1
2
Sadržaj Uvodno poglavlje.................................................................................. 5 1. Što je informatika........................................................................... 5 2. Pojam podatka i informacije........................................................... 5 3. Hardver i softver............................................................................. 6 3.1. Što je računalo?............................................................................... 6 3.2. Funkcijski opis računala – von Neumannov model............................ 7 3.2.1. Memorija............................................................................................ 8 3.2.2. Operativna memorija......................................................................... 9 3.2.3. Radna memorija (RAM)..................................................................... 9 3.2.4. ROM memorija................................................................................... 9 3.2.5. Vanjske memorije............................................................................ 10 3.2.6. Optički diskovi (CD i DVD)............................................................... 11 3.3. Ulazni, izlazni i ulazno-izlazni uređaji............................................. 11 3.3.1. Tipkovnica....................................................................................... 11 3.3.2. Miš................................................................................................... 12 3.3.3. Skener............................................................................................. 12 3.3.4. Monitor............................................................................................ 12 3.3.5. Pisači (printeri)................................................................................ 13 Poglavlje 1: Ideje za uporabu informacija i informatičkih sredstava.... 15 1. Informacijsko društvo i mediji...................................................... 15 2. Informacijska sredstva i računalne mreže .................................... 15 2.1. Rješavanje problema ...................................................................... 15 2.1.1. Pojašnjenje problema ..................................................................... 16 2.1.2. Uređivanje/analiza informacija ..................................................... 16 2.1.3. Uporaba i istraživanje rezultata ..................................................... 16 3. Prijenos informacija ..................................................................... 17 3.1. Komunikacija................................................................................. 17 3.2. Uspješna komunikacija.................................................................. 18 3.2.1. Opća struktura prezentacije............................................................ 18 3.2.2. Izgled prezentacije.......................................................................... 19 Poglavlje 2: Prikupljanje/prijenos informacija i uporaba informacijskih sredstava............................................................................................ 20 1. Pretraživanje informacija.............................................................. 20 2. Primjer uspješnog pretraživanja informacija ................................ 20 3. Pretraživanje informacija pomoću Interneta ............................... 21 3.1. Korištenje pretraživača................................................................... 21
3 3.2. Pretraživanje pomoću ključnih riječi ili fraza ................................. 22 3.3. Pretraga pomoću kategorija - direktorija......................................... 24 3.4. Pretraživanje uporabom liste linkova ............................................. 24 4. Dijeljenje i prijenos informacija.................................................... 25 4.1. Sažimanje (kompresija) informacija................................................. 25 4.2. Razmjena informacija .................................................................... 26 4.3. Značenje pisama i kodnih stranica pri razmjeni informacija ........... 26 5. Komunikacijski protokoli............................................................. 28 5.1. Formati podataka........................................................................... 28 5.2. Prijenos podataka .......................................................................... 30 5.2.1. Prijenos podataka web stranicama................................................. 30 5.2.2. Prijenos informacija elektroničkom poštom..................................... 31 Poglavlje 3: Obrada informacija pomoću računala .............................. 34 1. Uporaba softvera za tablični proračun .......................................... 34 2. Princip rada digitalne kamere....................................................... 35 3. Princip rada skenera..................................................................... 36 4. Proces sjedinjavanja podataka...................................................... 37 4.1. Multimedijalni sadržaj.................................................................... 37 4.2. Vrste grafičkih prikaza................................................................... 38 4.3. Obrada zvuka................................................................................. 38 5. Proces obrade pokretnih slika....................................................... 39 6. Stvaranje crteža, prezentacija i multimedijalnih djela................... 40 6.1. Upotreba programa “Draw”............................................................. 40 6.2. Uporaba programa „Impress” ......................................................... 41 7. HTML jezik i izrada web stranica ................................................. 43 Poglavlje 4: Informacijsko društvo i naš život.................................... 46 1. Razvoj informacijske opreme i promjene u našem životu.............. 46 1.1. Problemi u informacijskom društvu................................................ 46 1.2. Internetsko društvo i standardizacija ............................................. 47 2. Zajednički rad na ostvarivanju Informacijskog društva ................ 49 3. Informacijska komunikacija (povijesni načini prikupljanja i razmjene informacija) ...................................................................... 49 4. Vremenska crta............................................................................ 55
Poglavlje 5: Utjecaj računalnih mreža na promjene u društvu . 60 1. Prednosti informacijskoga društva .............................................. 60 1.1. IT i informacijsko društvo.............................................................. 60 1.2. Zabava, kultura, umjetnost............................................................ 61
4 1.3. Obrazovanje .................................................................................. 61 1.4. Promjene u načinu rada ................................................................ 61 1.5. Ostalo ........................................................................................... 61 2. Računalna sveprisutnost (eng. ubiquitous computing)................... 61 3. Problemi u informacijskome društvu ........................................... 62 3.1. Komunikacija u informacijskome društvu....................................... 62 3.1.1. Pouzdanost i ispravnost informacija, prijenos informacija i odgovornost pojedinaca......................................................................................... 62 4. Upravljanje računalnom mrežom .................................................. 63 4.1. Administracija korisničkoga udjela na mreži .................................. 63 4.2. Kontrola podataka ......................................................................... 63 4.3. Administracija mreže ..................................................................... 64 4.4. Kontrola sigurnosti ........................................................................ 64 4.5. Šifriranje........................................................................................ 65 5. Ljudsko društvo prije i poslije informacijskoga doba .................... 67 5.1. Pravila i ponašanje u ”umreženom” društvu ................................... 70 5.2. “Informatička etika (moral)”............................................................ 70 5.3. Potreba upoznavanja s informatičkim moralom .............................. 70 6. Utjecaj Informacijskih tehnologija na život................................... 71 6.1. Ovisnost o informacijama............................................................... 71 6.2. Manipuliranje (zlouporaba) informacija........................................... 71 6.3. Tehnološki stres (eng. techno stress).............................................. 71 7. Preporuke, savjeti, vježbe............................................................ 72
5
Uvodno poglavlje 1. Što je informatika Informatika je znanost o informacijama. Njen zadatak je izučavati oblik informacije, načine pamćenja, obradu i uporabu informacija. Možemo je definirati i kao znanstvenu disciplinu koja proučava načine oblikovanja, prijenosa, čuvanja i uporabe informacija. Informacija je obavijest koja ima neki cilj ili svrhu. (Primjer obavijesti koja nije informacija je psovka – ona općenito nema svrhu.) Informatika je znanstvena disciplina koja proučava načine oblikovanja, prijenosa, pohranjivanja, obrađivanja i korištenja informacija. Nastanak i razvoj informatike vezani su uz primjenu elektroničkih računala – kompjutora. Zahvaljujući računalima i stalnoj potrebi za što bržom i točnijom obradom informacija, informatika je danas vrlo primjenjiva i suvremena znanost. Izraz informatika prvi put se pojavljuje u Francuskoj, a nastaje spajanjem dvije riječi: informacija i automatika. Izraz je prihvaćen u Europi. U Americi se koriste dva izraza:
• računalna znanost (eng. Computer Science)-ako se govori o primjeni elektroničkih računala
• informacijska znanost (eng. Information Science)- ako se govori o obradi i načinu uporabe informacija.
Razlika između informatike i računalstva je u sljedećem: informatika razmatra probleme čuvanja, prijenosa i obrade podataka uključujući sve tehnike, metode, uređaje i drugo što može biti od važnosti, a računalstvo obuhvaća iste probleme, ali samo u onoj mjeri u kojoj se odnose na računala. Prema tome, računalstvo je samo dio informatike.
2. Pojam podatka i informacije Informacije postoje od pamtivijeka. Potreba za sredstvima koja će omogućiti čuvanje, prijenos i obradu informacija postoji još od prvih dana ljudske civilizacije i traje do današnjeg dana. Veliki korak u ovom smislu je učinjen stvaranjem pisma. Ono je omogućilo zapis informacija i njihovo prenošenje u prostoru i vremenu. Drugi veliki korak je učinjen stvaranjem brojčanih sustava kojima su stvoreni uvjeti za zapis kvantitativnih (količinskih) informacija. Ovo malo vraćanje u povijest razvoja ljudske civilizacije ima za cilj ukazati kako su uvjeti čuvanja, prijenosa i obrade podataka stvoreni prilično davno. Međutim, stvaranje alata i oruđa koja podržavaju pismo i računanje sporo je napredovalo. Ljudi su kroz stoljeća razmjenjivali informacije na različite načine: glasom, dimnim i svjetlosnim signaloma i sl. Dugo vremena nakon toga iz niza glasova razvija se govor, nakon nekoga vremena pisana riječ, a tek prije nekoliko stoljeća tiskana. Pisane i tiskane riječi prenosile su se na različite načine počevši od poštanskih konja i kola modernijih prijevoznih sredstava pa do današnjih žičanih i bežičnih veza. Poruke koje se prenose idu uvijek od pošiljatelja primatelju. Primatelj na određeni način obrađuje poruku i na osnovi dobivenih rezultata donosi odgovarajuće odluke.
Pošiljatelj
Primatelj Slika 1. Prijenos poruke
6 Uvodno poglavlje Poruku u osnovi čini niz podataka koji primatelja poruke potiču na neku akciju. Podatak (ili više njih) postaje informacija u trenutku kada primatelja poruke potakne na neku akciju. U svakodnevnome životu često poistovjećujemo pojam podatka i informacije. Razlika postoji i trebamo je uočiti. Podatak i informacija su riječi koje se često koriste u svakodnevnom životu. Naravno, intuitivno je jasno što koji od ovih pojmova znači, ali ako se želimo baviti problemima informatike, ovi pojmovi zaslužuju veću pozornost. U svakodnevnom životu imamo potrebu razgovarati i zapisivati različite činjenice, događaje, ideje i sl. U ovu svrhu moramo raspolagati notacijom koja će to omogućiti. Ono što predstavlja činjenicu, događaj ili ideju zovemo podatak. Podatak sam po sebi nema značenje, on je sirova činjenica - neobrađena informacija. Pošto smo definirali podatak ostaje nam vidjeti u kakvom je odnosu ovaj pojam s pojmom informacije. Pojam informacije može biti definiran na različite načine ovisno o tome za što ga koristimo. Navedimo jedan primjer: Informacija je saznanje koje je prihvatljivo za primatelja ili upravljačkom stroju. Iz ove definicije slijede neka svojstva informacija: informacija obogaćuje fond znanja primatelja, mora biti razumljiva za primatelja, vrijednost informacije zavisi od prethodnog znanja primatelja i postojanje informacije je zasnovano na postojanju pošiljatelja i primatelja. Informacija koja je precizna, relevantna, te dobivena na vrijeme ključ je za donošenje dobrih odluka.
3. Hardver i softver Kako bismo podatke mogli pohranjivati i obrađivati potrebni su nam hardver i softver. Put razvoja informatike, odnosno računalstva uključuje razvoj opreme i ideja. Tijekom godina razvoj ideja poticao je razvoj opreme i obrnuto. Danas se umjesto pojmova oprema i ideja koriste dva puno određenija pojma: hardver (eng. hardware) i softver (eng. software). Hardver ili sklopovlje je tehnički ili materijalni dio nekoga stroja, tj. sve što je čvrsto, vidljivo i opipljivo. Tu ubrajamo sve elektroničke i druge uređaje: tipkovnicu, monitor, pisač, miš, disketu, čipove itd. Softver je programska komponenta računalnog sustava i obuhvaća nematerijalni dio tj. programe. Prema namjeni programa u računalnom sustavu, dijelimo ih na sistemske i aplikativne. Sistemski programi služe kako bi upravljali radom uređaja i omogućavali lagan i jednostavan način rukovanja uređajima. Primjeri takvih programa su operativni sustavi. Aplikacijski programi služe korisnicima za rješavanje određenih zadataka, kao što su različita izračunavanja, rad s tekstom, grafikom i sl. Primjeri takvih programa su programi za obradu teksta, programi za rad s tabličnim kalkulacijama, itd.
3.1. Što je računalo? Suvremena tehnologija je omogućila veliku minijaturizaciju računalnih sistema, što je dovelo do izrade računala namijenjenih jednom korisniku poznatih pod imenom osobno računalo (PC). Ovdje postoji mala terminološka nepreciznost. Termin PC ili osobno računalo, ne opisuje samo mikroračunalo već i na periferne uređaje neophodne za rad s računalom. Zapravo, misli se na mikroračunalni sistem, pa bi pravilno bilo reći osobni mikroračunalni sistem. Međutim kraći i jednostavniji termin je osobno računalo ili samo računalo. Mi ćemo u daljnjem tekstu upotrebljavati termin računalo. Računalo ili kompjutor elektronički je uređaj koji ima sposobnost primati, obrađivati, pohraniti podatke i davati rezultate obrade (informacije) kroz razne izlazne uređaje. Riječ kompjutor nastala je od latinske riječi computare što znači računati.
7
ULAZ
podaci naredbe
OBRADA
rezulati
IZLAZ
Slika 2. Osnovna funkcionalna shema računala
Mnogi korisnici računala misle da je računalo “pametno”. Ovo je sasvim pogrešna zamisao jer je računalo u osnovi tehnički sklop koji jednostavno ponavlja niz unaprijed zadanih radnji. Dakle, računalo nije “pametno”. Mogućnosti računala u potpunosti ovise o sposobnostima ljudi koji ga koriste. Kako bismo računalo uopće mogli koristiti, osim hardvera potreban mu je i odgovarajući softver. Računalo je u stvari “pametno” onoliko koliko je dobar softver koji programeri naprave i koliko su vješti korisnici koji se njime služe.
3.2. Funkcijski opis računala – von Neumannov model Građu i djelovanje računala opisao je još 1945. godine John von Neumann. Model računala kojeg je on tada postavio vrijedi u načelu i za većinu današnjih računala. Von Neumannov model utvrđuje da svako računalo mora imati sljedeće dijelove:
• ulazni dio preko kojega se u memoriju unose podaci i instrukcije programa iz okoline; • izlazni dio preko kojega se iz memorije u okolinu prenose rezultati programa; • radna memorija u koju se pohranjuju svi podaci i instrukcije programa uneseni • •
izvana, kao i rezultati djelovanja instrukcija; aritmetičko-logička jedinica koja može izvoditi instrukcijama zadane aritmetičke i logičke operacije; upravljačka jedinica koja dohvaća instrukcije iz radne memorije, dekodira ih i na temelju toga upravlja aritmetičko-logičkom jedinicom, te ulaznim i izlaznim dijelovima.
Sljedeća slika ilustrira međusobnu povezanost svih tih dijelova. Na slici su označeni tijekovi podataka, instrukcija i upravljačkih signala.
Slika 3. Von Neumannov model računala
8 Uvodno poglavlje 3.2.1. Memorija Kako bismo razumjeli karakteristike memorije računala, potrebno je znati kako se prikazuju informacije u računalu. Sve podatke, kao i rezultate pišemo u našoj abecedi, a također i rezultate iz računala. Međutim, podaci se u računalu prikazuju u binarnoj abecedi. Prvu abecedu ćemo zvati eksternom, a drugu internom abecedom. Eksterna abeceda može biti bilo koja abeceda prirodnog jezika. Uzimajući u obzir velika i mala slova, kao i interpunkcijske znakove, naša eksterna abeceda ima oko 90 znakova. Interna abeceda računala ima samo dva slova. Takvu abecedu nazivamo binarnom abecedom, a slova ove abecede označavamo sa 0 i 1. Slovo binarne abecede zove se Bit (Bit je skraćenica od BInary digiT). Računalo prihvaća bilo kakav tekst preko ulaznih uređaja tako što svakom znaku eksterne abecede pridružuje jednu riječ slova binarne abecede. Naravno, ovo pridruživanje riječi binarne abecede znacima eksterne abecede može se uraditi na različite načine. Kako se to ne bi razlikovalo od računala do računala uveden je i standard poznat kao ASCII- kod. Navedimo primjere nekih slova eksterne abecede i pridružene binarne riječi u ASCIIkodu: A ≡ 01000001 B ≡ 01000010 C ≡ 01000011 Prema tome, ako se na tipkovnici računala otipka tekst ABA, u memoriji računala će se naći niz od 24 bita: 01000001 01000010 01000001 Tako će svaki tekst koji se priopći računalu u eksternoj abecedi biti 8 puta duži u internoj abecedi. Niz od 8 bita se zove Bajt (eng. Byte). To je osnovna jedinica memorije računala. Jednim bajtom možemo prikazati 256 = 28 kombinacija binarnih brojeva. S tolikim brojem kombinacija možemo prikazati svako slovo i broj. Prema tome, 1 bajt memorije može upamtiti jedno slovo knjige. Kapacitet operativne memorije i diska se izražava u broju bajtova. Oznaka za bajt je B. Kao što je npr. kilogram veća jedinica od grama (1kg=1000g), tako postoje i veće jedinice od bajta, ali s jednom razlikom (Uočite je sami!). Kilobajt: 1 KB = 210 B = 1024 B Megabajt: 1 MB = 210 KB = 1024 KB = 220 B = 1048576 B Gigabajt: 1 GB = 210 MB = 1024 MB = 220 KB = 1048576 KB = 230 B = 1073741824 B Za korisnike računala naročito su značajne dvije karakteristike memorija, a to su kapacitet i vrijeme prilaza. Prvu osobinu smo već objasnili. Objasnimo i drugu. Druga važna karakteristika memorije je vrijeme prilaza. Pod vremenom prilaza se podrazumijeva vrijeme koje protekne od trenutka obraćanja memoriji radi dobijanja podataka, do trenutka dobijanja podataka iz memorije. Očigledno, što je vrijeme prilaza kraće memorija je brža, a što je ovo vrijeme duže, memorija je sporija. Vrijeme prilaza memoriji izražava se u sekundama. Kapacitet memorije izražava se u većim jedinicima od osnovne, a vrijeme prilaza manjim jedinicama od osnovne.
9 Manje jedinice su prikazane u tablici ispod. Simbol m μ n p f
Prefiks mili mikro nano piko femto
Veličina 10-3 10-6 10-9 10-12 10-15
Tablica 1. Jedinice kojima označavamo male veličine (vrijeme prilaza memoriji)
Kako nema jedne savršene memorije, u računalima se nalazi nekoliko memorijskih uređaja koji se razlikuju po brzini, kapacitetu, trajnosti, prenosivosti, usklađenosti, pouzdanosti, cijeni i namjeni.
3.2.2. Operativna memorija Operativna memorija se sastoji od dva dijela. Prvi, manji dio, namijenjen je čuvanju sistemskih programa koji upravljaju radom uređaja. Drugi, veći dio namijenjen je čuvanju aplikativnih programa i podataka korisnika. Iz dijela memorije u kome se nalaze sistemski programi mogu se samo donositi instrukcije i podaci u mikroprocesor, a to znači da se ovakva memorija može jedino čitati. Za memoriju koja ima ovo svojstvo kažemo da je ROM (eng. Read Only Memory). Naravno, dio memorije u kome se nalaze programi i podaci korisnika mora biti takav da omogući upis i čitanje. Ovakva memorija se zove RAM (eng. Random Access Memory).
3.2.3. Radna memorija (RAM) RAM ili radna memorija predstavlja najveći dio memorije. Osobina RAM memorije ogleda se u tome da se svakom njenom bajtu može slobodno pristupiti neovisno od prethodne memorijske lokacije, s tim da se u nju podaci mogu i upisivati (eng. write) i iz nje čitati (eng. read). Svakim upisom podatka u neku lokaciju njen prethodni sadržaj se automatski gubi. Druga važna osobina RAM memorije je da podatke koji se u njoj nalaze zadržava (čuva) samo dok postoji napajanje na njoj. Čim nestane napajanje kompletan sadržaj memorije se gubi i prilikom ponovnog dolaska napajanja (pri sljedećem uključivanju računala) ona je potpuno prazna. Zbog ovakvih osobina RAM memorija je pogodna za izvršavanje programa i obradu podataka. Iz tog razloga se programi i podaci učitavaju u RAM memoriju (obično s hard diska) i tu ih koristi mikroprocesor izvršavajući učitane programe kojima obrađuje dobijene podatke. On to može raditi samo u ovoj memoriji pa se zato RAM memorija obično naziva i radna memorija. Brzina rada računala je direktno proporcionalna s količinom RAM memorije. Povećanjem količine RAM memorije znatno se ubrzava rad računala.
3.2.4. ROM memorija ROM je najmanja memorija, tvornički upisana i njezin se sadržaj ne može mijenjati niti izbrisati. Nije ovisna o napajanju električne energije, a nalazi se na matičnoj ploči. Po uključenju računala prva se aktivira, a zbog svoje sposobnosti trajnoga pamćenja (i dok je računalo isključeno) sadrži isključivo sistemske podatke neophodne za rad računala, tj. koristi se za pohranjivanje upravljačkih programa.
10 Uvodno poglavlje
Slika 4. ROM na matičnoj ploči i RAM memorija
3.2.5. Vanjske memorije Da bi procesor koristio programe i podatke oni se moraju nalaziti u radnoj memoriji. Međutim, programi i podaci se mogu nalaziti u radnoj memoriji samo kada je računalo uključeno u električno napajanje. Za duže čuvanje programa i podataka koristi se vanjska memorija iz koje se po potrebi programi i podaci dopremaju u radnu memoriju. Proces dopremanja treba biti što brži, ali i kapacitet memorije treba biti što veći. Postoje različite vanjske memorije, ali se na računalima najčešće koriste disk, optički diskovi (CD i DVD) i memorijski stik (eng. Memory Stick). Disketa (eng. floppy disk) i magnetna traka su vanjske memorije koje su se ranije koristile. Zbog malog kapaciteta danas se više ne koriste. Tvrdi (hard) disk je memorija najvećega kapaciteta, sadrži sav raspoloživi softver, a služi i za čuvanje podataka. Trajno ih pamti i dok je računalo isključeno, ali se ne može (zasebno) prenositi jer se nalazi u kućištu računala. Brzina tvrdog diska je velika u odnosu na ostale vanjske nositelje podataka, ali je znatno sporija od radne memorije. Kapacitet današnjih diskova izražava se u GB. U konfiguraciji računala može biti i veći broj diskova ili se jedan disk može podijeliti u više dijelova (particija). U svakom slučaju korisnici trebaju imati u vidu kako je kapacitet diska važna karakteristika računala. Memorijski stik (eng. Memory Stick) korisnik može prenositi, pa služi za čuvanje i prijenos podataka i programa. Prvi put se pojavio 1998. godine i imao kapacitet 4MB, što je u odnosu na disketu (kapaciteta 1,44 MB) bilo znatno poboljšanje. Kapacitet današnjih stikova izražavamo u GB.
