HENRI DANIEL—ROPS
ŢIVOT ISUSA KRISTA
Vinkovci, 1967.
Naslov francuskog originala: »Brève histoire du Christ — Jésus«, Arthème Favard, Paris. S originala na hrvatski) jezik preveo PAN SU, profesor.
Dopuštenjem Biskupskog ordinarijata u Đakovu od 2. oţujka 1967. g. broj: 670/1967.
Izdao i odgovara: Vincetić Luka, Vinkovci, Trg Republike 5. Naslovnu stranu i ilustracije izradio Zlatko Bifel, akademski slikar. Tisak: Grafiĉko poduzeće »Iskra« Vinkovci — 1967.
UVODNA RIJEĈ Isus Krist je ličnost naše povijesti, ali se visoko izdiže nad povijest, tako da se ne može uhvatiti pod jednim vidom. I zato će uvijek vrijediti riječ svetog Ivana kojom završava svoj evanđeoski izvještaj: zima još mnogo toga što je Isus učinio, i kad bi se to po redu napisalo, mislim da čitav svijet ne bi obuhvatio napisanih knjiga«. Daniel-Rops, član četrdesetorice »besmrtnika«, francuske akademije, koji je umro 1965. nakon vrlo plodna života, napisao je izvanrednu knjigu »Isus u svom vremenu«. Sam naslov očituje temeljnu težnju piščevu: da Isusa smjesti u cjelokupni ambijent njegova vremena, kako bi nam približio misterij utjelovljenja i pokazao koliko je Isus bio čovjek i koliko je premašio sve ljudsko… Poslije izlaska te knjige mnogi su molili pisca da napiše jednostavnije, kraće i pristupačnije djelo o Isusovu životu. I Rops je napisao ovu knjižicu, posljednje djelo svoga života. U njemu je nastojao da uzmakne na neki način, pred evanđeoskim tekstom, - težeći samo za tim da ga osvijetli, da na n j upozori i da pomogne kako bismo ga bolje razumjeli i uzljubili. Mi smo na hrvatskom imali u svoje vrijeme odličan život Isusov u tri sveska »Isus Krist« (Zagreb 1925-1927); napisao ga je dr Rudolf Vimer, nekadašnji profesor biblijskih nauka na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Boljem poznavanju Isusa Krista poslužila su na svoj način i dva prijevoda prvorazrednih djela: »Povijest Kristova« od G. Papinija (Senj 1936) i »Život Isusov« od F . Mauriac (Subotica 1946). Ova mala knjiga Daniela Ropsa, koja istom predmetu pristupa s novih stajališta, popunit će osjetljivu prazninu kod nas… Ona će postići svoju svrhu ako onaj koji je pročita zaželi poći dalje u traženju Onoga koji, napokon, ostaje jedini predmet razmatranja u kojemu se nikada nećemo razočarati, jedini Vođa, jedini Uzor - kako kaže sam Rops. Konačno, kako je upozorio II. Vatikanski koncil u svojoj najvećoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu: »U svjetlu objave koju je donio Krist Gospodin, drugi Adam, koji nam je objavio Oca i njegovu ljubav, čovjek je sam sebi postao potpuno jasan« tako da »svaki onaj koji slijedi Krista, savršenog čovjeka, i sam sve više čovjek postaje« (br. 22 i br. 41). T o je intuitivno izrazio u svojim »Mislima« Pas-calov genij: »Bez Isusa Krista ne samo da ne poznajemo Boga - ni sami sebe ne poznajemo nego samo po Isusu Kristu. Ni života ni smrti ne poznajemo nego samo po Isusu Kristu. Izvan Isusa Krista mi ne znamo ni što je naš život, ni što je smrt, ni što je Bog, ni što. smo mi sami. Tako bez Svetog Pisma, kojemu je sav sadržaj Isus Krist, mi ne poznajemo ništa; vidimo sam mrak i metež i u naravi Božjoj i u naravi čovjekovoj.« Tako On ostaje, prema svojoj vlastitoj riječi, jedino »Svjetlo svijeta«, i tko ide za njim, ne tumara tminama. U Zagrebu, na Cvjetnicu 1967.
Dr Bonaventura Duda OFM docent Bogoslovskog fakulteta u Zagrebu
Glava prva POD DAHOM DUHA Put im je bio dobro poznat, ĉesto su onuda išli s Njim. Vodio je iz Grada stepenicama dolje do muljevitog Cedrona, da se onda na drugoj strani potoka priliĉno strmo stane uspinjati uz obronak onoga breţuljka koji su nazivali Maslinova gora. Getsemani je leţao sasvim u blizini, ograĊen vrt s tijeskom za ulje, vrt s kojim se u njihovu sjećanju povezivalo toliko bolnih slika. Sigurno su mnogi od njih dozivali sebi u pamet te uspomene dok su se penjali uz obronak. Ovoga puta vodio ih je sve dogore, u jasno svjetlo vrhunca, na onu zraĉnu terasu s koje se pruţao vrlo lijep pogled na Jeruzalem koji je leţao kao od jantara i sedefa pod svibanjskim suncem. Tko su bili ti ljudi? Koliko ih je bilo? Bez sumnje vrlo mala ĉetica. Jedanaestorica, koje je bio izabrao i odredio za svoje svjedoke, baštinici i upravitelji njegove poruke. Dvanaesti nije bio meĊu njima: posljednje ostatke njegova tijela kidali su i uništavali pohlepni kljunovi lešinara. Kad ĉitamo tekstove koji nam govore o tom dogaĊaju (Marko 16, 19-20; Luka 24, 50-52, Djela apostolska 1, 9- 12; uz to Ivan 20, 31 i 21, 25), dobivamo utisak da je skupina bila vrlo malena i da se sastojala samo od onih za koje je misterij mogao znaĉiti nešto drugo nego samo novo neobiĉno oĉitovanje jedne neshvatljive moći. Mnogi misle da je i Majka Gospodinova bila s njima, da dolikuje da se i ona vidi prisutna kod proslavljenja kao što je to bila u napuštenosti. I moţda je bilo prisutno još i ono nekoliko ţena koje je ljubav i vjera bila uĉinila tako skromnima i jednostavno junaĉkima da su u onaj ĉas kad su muškarci izgubili srĉanost mogle, jedine, ostati vjerne. Kad su stigli na vrh gore, on se zaustavi. Na njegov znak stanu svi i okupe se oko njega. Sigurno su mislili da će on još jedanput progovoriti, još im nešto više povjeriti o svojem poslanju. Ali ovaj put je on šutke podigao ruku, blagoslovio ih. . . Tada se dogodi ĉudesan dogaĊaj, o kojemu sveti tekstovi govore kao o povijesnoj ĉinjenici, a koji ipak nadilazi svaku povijest, koji pripada vjeĉnosti. »Dok ih je blagoslivljao, podigao se pred njima k nebu: naskoro zatim zakrije ga jedan oblak i otme ga njihovim pogledima.« Koje nebo? Kakav oblak? Stvarno nebo, ako tekstove uzmemo doslovce, nebo koje se širi nad zemljom, zvjezdani prostor; i oblak sasvim sliĉan onome što ga jesenji vjetar tjera sa zapada na bregove Judeje. Ali moţe se takoĊer shvatiti da je to bio isti oblak kao onaj koji su izabranici vidjeli dva puta, kod krštenja Gospodinova i kod njegova preobraţenja, i takoĊer isti onaj iz kojega je bio odjeknuo glas što ga je Mojsije ĉuo na gori Sinaju. I da je nebo u koje je nestao ljudski lik bilo isto ono u kojemu po rijeĉima svetoga Pavla »prebiva nestvoreno svjetlo« (1. Poslanica Timoteju 6, 16), nebo svete blizine Boţje. Kako bilo da bilo, svjedoci dogaĊaja postadoše kao ukoĉeni od ĉuĊenja. Stajali su, nepomiĉni, oĉiju upravljenih u tajanstveni beskraj iznad svojih glava, u koji se raspršila njegova prisutnost. Bila je potrebna nadnaravna objava, zahvat dvaju anĊela, da ih vrati u stvarnost, i k njihovim zadaćama. * Tako se za sve njih završio izvanredan doţivljaj u koji su bili uvuĉeni kojih trideset mjeseci prije loga. Od njega pozvani, od njega izabrani, svaki od njih osobitom rijeĉju koja je bila poznata samo najdubljoj nutrini njegova srca, bili su pošli za njim, za Onim koji je upravo bio
nestao ispred njihovih oĉiju. Slijedili su ga po cestama Svete Zemlje kojima je išao da bi donio svoju poruku svima koji su je htjeli ĉuti. Oni su je ĉuli, tu poruku, tako uzvišenu i uvjerljivu da su svi odmah od nje bili preobraţeni. Bili su svjedoci ĉudesa koja su suverenom lakoćom proizlazila iz njegovih ruku. I vjerovali su da se u tome Nadahnutome nalazi »više nego jedan prorok«: u Pismu najavljeni Poslanik, sin Blagoslovljenoga. Ali taj ĉudnovati doţivljaj imao je svršetak koji se ljudskim oĉima s pravom mogao ĉiniti kao neuspjeh. Vjerski voĊe ţidovskog naroda vidjeli su u novom propovijedanju hulu na Boga i udarac protiv postojećega poretka - što je uostalom u izraelskom reţimu tadašnjega vremena znaĉilo otprilike isto - i zato je nastupila brutalna reakcija. Vlasti su dale uhvatiti onoga koji se nazivao Mesijom; ţurna i površna sudbena rasprava dovela je do smrtne presude, pri ĉemu je rimski namjesnik iz slabosti pustio da stvari idu svojim tijekom, i poslanje navodnoga Sina Boţjega završilo je na golom breţuljku, pred vratima na sjevernoj strani grada, gdje su na kriţu umirali buntovnici, bezboţnici i razbojnici. Taj strašni poraz bacio ih je sve u oĉaj, zbunjenost i strah. Kad se odigravao posljednji ĉin tragedije, svi su se - osim jednoga jedinoga - umjesto da budu na Golgoti, do nogu kriţa na kojemu se njihov Uĉitelj borio sa smrću, posakrivali u donjim ĉetvrtima Grada zakljuĉavši se po kućama nekolicine prijatelja; tako su se svi bojali da bi mogli biti uhvaćeni kao sukrivci pobijeĊenoga. Ipak je na taj smrtni strah, na tu još smrtniju sumnju u istinitost poruke koju su primili, došao vrlo tajanstven odgovor. Treći dan poslije tragedije, na uskrsnu nedjelju, bile su se neke ţene iz njihove sredine uspele na mjesto gdje su sahranili smaknutoga, i vratile se s uzbudljivom viješću: grob su našle prazan, a jedna im sjajna prikaza objavila da je na kriţu umrli pobijedio smrt, da je uskrsnuo. Tada su im se neobiĉne rijeĉi koje su nekoć ĉuli s njegovih usana bez sumnje pokazale kao proroĉanske. On će pobijediti smrt pošto će joj prividno podleći - tako im je on bio rekao, kako su se mogli sjećati. Ali same prilike pod kojima se ĉetrdeset dana odigravala ta nova egzistencija bile su kao stvorene da sve te ljude ostave u nekoj vrsti suzdrţljivosti, u kojoj su se mogli povezati meĊu sobom radost i nada, nemir i sumnja. Taj drugi, tako osebujan ţivot završio se sada jednim još ĉudesnijim dogaĊajem. * U tradiciji onih koji su imali postati ĉuvari i glasnici njegove poruke morao je taj dogaĊaj dobiti zamašnu vaţnost. »Vjerovanje apostolsko«, taj saţeti sadrţaj njihove vjere, u svom je najstarijem obliku treblo to potvrditi. U tekstovima prvih svjedoka trebao je taj »Uzlazak na nebo«, taj »primitak u slavu« vrijediti kao jedan od najsigurnijih znakova za boţanstvo Onoga kojemu je to zapalo u dio. (Poslanica Efeţanima 4, 8—10; Poslanica Hebrejima 4, 14; 1. Poslanica Petrova 3, 22). Za taj ĉas ipak »Uzašašće« nije bilo dovoljno da obori svako oklijevanje i kolebanje. Na jednoj je divnoj stranici Lacordaire prikazao te ljude »same, pred svemirom koji ne vjeruje ništa od onoga što oni vjeruju, koji još ništa i ne zna o tome i koji oni moraju obratiti na svoju vjeru, s podnoţja kriţa koji je vidio smrt njihova Uĉitelja. Je li ikada bilo sliĉnoga trenutka za ljude? I za kakve ljude? Za obrtnike, ribare...« Njihovo kolebanje, dapaĉe njihov strah ĉinio se i previše prirodan. Zadaća koja im je bila postavljena bila bi pokolebala i ljude koji bi naoko bili bolje pripravljeni. Njihova vjera nije došla u pitanje, i njihova »duša bila je preplavljena radošću«. Što bi jedan od njih kasnije napisao, to su oni sebi mogli uvijek ponavljati, kao znak i obećanje. »Nitko nije uzašao na nebo osim Onoga koji je sišao s neba« (Ivan 3, 13). Prema drugima, bio je to poslije Uskrsnuća duhovni zalog kojega nitko nije mogao odbijati. Ali da bi se ta vjera mogla na druge prenositi, da bi njihova hrabrost postala tako velika da bi uzeli na se opasnost
da se javno priznaju kao svjedoci smaknutoga na Golgoti - smrtnu opasnost koju im je njihov Uĉitelj jasno i izriĉito prorekao (Ivan 21, 18), - da bi napokon poslušali najveću zapovijed koju im je on bio dao, »da idu propovijedati EvanĊelje svakom stvorenju« (Matej 28, 16-20; Marko 16, 15-18; Djela Apostolska 1, 8), za to su im bile potrebne više nego ljudske snage. Deset dana bili su sakupljeni u gornjoj dvorani jedne kuće u starom gradu, u istoj dvorani u kojoj se odvijao obred posljednje veĉere i koja je postala sabiralištem prvih uĉenika, kojima se prikljuĉila Marija, majka, i druge svete ţene; ondje su oni razmatrali i molili. Oni koji su nestaloga uistinu ljubili prikljuĉili su se njima. To još nije bio velik broj: sto i dvadeset. . . (Djela apostolska 1, 12—26) * Na to povjerljivo ĉekanje odgovorio je Bog. Bilo je to deseti dan poslije Uzašašća. Izrael je svetkovao, po tradiciji, godišnjicu onoga dana kada je Jahve Mojsiju diktirao Zakon, blagdan Pedesetnice. Mala, revna zajednica bila je okupljena u dvorani Posljednje veĉere. Tada se dogodilo… »Iznenada se spusti s neba huka kao od silnoga vjetra i napuni cijelu kuću u kojoj su bili. I pokazaše im se jezici kao od vatre, koji se razdijeliše, i spusti se po jedan na svakoga od njih; i svi se napuniše Duha Svetoga«. (Djela apostolska 2, 1-4). Nitko sigurno nije ništa o tome slutio. Velika oluja Duha koji je preko njih prešao pobudila je u njima plimu uspomena. Uĉitelj im je to bio najavio: »Ja ću vam poslati Duha koji jaĉa, i kad on doĊe, iznijet će protiv svijeta dokaze o grijehu, o pravdi i o sudu. Ali kad On doĊe, Duh istine, uputit će vas u svu istinu« (Ivan 16, 7-13). I još k tome dodao: »Ali kada doĊe na vas Duh istine koji izlazi od Oca, on će svjedoĉiti za mene. A onda ćete i vi svjedoĉiti, jer ste od poĉetka sa mnom.« (Ivan 15, 26—27) Proreĉeni je trenutak dakle došao. Duh koji jaĉa spustio se na njih. Oni su osjetili njegovu nazoĉnost i u svojem vanjskom raspoloţenju i u natprirodnoj radosti koju su osjećali; ona je bila tako vidljiva da su se prvi svjedoci - ljudi iz one ĉetvrti, hodoĉasnici, znatiţeljnici koje je neobiĉna, nebeska huka domamila onamo - rugali kad su ih vidjeli, misleći da su pijani. Ali iz njih je izlazila posebna snaga, koja ih je uĉinila apostolima, nosiocima poruke, i to tajanstvenim darom koji su primili da su ih razumjeli svi slušatelji, kakav god njihov jezik bio. I još više onom sasvim novom snagom koja je podizala njihovu dušu i koja će uĉiniti da će oni koji su napustili Uĉitelja dok je još ţivio, braniti ga mrtva, izlaţući se i ţivotnoj opasnosti. * I smjesta se pokazao nepobitan dokaz za to. VoĊa male skupine prvih vjernika, onaj kojega je Uĉitelj sam odredio za njihovu glavu, Šimun, s nadimkom Petar, nije u ĉasu velike kušnje bio hrabriji od drugih. Kad je one noći u kojoj se vodila namještena sudbena rasprava bio prepoznat meĊu znatiţeljnicima, dok je dršćući uhodio ne bi li što novo saznao, odmah je kapitulirao i tri puta - sa zakletvom! - izjavio da nema nikakve veze s uhvaćenim ĉovjekom. Pa ipak - i to je moţda najljepše ĉudo ĉitave te povijesti - taj strašljivi ĉovjek spreman na sva poricanja da spasi svoj ţivot, jednom rijeĉju ĉovjek kao toliki drugi, bio je sada, kad ga je Duh zadahnuo, iz temelja preobraţen. Petar dakle ustane i stupi pred uzbuĊeno mnoštvo. Ah, on se više nije ništa bojao! Nije više oklijevao. Od sada će uzeti na se odgovornost kao voĊa. On će odgovoriti onima koji su se rugali njihovoj radosti, njihovoj tajni. I poruku za koju je Uĉitelj umro, on će sada dalje ponijeti: »Ljudi Ţidovi i svi koji stanujete u Jeruzalemu! Ovo neka vam bude na znanje! Poslušajte moje rijeĉi! Nisu ovi pijani, kako vi mislite - jer je istom treći sat dana, nego se ovdje dogaĊa ono što je rekao prorok Joel: Nad svoje sluge i nad svoje sluţbenice, govori Gospodin, izlit ću svoga Duha u one dane, i oni će poricati… Ljudi Izraelci! Ĉujte ove rijeĉi:
Isusa iz Nazareta, kojega je Bog pred vama potvrdio moćnim djelima, ĉudesima i znakovima koje je po njemu uĉinio u vašoj sredini, kako sami znate, njega koji vam je bio predan po odreĊenoj odluci i promislu Boţjem, njega ste vi preko ruku bezakonika na kriţ pribili i ubili. Ali ga je Bog uskrisio raskidavši lance smrti. Neka dakle sav dom Izraelov spozna da je Bog ovoga Isusa uĉinio Gospodinom i Mesijom, njega koga ste vi razapeli« (Djela apostolska 2, 14-36). Upravo u tom ĉasu zapoĉela je neobiĉna povijest kršćanstva, kakva se dogaĊa već gotovo dva tisućljeća. Iz toga neustrašivoga govora imala se roditi Crkva Kristova; neposredna obraćenja uslijedila su na taj govor. I u svjedoĉanstvu Petrovu bila je sadrţana sva bit nove vjere. To je bila vjera koja se nije samo vezala na jednu nauku, koja nije samo traţila prikljuĉak na nauku jednog poslanika, kao što su bili Buda, Zaratustra, Mojsije ili, kasnije Muhamed. Vjera koja je bila pun prikljuĉak na jedno jedino biće, na Boga koji je postao ĉovjek, kojega je vjernik imao ne samo nasljedovati kao svoj jedini uzor, kojega je imao slušati ne samo kao svoga jedinog Uĉitelja, nego kojega je on imao nositi u sebi, da ţivi iz njega Vjera koja je imala prevaliti vremena i prosvijetliti ĉovjeĉanstvo misterijem Isusa.
Glava druga IVAN PRETEČA Sve je to bilo poĉelo prije manje od trideset mjeseci. Bez sumnje u prosincu. Koje godine? Vrle vjerojatno godine 27. poslije Krista. Sveti Luka oznaĉuje je u poĉetku svoga EvanĊelja: »Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i Trahonitide, a Lizanija tetrarh Abilene, za velikih svećenika Ane i Kajfe . . . « (Luka 3, 1-2) Gomilajući tako kronološke podatke, povezujući datume tako vrijedne za povjesniĉare, ne oznaĉuje li EvanĊelist jasno da se uistinu radi o poĉetku svega, o trenutku u kojem se sve zameće, u kojem se sve pokreće. . . ? Bilo je to dakle potkraj godine 27. poslije Krista, za vladanja cara Tiberija, na rijeĉnom gazu kod Betabare. Mjesto je još i danas dobro poznato. Leţi na donjem Jordanu, ne baš daleko od njegova ušća u Mrtvo more, to jest gotovo na najdonjoj toĉki palestinskog Gora, te jedinstvene rane koju su pomicanja kamenih slojeva urezala u koţu zemlje. Tu se nalazimo tri stotine i pedeset metara niţe od morske razine, više od tisuću metara dublje od Jeruzalema. Ljeti je vrućina ovdje nepodnošljiva; ali zimi, osobito kad duše sjevernjak, to neprijazno mjesto postaje divno. Rijeka valja svoje zelenkaste valove kroz guštaru vrba, visokih sita, mimoza i oleandara. Noći su rajske. Svaki je rijeĉni gaz uvijek vrlo prometno mjesto. Karavanska cesta iz unutrašnjosti Azije vodila je kroz Betabaru. Bez prestanka silazile su duge povorke magaraca i deva iz Moaba i zapoĉinjale, poslije kratkog odmora za napajanje, muĉni uspon preko Jerihona u Sveti Grad. Tako su onuda odvajkada prolazili ljudi svih rasa, svih jezika, svih nošnja. Ali te godine 27. zaustavljalo se ondje mnogo tih putnika. I drugi su dolazili, iz razliĉitih pokrajina Boţje Zemlje, privuĉeni upravo ĉudesnom viješću koja je na krilima vjetra bila nošena od sela do sela: na jordanskom gazu govori prorok. Prorok… U ĉitavoj ţidovskoj zajednici nije bilo vjernika kojemu ne bi na tu vijest ţivlje zakucalo srce. Povijest Amosa, Ozeje, Ilije, Elizeja i još više povijest Izaije, kako je zapisana u knjizi rijeĉi Boţje, bila je poznata svakome koji se rodio pod zakonom Mojsijevim i bio obrezan. Ali gle, već pet stotina godina nije bilo proroka. »Ne vidimo više svojih zastava«, uzviknuo je nekoć Psalmist. »Nema više proroka, i nikoga nema meĊu nama koji bi znao dokle će tako biti.« (Ps 74, 9 ) Ako se zaista digao prorok i govorio na gazu kod Betabare, tko ne bi imao ţelju da pohiti onamo da ga ĉuje? * Ĉovjek je svakako izgledao upravo tako kako su ljudi zamišljali »proroka«. »Nosio je«, kaţu sveti Marko i sveti Matej, »odjeću od devine dlake i koţni pojas oko bokova.« Tako je gotovo doslovce glasio opis proroka Ilije u Svetom Pismu: »ĉovjek s dlakavim ogrta-ĉem, s koţnim pojasom oko bokova«. (2. Knjiga kraljeva 1, 8). I njegova hrana odgovarala je sasvim tradiciji velikih samotnika Duha, pustinjaka i asketa: divlji med i skakavci. Pravilo esenskih monaha propisivalo je izriĉito kao meso prţene skakavce, koje Beduini, zgnjeĉene u kašu ili izmiješane s medom ili octom, još i danas jedu. Tako je on, kako se govorilo, ţivio godinama, u cijeloj zemlji oko Jordana, na bregovima i dolinama; propovijedao je ljudima rijeĉ Boţju i povlaĉio se od vremena na vrijeme u pustinju. Ako sve to nije ukazivalo na proroka, po kojim ga je znakovima onda bilo moguće prepoznati? Otkako su se 1947. otkrili «Rukopisi s Mrtvog mora« i iskopao samostan u Kumranu, ĉesto se nametala usporedba proroka s jordanskoga gaza s monasima ĉiji je redovniĉki ţivot
tako jasno iskrsnuo pred arheolozima. Sigurno su esenci, jedna vrsta preteĉa naših trapista, provodili zajedniĉki ţivot pod strogim pravilom, ţivot koji se veoma razlikuje od ţivota putujućeg askete, ali njihov ideal, njihovi obredi, katkada dapaĉe njihove toĉne formule - sve je to bilo neobiĉno sliĉno kao kod proroka s Jordana. Nije dakle potpuno iskljuĉeno da je on bio ĉlan esenaca i ţivio u jednoj špilji kamenite obale koja dominira nad Gorom, sliĉno kao onaj Banus, pustinjak u okolici Hermona, kojega ţidovski povjesniĉar Josip Flavije spominje kao svoga uĉitelja. Propovjednika s jordanskoga gaza okruţivala je atmosfera tajanstvenosti i ĉudesa. EvanĊelist Luka aludira na to. Tridesetak godina prije toga jednom se svećeniku Hrama, imenom Zahariji, mudrom i poboţnom ĉovjeku, prikazivalo viĊenje. Dok je prinosio ţrtvu tamjana, ukazao mu se s desne strane kadionog oltara anĊeo i objavio mu da će se njegova tajna ţelja ispuniti, da će mu njegova ţena Elizabeta, koja je do tada bila nerotkinja, roditi sina. Zapanjen, Zaharija se usudio odgovoriti nebeskom glasniku da sumnja u tu objavu jer da njegova ţena nije više u dobi da raĊa. Zato je devet mjeseci bio nijem. Dijete ĉuda ipak se rodilo, kako je bilo proreĉeno, i, poslušni zapovijedima arkanĊelovim, njegovi su ga roditelji odgojili kao »nazireja«, to jest kao »Bogu posvećenog«, u potpunoj ĉistoći i odricanju, s dugom kosom koja mu je bila na zatiljku svezana u »konjski rep«. Kad je odrastao, on je i dalje odrţavao zavjet koji je bio uĉinjen kod njegova roĊenja: ostao je vjeran svome zvanju, zvanju Boţjega ĉovjeka (Luka 1, 5 - 25). Zvao se Johanan ili Jokanaan - od ĉega smo mi naĉinili Ivan. To je bilo staro ime izvedeno od »Jahve«, koje u tadašnjem Izraelu nije bilo rijetko: »Blagoslovljeni od Jahve«. Ali narod mu je dao nadimak koji ga je još bolje oznaĉio. Kad je tko rekao »Krstitelj«, svatko je znao da se radi o proroku s jordanskog gaza. Krštenje je bilo njegov obred, izrazit ĉin što ga je vršio na onima koji su mu se povjeravali. Ĉovjek bi stupio u rijeku; bez sumnje je prorok izricao neku liturgijsku formulu i ĉovjek je izlazio natprirodno opran, oĉišćen. Gledan s vanjske strane, taj obred nije bio nov. Trebalo je samo otvoriti Knjigu levitsku ili Knjigu brojeva, da bi se našao obiĉaj zakonom propisanih pranja; ta su se pranja traţila od svećenika koji su vršili sluţbu u Hramu; pravilo humransko nalagalo je esencima svakidašnje kupanje. Ali krštenje Ivanovo isticalo se osobitim crtama; ĉovjek se nije prao sam vodom oĉišćenja, ona se primala iz ruku uĉitelja. I obred, koji je oĉito imao simboliĉku vrijednost, dobivao je svoje pravo znaĉenje samo po unutarnjem raspoloţenju s kojim se primao. To je bilo krštenje vodom za pokoru«, krštenje pokore. Dušu krštenika nije prala voda na njeg izlivena, nego kajanje (Matej 3, 1-12; Marko 1, 4-8; Luka 3, 1-18). Pokora! To je bila prva velika tema u Ivanovu propovijedanju. Postići »dostojne plodove kajanja«, postiti, moliti se, moliti Boga za oproštenje: Ivan pripada potpuno u niz Izaija, Jeremija, svih onih neustrašivih ljudi koji su Izraela hrabro dozivali natrag k obvezama njegove vjere. Kako su monasi s Mrtvoga mora govorili: »Bog će po svojoj istini oĉistiti sva djela svakog pojedinca, da ga oĉisti svojim Duhom«. Ah! njegov ton nije bio blag! »Legla zmijska! Tko vas je pouĉio da bjeţite od buduće srdţbe? Donosite dakle dostojne plodove obraćenja!… I ne mislite u sebi govoreći: Imamo Abrahama za oca. Jer ja vam kaţem: Bog moţe iz ovoga kamenja podići djecu Abrahamovu.« (Luka 3, 7-8). Ali, ljudima dobre volje koji su dolazili k njemu, s iskrenim srcem, u ţelji da teţe za najboljim, davao je plemenite savjete; uzdrţavati se od svakog nasilja, od svakog licemjerja; svoje blago dijeliti potrebnima. . . Rijeĉi koje su najavljivale još veće i odreĊenije rijeĉi. Jer Ivan je bio još više nego Krstitelj: on je bio Objavitelj. *
U tome je zapravo bila druga velika tema poruke koju je prorok na Jordanu objavljivao. Onima koji su ga zaĉuĊeni pitali: »Tko si ti? Jesi li ti Mesija?« odgovarao bi: »Ne, nisam.« Ali u Pismu je bilo pisano: »Gospodin Bog ne ĉini ništa dok ne otkrije unaprijed svoju tajnu svojim slugama prorocima.« (Amos 3, 7). Nije li on imao zadaću da svome vremenu otkrije namjere Boţje? Na to je Ivan odgovarao rijeĉima punim ĉednosti i ujedno punim sigurnosti: Ne, on nije bio Ilija koji se vratio na zemlju, ali je ipak imao izvanrednu misiju od Boga. »Ja sam glas onoga koji viĉe u pustinji: Poravnajte putove Gospodnje, kako je rekao prorok Izaija» (Ivan 1, 23). Jer nadnaravno biće koje su svi nadahnuti ljudi Izraela jednodušno bili navijestili imalo se pojaviti. »Ali dolazi jedan koji je jaĉi od mene, kojemu ja nisam dostojan odriješiti remena na obući. On ima vijaĉu u svojoj ruci da oĉisti svoje gumno; tada će pšenicu skupiti u ţitnicu, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.« (Luka 3, 16 -17). Na poĉetku ĉetvrtog EvanĊelja apostol je Ivan u nekoliko nenadmašivih redaka opisao divnu ulogu Krstiteljevu. »Pojavi se ĉovjek poslan od Boga, imenom Ivan. On doĊe kao svjedok, da posvjedoĉi za svjetlo, da svi povjeruju po njemu. Nije on bio svjetlo, nego je imao posvjedoĉiti za svjetlo. To je bilo svjetlo istinito koje obasjava svakog ĉovjeka dolazeći na svijet: »Rijeĉ … (Ivan 1, 6 - 9). Uloga ţrtvovanoga, samoodricanje, poniznost: ĉitav svoj ţivot imao je Krstitelj ostati vjeran tome idealu, spreman »poniziti se da bude veći«. Onaj ĉijim se glasnikom na zemlji on uĉinio, Onaj koji je imao doći. Za Ţidova onoga vremena imale su takve rijeĉi, takve aluzije lako razumljivi smisao smisao u koji ĉovjek dvadesetog stoljeća moţe samo teško odmah proniknuti. U Izraelu od prije dvije tisuće godina imali su svuda slutnju o onome što sinoptici nazivaju »puninom vremena«. Tajanstveno sutra otkrit će svoje tajne; ĉas je bio blizu (Marko, 1, 15; Poslanica Galaćanima 4, 4), stoljećima obećavan dogaĊaj nastupit će. Što će nastupiti? Pojavit će se Mesija. Da bismo razumjeli što je ta nada znaĉila za vjernika prije dvije tisuće godina, morali bismo se i ovdje uţiviti u sasvim drugi mentalitet nego što je naš. Mi ne osjećamo više u sebi onu puninu ljubavi koju su osjećali Ţidovi u duši kad su ĉuli rijeĉi: »Mesija će doći!« Mesija, Pomazanik Gospodnji, u aramejskom »Mešiah« u grĉkom »Hristós«, bio je u tradiciji Izraela natprirodno biće koje se imalo pojaviti se ispune vremena, da donese posljednju i konaĉnu Rijeĉ Boţju. Nije mnogo znaĉilo što su ljudi razliĉito zamišljali dolazak toga nosioca boţanske poruke. Po mišljenju velike većine imao je doći kao pobjedonosni kralj, po drugima kao gospodar pravde i mudrosti, a po jednom zagonetnom i uzbudljivom mjestu proroka Izaije (gl. 53) kao ţrtva pomirnica za grijehe ljudi. Bitno je bilo da su vjernici ţivjeli od nade u taj dolazak. Ĉovjek koji im je objavljivao da je taj dolazak blizu morao ih je pogoditi u najdublju dubinu srca. I jednoga dana - vjerojatno poĉetkom godine 28. - pojavio se u mnoštvu koje se natiskivalo oko Krstitelja ĉovjek kojega je prorok, po svojoj tajanstvenoj moći koju je posjedovao, odmah prepoznao. Prizor je kod trojice sinoptika dirljivo prikazan (Matej 3, 13-17; Marko 1, 9-11; Luka 3, 21-22). Nepoznati stoji pred Ivanom i moli ga za krštenje. Nadahnutoga obuzima nesavladivo uzbuĊenje. On se brani i izjavljuje da nije za to ovlašten. Oĉima koje nisu oĉi tijela, on promatra neobiĉnog pokornika; on zna da onaj nema nikakvih grijeha da ih priznaje ni da okajava. On šapće: »Ja bih trebao biti kršten od tebe, a ti dolaziš k meni!« Ali drugi mu odgovara u tonu koji ne dopušta protivljenja: »Neka bude tako. Jer nam dolikuje da ispunimo svu pravdu!«. Stanje je ĉovjeka da je grešnik, i ne moţe se biti ĉovjek a da se ne mora ĉiniti pokora. Tako to hoće pravda Boţja, ona kojoj se i najĉistiji koji je ikada ţivio meĊu ljudima morao prividno pokoriti. O tom je dogaĊaju ljudska spekulacija podigla ĉitavu zgradu hipoteza, a hereza ga je iskitila. Ako je pokornik iz Betabare htio primiti krštenje pokore - reći će pristalice Manija -
ne znaĉi li to da je on uistinu griješio? I nije li on tek poslije dogaĊaja na Jordanu imao postati sasvim ĉist, sasvim poslanik Boţji? Drugi će heretici tvrditi da je tek u tom trenutku boţanstvo sišlo u njega i da se izvršila tajna koju dogma zove Utjelovljenje. Jalove i bezboţne diskusije nasuprot sasvim jednostavnoj ĉinjenici, koju grešnik promatra s udivljenjem punim nade: Mesija pokornik. Ivan dakle posluša. Ĉovjek stupi u rijeku, a prorok izgovori rijeĉi koje je obiĉavao govoriti. Poslije je Krstitelj morao dati svjedoĉanstvo o tome što je vidio u trenutku kad »se ispunjavala sva pravda«. Nekoliko dana poslije toga morao je svojim uĉenicima meĊu mnoštvom ljudi pokazati svoga divnog pokornika i oznaĉiti ga kao »Jaganjca Boţjega koji oduzima grijehe svijeta«, kao onoga »koji je pred njim jer je bio prije njega« (Ivan 1, 29-30), to jest kao Mesiju. Doista se u ĉasu kad je Nepoznati izišao iz vode i poĉeo se moliti otvorilo nebo: Duh Sveti sišao je vidljiv u obliku goluba i spustio se na molitelja. U isto vrijeme odjeknuo je natprirodni glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni: u njemu mi je sva milina.« Nepoznati kojega je boţanski glas oznaĉio, pred kojim je Ivan Krstitelj, potresen, osjetio kako se sve njegovo biće rastapa u oboţavanju, zvao se na zemlji Isus. Bio je Galilejac. Došao je iz Nazareta.
Glava treća KAD ANĐELI GOVORE Da u Isusu iz Nazareta Bog ima svu svoju milinu, ne bi neizrecivi glas trebao kazati, da se znalo o ĉudesnim dogaĊajima koji su pratili njegovo roĊenje. Ali ĉini se da nitko, ni tada ni za ĉitavog javnog ţivota Isusova, nije o njima ništa znao. Mi ih nalazimo samo kod dvojice od ĉetiriju EvanĊelista, kod svetoga Luke i kod svetoga Mateja; druga dvojica uopće ništa o tome ne govore. Ali i u prvom i u trećem EvanĊelju, u kojima su izvještaji uostalom vrlo razliĉiti, izgledaju oni kao uvodna poglavlja, koja se lako mogu odvojiti od glavnine djela. Pa ipak ih ĉitava tradicija u jednakoj mjeri kao i ostale tekstove smatra vjerodostojnima, pa ĉak i heretici kao Cerint i Karpokrat, ili pogani kao Celzo, koji su napadali dogmu Utjelovljenja, nisu njihovu vjerodostojnost uopće stavljali u pitanje. Ĉini se da sve ukazuje na to da su oba »EvanĊelista Djetinjstva« kod pisanja svojih knjiga raspolagali osobnim izvorima informacija, pri ĉemu su informacije svetoga Luke bile osobito obilne i toĉne, i da su ih upotrijebili zato da onome što saĉinjava zajedniĉku osnovu sinoptika dodaju neku vrstu uvoda. Kakvi su to izvori bili? Kad ĉitamo ta poglavlja obojice EvanĊelista, nameće nam se odgovor. Jedan lik zauzima ovdje istaknuto mjesto, jedna mlada ţena; kod mnogih od prikazanih dogaĊaja mora se primijetiti da ih je jedino ona mogla znati. O njoj uostalom kaţe sveti Luka na dva mjesta (2, 19 i 2, 51) da je ona »sve te dogaĊaje briţno ĉuvala u svom srcu i razmišljala o njima«, to jest da ih je vjerojatno jedva kome povjerila. Ta ţena je ona koju mi zovemo Marijom, majkom Isusovom. * Marija je bila mlada djevojka od ĉetrnaest ili petnaest godina - u dobi u kojoj su u Izraelu zaruĉivali djevojke. Ţivjela je u malom selu u Galileji, u krilu obitelji koja je, premda je sigurno potjecala od loze kralja Davida, ipak bila skromna i priliĉno siromašna. Ništa je, ĉini se, nije razlikovalo od ostalih stanovnika Nazareta. Ime što ga je nosila ta djevojka, Mirya, staro biblijsko ime koje je znaĉilo »Ljubljena od Ja« (Jahve), koje se obiĉno mijenjalo u Miriam ili Mariam, bilo je vrlo prošireno i prevodilo se »Dobra gospoĊa«. Ona je bila zaruĉena - i to je bilo uobiĉajeno - s jednim ĉovjekom, tesarom, koji se zvao Josip. Dok je u mirnoj jednoliĉnosti provodila sasvim jednostavan ţivot ţidovske djevojke, zaposlena kućnim poslovima onoga vremena, to jest ne samo radeći u kuhinji i drţeći red u kući, nego i mijeseći i pekući kruh, predući vunu i tkajući, dogodio joj se ĉudesan dogaĊaj, onaj koji je Marija više nego ikoji drugi morala dugo »ĉuvati u svom srcu«. Kad je jednoga dana bila sama, ukazao joj se jedan anĊeo. Izraelska djevojka, odgojena i obrazovana ĉitanjem Biblije, znala je da ta nadnaravna bića ĉesto zahvaćaju u ljudski ţivot. Ali ipak ju je to jako uzbudilo. Tajanstveno biće ljudski lik, bijela ptica ili svjetlo? - stajalo je pred njom, i Marija je ĉula njegov glas kako joj govori: „Zdravo, milosti puna, Gospodin je s tobom; blagoslovljena si meĊu ţenama«. Što je taj pozdrav mogao znaĉiti? AnĊeo je nastavio: »Ne boj se, Marijo, jer si našla milost pred Bogom. Evo, zaĉet ćeš i roditi sina kojega ćeš nazvati imenom Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega«. Zaprepaštena, zapita djevica: »Kako će se to dogoditi, kad ja ne poznam muţa?« A odgovor anĊelov još ju je više zaprepastio: »Duh Sveti sići će nad tebe, i sila Svevišnjega zasjenit će te. Zato će se i Sveto što će se roditi od tebe nazvati Sinom Boţjim.« (Luka, 1, 29 -35). Na kojem se mjestu mogao dogoditi taj dirljivi prizor? Tisuće umjetnika pokušale su mu dati okvir po svome ukusu: na zdencu, u šumi, u florentinskom kraju, na balkonu, na flandrijskom kanalu. Moţda ga moramo sebi predoĉiti na skromniji naĉin, u siromašnoj kuhinji jedne od onih kuća koje su gotovo nalik na špilju, sa slamnatim krovom, kuća kakve još da-
nas nalazimo u malim selima Galileje. Veliĉina dogaĊaja lijepo pristaje skromnosti dekora, ako se misli na poruku koju će jednoga dana objaviti dijete koje se imalo roditi iz toga nadnaravnog braka. Jer Marija je odgovorila anĊelu. Odgovorila je s potpunim pristankom: »Evo sluţbenice Gospodnje: neka mi bude po rijeĉi tvojoj…« (Luka 1, 38). Pred tim rijeĉima Marijinim, koje su temelj velike poboţnosti koju je Crkva uvijek imala prema Svetoj Djevici« kako kaţe Bossuet, već unaprijed gubimo svaku hrabrost da ih komentiramo. Ne moţemo zamisliti potpuniju vjeru u boţansku rijeĉ, bezuvjetnije odricanje od svake ljudske mudrosti za volju sluţbe Bogu. Marija kaţe: »Da«, i najveća od svih tajna ispunjuje se: Utjelovljenje Boga u ljudskoj naravi. Ta ĉinjenica više ide u podruĉje štovanja nego u podruĉje povijesti. Ljudska narav, podvrgnuta Boţjoj volji, ispunila je svoju duţnost, i pohodom Duha Svetoga u krilu se Djevice zaĉelo dijete. Tada je Mariji, po jednoj drugoj rijeĉi anĊelovoj, bio dan još jedan znak: »Evo, Elizabeta, tvoja roĊakinja, i ona je zaĉela sina u svojoj starosti, i ovo je šesti mjesec njoj koja je bila nerotkinja« (Luka 1, 36). Marija je iza toga pošla na put. Od Galileje do Judeje, gdje je ţivjela Elizabeta, treba pješke ili na magarcu bar tri dana; a selo Ain-Karim, gdje se po predaji dogodio susret, leţi još s onu stranu Svetoga Grada. Ĉudesni dogaĊaj o kojemu je govorio anĊeo oznaĉio je, kako smo vidjeli, roĊenje Ivana Preteĉe. Sve je dakle bilo nadnaravno u toj povijesti, u kojoj su anĊeli govorili s ljudima. Kad je Marija došla k svojoj roĊakinji, bila je ova nadahnuta proroĉkim duhom. Kao da je ĉula pozdrav anĊela navjestitelja, ona ponovi njegove rijeĉi: »Blagoslovljena si meĊu ţenama!« A onda nastavi: »I blagoslovljen je plod utrobe tvoje! Odakle meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer gle, ĉim je glas tvoga pozdrava došao do mojih ušiju, zaigralo je od radosti dijete u mojoj utrobi. Blaţena ona koja je povjerovala da će se ispuniti ono što joj je bilo reĉeno od Gospodina!« (Luka 1, 39 - 45). Sve je dakle bilo istinito što je anĊeo bio rekao. Stara ţena Zaharijina imala je roditi dijete. I na prvi pogled Elizabeta je pogodila tko je dijete što ga Marija nosi u svom krilu. Tada djevica koja je imala postati majkom, obuzeta i ona istim tajanstvenim nadahnućem koje je ispunilo Elizabetu, zapjeva pjesmu, sasvim sliĉnu najljepšim pjesmama izraelske tradicije, svu protkanu biblijskim odjecima, uzvišenu pjesmu koju zovemo Magnifikat. »Veliĉa duša moja Gospodina, pun radosti kliĉe duh moj u Bogu Spasitelju mojemu. . . « Pet strofa slijedile su jedna za drugom, divne zanosom, ţarom, ritmom. Himna zahvale Svemogućem koji je preko tih dviju ţena uĉinio tako velike stvari. Ali takoĊer u nekoliko redaka, sadrţaj poruke koju će jednoga dana donijeti ljudima Dijete roĊeno po Duhu. * MeĊutim, ma koliko bio ĉudesan, taj dogaĊaj koji se ispunio po Mariji izazvao je ipak nekoliko osjetljivih problema. Odavna se ljudima ĉini kao da natprirodne pojave i zemaljski zakoni katkada stoje meĊu sobom u protuslovlju. Marija je bila zaruĉena s Josipom. Po našim zakonicima jedino je brak konaĉni ĉin i apsolutna obaveza; raskid zaruka pruţa pravo na odštetu samo u sluĉaju skandala ili prijevare. U ţidovskom pravu bilo je sasvim drugaĉije. Postojala je svakako razlika izmeĊu stanja zaruka i stanja braka, pri ĉemu se posljednji postizavao tek po »uzimanju u posjed«, što se hebrejski zvalo »hakhnaohah«, tj. »sjedinjenje« dvoje ljudi za ţivot. Ali u praksi su se oba stanja meĊu sobom gotovo izjednaĉivala. Godinu dana bila je zaruĉnica stavljena »pod zakon« svoga budućeg muţa, kad se radilo o djevicama. U naĉelu nije meĊu njima smjelo biti seksualnih odnosa, ali Talmud priznaje da su bili dosta uobiĉajeni. Dijete koje se rodilo u tim okolnostima smatralo se zakonitim. Stoga je zaruĉnica morala odrţavati najstroţu vjernost. Ako bi postala sumnjiva, morala se podvrći strašnoj »kušnji gorke vode«: ProtoevanĊelje Jakobovo, jedan od apokrifa koji su se najviše ĉitali u
rana vremena, priĉa da je i sama Marija bila podvrgnuta toj kušnji. Da joj je bio dokazan preljub, morala bi pretrpjeti kaznu predviĊenu u Knjizi ponovljena zakona (22, 23) za nevjerne ţene, to jest kamenovanje. Ljudski govoreći ne bismo se smjeli mnogo zaĉuditi što je Josip, Marijin zaruĉnik, bio duboko zbunjen. Ali još jednom je nebo posredovalo. Pojavio se anĊeo da govori s Josipom koji je bio nemiran i sumnjao u vjernost svoje zaruĉnice. »Josipe«, reĉe mu anĊeo, »ne boj se uzeti k sebi Mariju, svoju ţenu: jer što se u njoj zaĉelo, od Duha je Svetoga. Ona će roditi sina kojemu ćeš dati ime Isus.« (Matej 1, 18-21). Divan Duh vjere! Kao što je Marija bez oklijevanja povjerovala rijeĉima anĊela, tako se i Josip prignuo pred nadnaravnom objavom. On je bio smišljao da otpusti svoju zaruĉnicu, ali »potajno, da ne naškodi njezinu dobru glasu«; ali sada ju je zadrţao kod sebe, oţenio se njome i ţivjet će s njom i njezinim djetetom kao hranitelj, kao nesebiĉan zaštitnik. Nešto uzvišeno i ujedno dirljivo ima u liku svetoga Josipa, muţa Marijina, toga plemenitog ĉovjeka, »ĉije je već ime«, kako kaţe Claudel, »dovoljno da kod viših ljudi izazove smiješak«. * Mjeseci su prolazili i za Mariju se pribliţavalo vrijeme njezina ispunjenja. Tada se dogodi nešto neoĉekivano, što je dovelo do nekih poteškoća kod roĊenja djeteta. Rim je naredio popis puĉanstva u svom Carstvu. Takva mjera nije po sebi ništa neobiĉno; poznajemo nekoliko primjera takvih popisa. Više iznenaĊuje to što je naredba vrijedila i za ţidovsko kraljevstvo, ĉiji je gospodar, Herod Veliki, zahtijevao za sebe puni suverenitet. Treba li pretpostaviti da je Rim to nametnuo malim despotima koji su ţivjeli pod njegovom zaštitom ili je Herod sam htio u dragovoljnoj podloţnosti pred rimskom pokroviteljskom vlasti pokazati svoju revnost odluĉivši da provede taj popis? U svakom sluĉaju ta je naredba prisilila mnoge stanovnike da poĊu u drugo mjesto. Po obiĉajima koje muhamedanski Istok još danas poznaje, bio je pojedini Ţidov sastavni dio obiteljskog roda, i svaki se morao osobno upisati u mjestu iz kojega je potjecao njegov rod. Još danas moţe vam svaki pojedini Arapin toĉno reći iz kojega mjesta potjeĉe njegova obitelj, kao što je Muhamed znao da su njegovi preci bili »Ben Koraiš«, ljudi iz Koraha. Marija i Josip pripadali su oboje, ali po razliĉitom rodoslovlju, kraljevskom plemenu Davidovu. To znaĉi da su se morali upisati u zaviĉaju «Ben Davida«. To je mjesto bilo poznato: Sveta knjiga nazivala ga je bez okolišanja: Betlehem u Judeji (1. Knjiga Samuelova 20, 6 i 28). Ondje je deset stoljeća prije toga Moabićanka Ruta, koja je došla u tu tuĊu zemlju da sakuplja klasje, u jednoj noći stekla naklonost plemenitoga Boza, i od njih je preko njihova sina Obeda, proizašlo »stablo Jesejevo« koje nalazimo u ornamentima naših katedrala i kojega je najplemenitiji izdanak imao biti Krist Isus. Ne potvrĊuje li jedan vrlo jasni redak proroka Miheje to proroĉanstvo? »I ti, Betleheme-Efrato, najmanji meĊu gradovima Judinim - iz tebe mi ima izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu. Njegov poĉetak seţe daleko natrag, u dane vjeĉnosti«. (Miheja 5, 1). * Josip i Marija krenuše dakle na put. Ona je sjedila na magarcu - bar jednu od tih strpljivih ţivotinja posjedovala je i najsiromašnija izraelska obitelj - a on je išao pješke drţeći uzde. Cestom po dolini, ako je to bilo zimi, ili radije po cesti koja je vodila preko gorskih vrhunaca, stigli su nakon duga putovanja u Betlehem. Moţe se misliti da to nije bila mala kušnja za mladu ţenu koja je svaki ĉas mogla roditi. Kaskanje magarca umaralo ju je, jer ceste Herodove nisu bile tako dobre kao rimske, a to nam još muĉnijom ĉini pomisao na razoĉaranje koje je putnike ĉekalo na kraju.
