod velikog broja može biti bez simptoma.Ako ima, to su:peckanje pri mokrenju,neuobicajna bol pri spolnom odnosu,krvarenje između ciklusa. Simptomi hlamidije kod muškarca su:peckanje pri mokrenju, sekrecija iz penisa, bolovi u testisima.Liječenje se provodi antibioticama. U toku liječenja treba se suzdržavati od spolnih odnosa. Potrebno je liječenje oba partnera. Posljedice bolesti:neprohodnost jajovoda,vanmaterična trudnoća, spontani pobočaj, neplodnost.

Gonoreja(Triper,Kapavac)

Uzročnik bolesti je bakterija neisseria gonnrohoeae. Gonoreja se prenosi tokom vaginalnog, oralnog ili analnog polnog odnosa.Prenosi se i tokom porođaja sa majke na dijete. Inkubacija traje od 1 do 14 dana. Neisseria gonnrohoeae

Muškarci češće primjećuju simptome: golicanje u uretri, bolno mokrenje, bijeli iscjedak iz penisa. Žene u više od 50% slučajeva ne osjećaju tegobe bolesti. Kod manjeg broja žena može se javiti bol i peckanje pri mokrenju, žuckast,gnojni iscjedak, neprijatnog mirisa. Liječenje se provodi antibioticima. Posljedice bolesti:van materična trudnoća, spontani pobočaj, neplodnost.

[AUTHOR NAME]

37


Sifilis

Sifilis je spolno prenosiva bolest, koju uzrokuje bakterija Treponema pallidum.Prenošenje bakterije sifilisa se uglavnom dešava tokom vaginalnog, analnog ili oralnog seksa. Rana na koži(šankr ili šangir) je prvi simptom sifilisa. Šankr se obično pojavljuje između 3 nedelje i 3 mjeseca nakon što je bakterija sifilisa ušla u organizam.Ove rane su obično bezbolne,a najćešće se kod muškaraca pojavljuje na penisu,a kod žene na spoljašnjim genitalijama ili unutrašnjosti vagine. Šankr traje izmedu 28 i 42 dana, zacjeljuje bez liječenja, ali to ne znači da je osoba izliječena. Za sekundarni sifilis karakterističan je osip koji se razvija po tijelu, a prolazi kroz 2 do 12 nedelja. Latentni stadij-ako se bolest ne liječi, osoba će nakon prethodne dvije, preći u treću, prikrivena faza sifilisa. Osoba nema nikakve simptome neki vremenski period, ali je i dalje zaražena. Ako se bolest ne liječi moze izazvati opasna ostećenja nervnog sistema, srca ili mozga i na kraju čak dovesti do smrti. Liječenje se vrši antibioticima.

[AUTHOR NAME]

38


Genitalni herpes

Genitalni herpes je spolna bolest koju uzrokuje virus herpesa. Virus se prenosi dodirom kože zdrave osobe sa kožom zaražene osobe prlikom spolnog odnosa. Simptomi herpesa su plikovi genitalnog predjela kod žene i muškarca. Liječenje genitalnog herpesa se sprovodi sa svrhom da se dovede do olakšanja tegoba koje nastaju kao posljedica rana i plikova (krema ili mast).

Hepatitis B i C

Uzročnici ove polne bolesti su virusi hepatitisa B i C. Prenosi se spolnim putem, tjelesnim tekucinama, krvlju i priborom za primjenu droge, sa majke na dijete. Simptomi: mučnina,povraćanje, žutilo kože, tamno obojena mokraća, bijela stolica. Može preći u hronični hepatitis, cirozu jetre i karcninom. Postoji učinkovita vakcina protiv hepatitisa B. [AUTHOR NAME]

39


HIV/AIDS

AIDS je skraćenica na engleskom jeziku za SINDROM STEČENOG GUBITKA IMUNITETA. Gubitak imuniteta nastaje kao kasna faza infekcije HIV-om (virus humane imunodeficijencije) AIDS ne prestavlja jedno oboljenje, to je sindrom ili niz infekcija i različitih oblika tumora, od kojih oboljevaju osobe sa ostećenim imunitetom. Često se koristi i francuska skracenica SIDA sa istim značenjem. 1. decembar je SZO proglasila za dan borbe protiv AIDS-a u svijetu. Ova bolest je prvi put zabilježena 1981 godine u SAD-u Kalifornija, LA. Poslije toga bolest se počela širiti velikom brzinom. Danas nema zemlje, gdje nisu registrovani HIV pozitivni i AIDS oboljeli.

Osobine HIV-a - u organizmu čovjeka veže se za T limficite koji imaju važnu ulogu u odbrani od infekcija - ima značajnu mogućnost mutacije (promjene genetske strukture) - ćelija domaćina brzo ugine - osjetljiv je na povišenu temperaturu (T 60 stepeni ubija ga za 30 min) - osjetljiv na dezinfekciona sredstva (alkohol, klorni preparati) - osjetljiv na veće količine UV i X zraka

Hiv se ne prenosi: - putem vode - priborom za jelo - toaletnim priborom u kupatilu - u bazenima - kihanjem i kašljanjem - rukovanjem - poljubcem - ujednom insekta

U organizmu zaražene osobe virusa najviše ima u: - krvi - spermi - vaginalnom sekretu

[AUTHOR NAME]

40


Najčesći putevi prenošenja HIV-a: - spolnim putem (73%) - upotrebom nesterilnih injekcionih igala (17%) - sa zaražene majke na dijete u toku poroda - transfuzijom zaražene krvi (od 1986 godine se sva krv testira) - transplatacijom tkiva i organa - tetoviranjem i pirsingom

Može se naći: - mlijeku dojilje, stolici, urinu ali to nisu putevi kojima se virus širi. Gubitak otpornosti Kada virus uđe u čovjeka i inficira ga, organizam uključi svoje mnogobrojne mehanizme odbrane, da bi se riješio uljeza. Međutim HIV upravo napada imuni sistem i uništava ga. T-limficiti čija je uloga u stvaranju antitijela bivaju napadnuti i uništavani od strane virusa. Postepeno opada otpornost organizma i na kraju će postati meta za mnoge viruse, gljivične bakterijske i parazitarne infekcije i neke vrste tumora koji napadaju organizme čija je otpornost smanjena ili uništena.

Prevencija HIV/AIDS Danas postoji mnogo antivirusnih lijekova koji se koriste u liječenju HIV/AIDS-a. Međutim osim što su dostupni malom broju oboljelih, ne mogu potpuno eliminisati HIV. Ovi lijekovi samo donekle produžavaju kvalitetan život inficiranih. Osim toga vakcina je u eksperimentalnoj fazi. Zbog toga sve snage treba usmjeriti na prevenciju. To podrazumijeva pružanje prave medicinske informacije I psiho socijalne pomoći ugroženim.

Prevencija seksualnog ponašanja -edukacija mladih o HIV/AIDS-u, prije nego postanu seksualno aktivni -posjedovanje samo jednog neinficiranog partnera -korištenje kondoma sa novim partnerom -edukacija HIV pozitivnih osoba o tzv. sigurnom seksu

Prevencija prenošenja HIV-a intravenoznom narkomanijom -edukacija mladih o riziku upotrebe intravenoznih droga -organizovanje programa za oporavak od droga -snabdijevanje korisnika sterilnim iglama i špricama

[AUTHOR NAME]

41


Prevencija prenošenja HIV-a sa majke na dijete -edukacija žena -edukacija HIV-pozitivnih žena o riziku trudnoće -testiranje trudnica na HIV

Prevencija prenošenja krvlju -od 1986. godine sva krv se dodatno testira na HIV

[AUTHOR NAME]

42


VAGINALNA KANDIDIJAZA

Zapaljenje vagine prouzrokovano gljivicom iz roda Candida naziva se glijivični vaginitis(kolpitis) ili vaginalna kandidijaza.Infekcija najčešće zahvata istovremeno I vaginu I spoljašnje polne organe,kada se govori o vulvovaginalnoj kandidijazi. Prisutnost zaštitnih mikroorganizama(Lactobacillus)održava broj gljivica na sluzokoži vagine u malom I neškodljivom broju.Kada se taj odnos poremeti,te dođe do umnožavanja tj.porasta broja gljivica,nastaje infekcija.Najčešći uzročnik vaginalne kandidijaze(oko90%)je Candida albicans.Otprilike 75% seksualno aktivnih žena imalo je ovu infekciju barem jednom u životu,a polvina njih je iskusila probleme ove infekcije više puta. Iako se kandidijaza ne smatra spolno prenosivom bolešću uzročnik se može prenijeti vaginalnim,oralnim ili analnim seksualnim odnosom sa inficiranom osobom.12do 15% muškaraca će nakon spolnog odnosa sa inficiranom ženom razviti simptome poput peckanja,svraba I osipa. Kod vulvovaginalne kandidijaze najčešći I najizrazitiji simptom je svrab,peckanje I vaginalni sekret,koji može biti veoma obilan,bijele boje,gust,sirast,specifičnog slatkastog mirisa. Sluzokoža vagine,ali i malih I velikih usana je crvena,natečena i bolna.Bol se javlja pri seksualnom odnosu,mokrenju,ali i pri hodu.Svrab I češanje pogoršavaju simptome i dovode do oštećenja kože i sluzokože.Ginekolog nakon anamneze I pregleda sluzokože uzima vaginalni bris za mikroskopski pregled(određuje se grupa sekreta).Ukoliko se radi o kandidi,vaginalni sekret će biti VI grupa čistoće vagine. Promjena kiselosti vagine i smanjenje broja zaštitnih baktrija za vrijeme menstruacije,menopauze,trudnoća,stres,upotreba antibiotika,oralnih kontraceptiva,neka oboljenja(dijabetes,sida…),upotreba parfemisanih sapuna,konzumiranje većih količina šećera su neki od faktora koji doprinose razvoju gljivične infekcije. Sve žene sa vulvovaginalnom gljivičnom infekcijom trebaju da se liječe,bez obzira na jačinu simptoma.Terapija se provodi antimikoticima kojih ima nekoliko vrsta,najčešće vaginaletama u trajanju od tri,sedam ili više dana.Lokalna terapija može podrazumijevati i antimikotične masti za kožu i sluzokožu vagine(canesten,nistatin…).Ukoliko ginekolog procijeni može dati i oralni,sistemski antimikotik u jednokratnoj dozi. Oralni probiotici mogu se davati za vrijeme i nakon terapije,u trajanju od nekoliko nedelja,a lokalni probiotici daju se kao nastavak antimikotičnog liječenja. [AUTHOR NAME]

43


STEPENI ČISTOĆE VAGINE

Kolpitis-najčešća bolest koja se javlja kod žena, a predstavlja upalu rodnice. Može biti izazvana različitim mikroorganizmima, a simptomi su uvijek slični: svrab, peckanje, pojačano lučenje sekreta u rodnici. Uzimanjem vaginalnog brisa može se tačno utvrditi o kom se uzročniku radi i koja se terapija treba uzeti da se ukloni bolest za 5 do 7 dana. Potrebno je liječenje,jer može doći do infekcije na jajovode i jajnike. Vaginalni sekret je uvijek prisutan, ali ako je pojačan to upozorava da nešto ipak nije uredu. Uloga vaginalnog sekreta je da vlaži sluznicu vagine a ujedno je čisti i spriječava prodiranje infekcije dublje u unutrašnje organe. Pojačan vaginalni sekret promijenjenog izgleda i mirisa je simptom nekog poremećaja koji treba da se liječi.Fiziološki sekret je bezbojan,bez mirisa i vodenast.Kada se promijeni ili se jave tegobe kao što su svrab,neprijatan miris ili promijenjena boja sekreta,žena treba da se javi ginekologu. Vaginalna čistoća se označava rimskim brojevima od I do VI. I i II grupa su normalan nalaz. U takvom uzorku se nalaze ćelije sluzokože vagine, Dederlajnovi bacillii leukociti. U drugoj grupi ima nešto manje zaštitnih bacila i više leukocita. III grupa je najčešći patološki nalaz i pokazuje više patoloških bakterija (najčešće stafilokoka, streptokoka, ešerihije). Sekret je obliniji, bjeličast, neprijatnog mirisa,a prisutan je i svrab.Tegobe su naročito izražene poslije menstruacije i polnog odnosa.Mnoge žene ne osjećaju tegobe ili su one tako blage da im ne pridaju značaj. IV grupa je prisustvo gorokoka, bakterije koja se prenosi spolnim odnosom. Infekcija nije česta, jer je bakterija osjetljiva na antibiotike. V grupa je prisustvo trihomonas vaginalisa, koji izaziva svrab i pekcanje pri mokrenju. Sekret je obilan, žutozelen, pjenušav, neprijatnog mirisa. VI grupa označava velik sadržaj gljivica. Kandida albikans je gljivica, koja je u manjem broju normalni stanovnik sluzokože vagine. Trudnicama, ženama sa dijabetesom, prilikom korištenja antibiotika ili pada imuniteta stvaraju se uslovi za prekomjerno razmnožavanje kandide. Tada se javlja uporan svrab i peckanje. Sekret je bjeličast, kao zgrušano mlijeko. iako nije spolno prenosiva bolest, kod uporne infekcije moraju da se liječe oba partnera. [AUTHOR NAME]

44


ATMOSFERA

Naša planeta se sastoji od više omotaca oko same jezgre: 1. 2. 3. 4.

Stjenoviti omotač ili LITOSFERA Zemljišni omotač ili PEDOSFERA Vodeni omotač ili HIDROSFERA Vazdušni omotač ili ATMOSFERA

Atmosfera Atmosfera je omotač koji obavija planetu Zemlju u prečniku od 500-600 hiljada km i od velikog je značaja za život čovjeka. Dijeli se na: 1. Troposferu – najniži sloj atmosfere debljine 12-14 km. U njoj se dešavaju sva meteorološka zbivanja i život čovjeka. 2. Tropopauze – nalazi se između troposfere i stratosfere. Predstavlja prelazni sloj atmosfere. Visoka je oko 5 km I u tom sloju vlada nepromjenjena temperatura. 3. Stratosfera – proteže se na oko 50-100 km. Odlikuje se razrijeđenim vazduhom i veoma niskom temperaturom od -5 °C. Iznad ovog sloja nalazi se tanak omotač, ozonski omotač,od velikog značaja za opstanak života na ovoj planeti jer spriječava prodiranje infracrvenih i ultraljubičastih sunčanih radijacija. 4. Jonosfera – sloj oblikovanog vazduha koji je nosilac elektriciteta. 5. Egzosfera – međuplanetarni prostor.

[AUTHOR NAME]

45


Hemijski sastav zraka Suh vazduh u nižim slojevima atmosphere sadrži: 1. 2. 3. 4.