Slika 5. Memory Stick i Hard disk
11 3.2.6. Optički diskovi (CD i DVD) CD ROM je kratica od Compact Disc Read Only Memory. CD ROM disk je optički disk koji se uspješno koristi u oblasti računalstva za potrebe pohranjivanja velike količine podataka na malom prostoru. Najčešće se koristi kao medij na koji se podaci mogu zapisati samo jednom (jednom zapisani ne mogu se brisati), a mogu se čitati neograničen broj puta. Otuda i naziv CD-ROM. Na optički disk podaci se zapisuju u obliku udubljenja na ploči diska. Plastična ploča presvučena je aluminijskom legurom. Podaci se pohranjuju u obliku udubljenja u aluminijskom sloju (1), a ako udubljenja nema, podatak se čita kao (0). Laserska zraka osvjetljava mali dio površine diska (s donje strane) i reflektira se samo ako nema udubljenja pa tako čita nule i jedinice. Laserska zraka je vrlo uska tako da može pročitati jedan bit i s vrlo male površine. Zbog toga se na optički disk može pohraniti velika količina podataka. Danas se na tržištu mogu naći i CD-RW (eng. Compact DiscReWritable), tj. diskovi na koje korisnik može podatke upisivati i brisati. DVD je kratica od Digital Versatile Disc. DVD disk ima kapacitet od 4,7 GB do nekoliko desetaka GB pa je pogodan za pohranu videozapisa. Na DVD-ove obično zapisujemo filmove. Prednosti gledanja filmova na DVD-u u odnosu na VHS kazete su: bitno kvalitetnija slika, digitalni zvuk, interaktivni izbornici, mogućnost odabira jezika i brojne druge. DVD čitač je uređaj koji služi za čitanje DVD diska, ali može čitati i sve vrste CDova.
3.3. Ulazni, izlazni i ulazno-izlazni uređaji U von Neumannovom modelu računala ulazni i izlazni dio osigurava komunikaciju računala s ¨vanjskim svijetom¨. Pritom, ulazni uređaji korisniku pružaju mogućnost unošenja podataka u računalo, dok se izlazni koriste za prikaz rezultata obrade na računalu u obliku pogodnom za uporabu. Najčešći ulazni uređaji računala su tipkovnica, miš i skener, ali ulazni uređaji su i videokamera, mikrofon, glazbena klavijatura, joystick, čitač linijskoga koda, itd. Najčešći izlazni uređaji računala su monitor, pisač i zvučnici, ali ilani uređaji su i videorekorder, ploter (za crtanje slika), robotska ruka, itd. Neke jedinice mogu izvršavati i ulazne i izlazne operacije pa ih nazivamo ulazno-izlazne jedinice. Primjeri takvih jedinica su modem i zvučna kartica. Računalo na koje je priključeno nekoliko ovakvih uređaja istodobno prihvaća, pohranjuje, obrađuje i izdaje informacije u pisanom, slikovnom i zvučnom obliku. Za takvo računalo kažemo da je sposobno za multimedijsku obradu informacija. Multimedija je svaka interakcija teksta, zvuka, slike, animacija i videa.
3.3.1. Tipkovnica Izgled tipkovnice (eng. keyboard) je sličan tipkovnici pisaćih strojeva. Ima veći broj tipki koji služe kako bi korisnik mogao unijeti slova, brojeve i interpunkcijske znakove. Međutim, ono po čemu se razlikuje od tipkovnice pisaćeg stroja je postojanje kontrolnih tipki i numeričkog dijela. Kontrolnim tipkama se daju naredbe koje računalo izvršava neposredno po pritisku na odgovarajuću tipku. Neke naredbe sa tipkovnice zahtijevaju istovremeni pritisak dvije ili više tipki. Na ovaj se način izbjegava aktiviranje naredbe slučajnim pritiskom jedne tipke. Raspored tipki na tipkovnici donekle se razlikuje od države do države. Kod nas se koriste dvije vrste tipkovnica: jedna s engleskog govornog područja na kojoj su u prvom redu tipke QWERTY (čita se kverti) i druga s njemačkog govornog područja na kojoj su slova Y i Z zamijenila mjesta pa su u gornjem redu tipke QWERTZ. Posebna slova naše abecede Š, Đ, Č, Ć, Ž su na desnom dijelu na kojima su na engleskim tipkovnicama uglate i vitičaste zagrade i još neki posebni znakovi. Razmislite: Koje su prednosti pisanja nekog teksta pomoću računala i tipkovnice u odnosu na pisaće strojeve?
12 Uvodno poglavlje 3.3.2. Miš Miš (eng. mouse) je ulazni uređaj koji je u svom djelovanju usko povezan s monitorom. Miš je pokazivačka naprava (eng. pointing device) čijim se kretanjem po ravnoj površini bira pozicija na zaslonu, a pritiskom na neku od tipki aktivira određena funkcija. Miš je smješten u kutijicu na kojoj se nalaze dvije ili više tipki i točkić koji služi za kretanje kroz tekst u smjeru dolje - gore. Kabel koji povezuje kutijicu s kućištem računala podsjeća na mišji rep pa je po tomu i dobio svoje ime. Pomjeranjem miša računalu prenosimo podatak o kretanju naše ruke koje on pretvara u digitalnu informaciju. Danas se uglavnom koristi optički miš koji umjesto kuglice koristi optički senzor.
Slika 6. Miš i tipkovnica
3.3.3. Skener Skener je ulazni uređaj koji se koristi za unos slika, rukopisa, ilustracija u računalo u svrhu daljnje obrade i umetanja u druge dokumente, web stranicu itd. Predložak (najčešće slika) se dijeli na konačan broj elemenata (točkica) koje se izlažu bijeloj svjetlosti, zatim se registrira intenzitet svjetlosti za svaku pojedinu točku, a reflektirajući odraz pomoću CCD -a1 pretvara u digitalni oblik. Računalu se prenose numerički podaci za svaku pojedinu točku. Takav oblik predstavljanja slike naziva se bitmapa, a njezini elementi (sitne točkice) pikseli. Veličina piksela izražava se preko rezolucije. Postoji nekoliko vrsta skenera: ručni, stolni (desktop), rotacijski. Danas se za kućnu uporabu najviše kupuju stolni skeneri.
3.3.4. Monitor Monitor je najviše korištena izlazna jedinica jer putem monitora primamo najviše informacija. Naime, na zaslonu (ekranu) monitora se mogu pratiti rezultati rada i rezultati unosa putem tipkovnice. Monitori se međusobno razlikuju po veličini: 14”, 15” 17”, 21” (1 inč = 2,54 cm), a taj broj označava duljinu dijagonale monitora. Većina današnjih monitora je u boji, ali osim njih postoje i monokromatski monitori koji prikazuju nijanse sivoga. Danas se koriste dva osnovna tipa monitora: • monitor koji koristi zaslon s katodnom cijevi (CRT) sličnoj onoj koja se koristi u televizorima. Slika na zaslonu dobiva se tako što snop elektrona emitiran iz katode (elektronskoga topa) udara na zaslon i time izaziva svjetlost. Višebojni monitori koriste tri topa koji na zaslonu pogađaju tri sloja nanesenoga materijala. Slojevi emitiraju crvenu, zelenu i plavu boju, a miješanjem tih triju boja stvara se čitava paleta boja na zaslonu. (RGB modul – red, green, blue). Međutim, svjetlost pojedine točke na zaslonu postupno nestaje nakon što je elektronski snop prestane pogađati. 1 CCD (Charge Coupled Device) je svjetlosni senzor u lećama kamere koji pretvara svjetlosne odraze u elektroničke signale.
13
•
Zbog tromosti ljudskoga oka to neće previše smetati ako se slika redovito obnavlja. Današnji monitori obnavljaju sliku 50, 60 ili 70 i više puta u sekundi pa kažemo da monitor ima frekvenciju od 50, 60 ili 70Hz; monitor koji koristi zaslon od tekućega kristala (LCD). Ti zasloni su tanki, troše manje energije i stoga se pretežito koriste u prijenosnim računalima (eng.notebook). Skuplji su od CRT monitora.
Osnovna svojstva monitora su:
• broj različitih vrijednosti apscise ili horizontalna rezolucija • broj različitih vrijednosti ordinate ili vertikalna rezolucija • broj različitih boja Horizontalna i vertikalna rezolucija određuju broj diskretnih točaka zaslona koje se dobiju kao umnožak horizontalne i vertikalne rezolucije. horizontalna rezolucija 640 800 1024
X x x x
vertikalna rezolucija 480 600 768
broj točaka zaslona 307200 480000 786432
Sve slike koje se stvaraju na zaslonu monitora su rasterske slike. Rasterska slika sastoji se od sitnih kružića zvanih pikseli. Što su ti kružići sitniji i gušći (što je više piksela), slika će biti ljepša. Inače, u računalnoj grafici piksel je osnovni slikovni element i možemo ga zamisliti kao mali krug/četverokut. Možemo još reći da je piksel mjesto na zaslonu koje kod monitora u boji može poprimiti jednu od mogućih (npr. 256) boja.Osim u struju monitor mora biti priključen i na grafičku karticu koja je posrednik između procesora i monitora. O njoj ovisi koliko kvalitetnu sliku možemo dobiti, te koliko ćemo imati boja. Kvalitetnije kartice imaju bolju rezoluciju (npr. 1280 x 1024 piksela) i puno više nijansi boja (16 milijuna ili više), ali zahtijevaju i više RAM-a.
3.3.5. Pisači (printeri) Pisač (printer) je izlazni uređaj pomoću kojih se binarno-kodirana informacija iz računala prenosi na papir. Na tržištu se nalazi veliki broj različitih printera koji se razlikuju po principu rada, ali i po karakteristikama. Važne karakteristike printera su: kvaliteta ispisa i brzina ispisa. Podjela pisača može se izvršiti i prema tehnologiji stvaranja ispisa. Razlike u tehnologiji stvaranja dovode do razlika u njihovim mogućnostima: kvaliteti i brzini, pouzdanosti, ekonomičnosti i cijeni. Podjela pisača: • Matrični (iglični) pisači su najjednostavniji. Kod matričnih pisača znak se formira točkama na papiru koje se dobijaju udarcima iglica iz pokretne glave pisača. Papir se pomiče valjkom tako da se piše red po red, a glava za pisanje pomiče se uzduž valjka i preko obojene trake iglicama ispisuje znakove na papir. Tipografski znaci nastaju tako što se crne točkice ispisuju u pravilno raspoređenoj mreži – rasteru (matrici) na unaprijed dogovoreni način. Stvaranje buke pri ispisu, mala brzina rada i nedovoljno kvalitetan otisak za složenije poslove ispisa su glavni nedostaci matričnih pisača.
14 Uvodno poglavlje
Slika 7. Shema mehanizma za ispis matričnog pisača
• Ink-jet (tintni) pisači tekst ili sliku formiraju slično kao i matrični. Na glavi pisača
se nalaze otvori kroz koje se na papir ubrizgava tinta. Ispis može biti crno-bijeli ili u boji. Ovi pisači su po cijeni i kvaliteti nalaze između matričnih i laserskih pisača.
• Laserski pisači – imaju veću brzinu rada i bolju kvalitetu ispisa od matričnih i ink-
jet pisača. Laserska zraka stvara na valjku električni naboj. Sitne čestice praha iz tonera nanose se i zadržavaju na onim dijelovima valjka na kojima postoji električni naboj. Nakon toga se prah s valjka prenosi na papir i uz grijanje se ta praškasta boja rastopi i upije u papir. Valjak se pravilno vrti, a laserska zraka se pomiče uzdužno. Na taj način se na valjku prije nanošenja praha stvori nevidljiva “rasterska slika” električnoga naboja. Ta tehnika je poznata i kod fotokopirnih strojeva. Izvedba današnjih laserskih pisača omogućuje vrlo veliku rezoluciju (gustoću točkica). Uobičajena gustoća točkica je oko 120 točkica po centimetru. Ovi pisači imaju najbolju kvalitetu otiska, ali su i najskuplji.
15
Poglavlje 1: Ideje za uporabu informacija i informatičkih sredstava
1. Informacijsko društvo i mediji Medij je sredstvo za razmjenu informacija. U informacijskom društvu TV i tisak se smatraju masovnim medijima. Informacijsko-komunikacijske mreže su suvremene računalne mreže nastale spajanjem informacijskih tehnologija i tehnologija komunikacije. Osnovni elementi informacijskog društva su: informacija i znanje, informacijske tehnologije i pristup informacijsko-komunikacijskim tehnologijama te njihova uporaba. Možemo reći da je društvo u kojem je informacija glavni proizvod informacijsko društvo. Nagli razvoj informacijskog društva je posljedica rasta brzine i količine računalno obrađenih podataka, stalnog razvoja i uvećanja broja kućnih i poslovnih komunikacijskih mreža, te rasta opće dostupnosti pristupa Internetu. Primatelji informacija mogu iste dalje prenositi sada kao pošiljatelji, te tako uspostaviti višesmjerni protok informacija. Kako onda u takvom društvu skupiti, izabrati i prenijeti informaciju?
2. Informacijska sredstva i računalne mreže Informacijska sredstva, uključujući i računala, koriste se za dobijanje informacija. Možemo ih smatrati i sredstvima koja obrađuju i prenose informacije. Na primjer, pomoću njih se mogu koristiti usluge banke i pošte, izvršiti rezervacija karata za koncert, vlak ili avion, prikupiti informacije o geografskim kartama, podatke o vremenu itd. S obzirom na mogućnosti koje imaju ova sredstva, broj računala i školskih konferencijskih sustava u stalnome je porastu, te se stoga ova oprema sve češće koristi u redovitoj nastavi. Računalna mreža je napravljena u cilju razmjene informacija povezujući računala jedne s drugima. Računalne mreže različitih obima koriste se u zajednicama, tvrtkama, školama, domovima itd. Internet je mreža koja međusobno spaja manje mreže, te tako omogućuje dijeljenje različitih vrsta informacija globalno. Da bismo pristupili Internetu, možemo koristiti telefonske veze, iznajmljene stalne veze, ISDN/ADSL, bežične veze i sl. Razvoj infrastruktura za podatkovni prijenos usavršava se paralelno s daljnjim napretkom i razvojem računalnih tehnologija.
2.1. Rješavanje problema Svakodnevno se suočavamo kako s različitim problemima, tako i s odlukama koje moramo donijeti, a koje su vezane za stvari i pojave iz našega svakodnevnog života. U postupku rješavanja dvojbi pokušavamo olakšati rješenje istih tako što prikupljamo informacije o pojedinačnim zadacima i ciljevima, te iznalazimo različita sredstva i metode koristeći se svojim prethodnim iskustvima i dostupnim informacijskim sredstvima. U cilju jednostavnijega otkrivanja i rješavanja problema prvenstveno je važno isti u potpunosti razumjeti kako bismo potom bili u mogućnosti i razraditi odgovarajuću metodu za njegovo razrješenje. Procedure rješavanja problema su različite i ovise o tome kako pojedinci isti problem doživljavaju. Potrebno je posegnuti za različitim sredstvima u cilju dobivanja informacija koje osoba želi, kao što je npr. korištenje knjiga i računala, dobivanje savjeta od nastavnika, prijatelja, članova obitelji itd.
16 Poglavlje 1: Ideje za uporabu informacija i informatičkih sredstava
Razmotrite koji mediji odgovaraju vašim potrebama, te kojim sredstvima i metodama biste mogli prikupiti informacije i proniknuti u njihovo značenje. Razmislite o svojoj budućoj karijeri ili školi vašega izbora, o tomu prikupite dostupne informacije koristeći se računalnom mrežom i drugim dostupnim izvorima informacija. Koristite sljedeće smijernice 1. Prikupite činjenice i izbjegavajte nagađanje 2. Napišite kratke teze 3. Izražavajte se svojstveno (u svom stilu, svojim riječima)
2.1.1. Pojašnjenje problema Učinite rješavanje problema očiglednim tako što ćete isti razložiti na više pojedinačnih, jednostavnijih problema. Analizirajte problem i ograničenja ako postoje. Prikupite potrebne informacije za rješavanje problema.
2.1.2. Uređivanje/analiza informacija Uredite informacije prikupljene u prethodnom koraku koristeći tablice i grafikone. Izvršite analizu prikupljenih informacija.
2.1.3. Uporaba i istraživanje rezultata Općenito, prikupljanjem informacija preko Interneta može se osigurati veliki broj informacija u kratkom vremenskom razdoblju. Međutim, mora se potpuno provjeriti pouzdanost i sadržaj informacija prije samoga korištenja istih. S druge strane, ako koristimo tiskane kataloge, pod uvjetom da su ih izdale vjerodostojne ustanove, možemo očekivati s visokom pouzdanošću da sadrže točne informacije. U takvom slučaju se prikupljanje informacija može izvesti relativno lako i učinkovito. Različite vrste informacija moguće je pribaviti iz magazina, dnevnih novina itd. Kao što je to to gore opisano, može se koristiti više vrsta sredstava za prikupljanje informacija. Svaki tip informacije ima svoje vlastite karakteristike. U procesu pribavljanja informacija brzina, količina i, između ostalog točnost jako su važni. Važno je razumjeti karakteristike pojedinačnih tipova sredstava za prikupljanje informacija, te znati izabrati sredstva koja odgovaraju ciljevima, kao i kako ista po potrebi kombinirati. U cilju pojašnjenja i obrade informacija, uporaba računala kao pomagala za pravljenje tablica i grafova jest učinkovita. Međutim, računalna obradba podataka nije uvijek dobar način. Kada je u pitanju mali broj informacija, katkad ručna izrada tablica i proračuna može biti učinkovitija. I kada se uređuju i obrađuju informacije, podjednako je važno izabrati sredstva koja odgovaraju željenom cilju. Izaberite jedan od sljedećih zadataka i napravite plan za rješenje problema. 1. Promijenite svoju sobu. 2. Odaberite kostime za predstavu koju ćete izvesti na školskoj priredbi. 3. Načinite cjelodnevni jelovnik s dobro izbalansiranim odnosom hranjivih vrijednosti jela. 4. Razmotrite odjeću pogodnu za bavljenje sportom.
17 5. Razmotrite problem odvajanja i recikliranja otpadnih sirovina u školi. 6. Ustanovite koji model računala želite kupiti. 7. Razmislite o svom planu osobne karijere.
3. Prijenos informacija 3.1. Komunikacija Komunikacija je proces prijenosa informacija. Kodiranje je poces pretvorbe informacija (npr. slika, zvuk, tekst itd.) u oblik razumljiv računalu i pogodan za prijenos. Dekodiranje je vraćanje informacije u njezin prvobitni oblik, razumljiv primatelju. Proces u kojem jedna osoba izražava svoje misli i osjećaje kako bi ih prenijela drugoj osobi, te tako bi kod nje(ga) potakla razumijevanje, osudu, donošenje odluka i akcija, zove se komunikacija. Kako bismo drugima prenijeli ono o čemu razmišljamo na što razumljiviji i učinkovitiji način, koristimo sredstva kao što su jezici, geste, simboli. U komunikaciji je važno razumjeti proces prijenosa informacija. Pošiljatelj prenosi informaciju kodirajući sastav informacije u slike, zvuk, znakove itd. Primatelj dekodira kodiranu informaciju od pošiljatelja u informaciju koju primatelj može razumjeti. Komunikacija može biti jednostavno izvršena kada procesi kodiranja i dekodiranja točno funkcioniraju.
Slika 8. Proces prijenosa informacija
Čak i kada nismo u neposrednom odnosu s drugom osobom možemo joj prenijeti svoje osjećaje različitim sredstavima prijenosa. Na primjer, usluge pošte, faxa/telefona, SMS-a, Vibera, e-pošte, itd. mogu se smatrati sredstvima prijenosa informacija udaljenome sudioniku komunikacije.
18 Poglavlje 1: Ideje za uporabu informacija i informatičkih sredstava Potrebno je uporediti karakteristike sredstava prijenosa i na osnovu toga izabrati sredstvo koje odgovara svim sudionicima komunikacije ili pak vrsti sadržaja koji se prenosi. Zanemarivanje odabira uzajamno pogodnoga medija za prijenos nekoga sadržaja, kao i neprikladnost odabranoga formata za sadržaj koji se prenosi, mogu izazvati nastajanje velikih razlika između informacije koju pošiljatelj želi prenijeti i informacije koju je primatelj zaprimio. Pošiljatelj informacije treba : 1. prikladnim odabirom komunikacije zadovoljiti potrebe i interese primatelja, 2. koristiti optimalnu količinu informacija i način izražavanja, 3. izabrati ono sredstvo prijenosa koje najbolje odgovara odabranom načinu izražavanja.
Slika 9. Mediji za pohranu i prijenos podataka
3.2. Uspješna komunikacija 3.2.1. Opća struktura prezentacije Kada želite prenijeti svoje misli drugima, potrebno je uzeti u obzir prijašnje znanje i stupanj zanimanja/radoznalosti slušatelja. Ponekad je odluku o odabiru metode prijenosa moguće donijeti tako što će se prezentirati nova informacija, a potom pratiti reakcija slušatelja. Ukoliko reakcije izostanu, potrebno je odustati od pokušaja daljnjeg razvoja komunikacije. U slučaju da se radi o velikoj količini informacija koje treba prenijeti, te da je sadržaj istih kompliciran, kao što je to npr. slučaj s prezentacijom istraživačkoga rada ili nekoga znanstvenog predavanja, tada je iznimno važno oblikovati sadržaj tako da u potpunosti odgovara namijenjenoj svrsi prezentacije, auditoriju, duljini vremena prezentacije, veličini mjesta itd. Kad su u pitanju metode obrade sadržaja, razlikujemo: 1. metode zasnovane na problemu koji je analizom postojećega stanja prvotno detaljno razrađen, a potom je ponuđeno i valjano rješenje 2. metode koje koristimo i važne točke su predstavljeni u ranom stadiju prezentacije, a objašnjenje i zaključak naknadno dodani.
19
Korisni savjeti Samo napisati rečenice kako bi se razumjelo čitanjem (npr. pisanje izvještaja) jednostavno nije dovoljno za uspješnu prezentaciju. Naime, potrebno je napraviti prezentaciju za gledatelje kako bi ¨razumjeli gledanjem¨. Prezentacija tek tada ima moć sugestije, tj. svojim rečenicama, crtežima, grafovima, fotografijama itd. može pokrenuti osjećaje gledatelja i potaknuti ih na donošenje odluka i poduzimanje akcija.
Prezentacija je izražavanje informacija koje netko želi prenijeti znakovima, crtežima, multimedijalnih sadržajima itd. Prezentacija treba biti sažeta ali i jasna. Važno je je znati cilj prezentacije.
3.2.2. Izgled prezentacije Nekad su se prezentacije radile ručno. Danas se rade na računalu koristeći softver za prezentacije. Osim samih znakova, sada se i crteži, tablice, slike, zvuk i videozapisi mogu podjednako jednostavno koristiti u prezentacijama. Brzo uređivanje rada, dodavanje i ponovno korištenje novih informacija, te ažuriranje istih znatno je olakšano korištenjem računala. Prezentacije ne moraju biti popraćene iscrpnim sadržajima na zaslonu, jer je mnogo toga moguće predočiti i putem dodatnih verbalnih pojašnjenja predavača. No, važno je da su slova, crteži i ostali vizualni sadržaji dovoljno veliki tako da su jasno vidljivi i osobama u posljednjim redovima. U cilju pojednostavljenja prezentacije poželjno je usredotočiti se na predočavanje osnovnih teza i pojmova koje je važno naglasiti. Kada se priprema materijal za objavu putem Web-a, izuzetno je važno da je sadržaj što je moguće jednostavniji, a istovremeno jako informativan i razumljiv za primatelja. Potrebno je učinkovito koristiti crteže, tablice, grafove, fotografije, zvukove itd. i pogodno ih rasporediti na zaslonu radi lakše vidljivosti, kao i i uključiti raznovrsnost u prikazu radi održavanja pozornosti gledatelja.