Je li meteţ zbog popisa puĉanstva doveo previše stranaca u Betlehem? Sve je bilo popunjeno, gostionice, privatne kuće, dapaĉe i veliki »Han od Kanaana« koji je leţao na vratima gradića a njegovu je gradnju tradicija pripisivala jednom Galaadićaninu, sinu jednog prijatelja kralja Davida. Ni u tome konaĉištu, u kojem su se sastajali putnici sa svih ĉetiriju strana svijeta i gdje su se stiskali ljudi i ţivotinje, nije više bilo mjesta. Mladi par je bio prisiljen da drugdje potraţi prenoćište. EvanĊelje svetoga Luke kaţe da je Marija dijete nakon roĊenja poloţila u jasle, to jest u drveno korito sa sijenom, a to navodi na nagaĊanje da se dogaĊaj zbio u jednoj staji. Po vrlo staroj predaji, koju priĉaju apokrifna evanĊelja i potvrĊuju crkveni Oci, kao na primjer sveti Justin muĉenik, radilo se o jednoj staji u kamenoj špilji kakve se ĉesto vide u bregovima Judeje. Te više ili manje legendarne predaje govore i o jednom magarcu i o jednom volu koji bi imali biti jedini svjedoci dogaĊaja - što bi se slagalo s proroĉanstvom Habakukovim kako ga daje Septuaginta: »Ti ćeš se pojaviti meĊu dvije ţivotinje.« (3, 2; hebrejska verzija glasi »u sredini godina«.). Zvijezda koju po našim udomaćenim obiĉajima priĉvršćujemo iznad naših boţiĉnih »jalica« dolazi takoĊer iz apokrifa, a potjeĉe bez sumnje od zvijezde koja je po EvanĊelju kasnije vodila mudraca na njihovu putu. Moţemo te dirljive i jednostavne stvari mirno staviti po strani. DogaĊaj je previše nadnaravan ali bi trebao takvih uljepšavanja. U staji, kao skitnica, od poĉetka svoga ţivota bez iĉega kamo bi moglo poloţiti svoju glavu, raĊa se dijete, i to dijete koje je zaĉeto po Duhu Svetom i o kojemu je bilo proreĉeno da će biti Gospodar svega, svemogući Gopodin. Paradoks kršćanstva već je sadrţan ovdje, u ĉasu kad poĉinje ţivot Onoga koji će ţivot donijeti svijetu kao izazov. »Po svojoj slaboći ja sam jak«, reći će sveti Pavao kao jeka svoga Gospodina. Dijete u jaslama bit će jaĉe od svake ljudske moći. I dolikovalo je da nebeski glasovi to objave u istom trenutku ĉim se dijete rodilo, kao što su anĊeli u ĉitavoj toj povijesti na tajanstven naĉin sudjelovali. Jedan anĊeo govori pastirima na breţuljcima i objavljuje im ĉudesnu novost, da je u pelene umotano dijete u jaslama Gospodin, Spasitelj. Ĉitav zbor anĊela prihvaća taj navještaj i ponavlja, obraćajući se sada ĉitavom ĉovjeĉanstvu: »Slava na visini Bogu i na zemlji mir ljudima dobre volje.« Neka povjesniĉari i egzegete raspravljaju o pitanju kojega je toĉno datuma dogaĊaj zbio, da li je to bilo 25. prosinca, kako ga stavlja jedna predaja od ĉetvrtog stoljeća, ili u oţujku, ili u svibnju, kako drugi hoće. Bitno je da se taj dogaĊaj - najveći u ĉitavoj povijesti - zbio tako da za njega osim nekoliko skromnih pastira, i anĊela, nitko nije znao - u onoj »šutnji« o kojoj govori boţićna liturgija prema Knjizi Mudrosti (18, 14 - 15), u šutnji svijeta u kojoj se moţe ĉuti samo Boţji zov.
Glava ĉetvrta DJETINJSTVO ISUSOVO Ţidovski je Zakon propisivao da roditelji moraju svako muško dijete podvrći maloj kirurškoj operaciji koja se zove »obrezanje«. Odakle potjeĉe ta obaveza? Od samog Boga, odgovarali su rabini, jer je On bio zapovjedio Abrahamu: »Vi ćete obrezivati meso na svom prepuciju i to će biti znak Saveza izmeĊu Mene i vas.« (Knjiga postanka 17, 11) Otprilike dvije tisuće godina izvršavala se već ta zapovijed. Osmi dan donijelo bi se dijete »mohelu«, specijalisti za tu osjetljivu operaciju. Ţidovi su do toga posvećenog obreda drţali više nego do svog ţivota. »Biti neobrezan«, pisalo je u Knjizi jubileja, »znaĉilo je ne pripadati sinovima Saveza, nego djeci uništenja.« Vrlo je znaĉajno da su Josip i Marija podvrgli svoga sina općem propisu: ljudska narav koju je Krist uzeo morala je ispuniti sve vanjske obaveze. Obiĉno je obrezanje prvoroĊenog sina bilo povod za veliku sveĉanost; na kratkom mjestu kod Luke gdje se izvješćuje u tom dogaĊaju (2, 21) ne govori se o sveĉanosti. U Betlehemu je galilejski par bio daleko od svoje obitelji i od svojih prijatelja. Kao što se roĊenje boţanskoga Djeteta, tako se i njegov ulazak u zajednicu vjernika zbio u tišini i skrovitosti. Kod obrezanja je dijete dobivalo ime. Izbor imena bio je vaţan; kao svi ljudi u starini, tako su i Ţidovi pripisivali imenu neku vrstu neizrecive snage. »Promjenom imena«, rekao je jedan rabin, »moţe se boţanska odluka skrenuti na druge putove.« Ime je odreĊivao otac, i moţe se istaknuti da je anĊeo time što je Josipu rekao da sina roĊenog od Marije nazove imenom Isus njemu unaprijed priznao prava i povlastice oca. To ime odgovaralo je našemu »imenu«; »prezimena« u Izraelu nije bilo, nego se zamjenjivalo formulom »sin toga i toga«, ben Zaharija, ben Hanan, ben Josip. Ime Ješua, koje je dano djetetu, bilo je vrlo rašireno; Josip Flavije navodi u svojoj povijesti dvanaestak ljudi imenom Isus: ĉetiri velika svećenika nosila su to ime, pa i jedan od predaka Kristovih. Ni to nije sasvim beznaĉajno. * Ali bilo je reĉeno da će ta potpuna šutnja i skrovitost pred ljudskim oĉima biti popraćena nadnaravnim znakovima slave. Obrezanje nije bilo jedini vjerski obred prilikom roĊenja djeteta u Izraelu. Drugi se ticao ţene koja je rodila; ona se smatrala neĉistom, i to ĉetrdeset dana kad je rodila sina, osamdeset kad je rodila kćer. Za to vrijeme nije smjela napuštati svoju kuću. Kad je onda došlo vrijeme »oĉišćenja«, pošla bi u Hram, prinijela bi ţrtvu i odlazila bi »osloboĊena od krvi«. Kad se radilo o prvoroĊenom sinu, bio je taj obred povezan s još jednim: u Izraelu su svi prvoroĊenci pripadali Gospodinu (Knjiga izlaska 13, 2—13). Moţda je to bila uspomena na »ţrtvu Izakovu«, kad je Abraham mjesto svoga najstarijeg sina Bogu ţrtvovao ovna, ili takoĊer na janje ĉija je krv zaštitila sinove Izraelove u noći kad je anĊeo Gospodnji pogubio prvoroĊence Egipćana. U doba EvanĊelja bilo je prikazanje djeteta u Hramu popraćeno ţrtvom najmanje dvaju golubova i jednim prinosom od pet šekela. Ni najsiromašniji nisu se mogli osloboditi te obaveze. Tako dakle uĉiniše Josip i Marija, po svjedoĉanstvu svetoga Luke, koji paţljivo opisuje dogaĊaj (2, 22 - 38); osobito dvije objave kojima je skromni obred dao povoda. U predvorju hrama molili su zajedno s mnogim drugima jedan starac i jedna starica, svjedoci onoga poboţnog ţidovskog naroda koji ne smijemo suditi samo po njegovim velikim svećenicima, njegovim farizejima i njegovim saducejima. Starac se zvao Simeon i bio je tako lijepa duša da mu je Bog bio obećao da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju. Kad je dakle galilejski par s djetetom prošao ispred njega, ispunilo ga je proroĉko nadahnuće i iz njegovih se usta vinula zanosna pjesma, koju Crkva stavlja u usta svojim sinovima prije poĉinka i u ĉasu smrti: »Sad otpuštaš, Gospodine, slugu svoga po rijeĉi svojoj u miru, jer vidješe oĉi moje spasenje
tvoje. . . « Tada, okrenuvši se Mariji, proreĉe joj sudbinu njezina sina, njegovu najvišu slavu i strašnu muku. Ana, druga moliteljica, prihvati nadahnutu pjesmu i nastavi je. * Aureola slave koja je okruţivala Boţansko Dijete oĉitovala se nekoliko vremena poslije na još ĉudesniji naĉin. Samo sveti Matej u svom EvanĊelju pripovijeda dogaĊaj (2, 1-17): »Mudraci s istoka doĊoše u Jeruzalem.. .« Jedna im je zvijezda najavila ĉudesno roĊenje: oni su krenuli na put pod njezinim vodstvom. U Jeruzalemu su se raspitali kod rabina za mjesto gdje se to moglo dogoditi. Nije se znalo ništa o tome, ali se znalo, po proroĉanstvu, da će Betlehem biti rodno mjesto Mesijino. Mudraci dakle poĊu onamo i naĊu ondje Dijete, kojemu pred noge poloţe svoje darove, zlato, tamjan i dragocjenu pomast.
Slikovita scena vrlo je prikladna za obraĊivanje i prikazivanje. Umjetnici srednjega vijeka i renesanse bili su upravo zaljubljeni u nju. Od Mudraca naĉinjeni su Kraljevi, prema strofi psalma 72. gdje se govori o kraljevima s Istoka koji donose darove Mesiji. Navodili su im i imena: Gašpar, Melhior i Baltazar. Crkveni oci kao sveti Justin i sveti Epifan - ili Tertulijan navode da su rodom iz Arabije; druga nagaĊanja vide u njima svećenike-astrologe iz Perzije. Sama »zvijezda« pobudila je radoznalost uĉenjaka; je li to bila zvijezda u pravom smislu rijeĉi, ili planet, ili komet, ili kakva nebeska pojava ili astrološki sudar? »Zvijezda izlazi iz Jakoba«, kaţe Sveto Pismo (Brojevi 24, 17). To je sasvim oĉito proroĉki smisao dogaĊaja koji ima prednost pred svim drugim tumaĉenjima, ukljuĉujući tu i tumaĉenje darova prinesenih NovoroĊenomu: zlato kao Kralju, tamjan kao Bogu, dragocjena pomast kao za tijelo smrtna ĉovjeka. Boravak Mudraca u Jeruzalemu nije meĊutim ostao nezapaţen. Tadašnji vladar, Herod Veliki, ĉuo je o njemu, govorio je sa strancima i zamolio ih da mu jave o mjestu kad naĊu Dijete. Plan koji je, po svetom Mateju (2, 12-23), zamislio pristaje dobro njegovu liku kako ga poznajemo iz povijesti: nepovjerljiv i krvoloĉan, ubojica svojih roĊaka. Tajanstveno Dijete moglo mu je biti suparnik; bilo je uputno da ga ukloni… I kad je Herod primijetio da se Mudraci ne vraćaju da ga obavijeste, poduzeo je odluĉne korake: dao je poubijati sve djeĉake koji su se rodili u Betlehemu u posljednjoj godini. Ali Dijete je izbjeglo tome »pokolju nevinih«. Još jednom je anĊeo Gospodnji posredovao, i Josip je još pravovremeno mogao sa svojima otputovati. Taj su »bijeg u Egipat« apokrifi obilno iskitili, a crkveni su oci naglasili njegov simboliĉki smisao. Iz Egipta je Bog vratio svoga Sina kad je opasnost prošla, kao što je iz Egipta natrag doveo svoj Narod. Isus je morao imati izmeĊu osam i osamnaest mjeseci kad je smrt Herodova dopustila njegovim roditeljima da se vrate u svoju zemlju. * Vratili su se u Nazaret. Ondje je Isus proveo vrijeme koje se moglo nazvati »skrovite godine«. Jer o ĉitavoj mladosti Boţanskog Djeteta, o njegovu ljudskom oblikovanju, ne znamo ništa. EvanĊelje pripovijeda samo o jednom kratkom, inaĉe tajanstvenom dogaĊaju iz toga vremena. Kako bismo meĊutim rado znali kako se u tom malenom djeĉaku koji nije bio sliĉan nijednom drugom izvršila promjena koja od djeteta ĉini ĉovjeka! I da li je boţanska narav u njemu, sa svojim sveznanjem, na natprirodni naĉin prosvjetljavala ljudski razum. Zato nije ništa ĉudno da su pisci apokrifa, da bi zadovoljili njeţnu radoznalost prvih kršćana, ispriĉali gdjekoju ĉudesnu zgodu: kako je dijete, koje je znalo sve a da to nije uĉilo, zbunilo svoje uĉitelje s njihovim jadnim znanjem; kako je jednog druga koji ga je tukao, pretvorilo u mazgu, ali mu tada puno milosrĊa vratilo njegov prvobitni oblik; ili kako se zabavljalo time da od gline gline pravi ptiĉice i da im kao Stvoritelj udahnjuje ţivot da bi ih vidjelo kako odlijeću … Bijedna ĉudesa kojih je bijedni karakter sveta Terezi ja iz Lisieuxa tako dobro istaknula.
»Djetinjstvo Isusovo« moramo zamišljati u skromnijem okviru. On je ţivio sa svojim ocem i svojom majkom u Nazaretu, u vrlo malenom selu u Galileji, kojemu su neki »liberalni« kritiĉari htjeli puno poreći postojanje, jer ga nijedan suvremeni izvor ne spominje; ali prije kratkog vremena otkrila su iskapanja ostatke kuća iz vremena Herodova, i karta Izraela od Avi-Jonaha, godine 1935., ne ustruĉava se oznaĉiti Nazaret u rimskoj Palestini. Kao sva ţidovska djeca, Isus ide u školu, jer poslije velike školske reforme, koju je proveo Simeon ben Šebah, postoji kraj svake sinagoge »beth-hasepher«, osnovna škola kojom upravlja »hazzan«, predavaĉ i crkvenjak. Ondje prouĉavajući Sveto Pismo uĉi hebrejski i povijest svoga naroda, a još više sveti Zakon Boţji, »Toru«. I bez sumnje provodi sate u radionici oĉevoj sa strugom i ĉekićem u rukama. Je li imao braće i sestara? Postojana predaja Crkve, kojoj su katolici ostali odluĉno vjerni, odgovara: Ne, tvrdeći da je Marija, Isusova Majka, ostala djevica poslije njegova poroda kao i prije njega. Razliĉita mjesta EvanĊelja (npr. Marko 6, 3) koja govore o »braći i sestrama« Isusovim mogla bi se
naoko protiviti tome, kad ne bismo znali da u hebrejskom kao i u drugim semitskim jezicima rijeĉ »brat« oznaĉuje i bratića, dapaĉe i nećaka (Knjiga postanka 13, 8; Dnevnik 23, 21). Ne oznaĉuje li uostalom, kako je već Renan primijetio, izraz »sin Marijin«, koji su sugraĊani Isusovi tako ĉesto upotrebljavali, oĉito jedinca sina udovice?
Tako su prolazile godine. Moglo bi se ĉiniti kao da se o njima nije imalo što kazati osim zgodne rijeĉi svetoga Luke: »Isus je rastao u dobi, u mudrosti i u milosti pred Bogom i pred ljudima« (2, 52). Ta je reĉenica potakla svetog Ćirila Aleksandrijskog na oštroumnu primjedbu da je Bog, koji je uzeo ljudsko tijelo, takoĊer htio da se ono razvija po svojoj prirodi. U toj se meĊutim povuĉenosti i skrovitosti spominje dogaĊaj, jedan jedini, ali koji osvjetljuje. Sveti Luka govori o njemu (2, 40-52); vjerojatno ga je ĉuo od Isusove majke, jer upravo na tom mjestu kaţe on da je »Marija sve te stvari ĉuvala u svom srcu«. Dijete je navršavalo dvanaestu godinu ţivota; pribliţavalo se dakle svome »Bar Mitzwa«, trinaestom roĊendanu koji je oznaĉavao ulazak malog Ţidova u vjersku zajednicu, ĉime je postao »sin Zakona« te se morao podvrgavati svim obvezama svoje vjere. Te godine pošli su Josip i Marija kao svi pravi vjernici u Jeruzalem za svetkovinu Pashe. Obitelj je prevalila put uz pjevanje ţarkih »Psalama Uspona«, izmiješana sa skupinom hodoĉasnika. Po propisima Mojsijevim jeli su janje s umakom od gorkih trava i pili ĉaše Aleluja. Tada su krenuli natrag. Na veĉer iza prvog dana puta Josip i Marija nisu mogli naći dijete. Bili su mislili da se ono nalazi meĊu hodoĉasnicima te su se prestrašili kad ga nisu našli meĊu njima. Oni se vrate u Jeruzalem i poslije tri dana tjeskobnog traţenja naĊu ga napokon pod trijemom Hrama, ondje gdje su rabini, najglasovitiji uĉitelji Zakona, davali pouku. Isus je stajao usred jednog kruga tih ozbiljnih ljudi i razgovarao s njima. I, kaţe sveti Luka, »svi su se ĉudili njegovoj mudrosti i njegovim odgovorima«. Ma koliko ţidovski djeĉak od dvanaest godina bio bistar, ma koliko pouĉen u Zakonu - sveti Pavao u svom pismu Timoteju kaţe da je on već kao malo dijete poznavao Sveto Pismo, a Josip Flavije tvrdi malo hvalisavo, da je sa ĉetranaest godina znao napamet Bibliju - ipak je moralo biti ĉudno što su i uĉeni uĉitelji Tore paţljivo slušali rijeĉi djeteta, ako je samo jednostavan ljudski govor izlazio njegovih usta. Tajna Boţje prisutnosti u ĉovjeku , kod kojega je, kako ćemo još vidjeti, svaki pokušaj analize sliĉnosti nemoguć, pokazuje se već ovdje, u ovoj tako draţesnoj epizodi. Ne aludira li, uostalom, samo Dijete Isus na tu tajnu kad na - ljudski potpuno pravdane - prigovore svojih roditelja odgovara rijeĉima koje su njima nerazumljive: »Zašto ste me traţili? Zar niste znali da moram biti u onome što je Oca moja?« Ali ako se drţimo teksta, to je bila jedina prilika u kojoj je onima koji su mu bili najbliţi dao razumjeti poziv koji mu je bio odreĊen. I za koji je on znao... * Tek kad je navršio tridesetu godinu ţivota, izašao je Isus iz te skrovitosti i poĉeo svoje javno djelovanje, koje, kako je poznato, nije trajalo dulje od tri godine. Nešto strano, protuslovno leţi u kontrastu izmeĊu ta dva broja. Ljudska ţurba ukazuje se s toga stanovišta još ništavija i bjednija. Duge godine priprema se dakle Isus na djelatnost kojoj će se posvetiti. Mnogo godina stoji on, kao galilejski obrtnik i seljak, u svakidašnjem dodiru sa zemljom, s njezinim obraĊivanjem i njezinim ţetvama, i to iskustvo odraţava se u njegovu jeziku s jednostavnom, snaţnom poezijom koja se provlaĉi kroz cijelo EvanĊelje. Još mnogo godina ţivi on i njegova majka poslije smrti Josipove od rada njegovih ruku, on zaraĊuje kruh u znoju svoga lica, što takoĊer pripada ljudskoj naravi. I tu je pouka koju će ĉuti oni koji će ga slijediti, pouka o posvećenju rada i napora. I jednoga dana postalo mu je jasno da je došao njegov ĉas, da se boţanska moć koju u sebi nosi mora oĉitovati pred oĉima ljudi. Palestina je tada znala da na jordanskom gazu govori
jedan prorok. Isus se uputi k njemu, napustivši Nazaret zauvijek. Sve je to bilo u planu Boţje providnosti, a nije ga vodila jednostavna ljudska odluka.
Glava peta
U IZRAELSKOJ ZAJEDNICI
Kakvo je bilo stanje u zemlji kad je imao poĉeti javni nastup Isusov? U zemlji koju danas zovemo Palestina, ali koju nikad nijedan Ţidov nije tako zvao? Vjernik Tore ne bi došao na misao da zemlji Boţjoj dade ime koje bi pobuĊivalo nemilu uspomenu na neprijatelje Izraela protiv kojih su se borili Samson, Saul i David, na Filistejce. On bi, po Svetom Pismu, rekao »Zemlja Kanaan« ili »Obećna Zemlja«, katkada »Sveta Zemlja« ili, još jednostavnije i uzvišenije »Zemlja«, zemlja u najljepšem smislu rijeĉi. Općenito se govorilo o »Zemlji Izraelu«. To je svakako bila vrlo mala zemlja. Otprilike 25.000 ĉetvornih kilometara velika, smještena izmeĊu 31. i 33. stupnja sjeverne širine i izmeĊu 33. i 34. stupnja istoĉne duţine. To odgovara otprilike veliĉini Bretanje, Belgije ili Sicilije. Od sjevera do juga, »od Dana do Bersabeje«, 235 kilometara; od istoka do zapada, od Sredozemnoga mora do stepa Gornje Jordanije, okruglo 150 kilometara. Malena zemlja ipak je vrlo raznolika; od zapada prema istoku niţu se: primorska ravnica, pojas breţuljaka koji se svršava gotovo jednim gorjem, zatim glasovita potonina »Gor« gdje Jordan mnogo niţe od morske razine utjeĉe u Mrtvo more, napokon rub azijskoga visoĉja koje se strmo uzdiţe, s gorskim lancima Haurana i Moaba. Razmjerno plodna zemlja - ako i ne smijemo doslovno uzeti glasoviti naziv u Bibliji: »Zemlja u kojoj teĉe mlijeko i med«, - zemlja sa skromnom poljoprivredom, sa stadima ovaca i koza, u suhoj sredozemnoj klimi koja pomalo prelazi u pustinjsku klimu. Ondje je ţivio narod koji je, po razliĉitim procjenama, brojio izmeĊu 800.000 i 1,200.000 duša. * Kad se Isus rodio, bila je zemlja njegova naroda već kojih šezdeset godina, izravno ili neizravno, pod jarmom Rimljana. Godine 63. Pompejeve su legije dokinule vlast helenistiĉkih kraljeva koji su potjecali od Aleksandrovih generala, zaposjele su Svetu Zemlju i smjestile vojni garnizon u Jeruzalem. Ta okupacija ipak nije dovela dotle da bi zemlja jednostavno bila pretvorena u pravu koloniju. Rimljani su najprije dopustili da zemljom vladaju Hazmonejci, baštinici Makabejaca, ali su ih onda, jer su ih drţali za nesposobne, zamijenili porodicom beduinskog podrijetla, koja je više ili manje bila prešla na ţidovstvo. Godine 40. prije naše ere jedan je pripadnik te porodice, Herod, uz pomoć Antonija, Oktavijana i Lepida, trijumvirata koji je tada ravnao sudbinom rimskom, dobio kraljevsku krunu. Kad je Krist došao na svijet, vladao je dakle u Palestini Herod, i vidjeli smo već kako je on primio vijest da se moţda pojavio »novoroĊeni kralj ţidovski ...« Taj je Herod neobiĉna liĉnost. U stanovitom pogledu doista zasluţuje nadimak »Veliki« koji mu je bio podijeljen. Imao je smisao za visoku politiku, znao je svome kraljevstvu pribaviti najpovoljnije uvjete, bio je prijatelj lijepog graditeljstva. . . A li bio je i tiranin u najodvratnijem smislu te rijeĉi, spreman na sve da bi odrţao svoju vlast. Svoje ţene, svoje sinove, svoje prijatelje tako je okrutno dao pogubiti da je August jednog dana o njemu rekao: Bolje je biti Herodova svinja nego njegov sin!« Taj obrezani naime nije jeo neĉisto meso. Iza njegove smrti raspalo se i njegovo kraljevstvo. On sam razdijelio ga je u oporuci meĊu svoje sinove, onoj dvojici koje, kako smo vidjeli, spominje sveti Luka kao vladare Galileje i udaljenih pokrajina Itureje i Trahonitide, i trećem, najstarijem Arhelaju, kojemu je pripala Judeja s Jeruzalemom. Taj vladarĉić baštinio je doduše okrutnost svoga oca, ali nije naslijedio njegovu politiĉku spo-
sobnost. Njegov odnos prema podanicima bio je rako zao da ga je Rim skinuo i doţivotno prognao u Vijenu u Galiji. Njegovo je kraljevstvo meĊutim bilo pripojeno provinciji Siriji. U vrijeme dakle kad je Krist stupio u javni ţivot bila je zemlja u kojoj je imao raditi razdijeljena izmeĊu dvije vlasti. Galileja je pripadala Herodu Antipi - kojega će kasnije Isus oznaĉiti kao »lisca« ili kao »šakala«. Judeja je bila pod upravom jednoga od Rima postavljenog namjesnika - prokuratora. To je od godine 26. naše ere bio neki Poncije Pilat, ĉinovnik iz viteškog staleţa, koji bi vjerojatno bio ostao potpuno nepoznat da nije bio upleten u dogaĊaje kojima se morala završiti misija Isusova. On, ĉini se, nije bio osobito sposoban, bio je premalo aktivan i veoma se bojao bilo kakvih neugodnosti, što je razumljivo ako se ima na umu da je njegov car bio Tiberije, koji je uvijek imao otvoreno uho za prijave…
Odnos izmeĊu rimske okupatorske ili pokroviteljske vlasti i Ţidova bio je sve prije nego srdaĉan. Gospodari Carstva nisu imali povjerenja u taj mali narod s neshvatljivim obiĉajima i vjerovanjima, protiv kojega su i preĉesto dopirale tuţbe u Vjeĉni Grad. Namjesnik je neprestano bio na oprezu. Najveći dio godine stolovao je u Cezareji, primorskom gradu gotovo potpuno poganskom, ali je drţao malu posadu u tvrĊavi Antoniji, koja je dominirala nad prostorom oko Hrama. I kad bi koji veliki vjerski blagdan doveo mnoštvo hodoĉasnika u Jeruzalem, dolazio bi sam onamo da osobno nadgleda situaciju. Što se tiĉe Ţidova, njihov je stari ponos teško podnosio to ropstvo. Oni su ljubomorno pazili da Rimljani ne uĉine ništa što bi moglo pobuditi sumnju da se vrijeĊa njihova vjera, da na primjer ne postavljaju nikakvih ljudskih kipova. UzbuĊivali su se što su podvrgnuti zahtjevima rimske drţavne blagajne, koji su uostalom zbog prakse da se »porezi« ubiru preko »carinika« bili pretjerano teški. Za njih su Rimljani bili ne samo okupatori, nego neobrezani, bezboţnici, prezira vrijedni pogani. Poboţni Ţidov ne bi se dao skloniti da prekoraĉi prag jednoga od tih neĉistih, iz straha da time sam ne postane neĉist pred zakonom. To duševno raspoloţenje, ta napetost koja je svaki ĉas mogla izazvati eksploziju, mora nam biti jasna, ako se ţelimo uţiviti u atmosferu u kojoj se odvijalo Isusovo djelovanje i, još više drama njegove osude. * Rimljani meĊutim nisu dirali u religiju, koja je u oĉima Ţidova bila najvaţnija stvar. Oni su ne samo pokazivali veliko poštovanje prema izraelskom vjerovanju - carevi su slali ţrtvene darove u Hram Svevišnjega u Jeruzalem - nego su ostavili netaknutu politiĉko-religioznu organizaciju koju su Ţidovi uredili poslije svoga povratka iz babilonskog suţanjstva. Za vrijeme bolnog boravka »na obalama rijeke« Eufrata i Tigrisa Izraelci su se okupljali oko svojih svećenika. Oni jedini, zajedno s vjerom kojoj su bili ĉuvari, mogli su raspršeni narod oĉuvati na ţivotu. Vrativši se u zemlju predaka, ali neprekidno podnoseći tuĊinsku vlast perzijsku, grĉko-egipatsku, grĉkoazijatsku, rimsku - saĉuvali su i dalje povjerenje u svoje svećenike i ostavili svojoj religiji istu ulogu, da ih odrţi na okupu kao narod. Tako se razvio neobiĉan upravni sustav, koji je stajao iznad uprave okupacione vlasti, drţava bez drţave u drţavi: ţidovska vjerska zajednica. Ona je u vrijeme kad je Isus ţivio saĉinjavala okvir javnog ţivota. Na ĉelu je stajao Veliki Svećenik, liĉnost velikog sjaja, vrlo otmjeno obuĉen, sa sjajnim stanom; njemu su pripadale toĉno odreĊene zadaće u liturgiji i narod ga je poštovao. Budući da se uvijek samo iz nekoliko rijetkih obitelji postavljao Veliki Svećenik, je li on onda bio mnogo više nego oruĊe u rukama Rimljana? Uz njega je stajao »Sanhedrin«, koji je navodno proizašao iz Vijeća sedamdešetorice što ga je ustanovio Mojsije, i istovremeno bio nešto kao senat, sveti kolegij, vrhovni sud i teološka akademija. Utjecajniji nego svećenici, koji su tada bilo svrstani po svojim sluţbama u bogosluţju, bili su »Zakonoznanci« ili »Rabini«, koji su bili istaknuti poznavaoci Tore i iz toga razloga raspolagali velikom moću jer je Mojsijev zakon konaĉno odreĊivao sav ţivot, u društvenom kao
i u moralnom pogledu, sve do propisa o higijeni i drugih još neĉuvenijih pravila. Tako je bio na snazi reţim koji Josip Flavije oznaĉuje kao »teokraciju«. Bio je financiran posebnim porezima, desetinama koje su bile u sitnice utvrĊene, a Rim, prijatelj reda, pruţao mu je svoju zaštitu. * Glavni grad te vjerske, politiĉke i upravne jedinice bio je Jeruzalem - Jeruzalem, iznad svih ljubljeni grad, kraljevski grad Davida i Salomona, grad koji je posjedovao jedini Hram jedinoga Boga... Prema njemu okretali su se poboţni Ţidovi da se mole, gdje god se upravo nalazili. »Sljedeće godine u Jeruzalem!« glasila je uobiĉajena pozdravna formula onih koji su stanovali daleko od Grada. »Psalmi Uspona«, koje su pjevali hodoĉasnici, izraţavali su u ţarkim izrazima ljubav prema svetom gradu. I nitko nije zaboravljao uzvišenih rijeĉi koje su preci u svojoj nevolji upravljali k nebu dok su ţivjeli u babilonskom suţanjstvu: »Ako te ikad zaboravim, Jeruzaleme, neka mi usahne desnica, neka mi se prilijepi jezik za nepce, ako se ne spomenem tebe, ako ne uĉinim Jeruzalem vrhuncem svoje radosti!« (Psalam 137, 5-6) Dobro smješten u srcu judejske visoravni, Jeruzalem je bio prirodna i duhovna tvrĊava Izraela. Bio je sagraĊen kraj jednog prolaza, što je bilo vrlo povoljno za njegov razvitak. Ceste su iz njega vodile kao zvijezda u svim smjerovima. Dvanaest sati hoda bilo je dovoljno da se doĊe do Sredozemnog mora. Podignut na mjestu gdje srednji greben palestinskih bregova prelazi u 800 metara visoku, erozijom vrlo isjeckanu terasu, grad se osobito krasno isticao. Kad mu se prilazilo sa sjevera ili sa zapada, pokazivao se crvenkast i ţućkast, išaran bijelim površinama - »sliĉan jelenu koji se ispruţio na breţuljku«, kaţe Talmud. Ako se prilazilo s istoka, cestom iz Jerohina ili cestom iz Betanije, pruţala se još divnija slika. S one strane mraĉne doline Cedrona, gdje su se natiskivali grobovi Jozafatskoga groblja, dizali su se zidovi koje je Herod upravo bio dovršio, sagraĊeni od kiklopskih blokova i naĉiĉkani golemim kulama. Iza njih se isticao grad, kojim je dominirala golema masa Hrama, kao kakav golemi topaz na posluţavniku. Jeruzalem nije bio osobito velik grad. Ne zasluţuje doduše prezirnu oznaku »baraka«, kojom ga poĉašćuje Ciceron, no sigurno nije pripadao meĊu velike metropole tadašnjega vremena. Josip Flavije govori o 120.000 stanovnika. Do toga broja otprilike dolazimo kad raĉunamo prema površini koju su obuhvatili zidovi. Je li bio dobro sagraĊen grad? Sigurno ne, unatoĉ ţidovskoj uzreĉici: »Ako nisi vidio Jeruzalema, ne znaš što je lijep grad«. SagraĊen bez ikakvog općeg plana, s uskim ulicama koje su se gubile u neurednim gomilama kuća, bio je takav kakvoga još danas vidimo u njegovim starim gradskim ĉetvrtima. Osim toga, bio je sagraĊen na dva breţuljka koje je dijelio jarak, što je njegove stanovnike osudilo na muku da neprestano uzlaze i silaze po terasastim ulicama. Ali Ţidovima nije bilo vaţno što njihov glavni grad nije bio tako velik ni tako dobro planiran kao Rim ili Aleksandrija u Egiptu. Za njih je on bio Sveti Grad, blagoslovljeno mjesto gdje se štovao jedini pravi Bog, a iznad svega metropola vjernika, mjesto gdje je njihov narod osjećao kucaj svoga srca. *
U ţidovskoj se zajednici u Isusovo vrijeme sve osnivalo na religiji. Ona je odreĊivala i nadzirala
sav ţivot; religiozni zakon, Tora, zahvaćao je u sve* prije svega u moral, ali i u društvene odnose, u odgoj, u obiĉaje svakodnevnog ţivota. Najmanji posao bio je popraćen blagoslovom. Dani, tjedni, mjeseci, godine - sve je bilo posvećeno. Sluţbena religija imala je svoje središte u Hramu - Herod je bio poduzeo njegovu grandioznu obnovu - golemoj, monumentalnoj zgradi koja je bila okruţena predvorjem za pogane, predvorjem za ţene, dvorištem za Izraelce, predvorjem za svećenike. Sve je to bilo meĊusobno spojeno i okruţivalo svetište u uţem smislu, koje je leţalo na najvišem i najsvetijem mjestu, i sadrţavalo Sveto i Sveto nad Svetim, onaj posljednji tajanstveni prostor, potpuno prazan, u koji je samo Veliki Svećenik jednom godišnje ulazio da stupi licem u lice pred
Nevidljivoga. U Hramu su se svaki dan obavljali liturgijski obredi, prije svega liturgijsko kaĊenje kadionog oltara i bezbrojne ţivotinjske ţrtve koje su toj posvećenoj zgradi davale izgled klaonice. Ali uz ove javne oblike bogosluţja bilo je u prostoru Hrama i bezbrojnih primjera duboke poboţnosti, kao na primjer poboţnost starice Ane i starca Simeona. Predvorja su od jutra do mraka bila puna vjernika koji su dolazili da se mole Gospodinu u njegovoj kući. MeĊutim, u Isusovo vrijeme nije Hram bio jedino religiozno mjesto ţidovskoga naroda. Za vrijeme babilonskog suţanjstva Izraelci su imali obiĉaj sastajati se da zajedniĉki meditiraju Sveti Zakon. Ti sastanci - u grĉkom »sinagogé« - nastavili su se i poslije povratka kući. Nije bilo gradića u Palestini koji ne bi imao bar jednu takvu zgradu gdje bi se vjernici sastajali da ĉitaju i tumaĉe Bibliju: u Jeruzalemu ih je bilo nekoliko stotina, za pojedine gradske ĉetvrti, za razliĉita zvanja i za Ţidove koji su ţivjeli u tuĊini. Posljedica takvog snaţnog religioznog ţivota bila je ta da su razlike u mišljenjima, koje se u našim modernim drţavama iskazuju stvaranjem stranaka, dovodile u Izraelu do postanka nekih vrsta sekta. Dvije su bile osobito poznate: farizeji i saduceji. Farizeji su tumaĉili vjerski zakon na najstroţi naĉin, »dizali su ogradu Zakona u vis«, pokazivali su se neumoljivi s obzirom na zakonske propise i tvrdokorno su se drţali svoga kategoriĉkog odbijanja svakoga kontakta s poganima. Saduceji su se drţali bitnoga, Zakona što ga je napisao Mojsije i njegovih 613 velikih naĉela; ali o ĉemu je Zakon šutio, oni su nastojali raditi prema zahtjevima vremena; bili su takoĊer skloni da rimsku vlast prime kao ĉinjenicu kojoj se treba prilagoditi. Krajnji vrh regilioznog i politiĉkog fanatizma predstavljali su zeloti, revolucionari svoga vremena, spremni da u ime najstroţe vjernosti vjeri i zakonu podignu ustanak protiv Rimljana. Daleko od svake agitacije drţali su se eseni; njima su pripadali ne samo monasi koji su ţivjeli u zajednici po odreĊenim pravilima i kojih nam je naĉin ţivota postao u sitnice poznat po glasovitim rukopisima s Mrtvoga mora, nego bez sumnje ĉitav pokret poboţnih ljudi koji su bili isto tako privrţeni Zakonu kao i farizeji, ali to nisu toliko pokazivali, radeći to više iz prave ljubavi prema Bogu. U tako duboko religiznom okviru toga naroda koji se razlikovao od svih drugih imao je Isus zapoĉeti svoje veliko djelo i svijetu donijeti poruku koja pristaje u tradiciju nauke izraelske, ali je ujedno i natkriljuje.