Azot 79,04 % Kiseonik 20,95 % Ugljendioksid 0,03 – 0,04 % Ostali rijetki gasovi (Helijum, Neon, Argon, Vodena para)

Hemijski sastav zraka

Azot

Kiseonik

Ugljendioksid

Ostali gasovi

Kiseonik To je gas neophodan za život složenih, a i većine jednoćelijskih organizama. Što je sadržaj kiseonika u vazduhu manji to je opstanak živih bića u njemu teži. U sadržaju kiseonika od 11-12 % nastaje ubrzano disanje, a ispod 7 % nastaje smrt. Azot On se naziva neutralnim gasom, a njegovo prisustvo je neophodno jer vrši funkciju razblaživača ostalih gasova. Kod povečanog atmosferskog pritiska, npr. rad u kesonima, azot prodire u krv a zatim u masno tkivo iz koga se sporo oslobađa. Zato treba sačekati u komorama za dekompresiju 1 do 2 sata da se polako putem krvi i pluća oslobodi. Ako je dekompresija bila brza, azot obrazuje u krvnim sudovima mjehuriće koji zaupuše krvne sudove dovodeći do jakih bolova, paraliza, začepljenja krvnih sudova mozga, zastoja rada srca. [AUTHOR NAME]

46


Kesonska bolest Naš organizam je stalno izložen atmosferskom pritisku 1 atmosfere ili približno tome. Proces disanja i cirkulacije krvi prilagođeni su toj visini vazdušnog pritiska. Međutim u kesonima, a to su posebno izgrađene komore za rad pod zemljom ili vodom, mora se ubacivati zrak vazdušnim pumpama i to pod većim pritiskom nego što je vani. Dakle, radnici na izgradnji podzemnih i podvodnih objekata rade u kesonima i udišu zrak pod pritiskom od 2,3 ili više atmosfere. Za vrijeme boravka u kesonu radnici mogu osjetiti bol u ušima, nelagodnost u predjelu srca i promjenu pulsa, što moze izazvati strah i paniku. Ovi simptomi su posljedice djelovanja povišenog pritiska na površinu tijela. U kesonima, azot ulazi u krvotok u većim količinama i nakuplja se u tjelesnim tekućinama i tkivima. Ako radnik naglo izađe iz kesona vani u područje normalnog pritiska, tada će molekuli azota krenuti sšo brže da izađu iz krvi i pritom mogu začepiti male krvne sudove u plućima i ostalim organima što moze biti jako opasno. Zbog toga, izlazak iz kesona je dozvoljen tek nakon izvršene dekompresije. Dekompresija se obavlja lagano i postepeno, smanjujući pritisak u kesonu. Ugljen-dioksid Ugljen-dioksid je bezbojan gas, teži od vazduha pa se može naći u kanalima, jamama, bunarima i zatvorenim prostorijama u štetnim količinama. U koncentraciji od 10 do 12 % izaziva gubitak svijesti i smrt. Njegovo dejstvo je dvojako:  

Podražava mozak izazivajući ubrzano disanje. Istiskuje kiseonik usljed čega dolazi do tegoba: pritisak u prsima, nelagodnost, smetnje vida.

Smatra se da koncentracija u prostoriji ne bi smjela biti veca od 1%. Vodena para Vodena para je normalni sastojak vazduha i u određenim granicama ona koristi normalnim funkcijama kože i sluzokože, disajnih organa, očiju i dr. Doprinosi pravilnom stvaranju i održavanju tjelesne toplote-termoregulacije. Jako važan i jako suh vazduh pri disanju otežava fiziološku funkciju epitela disajnih organa. Apsolutna vlaga označava količinu vodene pare u zraku u času mjerenja. Maksimalna vlaga je najveća količina vodene pare koju bi zrak na određenoj temperaturi mogao sadržavati. Relativna vlaga je odnos između količine vodene pare stvarno prisutne u zraku (apsolutne vlage) i one količine koja bi mogla biti prisutna (maksimalna vlaga) [AUTHOR NAME]

47


AEROZAGAĐENJE

Aerozagađenje označava prisustvo jednog ili više zagađivača koji količinama i trajanjem djeluju nepovoljno na ljude, vegetaciju i materijalna dobra. Zagađen vazduh je onaj u kome se štetne materije nalaze iznad dozvoljene koncentracije (MDK). Sastojci aerozagađenja mogu biti različiti. Izvori zagađenja atmosfere su: ložišta (individualna i toplane centralnog grijanja), motorna vozila, industrija, te prirodni izvori. Kućna ložišta izbacuju u atmosferu dosta neiskorištenih produkata: dima, čađi, ugljenmonoksida, sumpor-dioksida, pepela, ugljikovodika i dr. Posljednjih godina zagađenje vazduha izazvano radom motornih vozila znatno se povećalo. Otpadni gasovi motornih vozila sadrže: ugljen-dioksid, ugljen-monoksid, sumpor-dioksid, azotne okside, aldehide, organske kiseline, čađ, gar i dr. Zagađenje iz industrije zavisi od vrste i broja industrijskih postrojenja, tehnoloških postupaka, vrste goriva koju industrija koristi i visine dimnjaka. Prirodni izvori aerozagađenja odnose se na procese koji se javljaju kao prirodna pojava usljed vulkanskih erupcija, požara, raspadanja organskih materija. U vrijeme cvijetanja bilja polen djeluje alergeno. Bakterije, virusi i gljivice nalaze se u vazduhu i potiču iz raznih izvora. Smog je magla pomiješana sa prašinom i čađi. Kiseo je zbog sumpor-dioksida nastalog sagorijevanjem goriva u industrijskim centrima. Štetne posljedice izazvane aerozagađenjem Djelovanje aerozagađenja na zdravlje može biti direktno i indirektno, akutno i hronično. Direktno djelovanje ispoljava se direktnim djelovanjem sastojaka aerozagađenja na ljudski organizam, dok indirektno djelovanje ispoljava učinak preko biljaka, zemlje, životinjske hrane. Akutni efektni se naglo razvijaju kada koncentracija atmosferskih onečišćenja znatno poraste, naročito usljed nepovoljnih meteoroloških uslova ili industrijskih incidenata. Hronični efekti se razvijaju kao posljedica svakodnevne ekspozicije kombinacije niskih koncentracija atmosferskih onečišćenja negativnog djelovanja.

[AUTHOR NAME]

48


Uticaj aerozagađenja naročito je izražen na organe za disanje (bronhitis), kožu (alergijske manifestacije), oči (konjuktivitis), uši. Najosjetljivije populacione skupine na povišen nivo zagađenosti vazduha su mala djeca, hronični plućni i srčani bolesnici. Mjere zaštite od aerozagađenja Mjere zaštite su pravilna lokacija naselja (ne u kotlinama), pravilna lokacija industrije (u pravcu duvanja dominantnih vjetrova), dovoljna visina dimnjaka, filteri na dimnjacima, upotreba uglja sa manje sumpora, zelene povrsine izmedju industrije i grada, zaobilazne saobraćajnice i postavljanje filtera na ispusne cijevi motornih vozila.

[AUTHOR NAME]

49


KLIMA

Pod pojmom klima ili podneblje podrazumjevamo prosječne karakteristike vremenskih ili atmosferskih pojava koje vladaju u prizemnom sloju atmosphere. Klima u jednom području predstavlja rezultat dejstva činilaca kao što su vazdušni pritisak, temperatura, vlaga, kretanje vazduha, sunčana radijacija, prašina i druga aerozagađenja. Postoji nekoliko vrsta klime: 





Planinska klima Planinska klima je klima visokih predjela. Odlikuje se sljedećim osobinama: atmosferski pritisak je smanjen, smanjen je i parcijalni pritisak kiseonika proporcionalno nadmorskoj visini, toplotne i ultaljubičaste radijacije su intenzivnije, vlažnost vazduha je neznatna, temperatura vazduha je u toku dana vrlo topla, a preko noći niska, vazduh je bez prašine i mikroorganizama. Planinska klima je proizvod snižavanja temperature sa nadmorskom visinom. Temperatura pada za 1 °C za svakih 170 do 220 m visinske razlike. Boravak u uslovima planinske klime prouzrokuje produbljeno pojačano disanje, veće odavanje toplote, pojačan metabolizam, povećan broj eritrocita u perifernoj krvi. Planinska klima je pogodna za slabe i mršave osobe, za malokrvne, one u fazi oporavka od bolesti, radom preumorne osobe. Morska klima Morska klima je klima primorskih oblasti i ostrva. Prelazi godišnjih doba su postepeni, bez naglih promjena. Razlika između maksimalnih i minimalnih dnevnih i godišnjih temperature na moru su manje nego na kopnu. U podneblju sa ovom klimom dolazi do izražaja dejsto UV zraka. Ova klima povoljno utiče na čovječije tijelo, povećavajući izmjenu materija, izazivajući prijatan nadražaj kože, pospješuje bolje provjetravanje pluća, povećava broj crvenih krvnih zrnaca. Ovo dejstvo naročito dolazi do izražaja kod male djece i malokrvnih osoba, kod oboljelih od plućnih oboljenja. Kontinentalna klima Kontinentalna klima odlikuje se velikim temperaturnim kolebanjima. Ljeta su veoma topla sa povremenim naglim zahlađivanjem, a zime su oštre i hladne sa toplim intervalima. Zrak je pretežno suh. Zagađenje zraka na kopnu je veće nego nad morem, slabo je izražen uticaj UV zraka, jer često ne mogu da prodru na površinu zemlje zbog zagađenja [AUTHOR NAME]

50




zraka. U ovoj klimi očituje se negativan uticaj na zdravlje kada je riječ o respiratornim organima. Mikroklima Mikroklima je klima jednog užeg područja, ali i klima unutar prostorija, u radnoj sredini, stanu, društvenim prostorijama i dr. Čine je temperatura, vlažnost, strujanje vazduha, a u širem smislu, zagađenje, buka, vibracije i osvjetljenje. Mikroklimatski uslovi imaju svoj medicinski značaj sa aspekta negativnog uticaja na zdravlje.

Uticaj klime na zdravlje U medicinskoj klimatologiji ispituju se razne kombinacije djelovanja temperature, vlage, kretanja zraka, barometarskog pritiska, upliva različitih zračenja i slično, na funkcije ljudskog organizma.

UTICAJ TEMPERATURE NA ORGANIZAM

Tjelesna temperature zdravih osoba je prilično konstantna (36-37 C) I ljudski mehanizam posjeduje fiziološke mehanizme za održavanje tjelesne temperature.Izložen velikim kolebanjima temperature okoline,čovjek može da preživi podešavajući primanje ili gubljenje toplote na način koji mu je povoljan. Ako se temperature sredine popne na 27 C,organizam počinje da se znoji.Prije no što nastane znojenje,šire se krvni sudovi,zbog čega dolazi do povećane cirkulacije,povećava se temperature kože I gubljenje toplote radijacijom kondukcijom.Vazodilatacija(širenje krvnih sudova),dovodi do pada krvnog pritiska,a kao rezultat toga,javlja se bolja srčana akcija.Ako to nije dovoljno za ohlađivanje organizma,nastaje znojenje. Čovjek može u određenim situacijama da izluči više od jednog litra znoja na sat.Znojenje ima negativan efekat zbog gubitka vode I NaCl.Gubitak vode dovodi do dehidratacije tkiva,čovjek može znojenjem da izgubi 6 do 8 % tjelesne težine.

[AUTHOR NAME]

51


ZDRAVSTVENE POSLJEDICE IZLAGANJA VISOKOJ TEMPERATURI:

1.Toplotni udar je kolaps krvotoka,zbog nemogućnosti krvotoka da savlada perifernu vazodilataciju.Nastaje usljed visoke temperature I vlažnosti.Do toga dolazi u pretrpanim,loše ventiliranim prostorijama,ali I napolju kada je toplo I sa visokom relativnom vlagom.Toplotnom udaru najčešće su izloženi radnici u industriji stakla,vatrostalnog materijala,metalurgiji,posebno ložači,rudari,poljoprivredni radnici I vojnici na dužim marševima.Usljed periferne vazodilatacije,dolazi do pada krvnog pritiska,nesvjestice,puls je ubrzan,koža je vlažna. Liječenje:oboljelog treba iznijeti iz prostorije,obezbjediti potpuno mirovanje,uz davanje fiziološkog rastvora,glukoze I simptomatsku terapiju.

2.Sunčanica nastaje usljed djelovanja toplotne radijacije(poljoprivredni I građevinski radnici).To je najozbiljniji akutni poremećaj zdravlja koji nastje pod uplivom topline.Mehanizam nastajanja nije sasvim jasan.Usljed direktnog dejstva sunčevih zraka na nepokrivenu glavu,dolazi do hiperemije I edema moždanih opni,uz oštećenja ćelija korteksa,edema mozga pa I krvarenja u mozgu.Manifestuje se glavoboljom,nesvjesticom,grčevima.Puls je ubrzan,krvni pritisak lagano povišen,temperature povećana znatno iznad 41 C.Pacijent ne pokazuje znake dehidratacije,nego naprotiv može imati edeme u tkivima.Obično nastaje naglo bez prethodnih simptoma. Prva pomoć:hlađenje glave I tijela I simptomatska terapija.Poslije oporavka pacijenta potreban je nad njim nadzor bar par dana.

3.Toplotni grčevi nastaju zbog posljedice opadanja koncetracije NaCl u krvi kod osoba koje su zbog znojenja izgubile mnogo soli.Simptomi su:spastični grčevi pred kraj radnog vremena,temperature I krvni pritisak normalni,koža topla I vlažna. Liječenje:Bolovi I grčevi popuštaju ako se pacijentu dad a pije slanu vodu.U ozbiljnim slučajevima se otopina NaCl daje intravenozno,nakon čega grčevi odmah popuštaju.

[AUTHOR NAME]

52


ZDRAVSTVENE POSLJEDICE NASTALE IZLAGANJEM NISKOJ TEMPERATURI

Ljudsko tijelo izloženo hladnoj sredini reaguje tako što se krvni sudovi u koži sužavaju,time se smanji cirkulacija krvi I gubljenje toplote kroz kožu I istovremeno se javlja produkcija toplote drhtanjem.Drhtanjem se mogu povisiti metabolički procesi 5-7 puta.Ohlađivanje djeluje na koru nadbubrežne žljezde I na tiroideu,što utiče na metabolizam.Posljedice izlaganja ljudskog tijela hladnoći očituju se kroz ohlađivanje čitavog tijela,reakcije na lokalno ohlađivanje(akutne prolazne upalne reakcije) I rovovske noge.

1.Ohlađivanje čitavog tijela u temperaturama ispod nule,dovodi do smrzavanja cijelog organizma.Unašim klimatskim uslovima u redovnim vremenima to rijetko dešava,ali je bilo slučajeva u toku rata.Prvi symptom ohlađivanja su osjećaj hladnoće I veliki umor.Tome se pridružuje I neizdrživa pospanost.Koža postaje blijeda I hladna,a mišići ukočeni.

2.Akutne prolazne upalne reakcije(ozebline)u procesu ohlađivanja,dovode do crvenila kože praćenog osjećajem bola,koji se javlja kada temperature kože padne na 15 C.Ukoliko temperature kože padne na 0 C,javlja se neosjetljivost.Dolazi do crvenila kože,usljed vazodilatacije u kapilarima I najsitnijim krvnim sudovima prouzrokovanih oslobađanjem u tkivima histaminskih supstanci.U koži može doći do edema.Sve ove reakcije iščezavaju par sati nakon prestanka ekspozicije.

3.Rovovske noge su opisane u prvom I drugom svjetskom ratu.Početni simptomi su slični akutnim upalnim reakcijama na hladnoću,ali zatim slijedi spazam arteriola I venula,praćen dilatacijom kapilara,stazom krvi I edemom.Noge postaju hladne,neosjetljive ,otečene I voštanobijele sa cijanotičnim mrljama..Ako se ljudi na vrijeme ne sklone mogu se pojaviti mjehurići,a čovjek ima osjećaj bockanja I svrbeža.Rovovske noge se inače češće javljaju kod osoba kod kojih je otežana cirkulacija krvi,zbog pretijesne I vlažne obuće I koji se ne kreću.