Slika 10. Pitanja koja postavljamo pri izradi prezentacije
20 Poglavlje 2: Prikupljanje/prijenos informacija i uporaba informacijskih sredstava
Poglavlje 2: Prikupljanje/prijenos informacija i uporaba informacijskih sredstava 1. Pretraživanje informacija Odabir potrebnih informacija iz obilja ponuđenih zove se pretraživanje informacija. Mi pretražujemo i prikupljamo dijelove svrhovitih informacija koristeći se dostupnim izvorima za rješavanje različitih problema. Postoji veliki broj različitih izvora informacija: dnevne i tjedne novine, televizija, radio, knjige, magazini, te knjižnice, muzeji, računala, internet, ljudi koji vas okružuju itd. Kvaliteta prikupljene informacije je često upitna, jer se u procesu pretraživanja relevantnih činjenica mogu preuzeti i nepotrebni dijelovi istih, ovisno o korištenoj proceduri i metodi za pretraživanje informacija. Svakako je važna procjena pouzdanosti korištenoga izvora. Svakodnevni rad donosi iskustvo i vještinu u izboru i načinu korištenja različitih izvora nužnih za postizanje zadanog cilja. (Izvori informacija) Osobe, tiskani materijali, baze podataka, novine, časopisi, TV i drugi mediji izvori su informacija. Svjedoci smo modernog doba tako da je Internet, odnosno njegov najpoznatiji servis WWW (World Wide Web) glavni izvor prijeko nam potrebnih informacija. Za pronalaženje željenih informacija koristimo Internet tražilice npr. www.google.ba www.yahoo.com www.bing.com Ne treba zaboraviti kako se korisne informacije danas standardno distribuiraju i putem socijalnih mreža kao što su Facebook, Twitter i sl.
2. Primjer uspješnog pretraživanja informacija Kro sljedeći promjer objasnit ćemo kako se uspješno pretražuju informacije.Pretpostavimo da želite posjetiti neko mjesto u Bosni i Hercegovini po prvi put. Napravite plan puta do mjesta po izboru. Uzmimo na primjer, da ste odlučili posjetiti Stari most i još neke znamenitosti u Mostaru i bližoj okolici. Naravno, uzet ćemo u obzir činjenicu da se pripremate kao da niste u Mostaru. Možda ćete se vi odlučiti za neko drugo mjesto: Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Livno, Bijeljina, Neum... Prvo je potrebno provjeriti gdje se nalazi Stari most. Pretraživanjem pojmova “Stari most” i “Mostar” putem Interneta zasigurno ćete pronaći mnoštvo linkova. Neki od njih će vam pobliže objasniti gdje se nalazi Stari most. Za one koji dolaze u Mostar potrebno je naći prenoćište, po mogućnosti u blizini Staroga mosta. Nakon toga slijedi odabir hotela, motela, pansiona i drugih smještajnih kapaciteta koji se nalaze u blizini. Potom je potrebno razraditi itinerar (raspored) posjeta obližnjim znamenitostima. Treba uzeti u obzir kada i što ćete se posjetiti, koliko vremena ćete se zadržati na pojedinim
21 mjestima, gdje ćete objedovati, itd. Iskustvo i informacije koje inicijalno prikupite mogu biti dalje produbljenje i obogaćene tako što ćete prethodno istražiti povijest i kulturni značaj ovih mjesta. Istraživanje klimatskih uvjeta u periodu vašega posjeta pomaže vam u odabiru odjeće, obuće i drugih stvari neophodnih tijekom putovanja. Kao što je to prethodno opisano, za kreiranje kvalitetnoga plana puta, potrebno je prvenstveno pronaći i prikupiti relevantne činjenice. Iz obilja izvora informacija potrebno je odlučiti se za one koji se čine najpouzdanijima, te koristeći se istima s razumijevanjem odabrati informacije koje odgovaraju vašem cilju.
3. Pretraživanje informacija pomoću Interneta 3.1. Korištenje pretraživača U svrhu pronalaženja informacija koje odgovaraju našem cilju, koristit ćemo se pretraživačima ili tražilicama. Postoje dvije vrste pretraživanja: 1. Pretaživanje pomoću ključne riječi ili fraze (najčešće Google, Yahoo ili Bing tražilice) 2. Pretraživanje pomoću kategorija ili Direktorija (npr. Yahoo direktorij ili ODP (Open directory project)
Pretraživač Glavno pretraživanje je usluga pomoću koje je moguće pronaći traženu informaciju pretraživanjem kategorija pojmova (primjeri: travelling, tourism, accommodation, itd). Potpuna pretraga teksta je usluga pomoću koje je moguće pronaći traženu informaciju pretraživanjem pojmova koji sadrže neku ”ključnu riječ” (primjeri: Mostar, Stari most, Old Bridge itd). Ključna riječ - pojam koji se koristi kao osnova za pretraživanje potrebnih informacija iz baze podataka. Operator - pretraživač dopušta uporabu logičkih simbola koje nazivamo operatori. (AND) I : Želimo li u našoj pretrazi naći sve termine koje tražimo upotrijebit ćemo operator AND. Također je koristan kada želimo suziti pretragu. (OR) ILI : Koristeći logički operator OR možemo objediniti sve slične pojmove jer će u rezultat pretrage ući svi zapisi koji imaju bar jedan od pojmova za pretraživanje. Koristan je za šire pretaživanje. NOT (NE) : Želimo li eliminirati neki pojam koristiti ćemo operater NOT Primjer: Pretraživanje ključnim riječima Mostar i most. 1. Operator I: Mostar I most Dobit ćemo samo one dokumente u kojima se spominje i Mostar i most. 2. Operator ILI: Mostar ILI most Dobit ćemo sve dokumente o Mostaru, sve dokumente o mostu i sve dokumente o Mostaru i mostu. 3. Operator NE: Mostar NE most Dobit ćemo samo dokumente o pojmu Mostar, ali ćemo izgubiti dokumente u kojima se spominje i Mostar i most.
22 Poglavlje 2: Prikupljanje/prijenos informacija i uporaba informacijskih sredstava
3.2. Pretraživanje pomoću ključnih riječi ili fraza Kada u web pretraživač utipkate neku ključnu riječ u potrazi za potrebnom informacijom koristeći se Internetom kao izvorom, pokaže se lista web stranica koje dijelom sadrže utipkani pojam. Učinkovita pretraga zahtijeva pažljiv odabir ključnih riječi kako bi ponuđene web stranice, što je više moguće, odgovarale traženom pojmu. Rezultati pretrage ovise i o korištenom web pretraživaču, te je stoga poželjno koristiti nekoliko pretraživača istovremeno u cilju pronalaženja informacije koju želite znati ili za koju vjerujete da bi mogla pomoći u rješavanju nekoga problema.
Slika 11. Primjer pretraživanja upotrebom OR operatora (oko 1.830.000.000 rezultata)
Slika 12. Primjer pretraživanja upotrebom AND operatora (oko 8.200.000 rezultata)
23
Slika 13. Primjer pretraživanja upotrebom NOT operatora (oko 1.800.000 rezultata)
Slika 14. Primjer naprednog pretraživanja
24 Poglavlje 2: Prikupljanje/prijenos informacija i uporaba informacijskih sredstava 3.3. Pretraga pomoću kategorija - direktorija Direktorij (folder ili mapa) je virtualni registar u kojem su podaci (datoteke - fajlovi) organizirani i pohranjeni pojedinačno ili u okviru poddirektorija/podmapa (eng. subfolders). Da bi se došlo do web stranice koja nosi tražene informacije potrebno je proći više razina klasifikacije pojmova počevši od opće klasifikacije pojma, pa kroz seriju uzastopnih koraka, prema sve finijim razinama. Kada se pretraživanje vrši pomoću glavne pretrage, važno je točno procijeniti kojoj kategoriji tražena informacija pripada. Među poznatijim su Open Directory Project (www.dmoz.org) i Yahoo direktorij (dir.yahoo.com)
Slika 15. Pretraživanje pomoću kategorija - direktorija
3.4. Pretraživanje uporabom liste linkova Dobra je praksa pripremiti listu linkova (URL-ova) za web stranice koje su povezane s pojmom koji tražimo. Tako npr. dolje ponuđena lista web linkova predstavlja dobar početak za učinkovito pretraživanje turističkih znamenitosti u vašoj neposrednoj blizini. Poznato mjesto Gradovi
Turizam Edukacija
Pretraživači
URL http://www.sarajevo.ba http://www.banjaluka.com http://www.mostar.ba http://www.livno.ba http://www.zenica.ba http://www.bijeljina.com http://www.tripadvisor.com/ http://www.sve-mo.ba http://www.unmo.ba http://www.unsa.ba http://www.znanje.org http://www.google.ba http://www.yahoo.com http://www.bing.com
Tablica 2. Primjer liste linkova
25
4. Dijeljenje i prijenos informacija Prikupljena informacija mora odgovarati potrebama cilja radi kojega ste istu i tražili. Svrha tako odabrane informacije mora biti jasno definirana kako bi je i ostali mogli lako koristiti. Sada ćemo pojasniti informacije iz navedenog primjera koje smo prikupili putem Interneta, knjiga, itd. Prvo ćemo klasificirati prikupljeni materijal o putu u Mostar u nekoliko kategorija uključujući : • samo mjesto, • njegovu kulturu, • povijest, • klimu i prirodne pojave, • promet, • smještaj Materijal slažemo prema sadržaju, (fotografije, dokumente i sl.) na hard disk računala. Tiskani materijal možemo prebaciti u digitalni format i pohraniti na računalo uporabom skenera. Dijelovi prikupljenih informacija zovu se podaci, a oni su opet raspoređeni po mapama (eng. folder, directory). Preporučljivo je materijale sadržane u jednom direktoriju dalje klasificirati po srodnim osobinama u podmape (eng. subfolder, subdirectory). Ovako klasificirane podatke lakše je pronaći i koristiti pri naknadnom pretraživanju prikupljenoga materijala, pogotovo ako više osoba radi na istome projektu. S obzirom da se svi podaci nalaze na jednom mjestu, ovakvu strukturu možemo smatrati manjom bazom podataka. Uvid u cjelokupni materijal olakšava pravljenje analiza, sažetaka i presjeka. Datoteka (File): U računarstvu datoteka je skup binarnih podataka koji su spremljeni na medij dostupan programu za čitanje ili promjenu. Operacijski sustav datoteke gleda kao niz binarnih podataka, dok se na razini programa binarni podatak može pretvoriti u znak, broj, sliku, zvuk, izvorni program, izvršni program, itd. Mapa (Folder): Mjesto u kojemu se čuvaju fajlovi i programi, poznato i kao direktorij. Mapa može sadržavati mnoštvo datoteka i mapa koji se nazivaju podmape (mapa unutar mape). Dajemo im logička imena kako bismo znali što se nalazi u njima. Npr. za .mp3 pjesme kreirali bismo mapu i dali joj ime PJESME, a ona bi dalje mogla sadržavati podmape s imenima pjevača.
4.1. Sažimanje (kompresija) informacija Kompresija podataka se bavi predstavljanjem informacija u kompaktnom (sažetom) obliku. Tehnike kompresije podataka se koriste u velikom broju aplikacija i često se kompresija podataka odvija potpuno bez znanja korisnika (npr. Facebook automatski radi kompresiju prenesene slike). Komprimirane (sažete) datoteke i mape zauzimaju manje prostora za pohranu i mogu se prenijeti na druga računala brže nego nekomprimirane datoteke. S komprimiranim datotekama i mapama (direktorijma) radi se na isti način kao s nekomprimiranima. S obzirom na mogućnost rekonstrukcije originalnih podataka, sve tehnike kompresije se dijele na: • kompresiju s gubicima (lossy compression) • kompresiju bez gubitaka (lossless compression) Kompresija podataka gubicima (eng. lossy compression) ne može iz komprimirane datoteke u potpunosti rekonstruirati izvornu datoteku. Promatrano sa stanovišta zahtjeva u pogledu kvalitete dekomprimiranih podataka prilikom provođenja postupka
26 Poglavlje 2: Prikupljanje/prijenos informacija i uporaba informacijskih sredstava kompresije gube se beznačajni detalji. Kompresija podataka bez gubitaka (eng. lossless compression) je način kompresije kod kojeg ne dolazi do gubitaka podataka i smanjenja kvaliteta informacija. Postupak je u potpunosti reverzibilan, što znači da se dekompresijom komprimirane datoteke dobiju podaci koji potpuno odgovaraju onima sadržanim u originalnoj datoteci. Neki od poznatijih programa su Winzip, 7-zip, WinRAR.
Slika 16. Komprimiranje mape
4.2. Razmjena informacija Ideja ¨razmjene informacija¨ rođena je iz želje pojedinaca da s drugima na učinkovit način podijele informacije koje su prikupili vlastitim radom i zalaganjem. U načelu postoje dvije metode razmjene informacija. Prva metoda se zasniva na pohrani svih prikupljenih materijala na jednom računalu tako da svatko od korisnika može sa svoga računala pristupiti tom središnjem izvoru - tzv. centralizirani pristup. Druga se metoda pak zasniva na načelu čuvanja informacija na računalima pojedinaca, s tim da im i druge osobe mogu izravno pristupiti sa svojih računala- tzv. distribuirani pristup. Stalni porast brzine računala i tome obrnuto proporcionalno smanjenje njihove veličine, te nagli razvoj informacijsko – komunikacijskih računalnih mreža uvjetovali su da distribuirani pristup razmjene informacija prevladava u svijetu. Jedna od najpoznatijih realizacija ove metode su mreže za razmjenu sadržaja pojedinaca ili P2P (eng. peer to peer) mreže, poput Gnutelle1 i Freeneta2. U nekim drugim realizacijama ove metode, radi lakšega pretraživanja srodnih podataka, stvara se povezujuća relacija koja se zove “link” s drugim srodnim mrežama tako da se korisnici mogu slobodno kretati od jednoga do drugog izvora informacija.
4.3. Značenje pisama i kodnih stranica pri razmjeni informacija Višejezične poruke i cjeline mogu sadržavati tekst u jezicima koji zahtijevaju različita pisma. Jedno pismo može se koristiti za više jezika. Na primjer, latinično ili rimsko pismo ima oblike znakova - grafeme - za 26 slova (i velika i mala slova) engleske abecede, te naglašene (proširene) znakove koji se koriste u drugim zapadnoeuropskim jezicima. 1 “Gnutella” je naziv protokola za distribuirano dijeljenje datoteka. Sam naziv je kombinacija riječi „GNU“ (GNU je računalni operacijski sustav koji se potpuno sastoji od slobodnog softvera (izgovara se “g’nju”) i “Nutella” (čokoladica). 2 Važno je napomenuti kako pristupom Freenetu i sličnim mrežama pristajete na to da vaše računalo postaje još jedna mrežna točka, odnosno server u necentraliziranoj mreži, što može dovesti do toga da će prije ili kasnije postati mjesto hostanja nelegalnih materijala.
27 Latinično pismo ima grafeme za sve znakove većine europskih jezika uz još neke jezike. Neki azijski jezici koriste ideografska pisma s grafemima temeljenim na kineskim znakovima. Ostali jezici poput tajlandskog i arapskog koriste pisma s grafemima sastavljenim od nekoliko manjih grafema koji se različito oblikuju ovisno o susjednim znakovima. Kada se u web pretraživaču otvara stranica iz druge zemlje, vrlo je vjerojatno da će se bar dio sadržaja te stranice prikazati kao skupina besmislenih znakova (eng. garbled text). Slično, prilikom prijenosa elektroničke pošte iz Japana negdje u Europu po dolasku na odredište ista može imati iskrivljene znakove i sadržaj poruke može biti nečitljiv. Ovo se događa u slučaju kada računalo primatelja ne može prikazati jezik pošiljatelja. Zbog toga su se morali uspostaviti posebni znakovni kodovi (eng. character codes). Svaka od zemalja svijeta pripada nekoj od znakovnih skupina. Za točnu razmjenu podataka između pošiljatelja i primatelja potrebno je upotrijebiti kompatibilne sustave kodiranja. Tablica zajedno grupiranih znakova naziva se kodna stranica. Kodne stranice sa znakovima od jednog bajta sadrže maksimalno 256 vrijednosti od po jedan bajt jer je svaki znak u kodnoj stranici predstavljen jednim bajtom. Zato kodna stranica može sadržavati najviše 256 znakova. Jedna kodna stranica s ograničenjem od 256 znakova ne može biti dovoljna za sve jezike jer svi jezici zajedno koriste mnogo više od 256 znakova. Zato različita pisma koriste odvojene kodne stranice. Postoji posebna kodna stranica za grčki, posebna za japanski itd. Za latinično i ćirilično pismo, tj. jezik s naših prostora, danas se u prikazu web stranica uobičajeno koristi UTF-8 jer podupire mnoštvo različitih jezika i grafema. UTF8 nije optimalan način zapisa za kineski i japanski tekst jer bi se umjesto dva bajta po znaku, morala upotrijebiti tri.
Slika 18. Vrste pisama u europi 1-latinica 2-ćirilica 3-latinica/ćirlica 4-grčki 5-gruzijski 6-armenski 7-grčki/latinica
28 Poglavlje 2: Prikupljanje/prijenos informacija i uporaba informacijskih sredstava
Otvorite mapu u koju ste spremili vaÅ� dokument i otvorite ga. Äestitamo, upravo ste napravili svoju prvu web stranicu pisanjem HTML oznaka. Kako su HTML dokumenti ustvari tekstualni dokumenti, možemo ih stvarati i u tekstualnim ureÄ‘ivaĨima. Slika 18. Primjer izgleda teksta kodiranog drugačijom kodnom stranicom
Ukoliko se web stranica prikazuje slično kao na primjeru iznad, potrebno je u postavkama web preglednika (Chrome, Firefox, Internet Explorer i sl.) provjeriti je li odabrana ispravna kodna stranica npr. UTF-8.
5. Komunikacijski protokoli Za informacijsko-komunikacijske mreže, uključujući Internet, definirano je više skupina pravila za nesmetan protok različitih tipova informacija i da bi iste bile razumljive računalima, bez obzira koju platformu koristili (npr. Windows, Apple OSX ili pak neku distribuciju Linuxa). Ove skupine pravila razumljive računalima zovu se komunikacijski protokoli. Tako npr., postoje protokoli za slanje, prijenos, kontrolu slijeda, potvrdu prijenosa podataka itd. Internet koristi TCP/IP paket protokola koji omogućava točan prijenos podataka od izvorišta do odredišta koristeći načelo slanja podataka kao sukcesivnoga niza povezanih djelića poruke, tzv. paketa. S obzirom da se paketi pojedinačno šalju i da samostalno putuju internetom, često se događa da u različitom redosljedu stignu na odredište gdje ih je potrebno ponovno vratiti u originalni slijed. Proces prijenosa pojedinačnih paketa preko niza mreža koje čine Internet, od izvorišta do odredišta, vrši se procesom koji se zove rutiranje (eng. routing). Rutiranje je proces prijenosa pojedinačnih paketa pri čemu se svakom od njih dodaju podaci o pošiljatelju i primatelju, te utvrđuje najkraći, odnosno najpouzdaniji put do odredišta. Potvrda prijenosa je protokol koji potvrđuje da su pojedinačni paketi stigli do odredišta. U slučaju da su isti u prijenosu oštećeni ili je došlo do nekog drugog problema zahtijeva njihovo ponovno slanje. Kontrola slijeda je protokol koji osigurava da se po stizanju na odredište pojedinačni paketi vraćaju u originalni slijed. TCP/IP: Protokol kontrole prijenosa/Internet protokol Paketni prijenos je shema komunikacije zasnovana na prijenosu podataka nakon što su isti izdijeljeni u jedinice koje se nazivaju paketi
5.1. Formati podataka Postoje određena pravila kojih se treba pridržavati prilikom razmjene podataka. Tako npr. razmjena velike količine podataka odjednom nameće veliki teret primatelju, te je stoga preporučljivo smanjiti veličinu fajla primjenom nekog programa za sažimanje (eng. compression), npr. Winrar,WinZip. Različiti aplikativni softveri pohranjuju korisničke podatke u formatima koji su (uglavnom) samo njima čitljivi i razumljivi. Na primjer, ako pokušate otvoriti dokument napisan u programu za obradu teksta kao što je npr. Word u nekom programu za obradu slika, npr. Photoshopu, računalo ga ili uopće neće otvoriti, ili ćete dobiti dokument pun besmislenih znakova koji nemaju nikakve sličnosti s originalnim dokumentom. S druge
29 strane, Excel će manje-više uspješno otvoriti Word dokument i obratno, jer programi MS Office paketa podržavaju mogućnost uvoza/izvoza (eng. import-export) podataka iz jednog MS Office formata u drugi. Zato je poželjno (ako je moguće) koristiti formate fajlova koji su univerzalni i čitljivi računalu, bez obzira koja je računalna platforma u pitanju, kao što je to npr. slučaj s “PDF” formatom (Adobe Acrobat Reader je PDF čitač dostupan na svim platformama). Mnogi dijelovi web stranica pisani su u univerzalnom jeziku koji se zove “HTML” i bez obzira koja je računalna platforma u pitanju, web pretraživač je u stanju pravilno pročitati i prikazati HTML dijelove stranice. Kao što je to gore opisano, postoji više načina razmjene podataka, no važno je uvijek imati na umu potrebe i ograničenja s kojima se susreću osobe s kojima se želi uspostaviti komunikacija. Veličina fajla se odnosi se na veličinu fajla ili količinu informacija u njemu. Kompresija: kako bismo smanjili veličinu fajla, koristimo metode kompresije (sažimanja). Veličina fajla se može smanjiti uporabom softvera za kompresiju. Proces vraćanja komprimiranoga fajla u prvotno stanje zove se “dekompresija“. PDF (dokument prenosivoga formata): Fajlovi ovoga formata sadrže sve potrebne informacije o korisničkom tekstu, slikama, fontovima itd., što omogućava njihovo pravilno pregledavanje, bez obzira o kojoj je računalnoj platformi riječ. HTML (Hypertext Markup Language) Skriptni jezik za pisanje web stranica. HTML koristi tagove (etikete) koji određuju izgled stranice
Format datoteke Text Tekst Rich text “Bogati” tekst MS Office Word
Nastavak txt
Karakteristike Sadrži samo znakovne podatke.
rtf
MS Office Excel
xls
PDF
pdf
HTML
html, htm
Sadrži znakove ali i informacije o rasporedu teksta, fontu itd. Format dokumenta koji stvara program za obradu teksta MS Office paketa. Format dokumenta koji stvara program za tablične proračune MS Office paketa. Koristi se ponajviše za elektroničko distribuiranje dokumenata putem mreže itd. Jezik za izradu web stranica.
doc
Tablica 4. Primjeri različitih formata datoteka
30 Poglavlje 2: Prikupljanje/prijenos informacija i uporaba informacijskih sredstava
Tip fajla
Format fajla
Nastavak
Karakteristike
Slike
BMP
bmp
PICT
pct, pict
JPEG
jpg, jpeg
GIF
gif
TIFF
tif, tiff
AVI
avi
MPEG
mpg, mpeg
WAVE
wav
AIFF
aif
MIDI
mid
MPEG-1 Audio Laver-III
mp3
Format podatka, slike koji nije sažet. Format podatka, slike koji nije sažet. Omjer sažimanja može se izabrati. Ovo je pogodno za slike koje uključuju fotografije (u boji). Slike koje imaju do 256 boja mogu se sažeti. Ovo je pogodno za slike koje imaju malo boja kao što su ilustracije. Koristi se i za animacije. Sadrži podatke o rezoluciji i broju boja u slici. Format video podatka s nižim omjerom sažimanja. Format video podatka s velikim omjerom sažimanja. Omjer sažimanja je varijabilan. Format zvučnog podatka koji nije sažet. Format zvučnog podatka koji nije sažet tvrtke Apple. Format koji ne nosi sam zvučni signal, ali nosi informaciju kako napraviti zvuk. Jedan od formata sažimanja zvuka koji se koristi je MPEG format.