Glava šesta PRVI ZNAKOVI Sjeverozapadno od Jeruzalema diţe se Gora Ĉetrdesetnice, »Dţebel Karantal«; to je samo stjenoviti šiljak koji je erozija otkinula od strme kredne stijene kojom se svršavaju judejske gore iznad Mrtvoga mora. Maleni grĉko-pravoslavni manastir prilijepio je nad okomitim obronkom nekoliko zgrada na stjenoviti zid, a za ostale potrebe upotrebljava špilje u kojima su već u petom stoljeću ţivjeli pustinjaci. Strog i uzvišen u svojoj ljepoti, taj pustinjski predjel poziva na mistiĉno razmatranje. Beskonaĉna se panorama širi pred nogama samotnika, valoviti breţuljci, meĊu njima zelena dolina Jordana, u pozadini bezgraniĉna Azija, desno olovna površina Mrtvoga mora, a lijevo, gubeći se na horizontu, snijegom pokriveni Hermon. Onamo se Isus povukao odmah poslije krštenja, »gonjen od Duha«. Je li to bila posljednja i najviša priprava za njegov javni nastup? Bez ikakve sumnje. Ta vrsta svete »ĉetrdesetnice« pripadala je u poboţnu tradiciju Izraela; Mojsije je ostao ĉetrdeset dana na Sinaju, pred licem Boţjim. Ilija je ĉetrdeset dana proveo na putu do brda Horeba. Ali taj boravak u samoći bio je prilika za vrlo neobiĉnu epizodu (Matej 4, 1-11; Marko 1, 12-13; Luka 4, 1-13). Dugi i strogi post u samoći bio je iscrpio Isusa, i neprijatelj, Gospodar tame, prišapnuo mu je ovu a napast: »Ako si Sin Boţji, reci neka ovo kamenje postane kruh!« Kad je Krist to odbio, navaljivao ovaj dalje. Pokazujući mu horizont reĉe: »Sva kraljevstva Zemlje pripadaju meni; padni niĉice preda mnom i ja ću ti ih dati!« Ponovno odbijanje i nova kušnja. Neprijatelj ponese Isusa na vrh Hrama - kojih sto metara iznad Cedrona: »Ako si Sin boţji, skoĉi dolje, jer je pisano: Svojim će anĊelima zapovijediti za tebe i oni će te nositi na rukama.« A Isus odgovori: »Pisano je takoĊer: Ne kušaj Gospodina Boga svojega.« Protiv Sina Boţjega bile su sve napasti nemoćne. Pod kojim se okolnostima zbivao taj dramatski susret? Da li se ta borba odigravala samo u svijesti Isusovoj? Je li Isus bio uistinu ili samo u mislima odveden na vrh Hrama? Moţemo to prepustiti egzetama da o tome raspravljaju. Bitno je da je jezgra kušnje koju je Isus odbio bila kušnja zemaljskog mesijanizma, naime kušnja da upotrijebi svoju boţansku moć da bi vidljivo nametnuo svoju pobjedu. Jer tu će biti opasnost za one koji ga budu slijedili: da oĉekuju kraljevstvo zemaljsko. U samom trenutku kad je zapoĉinjao svoju misiju bila je glavna stvar da se donese odluka. I znaĉajno je da je Isus tu epizodu, koju je oĉito samo on mogao znati, pripovijedao svojim uĉenicima. * Kad je dovršio svoj boravak u samoći, sišao je Isus opet na obalu Jordana. To je vjerojatno bilo poĉetkom oţujka godine 28. Normalno se moglo oĉekivati da će se on, od Boga potvrĊen sveĉanim znakom i odsad potpuno pripravljen na svoju zadaću, dići i zapoĉeti svoje djelo. MeĊutim je prošlo još nekoliko tjedana, otprilike tri mjeseca, koji su bili kao neko razdoblje ĉekanja. Oni još ne pripadaju velikoj misiji: moglo bi se prije go-voriti o vremenu priprave. Isus je tada uĉinio neke znakove koji su nagovješćivali ono što će ĉiniti kasnije, ali s oĉitom suzdrţljivošću. Je li to bilo zato da dopusti da Ivan Krstitelj dovrši svoju zadaću? Jer tek kad je taj veliki glas zanijemio, poĉeo je Isus glasno i jasno govoriti. Ili je trebalo sprijeĉiti da nagla objava sve njegove moći ne dovede na krivi put one koji su ga imali slijediti, pošto bi ih to moglo navesti na nadu da će on osnovati potpuno zemaljsko kraljevstvo? Da su se prva djela Isusova dogaĊala u potpunoj skrovitosti - on će uostalom u ĉitavom svom ţivotu pokazivati oĉitu suzdrţljivost u pogledu samoga sebe i svoje moći ostaje neshvatljivo ako se gubi iz vida da je nada Izraela u Mesiju imala zemaljski, nacio-
nalni znaĉaj. To nije nikakvo ĉudo. Bilo je sasvim normalno da je taj poniţen narod od Poslanika Boţjeg oĉekivao da će ga ponovno dovesti do moći i slave. Isus se mogao odmah u poĉetku otvoreno proglasiti Mesijom i svojim ĉudesima dokazati da je to on uistinu. Ali tada bi zabuna bila neizbjeţiva. »Ako si ti uistinu Mesija, kaţi nam to slobodno i otvoreno!« vikat će kasnije njegovi slušatelji (Ivan 10, 24). Isus je imao i odviše pravo kad nije popustio toj nestrpljivoj ţelji. * U Jordanskoj dolini Isus je opet našao Krstitelja. Ovaj je vjerojatno bio napustio rijeku da se utabori u nekoj udaljenosti od lijeve obale rijeke u Pereji. To je uĉinio iz opreza, jer je iz Jeruzalema došlo k njemu izaslanstvo od svećenika i levita da povedu, kako se ĉini, pravo ispitivanje. Je li on Mesija? Zašto onda krsti? Tko je Mesija ako je on njegov glas-nik? (Ivan 1, 19-23) A Ivan je odgovorio s nakom udivljenja vrijednom poniznošću koju smo već vidjeli prigodom krštenja Isusova. »Ĉovjeka koji je ispred njega jer je bio prije njega« prepoznao je Krstitelj ponovno u mnoštvu koje ga je okruţivalo. Jednom rijeĉju oznaĉio ga je svojim uĉenicima: »Evo Jaganjac Boţji koji oduzima -rijehe svijeta.« Ta simboliĉna rijeĉ, koja će se u kršćanskoj tradiciji bez prestanka ponavljati, podsjećala je na slugu Jahvina (Izaija 53) i na vazmeno janje koje je bilo ţrtvovano za spas Naroda (Knjiga izlaska 12). Dva ĉovjeka meĊu njegovim uĉenicima zadrhtaše: razumjeli su. To su bila dva Galilejca: mladić imenom Ivan - isti onaj koji će kasnije u svom EvanĊelju jedini ispripovjediti te dogaĊaje (Ivan 1, 29-51) - i jedan od starijih, Andrija, ribar s Genezaretskog jezera, gdje je zajedno sa svojim bratom Šimunom i sa Zebedejem, ocem Ivanovim, imao malo ribarsko poduzeće. Oni poĊoše za onim kojega je Ivan oznaĉio spomenutim biblijskim rijeĉima. Isus se zaustavi. »Koga traţite?« Kao dva seljaka u neprilici oni odgovoriše pitanjem: »Uĉitelju, gdje stanuješ?« »DoĊite«, odgovori Isus, »i vidjet ćete.« EvanĊeoski tekst kaţe suho da su zaista pošli za njim i zauvijek ostali kod njega. I iza tih kratkih rijeĉi naslućuje se nadmoćna snaga Isusova nad dušama koju će on kasnije još toliko puta dokazati. Brat Andrijin Šimun nije bio s njim kad su Ivan i on susreli Isusa. Ĉim su ga stigli, poviĉe mu Andrija: »Našli smo Mesiju!« I povede ga k njemu. Isus pogleda pridošlicu: kao da osjećamo kako taj pogled pritišće toga ĉovjeka. I poziv njemu upravljen glasio je: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Ti ćeš se zvati Kefa!« - što znaĉi Petar - Stijena. Ta je rijeĉ morala biti priliĉno nejasna onome kome je bila upravljena: tek kasnije imala je biti razjašnjena, kad je Isus tome Petru objavio da će on biti stijena na kojoj će se sagraditi zajednica koja će proizaći iz njega. Još su dvojica primila Kristov poziv, dvojica Galilejaca, koje su Isus i njegova tri prva uĉenika sreli na cesti kojom su se vraćali u svoj kraj: Filip, koji je poslušao na prvu rijeĉ, i Natanael. Ovaj posljednji pošao je za Isusom pod još potresnijim okolnostima. Filipu koji mu je oduševljeno javio da je našao Mesiju - nekoga Isusa, sina tesara iz Nazareta - Natanael je odgovorio duhovitom primjedbom. Ali kad je stao pred Isusa, nije više bilo sumnje, nije bilo smijeha: jedna rijeĉ otvorila mu je srce. »Kad si bio pod smokvom, vidio sam te. . . « Što je Natanael radio pod smokvom? Kakva ga je tjeskobna misao progonila? Razgovor Kristov s dušom zahtijeva šutnju. Ali i Natanael je odgovorio na glas koji ga je zvao. * Sve se to odigralo u tišini, u skrovitosti srdaca. Ali Isus je imao dati još oĉitiji i divniji dokaz o svojoj potpunoj vlasti nad stvarima kao i nad ljudima. Vrativši se u svoj zaviĉaj, pošao je na seosku svadbu u gradiću Kani. Ţenidbe su u Izraelu bile prilika za sveĉanosti s obilnim
gošćenjem i pijankama. DogaĊalo se da je svadba trajala po osam dana. Kad ĉitamo EvanĊelje, lako se moţemo uvjeriti da se u tom sluĉaju radilo o raskošnoj sveĉanosti. Na kraju nije više bilo vina. Marija, mati Isusova, opazi to i upozori sina na to. Mali znak da vjeruje u njega, da su je »stvari koje je ĉuvala u svom srcu« zauvijek uvjerile o prisutnosti boţanske moći u njezinu djetetu. Na ulazu u blagovaonicu stajalo je šest kamenih posuda s vodom za pranja koja je propisivao Zakon, velike posude koje su zajedno odrţavale oko šest stotina litara. Jedna rijeĉ Isuva, i ta se voda, koju su na njegovu zapovijed zagrabili vrĉevima, pokazala kao odliĉno vino, najbolje koje je bilo ponuĊeno na toj gozbi (Ivan 2, 1-12). »Ljupko ĉudo«, kaţe Dostojevski, prvi nagovještaj natprirodnog ĉina koji će Isus izvršiti mnogo kasnije kad bude vino pretvorio u svoju krv i kruh u svoje boţansko tijelo. Jeli to uĉinio zato da svoje uĉenike uĉvrsti u vjeri u njega? »Oni povjerovaše li njega«, kaţe sveto Pismo. Ali kako je još bilo skrovito to ĉudo koje je uĉinio u malom provincijskom gradiću, pred društvom jednostavnih seljaka! * Ali ono ipak nije ostalo nezapaţeno, a isto tako i dogaĊaji koji su se odigrali na Jordanu. Isus je pošao u Jeruzalem da ondje kao vjerni Ţidov proslavi Pashu. Ljudi su ga okruţili, uvjeravali ga da vjeruju u njega, ali to je ipak uĉinilo da je ostao uzdrţljiv, jer je »znao i sam što je u njima« (Ivan 2. 23-25). Bez sumnje ţelja za zemaljskom slavom… Ali jedan je bio drugaĉiji, i njemu je Isus otkrio nešto više od onoga što je on i što mora ĉiniti. Zvao se Nikodem. Bio je sanhedrit, dakle jedan od nadstojnika ţidovske zajednice. Vjerna duša, bez ikakve sumnje, koja je iskreno traţila istinu. Budući da je bio ugledan - i oprezan - ĉovjek, dolazio je k Isusu noću da s njim razgovara. On je bio ĉuo o njemu, znao je dapaĉe da Isus oĉito raspolaţe nadnaravnom moći. Zato ga je o tom pitao: dolazi li ta moć od Boga? To jest - i to je pitanje bilo odluĉno - da li je on poslanik Boţji? Jednako je odluĉan bio i Isusov odgovor. U ĉetvrtom EvanĊelju, koje jedino pripovijeda tu zgodu, zauzima ona dvije velike strane i pokazuje se kao velika pjesma, na dva mjesta prekinuta pitanjima Nikodemovim, pjesma sva proţeta biblijskim aluzijama i gotovo doslovnim citatima iz Biblije. Tome ĉovjeku dobre volje otkrio je Isus bit svoje poruke, poziv na temeljiti preobraţaj, na »krštenje po Duhu« koje je u svom cilju bilo sasvim drugaĉije od krštenja Ivana Preteĉe. »Roditi se po vodi i po Duhu«, »roditi se ponovno«, roditi se »odozgo a ne više odozdo«: to je uvjet za ulazak u Kraljevstvo Nebesko. Tu je ĉitava Poruka Isusova, sve što se moţe ĉitati u EvanĊelju. Ali evo nešto što još više zaĉuĊuje. Tome neznancu, toj sluţbenoj liĉnosti prema kojoj se moglo nastupati s nepovjerenjem, Isus je jasno rekao tko je on. On govori o Sinu ĉovjeĉjemu koji dolazi s neba, on najavljuje - rijeĉ je vrlo tajanstvena… - »da će biti podignut« i da će tada ljudi vjerovati u njega. On uvjerava da taj Boţji poslanik nije krvnik spreman da kaţnjava, nego nosilac milosrĊa. (Ivan 3, 1-21) EvanĊelist nije zapisao odgovor Nikodemov. U svakom sluĉaju ostat će njegovo uvjerenje tajna, ako ga je Isus predobio. Misli se da je taj sanhedrit, kao toliki drugi, ĉuo Kristov poziv, ali da se, isto tako kao toliki drugi, iz slabosti, iz ljudskog opreza nije usudio slijediti do kraja prvi poticaj i odgovoriti s potpunim pristankom. Mi ćemo ga još jednom naći, kod Isusova suĊenja, i vidjet ćemo kako ga brani i kako poslije smaknuća šalje pomasti za njegovo tijelo. Moţda će mu vjeru koju mu nije znao pokloniti ţivome - pokloniti mrtvome… Takav uvod u veliki nastup Kristov završio Se s drugom epizodom koja moţda još više zbunjuje nego epizoda s Nikodemom. (Matej 4, 12; Marko 1, 14: Luka 4, 14; Ivan 4, 1-12) Isus i njegovi pratioci vraćali su se u Galileju. Budući da je vrućina u Goru bila već teška, oni
su udarili putem preko breţuljaka; taj je put imao ĉistiji zrak, ali je u oĉima vjernih Ţidova imao veliku pogrešku što je prolazio kroz zemlju Samaritanaca. IzmeĊu Zidova i stanovnika Samarije postojali su loši odnosi već dugo vremena, toĉno od desetog stoljeća, od vremena diobe Salomonova kraljevstva. Dok je mala drţava na jugu, Judeja, ostala strogo poslušna Mojsijevu Zakonu, sjeverno je kraljevstvo vrlo skoro poprimilo neke kompromise. Tako se, izmeĊu ostaloga, pripovijedalo da se Samaritanci klanjaju zlatnom teletu; svakako su oni na brdu Garizimu sagradili svetište kao suparnika Hramu u Jeruzalemu. Oznaka kao »neĉisti, prljavi, nedodiri-vi« dolazile su tako reći same od sebe na usta Ţidovima kad su govorili o svojim susjedima. Kad su Isus i njegovi pratioci prolazili kroz Samariju, on je osjetio umor i zaustavio se. Njegovi ga prijatelji ostave na podnoţju brda Sihema i poĊu gore u grad, vjerojatno da potraţe hrane. Ondje se nalazio vrlo star zdenac koji je bio poznat pod imenom »Jakobov
zdenac«, jer je po predaji ovdje Patrijarh napojio svoja stada. Moţe se još danas vidjeti, 32 metra duboko, u srušenoj unutrašnjosti jedne nedovršene bazilike. Isus je sjeo na rub zdenca. Bio je ţedan, a nije imao posude da zagrabi vode. Tada doĊe jedna ţena iz okolice. Ići po vodu duţnost je ţena na Istoku. Na izvorima i zdencima vide se kako dolaze s vrĉem ili vedrom na glavi ili o pojasu. Toj neznanki reĉe Isus: »Ţedan sam, daj mi piti.« Molba je bila tako neoĉekivana da se ţena nije mogla uzdrţati a da ne izrazi svoje iznenaĊenje šaleći se. Sigurno je dobro znala za ţidovsku uzreĉicu: »Voda Smaritanaca neĉistija je od svinjske krvi.« IzmeĊu Isusa i nje razvio se razgovor koji je imao dovesti do jedinstvene objave. Isus nije ostao duţan odgovor na podrugljivu primjedbu ţene. »Kad bi ti znala dar Boţji i tko je onaj koji ti govori: Daj mi piti, ti bi molila njega, i on biti dao ţive vode. . . A tko pije vodu koju ja dajem, taj neće nikada oţednjeti!« Ţena se zaĉudi: rijeĉ joj se uĉinila vrlo tajanstvena. Ona odvraća govoreći o vodi iz zdenca, o vodi koju svaki dan mora grabiti. Ali Isus ne popušta. Kao da vidimo njegov pogled uprt u nju, kao ono u Natanaela, u Petra: pogled koji prodire do dna duše. Jednom rijeĉju on je razotkriva, kaţe joj ono što ona i pre-
dobro znade, to jest njezin sablaţnjiv ţivot. Ona se predaje. Taj koji s njom govori, koji ĉita u srcima, to je prorok! I u istom trenutku Isus toj neznatnoj ţeni, toj krivovjerki, objavljuje bit svoje poruke i ujedno istinu o sebi. Ĉas je blizu kad će Samaritanci kao i Ţidovi biti pozvani da se više ne klanjaju Bogu u hramu, nego u duhu i u istini, u šutnji srca. A kad je ţena odgovorila: »Da, ja znam, te stvari o kojima ti govoriš ispunit će se kad doĊe Mesija«, odvraća on: »Mesija sam ja koji s tobom govorim.« Zašto je on toj tuĊinki otkrio tajnu koju još nikome nije bio saopćio i koju će ĉitav svoj ţivot škrto izricati? Je li to uĉinio zato što ona nije mogla shvatiti pravi njezin smisao ili što je ona, kao druga grešnica, pripadala kategoriji onih ţena kojima se mnogo oprašta jer su mnogo ljubile? Ne znamo. »Putovi su Boţji tajanstveni«, kazat će sveti Pavao.
Glava sedma
U PLODNOJ GALILEJI
Isus je imao sasvim odreĊen razlog da se poslije Pashe godine 28. ne zadrţava dugo u Judeji: njegov prethodnik, onaj koji mu je poravnao put, Ivan Krstitelj, bio je upravo uhvaćen i baĉen u tamnicu - samo zato što je ostao vjeran svome proroĉkom pozivu, zato što je, kao njegovi prethodnici iz biblijskih vremena, opomenuo jednoga velikoga da poštuje zakon Boţji. To je bio Herod Antipa sin Heroda Velikoga. U podruĉju koje su mu Rimljani prepustili vladao je s kraljevskim sjajem i vodio raskalašen ţivot. Na obali Genezaretskog jezera dao je sagraditi prijestolnicu, koju je, da se ulaska caru Tiberiju, nazvao Tiberijada. Kao ĉovjek uţitka, a bez karaktera, zaljubio se u bratovu ţenu Herodijadu, unuku Heroda i hazmonejske kraljevne Marijamne, strašnu ţenu za koju je ta veza znaĉila daljnji korak u njezinoj ĉastohlepnoj karijeri, dok je njezin stari muţ Herod Filip jedva još bio sposoban da bi postigao nešto više. Ţena Heroda Antipe, arapska kraljevna iz kraljevstva nabatejskog, saznavši za tu vezu svoga muţa, vrati se u Petru k svome ocu. Herodijada to iskoristi te se rastavi od Filipa i uda za svoga ljubavnika. Pred zakonom bio je to skandal (Levitska knjiga 18, 16; 20, 21). Ivan Krstitelj otvoreno je to prigovorio tetrarhu u lice. »Nije ti dopušteno imati ţenu tvoga brata!« Herod Antipa moţda bi se bio s time pomirio i pustio proroka u dlakavoj odjeći neka dalje viĉe, ali ako ćemo vjerovati Josipu Flaviju, poĉela je njegova propovijed izazivati nemir u narodu. Osim toga, ţena kao Herodijada nije bila spremna opraštati uvrede, Krstitelj je dakle bio uhvaćen i odveden u jednu moapsku tvrĊavu iznad Mrtvoga mora, u Maheront, ţidovsku predstraţu protiv pustinjskih Beduina. Ondje ga baciše u dubok podzemni zatvor, gdje neće više moći govoriti (Matej 14, 20; Marko 6, 17; Luka 3, 20). Tada se podiţe Isus. Njegov ţivot u punom svjetlu dana zapoĉinje upravo u tom trenutku. Vrativši se u svoju pokrajinu Galileju, on govori i djeluje pred masama. Mjesto da se ograniĉi na to da svoju osobu i svoju poruku objavljuje samo nekolicini vjernih ili onima koje sluĉajno susretne, on se objavljuje pred svima. To razdoblje Isusova ţivota ne moţe se lako obuhvatiti u jednom jedinom i suvislom izvještaju. DogaĊaji u poĉetku njegova nastupa - krštenje, boravak u pustinji, susret s Nikodemom - zapisani su samo kod svetog Ivana, zato, naravno, kronologija ĉetvrtog EvanĊelja sluţi kao putokaz. Od sada moramo, da bismo dogaĊaje doveli u pribliţan redoslijed, usporeĊivati sva ĉetiri EvanĊelja i meĊusobno ih popunjavati. Ali njihovim autorima, kao svim piscima starine, bila je nepoznata briga koju današnji povjesniĉari drţe za osnovu, da naime pomnjivo datiraju dogaĊaje i da ih pripovijedaju onim redom kako su se zbivali. Oznake vremena su dakle izvanredno rijetke, ako izuzmemo glasovito mjesto koje smo gore naveli: »Petnaeste godine vladanja cara Tiberija. . . « (Luka 3, 1-2 ) . Tako se, na primjer, u EvanĊeljima mnogo govori o Isusovim putovanjima, ali nijedno EvanĊelje ne kazuje toĉno koliko je koje od tih putovanja trajalo. Da bismo mogli uspostaviti suvisli izvještaj i dapaĉe dobiti predodţbu o ukupnom trajanju Isusove misije, treba istaknuti pojedinosti i iz njih izvući zakljuĉke. Ako se, na primjer, govori o tome da je Isus prisustvovao kod triju svetkovina Pashe, treba iz toga zakljuĉiti da je njegovo javno djelovanje trajalo dulje od dvije godine. Prigodno spominjanje »zelene trave« ili ţetve, ili oluje, dopušta da se utvrde stanoviti dogaĊaji s obzirom na godišnje doba. Sve to nije jednostavno, pogotovo kad se sinoptiĉka EvanĊelja i EvanĊelje svetoga Ivana ne mogu
uvijek Iako uskladiti. Zato raspravljanje o trajanju Isusove misije i redoslijed dogaĊaja, koje je zapoĉelo već u najstarija vremena Crkve, nije još ni danas završeno. Najvjerojatnija i najproširenija hipoteza dade se formulirati ovako: Isus je bio kršten u sijeĉnju godine 28., a došao je u Jeruzalem u oţujku za blagdan Pashe; svoj javni nastup zapoĉinje u Galileji sredinom svibnja, kad je saznao da je zatvoren Ivan Krstitelj. U svojoj pokrajini ostaje otprilike 18 mjeseci i ondje takoĊer slavi Pashu godine 29. (Ĉudo umnaţanja kruha moglo se dogoditi u to vrijeme). U Jeruzalem ide tek kasnije, moţda za blagdan Pedesetnice. Prizori kao utišanje oluje na jezeru ili preobraţenje mogu se lako povezati s jednim ili drugim godišnjim dobom: prvi bi se mogao smjestiti u prosinac, kad sjeverni vjetar s Hermona puše preko jezera, drugi u kolovoz, kad sunce bliješti punim sjajem. U jesen godine 29. polazi Isus u Judeju, gdje provodi zimu godine 30. i umire poĉetkom travnja u Jeruzalemu. * U Galileji dakle, maloj zemlji svoje mladosti, poĉinje Isus svoje javno djelovanje, meĊu ljudima koje pozna od djetinjstva. Ĉesto je bilo reĉeno da izmeĊu oba razdoblja Kristova djelovanja i pokrajina u kojima su se odvijala postoji neka vrsta simboliĉkog podudaranja. Opora, surova Judeja bit će zemlja objava o ţrtvenoj smrti, zemlja sakramenta koji će ĉuvati uspomenu na smrt ţivoga Boga, zemlja drame u kojoj će se ta smrt dogoditi. Galileja je naprotiv - poslije »prijaznog ĉuda« u Kani - pozorište djela koja svjedoĉe o ĉudesima punim ĉovjeĉnosti, kao što su na primjer umnaţanje kruha, najdirljiviji susreti, utješne rijeĉi blaţenstava. Galileja je mala ali lijepa i šarolika, gostoljubiva zemlja. Njezino crveno tlo vrlo je plodno, »tako plodno«, kako kaţe Josip Flavije, »da i najmlitavijega poziva na rad«. Ima i dovoljno vode, koja kao kiša pada s neba ili u potocima silazi s Hermona. Tako ovdje uspijeva sve što se gaji u podruĉju Sredozemnog mora, pšenica, jeĉam, maslina, vinova loza, povrće i voće. Uz to zamršeni splet breţuljaka i dolina pruţa mnoštvo lijepih krajolika s pogledima na modrikasta gorska bila naĉiĉkana crnim jezicima ĉempresa. Ali sve drugo nadmašuje ljepotom Genezaretsko jezero, dvadeset kilometara dugo i deset kilometara široko, sa svojom ĉistom površinom, na ĉijim se obalama ljupko niţu sela i gradići. Narod te sretne zemlje bio je kao njezina slika: zdrav, veseo, jednostavan i iskren. U Jeruzalemu su prezirali Galilejce; smijali su se njihovu teškom i
Glava osma RIBARI LJUDI Isus je znao da u velikom djelu koje poduzima neophodno treba imati pomagaĉa, uĉenika, izabranih upravo zato da budu njegovi suradnici. Nekoliko ih se sigurno nalazilo u okolini Ivana Krstitelja, kao na primjer oni za koje ćemo vidjeti da dolaze k Isusu da ga pitaju u ime zatvorenog proroka. Ali »glavni stan« što će ga Krist izgraditi imat će sasvim poseban karakter, koji će na odluĉan naĉin oznaĉiti organizam što će se iz njega razviti, Crkvu. Na jordanskom gazu nekoliko je ljudi, pet ili šest, srelo Isusa, Galilejci kao i on, i »pošli su za njim«. Oni su išli s njim kad se vratio u svoj kraj; jedan ili drugi bio je ĉak nazoĉan kod ĉuda u Kani; ali još nijedan od njih nije odluĉio da ostavi sve i da se njemu potpuno preda na raspolaganje. Ti su ljudi bili ribari na Genezaretskom jezeru; kad je došao u onaj kraj da govori narodu, Isus ih je opet sreo - meĊu njima Šimuna Petra - kako smo malo prije vidjeli. 1 to je bio za njih ĉas njihova poziva. Sveti Luka na jednoj od najljepših stranica svoga EvanĊelja opisuje prilike pod kojima se za većinu od njih taj izbor odigrao (5, 1-11); one imaju bogatu simboliĉku vrijednost. Isus je upravo bio govorio ljudima iz malih ribarskih luka koje kao bijeli vijenac okruţuju jezero. Noć je vjerojatno bio proveo pod vedrim nebom; u svibnju su noći u okolici jezera divne. Jutro je; iz lagane magle pomalja se ribarska laĊa i pristaje u luci, teška, ĉvrsta laĊa u kojoj ima mjesta za dvanaest ljudi. Jedan od veslaĉa skaĉe na kopno i ide prema Isusu. Izgleda umoran, i njegovi drugovi takoĊer. To je Šimun, Šimun »Stijena«. Noć je bila loša: ribolov nije uspio. Ništa nije bilo u okomito postavljenim mreţama koje su izvukli u zoru! I mreţu za bacanje bacili su dvadeset puta, ali nisu ništa ulovili. »Vratite se na puĉinu«, kaţe im Isus, »i bacite svoje mreţe!« Zapovijed se ĉini tako besmislena da se Šimun jedan ĉas koleba. Ali njegovo pouzdanje u Isusa tako je potpuno da on sluša. I tada dolazi neĉuven uspjeh, ĉudesni ribolov, mreţe su tako teške da se ne mogu izvući iz vode. Ali iznad svega on dovodi do neopozivih zakljuĉaka koje ti ribari izvlaĉe iz toga ĉuda: oni smjesta ostvaljaju svoje mreţe da se stave na raspolaganje Uĉitelju. I na to im Isus upravlja proroĉansku rijeĉ: »Odsad ćete biti ribari ljudi!« Tako će tajanstvena moć kojom raspolaţe Isus da za sebe predobije ĉovjeka, jednom jedinom rijeĉi, jednim jedinim pogledom, više puta doći do izraţaja - toĉno dvanaest puta - da ĉovjeka otrgne od njegova obiĉnog ţivota i da ga gurne u veliku pustolovinu sluţenja Bogu. Tome pozivu ne moţe nitko izmaći, ni ljudi koje bi naoko sve moralo odvraćati od duhovnog poziva, kao na primjer onaj Levi, carinik, ĉinovnik porezne ili carinske sluţbe, kojega jedna rijeĉ Isusova, jedan zapovjedni »Slijedi me!« otkida od njegova carinskog stola (Matej 9, 9; Marko 2, 14; Luka 5,27), da od njega uĉini budućeg evanĊelistu, svetoga Mateja. Bez sumnje Isus kod tih izbora provodi toĉne namjere, ĉvrsti plan. Sastavljena je druţba od dvanaest ljudi. Broj je po sebi vaţan, tako da će se, kad poslije dramatiĉne osude i muke Kristove jedan od dvanaestorice nestane, taj brzo nadomjestiti Marijom. »Vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih« (Matej 19, 28), obećat će Isus svojim Apostolima. Kad se u ţidovskoj simbolici govorilo o »Dvanaest plemena«, znaĉilo je aludirati na ĉitavo ĉovjeĉanstvo. Već u trenutku kad su bili pozvani ti su ljudi bili odlikovani općim pozivom. Vrlo velika uloga za tako male ljude! »Neuki i neobrazovani ljudi«, reći će o njima Djela apostolska, koja ipak pripovijedaju upravo o sjajnim djelima što ih je izvršila većina od njih (4, 13). Svi pripadaju istom društvenom sloju; nisu siromašni, ali nisu ni bogati; obrtnici koji pošteno zaraĊuju za svoj ţivot, kojih imetak uglavnom leţi u njihovim laĊama i u
njihovim mreţama. Nijedan od njih nije intelektualac u onom smislu koji bi se u tadašnjem Izraelu dao toj rijeĉi, to jest nijedan nije bio struĉnjak za Sveto Pismo, nijedan rabin. Kristova moć morala je biti vrlo velika kad je od tih ljudi mogla uĉimti uĉesnike neĉuvene pustolovine. Toliko }e istina da za sluţenje Bogu manje vrijede velika svojstva uma nego svojstva srca i duše: iskrena volja, vjernost, srĉanost. Ti Galilejci bili su puni toga. * Koju je ulogu Isus namijenio toj Dvanaestorici? Da budu njegovi »poslanici«. Poslanik, »Šaluhah« - grĉki »apostolos«, odatle »apostol« - bio je, po izraelskom obiĉaju, više nego glasnik. To je bio ĉovjek kojemu je bila povjerena jedna misija, ĉovjek koji je bio tijesno zdruţen s mišljenjem i djelovanjem Uĉitelja. Vidjet ćemo da Apostoli kod Krista zauzimaju sluţbe koje bismo nazvali administrativnim sluţbama, kakve preuzimaju neposredni suradnici kakvog politiĉkog voĊe ili velikog misionara... Ako se on sprema na putovanje, oni idu naprijed da se pobrinu za stan, da prouĉe prilike u kojima će se on moći obratiti narodu. Ako govori mnoštvu, apostoli preuzimaju duţnost da osiguraju red, rasporeĊuju slušatelje, brinu se katkada i za hranu. Ali oni ĉine još i više. Ako im Uĉitelj zapovjedi, idu oni po dvojica. (Obiĉaj da se šalju po dvojica u misiji zadrţat će se u Crkvi). Njihova je zadaća da propovijedaju i da svjedoĉe o poruci kojoj je Isus znak i ţivi izraz. »Njima je dana vlast nad neĉistim duhovima. Oni mogu lijeĉiti bolesnike, ĉistiti gubavce, izgoniti zle duhove i dapaĉe uskrisivati mrtve«: oni su dakle potpuno zamjenici Sina Boţjega. Da bi mogli takve pothvate uspješno provoditi, morali su slušati toĉne zahtjeve i primiti izobrazbu od svoga Uĉitelja. Morali su ponajprije ostaviti sve da poĊu za njim: obitelj, zvanje, ljubljenu zemlju. I kad ih je postavljao svojim poslanicima, Isus im je rekao: »Ne uzimajte ni zlata ni srebra, ni ikakva novca za svojim pojasom, ni putne torbe, pa ni dvije haljine ni obuće!« Oni su u sluţbi ĉovjeka koji nauĉava preziranje zemaljskih dobara i koji je sam siromah meĊu siromasima. Ali prije svega morat će biti svjedoci onoga što će biti najviša pouka u nauci njihova Uĉitelja: da ljubav, boţanska karitas, sve natkriljuje. Tako su oni, takvi kakve ih vidimo u EvanĊeljima i kasnije u Djelima apostolskim, zaista oni apostoli kojima će Isus umirući povjeriti sudbinu svoga djela i svoje zajednice. Većina su oštro ocrtani tipovi; od Šimuna-Petra, najstarijeg, oduševljenog i vatrenog Petra, hitrog u go-voru i djelu, sposobnog i za iznenadni otpad, ali pri tom sasvim iskrenog ĉovjeka, sve do mladog i osjećajnog Ivana, Benjamina druţine, mladića prema kojemu Isus pokazuje posebnu ljubav, toliku da mu dapaĉe dopušta da poloţi glavu na njegova prsa, do onoga Jakoba koji se zove MlaĊi, koji je tako poboţan da su mu od kleĉanja otvrdnula koljena kao rog, i onoga Tome kojega će proslaviti njegov kritiĉki duh. Jedan jedini u toj galeriji svetaca ĉini iznimku, Juda, nazvan Iskariot, vjerojatno Judejac, ĉiju tajnu nisu osvijetlila dvadeset stoljeća egzegeze, Juda kojega je Isus izabrao u svojem nepogrešivom poznavanju budućnosti, dobro znajući da će on jednoga dana postati ljudsko oruĊe njegove providnosno odreĊene sudbine... Isus je svojim uĉenicima dao ne samo toĉno ocrtane duţnosti i strogu izobrazbu. On im je dao da uĉestvuju i u izvanrednim karizmama, kao da ih je time što im je dao da spoznaju njegovu svemoć htio još više uĉvrstiti u njihovoj vjeri. Već oni koji su bili prisutni kod ĉuda na svadbi u Kani bili su »povjerovali u njega«; dogaĊaj je još potkrijepio njihovu odluku da mu se prikljuĉe. Još drugi znakovi, većinom isto tako neobiĉni, imali su im biti dani. Podsjećamo ovdje na obje epizode s olujom. Jedne noći bili su Isus i njegovi uĉenici u većoj ribarskoj laĊi i prelazili jezero da na drugoj obali propovijedaju nauku. Isus je zaspao, svladan umorom poslije jednoga dana propovijedanja. Podigla se ţestoka oluja i stala bacati laĊu amo-
tamo. Prestrašeni, ljudi probude Uĉitelja. On se digne, naĉini jedan pokret i izrekne dvije rijeĉi, i odmah se oluja slegne i valovi se umire. (Luka 8, 22-25; Marko 4, 35-41; Matej 8, 2327) Drugi put, opet u noći, bili su sami na jezeru. Jak vjetar tjerao ih je od obale, vesla su bila nemoćna, nemir ih je poĉeo obuzimati. Kad bi samo Uĉitelj bio ovdje! I najednom eno lika koji klizi po vodi... »Ah!« poviĉe Petar, »ako si to ti, Gospodine, zapovjedi mi da doĊem do tebe po vodi...« I ruka Iusova spasi ga da nije potonuo u val i je prijetio da ga proguta. (Matej 14, 23-33; Marko 6, 45-52; Ivan 6, 16-21). Ali najizvanrednije oĉitovanje koje su apostoli smjeli doţivjeti - jedno zaista mesijansko objavljenje - bilo je dano Petru, Jakobu i Ivanu. Na Isusovu zapovijed otpratili su ga na vrh jedne gore - na Tabor? na Hermon? - i najednom vidješe da se preobrazio njegov izgled i ujedno njegova narav. Bio je sav od svjetla; ni samo sunce nije bilo svjetlije. Dva tajanstvena bića pojavila su se kraj njega, o kojima su znali da su to Mojsije i prorok Ilija. I, kao što je već bilo nedavno, kod krštenja, odjekne iz oblaka nebeski glas: »Ovo je sin moj, moj Izabranik, njega slušajte!« (Matej 17, 1-9; Marko 9, 2-8; Luka 9, 28-36) Kako bi se moglo dogoditi da ti ljudi poslije takvih objavljenja ne budu potpuno odani Isusu? U naĉinu kako je Krist izgradio svoju druţbu koja ga je za njegova ţivota trebala pomagati i njegovu nauku poslije njegove smrti dalje objavljivati treba prije svega istaknuti hijerarhijski znaĉaj organizacije. Veliki filozofi starine, na primjer stoici, imali su oko sebe krug uĉenika, pri ĉemu je svaki put postojao individualni odnošaj, a da svi zajedno nisu saĉinjavali jedno jedinstvo. Zajednica Kristova nasuprot pokazuje, tek što je bila uspostavljena, vrlo odreĊene organiĉne i hijerarhijske crte. Dvanaestorica su izriĉito postavljeni za nadstojnike zajednice vjernika. Kasnije će Isus uz njih postaviti »Sedamdesetdvojicu«, apostole drugoga reda, sa zadatkom da pomaţu Dvanaestorici u njihovim zadaćama. I na vrh cjeline postavljen je vrhovni poglavar. Vrlo je moguće da se taj sustav moţe usporediti sa sustavom esenaca. Svakom esenskom zajednicom upravljao je jedan poglavar, »Mebagger«, uz kojega je stajalo Vijeće ili Kapitul od dvanaest ĉlanova, koje ga je pomagalo u upravljanju samostana i kaţnjavalo prekršaje protiv pravila. Na vrhu je stajao vrhovni poglavar kojemu je bila dana vlast nad svim ĉlanovima zajednice: Gospodar Pravde. U Kristovoj Crkvi naći ćemo nešto vrlo sliĉno. Tko će dakle biti voĊa male ĉete? Jedan meĊu njima, ĉini se, zauzimao je uistinu istaknuto mjesto. Već kod velikog poziva prvih apostola njegov se lik jasno istakao. Kod ĉudesnog ribolova on je sam uzeo rijeĉ: »Gospodine, otiĊi od mene«, promucao je, »jer ja sam ĉovjek grešnik«, što je znaĉilo da je on u Isusu vidio mnogo više nego ĉovjeka, vidio je predstavnika boţanske moći, o kojem će biti kazano da ispituje bubrege i srca. On je takoĊer bio onaj koji se u olujnoj noći usudio poći u susret Uĉitelju hodajući po vodi. On je takoĊer bio jedan od trojice povlaštenih pred kojima se Isus preobrazio, i kod te je prilike uzeo rijeĉ i usudio se progovoriti Bogu. Taj ĉovjek tako vidljivo oznaĉen nije bio nitko drugi nego Šimun, galilejski voĊa ribara, kojega je Isus već kod prvog susreta pozvao na izvanrednu sudbinu dajući mu novo ime. Što o njemu i o njegovu karakteru već znamo, pokazuje da je taj obrtnik imao sposobnost da preuzme veće zapovjedništvo nego što je zapovjedništvo nad deset ljudi kod izvlaĉenja mreţa. Kad se Isus jednoga dana, za vrijeme odmora na putu, razgovarao sa svojima, zapitao ih je kao u šali: »Za koga drţe ljudi Sina ĉovjeĉjega?« - »Jedni«, govorili su uĉenici, »za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, treći za Jeremiju ili za kojega od proroka.« - »A vi«, nastavi Isus, »za koga me vi drţite?« Tada Šimun poviĉe ţivo: »Ti si Krist, Sin Boga ţivoga!« Odgovor je imao sasvim znaĉaj ĉina vjere: Preobraţenje se još nije bilo dogodilo, i Isus nije nikada izriĉito rekao svojima da je on Mesija.
Isus pogleda Šimuna kao što ga je pogledao nedavno nedaleko od jordanskoga gaza, i reĉe mu: »Dobro si odgovorio, Šimune. Sretan si što si to rekao, jer ti to nisu objavili tijelo i krv, nego moj Otac koji je na nebesima.« Tada ponovi tajanstvenu igru rijeĉi kojom ga je nagovorio kad mu je njegovo ime Šimun promijenio u ime Petar, i reĉe: »A ja ti kaţem: ti si Petar - Stijena, i na toj Stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati kljuĉeve Kraljevstva Nebeskoga; što god sveţeš na zemlji, bit će svezano na nebu, a što odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebu.« (Matej 16, 13-20; nepotpuno kod druge dvojice sinoptika). Rijeĉi koje je Isus upotrijebio imale su smisao koji je poboţni Ţidov, odrastao u ophoĊenju sa Svetim Pismom, morao razumjeti. Imati vlast nad kljuĉevima, biti jaĉi nego »vrata« Šeola, podzemnoga svijeta, bili su znakovi Mesije. I usporedba s ugaonim kamenom ili s temeljnim kamenom bila je klasiĉna. Taj odluĉan prizor odigrao se blizu izvora rijeke Jordana, u podruĉju šuma i ţivih voda, podruĉju koje okruţuje nepokolebljive stijene Hermona. Šimun će zaista biti Stijena i na toj Stijeni bit će sagraĊena Crkva .. . Dvadeset stoljeća katoliĉke vjere proizaći će iz te rijeĉi.