[AUTHOR NAME]

53


HIGIJENA VODA

Voda je imala svoje mjesto u ljudskoj povijesti još od davnih vremena.Prije skoro 2000 godina u starom Rimu,Seneka je izrekao divnu misao:I kada bi sve na ovoj planeti izgorjelo,ostala bi voda i u vodi iskra života. Nije čudno što je naš narod u svojoj tradiciji vodi dao uzvišeno mjesto.To je najbolje izrazio Ivo Andrić riječima:Voda igra važnu ulogu u životu čovjeka.U našim narodnim pjesmama i pripovjetkama voda se češće pominje,nego hljeb ili odjeća i obuća,nego kuća ili njiva,osim toga što je potrebna za piće,potrebna je za pranje,za navodnjavanje i plovidbu.I upravo zbog toga,oko nje se stvorio oreol mistike.Ona dolazi odmah poslije sunca,ili uporedo s njim(“Znakovi pored puta”) . Na pitanje “Šta je voda i kako vidite njen značaj”,stručnjaci raznih oblasti,daju različite odgovore: HEMIČARI:Voda je jedna od najzastupljenijih supstanci na našoj planeti.Sastavljena je od dva atoma vodonika i jednog atoma kiseonika,a formula joj je H2O. NUTRICIONISTI:Voda je neizbježna svakodnevna komponenta u našoj ishrani.Bez hrane možemo živjeti više od mjesec dana,a bez vode ne duže od 7 dana. LJEKARI:Voda je životna tečnost.Ona podržava sve životne funkcije.Zahvaljujući njenoj velikoj dielektričnoj konstanti I osobinama univerzalnog rastvarača,njome se kroz naš krvotok raznose sve materije neophodne za održavanje života,a istovremeno se iz organizma izbacuju materije koje su nepotrebne I zdravstveno štetne. TEHNOLOZI:Voda je osnovna sirovina,rastvarač ili katalizator u skoro svim postupcima hemije,prehrambene I farmaceutske proizvodnje.Nezamjenjiv je energetski I transportni fluid.Bez nje bi industrijska proizvodnja stala. POLJOPRIVREDNICI:Bez vode njive bi opustjele,pašnjaci bi se sasušili i svi bi pomrli od gladi. POLITIČARI:Za opstanak pojedinih država,ali i civilizacije u cjelini,voda je toliko značajna,da će sljedeći vijek biti obilježen krvavim ratovima,za očuvanje vlastitih rezursa ili osvajanje tuđih.Gospodari kvalitetnih voda bit će gospodari svijeta.

[AUTHOR NAME]

54


Voda je jedno od najvažnijih hemijskih jedinjenja za život. Za nju su vezani najvažniji životni procesi i bez nje ne može biti nikakvih životnih aktivnosti. Voda zauzima gotovo tri četvrtine zemljine površine i za razliku od vazduha to je sredina sa dosta ujednačenim osnovnim uslovima za život organizama.

Organizam čovjeka sadrži oko 70% vode i veoma kratko može izdržati bez nje. Ona ulazi u sastav krvi, ćelija, limfe itd. Neophodno je da čovjek unese u svoj organizam 2 do 2,5 litra vode, a u slučajevima pretjeranog gubitka (znojenje, disanje, mokrenje) ta količina je znatno veća. Načini unošenja vode u organizam:pijenjem,putem hrane,znatan dio vode nastaje u toku oksidacionih procesa u organizmu.

Prosječno čovjek unosi vodu u organizam u sljedećim količinama: -voda za piće (1200 ml), -voda u hrani (1000 ml), -voda nastala oksidacijom hrane (300 ml), -ukupno (2500 ml).

Izlučivanje vode iz organizma se obavlja na sljedeći način: -preko bubrega(1400 ml), -preko respiratornog trakta i kože (900 ml), -preko digestivnog trakta (200 ml), -ukupno( 2500 ml). Gubitak vode od 2 do 3 % tjelesne mase,već izaziva potrebu za uspostavljanjem vodenomineralnog balansa.Ako organizam izgubi 10 do 20 % ukupne tečnosti nastupa smrt. [AUTHOR NAME]

55


Porijeklo voda Prema porijeklu sve vode možemo podijeliti na: • atmosferske vode: kišnica, snijeg, led, rosa. Kišnica se skuplja u cisternama. • površinske vode: rijeke i jezera. Voda se koristi za piće uglavnom prečišćena i hlorisana. • podzemne vode su najčistije vode, ali se i one se prije upotrebe moraju ispitati.

Sve naše površinske slatke vode svrstane su u nekoliko kategorija i to na osnovu osobina kao što su količina kiseonika, temperatura, miris, boja, kiselost, zatim prisustvo čestica, bakterija itd.

Razlikujemo četiri klase (kategorije) vode i vode van kategorija. Vode prve kategorije, najčistije vode, bogate su kiseonikom, bistre su, čiste, hladne, bez patogenih bakterija. Mogu se piti i upotrebljavati u prehrambenoj industriji bez prečišćavanja. Vode druge kategorije su dosta čiste, sa visokim sadržajem kiseonika i priličnim brojem bakterija u cm3. Prije upotrebe za piće i u prehrambenoj industriji moraju se prečistiti, međutim, bezopasne su za kupanje. Vode treće kategorije su dosta zagađene, u njima se ne smije kupati. Mogu se koristiti u nekim industrijskim granama. Vode četvrte kategorije su jako zagađene. Tek dužim prečišćavanjem mogu se upotrebljavati u nekim industrijama. Vode van kategorije su jako zagađene, gradske kanalizacione vode kao i otpadne industrijske vode zagađene otpadnim i toksičnim materijama. U izuzetno zagađenim gradskim kanalizacionim vodama može se naći i do milion bakterija u 1 cm3, od kojih je veliki broj patogenih vrsta.

[AUTHOR NAME]

56


Vodni objekti Za snabdijevanje vodom koriste se razni objekti kao: • kopani bunari su veoma česti objekti za snabdijevanje vodom. Najčešće im je dubina preko 6 metara. • bušeni bunari (pumpe, Nortonova pumpa) se sastoje od duge metalne cijevi (oko 6 metara), na gornjem dijelu je pumpa za usisavanje vode. • arteški bunari crpe vodu iz velikih dubina (100 do 700 m). Voda usljed pritiska najčešće sama izlazi na površinu. Vode ovih bunara su bez prisustva patogenih bakterija i u sebi najčešće sadrže razne mineralna materije:gvožđe, mangan, ugljični oksidi. • cisterne su betonirani rezervoari u kojima se skuplja kišnica sa vrhova kuća, betonskih površina. Ugradnjom filtera ta voda može biti higijenski ispravna. • izvori i česme • vode rijeka i jezera se takođe mogu koristiti za piće ako u njima nema patogenih mikroorganizama ili kao prečišćene i hlorisane vode. • vodovodi se koriste za snabdijevanje vodom za piće u gradovima i selima.

[AUTHOR NAME]

57


Zdravstveni i fiziološki značaji vode Zdravstveni značaj ogleda se u činjenici da obezbjeđenje dovoljnih količina higijenski ispravne vode poboljšava uslove života, podiže nivo zdravstvene kulture stanovništva, smanjuje morbiditet, prije svega od zaraznih bolesti. Na ovaj način povećava prosječnu dužinu i kvalitet života. Fiziološka uloga vode u organizmu je velika. Ona čini dvije trećine tjelesne mase, od toga 60% u ćelijama, a 40% u međućelijskim prostorima. U vodenoj sredini obavlja se metabolička razmjena između ćelija i razmjena između krvi i tkivne tečnosti. Voda predstavlja univerzalni rastvarač za većinu organskih i neorganskih materija i sredinu u kojoj se odvijaju hemijske i fizičko-hemijske reakcije vezane za promet materija i energije u organizmu. Voda održava normalnu strukturu svih tkiva u organizmu i eliminiše konačne produkte metabolizma. Ona igra značajnu ulogu u održavanju stalne tjelesne temperature. Kod normalno razvijenih zdravih osoba, u normalnim temperaturnim uvjetima, količina unijete vode treba da bude jednaka količini izlučene. Ukoliko se blagovremeno ne nadoknadi izgubljena tečnost, pogoršavaju se svi parametri zdravlja. Ako organizam izgubi 10 do 20 procenata ukupne tečnosti nastupa smrt.

Epidemiološki značaj vode Uloga vode u prenošenju oboljenja ispoljava se u dva vida: kvalitativnom i kvantitativnom. U prvom slučaju, higijenski neispravna voda, zagađena uzročnicima zaraznih i parazitarnih bolesti predstavlja vektor-put prenošenja uzročnika bolesti. U drugom slučaju, oskudica vode otežava održavanje lične i opšte higijene, što pogoduje kontaminaciji životne sredine, nastanku bolesti i kontaktnom prenošenju infekcije. Voda predstavlja vrlo pogodnu sredinu za razmnožavanje mikroorganizama uzročnika zaraznih oboljenja, kao i izvjesnih parazita opasnih za čovjeka, pa ukoliko se veći broj ljudi snabdijeva iz jednog nehigijenskog izvora, postoji velika mogućnost sem pojave pojedinačnih oboljenja da se pojave i hidrične epidemije. Vodom se naročito prenose uzročnici crijevnih infekcija, kao što su tifus, paratifus, dizenterija, kolera. Vodom se mogu prenositi i parazitarna oboljenja kao i virusne infekcije.

[AUTHOR NAME]

58


Kvalitet vode za piće

Fizičke osobine vode su: temperatura, boja, mutnoća, miris, ukus. Vrijednosti temperature vode su od 8° do 12°C, a godišnja kolebanja ne smiju biti veća od 4°C. Ukoliko su varijacije veće, znači da voda dolazi u kontakt sa površinskim vodama i da postoji mogućnost njenog zagađenja. Bistrina vode se ocjenjuje od oka. Vode koje su mutne najčešće nisu higijenski ispravne. Boja posmatrana u debljem sloju treba da je zelenkasto-plave nijanse. Ako je drugačije obojena onda je sumljivog kvaliteta. Ispravne vode su samo one koje nemaju nikakav miris. Voda za piće ne smije da ima nikakav ukus i treba da djeluje osvježavajuće. Pri hemijskom pregleduse određuju: količina amonijaka, nitrata, nitrita, zatim količina mineralnih materija (jod, fluor). Amonijak nastaje usljed raspadanja organskih materija pod dejstvom saprofita. Prisustvo amonijaka u vodi služi kao dokaz da se u njoj vrši raspadanje organskih materija, a one mogu sadržavati i patogene bakterije. Nitriti predstavljaju prelazno stanje pri raspadanju amonijaka. Ako ih ima mnogo oni su dokaz prisustva bakterija u vodi i njihove aktivnosti. Nitrati su krajnji proizvod raspadanja bjelančevina, pa njhovo prisustvo u vodi znači da je raspadanje organskih materija završeno. Ipak, prisustvo velike količine nitrata čini vodu sumnjivog kvaliteta i neispravnu za piće. Fluor i jod u vodi imaju veoma veliki higijenski značaj. Nedostatak fluora u vodi onemogućava pravilno okoštavanje i uzrokuje kvarenje zuba. Nedostatak joda izaziva endemsku gušavost. Prevencija endemske gušavosti se vrši na taj način da se soli joda dodaju kuhinjskoj soli. Tvrdoća vode zavisi od količine soli kalcijuma i magneziuma. Nema neki veći značaj za čovjekovo zdravlje, ali je važna u privredi. Tvrde krečne vode pri kuhanju stvaraju krečne naslage, pri pranju traže mnogo više sapuna, ne mogu se upotrebljavati u industriji tekstila. Zbog toga se voda pečišćava od krečnih naslaga tj. omekšava.

[AUTHOR NAME]

59


Bakteriološki pregledi vode su neophodni za pravilnu procjenu higijenske vrijednosti vode za piće. Putem vode se prenose izazivači zaraznih bolesti. Voda se zagađuje izmetom i mokraćom oboljelih, rekonvalescenata i kliconoša. U vodi se najčešće istražuju uzročnici crijevnih zaraznih bolesti jer mogu izazvati epidemije.

Prečišćavanje vode za piće Da bi voda bila upotrebljiva za piće, treba predhodno da se oslobodi svih škodljivih sastojaka: patogenih bakterija i parazita, neprijatnog mirisa, mutne vode treba izbistriti, a tvrde omekšati. Svaka neprikladna voda može se načiniti besprijekorno čistom, ukoliko se podvrgne postupcima prečišćavanja. U vodovodima koji koriste vodu otvorenih vodotoka mora se prije dezinfekcije izvršiti kompletno mehaničko prečišćavanje. To prečišćavanje sastoji se u taloženju (sedimentaciji) i filtraciji vode. Poslije taloženja filtracijom se odstranjuje tvrdoća, miris i boja vode. Završna faza prečišćavanja vode je dezinfekcija. Vrši se raznim metodama: upotrebom ultravioletnih zraka (imaju baktericidno dejstvo), upotrebom ozona (𝑂3 ), propuštanjem vode kroz bakteriološke filtere ili prosto prokuhavanjem vode kad druge metode nisu dostupne. Prokuhanu vodu poslije hlađenja treba presipati više puta iz suda u sud da bi upila oksigen, jer je bez njegovog prisustva bljutava.

[AUTHOR NAME]

60


Prečišćavanje većih količina vode za piće je jedan od osnovnih zadataka komunalne higijene i to se obavlja u vodovodima. Hlorisanje vode u vodovodima vrši se hlornim gasom koji se nalazi u tečnom stanju u čeličnim bocama pod velikim pritiskom. Hlor ima osobinu da se brzo vezuje za organske i neorganske materije. Poslije hlorisanja vode odreduje se hlorni broj vezivanja tj. količina hlora koji se vezao za organske i neorganske sastojke, a koliko slobodnog hlora ostaje. Preostali hlor se naziva rezidualni hlor. Minimalna preostala količina slobodnog hlora u vodi je garancija da je dezinfekcija bila uspješna i da u vodi nema organskog sadržaja. Rezidualni hlor iznad 0,3mg/l nije poželjan, jer se osjeća u vodi.

[AUTHOR NAME]

61


ZEMLJIŠTE ILI TLO

Površinski sloj zemlje, naročito u naseljenim mjestima, ima veliki higijenski značaj. Na zemlju se bacaju otpaci, u nju se zakopavaju leševi. Usljed toga tlo se jako zagaduje i putem njega mogu se prenijeti uzročnici raznih oboljenja. Osim toga svakodnevno se gube ogromne površine zemljišta na razne načine. Gotovo u svakom mjestu, naročito u velikim gradovima, velike površine tla nalaze se pod asfaltom i betonom. Za stvaranje tla potrebno je jako puno vremena. Za stvaranje zemljišta od 1 cm dubine potrehno je 8-10hiljada godina. Zemljište prosječne duhine od oko 60 cm stvara se oko 500 hiljada godina. Zemljište jednim dijelom nastaje raspadanjem stijena, a drugim dijelom nastaje razlaganjem organskih tvari i izumrlih biljaka i životinja (humus). Nekada zemljište nijenastalo na mjestu gdje se nalazi već je tu dospjelo spiranjem sa strmog terena ili vjetrom. Za količinu humusa u zemljištu vezuje se njegova plodnost. Količina humusa zavisi od brzine razlaganja organskih tvari. Brzina razlaganja zavisi od aktivnosti mikroorganizama u zemljištu, temperature, vlažnosti, svjetlosti itd.

Hemijsko zagađivanje zemljišta Jedno od pitanja današnjeg svijeta je stalno prisutna glad. Zbog toga osnovni cilj poljoprivrede je proizvesti što više hrane. Za postizanje tog cilja povećava se potrošnja vještačkih đubriva i pesticida. Velike količine vještačkih dubriva ne budu dovoljno iskorištene od strane biljaka zbog česte upotrebe ili upotrebe prevelikih količina. Ogroman dio tih đubriva se gomila u zemljištu ili se jednim dijelom spira u tekućice ili u stajaće vode gdje mogu uzrokovati velike poemećaje u tim životnim zajednicama. Neodgovarajuća primjena vještačkih dubriva može štetiti tlu neposredno i posredno. Posredno djelovanje se ogleda u tome što ova hemijska sredstva utiču na životne zajednice zemljišta. Neposredno djeluju tako što mijenjaju hemijske osobine zemljišta.

[AUTHOR NAME]

62


Djelovanje na životnu zajednicu naročito je opasno zbog nakupljanja većih količina tih dubriva u biljkama koje zbog toga mogu postati izvor trovanja organizama koji se njima hrane. lzuzetno velikom primjenom pesticida gomilaju se hemikalije u biljkama i u tlu. Pesticidi imaju osobinu da se u gotovo neizmjenjenom sastavu gomilaju u biljkama, a zatim u životinjama koje se tim biljkama hrane. Poseban vid zagadivanja zemljišta je onaj koji se vrši iz vazduha. Zagadivanje zemljišta se vrši i uljima, naftnim derivatima itd.