Pokretne slike
Zvuk
Tablica 5. Primjeri tipova komprimiranih (sažetih) fajlova
Kada su slike, pokretne slike i zvuk sažeti uporabom nepovratne kompresije, u nekim slučajevima, razlika između sažetoga i originalnog podatka skoro se ne može primijetiti, jer se uglavnom izostavljaju dijelovi informacije koji svakako nisu vidljivi/čujni. Međutim, nijedno sažimanje nepovratnom kompresijom ne može se koristiti za podatke kod kojih se značenje gubi čak i kad nedostaje samo jedan znak, npr. tekst, brojne vrijednosti, programi, itd.
5.2. Prijenos podataka 5.2.1. Prijenos podataka web stranicama Razmotrimo kako na Web (WWW) postaviti web stranicu. Potrebno je najprije prenijeti cjelokupni kreirani sadržaj s lokalnog računala na neki WWW server koji pruža uslugu smještaja web stranica. Ova se operacija zove slanje, podizanje (eng. uploading). Računalni protokol koji se koristi u ovoj operaciji zove se FTP. URL pokazuje lokaciju vaše stranice na odabranom WWW serveru. Nakon toga korisniku je dovoljno da utipka URL vaše web stranice u web pretraživač kako bi mogao pregledati web stranicu. Pretraživač automatski obavještava ciljni WWW server o zahtjevu za slanjem informacija (datoteke/
31 fajla) pretraživaču. Kada WWW server zaprimi zahtjev, traženu informaciju, datoteku računalu koji je tražio tu informaciju šalje natrag kako bi je ovaj prikazao na ekranu. Bilo tko na svijetu putem web pretraživača može pristupiti web stranici i pregledati informacije koje ona sadrži. Sadržaj web stranice je potrebno povremeno ažurirati (eng. update) kako bi uvijek prikazivala najsvježije informacije. WWW server: uopćeno ime za hardverske i softverske komponente koje web pretraživače opslužuju web stranicama. Web server se može instalirati i lokalno na vlastitom računalu (Microsoft IIS server kao dio Windows OS-a ili Apache web server). FTP (File transfer protocol): Protokol za prijenos fajlova (slanje – upload i preuzimanje – download s Interneta. URL (Uniform Resource Locator): Predstavlja niz znakova koji podliježu određenim standardiziranim formatima za izražavanje lokacija web stranica npr. www.google.ba Obratite poznornost na osnovna pravila prije nego svoje web stranice učinite javnima: 1. Potrudite se da ne otkrijete osobne informacije ali i one vaših prijatelja. 2. Potrudite se napraviti web stranicu tako da ista svojim sadržajem nije ni na koji način uvredljiva za ljude drugih kultura i običaja. 3. Ne koristite fotografije, ilustracije, glazbu itd. bez suglasnosti onih koji na njih imaju autorska prava. Tražite (npr. putem elektroničke pošte) dozvolu za materijal nad kojim druge osobe drže autorska prava.
5.2.2. Prijenos informacija elektroničkom poštom Mail Server je uopćeno ime za hardver i softver komponente potrebne za slanje, prijenos i primanje elektroničke pošte. SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) je protokol koji se koristi za slanje elektroničke pošte. Elektronička pošta se prenosi SMTP serverima. POP (Post Office Protocol) je protokol koji se koristi za primanje elektroničke pošte. Elektronička pošta se prima spajajući se na POP server. ISP (Internet Service Provider) je posluživač usluge pristupa Internetu, kao npr. Teol.net, BHTelecom ili HTNet. Razmislite na koji način bi vam osobe koje su posjetile vašu web stranicu mogle proslijediti svoje dojmove o onome što su imali prigodu vidjeti. Elektronička pošta (eng. e-mail) je vjerojatno najbolje sredstvo za tu vrstu komuniciranja. Elektronička pošta je jedna od uvriježenih metoda za razmjenu poruka informacijsko-komunikacijskim mrežama. Poruka koju je stvorio pošiljatelj je kao dolazeća pošta isporučena odgovarajućem POP serveru, ovisno o mail adresi primatelja. Primatelj potom koristi odgovarajući e-mail program (eng. client), poput Outlooka, Eudore, Thunderbird Maila da prenese pristiglu elektroničku poštu s POP mail servera do svoga računala. Nakon što je pregledao poštu primatelj može odgovoriti pošiljatelju, s tim što sada odlazna poruka ide mrežom od računala pošiljatelja do odgovarajućega SMTP servera, odnosno servera za odlaznu poštu. Za pošiljatelja, korisnika elektroničke pošte, vrijeme potrebno za prijenos pošte je kratko, čak i kada ista putuje na jako udaljenu lokaciju. Elektronička pošta je također izuzetno jeftin način komunikacije, jer pošiljatelj šalje poštu samo do svoga ISP-a, te je
32 Poglavlje 2: Prikupljanje/prijenos informacija i uporaba informacijskih sredstava ukupna cijena komunikacije mnogo niža od cijena međunarodnih telefonskih poziva ili poštanske službe. Osim toga, pošiljatelj se ne mora obazirati na doba dana prilikom slanja elektroničke pošte ili vremensku razliku u odnosu na zemlju u kojoj boravi primatelj. Pristigla pošta će svejedno biti pohranjena na POP serveru sve do onoga momenta dok primatelj istu e-mail klijentom ne prebaci na svoje računalo. Još jedna pogodnost je to što je elektroničkom poštom moguće jedan dokument istovremeno poslati na više e-mail adresa. Tako se npr. može kreirati lista e-mail adresa (eng. mailing list) najdražih prijatelja, te im jednim klikom miša svima istovremeno odaslati istu poštu. Webmail (Web-based e-mail) predstavlja uslugu elektroničke pošte koja kao sučelje za pristup prvenstveno koristi web-preglednik. Za razliku od uobičajenog pristupa e-pošti preko zasebnih klijentskih programa za e-poštu (kao što su Microsoft Outlook, Live ili Mozilla Thunderbird) koji poruke čuvaju na korisničkom računalu, u webmailu se poruke ne trebaju prenositi i čuvati na korisničkom računalu već mogu ostati pohranjene samo na poslužiteljima pružatelja usluge. Popularniji pružatelji usluge webmaila su Gmail, Yahoo! Mail, Hotmail (sada Outlook) i AOL.
Slika 19. Gmail - jedan od popularnijih besplatnih webmail servisa
33
Google dokumenti (eng. Google docs) su servis za upravljanje dokumentima koji se izrađuju i upravljaju putem web sučelja. Za njegovu uporabu dovoljan je Google e-mail račun. Kingsoft Office (http://www.kingsoftstore.com/) LibreOffice (http://www.libreoffice.org/) Apache Open Office (http://www.openoffice.org/) su samo neki od besplatnih softverskih paketa, koji se, za razliku od Google dokumenata, trebaju najprije preuzeti i instalirati na lokalno računalo. Zajedničko im je da imaju program za obradu teksta, tablični kaklulator i prezentacijski softver, a ovisno o proizvođaču i odabranom paketu i programe za rad s bazama podataka, crtanje i sl. Osnovna prednost webmaila je što svaki korisnik može pristupiti svom poštanskom sandučuću s bilo kog mjesta u svijetu ako ima računalo povezano na Internet. Hotmail (sada Outlook) je 1997. predstavio novu uslugu - website posvećen samo elektroničkoj pošti. Slijedeći uspjeh Hotmaila Google je 2004. pokrenuo Gmail s mnogim inovacijama, kao što su JavaScript izbornici, tekstualne reklame i veliki besplatni skladišni prostor od 1 000 MB (u odnosu na, u to vrijeme, uobičajeni prostor od ispod 30 MB), što je vodilo naglom razvoju webmaila. Iako je webmail prvenstveno orijentiran na web-pristup, neki pružatelji webmaila omogućuju pristup poštanskom sandučiću i na uobičajen način putem protokola SMTP/ POP3/IMAP. Mailing Lista: grupiranje e-mail adresa većega broja ljudi pod jednim zajedničkim nazivom: razred, informatička sekcija, itd. Kada se šalje pošta navede se odabrano ime grupe i pošta je istovremeno poslana svim članovima grupe. Nekada se mailing liste zlouporabljuju za širenje neželjene pošte (eng. unsolicited mail) koja se u računalnom žargonu naziva ¨spam¨. Elektroničku poštu je izuzetno brzo i lako koristiti uz mnoštvo pogodnosti koje pruža, ali treba imati na umu da postoje izvjesna pravila ponašanja kojih se treba pridržavati (korisnički bonton). Primjeri korisničkoga bontona 1. Elektroničku poštu uvijek pišite tako da uzimate u obzir osjećaje primatelja. Izbjegavajte moguće nesporazume uzimajući u obzir da je elektronička pošta prvenstveno komunikacija znakovima. 2. Izrazite sadržaj razumljivo i jednostavno i uvijek u skladu s općim kontekstom komunikacije. 3. Ne šaljite velike dokumente (pogotovo ne bez prethodnoga sažimanja).
34 Poglavlje 3: Obrada informacija pomoću računala
Poglavlje 3: Obrada informacija pomoću računala 1. Uporaba softvera za tablični proračun Softver za tablični proračun se zbog svojih računskih i uređivačkih mogućnosti smatra snažnim oruđem za poslovnu uporabu u okviru kojega možete vršiti napredna izračunavanja, prikazati grafikone, te lako rukovati manjim bazama podataka. Podaci, matematički izrazi, funkcije ili slično se unose u područja koja se zovu “ćelije” (presjek stupca i retka) kako bi se izračunao neki zbroj i sl.
Slika 20. Primjena proračunske tablice
Primjer 1: Koristeći npr. LibreOffice Calc napravite tablicu kao na slici i izračunajte sljedeće vrijednosti: zbroj, najveću i najmanju vrijednost, prosječnu vrijednost, te prebrojite koliko je knjiga na ponudi. Upotrebljeni softver: LibreOffice Calc Primjer 2: Iz prethodno urađene tablice kreirajte i uredite grafikon kao na slici.
Slika 21. Izrada grafikona iz postojećih podataka
35
2. Princip rada digitalne kamere Pojam digitalna kamera u širem smislu obuhvaća digitalne fotoaparate raznih klasa, te digitalne video kamere za snimanje pokretnih slika (eng. camcorder) koje u svakodnevnom govoru nazivamo video kamere. Danas već i mobiteli i digitalni fotoaparati omogućuju snimanje filmskih sekvenci, automatski nasnimavaju i reproduciraju zvuk. Također nude opcije nekoliko vrsta pretapanja iz kadra u kadar, omogućuju reprodukciju na ugrađenom LCD ekranu ili na televizijskom ekranu direktno iz kamere, a sve to bez, ili s minimalnom intervencijom snimatelja. Objasnimo sada princip rada ovih uređaja. U digitalnom foto aparatu CCD pretvara svjetlo koje je sakupila optička leća u električne signale, a oni se potom ponovno pretvaraju u digitalne signale putem A/D konvertera. CPU pretvara digitalne signale u elektronički prikaz, nakon čega je tako nastalu sliku moguće pohraniti na neki medij za pohranu (memorijske kartice) ili pak u internu memoriju same kamere. Tako spremljene slike i video zapise možemo pregledavati direktno na televizoru, prenijeti na računalo kako bismo ih prikazali na zaslonu monitora, dodatno obradili i/ili ispisali na papir.
Slika 22. Digitalni fotoaparat i prikaz principa rada
CCD (Charge Coupled Device) je svjetlosni senzor u leći kamere koji pretvara svjetlosne obrise u elektronički signal. A/D (Analogno-Digitalni) pretvara analogne u digitalne signale. CPU (Centralna procesorska jedinica) je mozak suvremenih elektroničkih uređaja, koji kontrolira njihov rad, te vrši proračune za potrebe namjenskih programa koji ga u tom momentu koriste. Mediji za pohranu su mediji koji se koriste za spremanje podataka.
Na slici su prikazani krajolici snimljeni digitalnim fotoaparatom i preneseni u računalo radi prikaza istih na ekranu. Korišteni softver: Ugrađeni softver za prijenos (uvoz) slika iz digitalnog fotoaparata u računalo.
Slika 23. Planina Velež
36 Poglavlje 3: Obrada informacija pomoću računala
3. Princip rada skenera Skener je optički ulazni uređaj koji slike, printani tekst, rukopis ili neki drugi objekt pretvara iz analognog formata u digitalni format radi dalje obrade, pregledavanja i/ ili pohrane. Mehanizam glave skenera čini sustav ogledala, leća, filtera i CCD polja koja skener lampom (hladno katodna fluorescentna ili xenon) osvetljava red po red skeniranog objekta (dokumenta, slike i sl.). Svijetlost se odbija od skeniranog objekta i dolazi do sustava ogledala koji odbijenu zraku šalje do leće. Leća dijeli dobijenu zraku na tri jednaka dijela i fokusira na filtre koji je razlažu na tri osnovne (RGB) boje i šalju na CCD koji fotone (zrake svjetlosti) pretvaraju u električni naboj. Kontrolna logika određuje što predstavlja određni naboj i šalje u odgovarajućem obliku putem sučelja računalu. Kada se skenira jedan red dokumenta prelazi se na sljedeći pomoću step motora koji pomjera glavu skenera veoma preciznim koracima duž čitavog dokumenta. Stabilizator osigurava da ti pokreti budu što mirniji. Ovaj proces se naziva skeniranje (eng. scanning). Kvaliteta produkta dobivenoga digitalizacijom ispisanoga sadržaja zavisi od kvalitete skenera, koja se izražava u “dpi” (točka po inču) jedinicama. Tako npr. u slučaju 150 dpi skenera, jedan inč ispisa (2,5 cm) opisuje 150 točaka prigodom prijenosa u računalo. Što je ova vrijednost viša, digitalni oblik je vjerniji originalu, a dobivena slika preciznija. Skeneri se razlikuju po rezoluciji, oštrini skenirane slike i dubini boje. Većina skenera ima hardversku rezoluciju od najmanje 300x300dpi. Rezolucija je određena brojem senzora u jednom retku i preciznošću step motora. Neki marketinški odjeli proizvođača skenera rezoluciju ističu na 4800×4800 ili čak 9600×9600, što je hardverski teško dostići. Ovo su oznake za rezolucije dobijene softverskim putem, odnosno interpolacijom. Interpolacija je proces koji softver skenera koristi za povećanje rezolucije, uporabom ekstra piksela koje ubacuje između onih ostvarenih pomoću CCD-a. Najjednostavniji način ubacivanja ovih ekstra piksela je dodavanje po jednog piksela koji predstavlja srednju vrednost susjedna dva.
Slika 24. Skeniranje
37
4. Proces sjedinjavanja podataka 4.1. Multimedijalni sadržaj Naziv multimedijalni sadržaji odnosi se na kombiniranje digitalnih podataka uključujući tekstove, slike, audio i video materijale u jednu cjelinu, a u cilju njihova prijenosa krajnjim korisnicima. Osim same mogućnosti kombiniranja različitog multimedijalnog sadržaja, te pretvorbe iz jednoga digitalnog oblika u drugi, važna osobitost multimedije leži u interaktivnosti. To znači da postoji više načina prikazivanja istoga sadržaja, a ovisno o potrebama i znanjima korisnika. Interaktivnost u radu omogućava korisnicima dostavljanje audiovizualnih sadržaja u stvarnom vremenu (eng. real time). Materijali iz digitalnog foto aparata, kamere, skenera i digitalne kamere (DV kamere) prebacuju se u računalo s ciljem stvaranja kombiniranoga sadržaja.
Slika 26. Objedinjavanje podataka
Interaktivnost Odnosi se na mehanizam dvosmjerne komunikacije pri čemu stroj u stvarnom vremenu odgovara zahtjevima korisnika.
CAD (Computer Aided Design) ili ”dizajniranje pomoću računala” odnosi se na softverske pakete za 2D/3D dizajniranje i tehničko iscrtavanje grafičkih oblika putem računala.
38 Poglavlje 3: Obrada informacija pomoću računala
4.2. Vrste grafičkih prikaza Postoje dvije vrste grafičkih prikaza: raster slika i vektorska slika. Raster slika se sastoji od velikog broja kvadratnih točkica ili piksela (eng. pixel). Povećavanjem slike, povećavaju se i točkice pokazujući cik-cak rubne crte tako znatno gube na oštrini prikaza. Raster grafika se obično koristi kod fotografija i skeniranih slika. Primjeri raster formata su: BMP, JP(E)G, TIFF, GIF, ICO, PNG, PSD itd... Vektorska slika se obrađuje matematički kao kolekcija točaka, crta, krivulja ili poligona. S obzirom da se grafički prikaz zasniva na nizu računalnih zbrajanja, kvaliteta slike je zadržana čak i nakon višestrukoga smanjenja ili uvećanja originala. Iako je teško izraziti fine dodire objekata bez tragova preklapanja, ovaj format slike je pogodan za stvaranje tehničkih ilustracija itd. Termin vektorska grafika danas se uglavnom koristi u kontekstu računalne izrade dvodimenzionalnih oblika. Softverski paketi za izradu arhitektonskih i strojarskih komponenti i objekata, kao što su npr. CAD programi, koriste vektorsku grafiku u radu. Vektorsku sliku prepoznajemo po nastavcima AI, CDR, EPS, SVG itd..
Slika 26. Vektorska i rasterska grafika
4.3. Obrada zvuka Kao što vam je vjerojatno poznato iz fizike, zvuk se kroz zrak prenosi oscilacijom čestica na izvjesnoj frekvenciji i to u obliku sinusoide. Prijenos u digitalni format za obradu računalom vrši se uzorkovanjem (eng. sampling), tj. uzimanjem uzoraka zvučnoga signala u utvrđenim vremenskim intervalima tako stvarajući aproksimaciju (opis približnom točnošću) originalnoga signala. Digitalni prikaz je vjerodostojniji što je količina uzetih uzoraka u jedinici vremena veća.
39
Slika 27. Analogno-digitalni signal
MIDI je standard za digitalizirani audiopodatak, odnosno za digitalizaciju glazbenih nota i tonova glazbenih instrumenata. Tako je npr. uporabom odgovarajućeg softvera moguće svirati instrumente, kombinirati ih i pohraniti krajnji produkt odnosno pisati note i kreirati nove skladbe. Prednost MIDI-ja leži u mnogo manjoj veličini proizvedenih datoteka u usporedbi s, recimo, WAV formatom. Većini prosječnih korisnika najpoznatiji je tzv. mp3 ili MPEG-1 Audio Layer 3 format široko rasprostranjen uporabom Internet servisa. MP3 nije zaseban format, nego dio MPEG-1 formata. MP3 nudi dobru kvalitetu zvuka, zauzimajući relativno malo prostora. Općenito govoreći, MP3 radi tako da iz audio zapisa izvade komponente koje ljudsko uho ne može čuti čime se veličina datoteka, u odnosu na .wav format, umanjuje višestruko.
MIDI (Musical Instruments Digital Interface) WAV (ili WAVE) Format audio datoteka koji koristi Windows OS.
5. Proces obrade pokretnih slika U pokretnim slikama ili animaciji pokreti su izraženi sukcesivnom smjenom pojedinačnih slika u nizu u kojem pojedinačna slika (eng. frame) predstavlja djelić pokreta. Što je veći broj smjenjujućih sličica u jedinici vremena (eng. frames per second (fps)), to su mekši opisani pokreti (manje trzaja u animaciji). Frekvencija od 30fps koristi se za TV prijenos, dok je 24fps dostatno za filmove na celuloidnoj traci. Suvremene videokamere pohranjuju snimke u DV formatu na DV kompatibilnim medijima: DV kasetama, DVD-u ili memorijskim karticama. Digitalnim zapisom vizualnoga materijala stvaraju se jako velike datoteke, tako npr. dva sata videozapisa zauzima cjelokupni DVD medij kapaciteta 4,7GB. Veličinu datoteke moguće je smanjiti kodiranjem (eng. encoding) iste u neki drugi manje zahtjevan format, pritom (vrlo često) znatno gubeći na kvaliteti snimke (npr. DVD u DiVX format). Postoje i postupci za lossless encoding. Nema gubitka u kvaliteti snimke, a moguće je i obrnuti proces – dekodirati (eng. decoding) datoteku, čime se ista vraća u prvotno stanje prije sažimanja. Programi koji se koriste za kodiranje i dekodiranje datoteka zovu se kodek (eng. codec).
40 Poglavlje 3: Obrada informacija pomoću računala Sažimanje audio-video datoteka je (zbog njihove veličine) neophodno u cilju prenošenja istih putem računalnih mreža (Internet), pogotovo ako se prijenos vrši u stvarnom vremenu (real time) kao što je to npr. slučaj kod prijenosa RTV signala putem Interneta. Često ćete čuti da se ovakva vrsta prijenosa audio/vizualnih sadržaja naziva ”streaming” (protok). Fps (broj pokretnih sličica u jedinici vremena) Sličica (frame) odnosi se na jednu pojedinačnu sliku od 24/30 u sekundi, potrebnih za jednu sekundu animacije. DV Camera (Digitalna videokamera) Streaming (protok) odnosi se na tehnologiju koja se koristi za distribuiranje datoteka putem Interneta tako da korisnik može u kontinuitetu pregledavati ili preslušavati (u pravilu multimedijalne) sadržaje dok dijelovi istih još pristižu preko mreže; umjesto da pregled materijala počinje tek nakon što je cijela datoteka mrežom prebačena na lokalno računalo (npr. gledanje filma).
6. Stvaranje crteža, prezentacija i multimedijalnih djela 6.1. Upotreba programa “Draw” Draw je aplikacijski softver iz LibreOffice paketa kojeg možemo kreativno iskoristiti za crtanje ili izradu školskog projekta, a nakon toga crtež ispisati ili upotrijebiti u bilo kojoj drugoj aplikaciji. Upotrijebite Draw kako biste napravili školski poster na neku od tema, npr: • Znamenitosti moga grada • Poznati nogometaši, košarkaši, glumci, pjevači i sl... • Zašto je ... moj najdraži automobil i koje su njegove karakteristike • Abeceda/azbuka za osnovnoškolce-poveži slovo i sliku • Pravila ponašanja u kabinetu informatike
Slika 28. Crtež kreiran u LibreOffice „Draw“ programu
41
Slika 29. Školski (web) poster na temu: Sokratova pravila u svakodnevnoj komunikaciji
6.2. Uporaba programa „Impress” Impress je aplikacijski softver iz LibreOffice paketa za pripremu i izvođenje prezentacija. Svojim funkcijama, upotrebom grafikona, tablica ili animacija omogućava stvaranje atraktivnih i dinamičnih prezentacija. Upotrijebite Impress za izradu prezentacijskih slajdova putem kojih biste predstavili neku znamenitu osobu, svoje zamišljeno putovanje u neki grad po izboru i sl... Iskoristite Internet za prikupljanje informacija.