Glava deveta
ISUS GOVORI Okruţen od ljudi koje je izabrao za svoje suradnike, Isus je nastavio svoju misiju u Galileji, i proširio je. Doskora mu je okvir sinagoge postao pretijesan: ponajprije vanjski, materijalni okvir, jer te »kuće molitve« nisu nikada bile previše prostrane, te se nikako ne mogu usporediti s našim crkvama; zatim nutarnji, duhovni okvir, jer se svatko koji je »tumaĉio Pismo«, morao toĉno drţati biblijskih redaka koje je citirao. Da bi mogao govoriti svojim sve brojnijim slušateljima, morao je Isus napustiti sinagogu. Sveti Marko pokazuje nam ga vrlo brzo kako stisnut i progonjen od mnoštva mora skakati u laĊu i prevesti se preko jezera kad je umoran ţelio naći nešto samoće. Jedina mjesta za sakupljanje bili su oĉito trgovi u gradovima ili slobodna priroda. Ondje su nekoć govorili toliki proroci, a nedavno Krstitelj. Ĉini se da je Isus svoje vjerne osobito rado okupljao na dva mjesta. Ponajprije na obali Tiberijadskog jezera, u jednoj od onih ljupkih uvala rajske ljepote koje su bile obrubljene sitnim pijeskom ili okruţene padinama na kojima su rasli grmovi oleandera - u kraju koji još i danas odiše ĉarom prvog navješćivanja EvanĊelja. Mnoštvo se natiskivalo po obali; govornik se ukrcao na kakvu laĊicu i odvezao se desetak metara na jezero. Voda je nosila glas. Ili je birao kakav prijazan kut u bregovima, udolinu koja je stvarala prirodan amfiteatar, travom obrasli obronak usred kojega se iz zemlje dizala kakva stijena koja je sluţila kao govornica. Upravo u jedan takav okvir stavlja se, u vrijeme galilejskog razdoblja, vjerojatno u posljednje dane lipnja godine 28, najglasovitiji i najdivniji dio Kristove nauke: »Propovijed na gori«, nazvan takoĊer »Govor o blaţenstvima« zbog uzvika kojima poĉinje: »Blaţeni koji...« U dolini je u to godišnje doba bilo već vruće; Isus se »stane penjati« da bi došao na vrh jednog breţuljka - moţda Tabgaha, trinaest kilometara od Tiberijade, a tri kilometra od Kafarnauma, ili malo podalje na visoravan uokvirenu dvjema uzvisinama, a koju zovu Karin Hatim, onamo gdje je sultan Saladin godine 1187. postigao konaĉnu pobjedu nad kriţarskom vojskom jeruzalemskoga kralja. Došavši na predviĊeno mjesto, Isus se zaustavlja; slušatelji se okupljaju oko njega i sjedaju na zemlju. Isus govori, i što on kaţe, saĉinjava potpuno ali spontano, i najmanje didaktiĉko izlaganje svega onoga što će on ljudima za ĉitavoga svoga javnog nastupa propovijedati. Kod svetoga Mateja, koji tu scenu opširno opisuje (gl. 5, 6 i 7), imamo zaista osjećaj kao da se nalazimo na vrhuncu... * Govoriti mnoštvu zahtijeva oĉito sasvim druge sposobnosti nego što ih zahtijeva tumaĉenje Svetoga Pisma. Te je sposobnosti Isus bez sumnje posjedovao. Da on nije na svoje slušatelje djelovao nadarenošću velikoga govornika, njegov uspjeh ne bi se dao protumaĉiti. U Izraelu, kao i na ĉitavom Orijentu, pripisivala se rijeĉi velika vaţnost. Knjiţevnost, u smislu koji mi dajemo toj rijeĉi, bila je ogranak govorništva; knjige Svetoga Pisma širile su se usmeno prije nego su se zapisale, a Muhamedov Koran bit će u doslovnom smislu »diktat«. Svi veliki voĊe staroga Izraela, David, Salomon, bili su majstori rijeĉi. Kad je Jahve izabrao Mojsija da vodi njegov narod, ovaj se pokušao osloboditi te teške zadaće dokazujući da je slab govornik (Knjiga izlaska 4, 10). Isus sigurno nije imao taj razlog da ne preuzme svoje poslanje. Ţidovsko govorništvo bilo je uostalom vrlo razliĉito od modernoga zapadnoga govorništva. Jasan poredak misli, logiĉko dokazivanje, racionalan slijed perioda, sve ono što nas je uĉio Ciceron, bilo je tuĊe tome govorništvu. Manje se polagalo na to da se slušatelje
uvjeri logiĉkim dokazima i zakljuĉcima, a više na to da se na njih izravno i osjetno djeluje, ĉime se uspostavljao kontakt izmeĊu govornika i slušatelja i postizavalo to da su se slušatelji dali uvjeriti. Da bi postigao cilj, izraelski je govornik vrlo ĉesto posezao za ritmiĉkim stilom, koji je bio krcat hotimiĉnih ponavljanja, simetrija, proraĉunatih kontrasta, aliteracija pa i igre rijeĉi. Drugo odliĉno sredstvo da se postigne paţnja bilo je upletanje mnoštva izriĉitih i neizriĉitih pozivanja ili bar aluzija na Sveto Pismo, kojima je Ţidov bio hranjen od najranijeg djetinjstva: zato je svatko mogao prepoznati mjesto na koje se mislilo. Ta sredstva davala su ţidovskoj umjetnosti rijeĉi nesumnjivo zvuĉnost i snagu izvanredne sugestije. Sve ćemo to naći i u Isusovu naĉinu govora. Sve to, i još mnogo više. Jer i kroz dva prijevoda - iz aramejskog na grĉki i iz grĉkog na jedan od naših modernih jezika - rijeĉ Isusova zadrţava snagu i izvornost kakve ne nalazimo nigdje drugdje. Rijeĉi koje izviru iz njegovih usta imaju, kako je već Renan primijetio, »neko vrstu blagoga i ujedno strašnoga sjaja, boţansku snagu, ako smijem tako kazati... koja ih istiĉe od ostaloga teksta te ĉini da ih lako raspoznajemo«. Razumijemo što Renan hoće kazati, kad ĉitamo rijeĉi kao: »Pustite mrtve da pokapaju mrtve«, ili »Prvi će biti posljednji«. Majstor rijeĉi po izraelskom shvaćanju ostao je Isus kroz stoljeća i u svim mogućim etniĉkim i lingvistiĉkim okvirima, jer je on, kako kaţe sveti Ivan u jednoj igri rijeĉi koja otvara pogled na najveću od svih tajna, sam bio »Rijeĉ«, Rijeĉ Boţja. * Slušatelji Isusovi koji su ga ustrajno slijedili - u prvom redu njegovi uĉenici - morali su ustanoviti da njegov naĉin izraţavanja nije uvijek bio isti i da se u drugom dijelu galilejskog razdoblja promijenio. Općenito, a osobito u poĉetku, bilo je njegovo nauĉavanje neposredno, jednostavno i svakome pristupaĉno. Kratke reĉenice padale su s njegovih usana, jasne, odluĉne, prodorne: »Ako je da, recite da, ako je ne, recite ne!« Tko bi se dakle mogao kolebati o znaĉenju zapovijedi kao što je ova: »Ljubi bliţnjega svoga kao samoga sebe!« »Nitko ne moţe sluţiti Bogu i mamoni!« »Ako postiš, namiriši svoju glavu!« Dvije tisuće godina nisu ublaţile oštrinu tih izreka ni oslabile njihovu snagu koja opominje. Ipak se ĉini da se ta zapovjedniĉka jednostavnost nije uvijek isticala u govorniĉkoj vještini Isusovoj. DogaĊalo se katkada da se nit govora odvijala u nekoj vrsti pripovijetke, kratke priĉe iz koje se izvodila neka moralna ili duhovna pouka. Ti mali komadi morali su proţimati Isusove govore - premda su sinoptici najvaţnije od njih sastavili u skupine - i izmeĊu ostaloga imati ulogu koju kod govornika koji se razumije u svoj posao igra anegdota: ulogu da zadrţi pozornost. Te male priĉe zovemo »parabole«, po grĉkoj rijeĉi koja znaĉi »usporedba«. Da pravo kaţemo, u tadašnjem Izraelu nije se tako oštro razlikovalo kao kod nas izmeĊu dogmatskog izlaganja i pouĉnih priĉa koje su se sasvim prirodno u njih umetale radi zornosti. Hebrejska rijeĉ »mašal«, koja se na grĉki prevodi »parabola«, ima mnogo šire znaĉenje. Mašal je bio bitni sastavni dio zbijenog i slikovitog hebrejskog jezika, koji je osobito zgodan za to da izrazi realnost, ali se pokazuje nespretan kad treba izraziti apstrakcije i više stvarnosti; on se tada pomaţe slikama, simbolima i poredbama - što uostalom sasvim lijepo pristaje izraelskoj psihologiji, koja posjeduje neobiĉno veliku moć intuicije, koja na prvi pogled prepoznaje prikladnu, realistiĉnu, familijarnu crtu, i s najvećom spretnošću iz nje izvodi pouku. Mašal je bio upravo ovo: naĉin promatranja neke moralne crte ili situacije da se iz nje izvuĉe neki moralni zakljuĉak. Rijeĉ kao na primjer »Lijeĉnice, izlijeĉi samoga sebe!« bila je mašal, i mnoge druge. Svakako se dogaĊalo i to da je promatrana ĉinjenica bila zgodnija za anegdotu i da pouka koja je iz nje slijedila nije bila tako oĉita. Te evanĊeoske parabole divni su literarni komadi, u kojima Renan s pravom nalazi »nešto analogno grĉkom kiparstvu, u kojem se ideal moţe opipati i ljubiti«. Ĉut ćemo ih s Kristovih usana sve do njegovih posljednjih
dana. Od dvadesetak njih koje se mogu izdvojiti iz sinoptiĉkih EvanĊelja - sveti Ivan ne navodi ni jedne jedine - bar je polovica tako glasovita da je njihov sadrţaj ušao u bitni sastav zapadne kulture. Sjetimo se samo parabole o sijaĉu, parabole o dobrom sjemenu i kukolju, o milosrdnom Samaritancu, o mudrim i ludim djevicama, ili takoĊer o rasipnom sinu. Naša umjetnost ne bi bila ono što jest da nije bilo tih uzvišenih komadića! Treba meĊutim priznati da sve te usporedbe ne dovode do lako shvatljivih zakljuĉaka. Usporedba o nevjernom upravitelju koji se pohvaljuje zbog svoje spretnosti, koja, ljudski gledajući, priliĉno jako sliĉi na lupeštvo, ili ona o ljiljanima u polju, koja kao da preporuĉuje potpunu lijenost, odvajkada su propovjednicima zadavale mnogo jada i muke. Stoga dobro razumijemo da su uĉenici pitali Isusa zašto uzima tako teško razumljive priĉe. Odgovor Kristov (Matej 13, 10-17) neće ih mnogo manje zbuniti: da ih ne razumiju svi!
Pa ipak je u tome istina. Poruka Isusova morala se, da bi se proširila, objavljivati po nekome redu. Njezina revolucionarna novost bila bi pobudila još više sablazni nego što ih je pobudila, da je sve bilo jasno reĉeno. Pouka parabola vrlo ĉesto ima nešto tako paradoksno da bi se gotovo mogla nazvati skandalozna: pomislimo samo na rasipnog sina, na radnika jedanaestoga sata. Poruka se Kristova u biti suprotstavljala formalnom moralizmu, banalnoj religiji moranja i dobivanja. Protivljenja koja su se dizala u ime dobrih naĉela i ustaljenog poretka brzo su se imala pokazati veoma snaţno. Moţe se razumjeti da Isus nije htio odmah oĉitovati ono što je bilo na j smioni je i najjaĉe. * Novu je dakle poruku Isus objavljivao mnoštvu koje se natiskivalo oko njega da ga sluša. U ĉemu se ona sastojala? Toĉnu predodţbu o njezinim odluĉnim oznakama dobivamo kad ĉitamo propovijed na gori, kako je prikazuje sveti Matej (gl. 5, 6 i 7), u nekoliko toĉaka popunjenu od svetoga Luke gl. 6). Taj tekst tako je bogat sadrţajem i tako savršen oblikom da se moglo kazati da sadrţi »srţ EvanĊelja«. Drugi dijelovi Isusove nauke nadovezat će se na njega ili ga dalje razviti. Krist se obraća svim vjernicima koji oĉekuju »Kraljevstvo Boţje«. U ĉemu se to Kraljevstvo toĉno sastoji, pokušat će razjasniti više parabola: to je neopisiva stvarnost, koja je »u nama«, od koje svaki u sebi nosi malu klicu, sliĉnu zrnu gorušiĉinu, ali koja moţe narasti neizmjerno, kao što gorušica postaje stablo; to je najviše dobro kojemu su svi pozvani, ako ga samo hoće, kao uzvanici na svadbenoj gozbi. Što treba ĉiniti da se postigne to kraljevstvo? U stanovitom smislu samo jedno: izbor. Opredijeliti se za Boga, za Duha, za ono što nikada ne prolazi, a ne, kao što većina ljudi ĉini, za ono što prolazi, za svijet. »Istinito blago je u nebu«. To opredjeljenje za Boga je ĉin ljubavi: vjernik će ljubiti Boga od svega svoga srca, iz sve svoje duše, svim svojim silama; ljubit će ga iznad svega. Ali ta ljubav ima u nekom smislu još jednu drugu stranu: ljubav prema ljudima; »ljubiti bliţnjega svoga kao samoga sebe«, to je druga zapovijed koja je jednaka prvoj. To su već mnogi izraelski rabini bili rekli, ali svakako bi bilo pretjerano vjerovati da je sav narod to uĉinio naĉelom svoga djelovanja ... K tim dvama velikim naĉelima pridolazilo je još jedno, koje je u nekom pogledu bilo još uzvišenije i znaĉilo korak naprijed. To je bio poziv na jednu uistinu unutarnju religiju, religiju koja se nije osnivala na podvrgavanju obredima ili propisima, nego na iskrenoj volji i na ĉistoći nakane. Nije samo umorstvo zasluţivalo osudu, nego već i jednostavna srdţba, unutarnji pokret nasilja koji, i bez najmanjeg poĉetka izvršenja, tjera ĉovjeka da drugome uĉini zlo. Isto se tako nije korio samo preljub, nego već i grešni pogled na ţeljenu ţenu. PogrĊivanje imena Boţjega, hula na Boga, bilo je nešto odvratno, ali isto tako i kriva zakletva koja dopušta da se izvrši neka nepravda pod plaštem ĉiste savjesti. Po nutrini našega srca sudi nas Bog; nemojte osuĊivati ako ne ţelite biti osuĊeni. Sve to bilo je već novo, ali Isus je išao još mnogo dalje. Da bi se posjedovalo Kraljevstvo, nije bilo dosta imati ĉisto srce i iskrenu volju; trebalo je dopustiti potpuni obrat okolnosti i nakana. Glasoviti proglasi blaţenstava izraţavali su to veoma jasno. Blaţeni krotki, blaţeni milosrdni, blaţeni ĉista srca, blaţeni mirotvorci! Na to se još lako moglo pristati: poslije Mojsija znalo se da Bog nagraĊuje moralne kreposti. Ali blaţeni po Kristu, oni kojima je obećano Kraljevstvo, to su bili takoĊer, i još u većoj mjeri, nesretnici, gladni, siromašni, progonjeni, to jest oni koje svijet ţali, kojima katkada nešto malo pomaţe, ali za koje nikada nije dopustio da se nazivaju blaţenima ili sretnima. »Kraljevstvo nebesko je naopako okrenut svijet«, rekao je jedan rabin u Izraelu u jednoj formuli koju je zadrţao Talmud. Upravo na to smjerala je nauka Kristova. »Ĉuli ste da je
kazano: Oko za oko, zub za zub! Ali ja vam kaţem: Ljubi svoga neprijatelja«! Kakva je to bila neobiĉna pouka koja je rušila sva naĉela društvenog poretka! Pruţiti lijevi obraz kad se dobije pljuska na desni! To je bilo tako neprihvatljivo kao platiti radniku jedanaestoga sata upravo toliko kao poštenim radnicima koji su radili cijeli dan! Ili postupati sa sinom razvratna ţivota, pod izlikom da se vratio kući, onako kako se nikada nije postupalo sa starijim ĉestitim i vjernim sinom! Da Boţja milost ne slijedi naĉela po kojima sudi ljudska pravda, uvijek je teško prihvatiti. Takva nauka bila je, naravno, upravo protivna onome formalizmu, onome legalizmu koji se u sva vremena ukrašavao imenom religija. Dobrim vjernicima Tore nije bilo nemilo kad se znalo da oni mnogo mole, da poste po propisima, dapaĉe i nešto više, da daju milostinju onako kako je propisano. Ali Isus je traţio od njih mnogo više, naime da sve to ĉine u tajnosti - »Kad postiš, namiriši svoju glavu!« - da samo pogled Boţji znade o tim zasluţnim djelima: samo onda će ona imati zaslugu. Tako je Isus govorio onima koje je pozivao da budu »sol zemlje«, »svjetlo svijeta«, to jest nosioci nove istine. O otporima na koje će nailaziti kod širenja te poruke nije imao nikakvih iluzija: nije li svojim vjernima najavljivao da će biti napadani i progonjeni, kao što su to bili proroci? On je dapaĉe znao odakle će doći ti otpori: od onih kojima je religija u prvom redu stvar forme, vanjštine, obiĉaja. Bez sumnje je on naglašavao da nije došao »da ukine Zakon« (Matej 5, 17) i da neće »ni jedno jedino jota u njemu biti promijenjeno«. Ali on je govorio i o tome da taj Zakon »ispuni«. Koliko se vjernih Ţidova, kad to ĉuju, neće pitati koji je pravi smisao tih rijeĉi?
Glava deseta VJERNOST I NEPRIJATELJSTVA MeĊutim, kaţe sveti Luka, »glas o njemu širio se po svim okolnim mjestima« (4, 37). »Dolazili su u velikom mnoštvu k njemu«, dodaje sveti Marko (3, 7-10), »jer su ĉuli što je sve ĉinio«. Takav je zaista dojam koji se dobiva ĉitajući izvještaje o tome galilejskom razdoblju: dojam o uspjehu. U tu sretnu zemlju pada dobro sjeme i u njoj lako klije, kako se ĉini. Otpor nije još tako jasno izbio da bi mogao osjetljivo prijeĉiti djelovanje prisutnosti koja je zraĉila. To je trenutak sreće i nade. I kakve likove divnog pouzdanja vidimo u te dane kraj Isusa! Ne samo apostoli, prvi uĉenici, koji su sve ostavili da ga slijede, koji s njime provode ţivot prepušten sluĉaju, bez ognjišta i leţaja, zavisni o dareţljivosti drugih. Ne samo one odane ţene koje naslućujemo u njegovoj pratnji i koje se brinu za materijalne potrebe. Nego i oni mnogobrojni, oni bezimeni koji satima ĉekaju na njegov dolazak, a onda ga satima slušaju, koji idu za njim daleko u brda, zaboravljajući na vrijeme, dapaĉe, kako ćemo vidjeti, ne uzimajući ni vremena da se pobrinu za svoju opskrbu. Sve je to val oduševljenja koji kao da nosi njihova srca k mladom Mesiji, nagovještaj onoga ţara što će ga u toku stoljeća u dušama pobuĊivati uzvišeni lik Isusov. Iz toga mnoštva uzdiţe se više njih ĉija je vjera u Isusa odmah primila svoju nagradu. Susrećemo ih u pojedinim epizodama EvanĊelja, bolesnike i oĉajnike koji upiru u njega svoj pogled, roditelje i prijatelje koji dršću za ţivot miloga bića, ili skrušene grešnike koji su pali na najniţu stepenicu ljudske bijede i ne nalaze drugoga utoĉišta osim njega u kojemu prepoznaju Gospodara opraštanja. Tu je Jair, nadstojnik sinagoge, ĉija kći umire i koji se u svojoj tjeskobi obraća novom proroku koji se podigao u Izraelu. Tu je ona ţena koja boluje od krvarenja i ne usuĊuje se iznijeti svoj muĉni sluĉaj Uĉitelju, nego se krišom primiĉe, uvjerena da će ozdraviti ako joj uspije dotaći se ruba njegove haljine, što se i dogodilo. Tu je onaj uzeti koji se dao uzetima spustiti kroz krov pred Isusa, i onaj drugi kojega Isus prilikom kratkog zadrţavanja u Jeruzalemu podiţe ponovno na njegove noge kod ribnjaka Betezde. O svima bi se moglo kazati ono što je Isus jednome od njih rekao: njihova vjera im je pomogla. MeĊu tim dušama velike vjere dvije su osobito udivljenja vrijedne i glasovite. Satnik iz Kafarnauma, onaj u kojemu će Ernest Psichari vidjeti puninu vojniĉkih vrlina i njihovu savršenost. Sluga toga podreĊenog ĉasnika lebdi u smrtnoj opasnosti; ĉasnik se obratio proroku koji ozdravlja; ali obuzet skrupulama šalje k Isusu druge glasnike da mu poruĉi kako nije potrebno da se dade smetati: neka samo izdaleka zapovijedi, i on je siguran, on vojnik koji poznaje moć zapovijedi, da će se nadnaravne moći pokoriti. Uzvišeno pouzdanje kojemu se i sam Isus divi i postavlja ga za uzor! Kako bi tako pouzdano oĉekivanje moglo ostati neispunjeno? (Luka 7, 1-10; Matej 8, 5-13). I drugi, još dirljiviji lik, zapravo iza Marije najpotresniji lik EvanĊelja u kojoj god ga prilici sreli: javna grešnica, djevojka iz Magdale, na koju ljudi porugljivo prstom pokazuju, koja se usuĊuje ući u dvoranu gdje Isus ruĉa kod ugledna domaćina, jedino zato da se isplaĉe do njegovih nogu i da na njih izlije mirisavo ulje, a koju Krist prima sa svim svojim milosrĊem (Luka 7, 36-50). Prizor tako lijep, koji u svakome budi toliko odjeka da je sveti papa Grgur Veliki o njemu rekao: »Kad ga promatram, ţelim šutjeti i plakati«. * Za odjek što ga je Kristova misija imala došla je neoĉekivana potvrda. Ivan Krstitelj, koji je već deset mjeseci bio zatvoren u mraĉnom podrumu tvrĊave Maheront, bio je, kako se ĉini, potpuno odrezan od svijeta ţivih. Ali na Istoku je glas naroda, koji su zvali »krilo ptice«,
prodirao i kroz najdeblje zidove i najĉvršće rešetke. Preteĉi je doprlo do ušiju što se dogaĊa u Galileji. Je li on htio znati da li je ĉovjek o kojemu se pripovijedaju tolike ĉudesne stvari isti onaj nad kojega se pred njim spustio Duh? Ili je htio imati potvrdu za uistinu mesijanske znakove njegova poslanja? U svakom sluĉaju došli su njegovi izaslanici k Isusu. »Jesi li ti onaj koji ima doći«? pitali su ga, »ili treba da ĉekamo drugoga?« Odgovor Isusov bio je spretan i jednako uvjerljiv. Proglasiti se odmah otvoreno Mesijom nije ulazilo u njegov plan. »Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i ĉuli: slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se ĉiste, siromasima se propovijeda EvanĊelje!« Za Ţidove koji su bili proţeti Svetim Pismom bila je to jasna aluzija na Izaijin stih (35, 5): tako je od rijeĉi do rijeĉi veliki prorok oznaĉio mesijansku eru. Poslanici Krstiteljevi mogli su se vratati zadovoljni. (Luka 7, 18-23; Matej 11, 2-6). Tim konkretnim dokazima, da je on Mesija, mogao je Isus dodati još mnogo drugih, kao na primjer: »I gladni se nasićuju«. Jer upravo u to vrijeme dogodilo se - dva puta, po svemu kako se ĉini - jedno od najĉuvenijih ĉudesa, i najbogatije simbolom: umnaţanje kruha. DogaĊaj se zbio u Betsaidi Juliji, sasvim na sjeveru jezera, blizu mjesta gdje mladi Jordan utjeĉe u njega. Isus je pošao u taj priliĉno zabitan kraj u nadi da će ondje naći malo mira za molitvu i odmor. Ali mnoštvo ima neprevarljiv nagon; ono je ondje prije nego je on našao vremena da potraţi skrovište. Morao se pomiriti s tim da opet preuzme na se teret da nauĉava i ozdravlja. Sati prolaze, i postaje kasno. Što će svi ti ljudi jesti? Daleko su od svojih domova i nemaju nikakve hrane uza se. I uĉenici se uznemiruju. Ali Isus sasvim mirno izdaje naredbe. Neka se postave u lijepom redu! U to se uĉenici dobro razumiju: po pedeset, po stotinu i po tisuću, kao u esenskim skupštinama. Neka se sakupi sve što se jela naĊe kod mnoštva. Skupljanje dovodi do smiješnog rezultata: pet jeĉmenih hljebova i dvije sušene ribice. Ali Isus ne izgleda ni malo razoĉaran; on blagoslivlje siromašne mrve jela i zaziva na njih boţansku moć Stvoriteljevu. I odmah se dogaĊa ĉudo, nepojmljivo, koje se ne moţe ni opisati kako se dogodilo: hljebovi se umnoţavaju i napunjaju košare kamo ih u brzini smještaju. Punim ih rukama odatle dalje dijele. (Matej 14, 13-21 i 15, 29-39; Marko 6, 35-41 i 8, 1-9; Luka 9, 12-17; Ivan 6, 1-15). Kasnije će se to ĉudo dovesti u vezu s jednom tajnom kojoj će takoĊer oruĊe biti kruh. Sjetit ćemo se jednog govora o »kruhu ţivota« koji je malo kasnije odrţao. Taj kruh koji je umnoţen da utaţi glad tijela usporedit će se s jednom drugom hranom koja se takoĊer umnaţa u beskraj i od koje će ţivjeti duše. Zar uostalom sam Isus ne sugerira unaprijed tu usporedbu? Jer već sutradan iza ĉuda obraća se svojim slušateljima i govori: »Vi me traţite jer ste jeli od hljebova i nasitili se. Ali pravi kruh nije prolazna hrana. To nije mana koju vam je Moj sije dao, to je kruh s neba...« Rado bismo ţeljeli da ništa nije potamnilo ĉisti sjaj toga galilejskog razdoblja i da se ĉitavo poslanje Isusovo odvijalo ondje u zanosu i miru. Ali on je sam više puta rekao da stvari nisu tako zapisane u knjizi Providnosti. U grešnom ĉovjeĉanstvu ne moţe se sijati milost Boţja a da se ne izazove otpor i neprijateljstvo. Već od poĉetka Isusova nastupa vidjelo se kako se oni ocrtavaju, ponajprije samo kao jednostavna nepovjerenja, ali neće dugo potrajati te će se zaoštriti i ojaĉati. Djelomice su taj otpor i to neprijateljstvo proizašli iz ljudskih, sasvim ljudskih razloga. Jedan dogaĊaj koji se odigrao u Nazaretu pokazuje to jasno. Glas koji se proširio oko imena Isusova dopro je i u njegov zaviĉaj. Dobri seljaci toga kraja bili su zbog toga priliĉno ponosni. Tako, kad je mladi prorok bio u posjetu kod svoje majke, stali su ga okruţivati i laskati mu. Neka bi ipak velike stvari koje je uĉinio u Kafarnaumu i u drugim mjestima pokazao i svojim sumještanima! Ĉudo, ĉudo po narudţbi, da ugodi svojim prijateljima u Nazaretu! Ali Isus
izmakne njihovu zahtjevu: i odviše je bilo jasno da ga oni koji od njega oĉekuju ĉudo nisu razumjeli! On ih odbija: štoviše, oteţao je svoj poloţaj time što je onima koji su ga okruţivali izjavio da im okolnost što su mu susjedi ili roĊaci ne daje nikakvo posebno pravo da uţivaju osobitu milost, i da je uostalom dovoljno otvoriti Bibliju da se ustanovi da su mnoga od najdirljivijih ĉudesa bila uĉinjena tuĊincima, poganima. Takav govor nije se nikada sviĊao javnome mnijenju. Razoĉaranje, neraspoloţenje, srdţba: pravo je ĉudo da Isus, pogrĊen, izguran, nije bio strmoglavljen s jedne strme stijene na koju ga je mnoštvo natjeralo. (Luka 4, 22-30; Matej 13, 54-58). Takva neprijateljstva bila su samo pojedinaĉna. Mnogo teţa bila su druga, jer su proizlazila iz ozbiljnih razloga. Sveti Marko (gl. 2 i 3) i sveti Luka (gl. 5 i 6) iznose jedan za drugim pet sluĉajeva koji su se odigrali izmeĊu Isusa i farizeja koji su imali nalog da ga nadziru. Svi imaju isti smisao i pokazuju nam ovo: kad je Isus, kojega smo vidjeli u sinagogi kako nastupa kao vjeran štovatelj ţidovske tradicije, bio stavljen pred formalizam i tijesni legalizam farizeja, suprotstavio mu se potpuno hladnokrvno. Nauka koju on nauĉava nema ništa zajedniĉko sa sitniĉavostima rabina, s onom zagriţljivom uĉenošću u koju su stanoviti krugovi htjeli zatvoriti religiju. »Slovo ubija, a Duh oţivljuje!« Ta izreka svetoga Pavla divno će saţeti misao koju Isus zastupa u naĉelnoj raspravi. Nitko neće sumnjati da je to bio dovoljan razlog za sukob. Koliki su postupci, kolike izreke u stavu i nauci Kristovoj morali povrijediti farizeje do dna savjesti! Taj naĉin da se uopće ne obazire na stroga i sitniĉava pravila što su ih pokoljenja rabina odredila za Subotu, posvećeni dan odmora! Lijeĉiti, na primjer, bolesnike u subotu, dopuštati svojim uĉenicima da sebi prireĊuju male obroke hrane, dapaĉe da rade! »Subota je odreĊena radi ĉovjeka, a ne ĉovjek radi subote«: ta je formula sadrţavala nešto svetogrdno. Post, drugi religiozni obiĉaj što su ga nametali strogi propisi, nije više izgledao posvećen po rijeĉima toga buntovnog novatora. Nije li se takoĊer rugao desetini, svetoj desetini od koje su izraelski svećenici tako dobro ţivjeli, usuĊujući se tvrditi da Bog ne mjeri dareţljivost ĉovjeka po njezinu plaćanju? Nije li on najgrublje vrijeĊao dobre obiĉaje primajući u svoje društvo najneĉistije i najprezrenije ljude, ţene sablaţnjiva ţivota, novĉare, kao onoga carinika Levija, kojega je uĉinio jednim od svojih dvanaest vjernih! Sve je to Isus znao. Znao je da izmeĊu onih koji se drţe slova i njega postoji kobno neprijateljstvo. Kad je govorio o onim »starim mjehovima« u koje ne treba lijevati novo vino, aluzija je bila jasna. Pa ni farizeji se nisu mogli u tome varati. * Da nitko nije slutio kako moţe biti opasno govoriti odreĊenim jezikom u ime Boţje, morala bi to dozvati u pamet dramatiĉna epizoda koja se u to vrijeme dogodila. Isus je - bez sumnje u mjesecu oţujku godine 29. - primio vijest da je Krstitelj smaknut. Uĉenici Ivanovi došli su na njegovu izriĉitu zapovijed da galilejskom proroku jave što se dogodilo. Zatvoren u dubini moabitske tvrĊave, Preteĉa nije mogao predstavljati veliku opasnost. Vjerojatno bi se Herod Antipa bio zadovoljio time da ga drţi na oku, ali ĉuvajući se nemira; jer Josip Flavije kaţe da je tetrarh bio »velik prijatelj svoga mira«. Ali trebalo je raĉunati i s osvetljivim bijesom one koju je on protuzakonito uĉinio svojom ţenom: Herodijade. Hazmonejska krv koja je tekla u njezinim ţilama bila je ponosna i ţestoka. Nije li je Ivan javno oţigosao kao preljubnicu? Herodijada nije bila ţena koja bi to oprostila. I tada se dogodila glasovita epizoda koju je mnogo puta obradila literatura, pozornica i likovna umjetnost. Kraljevska karavana vraćala se s puta u Babilon i zaustavila se u Maherontu. Po obiĉaju istoĉnih vladara prireĊena je sveĉanost s muziĉkim i plesnim umecima. Jedna od plesaĉica, najzavodljivija, bila je Saloma, kći Herodijadina. Od vina već više ili manje zaluĊen, tetrarh izgubi pred zavodljivom mladom ţenom potpuno glavu pa poviĉe: »Traţi od mene što hoćeš!« Bez sumnje je mislio na kakav nakit ili na kesu zlata. Ali što se od njega tra-
ţilo, imalo je sasvim drugu teţinu. »Traţi glavu Krstiteljevu!« prišapnula je Herodijada svojoj kćeri. »On treba da raste a ja da se ponizim«, rekao je prije Prorok. OruĊe toga ţrtvenog poziva bit će mrţnja jedne ţene. (Matej 14, 1-12; Marko 6, 21-29; Luka 9, 7-9). * Slijedi navještaj jedne druge ţrtve... Skladan tijek galilejskog razdoblja prekida više puta kao neka disonanca zloslutna opomena. Jednom daje sam Krstitelj povoda za to: kad su Isusa pitali da li je Ivan moţda Ilija koji se vratio na zemlju, odgovorio im je da je Preteĉa doduše dobio istu ulogu koja je u Svetom Pismu bila odreĊena Iliji, naime da pripravi put Poslaniku Boţjem, ali da će i Poslanik poput Ivana morati trpjeti i umrijeti (Marko 9, 10-12; Matej 17, 9-13). Drugi put, poslije priznanja Petrova i njegova imenovanja za poglavara -»Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju« - Isus daje jasnije tumaĉenje proroĉkog navještaja, proriĉe da će biti ubijen, ali takoĊer da će uskrsnuti (Luka 9, 22; Marko 8, 31; Matej 16, 21). I opet drugi put - neposredno poslije veliĉanstvenog prizora Preobraţenja, kao da je htio sprijeĉiti kako tri svjedoka bogojavljenja ne bi krivo shvatila njegov smisao ponovio je: »Sin ĉovjeĉji bit će predan u ruke ljudi, i oni će ga ubiti; ali tri dana poslije svoje smrti on će uskrsnuti«. (Marko 9, 30; Luka 9, 44; Matej 17, 21). Jesu li vjerni uĉenici tada razumjeli što te rijeĉi znaĉe? EvanĊelje odgovara: »Ali oni nisu razumjeli rijeĉ«. Oni su dapaĉe tako malo razumjeli da je na jedno od tih strašnih proroĉanstava Petar odgovorio: »Boţe saĉuvaj. Gospodine! Neka ti se to ne dogodi!« Ali je zato dobio strog ukor: »Odlazi od mene, Sotono! Ti si mi za sablazan! Tvoje misli nisu Boţje, nego ljudske«. (Matej 16, 21-23). Ali to su bili samo ljudski osjećaji. Bez sumnje su se uĉenici još uvijek nadali da će Uĉitelj kojemu su se predali biti moćni Mesija o kojemu je Izrael sanjao, koji će svoj narod opet povesti k slavi, da oni, njegovi prijatelji, u njegovu kraljevstvu neće biti prikraćeni... Jer to su bili samo ljudi i još vrlo daleko od toga da bi prodrli u veliku tajnu neotklonjive i potrebne muke, u tajnu Otkupljenja po krvi.
Glava jedanaesta ČOVJEK ISUS Rado bismo pokušali stvoriti sebi sliku izvanrednog ĉovjeka ĉija je već sama prisutnost vršila privlaĉnu snagu na mnoštvo, ĉovjeka kojega smo iz dana u dan slijedili i pri tom vidjeli kako razvija svoje djelovanje i suvereno pribavlja sebi priznanje. Ali ovdje se postavlja prethodno pitanje: koliko ĉetiri EvanĊelja dopuštaju da ocrtamo Isusov ţivot i djelovanje. Njihovi pisci oĉito nisu išli za tim ciljem. Ta ĉetiri jednostavna ĉovjeka nisu imala nikakve literarne ni povijesne ili psihološke namjere. Kao neposredni oĉevici dogaĊaja koji su iz temelja promijenili njihov ţivot, odnosno kao uĉenici uĉitelja koji su te dogaĊaje doţivjeli, imali su jedinu namjeru da objave »Radosnu Vijest« koju su primili, bez umjetniĉkog kićenja i bez tumaĉenja. Ĉudno je to da iz tih ĉetiriju izvještaja, koji se u nekim toĉkama meĊusobno razlikuju ĉetvrti i posljednji razlikuje se s obzirom na svrhu i na temeljni ton dapaĉe vrlo jako od prva tri - izlazi jedinstven i nepobitan lik koji se utiskuje u duh ĉitatelja. Već to bi bilo dovoljno da se s prijezirom odbije tvrdnja stanovite »nezavisne kritike« o Isusu kojega su izmislili prvi kršćani, sastavivši ga na temelju biblijskih mjesta i legenda, o »eshatološkom Kristu Guigeneberta ili o »mitskom« Kristu Couchouda. Pod takvim uvjetima uzalud se pitamo kako su ĉetiri razliĉita duha mogla izmisliti jedan te isti lik i ostvariti san svih romanopisaca: jedno biće tako oblikovati da odgovara stvarnosti i da poprimi ţive crte. Pa ipak ostaje slika Isusova, ako je hoćemo po EvanĊeljima zorno predoĉiti, u mnogim toĉkama nejasna. Ponajprije zato što sadrţi neke praznine kojih moderni pisac ne bi ostavio. Ali nadasve, a to ide još dalje, zato što, i uz najveću pomnju koju poklanjamo toj slici, nailazimo na kraju uvijek na neshvatljive elemente. Svaki je ĉovjek već sam po sebi nešto što se ne da rastaviti u sastavne dijelove, jer nosi u sebi svoju tajnu. Kako onda stoji stvar kod onoga bića kod kojega su tijelo i duša ĉovjeka skrivali najnedokuĉiviju od svih tajna: prisutnost Boţju? * U svakom sluĉaju ima jedno podruĉje gdje svaka radoznalost zapne, jer evanĊelisti nisu uopće mislili da treba ĉitatelja o tome pouĉiti: vanjski izgled ĉovjeka Isusa. U suprotnosti prema piscima pa i povjesniĉarima našega vremena koji se trude da ocrtaju svoje najvaţnije liĉnosti, više ili manje u vezi s prikazivanjem njihova znaĉaja, to je nastojanje gotovo svim starim piscima tuĊe. Stoga je priliĉno besmisleno tvrditi da se u izvještajima EvanĊelja nalaze podaci iz kojih bi se mogla zakljuĉiti vanjština Isusova; na primjer iz prizora sa carinikom Zahejem koji se popeo na drvo da ga moţe bolje vidjeti zakljuĉiti da je bio niska stasa i da se u mnoštvu izgubio; ili tvrditi da je blistao od ljepote jer ga je grešnica iz Magdale odmah prepoznala meĊu uzvanicima na gozbi. Sigurno se dogaĊa da se svetost ili genijalnost odraţavaju u crtama jednog izvanrednog ĉovjeka, i misao se nameće da je i kod Krista bilo tako. Još jaĉa od svakog umovanja je ljubav koju vjerna duša za njega osjeća, duša koja bi htjela sebi predstaviti Boţanskog Uĉitelja, Tješitelja, s crtama »Lijepoga Boga« iz Amiensa, ili s crtama Krista od Van Eycka ili od El Greca. Ali uistinu nitko ne moţe odgovoriti na pitanje da li je Isus bio lijep, velik i otmjena stasa. Jedino vrijedno mišljenje o tome izrekli su sveti Polikarp i sveti Augustin: »Tjelesna slika Isusova nije nam poznata«, kaţe jedan, a drugi: »Kako je izgledalo njegovo, lice ne znamo ni najmanje«.