Pesticidi

Jedan vid zagadivanja atmosfere, a zatim tla jeste zagađivanje vazduha azotnim oksidima koji u obliku „kiselih kiša" dospijevaju u tlo i izazivaju njegovo zakiseljavanje, a time i pogoršavanje njegovih hemijskih osobina. Zagadivanje zemljišta vrši se i ljudskim i životinjskim izmetom i izlučevinama koje sadrže dosta bjelančevina.

Zemljište zagađeno naftom

U prirodi postoji i zagađivanje zemljišta bez čovjekovog uticaja i potiče od hemijskog sastava stijena na kojima se zemljište razvilo. Tako npr. poznato je zagađivanje zemljišta teškim metalima pa je po karakteru hemijsko, a po porijeklu prirodno zagađivanje.

Fizičko zagađivanje zemljišta U nekim industrijskim centrima u ogromnim količinama pada prašina na površinu zemljišta kao trajni i veoma opasni zagađivač i vazduha i tla. Veliki dio naših industrijskih postrojenja nema uređaje za prečišćavanje dima, pa ogromna količina gasova i čestica dospijeva u okolinu zagađujući prvo vazduh, a zatim tlo. Veliko zagađivanje zemijišta vrše industrijski pogoni. cementare, termoelektrane, željezare i topionice. Brz razvoj gradova i naselja nije uvijek praćen izgradnjom odgovarajućih prostora za odlaganje otpadaka, pa se količina otpadaka stalno povećava. Ti otpaci su: staklo, papir, metal, koža, drvo, guma, tekstil, plastika te uginuli biljni i životinjski organizmi. Zadađeno zemljište

U posljednje vrijeme ove tvari nazivamo [AUTHOR NAME]

63


sekundarnim sirovinama. Međutim, sve dok se ne skupe, sortiraju i pripreme za ponovnu preradu, one predstavljaju najčešće zagađivače tla.

Degradacija tla Postoje razni oblici degradacije poljoprivrednog i šumskog tla. Uzgajanjem samo jedne biljne kulture u dužem periodu na istom prostoru, osiromašuje se tlo odredenim hranljivim tvarima pa opada njegova plodnost. Navodnjavanje u poljoprivredi vodom koja sadrži dosta otopljenih soli, dolazi do naslanjivanja tla čime se mijenjaju njegove fizičke, hemijske pa onda i biološke osobine. Veoma često se dešava i Tlo nakon degradacije nakiseljavanje tla koje može biti uzrokovano i sadnjom neodgovarajućih hiljnih vrsta. Obezvrjeđivanju tla doprinosi i način obrade. Medutim, u poljoprivredi i šumarstvu jedan od najtežih oblika degradacije tla jeste erozija. Gubitak zemljišta degradacijom može biti privremen i stalan. Postoji čitav niz ljudskih aktivnosti kojima se vrši degradacija tla. Narastanje nasaelja i gradova dovelo je do stvaranja velikih količina otpadaka, smetljišta i deponija. Odlaganjem pepela iz termoelektrana stvaraju se vještačka brda pepela. Prestankom rada kamenoloma, ciglana i dr. ogromna površina tla je degradirana. Ponekad se deponije i smetljišta nalaze uz velike prometnice i pored rijeka i predstavljaju veliku opasnost za zdravlje stanovništva na tom prostoru. Ovi primjeri degradacije mogu se svrstati u kategoriju privremenog gubitka zemljišta. Velike površine kvalitetnog zemljišta su korištene za podizanje građevinskih objekata, puteva, naselja itd. pa su na ovaj način velike površine obradivog zemljišta trajno degradirane i izgubljene za biljnu proizvodnju. Vještačka jezera pokrivaju ogromne površine kvalitetnog zemljišta i spadaju u kategoriju trajnog gubitka tla.

[AUTHOR NAME]

64


Zaštita i rekultivacija zemljišta Treba spriječiti nekontrolisano i preveliko nasipanje vještačkih đubriva po poljoprovrednim površinama. Upotreba pesticida mora da podliježe strogoj kontroli i moraju se koristiti u pravo vrijeme. Sprečavanje zagađivanja vazduha, a potom i zemljišta pokušava se riješiti postavljanjem filtera na dimnjacima. Zagađivanje zemljišta papirom, staklom, metalima itd. se lako rješava ako se priđe prikupljanju ovih tvari u svrhu njihove ponovne prerade. Tada te tvari nazivamo sekundarnim sirovinama, koje mogu bezbroj puta ući u proizvodni proces (reciklaža). Npr. prikupljanjem 100 hiljada tona starog papira, zaštitit ćemo od sječe 200 hiljda stabala celuloznog drveta. Jedna od najkorisnijih mjera za sprečavanje erozije i spiranja plodnog tla jeste pošumljavanje i izgradnja brana za sprečavanje buica. Obnavljanje biološke vrijednosti zemljišta zove se rekultivacija. U najvećem broju slučajeva oranjem, đubrenjem, sadnjom određenih vrsta biljaka dosta brzo se uspijeva povratiti plodnost zemljišta. Tek na takvom obnovljenom tlu može se vršiti pošumljavanje, sadnja voćnjaka, cvijeća, praviti rasadnici itd.

[AUTHOR NAME]

65


HIGIJENA STANOVANJA I NASELJA Stanovanje je sastavni dio načina života Ijudi. Ono se mijenjalo i usavršavalo pri čemu se prilagođavalo potrebama čovjeka. Stambeni uslovi djeluju višestruko na zdravlje s obzirom da se u stanu obavljaju mnogobrojne funkcije. S tog aspekta stan i stanovanje imaju uticaj na fizičko, psihičko i socijalno formiranje ličnosti. Skup svih karakteristika kojima se manifestuje stanovanje u okviru jednog naroda, naselja ili porodice, naziva se stambenom kulturom. Postoji nekoliko tipova stambene kulture: Semiruralna stambena kultura javlja se u nerazvijenim brdsko-planinskim krajevima, u obliku razbacanih seoskih kuća, bez struje, vode i bez tehničke opremljenosti. Proizvodnja i stanovanje se prepliću, što je sa higijensko-epidemiološkog stanovišta vrlo nepovoljno. Ovaj tip kulture je skoro nestao.

Ruralna stambena kultura javlja se u razvijenim poljoprivrednim rejonima. Posljednjih godina ovaj tip kulture naglo se razvio i visoko tehnički opremio sredstvima za proizvodnju i stanovanje.

Semiurbana stambena kultura razvijena je u manjim gradovima-varošicama, a javlja se i na periferiji velikih gradova. Zgrade su izgrađene po tipu porodičnih zgrada, sa baštom i okućnicom. Osim vode i struje, ovaj tip stambene kulture karakteriše dobra opremljenost, te i u higijensko-epidemiološkom pogledu zadovoljavaju.

[AUTHOR NAME]

66


Urbana stambena kultura razvijena je u gradovima. U stanu se stanuje i obavljaju intelektualni poslovi. Kako je čovjeku kao biološkoj jedinki u uslovima stanovanja neophodno obezbijediti kontakt sa prirodom, zgrade sa deset i više spratova su nehigijenske.

Ultraurbana stambena kultura je tip kulture koji se postepeno razvija u velikim gradovima. Ovdje su funkcije stanovanja svedene na odmor i intelektualni rad, dok su ostale funkcije (priprema hrane, briga o djeci, briga o starim ljudima) povjerene specijaliziranim ustanovama.

Naselje i stan treba da obezbijede čovjeku dovoljno vazduha, dovoljno prostora za kretanje, rad i odmor i pruže zaštitu od elementarnih nepogoda. Izbor mjesta za naselje je osnovni uslov za izgradnju higijenskog naselja. Izabrano mjesto treba da ima dobre komunikacije sa susjednim naseljima, da postoji mogućnost snabdijevanja vodom, da postoje uslovi za dobru kanalizacionu mrežu, da su insolacija i aeracija optimalne.

[AUTHOR NAME]

67


Naselje čine slijedeći dijelovi: 

Upravno-administrativni dio koji u manjim gradovima treba da je postavljen centralno, a u većim na periferiji.



Poslovno-trgovački dio u manjim gradovimatreba da je postavljen centralno, a u većim naperiferiji.



Industrijski dio treba da je što dalje od naselja i u pravcu duvanja dominantnih vjetrova.



Univerzitetski dio treba da bude što udaljeniji od naprijed pomenutih dijeJova, što bliže rekreacionoj zoni.

[AUTHOR NAME]

68




Stambeni dio treba da je podijeljen na mikrorejone, tj. komunalne zajednice. Način izgradnje kuća i njihov međusobni odnos su od prvorazrednog higijenskog značaja. Stari blokovski sistem izgradnje je nehigijenski, dok je paviljonski sistem vrlo higijenski, jer su insolacija (osvjetljenost) i ventilacija optimalni.

Visina zgrada je veoma značajna i ne treba da su visočije od 3 sprata ako ne postoji lift. Pri određivanju visine zgrade mora se voditi računa o širini ulice tako da njihov odnos treba da bude 1:1.

[AUTHOR NAME]

69


HIGIJENA STANA Osnovni zadatak stana je da pruži zaštitu od spoljnih činilaca i da omogući očuvanje zdravlja i radne sposobnosti. Stan treba da bude mjesto koje će čovjeku pružiti optimalne uslove za fizički i psihički odmor. Nehigijenski stan To je mali i prenaseljen stan, koji je obično i mračan i vlažan. Takav stan pospješuje razvoj niza bolesti kao što su kapljične infekcije, gripa, TBC, pneumonija, astma, reumatizam, rahitis, gljivične infekcije, te je i morbiditet i mortallitet ljudi koji žive u ovakvim stanovima veliki. Nehigijenski stanovi naročito ugrožavaju zdravlje male djece i starijih osoba. Higijenski stan Lokacija stana treba da je takva da se u toku dana dobiva dovoljno svjetlosti, da je zaštićen od vjetra i najbolje je da je okrenut ka jugoistoku ili jugozapadu, dok njegov kuhinjski dio treba da je okrenut ka sjeverozapadu. Dimenzije stana se određujuprema broju stanara, ali i prema biološkim i socijalnim potrebama. Na jednog stanara treba da dođe najmanje 10 m2 stambenog prostora. Debljina zida treba da obezbjeđuje dobru izolaciju od toplote, hladnoće, buke, potresa. Ne treba da je manja od 38 cm. Osvjetljenje stana može biti prirodno i vještačko. Grijanje stana može biti centralno i putem raznih vrsta peći. Najbolji način zagrijavanja je pomoću tople vode. Temperatura u stambenim prostorijama treba da je zimi od 18 do 24, a ljeti od 24 do 28°C. Ventilacija stana je prirodna i vještačka, naročito u kuhinjskom bloku.

[AUTHOR NAME]

70


Higijena zelenila u naselju Sem uticaja zelenila na klimu, vjetrozaštitu, zaštitu od zagađenja, ono redukuje i nivo komunalne buke do 17%. Ljeti zelenilo smanjuje temperaturu za 3 do 4°C, a povećava relativnu vlažnost vazduha za 7-14%, a zimi djeluje obratno. Na čovjeka zelenilo ima određeni psihohigijenski i somatski uticaj. Zelenilo s jedne strane djeluje sedativno, a s druge strane tonizirajuće na organizam. Sa higijenskog stanovišta potrebno je obezbijediti u naselju minimalno oko 10 do 15 m2 zelenila po stanovniku, a u vangradskom područji i 100 m2 po stanovniku.

Kamberoviča polje u Zenici jedan je od najljepših parkova u BiH

[AUTHOR NAME]

71


Uklanjanje otpadnih materija iz naselja i stana

Život u naselju je praćen stvaranjem otpadnih materija (čvrstih i tečnih) koje mogu mehanički, hemijski i mikrobiološki da zagađuju okolinu čovjeka, odnosno vodu, zemlju, atmosferu. Ove materije pomažu razvoj insekata i glodara, te i na taj način umanjuju higijenske kvalitete čovjekove sredine. Zbog toga čišćenje stana i naselja od otpadnih materija jedna je od osnovnih higijenskih mjera. Za organizaciju prikupljanja otpadnih materija iz stana naselja bitna su 3 momenta: • način prikupljanja otpadaka • način prijevoza • definitivni smještaj Uklanjanje tečnih otpadnih materija Vrši se preko kanalizacionih cijevi. Kanalizacioni sistem može biti: • separatni sistem, kada se posebno odvode atmosferske a posebno kanalizacione vode. • kombinovani sistem, kada se atmosferske I kanalizacione vode odvode jednim sistemom. Lokalni objekti za uklanjnje fekalnih otpadnih materija su nužnici. Higijenski nužnik u seoskim domaćim uslovima mora imati propisnu septičku jamu od materijala koji ne propušta, građenu od 2 do 3 komore, koja mora da se prazni bar jednom sedmično. Uklanjanje čvrstih otpadnih materija Čvrste otpadne materije javljaju se u obliku kućnih otpadaka, industrijskih, otpadaka sa javnih površina, životinjskih leševa i dr. Smeće sadrži organske materije podložne bakterijskoj dekompoziciji, uz stvaranje neprijatnih gasova koji imaju negativan uticaj dovodeći do gubitka apetita, smanjenja respiracije i ventilacije i utiču na gubitak u težini. Među patogenim mikroorganizmima mogu se naći i uzročnici trbušnog tifusa, paratifusa i dizenterije, zatim bacili tuberkuloze, antraksa itd. Smeće služi i kao odlično mjesto za razmnožavanje insekata i glodara. Sakupljeno smeće po domaćinstvima prazni se u kontejnere koji moraju na higijenski način da se prazne u namjensko vozilo koje ga odvozi do deponije. Zimi se ulični kontejneri prazne bar jednom nedjeljno, a ljeti nemanje od tri puta naročito u dijelovima naselja gdje se stvara mnogo otpadaka. [AUTHOR NAME]

72


Mjesto za konačnu dispoziciju smeća treba da je dovoljno udaljeno od grada (1,5 do 2 km), u povoljnom pravcu u odnosu na režim vjetra, po mogućnosti nizvodno. Zemljište na kome se nalazi deponija mora da je ravno, rastresito, propusno, osunčano, daleko od rijeka, jezera, sa dobrim saobraćajnicama, uvedenim osvjetljenjem i kućicom za kontrolno osoblje. Regionalna deponija Moščanica

Veličina deponije određuje se na osnovu broja stanovnika, a planira se u okviru prostornog i urbanističkog plana za period od 30 godina. Mora se uzeti u obzir i očekivani rast broja stanovnika. Treba vršiti svakodnevno zasipanje smeća. Zasipanje se vrši slojem zemlje od 30 cm čime se omogućava i brža dekompozicija organskih materija. U seoskim uslovima najbolji način uklanjanja čvrstih otpadnih materija organskog porijekla je kompostiranje. Naizmjenično se stavlja sloj otpadnog materijala i sloj zemlje. Poslije 12 mjeseci nastaje đubrivo.

[AUTHOR NAME]

73


HIGIJENA BOLNICA Higijenski zahtjevi prema bolnici su: 

Higijensko-tehnički uređaji trebaju da stvaraju optimalnu bolničku sredinu, što bolju mikroklimu i što bolje higijensko-komforne uslove za život, liječenje i njegu bolesnika.



Treba spriječiti unošenje i širenje bolničkih agenasa u okviru intrahospitalnih infekcija e



Pri obrađivanju bolesnika realizovati principe mentalne higijene i socijalne medicine.



Prevenirati oštećenje zdravlja traumatskih i profesionalnih oboljenja kod zdravstvenog osoblja i stvarati što bolje uslove za njihovu zdravstvenu i radnu kondiciju.