Slika 30. Primjer naslovne stranice prezentacije
42 Poglavlje 3: Obrada informacija pomoću računala
Slika 31. Oblikovanje teksta, slike i zvučnih efekata u programu Impress
Slika 32. Rad s grafikonima
43
7. HTML jezik i izrada web stranica HTML je kratica za HyperText Markup Language, tj. hipertekstualni jezik za izradu dokumenata namjenjenih webu. To je najjednostavnija komponenta onoga što čini web stranice dostupne putem WWW servisa kao dijela Interneta kojem pristupate web pretraživačem sa svoga računala. HTML ima svojstvo dokumentacijskog jezika, jer predstavlja kombinaciju engleskoga jezika i skupine specijalnih instrukcija (eng. Markup), tj. oznaka pomoću kojih se dodaju posebna značenja podatku, a koje su razumljive računalnim programima. Raspored tekstova, slika i ostalih sadržaja na jednoj web stranici, kao i raspored ostalih veznika (eng. hyperlinks) na drugoj stranici u HTML-u opisani su posebnim znakovnim obilježjima koja se često nazivaju etiketama, elementima, oznakama ili tagovima (eng. tags). Tagovi nisu namijenjeni krajnjem korisniku koji ih pri pregledavanju dokumenta, tj. stranica ni ne vidi. Koristi ih web preglednik za pravilan prikaz sadržaja stranice. Ukoliko je u html-u potrebno npr. umetnuti sliku ili link na web stranicu trebati će nam tag za sliku, odnosno link, itd. Web pretraživači (Firefox, IE, Opera, Chrome, Safari i sl.) su u stanju dešifrirati tagove, te u skladu s kontekstom koji tag označava, prikazati tražene podatke na ekranu računala. Pravilo pripreme izrade web stranice kaže kako je prije nego se krene s izradom web stranice poželjno pripremiti na jednom mjestu, npr. nekoj mapi, sadržaj (tekst, slike itd.) koji želimo pokazati budućim posjetiteljima web stranice. Otvorite Notepad (Blok za pisanje) i upišite sljedeći tekst.
Slika 33. HTML tagovi pri kreiranju web stranice
Napisani tekst se sprema naredbom Save As (Spremi kao) na željeno mjesto. Treba paziti da na dnu prozora za spremanje dokumenta stoji : 1. U imenu dokumenta nastavak .html 2. Odabrana opcija „Sve datoteke (*.*)“ 3. Vrsta kodiranja: umjesto ANSI odabere se npr. UNICODE
44 Poglavlje 3: Obrada informacija pomoću računala Kako bi smo pregledali spremljeni html dokument potrebno ga je otvoriti u nekom Web pregledniku (IE,Firefox,Chrome,Opera, Safari i sl...). Dobiti će se prikaz kao na slici.
Slika 34. Web stranica rađena u HTML jeziku
Naziv
Značenje
(!DOCTYPE)
Na Internetu postoji mnoštvo različitih dokumenata. Kako bi web pretraživač znao koji dokument treba učitati, u kojoj je verziji html-a stranica pisana koristi se !DOCTYPE instrukcija. U primjeru na slici koristi se najnovija verzija HTML5 standard pisanja !DOCTYPE deklaracije Svaka html stranica se nalazi unutar taga na vrhu dokumenta i na dnu dokumenta . Zaglavlje dokumenta počinje tagom koje može sadržavati više elemenata (naziv stranice, skripte, dodatne meta-podatke, stilove i sl...), a završava tagom. Ovaj tag se koristi za određivanje naziva stranice koji će se pojaviti na naslovnoj traci-vrhu web preglednika npr. „Dobrodošli“. One elemente koji se žele prikazati na web stranici stavljaju se unutar tagova pri vrhu i pri dnu html dokumenta. Kako bi tekst imao naslov potrebno je upotrijebiti tag naslova od do . najveća, a najmanja slova. Tekst Građevina u Hirošimi... je napisan u jednom retku. Nakon toga je tekst pisan u drugom retku ali u html-u nije moguće prelaziti u novi red ukoliko nije upisan tzv. prazni tag, element za prijelaz u novi redak
(eng.line break). Za odvajanje dva odlomka, slike, teksta češće se koristi
umjesto
kao običnog prijeloma teksta kao što je u primjeru urađeno za tekst između dvije slike jer s tagom
dobijamo paragraf i prazan red, a ako ne želimo prazan red između teksta koristit ćemo tag
.
<body> <h1...h6> <br /><br />
<br />
45<br />
<br />
<img><br />
<br />
<a><br />
<br />
Za umetanje (povezivanje) slike s dokumentom i njeno prikazivanje na ekranu koristi se tag <img /> koji rezervira prostor za sliku. Kako bi ispravno radio i prikazao željenu sliku potrebno je dodijeliti vrijednost svojstvu src=“filename“web adresa ili putanja na lokalnom računalu gdje je smještena slika) (eng.Source). Vrijednost src govori pretraživaču gdje se nalazi slika koju je potrebno prikazati unutar web stranice, npr. u našem slučaju to je web adresa (http://upload.wikimedia.org/ wikipedia/commons/5/58/Hiroshima_Dome_1945.gif) koja se može i kopirati s Interneta kako se ne bi pogrešno pretipkala. Ukoliko postoje spremljene slike na lokalnom računalu potrebno je paziti da je html dokument koje se pokreće na istom mjestu gdje se nalaze i slike koje želimo učitati s lokalnog računala (ovo nije nužno ali pojednostavljuje pisanje koda). Potrebno je navesti svojstva height=visina ; width=širina slike (zadano u pikselima) kako bi se izbjegle promjene izgleda stranice tijekom učitavanja. Kako bi na web stranici napravili hipervezu, link na neku drugu stranicu, dokument i sl. koriste se tag <a> u kombinaciji sa atributom href=“adresa na koju link vodi/“>tekst koji želimo prikazati korisniku <a / rel="nofollow"> npr. <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Hiroshima_Peace_ Memorial" rel="nofollow">ovaj link</a>.<br />
<br />
Svakako se web stranica može izraditi i na drugačiji način, uz pomoć komercijalnih ili besplatnih alata na lokalnom računalu i nakon toga prebaciti na neki od servera za smještaj web stranica. Jednako tako web stranicu korisnik može kreirati i „online“ uz pomoć besplatnih alata. Dovoljno je imati svoju e-mail adresu i osnovno znanje engleskog jezika. Primjer takvog alata se nalazi na stranici www.webnode.com .<br />
<br />
<Vježba> Kreirajte svoju web stranicu o nekoj vama zanimljivoj temi kao što ste to radili u školskom posteru u prethodnim vježbama.<br />
<br />
46 Poglavlje 4: Informacijsko društvo i naš život<br />
<br />
Poglavlje 4: Informacijsko društvo i naš život 1. Razvoj informacijske opreme i promjene u našem životu Živimo u informacijsko-komunikacijskom društvu u kojemu glavnu ulogu danas igraju sustavi mobilnih komunikacija, te Internet. Razmislimo o tomu kakvo društvo je “informacijsko društvo”, odnosno kako i koliko se naš život promijenio u odnosu na prošlost, te kakvoj budućnosti idemo u susret. Za društvo u kojem se nalazimo kažemo da je tijekom povijesti išlo od poljoprivrednoga preko industrijskog sve do današnjega informacijskog društva. U poljoprivrednom je društvu ljudska snaga bila ključni element za funkcioniranje društva, dok je mehanička snaga strojeva bila presudan poticaj društvu da krene prema industrijskoj eri. Sada, u informacijsko doba, moć informacije je upravo taj ključni pokretač tijekova društva. Tako su npr. parni strojevi odigrali prominentnu ulogu u prijelazu od poljoprivrednoga k industrijskom društvu, dok su u suvremenom dobu računala i računalne mreže čimbenici koji imaju važnu ulogu u unapređenju društva uopće. Iako je u odnosu na prošla vremena današnje društvo bogatije, možemo reći kako je suština življenja ostala ista. Ono što se promijenilo je način života. Razlog tomu je nagli razvoj informacijskih tehnologija koje su omogućile brzu razmjenu informacija i lakšu dostupnost istih. Računari i računarske mreže čine “informacijsku infrastrukturu”, koja se, ako posmatramo globalno, eksponencijalno razvijala još od svojih začetaka. Suvremena računala obrađuju velike količine podataka, a računalne mreže omogućuju širokopojasni prijenos podataka velikom brzinom na različite lokacije. Zbog toga u svakodnevnom životu često prosuđujemo stvari, događanja i životne situacije upravo temeljem informacija koje smo prikupili računalom. Razvoj mobilnih komunikacija, uključujući i mobilne telefone, omogućuju telefonski poziv ili spajanje na neku računalnu mrežu u bilo koje vrijeme i s bilo kojeg mjesta gdje se nalazite, pa čak i kada ste u pokretu. Međusobno jako udaljena računala, odnosno ljude koji njima upravljaju putem Interneta kao mreže svih mreža, moguće je zbližiti tako da na brz i efikasan način nesmetano razmjenjuju podatke. Posebni doprinos brzoj razmjeni podataka dale su širokopojasne (eng. broadband) mreže (ISDN, ADSL, T1/T2/T3) zahvaljujući kojima je moguće vršiti prijenos velike količine podataka (pogotovo kad su u pitanju multimedijalni sadržaji) velikom brzinom protoka. U posljednje vrijeme mnoga istraživačka djela i eksperimenti rađeni su na polju sveprisutnosti računala (eng. ubiquitous computing). Predviđa se da će u budućnosti život biti lagodniji, jer će minijaturna računala biti ugrađena u gotovo sve strojeve i iz naše neposredne okoline. Očekivanja su da ćemo kvalitetu svojih života nastaviti stalno obogaćivati daljnjim napretkom u razvoju IT infrastrukture.<br />
<br />
1.1. Problemi u informacijskom društvu Održavanjem koraka s razvojem IT infrastrukture naše društvo postaje bogatije a život lagodniji. No, s druge strane, pojavljuju se i izvjesni problemi. Tako npr. bez obzira na stupanj razvoja tehnološke infrastrukture, pojedinac neće biti u situaciji iskoristiti taj potencijal ako nije u stanju rukovati informatičkim napravama, a to opet zahtijeva izvjesnu razinu informatičke naobrazbe. Na sreću, česti su i financijski pristupačni brojni tečajevi rada na računalu, a informatika se kao predmet izučava i<br />
<br />
47 u mnogim školama. Predviđanja stručnjaka govore da će potreba za ovakvim vidom naobrazbe još dodatno rasti i zahvaćati sve šire segmente društva. Istovremeno raste i zahtjev društva da uređaji koje koristimo budu što jednostavniji za uporabu (eng. user friendly). Trenutačni trendovi nalažu da informacijska sredstva imaju sve više novih funkcija kako bi služili za što je moguće više različitih ciljeva (eng. multipractical), što često rezultira kompliciranim rukovanjem istih. Uzmite za primjer novije mobilne telefone od kojih se sve više zahtijeva da pored osnovne funkcije uspostavljanja poziva, sadrže i kameru, videokameru, mogućnost sviranja glazbenih brojeva itd. Ako već postoji tendencija da društvo u kojem živimo učinimo što pogodnijim za život pojedinaca, onda je potrebno uređaje učiniti što jednostavnijim za rukovanje, jer u protivnom oni, u pravom smislu, ne doprinose obogaćenju doživljaja društva u kojem živimo. Ovo je pogotovo ozbiljan problem kada su u pitanju starije osobe i osobe s psihomotornim nedostacima koje teže svladavaju tehnike rukovanja informacijskim napravama.. U posljednje vrijeme koncept nazvan univerzalni dizajn (eng. universal design) dobiva sve više pozornosti. U pitanju je ideja koja se zasniva na načelu da je potrebno stvoriti takvo društvo u kojem bi se svi ljudi trebali osjećati ugodno, bez obzira na starosnu dob, spol ili nedostatke. Ovom se konceptu u posljednje vrijeme polaže sve više pozornosti i kad su u pitanju računala, te način izrade web stranica. Npr. accessibility options u Control Panelu Windows OS-a, nudi opcije uvećanja kursora ili dijelova ekrana za slabovidne, odnosno bljeskanje ekrana umjesto zvučnih signala za osobe slabog sluha itd. Slične je opcije moguće naći i na sve većem broju web stranica, pogotovo kad su u pitanju obrazovne institucije koje posebnu pozornost polažu uključivanju osoba s invaliditetom.<br />
<br />
1.2. Internetsko društvo i standardizacija Internet, kao primjer globalno najrasprostranjenije IT infrastrukturne mreže, omogućava ogromnom broju računala spojenih na ovu mrežu nesmetanu komunikaciju. Iako postoji veliki broj proizvođača računala na svijetu, svi oni, bez obzira gdje i tko ih je proizveo, mogu međusobno komunicirati Internetom. Ova se činjenica danas uzima zdravo za gotovo, no ovakvu računalnu komunikaciju nije bilo moguće ostvariti niti s jednim mrežnim sustavom koji je prethodio Internetu. Tada se moglo spojiti samo dva računala istoga proizvođača. Računala različitih proizvođača nisu se mogla spajati u istu mrežu, a i podaci stvoreni na jednom računalu često se nisu mogli koristiti na računalu drugoga proizvođača. Kako se onda računala različitih proizvođača mogu spojiti jedni s drugima Internetom? Ključ tajne leži u jednoj riječi – standardizacija. Standardizacija je dugotrajan i stalno trajan proces koji okuplja predstavnike različitih proizvođača računalne opreme, kao i same krajnje korisnike u pokušaju postizanja dogovora o uporabi tehnologija zasnovanih na zajednički usvojenim specifikacijama. Npr. bez obzira na to je li vaš mobilni telefon proizvela Nokia, Motorola ili Sony Ericsson, načini izrade Bluetooth čipa za prijenos podataka radiovezom, kao i softver koji ga pokreće, moraju podlijegati istim standardima. Tako postignuta interoperatibilnost uređaja omogućava nesmetanu razmjenu slika i melodija čak i ako se koriste telefoni različitih proizvođača. Standardizacija, koliko god poželjna, nažalost još uvijek nije dovoljno raspostranjena u informatičkom svijetu, jer mnoge računalne tvrtke još uvijek inzistiraju na proizvodnji samo njima svojstvenih proizvoda (eng. proprietary technologies).<br />
<br />
48 Poglavlje 4: Informacijsko društvo i naš život<br />
<br />
IP Adresa: na jedinstven način opisuje svako umreženo računalo kako bi oni mogli međusobno komunicirati. Često se navodi analogija sa slanjem pošte od jedne do druge ulične adrese. Primjer IP adrese je: 192.168.100.234 S obzirom da je ljudima teško pamtiti adrese u ovom formatu, koriste se imena mreže kojoj računala pripadaju. Npr. ako odete na stranicu http://cqcounter.com/whois/ i utipkate: google.com dobiti ćete različite podatke o Google domeni. Također, dovoljno je posjetiti web adresu http://myip.is/ i na zaslonu računala će se pokazati informacije o IP adresi s koje pristupate Internetu. U svijetu Interneta svaki dan diljem svijeta proučavaju se nove tehnologije s nakanom njihove primjene u budućnosti. No, prije toga, nužno je održati mnogobrojne sastanke inženjera iz cijeloga svijeta uključenih u radnu grupu za standardizaciju Internet tehnologija (IETF – Internet Engineering Task Force) kako bi proizvođači opreme, kao i njezini krajnji korisnici, dobili odobrenje za uporabu istih. Svako računalo spojeno na neku računalnu mrežu mora imati jedinstvenu oznaku kako bi se omogućila nesmetana komunikacija između njih. Tako je npr. za razmjenu podataka između dva računala Internetom važno znati njihov jedinstveni identifikacijski broj (“IP adresu”) i kojim mrežama pripadaju (domenu). Više stotina milijuna računala trenutačno je spojeno na Internet i taj se broj svakim danom povećava. Postoje različita tijela diljem svijeta koja nadziru dodjelu domena i IP adresa kako bi se izbjeglo ponavljanje istih. Kalifornijska neprofitna organizacija “ICANN” je krovna organizacija za dodjelu domena i IP adresa za cijeli svijet. Termin “Internet uprava” (eng. Internet Governance) skovan je kao dokaz važnosti rada ovakvih organa za svakodnevnu laku uporabu Interneta. (pogledaj http://en.wikipedia.org/wiki/Internet_governance) .<br />
<br />
Slika 35. Whois informacije<br />
<br />
49<br />
<br />
Slika 36. IP adresa korisnika<br />
<br />
2. Zajednički rad na ostvarivanju Informacijskog društva Standardizacija i Internet uprava današnjeg informacijskog društva rezultat su suradnje ljudi širom svijeta. No, ovi vidovi suradnje nisu ograničeni samo na profesionalce – IT inženjere. Kako bi informacijsko društvo ostalo stabilno i sigurno i opća populacija krajnjih korisnika, tj. svih nas (eng. end users), treba zajedno raditi na poštivanju različitih pravila i običaja. Tako su npr. već neko vrijeme, računalni virusi i spam pošta (neželjena pošta) dobro poznati problemi internetske komunikacije. Ako pojedinci ne porade više na poduzimanju odgovarajućih mjera za sprječavanje širenja ovih elektroničkih pošasti, vrlo lako mogu, čak i nesvjesno, prouzročiti probleme ljudima s kojima komuniciraju. U tom smislu, svatko od nas treba biti svjestan opasnosti kojima se izlažemo i kojima druge izlažemo, jer jedino zajedničkim zalaganjem na ograničavanju posljedica ovih problema mi zapravo radimo na podržavanju napretka informacijskoga društva.<br />
<br />
3. Informacijska komunikacija (povijesni načini prikupljanja i razmjene informacija) Prvi primjeri komunikacije na daljinu u povijesti su golubovi pismonoše i to na Bliskom istoku. Najstariji podaci kažu da su ovaj tip komunikacije koristili ribički brodovi u Egiptu oko 3000 g. prije Krista kako bi izvjestili o rezultatima pecanja. Vjeruje se da je i Rimsko Carstvo koristilo isti način komunikacije. U II. svjetskom ratu Savezničke snage su poslale 17.000 golubova pismonoša Pokretu otpora u cilju prikupljanja informacija s terena. Osim ljudi glasonoša i golubova pismonoša, govori se da je grčka vojska koristila logorske vatre još u 13. stoljeću prije Krista da izvjeste o ratnim pobjedama. Ratnici perzijskoga kralja Cyrusa prenosili su poruke tako što su se dovikivali s tornjeva postavljenih oko glavnoga grada. S izumom teleskopa na scenu su došli signali mehaničkih semafora. Zaslugom francuskog izumitelja Claude Chappea 1793. godine postavljeni su komunikacijski tornjevi, kule sa okretnim roletnama (semafori) duž 230 km puta između Pariza i Lilla. Tornjevi su bili postavljeni na svakih 10 km i završavali su pokretnim elementima na vrhu svakoga tornja.<br />
<br />
50 Poglavlje 4: Informacijsko društvo i naš život<br />
<br />
Slika 37. Demonstracija semafora i replika u Nalbahu, Njemačka<br />
<br />
Šifrirane poruke izražavane su promjenama u položaju elemenata, kao neka vrsta slagalice, a sve se pratilo teleskopima sa susjednih tornjeva. Poruke je tako bilo jednostavno i brzo prenijeti između dva grada, no vremenski uvjeti i brdovitost terena često su predstavljali problem, a i sam projekt je bio skup. Kasnije se pojavila komunikacija zastavicama, koja se održala i do današnjega dana. I dok je ovo bila najbrža vrsta komunikacije sve do 19. stoljeća, tek je izum električne struje u potpunosti transformirao povijest komunikacije. Veliki znanstveni proboj napravio je Samuel Finley Breese Morse, profesor na Sveučilištu u New Yorku, sa svojim električnim telegrafom kada je 24. svibnja 1844. poslao prvu telegrafsku poruku između Washingtona i Baltimorea s biblijskim citatom iz Knjige Brojeva, Br. 23:23 (What hath God wrought).<br />
<br />
Slika 38. Dio prve telegrafske poruke<br />
<br />
Kod Morsea je svako slovo bilo sastavljeno iz znakovnih, strujnih impulsa - kraćih i dužih crtica, i rastavnih bestrujnih impulsa, koji su poslužili kao razmak između znakova, riječi i rečenica koje su primane na elektromagnet s pisačem, koji je crtice ispisivao na vrpcu. Unionističke snage tijekom građanskoga rata u Americi vrlo često su koristile telegraf, te su tako, nakon postavljanja 24 000 km kabela, poslali više od 6.5 milijuna telegrama<br />
<br />
51 u vojne svrhe. Često se kaže da su unionističke snage i pobijedile upravo zahvaljujući telegrafu. Tako je započela era žičane komunikacije a Morseov sustav se raširio u cijelom svijetu. I danas ga poznajemo po Morseovom kodu.<br />
<br />
Slika 39. Telegrafski odašiljač iz 1840.<br />
<br />
Slika 40. Telegrafski prijemnik Samuela Morsea<br />
<br />
Slika 41. Morseov kod <Vježba> Probajte napisati i preslušati svoje ime i prezime u Morseovom kodu na stranici (http://morsecode.scphillips.com/jtranslator.html) Pola stoljeća kasnije, točnije 1896. godine, Guglielmo Marconi je u Velikoj Britaniji izveo prvi uspješni pokus bežične telegrafije, a 1901. godine uspješno je obavio i prvi bežični prekooceanski prijenos podataka. Bežična telegrafija je počela više privlačiti pozornost tek kada je Španjolska Armadu, koju je vodio Admiral Cervera, zarobila i uništila američka flota u španjolsko-američkom ratu. Incident se dogodio nakon što su Amerikanci blokirali komunikaciju iz Španjolske. Ograničenja žičane komunikacije, izazvana neophodnošću izgradnje kabelne infrastrukture, prouzročila su nagli porast interesa za bežičnu komunikaciju. Na osnovu gore navedenih primjera može se zaključiti da su se sredstvakomunikacije razvijala skupa s borbama i ratovima ljudi. Međutim, svi ćemo se složiti da bi komunikacija kao sredstvo za razmjenu informacija trebala prvenstveno služiti za<br />
<br />
52 Poglavlje 4: Informacijsko društvo i naš život dobrobit čovječanstva. Također, nema koristi od samoga posjedovanja tehnologija. Mnogo ih je važnije znati koristiti. ENIAC (Electronic Numerical Integrator And Computer), koji se smatra prvim programibilnim elektroničkim računalom na svijetu, proizveden je za potrebe američke vojske, tj. za izračunavanje balističkih putanja. Sastojalo se od: • 17 468 elektronskih cijevi, • 7 200 kristalnih dioda • 1 500 releja, • 70 000 otpornika, • 10 000 kondenzatora • 6 000 komada prekidača • I više od 5 milijuna ručno zalemljenih spojeva ENIAC nije bio simbol pouzdanosti. Kvarovi zbog zamjene izgorjelih ektronskih cijevi koje su bile poznate po svojoj nestabilnosti u uvjetima neprekidnog grijanja i hlađenja (tzv.toplinski stres) su bili svakodnevni. Tek 1954. godine ENIAC je uspjevao raditi neprekidno bez kvarova 116 sati ili 5 dana. Ipak, napretkom izrade elektronskih cijevi inžinjeri su uspjeli svesti prosječne kvarove na svako dva dana i lociranje kvara unutar 15 minuta. No, tražiti od ENIAC-a da radi po nekom novom programu nije bio lak zadatak, jer je u tu svrhu bilo potrebno izmijeniti veliku količinu njegovih dijelova. Iako je ENIAC bio izuzetno skup, zahtijevao ugradnju velike količine elektroničkih dijelova, težio 30 tona i zauzimao površinu od gotovo 170 m2, za to vrijeme je bio izuzetno naprednih funkcija u brzini računanja. Mogao je izračunati: • 5 000 operacija po svakoj jedinici memorije ili ukupno 100 000 operacija u sekundi • 357 operacija množenja u sekundi • 38 operacija dijeljenja u sekundi,<br />