Sve predaje koje su tvrdile da potomstvu prenose obavijesti o crtama i stasu Isusovu spadaju u podruĉje legende ili svojevoljnog tumaĉenja Svetoga Pisma. Ovamo ide na primjer draţesna priĉa koja u svetom Luki vidi darovitog slikara koji je na molbu Blaţene Djevice naĉinio sliku Isusovu. I zaista se ĉini da se treći od ĉetvorice evanĊelista najviše trudio da opiše Isusa i da njegovu liku poda ţivot, ali pri tom se radi o literarnoj slici! Ako na Krista primjenjujemo biblijske reĉenice o kojima se smatra da proroĉanski oznaĉuju Mesiju, dolazimo uostalom do potpuno protuslovnih opisa. Tako na primjer, ako mislimo na 3. stih Psalma 45, moţe se tvrditi da je on bio »najljepši meĊu sinovima ljudskim«. Ali ako se sjetimo glasovitih rijeĉi proroka Izaije (gl. 53) o Mesiji koji trpi, ili takvih stihova Psalma 22, moramo ga sebi predstaviti kao bijedno biće koje izaziva sućut, i koje je unaprijed redano udarcima ljudske zlobe. Falsifikati koji su više ili manje nalazili odjeka, kao na primjer takozvano Pismo Lentulovo, koje je od ĉetrnaestog stoljeća pobuĊivalo pozornost, potekli su iz jedne ili druge otruje. Neki tvrde da se pitanje vanjskog izgleda Isusova, o kojemu u EvanĊeljima ne nalazimo nikakvih nesumnjivih obavijesti, moţe riješiti postojanjem jednog dokumenta koji bi nam mogao pokazati pravu njegovu sliku, kao da je fotografski reproducirana. Ovdje mislimo na platno koje se ĉuva u torinskoj katedrali i koje se općenito zove »Sveti mrtvaĉki pokrov«. Zastupnici njegove autentiĉnosti tvrde da je to upravo ono platno u koje je Isus bio zamotan ĉetrdesetak sati koje je proveo u grobu. I doista se vidi na njemu - kao na negativu fotografske ploĉe - slika ĉovjeka u prirodnoj veliĉini koji nosi rane i znakove kakve moţemo zamišljati, prema izvještajima EvanĊelja, na jednom raspetom ĉovjeku. Kad se naĉinio pozitiv te slike, pojavilo se potresno, gotovo nadljudsko lice »jezovite istinitosti«, kako je rekao Claudel, lice kako bismo ţeljeli gledati Krista u vjeĉnosti. Na ţalost, dokument nam se pojavljuje u povijesti i u oĉima prirodnih znanosti pod takvim uvjetima da je jednako teško vjerovati u njegovu autentiĉnost kao i dokazati da nije autentiĉan. * Na neizmjerno ĉvršćem tlu krećemo se ako nastojimo sebi predstaviti drţanje Isusovo, naĉin kako je ţivio. Tu EvanĊelje upravo vrvi konkretnim podacima koji se lako dadu usporediti s onim što znademo o ţidovskom ţivotu njegova vremena. On nam se pojavljuje potpuno kao pripadnik - jedan meĊu mnogima - onoga maloga naroda galilejskih seljaka, obrtnika i ribara odakle je potekao, meĊu kojima je ţivio mnogo godina i gdje je zapoĉeo svoje djelovanje. Ukratko, ĉovjek iz obiĉnog naroda... Već smo rekli da je njegovo ime bilo sasvim obiĉno: Isus ili Jozua, sin Josipa i Marije, nije morala biti nikakva rijetkost. Taj Isus ţivio je upravo tako kao i drugi ljudi njegove okoline. Hranio se uglavnom kruhom, ribama i voćem, kao i svi oni. Mesa je bilo samo u sveĉanim zgodama. Ali od vremena do vremena nije prezirao bolji ruĉak, kad bi ga pozvao koji prijatelj, a ni nekoliko ĉaša onoga gustoga i crnoga vina koje se pilo izmiješano s vodom. I njegova odjeća odgovarala je odjeći svih drugih: tunika (košulja) - šaluk - od vune ili lana, koju su ţene same tkale i koja je bila bez šava ako su je htjeli izraditi u boljoj kakvoći, a s donje je strane imala ritualne rese zumbulove plave boje, zvane cicit - kojih se dotakla ţena što je bolovala od krvarenja, da bi ozdravila; zatim plašt - talit - ĉvrst i grub ogrtaĉ koji je kod svih prilika dobro sluţio, zimi kao zaštita protiv ledenih vjetrova, i cijelu godinu kao pokrivaĉ kad se spavalo pod vedrim nebom. Jezici kojima se Isus sluţio bili su takoĊer oni koji su se najviše govorili. Najprije aramejski, narjeĉje predaka koje se više ili manje općenito govorilo već stoljećima na cijelom podruĉju plodnoga Polumjeseca; EvanĊelje citira tu i tamo koju reĉenicu u tom jeziku, na primjer »Talitha kumi« (Djevojko, ustani) ili »Eloi, Eloi, lama sabahtani« (Gospodine, gospodine, zašto si me ostavio?). Hebrejski, koji je svaki Ţidov morao znati barem ĉitati i prevoditi,
jer je to bio liturgijski jezik, Lešon ha Kodeth, jezik Svetoga. Kad je Isus govorio u sinagogama, pokazao je da je sposoban ĉitati sveti tekst. Napokon grĉki, više nego vjerojatno: jer kod suĊenja vidjet ćemo ga kako bez tumaĉa govori s Rimljaninom Pilatom. Od jednoga kraja rimskoga carstva do drugoga morao se u upravnim i trgovaĉkim poslovima znati taj opći grĉki jezik, zvan »Koine«. Sve je to vaţno. U ţivotu što ga je Isus, po evanĊeoskim izvještajima, vodio on se vlada sasvim kao ĉovjek. On je pravi ĉovjek, i ta se ĉinjenica mora naglasiti kao odgovor na stanovite hereze prvih stoljeća, koje su katkada tvrdile da je njegova ljudska narav bila samo prividna, jedna vrsta zaklona iza kojega se skrivalo boţanstvo ili koji je od njega bio apsorbiran. Stvarnost je sasvim drugaĉija. Izraz »Sin ĉovjeĉji«, koji je on rado na sebe primjenjivao, za Izraelca »ben Adam« ili »bar naša«, znaĉio je »ĉovjek«, iako je zvuĉalo malo neobiĉno, nekako mesijanski, kako ćemo još vidjeti. Kao ĉovjek, kao sin ĉovjeĉji, kao »trska koja misli«, kako to kaţe Pater de Grandmaison, pokazuje se Isus u cijelom EvanĊelju, to jest kao ĉovjek s osjećajima, s ljudskim reakcijama, dapaĉe strastima. Vidimo ne samo da on oĉituje elementarne potrebe gladi i ţeĊi, da se umoran i iscrpljen spušta na rub zdenca ili na dno laĊice, nego da više puta pokazuje ljudske osjećaje ne pokušavajući ni najmanje da saĉuva nadzemaljsku vedrinu. Tako će on sasvim jasno pokazati svoju naklonost prema mladom uĉeniku, prema prijateljskoj obitelji, dapaĉe prema ljudima koje sluĉajno sretne, kao prema »bogatom mladiću«. Pred grobom svoga prijatelja Lazara ne skriva svoje uzbuĊenje i suze, on koji ima moć nad smrću i koji će to pokazati. Ni srdţba mu nije nepoznata; on se izraţava prezirno kad odgovara Herodu Antipi »liscu«, ili upada u bijes kad vidi sablazan trgovaĉkog poslovanja u Hramu. Još ĉovjeĉnijega vidjet ćemo ga u njegovoj smrtnoj borbi, kad se savija pod udarcima strašne unutarnje oluje koja se obara na njega i kad glasno izriĉe svoju tjeskobu. Sve je to ĉovjek Isus, pravi ĉovjek kakav je bio Isus. Ali Isus je još mnogo više. Jer ako je i nemoguće ocrtati njegov vanjski izgled, ipak iz stranica EvanĊelja nastaje psihološka slika - ili bar ono što mi provizorno moţemo nazvati »psihološkim« - tako ţiva, tako potpuna slika da ne moţemo zamisliti toĉniju ni rjeĉitiju: sliku ĉovjeka koja se vatrenim crtama utisku je u dušu svojim temperamentom i svojim karakterom. Isus se pokazuje najprije kao ĉovjek divne ravnoteţe. To vrijedi u prvom redu za tjelesnu ravnoteţu: ĉovjek kojega trideset mjeseci vidimo u neprekidnom djelovanju, koji u svim vremenskim prilikama prevaljuje duge putove, govori pod vedrim nebom velikom mnoštvu slušatelja, podnosi umor koji nastaje od toga što je neprestano okruţen pristalicama, znatiţeljnicima i moliteljima, oĉito je zdrav, snaţan ĉovjek, kako je to normalno za seljaka od trideset godina. Ali kod njega vidimo i izvanrednu duševnu ravnoteţu. Morali bismo se gotovo stidjeti da to posebno istiĉemo, da nisu neki takozvani kritiĉari govorili o »ludilu Isusovu« i da ga neki psihijatri nisu predstavljali kao šizofrenika ili paranoika, dok uistinu sve što o njemu znamo otkriva smisao za stvarnost i za pravu mjeru, a taj smisao tjera u laţ te apsurdne tvrdnje. Zahvalni smo Renanu što ih je prezirno odbacio: »LuĊak nikada nema uspjeha. Do sada još nije bilo duševnog ludila koje bi ozbiljno utjecalo na put ĉovjeĉanstva« . Nepristranom ĉitatelju EvanĊelja pokazuje se liĉnost Isusova naprotiv potpuno suvisla, ĉvrsta, osnovana na nepokolebljivim temeljima. On nema ništa od one gotovo nesvjesne lukavosti koju vidimo u tolikim ljudskim odnosima i koja i najbolje ljude zavodi na to da o sebi dadu povoljniju sliku. Da je on bio »varalica«, kako je tvrdila stanovita bezboţna knjiga što je kolala na dvoru Fridrika II. Hohenstaufovca, izopćenoga njemaĉkog cara, on bi bez sumnje bio pokušao da osnuje zemaljsko kraljevstvo. Koliko je Isus bio iskren, toliko je bio ĉvrst i odluĉan. Nikada ga ne vidimo da se dogaĊajima i molbama dade navratiti onamo kamo neće da ide. Uklanja se oduševljenju svje-
tine kad to smatra potrebnim, i odbija poziv svojih zemljaka iz Nazareta koji bi ţeljeli vidjeti ĉudo. Zaprekama i protivljenjima suprotstavlja se u trenutku koji sam izabire. Razliĉit naĉin na koji će kod svoga suĊenja odgovarati velikim svećenicima, pa Herodu i Pilatu, pokazat će da je on nasuprot ljudskim oprezima bio sve drugo nego ravnodušan. Ĉak u ĉasovima kad je mogao biti »izvan sebe«, na primjer, kad se razljutio na trgovce u Hramu, dobivamo dojam da je njegova srdţba svjesna, kontrolirana, svladavana i da proizlazi iz ljubavi, »srdţba Janjeta«, kazat će Knjiga Otkrivenja (6, 16). »Njegov je duh bio njemu podloţan«, kaţe EvanĊelje. Ako je ikada glasovita rijeĉ »Gospodar sebe kao i svemira« pristajala kojemu ĉovjeku, onda je to Isus. Na ovim tako sigurnim psihološkim temeljima diţe se liĉnost mladoga Mesije u izvanrednoj harmoniji. U njemu se ujedinjuju veliĉina i jednostavnost, što je uvijek kod ĉovjeka znak najveće otmjenosti. To pretpostavlja »smisao za pravu veliĉinu«, kaţe s pravom Pater de Grandmaison, razlikovanje nijansa, posjedovanje i uobiĉajeno zaboravljanje sebe, što ga ne daje nikakav odgoj, ne donosi nikakav genij«. Kod toga je moţda najupadljivija znaĉajka mudrost, neka vrsta uzvišenog mira nasuprot dogaĊajima i ljudima, koja spreĉava ĉovjeka da se dade prevariti od laţnih prividnosti, i osposobljuje ga da jasno spozna što su ljudi, ali ga ne odvraća od toga da ih ljubi. Vrhunac te neobiĉno bogate liĉnosti je neograniĉena moć primanja, stalna struja ljubavi. Ništa Isusa ne odbija unaprijed. Ono što u njemu sve pokreće je »srce«, u dubokom smislu što ga Pascal daje toj rijeĉi, ne samo kao snaga osjećaja, nego kao sredstvo upoznavanja bića i stvari. Uporabom otrcana rijeĉ »dobri Isus« mora se razumjeti u njezinu najjaĉem znaĉenju. Isus je dobar, takva dobrota koja se ne da obeshrabriti ni plašljivošću prijatelja, ni izdajom najbliţih, ni zlobom protivnika. Dapaĉe Judi, koji će ga izdati, obraća se bez mrţnje i ţestine. Nadnaravnu ljubav, milosrĊe koje je više nego ljudsko karakterizira najfiniji obzir kako ga vidimo u sluĉaju preljubnice, kojoj ne kaţe ni jednu jedinu rijeĉ prijekora. I kakva je u toj ljubavi ĉistoća, kakva otvorenost! Ni jedan jedini put nećemo primijetiti one potajne primisli, ono nešto sebiĉno ili dvoliĉno što poništava tolike ljudske osjećaje. Kako bismo nasuprot takvom liku mogli ostati bez udivljenja? Po mjerilima etike i psihologije Isus je uistinu takav kako ga opisuje Renan: »Stojeći na najvišem vrhuncu ljudske veliĉine, u svemu nadmoćan nad svojim uĉenicima..., neiscrpivo naĉelo moralne spoznaje, najviši od onih stupova koji pokazuju ĉovjeku odakle dolazi i kamo treba da ide. U njemu je saţeto sve što ima dobro i uzvišeno u našoj naravi.« Da, Isus je uistinu Jedini Uĉitelj, Jedini Uzor - ali ne samo to.
Gl a v a d v a n a e s t a BOŢJA PRISUTNOST U ČOVJEKU Ma koliko paţljiv i ma koliko zagrijan nastojao biti onaj koji pokušava »naslikati« Isusa, on zna dobro da će naići na nepremostivu zapreku, da će doći do toĉke iza koje sve postaje neshvatljivo. Tu se dolazi do središnje tajne njegove liĉnosti, koja je ujedno središnja tajna kršćanske vjere: tajna Utjelovljenja. Ne moţe se o Kristu govoriti kao o ĉovjeku koji sve druge neusporedivo natkriljuje, jer se u njemu nalazi još nešto sasvim drugo nego što su ljudske vrline i sposobnosti, nešto drugo nego genij i svetost: u njemu je nazoĉan Bog. Kad smo jednom to utvrdili, mogli bismo šutjeti. Govoriti o znaĉaju i duševnim osobinama Isusovim u stanovitom je pogledu besmisleno, jer tu iza vladanja ĉovjeka - a to je posljednje i najviše razjašnjenje - stoji volja Boţja i njegova moć. Tajna Utjelovljenja izmiĉe svakoj analizi; samo u molitvi i klanjanju otvara se ona malo najsvetijim dušama. Stoga su se i najsnaţniji valovi krivovjerja i nevjere srušili na tu tajnu. Da bi Bog mogao biti prisutan u jednom ĉovjeku, u ţivom ĉovjeku, u ĉovjeku od mesa i krvi, to se kritiĉkim duhovima ĉinilo neprihvatljivim i gotovo sablaţnjivim. Za Arija, egipatskog teologa iz poĉetka IV. stoljeća, Isus nije bio Bog, nego izvanredan ĉovjek, koji je bio ispunjen tako sjajnim krepostima da su mu se mogli priznati atributi boţanstva; drugi su tvrdili da ga je Bog pozvao k sebi i da ga je poslije njegove smrti uĉinio Bogom. Nauka te vrste, protiv kojih je Crkva, osobito na koncilu u Niceji, vrlo energiĉno ustala, u današnje su vrijeme ponovno iskrsle. Njima se, u biti, pridruţuje Renan, i izrazi odušeljenja koje upotrebljava, i koje smo naveli, nisu bez primisli. Više ili manje iste ideje nalazimo i u stanovitim strujama modernizma, liberalnog protestantizma i u tezama Guigneberta, za kojega je »deifikacija« Isusova bila djelo prvih kršćanskih generacija. Na sve teorije odgovara Crkva jednostavnim i konaĉnim rijeĉima Vjerovanja: »Vjerujem u Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga ĉovjeka«. * Ta nazoĉnost Boga u ĉovjeku postavlja, razumije se, nebrojene probleme. Najvaţniji mogu se formulirati ovako: Je li Isus znao da je Bog? Je li on rekao da je Bog? Kako se u njemu boţanska narav odnosila prema ljudskoj s kojom je bila nerazdruţivo spojena? Prvo pribliţavanje toj tajni moţemo pokušati promatrajući rijeĉi koje upotrebljava sam Isus kad o sebi govori, i koje upotrebljavaju takoĊer njegovi uĉenici i kasnije evanĊelisti. »Sin ĉovjeĉji«, kako smo već rekli, znaĉilo je u hebrejskim jezicima, uzeto doslovno, ĉovjek, ĉovjek roĊen od mesa. Ali nije znaĉilo samo to, ukoliko je taj izraz imao neki prizvuk koji je prelazio doslovno tumaĉenje. Ĉitatelja prorok podsjećao je izraz »Sin ĉovjeĉji« na brojna mjesta - devedeset i ĉetiri - gdje ga Ezekijel upotrebljava oznaĉujući njime zastupnika ĉitavog ĉovjeĉanstva, neke vrste posrednika izmeĊu njega i Boga; ili na ono mjesto iz knjige Danijelove (7, 13) gdje je u veliĉanstvenoj viziji Sin Ĉovjeĉji bio pokazan kako dolazi »u noćnim tišinama, na oblacima«, da primi gospodstvo, moć i slavu. Oni koji su imali uši da ĉuju mogli su dakle rijeĉi »Sin ĉovjeĉji« shvatiti u nekom mesijanskom smislu, a moţda još i više od toga. Je li drugi, paralelni izraz bio odreĊeniji? Naime izraz »Sin Boţji«. EvanĊelisti upotrebljavaju taj izraz ĉesto: sveti Marko stavlja ga dapaĉe na poĉetak svoje knjige. Apostoli, na primjer Petar, upotrebljavaju ga kad govore o Isusu, ili kad govore Isusu. Jesu li s njim već za Isusova ţivota povezivali sadrţaj koji su mu dali evanĊelisti kad su jednom primili duhovne zaloge Uskrsnuća, Uzašašća i Duhova? Za Izraelce, narod Svetoga Saveza, biti »sin Boţji«
bila je jedna opća oznaka. »Vi ste djeca Jahve, vašega Boga«, rekao im je Mojsije (Knjiga ponovljenog Zakona 14, 1). Druga biblijska mjesta, kako se ĉinilo, davala su tom izrazu toĉnije i uţe znaĉenje, na primjer Psalam 2, gdje Jahve govori jednom sugovorniku, oĉito Mesiji: »Ti si moj sin, ja te danas rodih. Traţi od mene, i ja ću ti dati narode u baštinu, i zemlju cijelu u posjed!« Govoreći o »Sinu Boţjem«, uĉenici su Isusovi htjeli time izraziti da ga oni smatraju Mesijom. Jesu li time htjeli kazati još više? Jesu li taj izraz razumjeli tako kako će ga kasnije rastumaĉiti sveti Pavao kad bude pisao: »Bog je poslao svoga sina u liku grešnoga tijela« (Poslanica Rimljanima 8, 3)? I je li sam Isus dopustio taj izraz kao oznaku misterija Boţje prisutnosti u njemu. Odgovor na to pitanje treba traţiti u drţanju Isusovu i u njegovim rijeĉima. Nasuprot onome što bismo mogli doći u napast da vjerujemo, ĉudesa koja je Isus vršio nisu za Ţidove onoga vremena predstavljala još nikakve dokaze za njegovo boţanstvo, štoviše, ni za to da je on Mesija. Sveto Pismo iznosi velik broj ĉudesa koja su mogla pobuditi jednak dojam kao ona koja je izvršio Krist. Uĉiniti da usred pustinje pada mana s neba ili da voda izbija iz stijene gore Horeba, kao što je to uĉinio Mojsije, bilo je upravo tako neĉuveno kao umnoţiti kruh ili vodu pretvoriti u vino. Lijeĉiti bolesnike, dapaĉe uskrisivati mrtve, to su radili i proroci, kao na primjer Ilija i Elizej, o kojima nitko nije ni pomislio da su Bog, pa ni Mesija. Ĉak i ĉudo preobraţenja, koje iz perspektive kršćanske objave vrijedi kao najjasnija teofanija, nije za trojicu Ţidova, koji su mu bili oĉevici, bilo tako oĉito, ako su pomislili na nadnaravno svjetlo koje je izlazilo iz ĉela Mojsijeva kad je silazio s gore Sinaja. Kod svega toga oĉitovao se Isus kao nositelj boţanske moći, ali ne nuţno kao »Sin Boţji« kao ţivi Bog. Drugi elementi u njegovoj liĉnosti i u njegovoj poruci omogućuju nam ipak da idemo mnogo dalje. To je najprije njegovo moralno drţanje. Nije dovoljno kazati, poput Renana, da je Isus po svojim krepostima prauzor svake savršenosti - što bi ga već na jedinstven naĉin pribliţilo svojstvima Boga - moramo u njemu prepoznati izvanrednog ĉovjeka u etimološkom smislu rijeĉi, ĉovjeka koji nije podvrgnut općem zakonu, zakonu da griješi. Oĉigledno je da je Isus uzeo na se sve uvjete ljudske naravi osim povezanosti sa zlom. Najveći sveci su griješili, i priznavali se grešnicima. Kod Isusa se ne bi moglo navesti ništa, nikakav ĉin, nikakva misao, što ne bi bilo u potpunom skladu s boţanskim zakonom. »Tko će me okriviti za grijeh?« - da netko izrekne takvu reĉenicu bez straha da će ga tko utjerati u laţ, zato treba da je taj ili izgubio razum ili da je Bog. Odnošaji Isusa s Bogom daju nam isto toliko razjašnjenja. Kad Isus s apostolima govori o Bogu, kaţe: »Vaš Otac«; kad njih i sve ljude uĉi najsavršeniju od svih molitava, on se poistovjećuje s ĉitavim ĉovjeĉanstvom i kaţe: »Oĉe naš«. Ali kad se poziva na svoje osobne odnose s Bogom, kad zemlji tumaĉi volju Boţju, kaţe: »Moj otac«! Tu je rijeĉ on već upotrijebio kao mali djeĉak, kad je svojim roditeljima odgovorio prilikom dogaĊaja u Hramu. To za njega oĉito znaĉi svetu intimnost pored koje su zemaljske ljubavi, pa i najprirodnije, drugorazredne. Tu leţi razjašnjenje za ĉinjenicu koja je, kako znamo, zaĉuĊivala, dapaĉe zbunjivala svjedoke njegove misije: »On uĉi kao netko koji ima vlast, a ne kao njihovi zakonoznanci« (Matej 7, 28-29; Marko 1, 22). On se ne drţi okvira tradicionalnog rabinskog naĉina pouĉavanja i ne potkrepljuje svoje dokaze navodima starih uĉitelja, što je svaki dobar rabin ĉinio. On govori s auktoritetom, odakle proizlazi njegovo drţanje prema Zakonu: on uĉi da je Zakon, ukoliko izraţava volju Boţju, svet i da se mora obdrţavati u svim njegovim pojedinostima; ali za sve drugo, to jest za ono što su ljudi dodali, to ne vrijedi. I on sam razluĉuje jedno od drugoga. Sin ĉovjeĉji je gospodar Zakona; »ispunjavajući ga« on odgovara svome bo-ţanskom poslanju. Tako na primjer kad podsjeća na to da je duh ljubavi prema bliţnjemu vaţniji nego desetina kumina ili komoraĉa, i kad samosvjesno odbacuje sitniĉave propise o suboti. Odgovor što ga daje onima koji mu predbacuju što je izlijeĉio ĉovjeka u subotu
sadrţava dapaĉe izjavu koja predstavlja duboku identifikaciju: »Moj Otac radi dosada i ja takoĊer radim« (Ivan 5, 17). Još jasnije se to vidi kad Isus oprašta grijehe i time prelazi u podruĉje koje je ostavljeno jedinome Bogu. Jedino Bog ispituje bubrege i srca naša - rekao je Jeremija (17, 9-10) Bog jedini ima pravo i moć oslobaĊati ljude od njihovih prestupaka. A Isus sebi prisvaja to pravo. On štoviše naglašuje da je njemu jednako lako reći uzetome: »Oprošteni su ti grijesi tvoji!« kao i: »Ustani i hodi!« Da on nije u sebi imao sigurnosti da je Bog, to bi vladanje bilo bez ikakva znaĉenja. * Je li Isus tajnu koju je u sebi nosio drugima saopćio? To jest, je li on ustvrdio ne samo da je Mesija, nego da je i »Sin Boţji«, sam Bog? Odgovor na to je teţak. Kad ĉitamo EvanĊelja danas, to jest u punoj svjetlosti Objave, nailazimo na priliĉan broj reĉenica koje izgledaju kao pribliţavanje velikoj tajni Isusovoj. Kad na primjer kaţe svojima: »Mnogi su proroci i pravednici ţeljeli vidjeti što vi vidite, i ĉuti što vi ĉujete« (Matej 13, 16-17; Luka 10, 2324) ili kad izjavljuje: »Više nego Salomon je ovdje« (Matej, 12 42), »Prije nego je Abraham bio, ja jesam« (Ivan 8, 58), ili kad tvrdi: »Nebo će i zemlja proći, ali moje rijeĉi neće proći« (Matej 24, 35) - primjeri bi se lako mogli umnoţiti - mi uistinu ĉujemo Boga kako govori. Je li to bilo isto tako jasno onima koji su bili oko Isusa, koji su ga svaki dan gledali, koji su pred sobom imali sina tesara iz Nazareta, voĊu male ĉete galilejskih ribara koji su ostavili svoje mreţe? Treba imati na umu takoĊer da je Isus oĉito oprezno postupao kako ne bi prebrzo izašla na vidjelo istina o njemu, oĉito zato da ne bi njegovi pristaše krivo razumjeli znakove njegove moći; ali vidjeli smo da je jedan dio svoje tajne odao jednoj tuĊinki koju je sluĉajno sreo, i jednom sanhedritu o kojemu je znao da neće o tome govoriti. Svojini najbliţim vjernima ne skriva tu tajnu, ali je i ne izriĉe glasno i jasno, nego se ograniĉuje na to da Šimunu Petru ĉestita za nadahnuće odozgo koje ga je nagnalo da ga nazove »Sinom Boţjim«. Ali koliko puta, u drugu ruku, poslije kojeg osobito uzbudljivog ĉuda ili poslije karizme Preobraţenja on zahtijeva da o tome šute! Ideja da je Isus htio i odluĉio da postepeno otkriva svoje boţanstvo, sigurno je od odluĉnog znaĉenja. Zli duhovi su oni koji prvi pred mnoštvom uzvikuju tko je onaj koji ih je pobijedio (Marko 1, 24 i 3, 11): a to sigurno nije sluĉajno. Ali doći će ĉas kad će Isus morati s »da« ili »ne« izjaviti istinu o sebi. Kad ga u tragiĉnoj noći njegova suĊenja bude pitao veliki svećenik: »Jesi li ti Mesija, sin Blagoslovljenoga?«, on će odgovoriti bez najmanje dvosmislenosti. Jer tada će se raditi o tome da stavi peĉat na novu objavu, da preuzme na sebe sve njezine opasnosti, svu njezinu misiju. Nema dakle nikakve sumnje: Boţanstvo u Isusu nije bilo neka vrsta nesvjesne moći kojom se on sluţio a da to nije znao. Kao Mesija, i još više nego Mesija, kao ţivi Bog, on je znao da je on »jedno s Ocem« (Ivan 10, 30) i da »nitko još nikada nije vidio Boga osim Sina koji se rodio iz krila Oĉeva« (Ivan 1, 18). Ali njegovi prijatelji i njegovi roĊaci potpuno su to spoznali tek onda kad je za njega sve bilo ispunjeno. Treće pitanje ne spada u psihologiju, pri ĉemu dakako u tom pitanju izraz psihologija ne bi ni tako pristajao, nego u podruĉje koje je priliĉno blizu metafizici. Moţemo li sebi predstaviti odnose koji su u Isusovoj liĉnosti postojali izmeĊu ljudske naravi i boţanske naravi? EvanĊelja svakako daju neke kratke obavijesti o tom pitanju koje nadilazi svako objašnjenje. Na više mjesta dobivamo dojam da boţanska moć obuzima Isusovu liĉnost, uzdiţe ga i napunja tajanstvenom radošću. Tako nam ga pokazuje sveti Luka »kako kliĉe od radosti u Duhu Svetomu« (Luka 10, 21). Ili kad upravlja k nebu divnu molitvu u kojoj kaţe: »Sve je
meni predao moj Otac, i nitko ne pozna Sina nego Otac, niti tko zna Oca nego Sin« (Matej 11, 25—27). Isto tako, u ĉasu kad će pokrenuti boţansku moć da uskrisi Lazara, Isus je uzbuĊen, kako kaţe sveti Ivan: »Bio je duboko potresen u duši« (Ivan 11, 33). Još neobiĉniju obavijest ĉitamo u izvještaju o ozdravljenju ţene koja je bolovala od krvarenja: u ĉasu kad se bolesnica iza njega dotaknula resa njegove haljine, okrenuo se Isus i zapitao: »Tko me se dotakao? Osjetio sam kako iz mene izlazi neka sila«. (Luka 8, 46). Ali katkada dobivamo dojam da je izmeĊu dvije naravi u Isusu mogla postojati ne doduše suprotnost, ali neka napetost. U tome je duboki smisao prizora kušnje: boţanski poziv ima odluĉnu prednost pred onim što bi moglo biti poziv k zemaljskom uspjehu. Ta napetost postaje velika osobito kad boţanski poziv nameće ĉovjeku od mesa i krvi da prihvati ţrtvu samoga sebe. Unutarnje borbe koje su se morale odigravati u toj ljudskoj svijesti, koja se od naše ni u ĉemu ne razlikuje, odraţavaju se u trijeznoj rijeĉi koju nam prenosi sveti Luka: »Moram se krstiti krštenjem, i kolika mi je muka dok se ne izvrši!« (Luka 12, 50) U Getsemanskom vrtu ta će napetost biti tako jaka da će Isus jedan trenutak gotovo odustati od svoje misije moleći svoga Oca »da udalji od njega tu ĉašu«. Ali odmah će se sabrati i boţanski će poziv nadvladati strah ljudske naravi, i Isus će uzviknuti: »Oĉe, ne moja, nego tvoja volja neka se vrši!« Jer u svojem boţanskom predznanju on zna da je Sin Boţji došao na zemlju da trpi i umre kao ĉovjek, i da bi sve što je on na zemlji rekao i uĉinio bilo uzaludno kad bi se na nadnaravni naĉin uklonio toj sudbini.
Glava trinaesta U SUROVOJ JUDEJI U jesen godine 29. zapoĉelo je novo poglavlje u Isusovu javnom djelovanju. On je napustio Galileju i došao u Judeju, gdje će ostati sve do kraja svoga ţivota, izuzevši dva putovanja na drugu stranu Jordana, u Pereju. Zašto je donio tu odluku? Malo je vjerojatno da je u tom poslušao više nego dvosmislene savjete nekih ĉlanova svoje rodbine, koji su oĉito ţeljeli da svoju zemlju oslobode osobe koja je ondje bila nepoţeljna (Ivan 7, 3-4). Bez sumnje je Isus ocijenio da je njegova misija u Galileji donijela plodove koje je od nje oĉekivao. Ali sveti Luka daje mnogo toĉnije pravi razlog za tu promjenu mjesta: »Kad su došli k ispunjenju dani za njegov odlazak s ovoga svijeta, on odluĉno krene na put prema Jeruzalemu«. (Luka 9, 51) Postoji dakle neka povezanost - koja izmiĉe svim ljudskim pokušajima razjašnjenja – izmeĊu novog mjesta propovijedanja EvanĊelja i sudbine koja je Isusa ondje ĉekala. »Ne moţe biti da jedan prorok pogine izvan Jeruzalema«, kazat će on kao stvar samu po sebi razumljivu, koja ne podnosi nikakva prigovora (Luka 13, 33). Judeja je u njegovoj namjeri bila povezana s onim pozivom na ţrtvu koja se ispunila u muci i smrti i na koju je on već prije aludirao. Da li se on uostalom mogao zavaravati o neprijateljstvima koja će sresti u tom novom podruĉju i koja će biti mnogo jaĉa i sustavnija nego u Galileji? Judeja i Jeruzalem bili su tvrĊave Zakona, zemlja strogih propisa, najistaknutijih pismoznanaca. Ujedno je to bila zemlja u kojoj se najoštrije postavljao problem odnosa prema okupatorskoj vlasti dajući ĉesto povoda za uznemirivanje slaboj teokratskoj vladi ţidovske zajednice, koja je uvijek ţivjela u strahu da bi promjena u raspoloţenju Rimljana mogla dovesti u pitanje njezina prava. Kad je Isus išao u tu judejsku zemlju, koja se svojim golim kamenjem, pustinjskim breţuljcima i tuţnim klancima mnogo razlikovala od prijazne Galileje, znao je u kakvu opasnost ide. U biti se judejsko razdoblje Kristove misije ne razlikuje od prethodnoga. Isus ostaje isti kao i prije, lijeĉi, tješi, propovijeda istu uzvišenu nauku u svojim govorima, prijateljskim razgovorima i usporedbama. Pa ipak se u njegovu naĉinu mogla primijetiti promjena akcenta. U Judeji ne ĉini više ona »prijazna ĉudesa« kao u Galileji, puna jednostavne ĉovjeĉnosti koja se odrazila u pretvaranju vode u vino, u umnaţanju kruha, u ĉudesnom ribolovu. Zato on sada u svojoj pouci istiĉe mesijanske teme, kao da pokušava da onima koji ga prate razjasni koji je njegov pravi poziv, i ujedno da naglasi kolika ga nerazumijevanja okruţuju. Kao da osjećamo u njemu neku vrstu svete nestrpljivosti koja ga obuzima kad vidi zapreke na koje nailazi, mrţnju koju pogaĊa, i sve bliţi svršetak što ga u svom beskrajnom predznanju poznaje. Iz tih tjedana u Judeji potjeĉe tajanstvena rijeĉ: »Došao sam da bacim oganj na zemlju, pa što hoću nego da već gori?« (Luka 12, 49) O tom ţivom ognju ljubavi govorit će mistici, o vatri koja bi morala biti uništavajuća, a koju svi. ljudi tako malo puštaju da svijetli, tako malo da gori! Svi dogaĊaji koje nam EvanĊelje pripovijeda iz toga vremena ostavljaju isti dojam: da boţanska rijeĉ pada u jedan podijeljeni narod, da ona samo teško moţe uhvatiti korijena - kao u usporedbi o sijaĉu zrno što je palo na kamenito tlo - da Isus to zna i da zbog toga trpi, i da ga to navodi da sve ustrajnije propovijeda. Tako ga vidimo u Jeruzalemu na blagdan Sjenica. Svetkovao se oko 15. listopada, kad su poljski poslovi bili dovršeni, na poĉetku zakonske godine. Osam dana prije toga, na pokorniĉki dan Jom Kippur, narod se riješio svojih grijeha potjeravši u pustinju »ispaštaoca grijeha«. Blagdan Sjenica kao uspomena na duga putovanja predaka bio je svetkovina radosti. Ljudi su morali ostaviti svoju kuću i nastaniti se u kolibi od lišća. Polazili su u Hram noseći u jednoj ruci lulab, palmovu granĉicu, a u drugoj etrog, grozd od cedratova drveta. Neprekidno
su odjekivale pjesme Aleluja. Odvijali su se sveĉani obredi; tako je na primjer Veliki Svećenik, praćen od svih muškaraca, pošao na ribnjak Siloe da zagrabi vode iz njega. A naveĉer je Hram bio rasvijetljen tisućama baklji koje su nosili prisutni, izmeĊu kojih su se isticala dva sveta svijećnjaka visoka petnaest lakata. Isus, koji je takoĊer pošao u Hram, govori u trijemovima, kao što to ĉine drugi rabini. On osobito nastoji da slušateljima koji o njemu malo znaju razjasni tko je on. »Moja nauka nije moja, nego onoga koji me je poslao«, kaţe on (Ivan 7, 17). I polazeći od slika koje prisutni imaju pred oĉima, od one vode koja se smatra svetom, od onih noćnih baklji, on uzvikuje: »Ako je tko ţedan, neka doĊe k meni i pije!« (Ivan 7, 37) I zatim: »Ja sam Svjetlo svijeta! Tko ide za mnom, neće hodati u tami, nego će imati svjetlo Ţivota«. (Ivan 8, 12) I kakav je rezultat tih tvrdnja? Sveti Ivan, koji u svom EvanĊelju briţljivo izvješćuje o tim dogaĊajima, ne skriva da su reakcije bile daleko od toga da bi bile jednodušno povoljne. Neki se ĉude: kako on moţe tako govoriti a nije pismoznanac? (Ivan 7, 15) Drugi su otvoreno protiv njega i pristalicama Isusovim odgovaraju da se radi o prijevari (Ivan 7, 1112). Sigurno ima onih koji su predobiveni i uvjereni, ali većina je uznemirena, u sebi podijeljena i neprijateljski raspoloţena (Ivan 7, 26-53). Tako se uĉvršćuje malo po malo atmosfera u kojoj će pasti posljednja odluka. * Upadljivo je da Isus upravo u to vrijeme, u toj atmosferi, najviše oĉituje svoju neizmjernu dobrotu u djelima i u rijeĉima. Bez sumnje se upravo ovdje najbolje shvaća Kristovo srce, Kristova ljubav. Ta se ljubav ne oĉituje samo u njegovim ĉudesima, u ozdravljenju slijepca od roĊenja ili u ozdravljenju gubavaca, gdje se pokazuje jednako obziran kao i moćan, nego i u njegovu nastupu i u njegovu nauĉavanju. U to judejsko razdoblje pada i ona tako znaĉajna epizoda s preljubnicom, koju pripovijeda sveti Ivan (8, 1-11). Nju su uhvatili na djelu; u tom sluĉaju Zakon je nedvosmislen: grešnica mora biti kamenovana. Dovode je k Isusu, oĉito zato da mu postave zamku; pitaju ga da li se slaţe s tim da se kazna odmah izvrši. Sad se mora pokazati hoće li se usuditi da se suprotstavi Zakonu, ili će postupiti protiv one sveobuhvatne dobrote koju javno pokazuje! Odgovor Isusov ide daleko, daleko u poznavanju ljudskoga srca. Pošto je malo dulje šutio crtajući u pijesku na cesti neke znakove koje je samo on razumio, uspravlja se i govori. »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!« EvanĊelist dodaje, ne bez neke ironije, da su se nazoĉni na to povukli poĉevši od najstarijih. Ljubav se Kristova jasno oĉituje kad razmišljamo o poukama u velikim usporedbama što ih Isus kazuje za vrijeme tih sedmica u Judeji i Pereji. U to vrijeme on iznosi glasovitu usporedbu izmeĊu sebe i dobroga pastira, pastira koji poznaje svoje ovce i kojega ovce poznaju, pastira koji ih ĉuva i štiti i koji za njih, kako će još reći, daje svoj ţivot (Ivan 10, 716). Isto tako u to vrijeme, nastavljajući usporedbu o dobrom pastiru, on ga pokazuje kako polazi da traţi izgubljenu ovcu ostavljajući sve druge, i kako je presretan kad ju je našao (Luka 15, 4-7; Matej 18, 12). Ista pouka bit će ponovljena u drugoj usporedbi, u usporedbi o drahmi koja se izgubila pod komadom pokućstva i koju domaćica traţi s revnošću i nemirom, pouka vrlo utješna za grešnike, koje Isus podsjeća da u bezgraniĉnom milosrĊu Boţjem ima za njih osobita briga i paţnja. Još je potresnija usporedba o rasipnom sinu, koju pripovijeda samo sveti Luka (15, 11-32), »pisac Kristove blagosti«, kako kaţe Dante. Koji se grešnik nije osjetio sam kao ono dijete koje je sve izdalo, koje je napustilo ljubav oĉevu, a koje ipak u ĉasu pokajanja opet nalazi oca raskriljenih ruku i s rijeĉima oproštenja na usnama, kao što svaki ĉovjek ţeli da bi našao Boga na Sudnji dan? Neizmjerni poziv na ljubav, na ljubav prema bliţnjemu, izlazi iz nauke Isusove za vrijeme toga razdoblja. U to vrijeme dogodilo se i to da je Isus jednog zakonoznanca koji ga je pitao o
»najvećoj zapovijedi« naveo na to da je odgovorio: Ljubiti Boga i ljubiti bliţnjega, dvije su zapovijedi potpuno istovjetne. Zatim, kad onaj drugi nije popustio, nego spretno postavio drugu zamku, pitajući: »A tko je moj bliţnji?« Isus mu odgovara usporedbom o milosrdnom Samaritancu, o onome prezrenome stvoru, o onome krivovjercu, koji se zaista pokazao kao bliţnji ĉovjeku što je ranjen leţao na cesti i kojemu nijedan poboţni Ţidov nije htio pomoći: ljubav prema bliţnjemu mora biti bez granica, bez razlikovanja, sveobuhvatna. (Luka 10, 2537) * Kao vrhunac Isusove misije u Judeji moramo bez sumnje smatrati onaj dan - moţda u listopadu godine 29. - kada je svoje uĉenike na njihovu izriĉitu molbu »uĉio moliti«. Je li to bilo na Maslinskoj gori ili na ograncima gorja Efraim, odakle se pruţa vrlo lijep pogled? On dakle odgovori na molbu svojih, i tada se prvi put izvinula s ljudskih usana molitva koju će bezbrojni ljudi od stoljeća do stoljeća ponavljati kao dokaz svoje vjere, kao znak svoje nade, molitva Oĉe naš. U toj uzvišenoj molitvi izreĉeno je sve što ĉovjek moţe reći Bogu i što moţe od njega moliti. Ta dirljiva molitva tako je bliska svakidašnjim brigama ljudskim, tako puna pouzdanja u beskrajno milosrĊe Boţje, tako proţeta ljubavlju. To je mistiĉna molitva, u kojoj svaki redak budi odjek u svetim tekstovima i izlijeva se u beskraj misterija, molitva divne jednostavnosti - sasvim drugaĉija od beskonaĉne ţidovske molitve Osamnaest blagoslova!- koju svaki ĉovjek svakoga vremena, svakoga mjesta moţe razumjeti i ponoviti. U njoj je saţeta sva poruka Kristova, u rijeĉima blistave ĉistoće. Tako se u tom judejskom razdoblju, koje će se svršiti s najstrašnijom od svih drama, ipak ne pokazuje sve napeto i više ili manje uznemirujuće. I bila bi zabluda kad bismo zamišljali Isusa okruţena samo nepovjerenjem i sumnjama, zavišću i mrţnjom. U Judeji kao i u Galileji nalazimo oko mladog uĉitelja velik broj vjernih ljudi, muţeva i ţena, punih povjerenja u njega i odanosti njegovoj osobi. Nekoliko najdirljivijih prizora EvanĊelja dogaĊaju se ovdje, kao na primjer onaj koji nam pokazuje Isusa okruţena malom djecom koju on prima i miluje, pri ĉemu daje odraslima, svjedocima toga prizora, konaĉnu pouku o »djeĉjem duhu« kojemu je obećano nebesko kraljevstvo (Matej 19, 13-15; Marko 10, 13-16; Luka 18, 15-17). Ili sjetimo se prizora s carinikom Zahejem iz Jerihona, koji ima toliku ţelju da upozna Krista a ne usuĊuje se pribliţiti, jer dobro zna koliko ga svi preziru, njega kao i sve ljude njegova staleţa - i koji se, jer je niska stasa, penje na divlju smokvu da ga vidi, a Isus mu, kad ga je vidio iz daljine, najavljuje da će ga poĉastiti i doći u njegovu kuću na ruĉak (Luka 19, 1-10). MeĊu prijateljstvima koja okruţuju Isusa za vrijeme tih mjeseci u Judeji jedno prijateljstvo zauzima u EvanĊelju istaknuto mjesto. To je prijateljstvo cijele jedne obitelji obitelji od bar dviju sestara i jednoga brata - koja ţivi u Betaniji, malenom gradiću nedaleko od Jeruzalema prema istoku. Imamo dojam da je Isus ĉešće boravio u toj prijateljskoj kući, da ju je smatrao mjestom mira i poĉinka, odmaralištem izmeĊu dva propovjedniĉka putovanja. Poznato nam je nekoliko prizora iz prisnog ţivota Isusova u Betaniji, koji nisu bez znaĉenja. Jednoga dana - bez sumnje je upravo stigao - jedna od sestara, Marta, trudi se da mu spremi postelju u njegovoj sobi i priredi ruĉak; druga je sestra Marija, sjela do nogu Uĉiteljevih i sluša ga. Marti, koja to ne razumije i koja se zbog toga gotovo srdi, Krist odgovara poukom koja je naoko malo neobiĉna: Marija, koja razmišlja, koja razmatra, »izabrala je bolji dio«. To je zapovjedniĉko podsjećanje na pravu hijerarhiju stvari: moliti, razmišljati, razmatrati korisnije je nego traţiti mnoštvo zadaća i poslova; to je »jedino potrebno« (Luka 10, 38-42). Za kuću prijatelja u Betaniji izvršuje Isus i jedno od svojih najsjajnijih ĉudesa. Za odsutnosti Uĉiteljeve obolio je i umro brat Lazar. Kad se Krist vratio, nalazi oĉaj u prijateljskoj kući. Ljudski govoreći sve je svršeno: već su tri dana otkako je Lazar mrtav; već zaudara; ses-
tre mogu Isusu samo još iskazivati svoju ţalost. Ali Isus ide na grob, zapovijeda da se otvori. I tada se dogaĊa ĉudo, neshvatljivo, nevjerojatno: mrtvac zamotan u povoje ustaje... Nijedno od uskrisenja koje je Isus izvršio nije bilo tako dramatiĉno, tako potresno. (Ivan 11, 1-45) * Velika su, dakle, prijateljstva okruţivala Isusa u Judeji, ali isto tako u sve većoj mjeri nepovjerenje i mrţnja. Uskrsenje Lazara, kaţe evanĊelist, bilo je dapaĉe jedan od glavnih razloga koji su njegove neprijatelje naveli na odluku da ga se riješe. On je sam znao da se njegov ĉas pribliţava. U više navrata on je jasnije, a ne više u aluzijama, ukazivao na to. Jedanput je to bilo u obitelji u Betaniji, oĉito u toku sveĉanog ruĉka; ţene nisu bile za stolom, nego su posluţivale. Marija je kao uvijek mislila na sasvim drugu stvar nego na jela. Ona se pribliţi Isusu s posudom mirisave pomasti i pomaţe mu kosu (po svetom Mateju i svetom Marku) i noge (po svatom Ivanu). Tako je uĉinila nedavno prije toga u Galileji jedna grešnica u kojoj stara predaja hoće da vidi Mariju iz Betanije. Jedan glas prigovara, glas ekonoma druţine; on negoduje zbog te rasipnosti. Ali to daje Isusu priliku da odgovori ovako: »Ova je ţena uĉinila dobro djelo na meni. Pomazala je moje tijelo već unaprijed za pogreb.« (Ivan 12, 7; Matej 26, 6-13; Marko 14, 3-9) Strašno proroĉanstvo! Drugo proroĉanstvo još je jasnije. Isus ga izriĉe na putu iz Jerihona, u ĉasu kad se posljednji put sa svojima uspinje prema Jeruzalemu: »Sin ĉovjeĉji bit će predan velikim svećenicima i pismoznancima. Oni će ga osuditi i predati poganima. Rugat će mu se i popljuvat će ga, biĉevat će ga i ubiti, ali poslije tri dana on će uskrsnuti.« (Marko 10, 32-34; Matej 20, 1719; Luka 18, 31-34) Ništa nije moglo biti jasnije nego taj navještaj. Je li bio shvaćen? Sami oni koji su zdruţeni u Kristovu djelu - prodiru li oni od sada bolje u smisao ĉitave te pustolovine koju doţivljuju, u smisao rijeĉi koje ĉuju? Ĉini se da ne; vidimo kako dva apostola - Jakob i Ivan dopuštaju svojoj majci Salomi da pod izlikom što je pomogla Isusu svojim novcem poĊe k njemu s neumjesnom molbom i da traţi od njega da njezinim sinovima u svome kraljevstvu, koje će sigurno osnovati, dade dva najbolja mjesta! (Matej 20, 20-24; Marko 10, 35-41) Zaslijepljenost ljudi ide dalje. Isus se ne srdi zbog toga. Sasvim jednostavno on odgovara da »Sin ĉovjeĉji nije došao da bude sluţen, nego da sluţi i da dade svoj ţivot kao otkupninu za mnoge« (Matej 20, 25-28; Marko 10, 45). Pribliţavao se ĉas kad će i najzasljepljenijim oĉima sve biti strahovito jasno.