Zaštititi komunalnu sredinu

Vrste bolnica i principi planiranja Bolnice se obično dijele prema svojoj namjeni i strukturi u opšte, specijalne i kliničke. Prema broju kreveta mogu se podijeliti na: male do 50 kreveta, srednje 50 do 200 i velike iznad 500 kreveta. Bolnica kao visoko stručna ustanova predstavlja važan član u sklopu medicinskog centra, a sve bolnice treba međusobno da povezuje stručni vrh tj. klinički centar. Osnovu u planiranju i razvoju bolnica predstavlja potreban broj bolesničkih kreveta. Za gradsko i industrijsko područje obično se planira 10 do 14 kreveta na 1000 stanovnika, a za seoska područja 6 do 10 kreveta na 1000 stanovnika.

Moderna bolesnička soba

Bolesnička soba treba da pruži utisak ugodne stambene atmosfere. Za višekrevetnu sobu traži se 6,5 𝑚2 stambene površine na 1 krevet, a za jednokrevetnu 9 𝑚2 i za dječju sobu 5 do 8𝑚2 . Razmak između kreveta treba da iznosi 80 do 100 cm. Bolesničke sobe i ostale prostorije moraju imati riješen ventilacioni sistem (prirodni i vještački), zagrijavanje u prostorijama najbolje je centralno, temperatura 20°C i osvjetljenje 50 do 100 luksa (lx), a može biti prirodno i vještačko.

Namještaj u bolesničkim sobama mora biti praktičan, udoban za bolesnike i za personal, da se lako održava, čisti i dezinfikuje. Kreveti treba da omogućavaju što bolju opskrbu bolesnika za što manje napora za bolesnika i osoblje, naročito pri promjeni položaja tijela. Idealno je da su kreveti snabdjeveni sa kotačima.

[AUTHOR NAME]

74


Sanitarne prostorije zaslužuju posebnu pažnju iz higijensko-epidemioloških i zdravstvenih razloga. Jedan nužnik ne bi smjelo upotrebljavati više od 8 do 10 pacijenata.

Osobitosti bolničkih odjela Hirurško odjeljenje traži strogu podjelu na aseptičku i septičku stranu, unutrašnji promet operacionog bloka strogo je zaseban od ostalog prometa. Dvorane se obično klimatizuju s tim da kondicionirani zrak doprinosi aseptičnom radu.

Infektivno odjeljenje svojim radom doprinosi sprečavanju i suzbijanju zaraznih oboljenja. Obično se organizuju jedinice za važnije grupe zaraznih bolesti. Prije svega treba sprečavati kontakte, postići izolaciju pacijenata i posebnu pažnju posvetiti higijeni sanitarnih uredaja. Ginekološko-akušersko odjeljenje ima dosta sličnosti sa hirurškim odjeljenjem. Traži se stroga podjela akušerskog i ginekološkog rada, a u okviru svakog podjela na aseptički i septički dio.

[AUTHOR NAME]

75


Bolnička kuhinja je sastavni dio bolnice koja treba da je uradena po principu jednosmjernog rada, koji omogućava separaciju nečistog od čistog.

Perionica rublja uređuje se u okviru ekonomskog bloka ipo principu čisto-nečisto.

U okviru zdravstvenih ustanova mora biti riješeno pitanje vodosnabdijevanja i dispozicije otpadnih materija.

[AUTHOR NAME]

76


INTRAHOSPITALNE INFEKCIJE Svaka infekcija koja se javlja za vrijeme liječenja u bolnici ili koja je nastala poslije izlaska iz bolnice u kojoj je nastala infekcija zove se intrahospitalna infekcija. Bolesnici se mogu zaraziti od drugih bolesnika, bolničkog osoblja ili posjetilaca. Infekcije su izazvane različitim uzročnicima. U mnogim bolnicama 5 do 20% intrahospitalnih infekcija nije rijetkost. Kao osnovni razlog pojavi intrahospitalnih infekcija navodi se česta upotreba antibiotika u terapijske i profilaktičke svrhe i u stvaranju rezistentnih sojeva na te lijekove. Kao bitan odlučujući momenat u nastanku infekcija igraju ulogu nehigijenski uslovi u bolničkim ustanovama.

Uzročnici intrahospitalnih infekcija Od velikog broja uzročnika intrahospitalnih infekcija nabrojaćemo najpoznatije. Streptococcus vrste bile su poznate kao uzročnici infekcija na akušerskim i hirirškim odjeljenjima. Danas se streptokoke sreću kao uzročnici intrahospitalnih infekcija na odjeljenjima za opekotine i dječijim odjeljenjima gdje uzrokuju tonzilofaringitise.

Staphylococcus aureus danas dominira kao uzročnik intrahospitalnih infekcija na hirurškim i akušerskim odjeljenjima.

Escherichia coli izaziva dječije enterokolitise. Ti su uzročnici vrlo česti u dijarealnim epidemijama među novorođenom djecom, mada i starija djeca čak i odrasli mogu biti zahvaćeni.

[AUTHOR NAME]

77


Salmonellae se javljaju kao intrahospitalne epidemije u porodilištima i dječijim odjeljenjima.

Virusne infekcije često se javljaju. Poseban značaj ima virusni hepatitis B koji se najčešće javlja kod bolesnika na hemodijalizi.

Gljivice posebno Candida mogu takođe biti uzročnici intrahospitalnih infekcija.

Način i put prenošenja intrahospitalnih infekcija U prenosu uzročnika intrahospitalnih infekcija mogu biti zastupljeni skoro svi mehanizmi, putevi i faktori kojise navode u osnovama učenja o epidemiologiji zaraznih bolesti. Aerogeni put prenosa može biti direktni i indirektni. Direktnim aerogenim putem infektivni agens može biti prenesen sa osobe na osobu. Iz usta, nosa, i ostalih sluznica respiratornog trakta, sa kože i inficiranih lezija odvajaju se kapljice i čvrste čestice pomiješane sa mikroorganizmima i putem zraka padaju na osjetljive osobe. Indirektnim aerogenim putem uzročnici se prenose na bolesnika tako što se predhodno talože na predmete u okolini bolesnika, a zatim se ponovo dižu u zrak i ostvaruju aerogeni put infekcije.

[AUTHOR NAME]

78


Prenos putem dodira (kontakta) može se ostvariti na slijedeći način: • Dodirom između bolesnika gdje u mehanizmu prenosa uzročnika najviše učestvuju ruke kontaminirane fecesom, urinom i respiratornim sekretom. • Dodirom između bolesnika i bolničkog osoblja gdje kao put prenosa služe ruke zdravstvenog osoblja koje njeguje bolesnika, te kontakt sa kontaminiranim predmetima i površinama.

Sprečavanje i suzbijanje intrahospitalnih infekcija Kako izvori intrahospitalnih infekcija u bolnici mogu biti bolesnici, porodilje, pratioci oboljelih, bolničko osoblje, studenti, učenici i posjetioci, to profilaksa intrahospitalnih infekcija polazi od sprečavanja unošenja uzročnika infekcije u bolnice putem ranog otkrivanja liječenja izvora zaraze među nabrojanim osobama. Postupak sa bolesnikom • Kod prijema u bolnicu uzeti detaljnu epidemiološku anamnezu i izvršiti kliničko ispitivanje u cilju otkrivanja nekog zaraznog bolesnika. • Pri prijemu bolesnika na odjeljenje sa visokim rizikom infekcije novoprimljenog pacijenta ispitati na kliconoštvo. Pregled na kliconoštvo radi se pri prijemu porodilje, novorođenčadi i male djece do dvije godine. • kod prijema pacijenta obratiti pažnju na ušljivost glave i tijela i po potrebi sprovesti depedikulaciju. • Odjeća, obuća i lični predmeti primljenog bolesnika odlažu se u bolesničku garderobu. Postupak sa bolničkim osobliem • Prije zaposlenja u bolnicu sve kategorije zdravstvenih radnika se podvrgavaju zdravstvenom pregledu. • Bolničko osoblje prije stupanja na posao treba imunizirati protiv određenih zaraznih bolesti. • Bolničko osoblje, kao i lica zaposlena u kuhinji periodično se podvrgavaju zdravstvenim pregledima prema zakonskim propisima(sanitarni pregled-bris grla,nosa,uzorak stolice) Postupak sa posjetiocima • Posjete bolesnicima treba ograničiti i vremenski i brojno i vršiti samo prema određenom programu. • zabranjuje se posjeta u porodilištima, infektivnim i dječijim odjelima, odjelima za intenzivnu njegu i liječenje opekotina. • Mogu se povremeno zabraniti posjete na svim odjeljenjima zbog nepovoljne epidemiološke situacije.

[AUTHOR NAME]

79


Postupak sa ostalim osobama • Đake, studente i ljekare po dolasku na praksu podvrgavati zdravstvenim pregledima(sanitarni pregled) • Ljekarskom pregledu podliježu i pratioci bolesnika npr. majke bolesne dojenčadi. Mjere kojih se trebaju svi pridržavati: • Dezinfekcija zraka u operacionim salama, previjalištima, odjeljenjima za intenzivnu njegu, nedonoščad i dojenčad. • Vršiti kontrolu kretanja bolesničkog osoblja, tj. kretati se koliko je neophodno u njezi bolesnika. • Nošenje zaštitne odjeće koja se mijenja dva puta nedeljno (po potrebi i češće), a osoblje na hirurškim, porođajnim i odjelima za intenzivnu njegu mijenja odjeću svakodnevno. • Nošenje zaštitne kape koja mora pokrivati cijelo vlasište. • Adekvatno postupati sa bolesničkom posteljinom i vešom. U kruženju posteljine i rublja potebno je onemogućiti ukrštanje „prljavog" sa „čistim" putem. • Čišćenje i dezinfekcija bolesničkih prostorija vrši se jednom na dan, a po potrebi i češće. • Pravilno rukovanje sterilnim materijalom i lijekovima -Redovno provođenje zdravstvenih pregleda osoblja Kontrola bolničkih infekciia U svakoj bolnici treba da bude organizovana služba, koja bi se bavila problemima intrahospitalnih infekcija. Službu sačinjavaju dva tima:  

Komisija za intrahospitalne infekcije Operativni tim

Komisija za intrahospitalne infekcije U sastav komisije za intrahospitalne infekcije ulaze obavezno specijalista epidemiologije, mikrobiologije i higijene. Zadaci komisije su da organizuje, sprovodi, vrši nadzor i evaluira mjere sprečavanja nastanka, otkrivanja i suzbijanja intrahospitalnih infekcija. Operativni tim Glavni zadatak operativnog tima je realizacija programa kontrole intrahospitalnih infekcija, koga je donijela komisija.

[AUTHOR NAME]

80


HIGIJENA RADNE SREDINE Higijena rada je dio opšte higijene koja proučava osobitosti uslova rada i njihovo dejstvo na organizam radnika raznih zanimanja. Zadatak higijene rada je: • Da ispituje da li radna sredina i uslovi rada djeluju štetno na zdravlie radnika i da nastoji da stvori što povoljnije uslove za rad u cilju zaštite zdravlja radnika. • Da predupređuje javljanje i širenje profesionalnih oboljenja i da svodi na što manju mjeru nesrećne slučajeve na radu. • Da održava i unapređuje zdravlje, dobro osjećanje i sposobnost za rad svih zaposlenih osoba, predupređujući prerano trošenje vitalne snage i radne sposobnosti. Predmeti higijene rada su: • Sanitarne karakteristike proizvodnih procesa i materijala sa stanovišta njihovog uticaja na organizam radnika. • Sanitarni uslovi rada: onečišćenje radne sredine prašinom, gasovima, prisustvo buke, radijacije. • Karakter i organizacija radnih procesa. • Fiziološke promjene u organizmu za vrijeme rada. • Zdravstveno stanje radnika, opšti morbiditet, profesionalna oboljenja. • Stanje i higijenska efikasnost sanitarno-tehničkih uređaja (ventilacija, osvjetljenje). • Stanje radnih i pomoćnih prostorija i uređaja.

Profesionalne štetnosti Faktori radne sredine, organizacije rada i proizvodnie koji mogu biti direktno ili indirektno uzrok oštećenja zdravlja i radne sposobnosti nazivaiu se profesionalnim štetnostima. Profesionalne štetnosti igraju odlučujuću ulogu u etiologiji specifičnih profesionalnih oboljenja. Ponekad profesionalne štetnosti mogu da umanjuju otpornost organizma, kao ida pogoršaju tok bolesti. Osnovne profesionalne štetnosti su: 1. Štetnosti koje nastaju usljed nepravilne organizacije rada: •

prekomjerno trajanje rada

•

prekomjerni intenzitet rada

•

neracionalni režim rada

•

dug, prisilan položaj tijela.

•

prekomjerno naprezanje pojedinih organa npr. lokomotornog aparata, čula vida, sluha, CNS idr. [AUTHOR NAME]

81


2. Štetnošti usljed nedostatka sanitarnih uslova na mjestu rada: • • • • •

nedovoljna kubatura neadekvatna ventilacija loše vodosnabdijevanje slaba osvjetljenost deficit u sanitarnim čvorovima

3. Štetnosti vezane sa proizvodnim procesom: • • •

fizički faktori hemijski faktori biološki faktor

Pod pojmom profesionalnog oboljenja podrazumijevaju se sva oštećenja ljudskog organizma izazvana na radu, a koja su u neposrednoj ili posrednoj vezi sa obavljanjem redovnog zanimanja. Ova oboljenja mogu biti izazvana fizičkim, hemijskim ili biološkim faktorima.

Fizički faktori u radnoj sredini Fizički faktori u radnoj sredini su prije svega mikroklimatski. Mikroklimu sačinjavaju temperatura, toplotno zračenje, vlažnost, strujanje vazduha u užem smislu, a buka, vibracije i zagađenje u širem smislu. L1 fizičke faktore spada i uticaj infracrvenih i ultraljubičastih zračenja te uticaj jonizujućih zračenja. Zaštitne mjere od toplote, hladnoće i vlage Protiv pretjerane radijacije toplote najčešće se primjenjuju tzv. „zavjese" od vode koja protiče između radnika i vatre. Temperatura prostorije može se sniziti i pravilnim provjetravanjem ili dovođenjem hladnog vazduha u prostoriju. Način odijevanja može da doprinese ublažavanju nepovoljnog dejstva toplote. Odijela moraju biti široka, porozna, svijetle boje, da se lako svlače. Na pojedinim radnim mjestima koja su izložena pretjerano visokoj temperaturi koriste se azbestna odijela preko kojih se mogu stavljati aluminijske folije. Radnicima treba dati da piju slanu vodu ili da jedu slane perece uz dosta obične vode. Protiv hladnoće i vlage zaštita se izvodi zagrijavanjem, adekvatnom odjećom i obućom u toku radnog vremena. Radnicima treba omogućiti da se više puta zagriju u toploj prostoriji, davati im tople napitke i skratiti im radno vrijeme.

[AUTHOR NAME]

82


Oni koji rade sa vodom treba da koriste zaštitnu obuću (gumene čizme). U pogonima treba postaviti drvene rešetke.

Uticaj infracrvenog i ultraljubičastog zračenja Infracrveni zraci (najduži zraci crvenog spektra koji imaju talasnu dužinu 800 𝒎𝝁) imaju najveći uticaj na kožu, izazivajući crvenilo, odnosno eritem, zatim plikove i jače opekotine. Direktni sunčevi zraci mogu izazvati i sunčanicu. Važna profilaktička mjera jeste postepeno navikavanje. Ljeti izbjegavati rad na suncu od 11 do 15 časova. Infracrveni zraci nepovoljno djeluju i na oči. Ultraljubičasti zraci (talasi sunčevog spektra ispod 400 𝒎𝝁) mogu biti prirodni i vještački. Ovi zraci nemaju prodornu moć kao infracrveni , ali izazivaju fotohemijske procese. Najviše ih ima na sniježnim planinama i nad morskom površinom. Ako se ne zaštite oči mogu izazvati zapaljenja. Vještački ovi zraci se stvaraju kod autogenog zavarivanja, u električnim pećima, pri filmskom snimanju. Dovode do konjuktivitisa, praćenog suzenjem, otokom i crvenilom kapaka, nepodnošenja svjetlosti, zamućenja sočiva. Zaštita se provodi primjenom obojenih naočala.