<br />
Slika 42. ENIAC<br />
<br />
Nedostatak programibilne fleksibilnosti bio je slaba točka ENIAC-a. Rješenje se naziralo tek pojavom nove ideje o računalnoj arhitekturi koja nalaže računalima da istovremeno<br />
<br />
53 čuvaju i podatke i operacije nad njima, te ih po potrebi čitaju i izvršavaju. Ovo načelo rada računala zadržalo se do današnjih dana i poznato je pod nazivom von Neumannova arhitektura, po svom izumitelju John von Neumannu. Von Neumann je otkrio ovu ideju 1945., te netom počeo razvijati napredniju verziju računala - EDVAC. No, prvo dovršeno računalo ovoga tipa bilo je EDSAC, prototip koji je proizveo M.V. Wilkes i ostali na Sveučilištu Cambridge u Engleskoj 1949. godine. Komercijalno računalo UNIVAC-1 razvijeno je 1951. godine prema narudžbama Američkoga ureda za popis stanovništva. Osim toga, otkad je UNIVAC-1 opremljen elektromagnetnom trakom za zapis (umjesto dotadašnjih bušenih kartica), kao dodatak postojećim proračunskim funkcijama, mogao se koristi i za obradbu podataka. Računalnu premoć u statističkoj obradi podataka dokazao je ispravno prognozirajući pobjedu predsjedničkog kandidata Eisenhowera na uzorku od samo 1% glasačkog stanovništva; politički prognostičari davali su prednost protukandidatu Stivensonu.<br />
<br />
Slika 43. UNIVAC<br />
<br />
Slika 44. Memorija UNIVAC-a<br />
<br />
Bell Laboratories su 1947. godine izumili prvi tranzistor, čime je započela proizvodnja računala druge generacije. IBM je 1953. godine razvio IBM 701, kompleksno računalo<br />
<br />
54 Poglavlje 4: Informacijsko društvo i naš život za znanstvenu primjenu pri američkom Savjetu za nuklearnu energiju. Treća generacija računala počinje 1958. godine izumom prvoga integralnog kola. Upravo su integralna kola doprinijela današnjoj sveprisutnosti računala. Znanstvenici su našli načina da toliko smanje veličinu tranzistora da su ih mogli staviti na stotine na mali silikonski čip (veličine manje od 1cm2). Negdje u isto vrijeme začinje se koncept programskih jezika, kao novoga načina komunikacije instrukcija između korisnika i stroja. Prvi programski jezik – FORTRAN nastaje 1956. godine, a nešto savršeniji – COBOL već 1959. godine.<br />
<br />
Slika 45. FORTRAN kod na bušenoj kartici<br />
<br />
Četvrta generacija računala počinje s izumom prvoga mikroprocesora. Mikroprocesor je kompaktno integralno kolo sastavljeno iz tisuća sitnih tranzistora, visokih proračunskih mogućnosti. Smanjena veličina, troškovi izrade i uvećana brzina funkcioniranja mikroprocesora jamčili su razvoj prvih osobnih računala (PC-ja). Steve Jobs i Steve Wozniak su 1976. godine u Kaliforniji osnovali tvrtku Apple Computers, u roditeljskoj garaži, a 1981. godine i IBM je napravio svoj prvi PC. Već se od ranih 80-ih godina za opisivanje eksponencijalne brzine razvoja računalnih tehnologija citira tzv.Mooreov zakon (Moore’s Law) koji kaže da ”se broj tranzistora koje je moguće ugraditi u integralno kolo (približna mjera proračunske snage računala) udvostručava svakih 18 mjeseci”. Predviđa se da bi Mooreov zakon mogao vrijediti još nekih desetak godina uz postojeću nanotehnologiju izrade mikroprocesora, te da je očekivati da će računala u tom periodu preći s operativne frekvencije od sadašnjih 3GHz na 100GHz. No, način na koji ljudi doživljavaju brzinu računala nije uvijek i isključivo vezan za hardverske komponente. Važno je i koliko softver uspijeva ići ukorak. Stoga se kao paradigma Mooreovom zakonu često se spominje i Wirthov zakon koji tvrdi da ”mnogo ubrzanije softver postaje sporiji nego što hardver postaje brži.”<br />
<br />
55<br />
<br />
4. Vremenska crta Godina<br />
<br />
Neka od značajnijih događanja vezanih uz Internet<br />
<br />
1957.<br />
<br />
USSR je uspio lansirati Sputnik, prvi umjetni satelit u svijetu. Ministarstvo obrane SAD-a koje je bilo zapanjeno ovim događajem pokrenulo je ARPA-u (Advanced Research Projects Agency) Leonard Kleinrock (SAD) objavljuje matematičku teorijsku podlogu o mehanizmu paketne mreže kao doktorsku disertaciju. Joseph Carl Robnett Licklider, američki psiholog i računalni znanstvenik u Ministarstvu obrane, otkriva ideju galaktičke mreže koja je imala sličan oblik kao i Internet danas. Paul Barran (USA) izdaje članak o mrežnoj razmjeni paketa. Theodor Holm (Ted) Nelson prvi put upotrebljava riječ hypertext. Donald Davis (UK) započinje eksperiment s paketnom komutiranom mrežom u Velikoj Britaniji Lansiran je ARPANET kao dio projekta Američkog Ministarstva obrane baziran na komutaciji paketa podataka. Istina je kako je to bio prvenstveno vojni projekt namijenjen povezivanju vojnih objekata, ali također je to u velikoj mjeri bio i znanstveni projekt kao dio težnje povezivanja istraživačkih centara na različitim krajevima SAD-a. 15 sveučilišta i instituta pridružilo se ARPANET-u, a Raymond Samuel Tomlinson implementira e-mail u ARPANET koristeći simbol @. Kad je Tomilson pokazao svom kolegi Jerry Burchfielu što je uspio napraviti dobio je odgovor u smislu: ¨Nemoj nikomu reći. To nije ono što bismo trebali raditi.¨ ARPANET je proširen do Norveške i Engleske. Ovo je prva međunarodna veza računala. Bob Metcalfe i David Boggs u Xerox Palo Alto istraživačkom centru (PARC) isprobavaju mehanizam Ethernet umrežavanja Alto računala i printera. Brzina te mreže bila je oko 3 Mbps. Vint Cerf i Bob Kahn definiraju mehanizam TCP-a koji podržava neke od najčešće korištenih aplikacijskih protokola na Internetu, kao što su HTTP (protokol za pregled web stranica), SMTP (protokol za razmjenu elektroničke pošte), telnet i SSH (protokole za udaljeni rad na računalu) i brojne druge. Steve Walker stvara prvu mailing listu na svijetu. AT&T’s Bell Laboratoriji razvijaju UUCP, softver za mrežnu konekciju, i počinju njegovu distribuciju sljedeće godine zajedno sa sustavom pod nazivom UNIX. Kraljica Elizabeta postaje prva predsjednica države koja šalje e-mail prilikom posjete Radarskom znanstveno-istraživačkom centru Ministarstva obrane Velike Britanije.<br />
<br />
1961.<br />
<br />
1962.<br />
<br />
1964. 1965. 1968. 1969.<br />
<br />
1971.<br />
<br />
1973.<br />
<br />
1974.<br />
<br />
1975. 1976.<br />
<br />
Broj Internet domaćina<br />
<br />
4<br />
<br />
23<br />
<br />
35<br />
<br />
62<br />
<br />
56 Poglavlje 4: Informacijsko društvo i naš život 1979. 1981.<br />
<br />
1982.<br />
<br />
1983.<br />
<br />
1984.<br />
<br />
1985.<br />
<br />
1986.<br />
<br />
1987. 1988.<br />
<br />
USENET koristi UUCP vezu spajajući dva sveučilišta u Americi. Pokrenuta BITNET (Because It’s Time NETwork), mreža koja spaja US sveučilišta koristeći IBM računala. Pod pokroviteljstvom NSF (US National Science Foundation) stvara se CSNET (Computer Science NETwork) računalna grupa za istraživanja na sveučilištima i tvrtkama. Odlučeno je da se koristi TCP/IP kao mehanizam komunikacije za ARPANET mrežu. Projekt počeo i u Europi kako bi spojio Nizozemsku, Dansku, Švedsku i Engelsku. Povezuju se Njemačka i J.Korea, Uspostavlja se Europska akademska i istraživačka mreža EARN. Tom Jennings (SAD) započinje FidoNet kao PC komunikacijsku mrežu za razmjenu poruka između BBS-ova, (Bulletin Board System) sustava oglasnih ploča koji je omogućavao korisnicima da se putem modema spoje i prijave u sustav pomoću terminalnih programa čime su mogli izvršavati neke funkcije, kao što su razmjenjivanje poruka s drugim korisnicima, čitanje vijesti i slanje i prijem softvera i podataka te koristiti chat. Uspostavlja se DNS (Domain Name System) a mrežene adrese se indentificiraju putem nastavaka .com, .org i .edu. Pisac William Gibson koristi riječ Cyberspace Quantum Computer Services (kasnije America Online) počinje nuditi e-mail, vijesti BBS pristup i druge informacije.<br />
<br />
188 213<br />
<br />
235<br />
<br />
562<br />
<br />
Preko 1000<br />
<br />
Preko 1500<br />
<br />
Symbolics.com postaje prva službeno registrirana Internet domena. Uspostavlja se IETF (Internet Engineering Task Force ) kao Preko zajednica istraživača, mrežnih dizajnera koja se bavi normama 5000 Internetskih protokola i standarda. Uspostavljen e-mail link između Njemačke i NR Kine. Preko 10 000 Pojavljuje se “Morris crv” nazvan po autoru Robertu Tappanu Preko Morrisu. Jedan od prvih računalnih crva distribuiranih 50 000 Interntom. Dobio je veliku medijsku pozornost. Iznosile su se statističke procjene kako je od 60 000 računala spojenih na Internet 6 000 bilo zaraženo ovim virusom. Autor crva je bio osuđen na 3 g zatvora uvjetno, 400 sati društveno korisnog rada i 10 000$ novčane kazne. Američka vlada, Ministarstvo obrane sklapa ugovor s Institutom za Informacijske znanosti čime se formira IANA (Internet Assigned Numbers Authority) koja izdvaja i održava jedinstvene kodove i sustave numeriranja koji se koriste u tehničkim standardima „protokolima“ koji pokreću Internet. Jarkko Oikarinen predstavlja IRC (Internet Relay Chat).<br />
<br />
57 1989.<br />
<br />
1990.<br />
<br />
1991.<br />
<br />
1992.<br />
<br />
1993.<br />
<br />
1994.<br />
<br />
1995.<br />
<br />
U SAD-u se po prvi puta pojavljuju vijesti o nelegalnim računalnim upadima iz drugih zemalja (Njemačke). Osniva se RIPE (fr.Réseaux IP Européens), Europska IP mreža, kako bi se osigurala potrebna administrativna i tehnička koordinacija na području Europe. ARPANET prestaje postojati. world.std.com (SAD) postaje prvi komercijalni pružatelj dialup pristupa Internetu. U Montrealu Peter Deutsch i Alan Emtage kreiraju Archie-alat za indeksiranje FTP arhiva, omogućujući ljudima traženje određenih datoteka. Archie se smatra pretečama današnjih Internet tražilica Paul Lindner i Mark P. McCahill sa Sveučilišta Minnesota predstavljaju Gopher, protokol koji je omogućavao pretraživanje Interneta putem izbornika i lista. U švicarskom CERN-u britanski znanstvenik Tim BernersLee predstavlja World Wide Web (WWW). Nasuprot drugim tehnologijama kao što su ftp ili e-mail www-u se pristupa na novi način, tj. putem grafičkog sučelja. I danas korisnici mogu u terminalnom načinu rada surfati prvom web stranicom ukoliko posjete adresu info.cern.ch ili direktno http://line-mode.cern.ch/www/hypertext/WWW/TheProject. html Philip Zimmerman objavljuje program PGP (Pretty Good Privacy) koji omogućava privatnost elektroničke pošte tako što šifrira e-poštu na način da ju ne može pročitati ili dešifrirati nitko osim osobe kojoj je e-mail namijenjen. Osniva se Internet društvo (ISOC) kao međunarodna neprofitna organizacija vezana uz promicanje Internet standarda, edukacije akademske i znanstvene zajednice i javnosti u pitanjima tehnologije, korištenja i primjene Interneta. Književnica Jean Armour Polly koristi izraz Surfati Internetom.Svjetska banka otvara svoje web stranice. Mosaic, prvi WWW preglednik koji je mogao prikazati sliku u retku s tekstom umjesto prikaza u posebnom prozoru. Bijela kuća otvara svoje web stranice. Iz Las Vegasa se emitira prva Internet cyber radio-stanica RTFM. Netscape, WWW browser, pojavio se na sceni. Osnovan W3C. Pojavljuju se prvi strojni web bazirani Internet prevoditelji. Zatvara se NSFNET. SAD potpuno komercijalizira Internet konekcije. Sun Microsystems razvija Java programski jezik. RealAudio svojom tehnologijom omogućava eminitanje zvuka u realnom vremenu. Izlazak Windowsa 95 i Internet Explorera na tržište postaje okidač za povećanje broja Internet korisnika. Vatikan otvara Internet stranice.<br />
<br />
Preko 100 000<br />
<br />
Preko 300 000<br />
<br />
Preko 600 000<br />
<br />
Preko 1 mil.<br />
<br />
Preko 2 mil. Preko 3,5 mil.<br />
<br />
Preko 8,2 mil.<br />
<br />
58 Poglavlje 4: Informacijsko društvo i naš život Internet telefoniranje počinje uzimati dio zarade telekom operaterima. 1996.<br />
<br />
Započet Internet2 projekt razvoja i standardizacije high-speed mreže za akademske i obrazovne institucije.<br />
<br />
Preko 10 mil.<br />
<br />
1997.<br />
<br />
Počinju se bilježiti prve restrikcije upotrebe Intereneta u nekim zemljama. NASA emitira slike Pathfindera s Marsa-bilježi 42 miliona pristupa u jednom danu. Počinje se koristiti termin Weblog (Blog). Ministarstvo trgovine SAD-a objavljuje namjeru privatizacije administracije DNS.<br />
<br />
Preko 26 mil.<br />
<br />
Osniva se ICANN kako bi se koordinirali identifikatori adresa (imena domena i IP adrese). Kako bi došli do druge osobe na Internetu potrebno je unijeti adresu u računalo - ime ili broj. Ta adresa mora biti jedinstvena. ICANN koordinira ove jedinstvene identifikatore širom svijeta. Bez te koordinacije, ne bi bila moguća priča o globalnom Internetu. 1998.<br />
<br />
W3C definira prvi XML 1.0. (eng.Extensible Markup Language) kao jezik za označavanje koji definira skup pravila za kodiranje dokumenata u formatu koji je čitljiv i čovjeku i uređaju.<br />
<br />
Preko 36 mil.<br />
<br />
Google otvara svoj ured u Kaliforniji. Kineska Vlada zbog poticanja na smjenu vlasti osuđuje softverskog preduzetnika Lin Haia na 2 godine zatvora zbog prosljeđivanja 30 000 e-mail adresa Internet časopisu koji je pružao informacije o stanju ljudskih prava putem mailing liste pretplatnicima. IBM postaje prvi korporativni partner certificiran za Internet2 pristup<br />
<br />
1999.<br />
<br />
SETI@HOME potraga za izvanzemaljskim životom je za nekoliko dana putem distribuiranih Internet klijenata prikupila više računalne snage nego superračunala tog vremena.<br />
<br />
70 mil.<br />
<br />
Lista agenata britanske MI6 službe objavljena javno na web stranici na Internetu. Student Shawn Fanning predstavlja Napster Internet servis za dijeljenje glazbenih datoteka. Internet2 razvija novi protokol, Ipv6.<br />
<br />
93,04 milijuna Dot-com baloon puca izazivajući propadanje mnogih tvrtki vezanih hostova isključivo uz poslovanje na Internetu http://en.wikipedia.org/wiki/History_of_the_Internet http://www.infoplease.com/ipa/A0193167.html Izvori i više http://www.zakon.org/robert/internet/timeline/ informacija http://www.internetworldstats.com/emarketing.htm http://www.investintech.com/content/historyinternet/ 2000.<br />
<br />
59<br />
<br />
Slika 46. 10 najvećih Internet hostova u 2012. godini (Wikipedija)<br />
<br />
Slika 47. Razvoj Internet hostova 1981-2012<br />
<br />
60 Poglavlje 5: Utjecaj računalnih mreža na promjene u društvu<br />
<br />
Poglavlje 5: Utjecaj računalnih mreža na promjene u društvu 1. Prednosti informacijskoga društva Okruženje u kojem su informacijske tehnologije ugrađene u većinu predmeta iz naše svakodnevice tako da se potrebne informacije mogu dobiti kada i kako se žele, naziva se društvo s ”sveprisutnim računalnim okruženjem” (eng. ubiquitous computing). Nameće se pitanje kako će se naši životi promijeniti u budućnosti kada posvuda prisutno računarstvo doista postane naša zbilja? Pojam informatičkih naprava odnosi se na kućanske aparate (TV, hladnjak, klima itd.) koji će dobiti novu dimenziju time što će ih biti moguće držati stalno spojenim na neku računalnu mrežu, npr. Internet. Nakon što ovako umrežite svoje kućanske aparate, moći ćete ih sve kontrolirati s samo jednim daljinskim upravljačem, terminalom ili kućnim računalom. Programom prioritetnoga elektroničkog razvoja zemlje (e-Japan) postavljen je cilj da se do fiskalne 2003. godine započne s razvojem novih tehnologija koje bi skrenule težište uporabe Interneta s računala na druge vrste elektroničkih uređaja. Tako bi već od 2005. godine sve veći broj građana mogao dobiti, obraditi i odaslati željenu informaciju sigurno, brzo i lako. Potreba za sveopćim protokom informacija izrodila je i koncept e-lokalne vlasti (eng.elocal government) čiji je cilj uvijek i u svako vrijeme omogućiti građanima pristup svim, za njih relevantnim, informacijama o društvenim tijekovima, te tako iskoristiti računalne mreže za premoštenje jaza između građana i vladajućih struktura. Dio ovakvih usluga onda bi bio stalno dostupan građanima i putem pametnih kućnih aparata.<br />
<br />
1.1. IT i informacijsko društvo TV / video Već postoje usluge slanja elektronske pošte i pristupa Internetu pomoću TV/kabelnoga priključka. Digitalna TV omogućava interaktivno sudjelovanje u odabiru vremena gledanja programa. U nekim izvedbama ove usluge možete preko svojih mobilnih telefona daljinski programirati tajmer za snimanje TV programa, bez obzira gdje ste u tom trenutku. Mikrovalna pećnica Spojena na Internet mikrovalna pećnica predlagala bi recepte u skladu sa sastojcima kojima u tom trenutku raspolažete. Kućni i mobilni telefoni Pregled elektroničke pošte i web stranica telefonom umjesto uz pomoć računala.<br />
<br />
61<br />
<br />
1.2. Zabava, kultura, umjetnost On-line igre On-line igra je igra u kojoj dva ili više igrača mogu pomoću Interneta istovremeno sudjelovati. Možete igrati igre poput mah-jonga ili Counter Strike u dvoje ili s više ljudi spajajući se Internet vezom preko računala na neki igrački server (eng. gaming server). U posljednje vrijeme igraće konzole poput PlayStation 2 ili Xboxa opremljene su funkcijom spajanja na Internet. Pogledati: http://www.ga.com.ba/ Medijska umjetnost S dolaskom računala različite metode umjetničkoga izražavanja počele su se razvijati nevjerojatnom brzinom. Npr. nova medijska umjetnost koja se zasniva na uporabi videomaterijala, računalne grafike itd. Medijska umjetnost je isprva promatrana samo s jedne točke gledišta – bilo tehničke ili estetske strane. Danas, spajanjem tehnologije i umjetnosti razvija se slobodna zona umjetničkoga izražavanja. Cilj je stvoriti umjetnike čija se kreativnost zasniva na sustavnom razumijevanju uloge medija u umjetnosti. Pogledati: http://www.google.com/culturalinstitute/home ili http://www.culturenet. hr;<br />
<br />
1.3. Obrazovanje E-učenje Učenje elektroničkim putem ili e-učenje (eng. e-learning) pristup je koji treba unaprijediti iskustvo usvajanja novih znanja učenika uporabom računala i računalnih mreža, materijala na CD/DVD ROM-ovima, te uporabom drugih multimedijalnih sadržaja. Ove metode vrlo često predstavljaju okosnicu učenja na daljinu (eng.distance learning). Pogledati: http://www.britishcouncil.ba/engleski/internet<br />
<br />
1.4. Promjene u načinu rada SOHO Skraćenica za ”mali ured – kućni ured” (eng. Small Office – Home Office) odnosi se na uporabu računala u kućnom i malom poduzetništvu.<br />
<br />
1.5. Ostalo Interaktivni terminalni kiosci za posluživanje Putem terminalnih kioska (sličnih onima u bankama) moguće je informirati se o kulturnim događanjima u gradu, te rezervirati i kupiti karte za kino, kazalište, galerije i sl. U posljednje vrijeme ovakvi su strojevi postali zastupljeni na većini svjetskih zračnih luka omogućavajući putnicima da se prijave na let, odaberu mjesto u zrakoplovu i sl., te tako izbjegnu gužve na šalterima.<br />
<br />
2. Računalna sveprisutnost (eng. ubiquitous computing) Naziv se koristi da opiše okružje u kojem svaki informacijski terminal, kućanski aparat, te izvjesne vrste roba, čak i odjeća, mogu sadržavati čip kojim se mogu povezati sa, žičanim/ bežičnim mrežama, te tako omogućiti svojim vlasnicima korištenje informacijskih usluga u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Ovaj koncept je prvi predstavio znanstvenik Mark Weiser. (Pogledati: http://www.ubiq.com/hypertext/weiser/UbiHome.html)<br />
<br />
62 Poglavlje 5: Utjecaj računalnih mreža na promjene u društvu<br />
<br />
Očekivati je da će uporaba mobilnih uređaja, uključujući prijenosnike (laptope), dlanovnike (PDA), mobilne telefone, sustav satelitske navigacije u automobilima (GPS) itd., biti u stalnom porastu. Nove tehnologije i usluge za povezivanje različitih mobilnih uređaja u računalnu mrežu ili na Internet pojavit će se na tržištu te tako obilježiti veliku prekretnicu prema eri mobilne kompjutorizacije (eng. mobile computing). Napredak u razvoju mrežnih okruženja zasniva se na međusobnom povezivanju različitih informatičkih naprava putem brzih, širokopojasnih mrežnih infrastruktura kao što su optička vlakna, ADSL, IMT-2000, Bluetooth, itd. To znači da će se, na primjer, već s mobilnoga telefona moći pristupiti uredskom/kućnom računalu s udaljene lokacije ili pak koristiti terminalni kiosk da se pregleda podatke pohranjene na nekom udaljenom serveru. Mobilnim telefonom se već može platiti parking vozila ili kupiti karta za kino, no u budućnosti mobilni telefoni bi se mogli koristiti za plaćanje svih roba i usluga (e-cash) ili kao ključ doma, daljinski upravljač za pametne kućanske aparate itd. O teoriji sveprisutnosti računala često se govori kao o okidaču za promjene u društvu i/ili životnom stilu.<br />