Glava ĉetrnaesta »BOLJE JE DA JEDAN ČOVJEK UMRE...« Nije dugo trebalo da Isusova misija u Judeji izazove reakcije. On svoju neobiĉnu nauku nije više propovijedao u nekom zabitnom kraju, usred naroda koji je uţivao glas da u vjerskim stvarima nije osobito upućen ni osobito ĉvrst na temeljima svoje vjerske nauke. U Jeruzalemu i okolici mnogi su se ponosili da dobro poznaju Zakon i da mu se podlaţu u sitnicama. Ĉovjek koji se nije znao prilagoditi morao je neizbjeţno izazvati rasprave i protuudarce. Ĉetvrto EvanĊelje, koje je osobito toĉno kad iznosi dogaĊaje toga razdoblja, pokazuje jasno kako se otpor protiv Isusa podigao, i porastao, da završi kobnom odlukom da ga se treba riješiti. To poĉinje raspravama o njemu izmeĊu onih koje je on privukao i onih koji su ostali nepovjerljivi. »Jedni koji su ga ĉuli govorili su: To je zaista prorok! A drugi su govorili: To je Mesija! Na to su drugi odgovarali: Zar iz Galileje ima doći Mesija? Ne kaţe li Sveto Pismo da će on biti od loze Davidove, iz grada Betlehema, odakle je bio David? Tako nasta razdor u narodu zbog njega.« (Ivan, 7, 40-43) Poglavari ţidovske zajednice oprezno su na straţi. Jedan dio javnoga mnijenja ĉudi se što puštaju da prorok nesmetano govori: jesu li ga oni prepoznali kao Mesiju? (Ivan 7, 26) Treba raditi, ali kako? Ako se radi o kakvom malom buntovniku i smutljivcu, jednom od onih takozvanih nadahnutih kakvih ima na pretek, bit će dovoljan najmanji zahvat redarstva: nekoliko ĉuvara Hrama pomiješanih meĊu mnoštvo slušatelja brzo će naći priliku da ustanove oĉit prekršaj i da uhvate govornika. Ali pothvat propada: ĉuvari se vraćaju pod takvim dojmom da se nisu usudili staviti ruku na Isusa. (Ivan 7, 46) Od sedmice do sedmice raste napetost, i sasvim oĉito Isus ništa ne ĉini da sprijeĉi njezin porast. Moglo bi se gotovo kazati da upravo nastoji da izazove zakonski formalizam jeruzalemskih Ţidova. Ako vraća vid slijepcu od roĊenja, ĉini to ĉudo upravo u subotu i ĉini ga kao pomoću nekog ĉudotvorstva - stavljanjem blata na oĉne kapke - što je potpuno sigurno bilo zabranjeno po propisima zakonoznanaca (Ivan 9, 1-7). I kad neki zakonoznanci negoduju i prosvjeduju, dobivaju od Isusa strogu pouku o drugim sljepoćama, koje nisu samo tjelesne (Ivan 9, 13-41). Sliĉan dogaĊaj pripovijeda sveti Luka (13, 10-17) o ţeni koja je sva zgurena od reumatizma i koju Isus uspravlja na noge, i to opet jedne subote! U nauci Isusovoj bilo je mnogo drugih stvari koje su morale izazivati negodovanje i srdţbu. I u drugim pitanjima zauzimao je opreĉan stav ne samo prema tradicionalnoj nauci nego, kako se ĉinilo, i prema samom Mojsijevu Zakonu. Tako na primjer o ţenidbi; rastava je bila zakonom dopuštena, trebalo je samo poduzeti nešto za zaštitu otpuštene ţene. Ali Isus izjavljuje da »ĉovjek ne smije rastavljati što je Bog sastavio« (Matej 19, 36; Marko 10, 9; Luka 16, 18). Je li on na to mislio kad je govorio o »nadopuni Zakona«? Bilo je reĉeno da će sve u poruci Isusovoj biti uĉinjeno da se povrijedi osjetljivost tradicionalista. Judeja se već stoljećima smatrala najponosnijom tvrĊavom izraelskog nacionalizma i najsumnjiĉavije vjernosti religiji; a to je bilo isto. Kako je neobiĉno uporno nastojao Isus da naglasi kako neće samo izabrani narod imati pristup u nebesko kraljevstvo! Zašto je toliko govorio o onim rasipnim sinovima, o onim zalutalim ovcama koje imaju isto toliko prava na ljubav Gospodinovu kao dobri vjernici? Zašto je pokazivao Samaritance, koje su Izraelci toliko prezirali, u plemenitijim moralnim situacijama nego ţidovske pravovjernike? Zar je trebalo da jedini gubavac koji je pokazao zahvalnost bude Samaritanac? Zašto je jedini milosrdni prolaznik u prispodobi takoĊer morao biti Samaritanac? Na Isusovim usnama bio je katkada ĉak i neki gotovo uvredljivi ton za njegove ţidovske slušatelje: »Vi ćete umrijeti u
svojim grijesima! Vi ste odozdo, a ja sam odozgo!« (Ivan 8, 23-24) Drugim rijeĉima: Vi ne moţete ništa razumjeti. Treba li se ĉuditi što se rasprave gomilaju, što poprimaju oštar ton? Što Isusa okrivljuju da je obiĉni ĉarobnjak, pomagaĉ Ċavla (Ivan 8, 48)? DogaĊa se takoĊer da neki, rasrĊeni, bacaju kamenje na njega. U nekim krugovima poĉinje se raspravljati nije li pristajanje uz Galilejca krivica koja traţi primjernu kaznu: moţda »herem«, trajno iskljuĉenje iz sinagoge. Tijekom zime godine 29./30. rasprava o »sluĉaju Isus« dobiva sigurno na vaţnosti; ona dopire do gornjih krugova ţidovske zajednice. I kad je Nikodem, sanhedrit, koji nije zaboravio svoga razgovora s mladim Mesijom, dao svojim kolegama pravedan i razborit savjet da treba ĉovjeka, prije nego se donese osuda protiv njega, najprije poslušati i toĉno znati što mu se predbacuje, dobiva sarkastiĉan odgovor: »Da nisi i ti iz Galileje?« (Ivan 7, 5052) Tako se priprema atmosfera u kojoj svaka razumna rijeĉ ĉini onoga koji je izgovara sumnjivim pred fanaticima svih stranaka. Tako se ispunjavalo proroĉanstvo koje je prije mnogo godina bio izrekao sveti starac Simeon, kad je u predvorju Hrama u djeĉaĉiću, kojega je nosila na rukama njegova majka, prepoznao »svjetlo koje će rastjerati tmine, svjetlo koje će biti na slavu Izraela«. K tome je dodao: »To dijete bit će postavljeno za znak kojemu će se protiviti«. (Luka 2, 34-35) U ĉasu kad se to protivljenje imalo oĉitovati i povući za sobom tragiĉne posljedice koje je takoĊer bio prorekao prosvijetljeni starac, ĉovjeku se nameće pitanje: je li to protivljenje bilo neizbjeţivo? Je li moralo izmeĊu Isusa i Boţjega naroda doći do neprijateljstva? To neprijateljstvo svakako nije ovisilo o osobi Isusovoj, o ĉovjeku kakvim se Isus pokazivao svojim slušateljima. »To je bio Ţidov«, kaţe sasvim ispravno Peguy obraćajući se svojim ţidovskim prijateljima, »jednostavan Ţidov, Ţidov kao vi, Ţidov meĊu vama.« Vidjeli smo već da je Isus po svom svagdanjem ţivotu, po svojoj odjeći, po svojoj hrani, po jezicima kojima se sluţio, bio zaista palestinski Ţidov kao toliki drugi. Stil njegovih govora i njegovih usporedaba nije se razlikovao od izraelskog govorništva. I kao svaki vjerni Ţidov, on je bez prestanka svoje dokaze temeljio na mjestima iz Svetoga Pisma. Je li sadrţaj njegove poruke bio neprihvatljivi]i od njezine forme? U mnogim bitnim toĉkama Isus je bio u potpunom skladu sa svojim narodom, kao na primjer kad je u razgovoru sa Samaritankom potvrĊivao poziv Izraelov: »Spas dolazi od Ţidova« (Ivan 4, 22). Ili kad je proglašavao nepromjenjivost Zakona koji je objavljen Izraelu, od kojega »neće proći nijedno jota i nijedna kvaĉica« i kojega nitko ne moţe prestupiti a da ne proigra Kraljevstvo nebesko (Matej 5, 1719). Nije li se uostalom i on sam pokoravao Zakonu i velikim obiĉajima svoga naroda: da posti, moli, hodoĉasti u Jeruzalem za glavne svetkovine? A koliko je tradiconalnih crta bilo u njegovu nauĉavanju! Potpuna ljubav Bogu »iznad svega« - tu je zapovijed Izrael poznavao već stoljećima, i znao je da je Bog najviša savršenost, i da treba oko toga nastojati da se ta savršenost nasljeduje. »Budite savršeni kao što je savršen vaš Otac na nebesima!« (Matej 5, 48) - ta Isusova rijeĉ bila je gotovo doslovni citat iz Biblije (Levitska knjiga 11, 44; 19, 2; 20, 26; 21, 6). Ljubav Boţja prema ljudima, koju je Isus stalno naglašavao - govoreći osobito ĉesto o Bogu kao ocu - nije bila nepoznata u ţidovskoj tradiciji, premda je Izrael u posljednje vrijeme bio sklon da Boga u pretjeranom strahopoštovanju odmiĉe što dalje od ĉovjeka, u nedostiţivi onostrani svijet. I sama etika Isusova, koja se mogla ĉiniti kao najĉudniji dio njegove nauke, bila je duboko ukorijenjena u tradiciji Izraela. »Ljubiti bliţnjega svoga kao samoga sebe« bio je već propis Mojsijeva Zakona (Levitska knjiga 19, 17-18). Ĉiniti drugome onako kako bi ţelio da drugi tebi ĉini (Matej 7, 12; Luka 6, 31), to je takoĊer bilo otprilike isto što je uĉio stari Tobija (Tobijina knjiga 4, 16). Dublji, iskreniji religiozni i moralni ţivot - nisu li to već zahtijevali i
veliki proroci? Osobito je Izajija rekao da se pravi, Bogu ugodni post ne sastoji u tome ga se glava posipa pepelom, nego u tome da se ĉovjek pokazuje milosrdan i velikodušan. Ĉak i u nauĉavanju nekih farizejskih pismoznanaca nalazile su se crte koje su bile napadno sliĉne nauci Isusovoj, na primjer kod rabina Hilela ili kod rabina Gamalijela. Talmud sadrţi propise koji toĉno odgovaraju Isusovim. »Ljubav prema bliţnjemu stoji iznad Zakona«, ili takoĊer: »Ne kalja ĉovjeka doticaj s mrtvacem, nego grijeh; i ne oĉišćuje voda...« U mnogim dakle toĉkama ĉini se da Isus stoji neposredno u tradiciji Izraela, kao zakljuĉak stare, stoljećima razvijane nauke. Pa ipak je postojala naĉelna suprotnost izmeĊu njega i njegova naroda. Ta se ticala više toĉaka od nejednake vaţnosti. Najozbiljnije je bilo to što se Isus prikazivao kao da mu je povjerena nova poruka - novo vino koje se ne smije lijevati u stare mješine - i što su dosljedno on i njegovi pristaše tvrdili da su oni pravi baštinici Boţjega izabranja Izraela. Reĉenice kao: »Dosad su vas uĉili..., ali ja vam kaţem«, ili »Svi proroci i zakoni uĉili su sve do Ivana…«, bile su uvredljive za ţidovske uši. Od zvuĉne izjave: »Nisam došao da ukinem Zakon, nego da ga usavršim«, morao je zabrinuti Ţidov zadrţati prije svega drugi dio - da se zbog njega sablazni. Zar je trebalo produbiti, usavršiti sveti Zakon, Toru, koji je izgledao tako nepromjenljiv i konaĉan da su neki rabini uĉili da ga sam Bog poštuje i obdrţava? Sama pomisao na neku drugu Objavu bila je neprihvatljiva za svakoga koji nije htio doţivjeti ono »drugo roĊenje«, ĉijem se nagovještaju Nikodem tako ĉudio. Toliko više je to bilo tako kad Isus tu Objavu nije ograniĉavao samo na Izabrani Narod. Vidjeli smo koliko je sumnjiĉavi nacionalni osjećaj Izraela bio povrijeĊen previše dobrohotnim aluzijama Isusovim na Samaritance, i na sve one rasipne sinove, i na sve one radnike jedanaestoga sata, koji imaju pravo na milosrĊe Oĉevo. Sigurno je u izraelskoj predaji postojala univerzalistiĉka struja po kojoj svi ljudi treba da imaju pravo na spasenje. Ali ona je nailazila na ţestok otpor. Nije se samo Jona uzbuĊivao zbog toga što stanovnici Ninive treba da prime Boţju rijeĉ! U tradicionalnom Izraelu bliţnji je bio brat po krvi i brat po vjeri, a ne goj, stranac. »Samo vama sam dao svoje ime«, objavio je Jahve. Kahal, zajednica vjernih Ţidova, koju je vezao ĉitav sveţanj duhovnih i zemaljskih interesa, mogla je u krajnjem sluĉaju primiti još »bogobojazne pogane«, to jest pogane koji su bili spremni da se podloţe Zakonu, ali ne sve ljude; pojam Crkve koji se temeljio na ujedinjenju svih koji uĉestvuju u boţanskoj milosti predstavljao je nešto sasvim drugo. Ta suprotnost pogaĊala je dakle ono bitno mnogo jaĉe nego suprotnost koja je dolazila do izraţaja u oštrim raspravama o suboti i drugim propisima. Ali moramo shvatiti da su Ţidovi, naglašujući strogost propisa - »diţući ogradu Zakona«, kako su govorili farizeji mogli vjerovati da se pokoravaju svetoj duţnosti. Makar nam se ova do najmanjih sitnica doslovna toĉnost priĉinjala i apsurdna, ne smijemo zaboraviti da je upravo ta potpuna vjernost Zakonu odrţala na ţivotu mali ţidovski narod i oĉuvala ga od toga da nije bio apsorbiran od svojih poganskih susjeda. Uspeti se preko toga odrţavanja Zakona da bi se ţivjelo po milosti Boţjoj i samo u prosvjetljenju po Duhu Svetomu, znaĉilo je skok u nesigurno na kakav se mogu usuditi samo rijetki ljudi; ĉovjek se obiĉno radije drţi sigurnosnih štaka zakonskih propisa i ustaljenih obiĉaja. Samo jedno je moglo sprijeĉiti da suprotnost izmeĊu Isusa i njegova naroda ne dovede do dramatiĉnog sukoba: da je bio priznat kao Mesija, kao poslanik Boţji, od kojega se moţe dobiti posljednja objava. Ali bez obzira na to što Isus, kako smo vidjeli, nije vidljivo teţio za tim da se dade sluţbeno priznati kao Mesija, same vanjske okolnosti u kojima se on pojavljivao bile su takve da su morale stvarati zapreku za takvo priznanje. Ne moţemo dosta na to podsjetiti da je za narod koji je već dugo vremena bio poniţavan bilo samo po sebi razumljivo da Biće koje mu je Providnost odredila i o kojemu je Sveto Pismo govorilo zamišlja kao moćnoga voĊu koji će Izraela ponovno povesti do njegove slave. Ona rijetka mjesta u Bibliji gdje se govorilo o Mesiji patniku, koji će biti ţrtvovan za spasenje ljudi, imala su svoj pravi smisao
dobiti tek u svjetlu kršćanstva. Ako je više puta ponovljeni nagovještaj Isusov o njegovu sramotnom svršetku na kriţu bio poznat, morao je izazvati smutnju i u svakom sluĉaju dovoditi do uvjerenja da on ne moţe biti obećani Mesija. Tako su poglavari ţidovske zajednice imali duboke i vaţne razloge da Isusovoj misiji priprave skori svršetak. Za njih je najviše vrijedilo to što su se tu dirale stvari vjere. Naoko ti razlozi meĊutim nisu dolazili do rijeĉi kod stvaranja odluke da se nešto poduzme. Sutradan iza uskrisenja Lazara, koje oĉito nije moglo ostati nezapaţeno, odrţan je sastanak o kojemu govori sveti Ivan (11, 45-53); iza njega imalo je slijediti više drugih sastanaka. U njima su sudjelovali svećeniĉki poglavice, svećenici i zakonoznanci. »Što da radimo?« govorili su meĊu sobom. »Taj ĉovjek ĉini velik broj ĉudesa. Ako mu to dopustimo, svi će u njega vjerovati, i Rimljani će doći i uništiti naš narod«. Mora se pošteno priznati da ta opasnost nije postojala samo u njihovoj mašti. Ţidovski se narod već više puta od vjerskih smutljivaca dao zavesti na ustanke, koje su Rimljani s najvećom strogošću ugušili. Još je bila ţiva uspomena na dvije tisuće kriţeva koje je na brdu Skopu podigao Var poslije ustanka pastira Simona. Veliki svećenik koji je tada bio u sluţbi, Kajfa, bio je za politiku opreza i izrazio mišljenje: »Bolje je da umre jedan ĉovjek nego da propadne cio narod«. Dakle, u ime drţavnih razloga imalo se nastupiti protiv Isusa, a ne zato što se on izdavao za Mesiju, za Sina Boţjega, i što je potresao vjerskim temeljima Izraela, nego što je izazivao nemir u narodu koji se mogao okrenuti na zlo. Ali zar nije vijeće velikih svećenika i pismoznanaca tom svojom odlukom nesvjesno bilo oruĊe Providnosti? Sveti Ivan podsjeća na to da je veliki svećenik za vrijeme svoje sluţbe, po ţidovskoj predaji, imao dar proricanja. Kajfa je prorekao budućnost kako ju je Boţja Providnost zakljuĉila...
Glava petnaesta UŠTAP MJESECA NIŠANA Od svih blagdana koji su obiljeţavali izraelsku godinu najsvetiji i najusrdniji bila je Pasha. Od vremena Mojsijeva podsjećala je ona na osloboĊenje Boţjega Naroda iz egipatskog ropstva i na znakove osobite dobrohotnosti što ih je tom prilikom Gospodin dao svojima. Na uspomenu na dogaĊaje koje pripovijeda knjiga Izlaska ţrtvovalo se vazmeno janje, njegovom su se krvi škropili s granĉicom izopa pragovi i dovratnici na vratima i kućama i meso se toga janjeta jelo s beskvasnim kruhom. Isus je odluĉio da poĊe u Jeruzalem da ondje proslavi Pashu: to je za Ţidova bio znak poboţnosti. EvanĊelisti su nam ispripovjedili tu ĉinjenicu i sva ĉetvorica istiĉu da je Isus umro u petak u koji je, s nastupom noći, zapoĉinjala svetkovina Pashe (usp. npr. Ivan 18, 28). Budući da je Zakon propisivao da se Pasha svetkuje ĉetrnaesti dan mjeseca nisana, a 14. nisan je padao u petak godine 30. moţe se tragiĉni petak, »Sveti petak« kršćanske tradicije, s velikom vjerojatnošću staviti na 7. travnja godine 30. Posljednji tjedan koji je Isus imao proţivjeti na zemlji poĉeo je dakle u nedjelju 2. travnja. Taj neobiĉno puni tjedan tajanstveno je oznaĉen izmjenom svijetlih i tamnih dijelova koji vode do noći Golgote i Groba, i onda do svijetloga jutra Uskrsnuća. Liturgija ga, sijedeći korak po korak izvještaj EvanĊelja, prati divnim obredima »Svetoga tjedna«. Krist boravi još nekoliko dana na zemlji; ponavlja više bitnih tema svoje poruke, pokazuje još jedanput svoju moć i izriĉe nekoliko strašnih opomena. Ali iznad svega on ide u susret potpunoj ţrtvi koju je htio, koju je prorekao i koja će njegovoj misiji na zemlji dati tek njezin potpuni smisao. MeĊutim na sedefastom nebu izlazi mlaĊak mjeseca nišana; naveĉer »Svetog ĉetvrtka« stajat će pun i okrugao iznad maslina u Getsmanskom vrtu. * Tjedan poĉinje na neobiĉan naĉin. Vjerojatno iz Betanije, gdje je bio odsjeo, Isus kreće u nedjelju ujutro na put prema Jeruzalemu. S njim su njegovi uĉenici i velik broj njegovih pristaša. Na putu susreće ljude iz grada koji su po starom obiĉaju izlazili u susret hodoĉasnicima Pashe. To ĉini već jedno malo mnoštvo. Malo prije nego što je stigao na vrh Maslinske gore, Isus se zaustavi. Ondje leţi selo Betfaga, »kuća smokava«, a bio je sajmeni dan. »Idite u selo koje je pred vama«, zapovijedi Isus, »i odmah ćete naći magaricu svezanu i magare s njom. Odveţite je i dovedite k meni! I ako vam tko prigovori, recite da je Gospodin treba, i odmah će vam dopustiti da je vodite«. (Matej 21, 1-7; Marko 11, 1-7; Luka 19 29-35). Zapovijed se modernom ĉitatelju ĉini vrlo neobiĉna, ali se to mnogo manje ĉinilo Ţidovima koji su okruţivali Isusa. Nije li se, i u sluĉaju da je naĉin posuĊivanja magarice bio neobiĉan, moglo u tome naslućivati proroĉansko znaĉenje? Nije li Zaharije rekao: »Gle, tvoj kralj dolazi k tebi, pun blagosti, jašući na magarcu, na magarĉiću, mladom od magarice«. (9, 9). Pripremao se mesijanski ulaz. I doista se taj prizor tako odvijao. »Ĉas pripada moćima Duha«, kaţe Romano Guardini. Isus stiţe u lijepom svjetlu palestinskog proljeća nadomak Gradu. Njegovi prijatelji, njegova pratnja kliĉu mu, i brzo se stane oko njega natiskivati ĉitavo mnoštvo. Ne smijemo zaboraviti da su u to vrijeme stotine tisuća hodoĉasnika udarile svoje šatore oko Jeruzalema. »Tko je taj?« pitali su besposliĉari. - »Isus, prorok iz Nazareta u Galileji!« Uzvici Hosana odjekivali su, grane su se rezale s palmi i oduševljeno se njima mahalo iznad glava, i haljine su se prostirale po zemlji da se naĉini poĉasni sag pod kopitima ţivotinje koja je nosila Mesiju. (Matej 21, 4-9; Marko 11, 8-10; Luka 19, 36-38; Ivan 12, 12-18) Neobiĉno slavlje, u kojem je
saĉuvana ograniĉena i ĉedna mjera, ali je ono ipak znaĉajno. U ĉasu u kojem se sve poĉinje odluĉivati Isus ne smije više skrivati u polusjeni da je on Mesija. Sada je dapaĉe vaţno da bude priznat kao takav. Ali dok se oko njega širi radost, Isusa hvata dubok nemir i tjeskoba. Kad stiţe na uzvisinu Maslinske gore, on se zaustavlja. Pred njim leţi Grad iza snaţnih zidina utvrĊenih kulama; ĉovjek bi ga nazvao nepobjedivim, vjeĉnim. Ali moć Duha pruţa Kristu sasvim drugu viziju: viziju Jeruzalema opsjednutoga, razvaljenoga, uništenoga. (Luka 19, 41-44). A zašto? Jer će Jeruzalem biti slijep za svjetlo... DogaĊaji stoje u nutarnjoj vezi, povezani meĊu sobom. Isus ne vidi samo daleku dramu zauzeća Jeruzalema od rimskih legija, nego i svoju vlastitu dramu koja je sasvim blizu. Sveti Ivan spominje dapaĉe da ga ta sigurnost jedan trenutak pokolebljuje: »Moja je duša potresena... Što da kaţem? Oĉe, spasi me iz ovoga sata...« Ali to je samo jedan bljesak, samo slabost sasvim ljudska; on se odmah sabere i nastavi: »Ali zato sam došao u ovaj sat!« (Ivan 12, 27). I on ponovi svojim prijateljima pouku koju je već ĉesto puta rekao: »Došao je ĉas da se proslavi Sin ĉovjeĉji... Ako pšeniĉno zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo; ali ako umre, donosi obilati rod«. (Ivan 12, 23-24). Kod ulaza u grad pokazalo se oduševljenje jednako veliko kao vani pred vratima. Sami pogani molili su da budu pušteni k njemu. Skupine djece natiskuju se oko mladoga proroka. Srdţba protivniĉke klike raste: »Ĉemu oklijevanje? Sav svijet trĉi za njim«! Stigavši do Hrama, cilja svoga hodoĉašća, Isus se upušta ĉak u jednu napadnu demonstraciju. Videći trgovce koji su pod trijemovima mijenjali novac ili prodavali ploĉice za koje se kupovalo obredno janje, ili ţrtvene golubove, on se baci na njihove stolove i isprevrne ih. Zar da »kuća molitve« postane špilja razbojniĉka? (Matej 21, 12-14; Marko 11, 11-17; Luka 19, 45) Revnost za Boga uistinu ga raspaljuje. Divan, tajanstven dan! Ĉini se da je Isus htio jednom zauvijek postaviti ljude pred istinu i pred njihovu odgovornost. Kad se dan svršavao i noć se poĉela spuštati - sunce na zalazu sjaji crveno iza tri kule Herodove koje krune zapadni zid - daje on maloj ĉeti vjernih, koja je oko njega ostala i koja vjerojatno promatra lijepo svjetlo veĉernjeg sumraka, još ovu pouku: »Ja sam kao svjetlo došao na svijet, da svaki koji u mene vjeruje ne ostane u tami«. (Ivan 12, 46). Kad su se s njime vraćali u Betaniju, da ondje provedu noć, kakve li su misli obuzimale njegove uĉenike? Dani koji su slijedili iza divnoga dana slavnoga ulaska nisu bili tako sjajni, ali svaki je imao ne manje znaĉenja. Isus dolazi u Jeruzalem, uspinje se do Hrama, govori slušateljima koji su oĉito oĉarani (Luka 19, 48). MeĊutim svećenici i pismoznanci spremaju svoje spletke da Isusa unište. Najmanji dogaĊaj sluţi Isusu da dade kakvu pouku, koja ĉesto poprima oblik opomene. Tako se dogaĊa tijekom ponedjeljka. Što zapravo znaĉi ona neobiĉna epizoda koja se tako malo slaţe sa stilom milosrdnoga Krista, kad ga vidimo kako osuĊuje smokvu da se osuši kad na njoj nije vidio nikakva ploda? (Matej 21, 18-19; Marko 11, 12-14). Tko je onaj zli sin koji se pretvara da je potpuno pokoran svome ocu, a uistinu ga ne sluša? (Matej 21, 28-32). I tko su pobunjeni vinogradari koji ubijaju sina svoga gospodara da sebi prisvoje ţetvu? Kakvo ćemo ime dati kamenu koji su graditelji odbacili, ali koji postaje ugaonim kamenom nove kuće? (Matej 21, 35-41; Marko 12, 1-12; Luka 20, 9-19). I zar ne znamo tko su gosti koji su bili pozvani na kraljevsku gozbu, ali su odbili da doĊu? (Matej 22, 1-14). Bojimo se shvatiti na koga je Isus mislio govoreći o tim postupcima, o tim usporedbama. Misao na to da ga Izrael odbija ĉini se da Isusa u taj ĉas više ne napušta i da ga napunja tjeskobom. Gotovo nam se ĉini samo po sebi razumljivim da odgovorni u ţidovskoj zajednici šalju glasnike da pitaju Isusa s kojim pravom on na takav naĉin nastupa. Ali on izmiĉe tome pitanju postavljajući im sa svoje strane takoĊer zakuĉasto pitanje. (Matej 21, 23-27; Marko
11, 27-33; Luka 20, 1-8). Tko bi se dakle mogao ĉuditi što njihov bijes raste, što su spremni da se bace na njega, da ga pograbe? (Luka 20, 19). Isus svoje protivnike upravo izaziva, i to u ĉasu, kada kako on zna, ima sve da se odluĉi. Utorak poĉinje isto kao i prethodni dan. Isus se uspeo do Hrama da ondje govori. Polazeći od konkretnoga primjera, da bi iz njega izvukao moralnu pouku na naĉin koji mu je osobito drag, upozorava svoje slušatelje na lijepo djelo siromašne ţene koja je stavila u škrabicu velik dar, velik prema svojim sredstvima. Dati od onoga što ĉovjek sam treba vrednije je nego davati od suviška! (Marko 12, 41-44; Luka 21, 1-4). Najednom se atmosfera mijenja. MeĊu slušateljima ima sada takvih kojih su namjere sve prije nego prijateljske. Tri klike koje meĊusobno dijele utjecaj u ţidovskoj zajednici ujedinile su se protiv proroka i poslale su svaka svoje ljude da povedu napadaj na njega. To su najprije herodovci, koje narod optuţuje da su se i odviše pomirili s rimskim jarmom jer pri tom dolaze na svoj raĉun. Oni hoće da ga uhvate ovim pitanjem: »Je li dopušteno plaćati porez Caru?« Kako će se Isus izvući iz zamke? Odgovoriti »ne« znaĉilo je navući na sebe srdţbu okupatorske vlasti, a odgovoriti »da« znaĉilo je izazvati srdţbu naroda. Ali taj galilejski seljak posjeduje lukavu mudrost koja mu pomaţe da se izvuĉe iz neprilike takve vrste. I on daje glasoviti odgovor: »ĉiji je lik na ovom novcu? Carev? Dajte dakle Caru što je Carevo, a Bogu što je Boţje«. (Matej 22, 15-22; Marko 12, 13-17; Luka 20, 20-26). Iz toga spretnog odgovara evo i vrlo visoke duhovne pouke! Za herodovcima prijeĊoše u napadaj saduceji. Oni su razboriti, tradicionalisti; tvrde da ništa ne dodaju nauci Mojsijevoj, prije svega ne prihvaćaju onu vjeru u uskrsnuće mrtvih koju su teolozi izveli iz knjiga Joba, Izaije i Danijela. U toj toĉki pokušavaju oni Isusa natjerati u škripac postavljajući mu pitanje što će poslije uskrsnuća biti sa ţenom koja je imala sedam muţeva; ĉija će ţena onda biti? Ali i njima to pitanje donosi visoku duhovnu pouku o slavnom ţivotu uskrsnulih što će ga provoditi pod okom Boga ţivih. (Matej 22, 23-33, Marko 12, 18—27; Luka 20, 27-40). Napokon su na redu farizeji da povedu napadaj. Ali oni su vrlo slabi. Pitati uĉitelja kakav je bio Isus o »prvoj i najvišoj zapovijedi« znaĉi već unaprijed sebe osuditi na šutnju. I sam ih Isus razotkriva uz to još toĉnim, vrlo zakuĉastim pitanjem (Matej 22, 34-46; Marko 12, 28-37; Luka 11, 41-44). Ţalosne igre! Shvaćamo lako da je Isus, ostavši sam sa svojima, zapao u svetu srdţbu i da s njegovih usana padaju ţestoke optuţbe protiv svih tih pismoznanaca, svih tih farizeja, svih tih licemjera koji »preraĉunavaju desetinu od metvice, kopra i kumina, a zanemaruju ono što je u Zakonu od veće vaţnosti: zapovijed milosrĊa; sliĉni su pobijeljenim grobovima, ĉistima izvana, a iznutra punima neĉisti i mrtvaĉkih kosti«. To su oni koji su juĉer ubijali proroke, a sutra će razapinjati ili progoniti izaslanike Kristove. Nikada prije nije Isus izrekao jasnijih, nedvojbenijih optuţbi (Matej 23, 1-36; Marko 12, 38-40; Luka 20, 43-47). U tom je ĉasu Duh proroĉanstva obuzeo mladog Mesiju. Ubijati proroke... On toĉno zna na koga time misli. I vraćajući se na opomenu koju je ukratko bio dao u nedjelju, i razvijajući je dalje, doziva ponovno u pamet sliku Jeruzalema - Jeruzalema koji ubija proroke, Jeruzalema koji neće da razumije, Jeruzalema koji će sutra biti opustošen, napušten! (Matej 23, 37-38; Luka 13, 34-36). Od samoga Hrama neće ostati ni kamen na kamenu! (Matej 24, 12; Marko 13, 1-2; Luka 21, 5-6). Uĉenici se tjeskobno natiskuju k njemu i pitaju ga što će onda biti s njima. I odgovor dolazi, jednostavan i strašan. I oni će biti progonjeni, zatvarani i biĉevani; i oni će morati dati svjedoĉanstvo, ali tada će Duh Sveti na njih doći i dati im snagu da mogu podnijeti kušnju (Matej 24, 3; Marko 13, 3-13; Luka 21, 7-19). Moţda je Krist zato iznio toliko strašnih vizija
kako bi im to kazao. Ĉak i ono snaţno podsjećanje na posljednji sud, kojim završava ovaj proroĉanski govor, sluţi moţda samo tome cilju da im obnovi obećanje budućega trijumfa i slave koja im je već dao kad im je ustvrdio da njegove rijeĉi »neće proĉi«. A iznad svega da ih pod-sjeti na to kako se dolazak Gospodnji ne moţe predvidjeti, pa da zato uvijek treba biti spre-man odgovoriti na njegov poziv (Matej 24, 23-51; Marko 13, 21-37; Luka 17, 23-37 i 21, 25-36), spreman kao mudre djevice u usporedbi koje imaju u pripremi ulje za svoje svjetiljke, spreman kao upravitelji koji imaju poloţiti raĉun o talentima koji su im bili povjereni (Matej 25, 1-30). Hoće li se dakle taj dan završiti s tim strogim poukama? Ne. Jedna rijeĉ koju nam predaje sveti Matej svršava u utješnom tonu, u duhu milosrĊa Kristova. Na dan suda Gospodin će nagraditi ljubav prema bliţnjemu koju smo iskazali najniţima, ĉašu vode koju smo pruţili ţednima. Jer u svakome koji na zemlji trpi nazoĉan je Krist (Matej 25, 34- 46).
U srijedu nije Isus pošao u Jeruzalem, nego je ostao u Betaniji, kod prijatelja koji su ga ugostili. EvanĊelisti ne biljeţe nijedan dogaĊaj ni govor toga dana. Samo Matej i Marko spominju na tom mjestu kako ga Marija pomazuje mirisavim uljem. Moţda je Krist svoje posljednje ĉasove mira, prije dana kad se imalo za njega sve odluĉiti, htio posvetiti molitvi i ljubavi svojih. Ali to kratko povlaĉenje Isusovo ima znaĉajnu posljedicu: ono usredotoĉuje svu pozornost pripovjedaĉa na sasvim drugu sliku, na sliku Isusovih neprijatelja koji vrše pripreme da ga upropaste i za taj posao nalaze jednog pomagaĉa meĊu njegovima. * »Tada se skupiše veliki svećenici i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika koji se zvao Kajfa, i zakljuĉiše da Isusa prijevarom uhvate i ubiju. Ali su govorili: Samo ne na blagdan da ne doĊe do pobune u narodu! Tada uĊe sotona u Judu, zvanoga Iškariotski, jednoga od dvanaestorice, i on poĊe svećeniĉkim poglavicama i reĉe im: Što ćete mi dati i ja ću vam ga izdati? Kad su oni to ĉuli, poveseliše se i odrediše mu trideset srebrenika. On pristane, i traţio je otada zgodnu priliku da im ga izda kad bude daleko od naroda« (Matej 26, 3 str. 132 i 14- 16; Marko 14, 1 i 10-11; Luka 22, 2-6). Ta sramotna izdaja bila je takoĊer proreĉena. »I moj najbliţi prijatelj, u kojega sam imao najviše povjerenja i koji je jeo moj kruh, on je digao petu protiv mene«, kaţe Psalmist (41, 10). Ali ipak ona ne izaziva u nama zato manju zbunjenost i ogorĉenje. Nema ništa neshvatljivi je od Judina lika na kojega pada sramota te podlosti; nema ništa nejasnije od razloga koji su ga naveli na to. Prljava meka za novcem? Upravo on koji je vodio blagajnu male ĉete nije imao potrebu da izda svoga Uĉitelja da bi dobio tako malu svotu od trideset srebrenika. Ili je to uĉinio iz negodovanja što je vidio da taj prijevarni Mesija ne ĉini ništa da svoju stvar dovode do pobjede po ljudskom shvaćanju? Ali njegovo drţanje poslije drame, njegovo kajanje, njegovo samoubojstvo pokazat će da je u njemu bilo nešto drugo nego obiĉni ĉastohlepni ĉovjek. Istina je da je Juda neshvatljiv, kao i grijeh, kao onaj tajni sporazum što ga svaki ĉovjek od A-dama podrţava sa Zlim. Njegova uloga bila bi nam potpuno neshvatljiva da nije i njega Providnost uvrstila u plan Otkupljenja po Kristovoj ţrtvi na kriţu...