Uticaj jonizujućeg zračenja Izvori jonizujućeg zračenja mogu biti prirodni i vještački. Za ljudski organizam značajna su alfa (𝜶), beta (𝛃) čestice, gama (𝛄) i x zraci i čestice neutrona. Alfa čestice su pozitivno naelektrisane, imaju najveću sposobnost jonizacije. Putanja kretanja im je kratka, a prodornost slaba. Mogu se zaustaviti slojem hartije. Beta čestice su negativno naelektrisane. Imaju 100 puta veću jonizaciju od gama zraka, mogu izazvati oštećenja na koži. Gama zraci su elektromagnetske prirode i imaju veliku prodornost za živu materiju. Rentgen ili x zraci su elektromagnetske prirode i veoma su prodorni kao i gama zraci. Neutroni su teške čestice, koje potiču iz jezgra atoma. Prodornost im je velika i od njih se možemo zaštititi olovnim zaklonom.

[AUTHOR NAME]

83


Danas se smatra da hronična dejstva višestrukog izlaganja malim količinama jonizujućih zračenja predstavljaju veću opasnost za ljudsko zdravlje, nego akutno, kratkotrajno izlaganje većim dozama zračenja. Zaštita od zračenja postiže se i kroz zakonsku regulativu koja reguliše posebne uslove rada. Za mjerenje primljene doze koriste se džepne jonizacijske komore. Zaštita od rentgenskog zračenja ogleda se kroz ličnu zaštitu, zaštitu pacijenta, zaštitu oko samog rentgen aparata i zaštitu prostorije u kojoj se vrši primjena zračenja.

Uticaj buke i mjere zaštite Buka je subjektivni osjećaj izazvan disharmoničnim, neugodnim ili neželjenim zvukom ili kombinacijom zvukova. Buka se uglavnom može podijeliti na na industrijsku i gradsku ili komunalnu buku. U industriji se buka stvara u radu pneumatskih alata, presa, motora, kompresora, starih i nedovoljno izolovanih mašina idr. Gradska ili komunalna buka potiče najvećim dijelom od saobraćaja. Posebno mjesto u stvaranju gradske buke zauzimaju zvučni signali čija je upotreba u mnogim gradovima zabranjena. Buka u stanovima potiče uglavnom od raznih tehničkih aparata koji imaju sve širu upotrebu u domaćinstvu.

Djelovanje buke na čovjeka Buka djeluje prije svega na sluh, a pored toga izaziva čitav niz drugih neželjenih i štetnih posljedica. Duže izlaganje jakoj buci izaziva oštećenje unutrašnjeg uha u različitom stepenu, ovisno o vrsti, trajanju i intenzitetu buke. Ta oštećenja su u početku reverzibilna i nazivamo ih privremenim

[AUTHOR NAME]

84


pomicanjem praga čujnosti. Nakon duže ekspozicije ove promjene postaju ireverzibilne i čovjek gubi sluh. Tvrdi se da buka smanjuje produktivnost i efikasnost rada, te pogoršava radni moral. Buka može djelovati na autonnomni nervni sistem, usljed čega može doći do smanjenja želučane sekrecije i povišenja tenzije mišića te poremećaja cirkulacije u ekstremitetima. Velika buka može uticati na stopu povreda na radu. Zaštitne mjere protiv štetnog djelovanja buke Inženjerske mjere: nabavka manje bučnih strojeva, njihovo pravilno održavanje i rekonstrukcija u cilju smanjivanja bučnosti. Lične mjere zaštite: koriste se antifoni (stavljaju se u spoljni zvučni kanal), štitnici (pokrivaju obje ušne školjke), kacige (pokrivaju oba uha i kosmati dio glave). Administrativne mjere: skraćivanje radnog vremena, rotacija radnika.

Lična mjera zaštite

Štetnosti izazvane dejstvom hemijskih faktora Profesionalna, pozivna trovanja su ona koja se dešavaju radnicima tokom rada pri kom dolaze u dodir sa otrovnim jedinjenjima. Pozivna trovanja su različita prema vrstama otrova, prema mjestu i načinu prodiranja u organizam, prema uslovima pod kojim djeluju i prema ličnoj osjetljivosti pojedinca i njegovih organa. Postoji veliki broj otrova u najraznovrsnijim industrijama. Njihova klasifikacija se može izvesti na osnovu hemijskog sastava i porijekla (neorganski i [AUTHOR NAME]

85


organski), po načinu djelovanja u našem tijelu na nerve, krvne sudove, one koji utiču na metabolizam itd.

Otrovi mogu biti u različitim agregatnim stanjima: čvrsto, tečno i gasovito. Otrovi u čvrstom stanju mogu biti u vidu prašine koja lebdi u vazduhu i koju možemo udisati, može da padne na kožu i da se unese putem hrane. Otrovi u tečnom stanju mogu djelovati na kožu i sluzokože. Otrovi u gasovitom stanju djeluju na disajne organe. Postoji nekoliko vidova prodiranja otrova u organizam: udisanjem, kroz kožu i sluzokožu i često su udružena 2 ili 3 načina prodiranja. Uslovi pod kojim djeluju otrovna jedinjenja igraju važnu ulogu u pogledu krajnjeg dejstva na naše tijelo. To dejstvo zavisi od koncentracije, temperature, vremena djelovanja i intenziteta rada. Po hemijskom sastavu otrovi se mogu podijeliti na organske i neorganske. Medu organskim otrovima su najvažniji: benzen, benzin, aromatiča aminojedinjenja, nitroderivati, a među neorganskim olovo, živa idr. Zaštita se sastoji od opštih higijenskih mjera, redovnoj kontroli krvne slike, korištenju zaštitne opreme, zamjeni otrovnih jedinjenja manje otrovnim, provjetravanju prostorija, primjeni mehanizacije, izboru zdravog ljudstva pri prijemu radnika, na nekim mjestima zabrani ženama da rade i mladima ispod 18 godina.

Zaštita radnika u radnoj sredini Zaštita se ogleda kroz:         

Profesionalnu orjentaciju, medicinske, psihologke i laboratorijske preglede prije stupanja na posao Sistematske preglede radnika lzučavanju uslova rada i praćenju uticaja na zdravlje Staranju o odmoru, rekreaciji i oporavku Organizovanju službe hitne pomoći 0rganizovanju i provođenju zdravstveno-vaspitnog rada Vođenju evidencije i statistike o oboljenjima i ozljedama na radu Proučavanju, praćenju i popravljanju higijenskih uslova radne sredine Radu na sprečavanju profesionalnih oboljenja [AUTHOR NAME]

86


MENTALNA HIGIJENA

Mentalna higijena je preventivna medicinska grana koja predstavlja skup mjera i specijalizovanih tehnika usmjerenih na sprečavanje mentalnih bolesti i unapređenje mentalnog zdravlja. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije mentalno zdravlje ne predstavlja samo odsustvo mentalnih poremećaja već i stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja. Ideal zdravlja je „zdrava i zrela ličnost.". Pod zrelom ličnošću podrazumijevamo ličnost koja je postojana, samoincijativna, samopouzdana, koja zna da računa sa vremenom, svojim i tuđim, koja je srpljiva, komunikativna, koja ima sposobnost prilagođavanja i stvaranja harmoničnih odnosa sa okolinom. Kako se mentalna higijena bavi čovjekovom ličnošću, to ona nije uska medicinska disciplina već nauka u kojoj medicinska lica imaju odgovornu i veliku ulogu, ali u kojoj se veći uspjesi mogu zamisliti samo u saradnji sa licima drugih specijalnosti i poziva. Čovjekova ličnost, karakter i svijest kao i druge psihičke kategorije;zavise od uticaja spoljne sredine, od socijalne situacije i interpersonalnih odnosa. Zdravlje neke osobe zavisi od zadovoljstva koje nalazi u svom životu. Faktori koji opredjeljuju ljudsko ponašanje su fizička sigurnost, osjećajna sigurnost, potreba za uspjehom,potreba za statusom. Razne potrebe su uzajamno povezane i ovisne. Trajno nezadovoljenje bilo koje potrebe, dovodi do neugodnih osjećajnih stanja (frustracija), a prilagođavanje frustracijama može biti uspješno ili neuspješno, neurotično ili psihotično. Na tome se zasniva etiologija duševnih poremećaja.

[AUTHOR NAME]

87


Toksikomanije Pušenje Smatra se da je pradomovina duhana Amerika. Mornari Kristofora Kolumba donijeli su duhan u Evropu i bili prvi pušači starog kontinenta. Sredinom XVI vijeka Španci su počeli saditi duhan i izvoziti ga u ostale zemlje Evrope. U početku je u Evropi korišten kao lijek i smatralo se da liječi sve bolesti. Duhan u sastavu ima više alkaloida, ali je među njima najznačajniji nikotin, veoma značajan u toksikološkom pogledu i jak je otrov. Lakoća u resorpciji je veoma izražena. Resorbuje se preko sluzokože usta, respiratornog trakta, želuca i crijeva. Razgrađeni produkti se izlučuju putem bubrega, u malim količinama putem mlijeka. Detoksikacija nikotina vrši se u jetri. Upotreba duhana, odnosno nikotin može da dovede do trovanja. Akutno trovanje nastaje ako se u kratkomvremenu popuši 15 cigareta. Hronično je mnogo značajnije. Incidencija karcinoma pluća u direktnoj je vezi sa pušenjem (u 96% operisanih karcinoma pluća pacijenti su bili pušači). Nikotin ima uticaja na genitalne organe žene i kod radnica u fabrici duhana često dovodi do amenoree. Trudnica koja puši rađa djecu sa manjom tjelesnom težinom, a često dolazi i do spontanih pobačaja. Kada čovjek puši, nikotin iz duhana ubrzava rad srca koje napornije radi i treba više kiseonika, a uz to ugljen monoksid u plućima smanjuje količinu kiseonika. Pušači spadaju u visoko rizičnu grupu za nastanak infarkta srca. Ljudi koji puše kutiju cigareta dnevno izloženi su duplo većoj opasnosti od srčanog udara nego ljudi koji nisu nikad pušili. Cigareta sadrži ljepljivu tvar, katran koji se lijepi za pluća i izaziva žutilo zuba i prstiju. Dim cigareta sadrži oko 400 hemijskih tvari od kojih su mnoge otrovne, a više od 40 njih uzrokuje rak te su izgledi da pušač dobije rak deset puta veći u odnosu na nepušača. Pušenje je u tijesnoj vezi sa hroničnim bronhitisom. Općenito rečeno dim od cigareta je štetan za sve koji udišu uključujući i nepušače.

[AUTHOR NAME]

88


Alkoholizam Alkoholizam je socijalna pojava i bolest koja se javlja još od davnina. Posljedice alkoholizma su katastrofalne kako za pojedinca alkoholičara i njegovo zdravlje, tako iza zajednicu koja ima velike ekonomske, socijalne i zdravstvene štete. Alkoholizam je oboljenje koje nastaje usljed hroničnog uživanja alkoholnih pića, praćeno simptomima oštećenja fizičkog i duševnog zdravlja. Ono što alkoholizam karakteriše kao socijalnu bolest je: • što alkoholizam ima negativni uticaj na na društvo i odnose u društvu • što na pojavu alkoholizma imaju uticaj socijalno-ekonomski uslovi života • što su posljedice alkoholizma veoma teške kako za pojedinca tako i za zajednicu Socijalno-ekonomski značaj alkoholizma je veliki i ogleda se u slijedećem: • Trošenjem sredstava za alkohol smanjuju se sredstva za ishranu, stanovanje, odijevanje, vaspitanje, kulturno uzdizanje idr. • Opijati remete odnose među ljudima, slogu u porodici, zanemaruju se djeca u pogledu vaspitanja • Alkoholizam je uzrok saobraćajnih nesreća, nesreća na poslu i u kući Negativna dejstva alkohola na organizam čovjeka ogledaju se: • u oštećenju sluzokože stomaka i izazivanju raznih upala koje se teško liječe ili ne mogu da se izliječe • u oštećenju jetre, cirkulatornog aparata i srca, sa posljedicama (ciroza jetre, degeneracija srčanog mišića) • u oštećenju nervnog sistema sa posljedicama • u oštećenju psihe čovjeka sa raznim formama

[AUTHOR NAME]

89


Narkomanija Prema SZO narkomanija je sindrom koji se sastoji iz simptoma razvijene fizičke i psihičke zavisnosti, nesavladive želje da se nastavi uzimanje droge i potrebe da se povećavaju količine droge. Narkomani su fizički i psihički zavisni od droge i izloženi su hroničnom trovanju usljed njenog stalnog uzimanja. Droga vremenom ulazi u metabolizam ćelija i bez nje se najčešće ne može živjeti. Uzroci narkomanije su mnogobrojni, a baziraju se na tri činjenice: ličnosti, drogi i društvenoj sredini. Svojstva ličnosti su veoma značajna u nastanku narkomanije. Osobe koje su usamljene, okrenute sebi, povodljive i psiholabilne su naročito sklone. Često se svojstva takve ličnosti ispoljavaj u teškoćama prilagođavanja,uspostavljanju kontakata i reakcijama straha. Mladi ljudi su u određenom periodu svog razvoja najranjiviji i najpodložniji raznovrsnim uticajima. U omladinskoj dobi života, koja se odlikuje traganjem za sopstvenim vrijednostima, uz često kolebanje između svjesnih i nesvjesnih modela poistovjećivanja, zatim radoznalošću i sklonošću ka novom, uz želju da se preskoče granice uspostavljenih normi, mladi Ijudi počinju da uzimaju drogu. Neki oblici ponašanja koje usvajaju mladi pod određenim uslovima mogu biti uzrok nastanka narkomanije: imitiranje osoba koje vole, postavljanje viših ciljeva (podizanje ugleda u grupi u kojoj se kreće), nedostatak ideala koji prouzrokuje prazninu i siromaštvo osjećaja. Poremećeni odnosi u porodici (rastava braka, smrt roditelja, djetinjstvo provedeno kod staratelja) takođe imaju uticaja u nastanku narkomanije. Nedostatak sigurnosti djeteta dovodi do krize ličnosti. Razmaženost djeteta, prestrog odgoj, nepostojanje čvrstog stava u odgoju djeteta mogu biti podloga za bijeg iz stvarnosti. Sve brži razvoj tehnike, neprekidna žurba za nečim, stvara psihičku napetost, nesigurnost i strah. Sve ovo iscrpljuje energiju ličnosti, a odbrana od tog straha može biti narkomanija. Ponašanje narkomana i njegovo prepoznavanje Ponašanje se razlikuje po tome da li je pod dejstvom opojne droge ili je njeno dejstvo prestalo. Njegovo promijenjeno ponašanje (povećana motorika, utučenost ili psihička uznemirenost sa jakim gestikulacijama, pa i agresivnost) nastalo pod dejstvom opojne droge posljedica je oštećenja centralnog nervnog sistema. To dovodi do suženja svijesti i otežava proces učenja i pamćenja. Narkomani su izrazito mršavi, sa blijedim izgledom kože, usporenih pokreta i naznačenom psihičkom karakteristikom - utučenošću. Na koži se nalaze tragovi uboda, a ponekad i gnojne upale od nesterilno datih injekcija. Usljed smanjene ishranjenosti otpornost organizma znatno je smanjena pa je narkoman sklon drugim bolestima i zarazama. Ako narkoman nema svoje dnevne doze, uočljivi su simptomi kao drhtanje ruku, lupanje srca, znojenje, razdražljivost i uznemirenost.