<br />
3. Problemi u informacijskome društvu 3.1. Komunikacija u informacijskome društvu Uporedo s unapređenjem razine ljudske komunikacije Internetom pojavili su se i novi problemi koji često proizlaze iz anonimnosti Internet sugovornika, kao i zbog gubitka izravnoga kontakta. Ako vas sugovornik ne poznaje, Internet vam pruža priliku da se predstavite kako god to želite i možda čak i ponašate na način na koji to nikada ne biste uradili u izravnoj komunikacij. U nastavku ćemo govoriti više o tomu kako je moguće iskoristiti Internet za unapređenje međuljudske komunikacije, dok je u isto vrijeme potrebno imati na umu neke od već spomenutih problema. *World Wide Web (WWW) najzastupljenija je usluga na Internetu. Zaslužna je za pretraživanje web stranica, razmjenu korisničkih podataka i elektroničke pošte.<br />
<br />
3.1.1. Pouzdanost i ispravnost informacija, prijenos informacija i odgovornost pojedinaca Nedostatci Internet komunikacije Internet je istovremeno pouzdano oruđe za prikupljanje podataka, ali i nositelj neobveznoga oblika komuniciranja među ljudima. To znači da vrlo često nismo sigurni niti u pouzdanost izvora, niti u ispravnost same informacije. Imajući ovo na umu, neophodno je u potpunosti upoznati se s potencijalnim opasnostima surfanja po Webu (eng. web surfing), te naučiti kako se ophoditi prema nepotvrđenim/nepoznatim/ sumnjivim izvorima informacija, kao i samim informacijama. Pouzdanost informacija i osobna odgovornost WWW je izvor ogromne količine informacija, kako pouzdanih i ispravnih, tako i onih koje su tamo postavili ljudi nečasnih nakana, ili pak oni sa skrivenim motivima svojih postupaka. Budite svjesni činjenice da osoba s kojom komunicirate Webom ne mora biti ona za koju se predstavlja, te stoga budite na oprezu. Također, uvijek nastojte uvažiti položaj i osjećanja/nakane osobe s kojom komunicirate, pogotovo ako tom prigodom razmjenjujete informacije osobne prirode. Ne zaboravite da uvijek i u svakom trenutku snosite odgovornost za informacije koje razmjenjujete.<br />
<br />
63<br />
<br />
4. Upravljanje računalnom mrežom Svaka izvedba računalne mreže zahtijeva njezinu redovitu kontrolu i nadzor funkcioniranja. U tu svrhu uvijek postoji osoba ili tim ljudi koji imaju status administratora sustava čija je uloga da pravovremenim, preventivnim djelovanjem omoguće nesmetan i kontinuirani rad mreže.<br />
<br />
1. Administracija korisničkoga udjela na mreži 2. Kontrola protoka podataka 3. Administracija (kontrola i nadzor) mreže<br />
<br />
4.1. Administracija korisničkoga udjela na mreži Administrator dodjelom korisničkoga imena i zaporke (eng. User ID i Password) omogućava novim korisnicima pristup uslugama računalne mreže, no isto tako može i ukinuti tu povlasticu korisnicima sustava. Vrlo često u okviru jedne organizacije različite osobe (skupine) podliježu ograničenjima u pristupu sustavu. Tako npr. šef računovodstva može vidjeti plaće svih uposlenika, uposlenici pak mogu vidjeti samo svoju, dok šef proizvodnje uopće nema pristup plaćama. Administrator, po potrebi, može mijenjati ova prava korisničkoga pristupa računalnom sustavu u slučaju da na primjer netko od uposlenika dobije unapređenje. Osim toga, administrator mora svakoga korisnika upoznati s mogućnostima mreže, načinom rukovanja uslugama iste, te naglasiti sigurnosna pravila kojih se korisnici moraju pridržavati kako bi potpomogli pravilno funkcioniranje mreže. U posljednje vrijeme često slušamo o curenju osobnih/poslovnih podataka/tajni iz različitih tvrtki. <Vježba 1> 1. Potražite na Webu neke primjere i ustanovite koji tip ”curenja” je bio u pitanju. 2. Razmotrite zašto je došlo do takvoga incidenta. 3. Razmotrite kako se isti mogao spriječiti. Pogledati: http://news.bbc.co.uk/2/hi/technology/3809025.stm http://www.computerweekly.com/news/2240077698/Data-thieves-use-P2P-to-grabfirms-secrets<br />
<br />
4.2. Kontrola podataka Računalne mreže se u praksi najčešće zasnivaju na tzv. klijent-server (eng. clientserver) strukturi. To znači da pojedini korisnici sa svojih PC-ja pristupaju podacima koji su centralno smješteni na računalu profesionalnih hardverskh i softverskih osobina, tj. na serveru. Kvaliteta ovakvoga sustava ogleda se u mogućnostima servera da izađe u susret individualnim potrebama korisnika. Stoga i postoji potreba da administrator računalne mreže periodično poduzima mjere održavanja sustava prvenstveno u cilju zaštite i ažuriranja korisničkih podataka, ali i kako bi iste spriječio od propasti i/ili nesmotrene greške korisnika. U cilju učinkovitijega korištenje hard diska servera, administrator, suglasno s trenutačnim potrebama korisnika, kontrolira rad servera i osigurava nesmetani protok informacija. Zbog toga često briše datoteke koje se čine nepotrebnima, ili pak mijenja raspored/strukture/ lokacije direktorija u cilju njihova lakšeg pristupa i korištenja. Računala u vašoj učionici međusobno su spojena (eng. interconnected) mrežom. Osim što pomoću mreže možete pristupiti podacima na serveru, možete pregledati i datoteke<br />
<br />
64 Poglavlje 5: Utjecaj računalnih mreža na promjene u društvu koje se nalaze u dijeljenom direktoriju (eng. shared directory) na računalima vaših kolega iz razreda. <Vježba 2> 1. Napravite dijeljeni direktorij na svom računalu i stavite u isti neku datoteku (fajl) kako bi ga vaše kolege preko mreže mogli vidjeti i istome pristupiti. 2. Datoteka koju ste pohranili u dijeljeni direktorij sada je svima dostupna tako da je i drugi mogu otvoriti i čak nesmetano izmijeniti sadržaj. Razmislite kako to možete zabraniti.<br />
<br />
4.3. Administracija mreže Administrator sustava mora držati kontrolu nad korisničkim pristupom Internetu, ili podacima na serveru kako bi poduzeo/la odgovarajuće mjere kada je to potrebno. Veće mrežne konfiguracije imaju više servera, npr. web server za pristup Internetu, mail server za elektroničku poštu, file server za centralno držanje korisničkih podataka itd. Primjereno tomu, uloga administratora je osigurati pravilnu raspodjelu posla po serverima (eng. network load balancing), ili u slučaju pada mreže (eng. network failure) izvršiti hitne mjere vraćanja sustava u prvobitnu vrijednost. U praksi računalne mreže zahtijevaju stalne mjere nadzora i često održavanje kako bi funkcionirale u skladu s potrebama i očekivanjima njihovih korisnika. <Vježba 3> 1. Istražite kako je konfigurirana računalna mreža u vašem odjelu. Nacrtajte shematski prikaz iste. 2. Koje su potencijalne točke prekida u radu mreže? Navedite ih.<br />
<br />
4.4. Kontrola sigurnosti Problemi sigurnosti uključuju: 1. Nelegalni pristup, tj. netko pokušava prijevarom ostvariti pristup mreži koristeći identifikacijske podatke (UserID i Password) registriranoga korisnika 2. Štete koje uzrokuju računalni virusi, curenje (odljev) osobnih informacija s računala na Internet zbog instaliranoga zloćudnog softvera (adware, spyware, itd.), 3. Aktivnosti zlonamjernih računalnih profesionalaca – hakera (eng. hackers). U pokušaju da razbiju sustavne zaštite i preuzmu kontrolu nad računalnim sustavom, hakeri koriste najnovije tehnologije. Ponekad ovo čine iz ”zabave”, a češće kako bi se na nelegalan način domogli povjerljivih informacija i/ili osobnih podataka. Administratori mreže moraju stalno vršiti kontrolu nad radom mreže, te tragati za greškama i iste ispravljati sve u radu računalnoga sustava. Kontrola sustava danas je jedan od najvažnijih zadataka sistemskog adminstratora. Sigurnost sustava se održava uporabom UPS uređaja za strujnu podršku (u slučaju nestanka struje), kontrolom pristupa podacima i/ili računalima, te ažuriranjem softvera. Sigurnost mreže se može održati ukoliko se poduzmu potrebne mjere protiv nelegalnoga pristupa, računalnih virusa i hakiranja. Nagli razvoj informacijskih tehnologija, obilježen napretkom u razvoju računalnih mreža i Interneta, donio je velike promjene u razvoju društva i u životima pojedinaca uopće. Elektronička trgovina (eng. e-commerce), je unaprijedila način poslovanja tvrtki i pojedinaca, te ekonomske odnose uopće. Elektroničko poslovanje između potrošača (eng. C2C), tvrtki i potrošača (eng. B2C) i samih tvrtki (eng. B2B) odvija se preko, za tu namjenu, dizajniranih web stranica koje se nazivaju e-prodavaonicama (eng. e-shops). B2B poslovanje trenutačno zauzima 94% cjelokupnoga elektroničkog poslovanja na<br />
<br />
65 Webu. Pogledati: C2C: http://www.ebay.com/ B2C: http://www.amazon.com B2B: http://www.dell.com Također, na polju civilnih usluga očekuje se daljnje produbljivanje elektroničkih usluga, uključujući i e-vladu (eng. e-government), odnosno on-line obavljanje administrativnih procedura. No, s druge strane, koliko god stalni razvoj novih tehnologija omogućava lagodniji život, utoliko veću važnost imaju i neophodne mjere sigurnosti pri on-line trgovanju. Tako je npr. poželjno izbjegavati slanje osobnih/povjerljivih podataka elektroničkom poštom jer je istu moguće presresti i podatke otuđiti. Ovaj problem postaje još veći kada se robu na Webu kupuje kreditnom karticom, jer bi zlonamjerna osoba mogla zlouporabiti PIN broj kartice, te kupovinom u osobnu korist nanijeti veliku financijsku štetu. U cilju zaštite od ovoga i sličnih vrsta elektroničkoga kriminala, stručnjaci su razvili protumjere od kojih je najpopularnija uporaba kompliciranih metoda matematičkoga šifriranja osobnih podataka, prije slanja istih Internetom (eng. encryption). Sada, ako i dođe do otuđivanja poruke, ista je presretačima nečitljiva, te bi im trebalo više stotina brzih računala i deseci godina da razbiju šifru i domognu se originalnih podataka pošiljaoca poruke.<br />
<br />
4.5. Šifriranje Šifriranje (enkripcija) podataka javnoga ključa (eng. public-key encryption) jedna je od popularnih metoda za siguran prijenos povjerljivih podataka na Internetu. Ova se metoda šifriranja zasniva na uporabi dvaju različitih ključeva za komunikaciju između pošiljatelja i primatelja. Pošiljatelj koristi javni ključ (objavljen i javno poznat) primatelja da prije slanja šifrira poruku. Po dolasku šifrirane poruke na odredište, primatelj ju dešifrira samo njemu/njoj poznatim privatnim ključem kako bi povratio/la poruku u originalni oblik. Ovaj način sigurnoga prijenosa podataka naziva se i ”asimetričnim šifriranjem” (eng. asymmetric encryption), jer se proces zasniva na uporabi dvaju različitih ključeva. Sigurnost komunikacije zasniva se na činjenici da je matematički nemoguće sačiniti formulu kojom bi se mogao izvesti privatni ključ, a na osnovi poznatoga javnog ključa.<br />
<br />
66 Poglavlje 5: Utjecaj računalnih mreža na promjene u društvu<br />
<br />
Slika 48. Šifriranje putem javnog ključa<br />
<br />
Za razliku od prethodne, metoda koja koristi samo jedan tajni ključ zove se ”šifriranje tajnim ključem” (eng. secret key encryption). Sigurnost komunikacije se u ovom slučaju zasniva na istom tajnom ključu koji pošiljatelj i primatelj koriste za šifriranje, odnosno dešifriranje poruke. Stoga se ovaj način sigurnoga prijenosa podataka naziva “simetričnim šifriranjem” (eng. symmetric encryption). Najveći izazov je u sigurnoj razmjeni ključa između ovih dvaju osoba, bez intervencije zlonamjernoga presretača. Kada pristupate on-line prodavaonici, ili usluzi koja se plaća, često vidite poruku: “Ulazite na sigurnu stranicu …informacije koje proslijedite, neće biti vidljive trećem licu tijekom prijenosa”. Ovo upozorenje znači da se koristi enkripcijski protokol SSL koji se zasniva na metodi javnoga ključa, koji je ujedno i trenutačno najpopularniji način zaštite povjerljivih podataka prilikom on-line trgovanja. Pogledati: http://www.verisign.com/ No, treba uvijek imati na umu da bez obzira na to koliko je dobra sigurnost mreže i koliko je ista poboljšana šifriranjem podataka, još uvijek postoji znatan rizik od potencijalne štete, prvenstveno zbog ljudske greške u procesu kontrole podataka. <Vježba 4> Razgovarajte, napišite esej ili prezentaciju na neku od ponuđenih tema Tema 1 • Potencijalni problemi u računalnoj mreži • Preuzimanje lažnoga identiteta<br />
<br />
67 • • Tema • • • • <br />
<br />
Potencijalni problemi komunikacije na Webu Antivirusne i sigurnosne mjere<br />
<br />
Tema • • • • <br />
<br />
3 Razmislimo o autorskim pravima Novine u zaštiti autorskih prava Registrirana književna djela Sažeto o autorskim pravima<br />
<br />
2 Zaštita osobnih podataka Načini zaštite osobnih podataka Curenje (odljev) osobnih podataka Zaštita privatnosti i autorskih prava<br />
<br />
5. Ljudsko društvo prije i poslije informacijskoga doba Analizirajmo sada informacijsko društvo globalno. Koncem 2003. godine u Švicarskoj je održan Svjetski samit informacijskoga društva na kojemu su bili nazočni ministri i premijeri vlada država iz cijeloga svijeta. Razvoj računalnih tehnologija i Interneta izazvali su nagli početni razvoj informacijskoga društva u cijelome svijetu. Na ovom je samitu održano više diskusija o pitanju trenutačnih problema u informacijskome društvu, te o pristupanju njihovu rješenju zajedničkim zalaganjem razvijenih zemalja. Jedna od tema koja je propraćena velikim zanimanjem je problem digitalne podijeljenosti (eng. digital divide) društva. Problem digitalne podjele leži u činjenici da su sa stanovišta posjedovanja političke, ekonomske ili državopravne moći sve očitije razlike između društava u kojima većina građana ima nesmetan pristup relevantnim informacijama i koji ih znaju pravilno iskoristiti od društava koja ne raspolažu istim blagodatima. Već je sada očito da bi daljnji nebalansirani razvoj informacijskoga društva mogao brzo dovesti do snažne polarizacije. Pojedinci i društva s pristupom informacijama postat će sve bogatiji, dok će manje informacijski razvijena država ostati siromašna i na marginama informacijske revolucije. Mnogi smatraju da je upravo informacijsko društvo poluga kojom bi razvijene države mogle pomoći manje razvijenim u njihovu napretku, te tako ublažiti efekte digitalne podjele. Svjetski samit informacijskoga društva održan je drugi put u studenom 2005. godine u Tunisu. Tom je prigodom još jednom naglašena odlučnost zemalja članica da informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i njihovim ulogama u modernom društvu omoguće nestanak siromaštva u svijetu. Pogledati: http://www.itu.int/wsis/docs2/tunis/off/7.html<br />
<br />
Razmislimo o problemima informacijskoga društva osvrćući se na probleme iz naše svakodnevnice.<br />
<br />
68 Poglavlje 5: Utjecaj računalnih mreža na promjene u društvu Problemi u informacijskom društvu Kupovina na Webu Broj korisnika elektroničke trgovine je u porastu. Prije nego postanete korisnik iste informirajte se detaljno o e-commercu, te poradite na razvijanju vještina sigurnoga korištenja ove usluge. Imajte na umu neke od problema koji su prethodno spomenuti. Iako izuzetno lagodna, usluga kupovine na Webu zahtijeva oprez zbog velikoga broja prevarantskih web stranica koje reklamom i prevarantskim informacijama iskorištavaju korisnike koji u njih ne sumnjaju. Zbog toga je potrebno uvijek nastojati provjeriti autentičnost informacija i/ili uvijek dobiti dozvolu roditelja za kupnju. Lažne/sumnjive ponude za posao na Webu Razvoj Weba sa sobom je donio i prigodu za promoviranje i drastično povećanje broja beskrupuloznih poslova kao što su prodaja lažnih Rolex satova, zabranjenih medikamenata, lažnih sveučilišnih diploma itd. Za promociju se koriste metode za dopiranje do širokih narodnih masa poput web stranica, e-oglasnih ploča (eng. bulletin board), ili mailing lista. Potrebno je imati jednu zdravu dozu nepovjerenja prema svim sumnjivim ponudama kojima ste izloženi na Web-u kako biste izbjegli postati nesmotrena žrtva ovih prijevara. Upoznavanje osoba na stranicama za upoznavanje na Webu Na Webu postoji mnogo stranica za upoznavanje. Na nekim stranicama možete tražiti prijatelje koji imaju isti hobi, možda steći novoga poslovnog partnera, ili pak bračnog druga, dok su neke stranice prilično kriminalne prirode, kao što je svodništvo. Važno je razumjeti kakvoj opasnosti možete biti izloženi kada pristupate tim stranicama, odnosno kako ih možete koristiti na siguran način. Problemi s elektroničkom poštom, uključujući lančanu poštu Mailovi koje primate osim samoga teksta često uključuju i prilog (eng. attachment) koji može biti slika, video, zvuk, ili pak program. Slanje računalnih programa mailom nije dobra praksa iz razloga što isti mogu sadržati i računalni virus. Nekada šteta za korisnika proizlazi i iz samoga tekstualnog sadržaja pošte, tj. sadrži lažne podatke, ili je pak u pitanju neki od slučajeva lančane pošte. Kodeks ponašanja pri prijenosu informacija putem e-pošte Razmislite što trebate uraditi i na što trebate obratiti pozornost kada prenosite informacije mailom zamišljajući različite situacije kao npr. razmjenu pošte s prijateljem, potpunim strancem, s dvoje ili više ljudi. Moguće je da vaša igrarija povrijedi drugu stranu ili čak prouzroči kriminalno ponašanje. Razmislite o postupcima kojima biste mogli to spriječiti . Maskiranje (eng. spoofing) - pisanje na e-oglasnim pločama u ime nekoga drugog Neki ljudi zlouporabe anonimnost komunikacije na Webu, te preuzimaju lažni identitet kako bi pisali provokativne izjave, blatili pojedince na e-oglasnim pločama, chatu ili mailom. Ozbiljni slučajevi ovoga tipa ponekad se tretiraju kao kriminalna djela, djela prijevare ili ozbiljne klevete. On-line igre Važno je djeci skrenuti pozornost na to ,da iako su on-line igre stvar virtualnoga svijeta, ista pravila sportskoga ponašanja suparnika iz realnoga svijeta (fair play) trebaju vrijediti i za on-line igrače. Web stranice koje se koriste za prikupljanje osobnih podataka posjetitelja U posljednje vrijeme, curenje osobnih podataka uzrokuje razne probleme. Obratite pozornost na uredbu o privatnosti (eng. privacy policy) web stranice koju posjećujete kako biste bili sigurni da vlasnici stranice nemaju pravo/nakanu dalje širiti vaše osobne podatke, te vas tako potencijalno izložiti kriminalnom djelovanju nesavjesnih pojedinaca. Na Internetu postoje web stranice koje koriste nagradna natjecanja i upitnike da bi prikrili svoju pravu zlokobnu svrhu prikupljanja tuđih osobnih podataka. U nastavku ćemo se osvrnuti na potencijalne probleme ovoga tipa, te naučiti neke protumjere.<br />
<br />
69 Objavljivanje nečijih osobnih podataka ili adrese bez njihova pristanka<br />
<br />
S obzirom da svatko s Internet vezom ima pristup web stranicama i e-oglasnim pločama, opasno je razotkrivati osobne podatke bez ozbiljnoga razmatranja mogućih posljedica. Zlonamjerni pojedinci mogli bi zlouporabiti vašu nesmotrenost u svrhu uhođenja, ili pak kriminala, kao što je kidnapiranje. I ne samo da je važno zaštiti svoje osobne podatke, već treba imati na umu da i razotkrivanje tuđih podataka na web stranicama ili e-oglasnim pločama bez pristanka tih ljudi može rezultirati napadom na njihovu privatnost. Autorska prava prilikom kreiranja web stranice ili razmjene informacija S obzirom da sve veći broj mladih koristi informacijske tehnologije za razmjenu datoteka i informacija, jako je važno skrenuti im pozornost da je neetično, a i nelegalno, razmjenjivati autorska djela (intelektualnu imovinu) drugih ljudi bez njihova znanja i pristanka. Stoga je nužno mlade upoznati s pravilima zaštite autorskih prava kao jednoga od osnovnih pravila u informacijskom društvu. Povreda autorskih prava je krađa kao i svaka druga i učenici toga moraju biti svjesni prije no što počnu izrađivati vlastite web stranice. Uvrede i ruganje na Web forumima Širenje glasina i ruganje pojedincima događa se i u virtualnim skupovima kao što su web forumi. Međutim, u svijetu bez zemaljskih i državnih granica kakav je Internet, širenjem kleveta možete lako prekršiti zakon (Zakon protiv klevete i uvrede). Mnogo je važnije mlade uvjeriti kako ovakvo ponašanje loše utječe na druge ljude, a nerijetko mnogi budu i povrijeđeni, nego im samo skrenuti pozornost da takvo ponašanje nije dobro jer je protuzakonito. Zamjena identiteta Ponekad se dogodi da sasvim slučajno saznate tuđi userID/zaporku, te tako ostvarite pristup tuđim osobnim podacima/mailu/datotekama. To je isto kao da ste našli ključ nečijega doma, a onda odlučili ući i malo razgledati. Malo je vjerojatno da biste to doista uradili. Ako nađete ključ važno je obavijestiti druge, a ne upotrijebiti ključ. Isti kodeks ponašanja vrijedi i u slučaju da saznate nečiji userID/zaporku. Uporaba i bonton mobilne telefonije Danas je i odraslima i djeci sasvim prirodno imati mobilni telefon. S obzirom da mobilni telefoni postaju sve više multimedijalni uređaji, pojavio se i problem fotografiranja i audio/video snimanja ljudi bez njihova znanja i pristanka, nerijetko i s vrlo nečasnim nakanama (pedofilija, dječja pornografija, itd.). Dodatno, moderni mobilni telefoni sadrže i vašu sliku, adresu, bankovne i druge brojeve, te je gubljenje ili krađa telefona ravna nestanku vašega novčanika. Mjere protiv računalnih virusa Mnogi ste (nažalost) iskusili učinak računalnih virusa na svojim računalima. Tom ste prigodom izgubili neke datoteteke, programe, a nerijetko i sadržinu cijeloga hard diska. Računalni virusi se najčešće šire elektroničkom poštom, te zaraženim memorijskim medijima (floppy disk, CD/DVD, USB memorija, itd). Stoga je izuzetno važno upoznati se s načinima zaraze, vrstama virusa, načinima širenja istih, te preventivnim mjerama koje možete poduzeti da zaštitite svoje računalo. Najčeše je to instaliranjem antivirusnih programa poput komercijalnoga Norton Anti-Virus programa ili nekih besplatnih, kao što je npr. Clam Win Free Anti-Virus. Radna okolina i radne navike Fizički simptomi koji su uzrokovani dužim radom na računalu, kao što su umorne oči i ukočena ramena mogu se spriječiti poboljšanjem radne okoline, tj. pravilnim odabirom stolice, visine radnoga stola i položaja monitora, pravilnim položajem tijela, boljim osvjetljenjem i sl. S obzirom da informacijsko društvo zahtijeva od svakoga pojedinca čest kontakt s računalom, mlade je potrebno upoznati s ovim pravilima kako bi još u ranoj dobi stekli dobre navike. Mlada znanost o zaštiti na radu za ljude koji puno vremena provode za računalom zove se računalna ergonomija. Pogledajte: http://www.klis.com/computers+health/ ili https://www.youtube.com/watch?v=PJOpfegNfRA<br />