Glava šesnaesta POSLJEDNJA VEČERA Svetkovati Pashu bila je za Ţidove bezuvjetna duţnost. Nitko se njoj nije mogao oteti. To je išlo tako daleko da su siromasi, ako nisu mogli kupiti što im je bilo potrebno za svetkovinu, imali pravo da to traţe od zajednice. Kad su uĉenci u ĉetvrtak pitali Isusa gdje namjerava svetkovati obrednu veĉeru, dao im je neobiĉan odgovor. Dvojica od njih, Petar i Ivan, poći će u grad. Ondje će sresti ĉovjeka koji nosi vrĉ s vodom. - To nipošto nije bila tako svakidašnja stvar kako bi se moglo pomisliti, jer ići po vodu bila je zadaća ţene. - Oni će ga slijediti do jedne kuće. Ondje će vlasniku najaviti njegov dolazak, kako bi im stavio na raspolaganje veliku sagovima urešenu blagovaonicu. (Matej 26, 18-19; Marko 14, 12-16; Luka 22, 7-13). I tu je oĉito još jedanput bila na djelu moć Duha Svetoga. Ta »velika blagovaonica« bila je vjerojatno jedna od onih prostranih dvorana koje su u bogatim kućama zauzimale ĉitav prvi kat - ili bar najveći dio njegov… One su bile rezervirane za prolazne goste. Redovito se u nju ulazilo stepenicama izvana. Jedna stara predaja stavlja tu posljednju Kristovu Pashu u jugozapadni dio Gornjega grada, ne baš daleko od dvora velikih svećenika. Kad je pala noć - oko 17.30 sati - to jest u ĉasu kad je po ţidovskom raĉunanju poĉinjao 14. nišan, zapoĉeo je obred. Njegov tijek bio je u sitnice utvrĊen. Poglavlje »Pesahim« u Talmudu opisuje ga u pojedinosti. Poslije podne išlo se u Hram da se kupi janje bez mane kakvo je zahtijevao Zakon i donijelo se svećenicima ţrtvovaocima. Glas trube davao je znak za poĉetak svake ţrtve. Utroba i masnoća bi se spalile, a meso se nosilo kući. Ondje se peklo, a ne kuhalo. Nijedna kost nije smjela biti slomljena. Poĉelo se umakanjem beskvasnoga kruha u crveni umak, zvan »hazareth«, pri ĉem se govorio jedan psalam i pila ĉaša vina. Tada se jelo janje, koje je bilo poliveno umakom od »gorkih trava«, to jest od povrtnice, lovora, majĉine dušice, maţurana i bosiljka. Slijedile su dvije druge ĉaše vina, koje su se dodavale iz ruke u ruku; treća, sveĉana, zvana »ĉaša blagoslova«, oznaĉivala je poĉetak Halela, pjevanja psalama 115. do 118. koji uzdiţu slavu Jedinoga. To je sve prolazilo u atmosferi mistiĉne radosti; svatko je morao osjećati da uĉestvuje u osloboĊenju Izraela. »Halel treba da digne krov kuća«, kaţe Talmud. MeĊutim, ta posljednja Pasha koju su apostoli imali sa svojim Uĉiteljem morala je u njihovoj duši ostaviti više nemirno nego radosno sjećanje. Nije li im Isus već prije najavio da će to biti posljednja Pasha koju će s njima svetkovati prije vjeĉne Pashe u nebu? (Luka 22, 1416). Nije li on zakonom propisanim obiĉajima dodao još sasvim neoĉekivan ceremonijal kad je pred njima poklekao da im svima, usprkos odluĉnom prigovoru koji je u ime svih podigao Šimun Petar, jednome za drugim opere noge, da bi ih time sve podsjetio - kako je izriĉito rekao - da se moraju smatrati najniţima (Ivan 13, 8-16) i da u suprotnosti prema zemaljskom ĉastohleplju njihova jedina ţelja ima biti da budu »kao posljednji«, »kao onaj koji sluţi«? Je li to dakle bilo ono Kraljevstvo u kojem će ih on primiti za svoj stol i u kojem će oni sjedeći na prijestoljima suditi dvanaest plemena Izraelovih? (Luka 22, 24-29; Matej 20, 25; Marko 10, 42-45). Od poĉetka bili su uvuĉeni u misterij, u misterij u koji još ni izdaleka nisu mogli prodrijeti. * I tada je došlo do upadice s Judom. Dva puta je Isus vrlo uznemireno ukazao na jednoga od njih, na jednoga od Dvanaestorice. Tko bi samo mogao biti onaj »koji nije bio ĉist« (Ivan 13, 10-11), onaj zbog kojega je Isus citirao proroĉanski redak Psalmista: »Onaj koji jede moj kruh, on je digao petu protiv mene« (Ivan 13, 18). Jednom rijeĉju: Tko će izdati Uĉitelja? Svi su bili tako tjeskobni da je Petar dao znak Ivanu, koji je tako blizu sjedio do Isusa s desne
strane da je mogao poloţiti glavu na njegove grudi i stoga bio u poloţaju da ga je mogao pitati. Uostalom, bilo je oĉito da je Krist imao posebnu ljubav prema njemu i da mu ne bi uskratio odgovara. I doista, Isus odgovori, ali suzdrţljivo, kao da je još htio poštedjeti onoga na kome je leţala sumnja: »To je onaj kome ću dati namoĉeni zalogaj«. (Ivan 13, 23-26). Danas znamo, iz rukopisa s Mrtvoga mora, da je kod esenaca prvi zalogaj kruha umoĉen u vino imao odreĊeno religiozno znaĉenje. Isus ga je pruţio Judi Iškariotu. Je li izdajica pogodio tu namjeru i da ta gesta oznaĉuje njega? On se digao. Drugi su mislili da je ustao da obavi neki posao u vezi sa svojom sluţbom kao blagajnika. Isus ga je sada mogao pred svima razotkriti, ali se ograniĉio na to da kaţe, s jednostavnošću koja je bila potresnija od svake srdţbe: »Što ĉiniš, ĉini brzo«. Juda je shvatio da ga je Isus prozreo. On izaĊe ţurno iz dvorane, kako biljeţi sveti Ivan, ĉiji je cijeli izvještaj oĉito neposredno svjedoĉanstvo, nezaboravno sjećanje na taj prizor. U trenutku kad se vrata otvaraju EvanĊelist još primjećuje: »A bila je noć...« (Ivan 13, 27-30). I ta pojedinost je kao potpis pod ĉitavu tu stranu: toliko je sve to bilo još ţivo i toĉno u njegovu sjećanju poslije gotovo sedamdeset godina! * Liturgijski obrok išao je svojim tijekom. Ali kad je došao trenutak za treću ĉašu, ĉašu blagoslova, Isus je još jednom uveo nešto novo. Taj obrok, koji su svi vjerni Ţidovi zajedniĉki uzimali, podsjećao je na jedan od najodluĉnijih dogaĊaja u povijesti staroga Saveza Boga s njegovim narodom. Da potvrdi novi Savez radi kojega je došao na zemlju da ga sklopi, Isus je izabrao taj trenutak, trenutak ţrtvenog obreda, jer je isto tako namjeravao utemeljiti nov ţrtveni obred. »I uze kruh, blagoslovi ga, zahvali Bogu, prelomi ga i dade uĉenicima svojim govoreći: Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje koje će se za vas predati. Isto tako uze ĉašu, zahvali Bogu i dade je svojima govoreći: Pijte iz nje svi, jer ovo je ĉaša krvi moje, krvi novoga Saveza, koja će se proliti za vas i za mnoge na oproštenje grijeha. Ĉinite to na moju uspomenu«. (Luka 22, 19-20; Matej 26, 26-28; Marko 14, 22-24; usp. 1. Korinćanima 11, 23-25). Obiĉaj blagoslivljati jelo i vino prije uzimanja bio je u Izraelu sasvim proširen, dapaĉe zakonom propisan. U pravilima esenaca izriĉito se navodi: obavljao ga je poglavar zajednice. Ali sasvim neobiĉna bila je dvostruka formula kojom je Isus popratio blagoslov; to je bilo sasvim nešto drugo nego obiĉan blagoslov. Jesu li se apostoli u tom ĉasu sjetili onoga što im je Uĉitelj dvije godine prije toga, kad su bili u Galileji, izjavio: »Ja sam kruh ţivota... Ako tko jede od toga kruha, ţivjet će uvijeke, i kruh koji ću ja dati tijelo je moje za ţivot svijeta«? Sveti Ivan zabiljeţit će ĉitav taj govor kasnije u svom EvanĊelju (6, 35 i 48-58). Ali rijeĉi koje su sada ĉuli bile su još mnogo toĉnije, još tajanstvenije. Jesu li ih razumjeli? Sigurno ih nisu razumjeli potpuno. Tko bi se, uostalom, mogao podiĉiti da razumije te Kristove rijeĉi? U misi, gdje ih svećenik ponavlja da bi ţrtvovao kruh i vino, Crkva je na tom mjestu umetnula dvije rijeĉi koje sve kaţu »mysterium fidei« - tajna vjere. Sigurno je to da su ti jednostavni ljudi koji su okruţivali Isusa, ti seljaci i ribari iz Galileje, bili malo skloni tome da te rijeĉi shvate slikovito, simboliĉki, te rijeĉi koje su ĉuli; oni su ih vjerojatnije stavljali u istu liniju sa ţrtvovanjem janjeta koje su upravo pojeli. Katoliĉka Crkva - a takoĊer i pravoslavna Crkva na Istoku - uĉi stoga da je pod prilikama kruha i vina pretvorenima u tijelo i krv doista nazoĉan ţivi Bog, da se zaista prima Krist kad se taj obred ponavlja u sakramentu Euharistije, da se dakle ne radi samo o pozivu na simboliĉko nasljedovanje Isusa, nego uĉestvovanju u njegovu ţivotu, i po njemu u boţanskom ţivotu.
Taj boţanski ţivot nadilazi granice zemaljskoga i nastavlja se u vjeĉnosti, kako piše sveti Pavao u svom pismu kršćanima u Korintu: »Jer kad god jedete ovaj kruh i pijete ovu ĉašu, objavljujete smrt Gospodina dok on ne doĊe...« Veĉera je bila završena, ali kod Ţidova, kao i kod svih orijentalaca, bio je obiĉaj dugo ostati za stolom i do kasno u noć nastaviti razgovor. Tako je bilo i kod ove posljednje veĉere. Isus je govorio dugo, kao da je htio u tom najvišem trenutku podsjetiti svoje na sve što im je bio govorio, na sve što im je imao kazati. O sadrţaju toga posljednjega razgovora obavjušćuje nas s velikom toĉnošću sveti Ivan, koji u svom EvanĊelju posvećuje tome gotovo pet glava (13, 31 do 17, 26) i koji je to napisao u ritmiĉkom, odmjerenom jeziku neobiĉne ljepote. Razgovor je poĉeo u povjerljivom i njeţnom tonu. »Djeco, još samo malo sam s vama«, ponavlja Krist. I jedanaestorica ga pitaju za smisao onoga što je uĉinio i što je rekao. A Petar, plemeniti Petar, uzvikuje: »Gospodine, ţivot ću svoj dati za tebe«, na što dobiva odgovor u kojemu se udruţuju dobrota i ţalost s nekom lakom ironijom: »Ţivot ćeš dati za mene...? Zaista, zaista ti kaţem: Još ove noći neće pijetao zapjevati dva puta, a ti ćeš me tri puta zatajiti«. Apostoli još nisu znali, još nisu shvatili što dolazi. Oni su još uvijek traţili opipljive znakove i toĉne obavijesti o putu o kojemu je govorio i kojim će uskoro poći. Malo po malo povisuje se ton. Isus u velikim potezima ponavlja sve bitno iz poruke koje je donio svijetu. Ponajprije istiĉe da ta poruka potjeĉe od Boga, da on tumaĉi rijeĉ Boţju. »Ja sam put, istina i ţivot: nitko ne dolazi k Ocu osim po meni… Ja sam trs: tko ostaje u meni i ja u njemu, taj će donijeti obilati plod... Vjerujte mojoj rijeĉi da sam ja u Ocu i da je Otac u meni... Zaista, kaţem vam: što god zamolite Oca u moje ime, dat će vam«. Koja je to istina što ju je on imao donijeti svijetu? Ona se dade saţeti u jednoj reĉenici: »Ovo je moja zapovijed da se ljubite meĊu sobom, kao što sam ja ljubio vas!« To je najviša poruka Kristova. Još jednom mijenja se ton: sada postaje napet. Isus upravlja paţnju svojih na dogaĊaj koji je sada vrlo blizu. S njegovih usana padaju rijeĉi koje kao da su u protuslovlju meĊu sobom. Sad govori o slavlju: »Budite hrabri, ja sam pobijedio svijet! Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem«. Bog se proslavio u Sinu ĉovjeĉjemu; doskora će on njega samoga proslaviti. Zatim slijede opet mraĉna proricanja: »Neću više mnogo s vama razgovarati; jer dolazi ĉas poglavice ovoga svijeta... Ja ostavljam svijet i vraćam se k Ocu«. Sada slijede opća proricanja o sudbini koja ih ĉeka, njih sve, vjernike: »Dolazi ĉas kad će svaki koji vas ubije misliti da sluţi Bogu«. Što sve to znaĉi? Jednoga dana oni će to shvatiti; jednoga dana izvest će sveti Pavao potpunu, divnu nauku iz tih još zagonetnih reĉenica: naime da je smrt Kristova neophodna za spas svijeta, da on prinoseći sebe kao ţrtvu zasluţuje boţansko oproštenje za golemi broj grešnika. Njegova smrt imat će sliĉan smisao za smrt ţrtvovanog janjeta koje je sinovima Izraelovim donijelo pošteĊenje. »Veće ljubavi nema nitko od one kad netko svoj ţivot poloţi za one koje ljubi...« I s divnim poletom, s molitvom najljepšom koju je ikada izrekao, završava Isus ovu jedinstvenu veĉer. On moli Oca neka ima smilovanja s ljudima koje je njemu povjerio, sa svima onima koji budu vjerovali u njega i slijedili njegovu nauku: »Daj da svi budu jedno, kao ti, Oĉe, u meni i ja u tebi; da i oni u nama budu jedno ..., da ljubav kojom si me ljubio bude u njima i ja u njima«. * Sigurno je već bilo prekasno da se vrate u Betaniju. Pošto su se stepenastim putem koji je kod jednog arheološkog iskapanja otkriven, spustili niz obronak brda Siona, i prešli preko potoka Cedrona, koji je u to vrijeme bio nabujao i muljevit, zaustave se u masliniku jednoga prijatelja, kamo su već ĉesto puta išli. Zvao se Getsemani, »tijesak za ulje«. Ondje su imali
provesti noć, zamotani u svoje ogrtaĉe, kako je bio obiĉaj meĊu hodoĉasnicima. I tu se odigrao jedan od najpotresnijih prizora u povijesti Isusa Krista, dogaĊaj koji je imao zapeĉatiti onaj poziv na ţrtvu koji je u ustanovljenju Euharistije upravo našao svoj sakramentalni izraz. Budući da po izjavi samih evanĊelista nijedan od apostola nije bio oĉevidac toga dogaĊaja a Isus kasnije nije više imao ni vremena ni prilike da im o tom pripovijeda, 1 nastalo je pitanje odakle se taj dogaĊaj mogao znati s tolikom toĉnošću kako je nalazimo u Svetom Pismu. Pretpostavka koja se temelji na jednoj vrlo staroj predaji daje moţda razjašnjenje. EvanĊelist Marko izvješćuje nešto kasnije (14, 51) o tome kako je u ĉasu kad je Isus bio uhvaćen neki mladić pokušao ići za ĉetom koja je odvela Isusa. Potjeran od straţara pobjegao je, gol, ostavivši u njihovim rukama platno kojim je bio zaogrnut. Ta tako toĉna pojedinost ĉini se da je autobiografski podatak. Marko bi imao biti sin posjednika kuće u kojoj je bila posljednja veĉera. On je navodno potajno pošao za Isusom i njegovima sve do vrta s maslinama, i sve je, sakriven iza panja staroga drveta, vidio i ĉuo... »Sjednite ovdje«, kaţe Isus svojim uĉenicima, »dok ja poĊem onamo i pomolim se. Molite i vi, da ne padnete u napast«. On povede sa sobom samo Petra, Jakoba i Ivana. Strah i odvratnost, ţalost i tjeskoba poĉeše ga obuzimati. »Ţalosna je moja duša do smrti«, kaţe on. »Ostanite ovdje i bdijte sa mnom«. On se udalji od njih, baci se na zemlju i pomoli se: »Oĉe, ako je moguće, a tebi je sve moguće, udalji od mene ovu ĉašu! Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« Kad se vratio k trojici uĉenika, našao ih je kako spavaju. »Zar niste mogli jedan jedini sat probdjeti sa mnom?« reĉe im. »Duh je doduše voljan, ali tijelo je slabo«. Tada se opet povuĉe od njih i pomoli se iznova: »Oĉe ako me ova ĉaša ne moţe mimoići a da je ne pijem, neka se vrši volja tvoja!« Tada je bio na vrhuncu tjeskobe, u smrtnoj borbi: Krvavi je znoj tekao po njegovu licu i kaplje su od njega padale na zemlju. (Matej 26, 36—44; Marko 14, 32-42; Luka 22, 40-46). Strašan i ujedno divan ĉas! Ljudski gledajući, ima u njemu nešto beskrajno utješno: ako je utjelovljeni Bog mogao proći kroz takvu kušnju, kako neće svaki ĉovjek prepoznati sebe u njemu? I o mnogim svecima se pripovijeda da su doţivjeli nešto sliĉno: tako je Terezija iz Lisieuxa još nekoliko sati prije posljednje i najviše ţrtve bila proţdirana od sumnje, napadana mišlju na ništetnost. U tom trenutku Isus se poistovjetio s ĉovjekom do misterija, s ĉovjekom grešnikom kojega plaši pribliţavanje smrti i suda; on je upoznao narav ranjenu zlom, u njezinoj istini i u njezinoj strahoti. Ali on se napokon podvrgao kao već i prije kad je izdrţao sliĉnu napast, pun pouzdanja u beskrajnu mudrost, o ĉinu u kojem ĉovjek jedino nalazi snagu i utjehu. Pošto je pobijedio beskrajnu tjeskobu, nadvladao kušnju da uz pomoć boţanske moći promijeni Boţji plan, pošto je izgovorio »Fiat voluntas tua« - Neka se vrši tvoja volja - Sinu ĉovjeĉjemu preostajalo je još samo to da dopusti da se izvrši ţrtva za koju je došao na zemlju da je ispuni. Ĉas za to je došao.
1
Isus je o tome mogao pripovijedati u onih ĉetrdeset dana izmeĊu Uskrsnuća i Uzašašća.
Glava sedamnaesta ČAS MOĆI TMINE DogaĊaje koji su se dogodili u noći od ĉetvrtka na petak, zatim ujutro drugoga dana ispripovijedala su ĉetvorica evanĊelista (Matej 26 i 27; Marko 14 i 15; Luka 22 i 23; Ivan 18 i 19) izvanrednom jednostavnošću i uvjerljivošću. Osjećamo da su ti ljudi još poslije mnogo godina kod pisanja tih dogaĊaja bili pod tako jakim dojmom da im je bilo nemoguće da o tome dadu nešto drugo nego konkretni, neposredni izvještaj, bez ikakva tumaĉenja. Svi oni pokazuju Isusa kako je predan svojoj sudbini, izruĉen zloći, prinesen kao prava ţrtva, i koji više potresa - i više uznemiruje - u tom drţanju nego optuţenik koji se brani i napada. Sve je sasvim jednostavno i strašno ljudsko. Putem po stepenicama spušta se ćeta uz zveket oruţja, s bakljama i svjetiljkama; sluge, ĉuvari Hrama, nekoliko pismoznanaca, moţda i vojnici iz pomoćnih ĉeta rimske vojske, da osiguraju red. Dolaze do vrta s maslinama; Isus je doista ondje, ima uza se malu ĉetu svojih prijatelja; neće biti teško uhvatiti ga; izdajica je dobro radio. Evo ga, pribliţava se Isusu, pozdravlja ga i daje mu poljubac - sigurno u ruku, kao što su to radili uĉenici kojega rabina. Rijeĉ ţalosti otkine se s usta Isusovih: »Juda, poljupcem izdaješ svoga uĉitelja...« A onda se pribliţi straţarima i zapita: »Koga traţite?« - »Isusa iz Nazareta.« - »Ja sam. Pustite druge neka idu.« U tom ĉasu skoĉi Šimun Petar, nagli Šimun Petar, s maĉem u ruci. Jednom rijeĉju Isus ga zaustavi i preda se onima koji ga sa sobom povuku. »Vaš ĉas je došao«, reĉe im, »ĉas moći tmine.« Sva ljudska sredstva su beskorisna. Po njima neće moć tmine biti pobijeĊena. * Tako poĉinje ono što se obiĉno zove »parnica Isusova«. Neobiĉna parnica, parnica u kojoj se tako sramotno gaze sva pravna pravila da pošteni Ţidovi naših dana zahtijevaju ukidanje nepravedne osude kojom je ona završila. Jer jedna od veliĉina Mojsijeva Zakona i u Izraelu ustaljenog sudovanja bilo je to da su se osigurala prava optuţenika, da se po mogućnosti sve poduzimalo da on ne postane ţrtva zakulisnih spletki. Već upotreba uhode bila je Zakonom zabranjena na temelju jednog retka iz knjige Levitske (19, 16). Rasprave u kojima se radilo o ţivotu ĉovjeka morale su se voditi sasvim javno. Talmud sadrţava u tom pogledu više nedvojbenih mjesta. Nadalje je bilo najstroţe zabranjeno optuţenika udarati i tako oslabiti njegovu otpornu snagu. Mnogo oĉitih povreda toga zakona dalo bi se navesti kod parnice za koju ćemo vidjeti da se odvija na tako jedinstven naĉin: u noći, poslije sastanaka koji izgledaju kao tajne sjednice, više kao urota nego kao normalni sudbeni postupak. I ta parnica nuţno dovodi do smrtne presude, što je stajalo u potpunoj opreci prema općoj tendenciji tadašnjega Izraela, kad je jedan rabin rekao: »Jedan sanhedrin koji je u sedamdeset godina dao pogubiti jedanaest ljudi izgleda mi kao ruţitelj«. Kako je jaka morala biti mrţnja na Isusa kad se postupalo i protiv slova i protiv duha Zakona. Najprije je Isus bio poveden do Ane, vjerojatno zato jer je taj bio glavni pokretaĉ u cijeloj toj stvari. Kao bivši veliki svećenik i glava svećeniĉke obitelji iz koje je sedam ĉlanova postiglo mitru i prsni štit, bio je utjecajna osoba - »pravi zaĉetnik te strašne tragedije...«, kaţe Renan. Ali ipak se ĉini, prema EvanĊeljima, da on nije s Isusom vodio odluĉni razgovor. Sigurno je tome ĉovjeku, koji je znao razlikovati stvarnu moć od prividne moći, bilo dovoljno da vidi svoga protivnika pred sobom, predana mu na milost i nemilost. Prava rasprava zapoĉinje pred Kajfom, velikim svećenikom u sluţbi, osrednjim, taštim, ĉastohlepnim ĉovjekom, koji je nasuprot Rimljanima bio dovoljno pokoran da se
mogao osamnaest godina odrţati na svome poloţaju. Ĉuvši da je Isus uhvaćen, poţuriše pismoznanci, starješine narodne, zakonoznanci do dvora velikog svećenika: nije to bio redovito sazvani Sanhedrin, nego više neka vrsta narodnoga suda sa svim kobnim prizvucima koja ta rijeĉ moţe imati; ali bilo je ondje dosta ljudi da osiguraju da se Sanhedrin automatski prikljuĉi odluci koja bude donesena. Preslušavanje zapoĉinje. Odnosi se na nauku Isusovu i na njegove uĉenike. Isus se tome ĉudi. Je li on ikada govorio kriomice? Uhode su ga mogle ĉuti u predvorju Hrama. O tome se dakle ne radi. Evo svjedoka. Oni su doista ĉuli kako se on hvalio da će razvaliti Hram! Isus je uistinu rekao u usporedbi: »Razvalite ovaj Hram i ja ću ga za tri dana iznova podići.« (Ivan 2, 19) Optuţba je u svakom sluĉaju tako teška da premašuje cilj. Tada Kajfa prelazi ravno na bitno: postavlja pitanje nad svim pitanjima: »Jesi li ti Krist? Sin Blagoslovljenoga?« Ma koliko Kajfa bio bijedan iznutra, on u Isusovim oĉima predstavlja auktoritet svoga naroda, i on ne misli na to da se ukloni pitanju. Njegov je odgovor jasan: »Ti si rekao, a ja ti kaţem: jednoga dana vidjet ćeš Sina ĉovjeĉjega kako sjedi s desne Boţanskoj Moći...« Nije li hula na Boga kad se ĉovjek naziva Bogom, kad se ĉini Bogom? Kajfa moţe rastrgati svoje haljine, kako se dolikovalo kad je bila izgovorena hula na Boga. Da se Isus nazvao samo Mesijom, moglo se o tome još raspravljati, ali nazvati se Sinom Boţjim, to je zloĉin. Treba li još svjedoka, treba li još ispitivanja? Neka ga vode: Sanhedrin će odrediti njegovu sudbinu. U ĉasu kad je Isus izlazio u dvorište palaĉe, ondje se upravo dogodio dogaĊaj koji je ispunio mjeru napuštenosti u kojoj je on, potpuno sam, bio izruĉen svojim neprijateljima. Petar, koji ga je iz daljine slijedio, bio je ušao u dvorište velikoga svećenika da vidi što će se dogoditi. Noć je bila hladna, i on priĊe k vatri koju su straţari zapalili da se griju. Jedna ga sluškinja prepozna, pokaţe prstom na njega i izda ga. A on, pun straha, kune se da ne pripada druţini Galilejĉevoj, da toga ĉovjeka uopće ne pozna i da nema nikakve veze s njim. On se upravo treći put zaklinje kad se pojavio Isus, pogledao ga - a pijetao zapjeva. Petar je mogao samo još pobjeći u noć, plaĉući. A Isus ostaje sam, još osamljeniji nego prije, bespomoćno predan slugama i vojnicima. Sad će se pokazati što on moţe, taj prorok, taj ĉarobnjak, taj gatalac, taj navodni Mesija! I već poĉinju zabavnu igru s njim: veţu mu oĉi, snaţno ga pljuskaju i pitaju ga glasno se smijući: »Hajde, Mesija, pogodi tko te je udario!« Prorok valjda mora znati pogaĊati odakle dolaze udarci! Prizor je muĉan. Zatvori u sva vremena vidjeli su i drugih, i još gorih. Ali Isus svim tim prostotama suprostavlja šutnju. »Da bismo nasljedovali Krista«, bit će napisano u poslanici Hebrejima, »treba podnositi sramotu s njim.« (13, 13) I dijeliti njegovu herojsku strpljivost… * U prvi osvit dana sastao se Sanhedrin, vjerojatno u Hramu, i moţda baš u »dvorani klesanih kamenova«, Liscal Haggasith, koja je samo njemu bila pristupaĉna. Jedna vrata te dvorane vodila su do svetoga poda, a druga do profanog poda; prvi je bio po Zakonu odreĊen za suce, a drugi za optuţenika. Parnica se mogla samo tada presuditi ako je veliki svećenik proveo prethodnu istragu: razgovori u protekloj noći nisu se meĊutim mogli smatrati takvom. Morao je biti nazoĉan tuţitelj, koji je sveĉano bio upozoren na to da uzima na sebe krv ĉovjeka i da klevetniĉke optuţbe povlaĉe za sobom strahovite kazne. Napokon, da se suci ne bi dali zavesti strašću, osuda se smjela izvršiti tek poslije roka od dvadeset i ĉetiri sata, za koje je vrijeme svaki sudac imao pravo promijeniti svoje mišljenje, i to samo u prilog optuţenoga, Moć tmine… Koja će od tih razumnih mjera biti poštovana u Isusovu sluĉaju? Ĉak kod svetoga Luke, koji je za taj dio prikaza najtoĉniji, dobivamo dojam da se radi o zatvorenoj sjednici. Ponavlja se, u drugom obliku, pitanje koje je već Kajfa bio postavio.
Isus bez sumnje smatra da se njegova izjava ne treba ponovno pretresati; i odgovara najprije s ironijom bez iluzija. Ali onda se predomišlja i ponavlja gotovo od rijeĉi do rijeĉi što je bio rekao velikom svećeniku: »Sin Boţji? Da, ja sam to!« Na to Veliko vijeće jednoglasnošću, za koju bismo ţeljeli da je bila manje jednodušno, odgovara: »Stvar je jasna! Ne trebamo više svjedoka! Ĉuli smo hulu na Boga vlastitim ušima!« Hula na Boga, to znaĉi najveći od svih zloĉina, prestupak koji u svim okolnostima zasluţuje smrt. Sanhedrin dakle hoće da izreĉe smrtnu presudu. On to hoće, ali ne moţe. U poglavlju »Sanhedrin« u Talmudu (I, I, VII, 2) stoji naime: »Ĉetrdeset godina prije razorenja Hrama oduzeto je Izraelu pravo da donosi presude o ţivotu i smrti.« Razorenje Hrama pada u godinu 70. naše ere, to znaĉi da je Ţidovima oduzeto pravo da izvršuju smrtnu kaznu nad svojim osuĊenicima otprilike iste godine u kojoj je Isus umro. Uostalom, drţanje ţidovskih vlasti i nastup Pilatov kasnije dokazuje jasno da Sanhedrin uistinu nije bio slobodan. Treba dakle ići k namjesniku i njemu razjasniti stvar. Ali u oĉima Rimljanina bila bi ĉisto lakrdija osuditi ĉovjeka na smrt zato što se nazvao »Sinom Boţjim«. Trebalo je dakle naći drugih razloga za optuţbu. Tih ima dovoljno. Nije li nauka takozvanoga Mesije puna izazovnih reĉenica koje je lako iskoristiti protiv njega? On se nazvao kraljem, izjavio je da ne treba Rimljanima plaćati porez, osim toga izaziva u narodu pobunu koja bi lako mogla krenuti krivim pravcem. Nije li to dosta da ga pošalju da »visi na drvetu«? * Presuda Sanhedrina sigurno se brzo proširila po gradu. MeĊu drugima saznaje za nju i ĉovjek kojega ona pogaĊa do dna srca, to je ĉovjek koji je bio oruĊe mrţnje: Juda. Tu se tajna te duše još više zgušćuje. Zar on nije dakle odvagao posljedice svoga ĉina? Što on ĉini, izgleda besmisleno, neshvatljivo. On trĉi k Velikom vijeću, baca prokleti novac na zemlju, onih trideset srebrnjaka koje su mu odbrojili za njegovu izdaju. Prekasno! »Što se to nas tiĉe?« odgovaraju mu slijeţući ramenima. On moţe samo još bjeţati, progonjen tako velikom griţnjom savjesti da mu se svaki priziv na Boţje milosrĊe ĉini nemogućim. I tako mu ne preostaje ništa drugo nego da ode i da sebi oduzme ţivot. (Matej 27, 3-10; Djela apostolska 1, 16-20) * »Bilo je rano ujutro«, kaţe sveti Ivan. Vjerojatno 5 sati i 52 minute. Ĉlanovi Velikoga vijeća pošli su pred tvrĊavu Antoniju, gdje stoluje namjesnik kad iz Cezareje na Moru doĊe u Jeruzalem da nadzire velika hodoĉašća. Vjerojatno se tu našlo i mnogo znatiţeljnika. Oni dobro paze da ne uĊu unutra: ući u kuću poganina znaĉi oneĉistiti se, i nijedan od tih poboţnih ljudi ne ţeli se okaljati usred blagdana Pashe. Tako poĉinje dijalog pod neobiĉnim okolnostima: Rimljanin, kojega su na brzinu probudili, naslonio se na ogradu koja okruţuje dvorište, a pod njim se natiskuju raspaljeni, buĉni Ţidovi. Isusa su uveli u palaĉu. On stoji u »Poploĉenom dvorištu«, u kojemu je, kako izvješćuje sveti Ivan (19, 13), Pilat uredio svoje sudište. Iskapanja su ovdje dovela do rezultata koji ne moţe ostaviti ravnodušnim nikoga tko u Isusa vjeruje. Poslije zauzeća Jeruzalema bila je tvrĊava Antonija sravnjena sa zemljom, kao i ĉitav breţuljak s Hramom; na njezinu mjestu bio je sagraĊen poganski hram, koji je kasnije ustupio mjesto Omarovoj dţamiji. Kad su se prekapali ostaci rimskih graĊevina, došlo se do kamenog poda Pilatove sudnice. Danas se u podrumu »Sionskih dama« mogu vidjeti one goleme kamene ploĉe - 60 cm debele, 2 m x 1,50 m površine - po kojima su tada stupale Kristove noge... »Kakvu tuţbu iznosite protiv ovoga ĉovjeka?« pita Pilat. Ljudi iz Vijeća ne usuĊuju se odgovoriti: »Mi smo ga osudili: daj ga smaknuti!« Oni okolišaju: »Kad on ne bi bio zloĉinac, ne
bismo ga bili doveli k tebi.« Kad Pilat ostaje kod svoga pitanja, iznose mu dogovorene optuţbe: radi se o tome da taj Rimljanin shvati da pred sobom ima butnovnika. Od Pilata će napokon sve zavisiti. Kakav je taj ĉovjek? Povijest ga poznaje iz Tacita, Josipa Flavija i Filona. Godine 1961. našao se dapaĉe u Cezareji na Moru natpis s njegovim imenom, koji je bio sastavljen za spomenik u ĉast Tiberiju.2 Što znamo o njegovoj karijeri i o njegovu karakteru, ukazuje na sasvim osrednjeg ĉinovnika, ĉija je jedina briga bila da se ne zaplete u neprilike. Ţidovi su mu predbacivali da ima tešku ruku: u svakom sluĉaju on nije imao povjerenja u njih. Zato osobno ispituje Isusa. »Je li istina da si ti kralj ţidovski?« pita on. A Isus mu odgovara: »Moje kraljestvo nije od ovoga svijeta...« Pilat pravo ne razumije. »Ti si dakle ipak kralj?« - »Da, ti si rekao. Ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i zato na svijet došao da dadem svjedoĉanstvo o istini. Svaki koji je od istine sluša moj glas.« Za Rimljanina je sluĉaj jasan: radi se o jednom od bezazlenih sanjara koji tvrde da traţe istinu. Što je istina? Ali horda koja vodi napadaj na Isusa shvaća to drugaĉije. Kad Pilat kaţe: »Ne nalazim nikakve krivnje na tome ĉovjeku«, odgovara mu zaglušna vika. Uzalud on pokušava da se izvuĉe iz ĉitave te stvari pod izlikom da je Isus Galilejac i da ga prebaci Herodu Antipi, tetrarhu Galileje, koji je upravo došao u Jeruzalem da svetkuje Pashu. Ali »lisac« je i odviše prepreden a da bi si dao nametnuti taj teški sluĉaj. Pilat mora odluĉiti. Njegova neprijatnost raste; on i predobro osjeća da pokušavaju smicalicama utjecati na njegovu odluku. Njegova ţena, koja vjeruje u sne, upravo ga je upozorila da ju je prestrašio jedan san: neka se ni pod koju cijenu ne miješa u tu stvar. Ali kako? Sve što Pilat izmišlja propada. Obiĉaj je da se o Pashi pomiluje jedan osuĊenik na smrt; ne bi li on pomilovao Isusa, koji ipak nije uĉinio ništa zlo? Mnoštvo koje su dobro pripravili odgovara, urla: »Ne! Ne! Barabu, pusti Barabu!« A baraba je bio obiĉni razbojnik; on se bar nije nazivao »Sinom Boţjim«! U tom ĉasu postupak Pilatov postaje vrlo ĉudan. Moţda zato što je Isus ipak poremetio javni red? Ili hoće zadovoljiti mnoštvu? On zapovijeda da ga biĉuju. Zapovijed se izvršuje, a predstavlja strašno muĉenje. S rukama svezanim na jedan niski stup osuĊenik prima na gola leĊa ĉetrdeset udaraca - manje jedan, kaţe ţidovski Zakon - nekom vrstom knuta s remenjem na kojem su bili priĉvršćeni komadići metala ili sitne ovĉje kosti. Kad ĉovjeka dignu, on je obliven krvlju i tetura. I s tim likom bijede, vjerojatno iskorišćujući Pilatovu odsutnost, vojnici zbijaju šalu: prebacuju preko njega crveni vojniĉki ogrtaĉ, stavljaju mu za ruglo u desnicu trsku kao ţezlo, i nabijaju mu na glavu krunu od granja jednoga grma s dugim trajem. Pogled je tako porazan da je Pilat, kad se vratio u sudnicu, osjetio samilost. »Gledajte ĉovjeka!« reĉe okrenuvši se k mnoštvu. Namjera je jasna: zar ne vidite da je već dosta, da je ĉovjek dosta kaţnjen? Ali groznica je još porasla, mnoštvo je pobješnjele. Ne pušta više svoj plijen, hoće ga ubiti. Rimljaninu koji još jednom ponavlja: »Ne nalazim nikakve krivnje na tome ĉovjeku«, dopire do ušiju zaglušna vika: »On se proglasio kraljem! Ako njega pustiš, izgubit ćeš povjerenje Carevo!« Taj je argumenat djelovao. Pilat zna da su njegovi podanici uvijek spremni na prijavu. To gore za jadnog bijednika! I prizor svršava divljim urlanjem: »Raspni ga! Raspni ga!«
2
Zanimljivo je da Poncije Pilat tu nosi naslov »Prefekt Judeje«, a ne »Prokurator«. Ĉini se da je u prvo vrijeme Carstva Judejom upravljao prefekt.
Gl a v a o s a m n a e s t a TERET KRVI Sve je bilo svršeno. Isus je bio izgubljen, izruĉen svojim neprijateljima. Ništa više nije moglo sprijeĉiti da se tragedija ne završi strašnim svršetkom što ga je sam Krist prorekao: »uzdignućem« na kriţ. I u tom trenutku kad vidimo da se izvršuje najveći zloćin u povijesti ĉovjeĉanstva, krajnja nepravda, simbol i slika nebrojenih nepravdi kojima smo mi svjedoci, dolazi nam na pamet tjeskobno pitanje: tko je za njega odgovoran? koga pogaĊa krivnja za to što je prolivena ta pravedna krv? * Kršćanska predaja daje dva meĊusobno protuslovna odgovora. U Vjerovanju pada krivnja na Poncija Pilata, koji se jedini spominje u vezi s Isusovom mukom. »Muĉen pod Poncijem Pilatom...«, kaţe se tu sasvim jasno. I uistinu, juridiĉki gledajući, za to pravno umorstvo snosi odgovornost rimski namjesnik u Judeji. U njegovoj je moći bilo da oslobodi toga optuţenika za kojega se uvjerio da nije kriv. On to nije uĉinio, i znamo iz kojih ljudskih, odviše ljudskih razloga. Pustimo toga ĉovjeka neka sam o tome rašĉisti u svojoj savjesti. Ali iako kukavština i slabost karaktera nisu nikakvi razlozi za opravdanje, ipak moralna odgovornost leţi vjerojatno više na onima koji tu ljudsku nesavršenost iskorišćuju da postignu svoje sramotne ciljeve. Dovoljno je ĉitati EvanĊelje da se ĉovjek uvjeri kako je Pilat, ponosni Rimljanin, praktiĉki bio u vlasti svojih podanika. Kad su mu zaprijetili manje ili više klevetniĉkom prijavom kod Tiberija, je li on mogao uĉiniti nešto drugo nego popustiti? Carski samotnik na Kapreji nije se kod takvih stvari obiĉavao šaliti. Tako je više kršćanskih pisaca mislilo poĉevši od crkvenih otaca. »Pilat je razmjerno prema svojim postupcima uĉestvovao u njihovu zloĉinu«, kaţe sveti Augustin, »ali u usporedbi s njima nalazimo ga daleko manje krivim.« * »U usporedbi s njima!« A tko su ti »oni«? Otvorimo ĉetvrto EvanĊelje pa ćemo naći odgovor. »Ţidovi« su oni koji ĉitavu stvar vode, sve do onog uţasnog povika: »Na smrt! Raspni ga!« Isto tako ĉitamo u Djelima apostolskim (2, 22) da sveti Petar, govoreći »ljudima Izraela«, njima u lice predbacuje da su Isusa iz Nazareta »preko ruku bezakonika na kriţ pribili i pogubili«. To postaje još jasnije kad sveti Pavao, i sam Ţidov i nekadašnji uĉenik izraelskih rabina, piše, kao da se radi o nesumnjivoj istini: »Ţidovi su ubili Gospodina Isusa.« (1. Solunjanima 2, 15) Dakle na Ţidove kolektivno, na ĉitav Ţidovski narod sveti tekstovi svaljuju odgovornost, kako se ĉini. Bogoubojice! Optuţba se ponavlja bez prestanka kroz stoljeća. Ona je, bez ikakve sumnje, pruţila jednu od onih prividnih isprika onom nedostatku karaktera koji se zove antisemitizam. Tu tuţbu potkrepljuje jedna tako ĉvrsto ukorijenjena tradicija da je kršćaninu - bio on katolik, pravoslavac ili protestant - vrlo teško uvjeriti se da tvrdnja »Ţidovi su raspeli Isusa« nameće nekoliko vrlo teških pitanja. Je li ĉitav ţidovski narod poznavao Krista? To jest svi Ţidovi u Palestini, da ne govorimo o onima koji su bili razasuti po ĉitavom Rimskom Carstvu? Ta je pretpostavka vrlo nevjerojatna. Glavni dio Isusova djelovanja odvijao se u Galileji, u zabaĉenoj pokrajini, koja kod poboţnih Ţidova u Jeruzalemu nije baš uţivala visok ugled. Koliko je moglo biti »mnoštvo« koje je slijedilo Isusa? Kod najvaţnijih skupova za koje znamo, kod onih gdje je bilo ĉudesno umnaţanje kruha, nije broj prelazio preko 5000 ljudi. To je doduše mnogo, ali nije ni izdaleka ĉitav narod. Usprkos kratkim putovanjima po Judeji Isus je u tom kraju sigurno bio
malo poznat. Dokaz za to nalazimo kod svetoga Mateja, koji kod prikazivanja Isusova ulaska u Jeruzalem - na nedjelju »Cvjetnicu« - tvrdi da su gledatelji pitali jedan drugoga: »Tko je taj?« Uostalom, ne kaţe li sveti Ivan da se »Isus ĉesto skrivao«? Od jednog milijuna, koliko je u najboljem sluĉaju brojila Sveta Zemlja u ono vrijeme, je li bilo 50.000 ljudi koji su znali za Isusa iz Nazareta? Moţe li se tvrditi da je izmeĊu tih 50.000 ljudi sasvim općenito vladala nesklonost prema osobi i poruci Isusovoj ? To jest, jesu li »svi Ţidovi« bili protiv njega? Kad bismo htjeli na to pitanje odgovoriti da, morali bismo jednostavno odbaciti stalno svjedoĉanstvo EvanĊelja. Maroli bismo zaboraviti one divne ljude - sve same Ţidove - koji su na Kristov poziv ostavili svoje mreţe ili svoj porezni ured, da poĊu za njim zauvijek. Morali bismo zaboraviti one divne ţene koje su dragovoljno sluţile malenoj druţini, i Martu i Mariju iz Betanije, i onu pokajnicu koja je izlila mirisavo ulje na njegove noge. Morali bismo napokon zaboraviti ono veliko mnoštvo - sveti Luka kaţe: »ĉitav narod« (19, 48) - koje se slijevalo da ga ĉuje, i koje se »divilo njegovoj nauci«, kako kaţe sveti Marko (11, 18). Sve to nije ni nepouzdano ni izmišljeno. Više je nego vjerojatno ono što sveti Ivan (11, 48) stavlja u usta Isusovim neprijateljima: »Ako ga pustimo da tako radi, svi će povjerovati u njega.« Osim toga, je li obiĉan Ţidov imao stvarnih razloga koje bi smatrao dovoljnima da osudi Isusa? Ako idemo do temelja stvari, tragiĉni spor koji je Isusa stavio u suprotnost prema »poglavicama ţidovskoga naroda«, svećeniĉkim poglavarima i pismoznancima, tiĉe se pitanje je li on Mesija ili nije. Ako je on uistinu Mesija, svi bi morali pred njim uzmaknuti: dakle on to nije, on to ne moţe biti. Ali što o tome zna »narod« uzet u cjelini? Sam Isus vrlo je rijetko rekao da je on Mesija, izriĉito samo jedanput, i to Samaritanki, neznatnoj tuĊinki. Svaki put kad se njegovo nadzemaljsko, boţansko biće oĉitovalo - na primjer kod preobraţenja – zapovjedio je svojim apostolima da šute. A vidjeli smo da ĉudesa koja je izvršio nisu nuţno morala u oĉima tadašnjih Zidova biti dokazom za njegovo mesijanstvo a još manje za njegovo boţanstvo, jer su i jednostavni proroci izvršili ista ĉudesa.3 Tko dakle kaţe da su »Ţidovi poznavali Isusa i usprotivili se da ga priznaju za Mesiju«, iznosi neobrazloţenu tvrdnju, koja sasvim oĉito stoji u suprotnosti s ĉinjenicama i izvještajima o njima. Slijedi li iz toga da u »sluĉaju Isus« ne leţi nikakva odgovornost, nikakva teška odgovornost na Ţidovima? Ne, sigurno ne. Stoga se u stanovitim ţidovskim krugovima pokrenula kampanja da se ta odgovornost ograniĉi i da se skine s cjeline izraelskog naroda. »Današnji Ţidovi najdublje ţale tragiĉnu smrt Isusovu«, kaţe jedan od njih, Enelow. Godine 1933. jedno je ţidovsko »sudište«, koje se sastalo u Jeruzalemu, ĉak navodno »rehabilitiralo« Isusa. U redu. Ali tko je onda iz ţidovskoga naroda u ono vrijeme dao poticaj za taj skandalozni »proces«? Tko je iz razloga visoke politike i ujedno iz niskih interesa htio tu nepravdu? Odgovor nam daju bezbrojna mjesta Novoga Zavjeta. Sveti Jakob formulira ga u svojoj poslanici oštrim rijeĉima: »Vi, bogati, vi ste osudili i pogubili Pravednika!« (5, 1-6) A sveti Jakob pokazuje nam se kao poboţni Ţidov, koji strogo obdrţava Zakon Mojsijev. Tri sinoptiĉka EvanĊelja izriĉito okrivljuju velike svećenike, poglavice narodne, starješine, pismoznance, zakonoznance«, dakle cjelinu onih koje sveti Pavao zove »knezovima ovoga svijeta« (1. Korinćanima 2, 8). To znaĉi da se okrivljuje vladajuća klasa, politiĉari i intelektualci, imućni i utjecajni ljudi. Oni su mogli stalno pratiti što mladi galilejski prorok radi i govori; oni su mogli prosuĊivati kakvu prijetnju predstavlja njegova poruka za stanoviti 3
On sam, meĊutim, smatrao je svoja ĉudesa dokazom za svoje boţanstvo (usp. Ivan 10, 37-38).
ustaljeni poredak; oni su imali sredstva da pokrenu pravni aparat sve do rimske okupatorske vlasti, ukljuĉujući i nju. Mora se meĊutim pošteno priznati da je i u redovima tih uglednih ljudi bilo izuzetaka, ljudi koji su se divili i bili skloni Isusu: Nikodem, Josip iz Arimateje, bezimeni »bogati mladić«. Ĉak su i neki farizeji podrţavali prijateljske odnose s Isusom, pozivali ga dapaĉe u svoju kuću k stolu. Ali ti se izuzeci mogu nabrojiti na prste. Uistinu su dakle visoka klasa svećeniĉka i voĊe velikih religioznih sekti vodili stvar i stoga stvarno snose krivicu za prolivenu krv - veliki svećenik Ana, u kojemu Renan vidi »pravog zaĉetnika pravnog umorstva«, i drugi veliki svećenik, kukavni Kajfa, koji je zastupao mišljenje da je bolje da jedan umre; klika saduceja, koja je tako tijesno bila povezana s Rimljanima i koja se bojala da bi »nazaretski« pokret mogao dovesti do reakcije okupatorske vlasti, i klika farizeja, koju je cijela nauka Isusova vrijeĊala u njezinim najvišim uvjerenjima, u njezinim interesima i njezinu ponosu. Kako ne bi cjelokupni narod morao poslušati ĉim su upravljaĉi poduzeli korake protiv takozvanoga Mesije? Niz pitanja nije time još iscrpljen. Ovdje se postavlja drugo, jednako teško pitanje. U kojoj mjeri moţe jedan narod u cjelini biti odgovoran za zloĉin što ga poĉini jedan dio pripadnika toga naroda, pa makar to bili upravljaĉi? Strašna logika povijesti uĉi nas da pogreške upravljaĉa uvijek plaćaju narodi. Ali jedna od najsigurnijih pouka povijesti jest takoĊer i ta da se narodi osjećaju kao jedno s ljudima koji saĉinjavaju njihovu veliĉinu i slavu, bili to vojni pobjednici ili stvaralaĉki geniji. Postoji dakle kolektivna odgovornost, kao što postoji kolektivna slava i kolektivni ponos. Nju dokazivati jedna je uostalom od najpostojanijih sklonosti ljudskoga duha. Pa ipak se nešto buni u nama i protestira. Osjećaju li se svi Francuzi kolektivno odgovorni za smrt Ivane Arške ili za smaknuće Luja XVI.? Svi Englezi za svoje smaknute kraljeve i kraljice? Svi Nijemci za koncentracione logore i plinske komore Hitlerove? Svi Amerikanci za istrebljenje Indijanaca ili za ţalosne posljedice rasne segregacije? Pred zloĉinom što ga izvrši koja skupina, koja klasa, koja vlada, koji voĊa, odgovara savjest pojedinca spontanim prosvjedom: »Nisam kriv!« Zašto se ne bi jednaka reakcija dopustila malom izraelskom narodu? * Pitanje odgovornosti za smrt Isusovu ne spada ipak samo u podruĉje pravosuĊa i povijesti, jer ta smrt nije samo povijesni dogaĊaj, rezultat ljudske presude. Jedini potpuni odgovor na pitanja koja se s tim u vezi postavljaju ide u nadnaravni red. U ekonomiji Otkupljenja bila je smrt pravednoga Isusa potrebna kao dovršenje tajne Utjelovljenja. Nisu li jadni ljudi koji su je zakljuĉili morali biti njezino oruĊe i ne znajući? Da bismo tu strašnu zagonetku prosudili s najmanjom mjerom pravednosti moramo pokušati sebi predstaviti kakvo bismo drţanje mi zauzeli, to jest svaki pojedinac izmeĊu nas, da smo ţivjeli u Isusovo vrijeme, u njegovu narodu, pod utjecajem svećenika i pod sitniĉavom revnošću rabina. Koliko bi današnjih kršćana, da su ţivjeli u Jeruzalemu godine 30. bili na strani Kristovoj, a koliko njih u taboru njegovih krvnika? Vlasti su upozorile na velika naĉela, na ustaljeni poredak, na najsvetija pravila vjere… »Koliki se meĊu nama«, piše O. de Lubac u svojoj knjizi Drama humanizma bez Boga, »iz razloga unutarnje udobnosti i društvenog konformizma priznaju katolicima, koji bi prije dvadeset stoljeća iz istih razloga bili odbacili uzbudljivu novost Radosne Vijesti!« Posljednji i najbolji odgovor o toj raspravi daje bez sumnje Peguy: »Nisu Ţidovi razapeli Isusa, nego naši grijesi.« Kod svakoga od nas postoji, kako jedna druga od njegovih najdubljih rijeĉi glasi, uĉesništvo u »općem ljudskom zlu«, iz kojega proizlazi da svaki put kad se
uĉini kakva nepravda svaki od nas snosi jedan dio krivnje. Misterij Izraela, naroda Boţjega, leţi upravo u tome da je on u isti ĉas svjedok i ţrtva te odgovornosti. On je u povijesti bio nositelj jedinstvene objave, objave Jedinoga Boga. Njemu je bila dana izvanredna povlastica, Savez s Bogom. Kad su voĊe ţidovskoga naroda odbili i osudili Isusa, oni su i ne znajući poslušali isti nadnaravni poziv koji je kroz stoljeća upravljao sudbinom Izraela. Oni su bili predstavnici jedne klase ljudi koji bez prestanka, u sva vremena i u svim zemljama, još uvijek razapinju Isusa. * Sud, osuda, raspeće. Kad smo došli do te toĉke, mislimo da je sve reĉeno i da grešni ĉovjek moţe samo još pognuti glavu i plakati. Ali ne, nije sve svršeno, sve tek poĉinje. Jer tragedija Kalvarije, koja će biti svršetak nesretnog »procesa« noći Velikoga petka, rezultat strašnih spletaka ţidovskih voĊa - i prirodna posljedica naših vlastitih nesavršenosti - ne svršava u ponoru tmine ni s osvetom rasrĊenog Boga. S kriţa dolazi iz usta Isusovih jedna rijeĉ, rijeĉ koja tjeskobu preobraţava u nadu: »Oĉe, oprosti im, jer ne znaju što ĉine!« Ali tko je iskljuĉen iz toga milosrĊa koje s krvlju Raspetoga pljušti na nas? Nitko. Ĉak ni Ane, ni Kajfe, ni Pilati, ni saduceji, ni farizeji, ni dobronamjerni svih vremena. I izraelski narod, znao on za njega ili ne, prihvatio ga ili ne, prima blagodati toga milosrĊa kao svaki drugi narod. »Ţidovi«, kaţe još jednom Peguy, »koji su bili samo oruĊe, imaju kao i drugi udjela u vrelu spasenja«.