[AUTHOR NAME]

90


Prevencija narkomanije Cilj prevencije je formirati takvu ličnost koja će prihvatiti sve Ijudske i društvene vrijednosti. i koja će biti sposobna da životne probleme i teškoće savlada na zreo i stvaralački način. Najefikasnija mjera u borbi protiv narkomanije jeispravan psihofizički odgoj. Škola poslije porodice treba dati sistematska i naučna znanja, a u sklopu nastavnog plana i programa. Treba obogatiti sadržajima slobodno vrijeme. Pokazalo se da rijetko ili nikako ne uzimaju drogu mladi ljudi koji se bave sportom ili su okupirani nekim drugim aktivnostima. Društvena zajednica mora da uloži napor za sprečavanje ove pojave: stroga kontrola proizvodnje i prodaje lijekova koji sadrže opojne droge, borba protiv krijumčara opojnih droga, otkrivanje narkomanskih grupa, blagovremeno liječenje i vraćanje u normalne tokove života.

[AUTHOR NAME]

91


HIGIJENA ISHRANE Hrana, odnosno njeni sastojci proteini, lipidi, ugljikohidrati, mineralne supstance i vitamini, imaju slijedeće uloge: • • •

plastičnu, tj. izgradnju ćelija i tkiva i proizvodnju tjelesnih tečnosti oslobađanje toplote, tj. kalorija potrebnih za energetske rashode organizma biohemijsko regulisanje metabolizma materija u organizmu

Prve dvije uloge pretežno vrše proteini, masti i ugljikohidrati, dok treću uglavnom ostvaruju zaštitne materije, tj. mineralne supstance i vitamini. Plastičnu ulogu obavljaju u prvom redu proteini, a ta je uloga prvorazredna u rastu kada se mnogo materijala ugrađuje u tkiva. Kada je organizam završio svoj rast i razvoj, plastični materijal je i dalje neophodan ali u znatno manjoj količini za stalno obnavljanje ćelija koje odumiru. Plastičnu ulogu, ali u znatno manjem obimu, imaju i masti i ugljikohidrati. Glavni energetski materijal u organizmu su ugljikohidrati, dok su lipidi rezervni energetski materijal. Prvi aspekt nedovoljne i nepravilne ishrane je teško oštećenje zdravlja pojedinca. Nedostatak kvantiteta, tj. količine hrane dovodi do pothranjenosti. Drugi aspekt nepravilne ishrane je da pothranjen organizam nije otporan na nastanak oboljenja. Treći aspekt hrane je kao mogući put prenosa zaraznih oboljenja . Četvrti aspekt ishrane jeste nastanak tzv. Civilizacijske bolesti (gojaznost, visok krvni pritisak, oboljenja srca i krvnih sudova, diabetes, anemija). Potrebe u energiji Organizmu je potrebna hrana za pokrivanje energetskih rashoda organizma. Energetski rashodi organizma su: • • • •

bazalni metabolizam, tj. energija potrebna za održavanje vitalnih funkcija specijalna dinamička akcija hrane, tj. energetska potreba za varenje i usvajanje unijete hrane energija za fizičku aktivnost, tj. rashod za funkciju poprečno-prugaste muskulature rashod za proizvodnju tjelesne temperature

[AUTHOR NAME]

92


PROTEINI Uloga proteina kao gradivnih materija u organizmu je: izgradnja i obnova tkiva, rast i razvoj, stvaranje hormona, promet vode, stvaranje enzima, stvaranje antitijela, transport masti itd. U toku varenja bjelančevine bivaju razIožene do osnovnih sastojaka, aminokiselina. One se transformišu ili sintetišu sve do odgovarajućih formi koje tkiva koriste. Međutim organizam nije u stanju da stvori 10 tzv. nezamjenljivih aminokiselina. To znači da se te aminokiseline moraju obezbijediti hranom. Najbolji izvori su namirnice životinjskog porijekla (jaja, mlijeko, meso). Dnevne potrebe zavise od godina starosti, ali i od količine mišićne mase u tijelu. Računa se da će 1 gr. po kilogramu tjelesne težine zadovoljiti potrebe odraslih osoba. Da bi se obezbijedilo unošenje nezamjenljivih aminokiselina, nepohodno je da polovina bjelančevina bude životinjskog porijekla.

MASTI Masti su energetske materije koje sagorijevanjem oslobađaju dva puta više energije nego bjelančevine i ugljikohidrati. One zadovoljavaju 20 do 30% energetskih potreba organizma. Uloga u organizmu je: • • • • •

kao rezervna energija stvaranje i obnova ćelijske membrane stvaranje hormona stvaranje žučnih kiselina apsorpcija liposolubilnih vitamina Prema porijeklu masti se dijele na životinjske i biljne. Životinjske masti uglavnom sadrže zasićene masne kiseline koje su na običnoj temperaturi u čvrstom stanju. Izuzetak je riblje ulje koje je uvijek tečno jer sadrži više nezasićenih masnih kiselina.

Masti biljnog porijekla bogate su nezasićenim masnim kiselinama i tečne su (ulje). Ovaj tip masti ima poseban značaj u čovječijoj ishrani jer se dobro iskorištava i lakše vari. Mnoge su odličan izvor nezamjenljivih masnih kiselina (linolne) što im daje posebnu ulogu u sprečavanju nastajanja nekih oboljenja srca i krvnih sudova. [AUTHOR NAME]

93


UGLJENI HIDRATI Uloga ugljenih hidrata u organizmu je: • izgradnja potpornih tkiva • rezervna energija u organizmu • stvaranje složenih proteina

Ugljeni hidrati zadovoljavaju 55 do 60 % energetskih potreba organizma, a potrebe se povećavaju srazmjerno težini fizičkog rada koji osoba obavlja, jer tada ugljeni hidrati imaju isključivu ulogu energetskog izvora.

MINERALNE MATERIJE Mineralne materije učestvuju u izgradnji ćelija i tkiva i regulišu mnogobrojne funkcije u organizmu. Održavaju stalan sastav krvi i drugih tjelesnih tečnosti, ulaze u sastav kostiju, zuba, nekih hormona i enzima. Učestvuju u održavanju funkcije nervnog i mišićnog tkiva. Kalcijum je najzastupljeniji mineral u našem organizmu.Sudjeluje u mnogim vitalnim procesima,kao što su:zgrušavanje krvi,izlučivanje hormona(inzulin),prijenos nervnih signala i dio je gradivnih komponenti kostiju i zuba.Dobiva se iz hrane,a oslobađa se iz kostiju(kosti neprekidno otpuštaju kalcij i ugrađuju novi).Najveći izvor kalcijuma su mliječni proizvodi,povrće i voće.Nedostatak ovog minerala je veoma opasan,jer može dovesti do ubrzanog gubitka koštane mase pojavu osteoporoze. Da bi se kalcijum iz hrane pravilno iskoristio u organizmu, neophodan je vitamin D, koji pomaže ugradnju kalcijuma u kosti i zube. Fosfor se nalazi u svim ćelijama tijela, a neophodan je za izgradnju kostiju i zuba. Dobar izvor fosfora su namirnice životinjskog porijekla: mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, meso, iznutrice, školjke, ribe i rakovi. Ima ga u pasulju, soji, bademu, kikirikiju i nekim žitaricama. Željezo nalazi se u organizmu vezan za hemoglobin(eritrociti-crvene krvne stanice) i mioglobin.Kao rezerva se nalazi u jetri i slezeni odakle se u slučaju potrebe može koristiti. Resorpcija željeza se odvija u tankom crijevu,a potpomognuta je jonima HCl kiseline iz želudca i prisustvom vitaminom C.Nedostatak ovog minerala dovodi u organizmu do sideropenične anemije. Najveći izvor željeza su: meso, iznutrice, jaja, pasulj, zeleno lisnato povrće i neko voće.

[AUTHOR NAME]

94


VITAMINI

Vitamini su potrebni za zdravo funkcionisanje organizma,jer sudjeluju u različitim biohemijskim procesima.Budući da ih naše tijelo ne može samo sintetizirati,moramo ih unositi u organizam hranom.Svi vitamini djeluju sinergistički,a to znači da se međusobno nadopunjuju.Nedostatak vitamina i minerala,često dovodi do bolesti,ali prevelik unos može imati negativan efekat. Vitamine dijelimo u dvije skupine: -vitamini topivi u mastima (A,D,E i K vitamin ) -vitamini topivi u vodi (vitamin C ,skupina vitamina B,folna kiselina )

Vitamini rastvorljivi u mastima mogu se dugo zadržati u organizmu,nakupljaju se u njemu,pa ih treba oprezno uzimati da ne dođe do hipervitaminoze. Vitamin A ili akseroftol Učestvuje u regulaciji metabolizma ugljikohidrata i lipida, reguliše rast mladih organizama. Učestvuje u razvoju kostiju, stvaranju, zaštiti i regulaciji epitela, podizanju otpornosti sluznica prema infekcijama. Dobar izvor ovog vitamina su: riblje ulje, maslac, jetra, bubreg, masni sirevi, jaja. Kao provitamin nalazi se u mrkvi, paradaizu, kelju, zelenoj salati, zelju, breskvi, kajsiji. Vitamin D ili kalciferol Olakšava resorpciju Ca i P, te je neophodan za pravilan rast i razvoj kostiju i zuba, te za dobar rad mišićnog i nervnog tkiva. Dobri izvori su riblje ulje, morska riba, jaja, maslac.Stvara se u organizmu prilikom izlaganja kože sunčevom svjetlu.Nedostatak kod male djece:rahitis i tetanija ,kod odraslih:osteomalacija i osteoporoza.

Vitamin K ili filobinon Učestvuje u koagulaciji. Ako ga nema dovoljno krvarenje duže traje i brže nastaje. Dva izvora vitamina K:a)crijevne bakterije ,b)lisnato zeleno povrće.

[AUTHOR NAME]

95


Vitamini rastvorljivi u vodi ne mogu se značajno uskladišiti u organizmu,brzo se izlučuju i rok trajanja im je kraći,pa ih moramo svakodnevno uzimati hranom. Vitamini B komplexa Hidrosolubilni vitamini,topivi u vodi,što znači da ih organizam ne deponuje,nego se moraju stalno unositi hranom.Svi vitamini B komplexa omogućavaju da se iz šećera oslobađa energija.Ova energija je neophodna za rad nervnih stanica,srčanih,mišićnih stanica,kao i za normalno funkcionisanje svake ćelije u organizmu.B vitamini su neophodni za zdravukožu,kosu,oči,jetru,nervni sistem,srce,mišiće,imuni sistem,odnosno cijeli organizam.

Vitamin C ili askorbinska kiselina

Uloga ovog vitamina je veoma značajna za stvaranje i održavanje potpornog tkiva, za dobro iskorištavanje gvožđa i za podizanje opšte otpornosti organizma prema infekcijama. Ima ga u svježem voću, naročito limunu i povrću. Treba ga dodavati jedino kada ga u ishrani nema dovoljno, odnosno kada se voće i povrće slabo koristi u ishrani. Treba imati na umu da je veoma osjetljiv na toplotu i da ga duže kuhanje razara.Njegov nedostatak uzrokuje bolest skorbut (krvarenje desni i kože,lomljive kosti,otečeni zglobovi,slabljenje organizma,oslabljena otpornost prema infekcijama ).Prevelike doze ovog vitamina,mogu dovesti do nastana bubrežnih kamenaca.Dnevne potrebe 50-100mg,a u bolesnim stanjima i di 1000mg. Vitamini antioksidansi: Stanični metabolizam za proizvodnju energije neophodno treba kisik.U njegovom nedostatku javljaju se takozvani slobodni radikali.Za normalno funkcionisanje organizma slobodne radikale je potrebno kontinuirano neutralizirati.U tu svrhu služe antioksidansi.To su: vitamin A,vitamin C,vitamin D,vitamin E.

[AUTHOR NAME]

96


UNAPREĐENJE ISHRANE

U metodologiji unapređenja ishrane stanovništva razlikujemo slijedeće etape: 1. Utvrđivanje postojećeg stanja ishrane i njenog upliva na zdravstveno stanje stanovništva 2. Borba protiv kvarenja i propadanja namirnica iz proizvodnog fonda hrane 3. Kontrola kvaliteta namirnica 4. Odgoj pojedinca, porodice, grupe i čitavog stanovništva o racionalnoj ishrani

1. Utvrđivanje stanja ishrane Sprovodi se: a) Dijetetskim ispitivanjem-anketiranjem ishrane b)Biohemijskim ispitivanjem c) Funkcionalnim ispitivanjem d)Antropometrijskim mjerenjem e) Kliničkim mjerenjem Anketiranjemože biti u vidu nacionalne ankete, budžetske ankete, kolektivne i najčešće porodično anketiranje ishrane. Porodično anketiranje ishrane sprovodi se u porodici u trajanju od 7 dana u svakoj od 4 godišnje sezone. Svi podaci se unose u listu utrošene hrane. Da bi se obradili podaci mora se imatii lista potrošača hrane sa podacima o polu, uzrastu, zanimanju. lz dnevnih lista sastavi se sumarna lista i ona se dijeli sa brojem anketiranih dana i tako dobije prosječan utrošak u gramima svakc namirnice. Za daljnu ohradu su nam potrehne tahlice sastava životnih namirnica. Za svaku namirnicu iz liste izračunavamo količinu kilodžula, bjelančevina, masti, ugljenih hidrata, vitamina i mincralnih supstanci. kad se ovi podaci unesu saberemo kolone uporedujemo sa potrebama. Biohemijska ispitivanjapodrazumijeva hemijske i biohemijske analize Funkcionalna ispitivanjaobuhvataju:    

odredivanje bazalnog metabolizma mjerenje pada krvnog pritiska ispitivanje fizičke izdržljivosti odredivanje grube fizičke snage.

Antropometrijska mjerenjapodrazumijevaju mjerenje tjelesne visine, tjelesne težine, obima grudi, nadlaktice, mjerenje kožnog nabora itd. Kliničkim ispitivanjemvrši se utvrdivanje nastalog stanja usljed nepravilne ishrane. [AUTHOR NAME]

97


2.Borba protiv propadanja i kvarenja hrane podrazumujeva:

• • • •

obezbjeđenje dovoljnog i higijenskog skladišnog prostora obezbjeđenje rashladnih uređaja podizanje manipulacije sa namirnicama na viši higijenski nivo podizanje kvaliteta industrijskih i zanatskih proizvoda

Sve ovo je neophodno da bi se spriječilo propadanje i kvarenje namirnica, čiji uzrok mogu biti bakterije, paraziti, gljivice, virusi, glodari, insekti. Oni mogu uzrokovati vidljiva kvarenja hrane koja se uočavaju po mirisu, izgledu, ali mogu izazvati i kvarenja bez vidljivih znakova. Štetne bakterije se razmnožavaju vrlo brzo u pogodnim uslovima, naročito pri adekvatnoj temperaturi i naročito u određenim vrstama namirnica: mlijeku, mesu, ribi, kiselim namirnicama, vlažnim itd. Putem hrane mogu da se prenesu alimentarne infekcije, toksikoinfekcije, intoksikacije i infestacije. Alimentarne infekcije su trbušni tifus, paratifus, dizenterija,kolera, hepatitis. Alimentarne toksikoinfekcije nastaju kada je hrana kontaminirana uslovno patogenim mikroorganizmima izkojih se oslobađaju endotoksini (Escherichia coli, enterokoke, Proteus). Intoksikacije nastaju kada se unesu egzotoksini patogenih mikroorganizama. Infestacija nastaje unošenjem hrane kontaminirane parazitima (ehinikok, trihinela itd.).