<br />
70 Poglavlje 5: Utjecaj računalnih mreža na promjene u društvu 5.1. Pravila i ponašanje u ”umreženom” društvu Većina pravila i konvencija kojih se držimo u svakodnevnom životu također su primjenjive i na komunikaciju Internetom. Međutim, način na koji pridajemo važnost ovom problemu u virtualnom svijetu je drugačiji u odnosu na stvarni svijet, dijelom stoga što kontakti nisu izravni, a dijelom i zbog toga što je moguće počiniti kriminalno djelo već s nekoliko pokreta mišem i tipkovnicom. Na primjer, pretpostavimo da ste napisali nečiji broj mobitela na e-oglasnoj ploči ili forumu. Iako mislite “Isto je kao da sam ga napisao/la na svom stolu u učionici, jer čini se da se na ovom forumu i ne skuplja mnogo ljudi”, više je nego moguće da će ga vidjeti mnogi. Ako vlasni(k)/ca toga broja telefona doživi neugodnosti zbog poziva neznanaca, tada osoba koja je nesmotreno napisala broj telefona na forumu zapravo i snosi najveću odgovornost za incident. Iako je u ranim danima Internet vrijedio za oazu anonimne komunikacije, danas postoje metode i tehnologije kojima je moguće identificirati računala s kojih pristižu nemoralne/nelegalne poruke i/ili aktivnosti. No, problem je što je na Internetu pitanje razotkrivanja osobnih informacija ostavljeno na savjest i odluku svakoga pojedinca i zbog toga je važno biti pozoran kada se koristite svojim ili tuđim osobnim informacijama. S druge strane moguće je da netko razotkrije vaše osobne podatke. Ako je to slučaj, trebali biste kontaktirati pojedinca ili organizaciju koja održava tu web stranicu/e-oglasnu ploču/ forum (web administratora), te navesti kako su podaci objavljeni bez vašega pristanka i zatražiti njihovo brisanje. Možete se i konzultirati s prijateljem, nastavnikom ili osobom koja je bolje upoznata s informacijskim tehnologijama da vam u tome pomogne. Ako se radi o ekstremno zlobnom slučaju provokacije, odmah kontaktirajte policiju. Kako je curenje (odljev) osobnih i povjerljivih informacija postalo ozbiljan problem s kojim se Internet društvo današnjice često suočava, važno je već i na pojedinačnoj razini poduzeti mjere zaštite. Računalni virusi i prevarantski poslovi na Internetu također su sve češći oblici napada na integritet pojedinaca, što nas upozorava da se moramo stalno brinuti o sebi.<br />
<br />
5.2. “Informatička etika (moral)” Informatički moral1 odnosi se na način razmišljanja i ponašanja kao osnove za čvrsto razumijevanje uloge pojedinaca u informacijskom društvu” Osim etičkih načela iz svakodnevnoga života, informatički moral uključuje i cijelu novu dimenziju stavova i načina ponašanja pojedinaca koje je neophodno svladati u cilju korektnoga sudjelovanja u informacijskom društvu. Nova pravila ponašanja, specifična za virtualni svijet, proizlaze iz samih karakteristika informacijskih tehnologija uključujući računala i informacijsko-komunikacijske mreže. Bit će zanimljivo pratiti kako će nesporni budući razvoj informacijskih tehnologija utjecati na promjene u domeni i dosegu kulturne i socijalne komunikacije među ljudima.<br />
<br />
5.3. Potreba upoznavanja s informatičkim moralom Kada govorimo o etičkom obrazovanju, obično kažemo da djeca stječu prva saznanja o moralnom i nemoralnom u okviru svojih obitelji, pa onda i kroz druženja s drugom djecom u vrtićima, školama, sportskim i drugim udruženjima i sl. Međutim, nakon što smo iskusili nekolicinu nevolja prouzročenih novim aspektima življenja u informacijskome društvu, postalo je očigledno da nam je svima, malim i velikim, potrebna dodatna obuka po pitanju cyber morala. Ukratko, da bismo bili u mogućnosti pravilno funkcionirati u informacijskom društvu, moramo usvojiti informatički moral. 1 Moral je skup pravila koji omogućavaju povoljan i skladan opstanak i razvitak pojedinca i društva.<br />
<br />
71<br />
<br />
6. Utjecaj Informacijskih tehnologija na život 6.1. Ovisnost o informacijama Ovisnost o informacijama jedan je od popratnih učinaka IT doba. Termin opisuje stanje uma u kojem se pojedinac u svom privatnom/poslovnom životu uvijek oslanja na najsvježije informacije zbog stalnoga straha da će u suprotnom propustiti nešto važno, ili zaostati u saznanjima relevantnih činjenica. Ako se previše oslanjate na informacije, nećete biti u stanju u potpunosti razviti sposobnost da samostalno rasuđujute i donosite važne odluke kada je to potrebno. Neke radikalne pretpostavke čak upućuju na to da je ovisnost o informaciji put prema gubitku intuicije i oštrine uma. Kratak test: ● Čitate li komentare ili kritike a da niste ni pročitali tekst na koji se ovi odnose; ● Postajete nervozni ako niste stigli čuti najnovije vijesti o temi koja vas interesira; ● Uvijek se trudite biti u središtu zbivanja i idete za posljednjim tračevima a da to i ne primjećujete; ● Ne uživate u putovanju ili šetnji ako uz vas nisu karta, tiskani vodič ili GPS; ● Imate potrebu uvijek i o svemu čuti tuđa mišljenja; ● Ne osjećate se dobro, depresivni ste ako niste u mogućnosti otići na Internet i odmah zovete službu za korisnike; ● Osjećate se nervoznim bez svoje skupe igračke: laptopa, PDA ili najnovijega mobitela. Ako se više od polovice činjenica odnosi na vas, vjerojatno ste ovisni o informacijama.<br />
<br />
6.2. Manipuliranje (zlouporaba) informacija Manipuliranje informacijama uključuje slučajeve monopolizacije, prekida, izmišljanja, falsificiranja i uništavanja informacija. To znači da jedan pojedinac ili grupa ljudi širi dezinformacije ili manipuliraju postojećim informacijama u cilju vlastitoga koristoljublja. Kao rezultat onemogućen je protok točnih informacija ili se namjerno plasiraju pogrešne informacije, što ponekad može rezultirati i zakonskim zlouporabama. Takvo manipuliranje informacijama može donijeti nepošteno stečen profit manipulatoru bez obzira na to radi li se o pojedincu ili grupi, ili pak izazvati kršenje ljudskih prava ili prava vlasništva.<br />
<br />
6.3. Tehnološki stres (eng. techno stress) ”Tehnološki stres” je zajedničko ime za dvojni vid psihološkoga gubitka samokontrole uzrokovanog kontaktom s tehnologijom: a) ”tehno tjeskoba” (eng. techno anxiety) je sindrom stresa uzrokovan osjećajem pojedinaca da nisu u stanju ići u korak s tehnologijama. Neki ljudi tako pate zbog straha od računala, uredskih i drugih uređaja za koje kažu da umjesto da im olakšaju život, čine ga još gorim, jer zahtijevaju mnogo vremena i strpljenja kako bi se ovladalo njihovim rukovanjem. b) ”tehno ovisnost” (eng. techno addiction) s druge strane je sindrom stresa uzrokovan pretjeranom uporabom tehnologija. Izostanak tehnološke podrške kod takvih pojedinaca u izvjesnim situacijama izaziva osjećaj nesigurnosti, uznemirenosti i gubitka. Prisjetite se samo kako se nekada osjećate kad ste kući zaboravili mobilni telefon ili vam je pala Internet veza kad ste je najviše trebali. Termin “tehnološki stres” stvorio je američki klinički psiholog Craig Brod 1984. godine. Sindrom tehno tjeskobe odnosi se na situacije u kojima osoba koja nije vična radu na<br />
<br />
72 Poglavlje 5: Utjecaj računalnih mreža na promjene u društvu računalu doživi stres svaki put kada nije u stanju na istom obaviti neki zadatak, te se stoga osjeća slabo i bolesno. Česti simptomi su iznerviranost i nezadovoljstvo, a u ekstremnijim slučajevima i lupanje srca, osjećaj nedostatka zraka, ukočena ramena, te vrtoglavica i depresija. Ovaj se sindrom često pojavljuje kod srednjovječnih radnika koji su se naglo i bez dovoljno prethodne obuke susreli s nužnošću da svakodnevne aktivnosti na poslu sada obavljaju uz pomoć računala, a ne ručno, kako su to prethodno godinama radili. Tehno ovisnost je pak uzrokovana pretjeranom posvećenošću tehnologijama izazivajući osjećaj nervoze u odsutnosti visokotehnoloških naprava kao što su računala, mobiteli, PDA itd. Ovakvi se pojedinci nazivaju tehno čudacima (eng. techno freak) koji zbog pretjerane povezanosti sa strojevima ponekad imaju poteškoća u uspostavi izravne komunikacije s ljudima Tehno ovisnost ili ovisnost o informacijama, kako se još zove, relativno je česta pojava kod mladića, zaljubljenika u računala. Simptomi ove vrste ovisnosti su zamijećeni u mnogim razvijenim zemljama gdje su se digitalne tehnologije, uključujući PC, igračke konzole i širokopojasni Internet, naglo raširile u kratkom vremenskom roku. Neki psiholozi ovu pojavu smatraju društvenim fenomenom i problemom, jer su mišljenja da mladež provodi i suviše vremena u virtualnome svijetu Interneta i on-line igara zbog čega, čini se, sve više gube na sposobnosti izgradnje izravnih međuljudskih odnosa.<br />
<br />
7. Preporuke, savjeti, vježbe Napravite prezentaciju na jednu od sljedećih tema. Razmijenite mišljenja i iskustva o nekim temama. (1) Razmislite o karakteristikama komuniciranja Internetom. (2) Naučitekoje suu potencijalne opasnosti od prečestoga sudjelovanja u svijetu Interneta. (3) Razmislite kako možete poboljšati svoju komunikaciju Internetom.<br />
<br />
(1) Istražite probleme koji se vezuju za e-trgovinu. (2) Poradite na stjecanju sposobnosti da prepoznate lažne promocije, reklame i sumnjive poslove koji se nude na Webu, te na razvoju mentalne svijesti o načinima nošenja s ovim pojavama.<br />
<br />
73<br />
<br />
(1) Budite svjesni kako je opasno pretpostavljati da su sve informacije na Webu točne, jer mnoge su tu postavljene u službi dezinformacije i osobne koristi. (2) Stvorite naviku da svjesno izbjegavate pristup informacijama koje vam nisu potrebne ili mogu potencijalno biti opasne.<br />
<br />
(1) Naučite činjenice o e-trgovini kako biste se upoznali s prednostima i manama iste. (2) Naučite činjenice o ”zamkama” e-trgovine kako biste znali poduzeti potrebne mjere zaštite, te tako sebi osigurali korištenje te usluge.<br />
<br />
(1) Imajte na umu da su neke neprovjerene web stranice za spajanje i upoznavanje ljudi samo varka da se nečasni pojedinci domognu vaših osobnih podataka. (2) Izbjegavajte pristup takvim stranicama i upoznajte se s načinima sigurne komunikacije<br />
<br />
(1) Naučite više o funkcijama novijih modela mobitela. (2) Razmotrite potencijalne probleme pri razmjeni informacija mobilnim telefonima kako biste znali pravovremeno poduzeti mjere zaštite svoje privatnosti.<br />
<br />
(1) Uočite važnost zaštite osobnih podataka. (2) Naučite kako rukovati osobnim podacima na Internetu kako biste izbjegli potencijalnu zlouporabu istih od strane trećih lica. (3) Steknite vještinu prepoznavanja web stranica koje bi potencijalno imale za cilj krađu osobnih podataka posjetitelja.<br />
<br />
(1) Opišite što su računalni virusi i kakav je njihov utjecaj na moderno društvo. (2) Razmislite kako možete izbjeći štetu od računalnih virusa. (3) Objasnite koje mjere poduzeti u slučaju da je šteta od virusa već počinjena.<br />
<br />
(1) Upamtite, neodgovarajuća radna okolina ili kriva tjelesna poza tijekom rada na računalu uzrokuju dugoročne zdravstvene posljedice. (2) Poradite na uspostavi zdrave radne okoline, stvorite dobre radne navike i pridržavajte ih se.<br />
<br />
74 Poglavlje 5: Utjecaj računalnih mreža na promjene u društvu<br />
<br />
(1) Budite svjesni činjenice da razotkrivanjem osobnih podataka na Internetu ugrožavate svoju i tuđu privatnost. (2) Razmislite koliko je važno osobne podatke držati privatnim. Stvorite naviku da budete oprezni u razotkrivanju svojih osobnih podataka na Webu, a o razotkrivanju tuđih ne treba ni govoriti.<br />
<br />
(1) Podsjetite se da dolazna elektronička pošta može sadržati viruse, neželjene sadržaje (spam), uznemirujuća lančana pisma itd. (2) Razvijte vještinu prepoznavanja problematične pošte i steknite naviku poduzimanja odgovarajućih mjera.<br />
<br />
(1) Budite svjesni činjenice da postoje takvi programi koji kad su instalirani na vašem računalu mogu pratiti vaše aktivnosti na Internetu, te o tome slati podatke osobama koje bi iste mogle iskoristiti protiv vas. (2) Nemoralno je i nezakonito koristiti tuđe ime za identifikaciju, odnosno lažno se predstavljati.<br />
<br />
(1) Naučite što je piramidalni sustav prodaje ili Ponzi shema kroz primjere i objašnjenja vašega nastavnika. (2) Budite jako oprezni u slučaju da vam se neznanac počne ”nabacivati” na forumu/chatu/ mailom ili već na neki drugi način na Webu. Ukoliko primjetite sumnjivo ponašanje obavijestite roditelje ili nastavnika koji će znati poduzeti odgovarajuće mjere vaše zaštite.<br />
<br />
(1) Razmislite o nevoljama u koje možete upasti zbog klevetanja, psovki ili širenja notornih neistina o svojim kolegama ili drugim ljudima na Webu.<br />
<br />
(1) Budite svjesni da su neki podaci na računalu koje je spojeno na Internet vidljivi svakomu. (2) Budite svjesni kako je korištenje tuđe zaporke isto kao i ulaženje u nečiji dom bez njihova znanja i pristanka. (3) Znajte da nelegalnim pristupom podacima škodite drugim ljudima i/ ili tvrtkama, zbog čega neki ljudi mogu izgubiti posao, pa čak i slobodu.<br />
<br />
(1) Upoznajte se s karakteristikama e-pošte i naučite pravila ponašanja kojih se trebate pridržavati prigodom razmjene mailova. (2) Upoznajte se s ”mailing listama” kao načinom istovremenoga slanja jedne poruke na više e-mail adresa. (3) Budite svjesni činjenice da prijenos povjerljivih informacija e-poštom činite na vlastitu odgovornost.<br />
<br />
(1) Podsjetite se da kad igrate online igre, igrate ih protiv stvarnih osoba, te sva pravila ”fair playa” i ovdje vrijede. (2) Razmislite o svom ponašanju pri igranju on-line igara.<br />
<br />
(1) Budite svjesni da se na Webu nalaze i informacije koje su neprikladne za vašu dob ili poimanje svijeta i okoline u kojoj živite. (2) Naučite kako se ponašati kada se susrećete s informacijama koje ne želite vidjeti.<br />
<br />
(1) Naučite o autorskim pravima kroz primjere i objašnjenja vašega nastavnika. (2) Razmislite na što morate obratiti pozornost kada kreirate web stranicu ili razmjenjujete podatke on-line.<br />
<br />
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
</div>
<div class="modal fade" id="report" tabindex="-1" role="dialog" aria-hidden="true">
<div class="modal-dialog">
<div class="modal-content">
<form role="form" method="post" action="https://idoc.tips/report/informatika-za-prverazrede-gimnazije-pdf-free" style="border: none;">
<div class="modal-header">
<button type="button" class="close" data-dismiss="modal" aria-hidden="true">×</button>
<h4 class="modal-title">Report "Informatika-za prverazrede gimnazije"</h4>
</div>
<div class="modal-body">
<div class="form-group">
<label>Your name</label>
<input type="text" name="name" required="required" class="form-control" />
</div>
<div class="form-group">
<label>Email</label>
<input type="email" name="email" required="required" class="form-control" />
</div>
<div class="form-group">
<label>Reason</label>
<select name="reason" required="required" class="form-control">
<option value="">-Select Reason-</option>
<option value="pornographic" selected="selected">Pornographic</option>
<option value="defamatory">Defamatory</option>
<option value="illegal">Illegal/Unlawful</option>
<option value="spam">Spam</option>
<option value="others">Other Terms Of Service Violation</option>
<option value="copyright">File a copyright complaint</option>
</select>
</div>
<div class="form-group">
<label>Description</label>
<textarea name="description" required="required" rows="3" class="form-control" style="border: 1px solid #cccccc;"></textarea>
</div>
<div class="form-group">
<div style="display: inline-block;">
<div class="g-recaptcha" data-sitekey="6LcHT8sZAAAAAPKfs_PZGhwvz-OHbUMuekQzz5xK"></div>
</div>
</div>
<script src='https://www.google.com/recaptcha/api.js'></script>
</div>
<div class="modal-footer">
<button type="button" class="btn btn-default" data-dismiss="modal">Close</button>
<button type="submit" class="btn btn-success">Send</button>
</div>
</form>
</div>
</div>
</div>
<script>
$(document).ready(function () {
var inner_height = $(window).innerHeight() - 250;
$('#pdfviewer').css({"height": inner_height + "px"});
});
</script>
<footer class="footer" style="margin-top: 60px;">
<div class="container-fluid">
Copyright © 2024 IDOC.TIPS. All rights reserved.
<div class="pull-right">
<span><a href="https://idoc.tips/about">About Us</a></span> |
<span><a href="https://idoc.tips/privacy">Privacy Policy</a></span> |
<span><a href="https://idoc.tips/term">Terms of Service</a></span> |
<span><a href="https://idoc.tips/copyright">Copyright</a></span> |
<span><a href="https://idoc.tips/contact">Contact Us</a></span> |
<span><a href="https://idoc.tips/cookie_policy">Cookie Policy</a></span>
</div>
</div>
</footer>
<!-- Modal -->
<div class="modal fade" id="login" tabindex="-1" role="dialog" aria-labelledby="myModalLabel">
<div class="modal-dialog" role="document">
<div class="modal-content">
<div class="modal-header">
<button type="button" class="close" data-dismiss="modal" aria-label="Close" on="tap:login.close"><span aria-hidden="true">×</span></button>
<h4 class="modal-title" id="add-note-label">Sign In</h4>
</div>
<div class="modal-body">
<form action="https://idoc.tips/login" method="post">
<div class="form-group">
<label class="sr-only" for="email">Email</label>
<input class="form-input form-control" type="text" name="email" id="email" value="" placeholder="Email" />
</div>
<div class="form-group">
<label class="sr-only" for="password">Password</label>
<input class="form-input form-control" type="password" name="password" id="password" value="" placeholder="Password" />
</div>
<div class="form-group">
<div class="checkbox">
<label class="form-checkbox">
<input type="checkbox" name="remember" value="1" />
<i class="form-icon"></i> Remember me
</label>
<label class="pull-right"><a href="https://idoc.tips/forgot">Forgot password?</a></label>
</div>
</div>
<button class="btn btn-primary btn-block" type="submit">Sign In</button>
</form>
</div>
</div>
</div>
</div>
<!-- Global site tag (gtag.js) - Google Analytics -->
<script async src="https://www.googletagmanager.com/gtag/js?id=UA-177830117-1"></script>
<script>
window.dataLayer = window.dataLayer || [];
function gtag(){dataLayer.push(arguments);}
gtag('js', new Date());
gtag('config', 'UA-177830117-1');
</script>
<script src="https://idoc.tips/assets/js/jquery-ui.min.js"></script>
<link rel="stylesheet" href="https://idoc.tips/assets/css/jquery-ui.css">
<script>
$(function () {
$("#document_search").autocomplete({
source: function (request, response) {
$.ajax({
url: "https://idoc.tips/suggest",
dataType: "json",
data: {
term: request.term
},
success: function (data) {
response(data);
}
});
},
autoFill: true,
select: function (event, ui) {
$(this).val(ui.item.value);
$(this).parents("form").submit();
}
});
});
</script>
<!-- cookie policy -->
<div id="IDOCTIPS_cookie_box" style="z-index:99999; background: #97c479; width: 100%; position: fixed; padding: 5px 15px; text-align: center; left:0; bottom: 0;">
Our partners will collect data and use cookies for ad personalization and measurement. <a href="https://idoc.tips/cookie_policy" target="_blank">Learn how we and our ad partner Google, collect and use data</a>. <a href="#" class="btn btn-success" onclick="accept_IDOCTIPS_cookie_box();return false;">Agree & close</a>
</div>
<script>
function accept_IDOCTIPS_cookie_box() {
document.cookie = "IDOCTIPS_cookie_box_viewed=1;max-age=15768000;path=/";
hide_IDOCTIPS_cookie_box();
}
function hide_IDOCTIPS_cookie_box() {
var cb = document.getElementById('IDOCTIPS_cookie_box');
if (cb) {
cb.parentElement.removeChild(cb);
}
}
(function () {
var IDOCTIPS_cookie_box_viewed = (function (name) {
var matches = document.cookie.match(new RegExp("(?:^|; )" + name.replace(/([\.$?*|{}\(\)\[\]\\\/\+^])/g, '\\$1') + "=([^;]*)"));
return matches ? decodeURIComponent(matches[1]) : undefined;
})('IDOCTIPS_cookie_box_viewed');
if (IDOCTIPS_cookie_box_viewed) {
hide_IDOCTIPS_cookie_box();
}
})();
</script>
<!-- end cookie policy -->
</body>
</html>