3.Kontrola kvaliteta namirnica Javna kontrola kvaliteta namirnica u prometu regulisana je zakonom o sanitarnoj inspekciji, zakonskim propisima o veterinarskoj i tržnoj inspekciji i osnovnim zakonom o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe. Higijenski neispravnim smatraju se namirnice koje sadrže patogene miroorganizme ili parazite i njihove izlučevine, ako sadrže metale, pesticide, aditive i druge supstance koje mogu štetno uticati na zdravlje ljudi, ako potiču od uginulih ili oboljelih životinja, ako su mehanički zagađene ili im je promijenjen organoleptički sastav. Ispitivanje higijenske ispravnosti namirnica podrazumijeva organoleptički, hemijski i biološki pregled sirovina, finalnih proizvoda i predmeta koji dolaze u neposredni dodir sa namirnicama.

[AUTHOR NAME]

98


Organoleptički pregled namirnica podrazumijeva pregled namirnica našim čulima, pri čemu se ispituje spoljašnji izgled namirnice, njena boja, konzistencija, miris i eventualno ukus. Hemijskim pregledom namirnica utvrđuje se da li namirnica po svom sastavu odgovara sastavu koji je naznačen na etiketi namirnice. Utvrduje se takode da li se u namirnici nalaze hemijska jedinjenja koja su znak zagadenja ili kvarenja namirnice, da li ona sadrži nedozvoljena hemijska jedinjenja i da li odredene hemijske primjese sadrži u dozvoljenim količinama. Biološki pregled namirnica obuhvata ispitivanje namirnica radi otkrivanja eventualno prisutnih patogenih bakterija, gljhica, plijesni, parazita, insekata.

4. Odgoj naroda o racionalnj ishrani Odgoj o ishrani treba da počne još u djetinjstvu, gdje roditelji, a kasnije i škola imaju bitnu ulogu. U vaspitanju o pravilnoj ishrani treba insistirati na raznolikosti. Kod dnevnog izbora namirnica koristiti se pravilima piramide ishrane: • žitarice, hljeb, tjestenina treba da čine 30 do 45% • povrće i proizvodi od povrća 15 do 25% • voće i proizvodi od voća 10 do 15% • mlijeko i mliječni proizvodi 10% • meso, riba, jaja 10% • masti, ulja, slatkiši

[AUTHOR NAME]

99


[AUTHOR NAME]

10 0


POSLJEDICE NEPRAVILNE ISHRANE Pothranjenost kao posljedica gladovanja nastaje kada se u organizam ne unosi dovoljno hrane, bilo zato što je nema dovoljno, bilo zato što se ona ne iskorištava u organizmu, bilo zato što postoje poremećaji apetita. svim ovim slučajevima organizmu se ne obezbjeđuje dovoljno energetskih materija. Zato se troše sopstvene rezerve masti. Kada se one utroše, razgraduju se sopstvene bjelančevine. Smanjenje tjelesne mase prvi je znak gladovanja. Dugotrajno gladovanje je praćeno malaksalošću, zamaranjem pri radu, nesvjesticom zbog pada krvnog pritiska, preosjetljivošću na hladnoću. Mogu se javiti i otoci zbog nakupljanja vode u organizmu. Osobe koje su podhranjene skione su infekcijama. Gojaznost– u zemljama razvijenog svijeta javljaju se problemi preobilne ishrane. Karakteristična je pojava sve većeg unošenja hrane, uz sve manju zastupljenost fizičkog rada, a time i manju energetsku potrošnju. Tako se stvaravišak energije, koji u organizmu formira rezerve masti i povećava tjelesnu masu, odnosno vodi u gojaznost. Veoma je značajno napomenuti:

• Gojaznost nastaje kao posljedica poremećene ravnoteže između unošenja energije i energetske potrošnje. • Gojaznost se često javlja kao porodična pojava. Nije uvijek riječ o naslijeđu, već o njegovanju kulta o „dobrom zalogaju". • Navika da se više jede razvija se još u djetinjstvu, što može biti preduslov javljanja gojaznosti u odrasloj dobi. • Razlog da se više jede može biti zabrinutost, neraspoloženje, usamljenost i dosada. • kod veoma malog broja gojaznih riječ je o poremećenoj funkciji žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Osim estetskog problema, gojaznost je praćena i deformacijama stopala, zglobova. Gojaznost stvara osnovu za pojavu oštećenja srca i krvnih sudova. Često dovodi do povišenog krvnog pritiska i do oboljenja jetre i žučne kese. Gojazne osobe češće boluju i ranije umiru.

[AUTHOR NAME]

10 1


PROMOCIJA ZDRAVLJA

To je proces formiranja mišljenja i stavova kojima se postiže da se zdravlje smatra najcjenjenijom društvenom vrijednosti. Zdravstveno vaspitanje je ne samo širenje informacija o zdravlju već proces učenja kroz iskustva. Čovjek ne posjeduje urođeni motiv za zdravljem, već ljudi uče da budu zdravi. Opšti ciljevi zdravstvenog vaspitanja, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, usmjereni su na to da se: • zdravlje posmatra kao društvena vrijednost zajednice • stanovništvu omogući korištenje zdravstvene službe • pojedincima i grupacijama pomogne da preuzmu odgovornost za vlastito zdravlje Neki od navažnijih sadržaja, koji će se razvijati prema kulturi, tradiciji i mogućnostima određene teritorije, su slijedeći: • zdravstvena zaštita pojedinih kategorija stanovništva (žene, djeca, omladina, radnici, stare osobe i dr. • zdravlje porodice • ishrana • zdrava okolina • humanizacija odnosa među polovima • odnosi među Ijudima-mentalno zdravlje • zaštita od bolesti • faktori rizika • povrede • odnosi stanovnik-zdravstvem radnik • rehabilitacija • fizička aktivnost U zdravstveno-vaspitnom radu koriste se individualne i grupne metode kao i različita sredstva: sredstva masovnog informisanja (radio, TV, štampa), pisana sredstva (plakati, brošure idr.), predavanja itd.

[AUTHOR NAME]

10 2


IMUNIZACIJA

Imunizacije predstavljaju najefikasniju i u isto vrijeme najjeftiniju mjeru sprečavanja, suzbijanja i iskorjenjivanja zaraznih bolesti. Imunizacije se dijele na fakultativne (npr. gripa, pjegavi tifus i dr.) i obavezne. Za imunizaciju upotrebljavaju se biološki preparati od mrtvih ili živih, dovoljno oslabljenih (atenuiranih) uzročnika zaraznih bolesti ili njihovih proizvoda. Obavezna imunizacija protiv zaraznih bolesti može se davati protiv jedne bolesti (monovalentna vakcina) ili protiv više zaraznih bolesti davanjem tzv. kombinovanih vakcina. Imunizacija je obavezna protiv slijedećih bolesti: difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječije paralize, malih boginja,rubeole, parotitisa (zauške) i tuberkuloze, bjesnila (koja se odnosi na lica ozlijeđena od bijesne životinje ili za koju se sumnja da je bijesna), tifusa ( za lica gdje postoje epidemiološke indikacije) i virusnog hepatitisa B (za lica gdje postoje epidemiološke indikacije).

Sprovođenje vakcinacije se obavlja po slijedećem kalendaru: • odmah po rođenju daje se vakcina protiv tuberkuloze (BCG) • na početku trećeg mjeseca protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja i dječije paralize (Di-TePer, Polio) • u trinaestom mjesecu života protiv malih boginja, rubeole i zaušnjaka • u osamnaestom mjesecu života Di-Te-Per, Polio (I revakcinacija) • u četvrtoj godini života Di-Te-Per, Polio (Il revakcinacija) • u sedmoj godini života I revakcinacija protiv tuberkuloze, Di-Te-Per. Polio (III revakcinacija), revakcinacija protiv malih boginja • u četrnaestoj godini života Di-Te-Per, Polio (IV revakcinacija), tuberkuloze (II revakcinacija) i rubeole (II revakcinacija) • u osamnaestoj godini revakcinacija protiv tetanusa

[AUTHOR NAME]

10 3


DEZINFEKCIJA

Dezinfekcija je skup postupaka pomoću kojih smanjujemo broj mikroorganizama u određenoj sredini ili na određenom predmetu i oslobađamo ih zaraznosti. Dezinfekcijom ne uništavamo sve prisutne mikroorganizme,već smanjujemo njihov broj i virulenciju na nivo na kojem oni više nisu opasni za zdravlje ili više ne mogu štetiti na neki drugi način. Dezinfekciona sredstva su hemijska sredstva koja se koriste za ubijanje ili zaustavljanje rasta mikroorganizama u čovjekovoj sredini ili sa površine kože i sluzokože čovjeka. Pri izboru dezinfekcionog sredstva vodimo računa o slijedećim kriterijima: • da dezinficijens ima širok spektar djelovanja • da ne nagriza kožu i sluzokože • da nema neprijatan miris • da nije skup Metode dezinfekcije: -prirodne metode:sunčeva svjetlost,taloženje,filtracija -mehaničke metode:četkanje,ribanje,pranje,čišćenje,struganje,ventilacija(propuh) -termičke metode:spaljivanje,žarenje i opaljivanje,peglanje,sušenje i kuhanje. -hemijske metode dezinfekcije:anorganska i organska dezinfekciona sredstva Anorganska dezinfekciona sredstva: -KISELINE-BORNA KISELINA(acidum borikum) u 3% rastvoru se upotrebljava za obloge,kapi za oči,ispiranje mokraćnog mjehura -BAZE-KREČ je najstarije dezinfekciono sredstvo.Za dezinfekciju se koristi kao krečno mlijeko(1 kg kreča i 3 do 5l vode)za grubu dezinfekciju fekalija

[AUTHOR NAME]

10 4


HALOGENI ELEMENTI(preparati HLORA i JODA) Preparati HLORA (Hazocid,Halamid,Izosan G i dr.)koriste se za dezinfekciju podova,zidova,sanitarnih prostorija,stolova,kreveta,kuhinjskog pribora... JOD ima snažno baktericidno djelovanje.Koristi se za dezinfekciju kože,okoline rane i operativnog polja -OKSIDATIVNA SREDSTVA(vodikov superoksid H2O2,kalijev permanganat) Vodikov superoksid(Hydrogenijum peroxidatum)upotrebljavase u 3%rastvoru za dezinfekciju gnojnih rana.U dodiru sa gnojem(pjeni)oslobađa kiseonik i na taj način uništava mikroorganizme,dezodorira(otklanja neugodne mirise)detoksicira(odstranjuje otrove) Kalijev permanganat,je većinom napušteno dezinfekciono sredstvo.Uglavnom se upotrebljava u 0,03 do 0,1 rastvoru za dezinfekciju kože i sluznica,djeluje isključivo površinski. Organska dezinfekciona sredstva -70% ETILNI ALKOHOL se upotrebljava za dezinfekciju kože -RIVANOL-akridinske boje-za dezinfekciju rana upotrebljava se 0,1% rastvor -LIZOL-KREZOLOV SAPUN upotrebljava se rijetko za dezinfekciju podova u 5% rastvoru -FORMALDEHID se upotrebljava za hemijsku sterilizaciju endoskopskih aparata i anesteziološkog pribora Savremena dezinfekciona sredstva Pored nabrojanih dezinfekcionih sredstava u zdravstvenim ustanovama koriste se mnoga druga,koja se dobijaju ili već rastvorena ili sa uputom za upotrebu.To su savremena dezinfekciona sredstva:Hibitan(Hibibos,Hibisept),Asepsol,Cetavlon... -ASEPSOL -5%rastvor za dezinfekciju površina -1%rastvor za dezinfekciju instrumenata i kože -0,1 do 0,5rastvor za dezinfekciju rana i opekotina

[AUTHOR NAME]

10 5


STERILIZACIJA Sterilizacija je postupak (odnosno skup postupaka),kojim potpuno uništavamo sve oblike mikroorganizama,patogene,apatogene i njihove spore sa instrumenata,materijala i predmeta koji dolaze u dodir sa „ranom“.

Sterilizacija suhom toplotom

Suhom toplotom sterilišu se termostabilni predmeti(predmeti koji podnose visoku temperaturu),a to su:metalni instrumenti,stakleni i porculanski predmeti. Aparat koji steriliše na principu suhog vrelog zraka zove se suhi sterilizator. Vrijeme sterilizacije na temperaturi od 160°C je 2 sata, a na 180°C je 1 sat. Vrijeme sterilizacije se računa od momenta kad je postignuta željena temperatura. Otvara se kada temperatura padne ispod 40°C. Negativna strana ove sterilizacije je spor prodor zraka u sredinu onoga što se steriliše.

Vlažna toplota a) Pasterizacija Koristi se za tečne materijale koji ne podnose temperaturu ključanja. Najčešće se koristi za pasterizaciju mlijeka. Postoji brzi metod: mlijeko se zagrijava na 71°C 15 sekundi i naglo ohladi, i spori metod: mlijeko se zagrijava na 62°C 30 minuta i naglo ohladi.

Tindalizacija (frakcionirana sterilizacija) Koristi se za sterilizaciju krvi, seruma i drugih proteinskih tvari koje ne podnose temperaturu od 100°C. Materijal se drži 30 minuta na 56°C, a zatim preko noći na 37°C. Postupak se ponovi 3 puta. Na 56°C ubiju se vegetativni oblici bakterija. Na 37°C eventualno prisutne spore (otporni oblici bakterija) isklijaju u vegetativne forme. Pasterizator

[AUTHOR NAME]

10 6


b) Para pod pritiskom Sterilizacija vrućom vodenom parom pod pritiskom pouzdan je postupak za uništavanje svih vrsta mikroorganizama i njihovih spora.Sterilizacija vlažnom toplotom obavlja se u posebnim aparatima autoklavima.

Zavisno od vrste materijala koja se steriliše,temperatura u autoklavu,kreće se između 126 i 138 stepeni C,pritisak između 1,5 i 2,5 atmosfera,a vrijeme sterilizacije je od 3 do 30 minuta.Vlažnim zrakom steriliše se tekstil(ogrtači,čaršafi,komprese,pelene,zavojni materijal),metalni predmeti(instrumenti),gumeni predmeti(rukavice,sonde,nastavci) i stakleni predmeti,a ne sterilišu se ulja,masti,prašci.

Ostali oblici sterilizacije Sterilizacija se može vršiti i na slijedeće načine: •

Sterilizacija hladnoćom: za sprečavanje razmnožavanja mikroorganizama u namirnicama, lijekovima, kulturama bakterija (frižideri, zamrzivači)

•

Sterilizacija ultravioletnim zracima: za redukciju mikroba u vazduhu operacionih sala, odjeljenja za liječenje opekotina, porođajnih sala itd. Operaciona sala se po

završetku rada opere i dezinfikuje,a zatim se uključe kvarcne lampe,koje u toku 12 do 18 sati sterilišu vazduh. [AUTHOR NAME]

10 7


•

•

• •

Sterilizacija formaldehidom upotrebljava se za sterilizaciju i dezinfekciju predmeta osjetljivih na vlagu i visoke temperature.Njegove pare djeluju baktericidno,no nemaju sasvim pouzdano sterilizirajuće djelovanje.N Bakteriološki filtri kroz koje ne mogu proći bakterije: za tečnosti koje se ne mogu sterilisati drugim sredstvima (serumi, proteini, toksini). •

Sušenje: za konzerviranje nekih namirnica (prestaju metabolički procesi u mikrobima) X i gama zraci: za serilizaciju farmaceutskih i prehrambenih proizvoda.Sterilizacija gama zrakama ima široku primjenu u fabrikama koje prizvode pribor i medicinske instrumente za jednokratnu upotrebu(šprice,igle,sonde,rukavice,katetere itd.)

Deratizacija Deratizacija je postupak uništavanja glodara. Glodari se uništavaju iz dva osnovna razloga: smanjuje se mogućnost prenošenja više zaraznih i parazitarnih bolesti na čovjeka i životinje, a smanjuju se i materijalne štete koje ove životinje nanose.

[AUTHOR NAME]

10 8

Higijena Skripta Ze

Recommend Documents