Glava devetnaesta »KAD BUDEM UZDIGNUT ...« Na sjeverozapadu, nasuprot obronku Gareba, jeruzalemski je zid imao jednu izboĉinu. Tu su bila Efraimska vrata koja su vodila prema Jafi, a nešto istoĉnije bila su Vrata Ribarnice gdje je zapoĉinjala cesta preko Samarije prema Jezeru. Po starinskom obiĉaju duţ putova su se nizali grobovi. To je bio kraj, pun pasa lutalica i jastrebova, jer je ondje ĉesto bilo hrane za njih. Na tom su mjestu naime bili podignuti stupovi za smrtne kazne na kojima su umirali osuĊenici na smrt. Bio je to breţuljak od golog vapnenca - narod ga je zvao »ćelava lubanja«, aramejski Golgota, latinski Calvarius - gdje su stalno stršili 2,50 m visoki stupovi na koje je trebalo još samo priĉvrstiti popreĉnu gredu da se dobije klasiĉno sredstvo za smaknuće pobjeglih zloĉinaĉkih robova, razbojnika i buntovnika: kriţ. »Ubijajte laţne proroke na dane velikih svetkovina«, stajalo je u Zakonu. Neka njihova kazna bude javna, »sav Izrael neka je vidi i neka dršće« (Ponovljeni Zakon 13, 12). Svi hodoĉasnici iz Cezareje, Jafe i Galileje vidjet će ta tjelesa pribijena na drvo: strašna pouka... Na taj goli breţuljak poveli su dakle Isusa. Ţidovi su smaknuće nekoga ĉovjeka okruţivali ĉitavim ceremonijalom. Jedan glasnik stupao je pred povorkom i izvikivao krivnju zbog koje je ĉovjek osuĊen. Uĉenici rabina pratili su osuĊenika i opominjali ga neka se kaje. Jedan izaslanik Sanhedrina nadzirao je operacije. Za Isusa iz Nazareta, ĉini se, nisu sve to poduzimali. Mjesto toga je namjesnik odredio da smaknuće nadzire jedan satnik i jedan odio vojnika. Prije nego je povorka krenula, zapovjedio je Pilat da se izradi ploĉa s natpisom. Bio je rimski obiĉaj da se nad glavom krivca priĉvrsti natpis u kojem je bio naveden razlog za njegovo smaknuće. Ali što da se napiše kod Isusa? Sigurno je namjesnik u sebi drhtao kad mu je mnoštvo vrlo jasno prijetilo da bi ga mogli prijaviti kod Cara, i sad se htio osvetiti: »Isus, kralj ţidovski« - taj će natpis svi prolaznici moći ĉitati na latinskom, grĉkom i hebrejskom. To je bila oštra poruga, ali zlobni politiĉari koji su protiv Isusa podigli optuţbu da se ţeli uĉiniti kraljem uhvatili su se u vlastitu zamku. Sve njihove prigovore Pilat je odluĉno i duhovito odbio. Kad je povorka krenula, poĉeo je upravo šesti sat (Ivan 19, 14), to jest bilo je oko 11.30 sati. Povorka je napustila tvrĊavu Antoniju i kretala polagano po terasastim putovima prema gradskom zidu. To je bio prvi od onih »kriţnih putova« koje je kršćanska poboţnost kasnije s jednostavnom i potresnom liturgijom voljela obavljati duţ tradicionalnih »ĉetrnaest postaja«.4 Nije sve u toj predaji povijesna ĉinjenica: ni trokratno padanje Isusovo pod kriţem, ni susret s majkom, ni lijepi simboliĉni ĉin Veronike, ţene iz naroda, koja je, puna samilosti, obrisala rupcem izrugano, krvlju obliveno lice Isusovo. Ono bitno, što iznose evanĊelisti, već je samo po sebi dosta potresno. Nesretnik, iscrpen od probdjevene noći i od biĉevanja, nosi na ramenima tešku gredu koja je odreĊena za njegovo smaknuće. On posrće, pada, tako oĉito na kraju svojih sila da je satnik koji je nadzirao red zaustavio jednog prolaznika - Ţidova iz Cirene, imenom Šimuna - i zapovjedio mu da pomogne Isusu. »Put boli« kazat će kršćanski hodoĉasnici srednjega vijeka koji će doći da ga slijede na koljenima; i »Vrata boli« nazivali su vrata kroz koja je po njihovu mišljenju povorka napustila grad. Već prije mnogo vremena prorok je bio navijestio da će Mesija ţrtvovan za otkup svijeta biti ĉovjek boli (Izaija 53).
4
Tim kriţnim putem išao je papa Pavao VI za svoga hodoĉašća u Jeruzalem, 4. sijeĉnja 1964.
* Kriţ nije bio ţidovsko sredstvo za smaknuće. U Bibliji predviĊene kazne bile su kamenovanje – najobiĉnije sredstvo - vatra na koju je rijetko tko bio osuĊen, ali pod još strasnijim okolnostima nego na sredovjeĉnim lomaĉama, i odrubljivanje glave, kazna za idolopoklonstvo i odmetništvo. Pribijanje na kriţ vjerojatno je bilo perzijskog podrijetla, koje su Feniĉani donijeli na obale Sredozemnog mora, a ondje je vrlo brzo preuzeto u Rimu - pod Tarkvinijem Oholim, kako se govorilo - i poslije se proširilo posvuda. U samoj Judeji je posljednja svećeniĉka dinastija Hazmonejaca vrlo mnogo upotrebljavala tu kaznu. To je bila ĉisto sramotna smrtna kazna, kojom su se kaţnjavali osuĊenici niskoga podrijetla. Vera, namjesnika na Siciliji, Ciceron je oštro napao da je osramotio rimsku ĉast što je jednoga graĊanina osudio na smrt na kriţu.
»Vrlo okrutna i strašna smrtna kazna«, kaţe Ciceron doslovno u svojim govorima protiv Vera. Ĉavlima ili konopcima priĉvršćeno na drvo, tijelo je visjelo na rukama i koĉilo se u uţasnom grĉu; pluća su se zatvarala; vrućica je rasla, sušila sluznice, a srce je nepravilno kucalo. Ali smrt ĉesto nije dolazila brzo - Petronije spominje i trajanje od tri dana - prije svega zato što se, da bi se sprijeĉilo da se meso na rukama ne razdere i tijelo ne padne, pazilo na to da se ĉavli zabiju izmeĊu kostiju zapešća, i što se ĉesto meĊu noge osuĊenika priĉvršćivao neke vrsti potporanj u obliku zuba nilskog konja, ĉime se spreĉavalo brzo gušenje od grĉenja. Zato je shvatljivo da je postojao velik strah od takve smrtne kazne. U vrijeme ţidovskoga rata vidjet ćemo da su branitelji jednoga mjesta voljeli predati ga nego dopustiti da se takva smrtna kazna izvrši nad njihovim voĊom koji je pao u ropstvo. Stigavši na Golgotu bacili su Isusa na zemlju i pribili ga s raširenim rukama na gredu koju je bio nosio. Tada je ta greda nekim ureĊajem za dizanje povuĉena do udubine na uspravnom stupu. Patnja i uţas su zapoĉinjali. Oni su bili tako poznati da je Zakon propisivao (Poslovice 31, 6) da se osuĊenicima daje neki »ţestoki napitak«, koji je bio više ili manje omamljiv, da bi postali malo neosjetljivi. U Jeruzalemu je bila jedna bratovština ţena koje su se brinule za to djelo milosrdne ljubavi prema bliţnjemu. Ali kad su Isusu ponudili »vino pomiješano s mirhom«, on ga je odbio (Marko 15, 23). On je htio pretrpjeti smrt bez ikakva ublaţivanja. Sada je trebalo još samo ĉekati. Zajedno s Isusom bila su razapeta i dva razbojnika. Malo po malo izgubili su se znatiţeljnici koji su pratili povorku. Do nogu kriţa ostao je samo malen broj Isusovih prijatelja, njegova majka, nekoliko odvaţnih ţena i jedan jedini uĉenik Ivan. Svi su drugi bili pobjegli, prestrašeni, i posakrivali se u donjim dijelovima grada. NAzoĉna je bila i ĉetica od ĉetiri vojnika koji su imali nalog da sve nadziru do svršetka. Bio je obiĉaj da se onima koji su sudjelovali kod smaknuća prepusti odjeća osuĊenika: obiĉaj će biti kodificiran u Digestama. Vojnici dakle uĉine ĉetiri dijela i podijele ih meĊu sobom. Ali budući da je haljina Isusova bila lijepa i bez šava, odrekli su se toga da je raskomadaju te baciše za nju kocku. Jesu li oni znali da tim ĉinom ispunjaju jedno proroĉanstvo? (Usp. Psalam 22, 19) Tako se moralo potvrditi da su ti strašni dogaĊaji ulazili u plan koji je bio više nego ljudski. * Smrt je trebala tri sata da dovrši svoje djelo: tri sata tako uţasnih muka da ih nikakva rijeĉ ne moţe izraziti. Tjelesne muke upravo smo opisali. Isto tako, i još u većoj mjeri, meĊutim, bile su to duševne muke, muke pravednika koji je postao ţrtvom nepravde, muke glasnika ljubavi kojega je razapela mrţnja, mrţnja koju nije razoruţao pogled na to izmuĉeno, jadno tijelo. Prolaznici, dangube rugali su se muĉeniku koji se borio sa smrću: »Ti koji razaraš Hram i iznova ga podiţeš u tri dana, pomozi sada sebi i siĊi s kriţa!« Ĉini nam se kao da ih još danas ĉujemo. Pa i vojnici, vjerojatno beduini ili Samaritanci, pridruţuju se njima: »Ako si kralj ţidovski, pomozi sam sebi!« (Matej 27, 40; Marko 15, 29; Luka 23, 37) Ali Isus na svu tu prostotu ima samo jedan odgovor pun milosrĊa. On sluša ruganje i šapće: »Oĉe, oprosti im, jer ne znaju što ĉine!« Utješna reĉenica, koja jednim udarcem briše divlju viku koju je mnoštvo dovikivalo Pilatu: »Krv njegova neka padne na nas!« Isusova je rijeĉ tako utješna da je nijedan grešnik ne bi mogao ĉuti a da ne zadršće od nade. I razbojniku koji je do njega bio razapet i koji ga moli - drugi je pristao uz grozne poruge onih koji su naokolo stajali - obećava Isus u beskrajnoj dobroti oproštenje, spasenje i raj (Luka 23, 39-43). Još u ĉasu dok se izvršava ţrtva se utjelovljenoga Boga rasprostire kao milost na zemlju. Nije li on prolijevao svoju krv i za svakoga od onih koji su ga osudili, muĉili i ponizili? Sve je to daleko nadilazilo ljudsko shvaćanje. Ta smrt ţrtvovanoga pravednika bila je nadnaravno potrebna - sine sanguine non fit remissio, bez krvi nema oproštenja - ali ona je
ipak bila skandal, napadaj na poredak svijeta. Zato je i sam prirodni svijet reagirao, pokazujući svoje zgraţanje: »Od šestog do devetog sata tama je pokrivala zemlju«, kaţu sinoptici. Tako je to bio prorekao stari prorok Amos (8, 9). Atmosfera tjeskobe i straha širila se pod crnim nebom i pod zaţarenim dahom Khamsina iz Arabije, kod kojega najobiĉnije stvari poprimaju mraĉni i strahoviti izgled, kod kojega nam se ĉini da sa zaţarenim zrakom udišemo smrt i napuštenost. »Eloi Eloi, lamma sabahtani!« (Matej 27, 46) Odozgo s kriţa padaju te aramejske rijeĉi koje prevode poĉetak velikoga Psalma 22, proroĉanskog psalma: »Boţe moj, Boţe moj, zašto si me ostavio?« Sve je bilo reĉeno: to su morale biti jedne od posljednjih rijeĉi Isusovih na zemlji, kao da je ljudima trebalo dati da shvate da je Krist na sebe uzeo njihov veliki strah pred smrću, njihovu bezgraniĉnu ţalost. Nekoliko ĉasaka kasnije on je u dirljivoj namjeri zamolio Ivana, ljubljenog uĉenika, da preuzme brigu za njegovu majku. Zatim je ljudski, ponizno, uzdahnuo da mu dadu piti. I u trećem satu sve je bilo svršeno. Sveti Luka izvješćuje nas o posljednjem ĉasu. Isus nije imao ništa više da kaţe Zemlji: preostajala mu je još jedna rijeĉ Ocu, koja se imala uzdići nad tjeskobu napuštenosti: »Oĉe, u ruke tvoje predajem duh svoj«, posljednji ĉin pouzdanja, rijeĉi vjere koje će Crkva u toku stoljeća stavljati u usta tolikim umirućima, da iz toga crpu nadu. (Luka 23, 46) Sinoptici pripovijedaju još da su ĉudesa obiljeţila trenutak kad je duša Kristova napustila tijelo koje se on udostojao uzeti da moţe trpjeti i umrijeti. Da li se dogodio potres? Zastor u Hramu pred ulazom u »Sveto« razderao se. Pećine su se raspukle. Neobiĉne pojave: povijest Jeruzalema pozna ih kasnije nekoliko sliĉnih, kao na primjer potres od kojega se raspukla kupola na bazilici Svetoga Groba. Vidjeli su se dapaĉe mrtvaci koji su se ukazivali po gradu. »Nebo i zemlja«, rekao je prorok Joel, »uzdrmani su« (3, 14-16). To je uistinu bio dan Boţji. Da li su ljudi koji su doţivljen te dogaĊaje shvatili njihovo znaĉenje? Sumnjamo. Vrlo rijetki mogli su te apokaliptiĉne pojave dovesti u vezu sa smrću prezrenog buntovnika koji je upravo umro na golom breţuljku pred Efraimskim vratima. Samo jedan ĉovjek, sudeći po onome što pripovijeda sveti Marko (15, 39), bio je pogoĊen do dna srca i obraćen; satnik koji je bio u sluţbi na mjestu smaknuća. Jesu li mu došle na pamet rijeĉi koje su ţidovski voĊe dobacili Pilatu: »On se nazvao sinom Boţjim«? Satnik poviĉe: »Zaista je to bio Sin Boţji!« Na kriţu prolivena krv izvršila je prvo obraćenje na kršćansku vjeru... * Bila su još otprilike dva sata do poĉetka subote blagdana Pashe. U Hramu bi se tada ĉuli ritualni zvukovi truba i razlijegala tuţaljka roga »šofar« s njegovim dubokim, ţalosnim zvukom. Zakon je zabranjivao da tijelo smaknutoga ostane na drvetu preko noći (Ponovljeni Zakon 21, 23). A sasvim posebno vrijedilo je to za presvetu noć subote blagdana Pashe. Tijelo se Isusovo dakle moralo skinuti s kriţa. Ali za to je bilo neophodno potrebno dopuštenje rimskoga namjesnika. Jedan sanhedrit - jedan od onih koji, kako istiĉe sveti Luka, nisu sudjelovali u odlukama i planovima većine (23, 51) - pošao je da ga zamoli. Zvao se Josip i bio je iz gradića Arimateje blizu Lide. Zajedno s Nikodemom on je ţivi dokaz za to da je i u vodećim krugovima Izraela, koji su odgovorni za tragediju, bilo ljudi koje treba osloboditi svakog prigovora. Nekoliko drugih Ţidova, iz sasvim drugih motiva, naime da oĉuvaju svoj grad od oneĉišćenja, poduzeli su u isto vrijeme sliĉne korake. Prije nego je Pilat dao traţeno dopuštenje, htio se uvjeriti da su osuĊenici uistinu mrtvi pa je poslao jedan odred vojnika na lice mjesta da to utvrde. Oba razbojnika koji su bili razapeti s Isusom još su disali; da bi im ubrzali svršetak, razbili su im noge ţeljeznim šipkama. Ali Isus je bio već mrtav. Jedan vojnik brzim pokretom zabode vršak svoga koplja u
njegove grudi. »I odmah poteĉe krv i voda«, piše sveti Ivan, oĉevidac toga prizora (19, 3235). Voda i krv kojima će tradicija pripisati simboliĉko znaĉenje, znakovi krštenja i muĉeništva koji, jedan i drugi, imaju snagu otkupljenja. Strahoti smaknuća taj ubod kopljem nije više ništa dodao: ali taj probodeni bok Sina ĉovjeĉjega imao je sigurno mistiĉno znaĉenje. Bilo je dakle dopušteno da se tijelo Isusovo skine s kriţa i da se dade njegovoj obitelji i njegovim prijateljima. Prije nego je nastupila noć, stvar je bila obavljena. A bili su ispunjeni i poboţni obiĉaji kojima su Ţidovi okruţivali sahranu: oprali su mrtvaca, pomazali ga, zamotali ga u platno. Sve je to bila takva bezuvjetna duţnost da ju je bilo dopušteno obavljati i subotom. Sada se Isusovo tijelo moglo poloţiti u grob. Josip, sanhedrit iz Arimateje, koji se kod cijelog tog dogaĊaja pokazao odluĉno plemenit, stavio je Isusovim prijateljima na raspolaganje sasvim novi grob koji je dao naĉiniti za svoj vlastiti pogreb. (Matej 27, 60; Marko 15, 46; Luka 23,53; Ivan 19, 38) Onamo ponesu mrtvoga Krista. Još jedan drugi ugledni ĉovjek u Izraelu oĉitovao je svoje divljenje koje je osjećao za Isusa: Nikodem, ĉovjek noćnoga razgovora, kojega su Kristove rijeĉi bile ganule, koji se nije usudio odgovoriti na taj poziv, ali kojega su dogaĊaji koji su se upravo dogodili preobrazili. On je na sebe uzeo duţnost da dobavi mirodije koje je obiĉaj propisivao da se s mrtvacem stave u grob: mirhu i aloju (Ivan 19, 39). Tada bude dovaljen kamen na vrata da se zatvori ulaz k malom hodniku koji je kod grobova bogatih Zidova bio usjeĉen u pećinu i vodio do grobne komore gdje je mrtvac leţao na kamenoj klupi. Bog ţivota bio je dakle ondje poloţen, pod zemljom, zamotan u platno, s rupcem preko lica, sasvim kao obiĉan ĉovjek. I zauvijek...
Glava dvadeseta SMRTI, GDJE JE TVOJA POBJEDA? Zauvijek... Da se sve time svršilo, o tom su bila ĉvrsto uvjerena i dva ĉovjeka koji su se uveĉer u nedjelju Pashe vraćali svojoj kući u selo Emaus, kojih dvanaest kilometara od Jeruzalema. To su bila dva uĉenika Isusova, dva neznatna ĉlana male skupine vjernih. Išli su putem ţalosno, razmišljajući o svom razoĉaranju, o svojoj tjeskobi. Velika pustolovina bila je dakle sasvim završena. Dok su meĊu sobom razgovarali, prikljuĉi im se jedan ĉovjek i poĊe s njima. Je li ih sumrak veĉeri sprijeĉio da jasno vide svog pratioca, ili neka nadnaravna moć? U svakom sluĉaju nisu ga prepoznali. »Izgledate vrlo ţalosni«, reĉe nepoznati, »što vam je?« I jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar ti ne znaš što se dogodilo u Jeruzalemu?« - »A što se dogodilo?« - »Ono s Isusom iz Nazareta. On je bio prorok, moćan djelima i rijeĉima. Veliki svećenici i vijećnici dali su ga na smrt osuditi i razapeti na kriţ. A mi smo se nadali da će on biti osloboditelj Izraela!... Zaista, neke su ţene javile nevjerojatnu priĉu o grobu koji su zatekli prazan, o anĊelima koji su se ukazali i objavili da je on ţiv... Ali mi ga nismo vidjeli.« »Vi dakle tako teško shvaćate?« odgovori nepoznati. »Tako malo vjerujete u rijeĉi starih proroka? Zar ne znate da je bilo reĉeno da Mesija mora trpjeti da uĊe u slavu?« I on im, navodeći Sveto Pismo od poĉetka do kraja, stane tumaĉiti zašto se sve to moralo tako dogoditi. Ĉudan osjećaj: dok su ga slušali kako govori, osjećala su oba uĉenika duboku, tajanstvenu radost, vatru u svojim srcima. Kad su došli do svoga sela - noć se već spuštala pozovu nepoznatoga da ostane kod njih. On prihvati poziv, sjedne za stol s njima i uzme, po obiĉaju, kruh da izgovori nad njim rijeĉi blagoslova. Nato ga razlomi i dade njima. U istom trenutku otvore im se oĉi. Velik ih zanos podigne, a zaprepaštenje im zatvori usta. To je bio on! Ali, jednako nenadano kako je iskrsnuo meĊu njima na cesti, već je išĉeznuo. (Luka 24, 13-35; Marko 16, 12) * Ţene su dakle imale pravo. Ĉim je prošla subota, kad je sve bilo zabranjeno raditi, pošle su u jasni osvit nedjeljnoga jutra na Golgotu noseći za svaki sluĉaj pomasti da dovrše brigu oko mrtvaca, ako su moţda u petak naveĉer nešto u brzini propustile. Tko su bile te revne, odvaţne šene? Marija iz Magdale, ona koja je izlila mirisavo ulje na Isusove noge, a
onda ga sa svom predanošću slijedila; zatim druga Marija, mati Jakobova, pa Saloma i Ivana, ţena nekoga sluţbenika. U svemu ih je bilo moţda pet ili šest. Putem su govorile jedna drugoj: »A tko će nam odvaliti kamen koji zatvara ulaz u grob? Tako je teţak...« Ali kakvo ih je ĉuĊenje obuzelo kad su došle do groba! Golemi kamen bio je odvaljen s ulaza. Što se dogodilo? Da li se ponovno dogodio potres, kao onaj u petak? Moţda je to bila ona buka koju su ĉule kad su se penjale gore? One pogledaše u grob: prazan, bio je prazan! Kakvo ĉudo! Kakva li je samo snaga mogla natjerati u bijeg vojnike koje je Pilat bio postavio kod ulaza u grob, kako bi sprijeĉio da Isusovi pristaše ne pokušaju potajno ukrasti njegovo tijelo? Nije više bilo straţara! Bili su nestali! I odmah je ţestoka Magdalena pojurila prema gradskim vratima, rušeći se niz stepenice po putovima, klopoćući sandalama. Apostoli su još uvijek bili u svom skrovištu, sigurno u siromašnoj ĉetvrti u dolini Tiropeon: Magdalena je znala... Krajnje uzbuĊena ona im doviknu novost. Odmah su se svi sloţili da joj ne vjeruju: »Brbljarije! Ţenske priĉe!« Ali ona je bila tako odluĉna, tako uvjerena, da su se Petar i Ivan uputili… Stigavši na Golgotu uvjerili su se da je sve bilo istinito što im je javila Magdalena. Kamen je doista bio odvaljen, grob je doista bio prazan. A druge ţene, koje su bile ostale kod groba, dobile su meĊutim objašnjenje koje ih je još više zbunilo. Dva ljudska lika blistave jasnoće - dva anĊela - bila su im se ukazala i one su ĉule kako im neopisivi glasovi govore: »Zašto traţite meĊu mrtvacima Onoga koji je ţiv? Nije ovdje: uskrsnuo je. Sjetite se što vam je još u Galileji rekao: Sin ĉovjeĉji treba da bude predan u ruke grešnicima i da bude razapet na kriţ, ali će treći dan uskrsnu-ti.« (Matej 28; Marko 16; Luka 24; Ivan 20) Tako je dakle Isus bio uskrsnuo... Što su osjetili Ivan, poboţne ţene i drugi kad su se našli licem u lice s tom ĉudesnom stvarnošću? Jedna od njih bila je tako potresena da je ostala na licu mjesta, plaĉući od uzbuĊenja: grešnica iz Magdale, kojoj je bilo mnogo oprošteno jer je mnogo ljubila. I njoj su se ukazali anĊeli. Tajanstveni posjetioci pitali su je zašto je tako uzbuĊena. I u isti trenutak ugledala je kraj sebe ĉovjeka, kojega kroz koprenu svojih suza nije mogla prepoznati. Ali taj ĉovjek joj progovori: rekao je samo jednu rijeĉ: »Marijo!« I potresena, do dna srca dirnuta, prepoznala je glas. Njegov glas! Što da odgovori? Poleti k njemu i promuca: »Uĉitelju…« Što da još kaţe? Što da još pita? Isus, razapeti, bio je prisutan. Stajao je pred njom. Pozvao ju je njezinim imenom... (Ivan 20, 11-17; Marko 16, 9) * Taj dogaĊaj, uskrsnuće umrloga i pokopanoga ĉovjeka, spada za ljudski razum sasvim oĉito meĊu najn vjerojatni je što Sveto Pismo pripovijeda, meĊu ono što najteţe moţe prihvatiti. Ponajprije se ĉini da samo ĉin vjere moţe uĉiniti da se tako neĉuvene ĉinjenice smatraju kao istinite. Pa ipak ih sva ĉetiri evanĊelista na isti naĉin i u istom tonu pripovijedaju kao i ostale dogaĊaje iz Kristova ţivota; i to ĉetverostruko svjedoĉanstvo potkrepljuju još i Djela apostolska i razliĉita mjesta iz poslanica svetoga Pavla, da o mnogobrojnim apokrifima i ne govorimo. Ne vjeruju kršćani u rijeĉ »Resurrexit a mortuis« - Uskrsnuo je od mrtvih - zato što ih redak u Vjerovanju na to obvezuje, nego naprotiv, jer je uskrsnuće Kristovo neosporna ĉinjenica, oni mu potpuno vjeruju. DogaĊaj je meĊutim tako ĉudesan i tako suprotan svakom ljudskom iskustvu da su se, otkada se za njega zna, predlagale mnoge hipoteze da bi razjasnile. Moţda Isus nije bio uistinu mrtav? Ali kako bi to moglo biti moguće poslije biĉevanja, poslije probijanja ruku i nogu, poslije tri sata na kriţu i uboda kopljem usred srca? Kad bismo htjeli pristati uz tu tvrdnju, morale bi sve ĉinjenice navedene u EvanĊeljima od prve do posljednje biti laţne. I nije li, osim toga, »sumnjiĉava mrţnja« ţidovskih vlasti, kako primjećuje Renan, najbolji dokaz za to da je Isus kod skidanja s kriţa zaista bio mrtav?
Drugi dopuštaju da je bio mrtav. Ali zar nisu mogli njegovi pristaše ukrasti tijelo kako bi ljudi vjerovali u ĉudo? Ta se pretpostavka nametala u tolikoj mjeri da su poglavari ţidovske zajednice ţurno proširili tu vijest zapovjedivši ĉak straţarima koji su straţili na grobu da toj vijesti potkrijepe vjerodostojnost priznanjem da su zaspali i da se to moglo dogoditi dok su oni spavali. (Matej 28, 12-15). Ali upravo te straţe bile su kod groba. Ništa ne opravdava mišljenje da oni nisu ispunili svoju duţnost, i sve da su napola spavali, ne moţe se shvatiti kako su uĉenici Isusovi mogli maknuti i odvaliti teški kame koji je zatvarao ulaz u grob ne probudivši ni jednoga od njih. Treba li pretpostaviti da je ta nenadana ponovna pojava Kristova bila rezultat kolektivne halucinacije - koja se svakako morala vrlo ĉesto ponoviti u toku vremena u koje se Uskrsnuli ukazivao svojima - ili je pripadala onoj vrsti metafiziĉkih pojava kao što su one koje Sveto Pismo pripovijeda, na primjer ona sa Samuelom kojega je vraĉara iz Endora dozvala pred kralja Saula? Ali sve što se izvješćuje u tom »drugom ţivotu« Isusovu stoji u suprotnosti prema toj tvrdnji. Biće koje vidimo kako jede i pije, koje moţemo dotaći, sigurno nije plod mašte niti samo duh!
Preostaje hipoteza velike prijevare, moţda nehotiĉne. Time što su jedan drugome govorili: »Nije moguće da je on mrtav!« mogli su pristaše Kristovi napokon tvrditi: »On je pobijedio smrt! On je uskrsnuo!« Renan na jednom inaĉe lijepom mjestu sugerira da je ljubav, ljubav njegovih, a u prvom redu ljubav Magdalene zapravo »uskrisila Isusa«. Guignebert prihvatio je i dalje razvio tu misao: zajednica prvih kršćana nije Isusa uĉinila samo Mesijom, Sinom Boţjim, nego je takoĊer proglasila da on ţivi poslije smrti. Po tome bi sve to bila priĉa, veliĉanstvena priĉa! Tome bismo rado suprotstavili vrlo zgodnu primjedbu samoga Renana: »Ništa nije trajno osim istine... Sve što njoj sluţi odraţava se kao slabi, ali sigurni kapital, ništa ne propada. A što je krivo, ruši se. Laţ ne daje temelja, dok je mala zgrada istine od ĉelika i neprestano raste.« Poslije dvadeset stoljeća sama prisutnost kršćanske vjere u milijunima duša ukazuje se kao najodluĉniji od svih dokaza. *
»Drugi ţivot« Isusov, ţivot poslije smrti, potrajao je ĉetrdeset dana. Ĉetrdeset dana, mistiĉni broj: ĉetrdeset dana boravio je Ivan u pustinji, ĉetrdeset dana ostao je Mojsije na Sinaju, ĉetrdeset dana traje kršćanska korizma... DogaĊaje toga vremena pripovijedaju evanĊelisti tako da ih je teško iznijeti u suvislom redosljedu. Ĉini se kao da je svaki u toj povijesti, koja je u svakom pogledu nadnaravna, zapamtio stanovite crte koje su na njega ostavile osobit dojam i koje su mu se ĉinile najznaĉajnije. Ĉetrdeset dana dakle Isus je opet meĊu svojima. I u mnogim sluĉajevima nastupa kao ţivi, savršeno stvarni ĉovjek. Uĉenicima koje njegova pojava meĊu njima plaši kaţe on: »Opipajte me i vidite. Duh nema ni mesa ni kosti, kao što ja imam.« Zatim, da bi ih potpuno uvjerio, moli ih da mu dadu nešto jesti, i dijeli s njima ribu iz jezera koju su upravo spekli (Luka 24, 36-43). Glasovita zgoda s Tomom, nepovjerljivim apostolom, još je znaĉajnija. On nije bio prisutan kod prvih ukazanja Uskrsnuloga i uvjeravanjima svojih prijatelja odluĉno uskraćuje vjeru.« Ali iznenada se pojavljuje Isus kraj njega, predbacuje mu njegovo nevjerovanje i poziva ga da opipa njegove rane na rukama i na prsima... Duh nema ni tijela koje se moţe opipati prstom! (Ivan 20, 24-29) Oĉito je meĊutim da mnoge crte iz tog »drugog ţivota« Isusova zbunjuju, neobjašnjive su za razum, nisu podloţne prirodnim zakonima. Već Magdaleni je Isus na dan Uskrsa rekao: »Nemoj me se doticati, jer se još nisam vratio k Ocu...« Što znaĉi ta zagonetna reĉenica? Zašto ga mnogi od onih koji ga vide ne prepoznaju? Magdalena, uĉenici iz Emausa, sami apostoli kad ga vide na obali Galilejskog jezera? (Ivan 21, 4) Još je neobiĉnije što se pojavljuje i išĉezava iznenada - kao što smo vidjeli u prizoru iz Emausa - i ulazi ĉak kroz zatvorena vrata prostorije u kojoj su sakupljeni njegovi (Luka 24, 36; Ivan 20, 19). Treba dakle dopustiti da je Krist u tih ĉetrdeset dana bio u isto vrijeme stvaran kao ĉovjek od mesa i krvi, ali isto tako da je njegovo tijelo posjedovalo nadnaravne darove koji nisu mogli pripadati zemlji: što će sveti Pavao u svojoj poslanici Korinćanima nazvati »proslavljenim tijelom«, nalazi ovdje svoj prvi primjer i svoj prauzor. Inaĉe drţanje uskrsnuloga Krista odgovara drţanju koje smo kod njega vidjeli za njegova ţivota. Njegova pouka ponavlja gotovo od rijeĉi do rijeĉi prijašnju. On prisustvuje ĉudesnom ribolovu, kao nekada. On podsjeća na velike istine svoje poruke, osobito na istinu o prvenstvu ljubavi. Šimunu Petru potvrĊuje sluţbu koju mu je povjerio da »pase njegove jaganjce«, to jest da vodi Crkvu (Ivan 21, 15-17). Ali iznad svega svima, i onima koji ga slušaju, i onima koji će ga ĉuti preko usta njegovih pristaša, on daje zapovijed i daje obećanje. Zapovijed glasi: »Idite i nauĉavajte sve narode!« To znaĉi: »Budite i vi apostoli!« A obećanje će kršćani do Sudnjega dana ĉuvati kao zalog svoje nade: »Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!« (Matej 28, 18-20; Marko 16, 15-16) * Tako se povijest Isusa Krista na zemlji svršila tajanstvenim poglavljem, ali punim obećanja, kojemu je Uzašašće imalo dati zaglavak u mistiĉnoj apoteozi. Koliko je puta on prorekao svoje uskrsnuće, koje je bilo povezano s njegovom mukom, popunjujući je i dajući joj njezin pravi smisao. Za one koji su ga od poĉetka njegova nastupa u javnosti slijedili postale su jasne rijeĉi koje je nekoć izgovorio i koje su ih u prvom trenutku zaĉudile i prestrašile: »Sin ĉovjeĉji mora biti predan svojim neprijateljima, trpjeti i na kriţu umrijeti, a onda će uskrsnuti...« Ali igra rijeĉi imala je tako nešto okrutno u sebi da shvaćamo uĉenike što to nisu odmah razumjeli: »Kad budem podignut, privući ću svakoga k sebi.« Odsada moralo im je biti sve jasno, sve logiĉno i sve od providnosti odreĊeno. Uskrsnuće je dokazalo da je sve bilo istina, da je Isus uistinu utjelovljeni Bog, Sin Boţji, Mesija, da je došao na zemlju da po svojoj ţrtvi donese ljudima spas i da je put koji im
je pokazao jedini kojim treba da idu. Sveti Pavao, nedostiţivi tumaĉ Kristove poruke, razjasnit će to na ĉudesan naĉin, pokazujući u jednu ruku da je ĉinjenica Uskrsnuća ugaoni kamen svega kršćanstva: »Ako Krist nije uskrsnuo, besmislena je naša propovijed i uzalud je naša vjera. Ako se mi u ovom ţivotu samo nadamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi« (1. Korinćanima 15, 14-19); u drugu ruku tvrdeći da pobjeda Kristova nad smrću stavlja slavan završetak borbi koju je poduzeo da spasi ĉovjeĉanstvo od zla, od grijeha: »Smrti, gdje je tvoja pobjeda? Smrti, gdje je tvoj ţalac? A ţalac smrti je grijeh...« (1. Korinćanima 15, 55-56). Tu vjeru u Isusa Krista, utjelovljenoga Boga, koji se dragovoljno ţrtvovao da otkupi svijet od grijeha, koji je umro i uskrsnuo, osjetili su prvi uĉenici, prvi kršćani, kako kuca u njima s krvlju njihova srca kad su jednoga dana u mjesecu svibnju vidjeli svoga Uĉitelja na Maslinskoj gori kako uzlazi na nebo. Oni će tu poruku po snazi koju će im dati Duh Sveti, po Isusovoj zapovijedi, prenositi svim ljudima od stoljeća do stoljeća. Ali to je više nego poruka: to je prisutnost, najnjeţnija, najsvjetlija, najuzornija od svih prisutnosti, kojoj se sjaj i tajanstvena privlaĉivost na duše nije nimalo smanjila kroz dvadeset stoljeća. Tu je Krist Isus, ţivlji od svakoga ţivoga, prisutan za svakoga od onih koji ga ljube i koji ga slijede, blizu, stvaran, bliţi svakome od njegove vlastite duše. I tako će to biti »do svršetka svijeta«, kako nam je bilo reĉeno.
KRONOLOŠKI PREGLED Prije kršćanske 63. Pompej zauzima Jeruzalem. 40-4. Kraljevanje Heroda Velikoga. 30. August postaje gospodar Istoka. 25. Poĉinje obnova Hrama u Jeruzalemu. 6. RoĊenje Isusa Krista. (Datum što ga je izraĉunao Dionizije Mali pogrešan je, ali sluţi kao poĉetak kršćanske ere.) 4. Smrt Heroda Velikoga. Poslije kršćanske ere 6. Judeja postaje rimska provincija. Djeĉak Isus u Hramu. 14 Smrt Augustova, nastup Tiberijev. 26. Poncije Pilat imenovan upraviteljem u Judeji. 27. Ivan Krstitelj poĉinje propovijedati. 28. sijeĉanj: Krštenje Isusovo u Jordanu. Napastovanje u pustinji. Oţujak: Poziv prvih apostola. Svadba u Kani. Travanj: Sastanak s Nikodemom. Svibanj: Ivan Krstitelj u tamnici. Susret sa Samaritankom na zdencu. Isus poĉinje nauĉavati u sinagogi. Nekoliko ĉudesnih ozdravljenja. Ĉudesni ribolov i poziv apostola. Lipanj: Poziv Levija Mateja. Konaĉni izbor dvanaestorice apostola. Propovijed na gori. Srpanj: Stotnik iz Kafarnauma. Ivan Krstitelj šalje poslanike k Isusu. Studeni: Velike usporedbe o Kraljevstvu Boţjemu. Prosinac: Isus stišava oluju na jezeru. Ozdravlja ţenu koja boluje od krvarenja. 29. veljaĉa: Isus daje nalog apostolima. Oţujak: Smaknuće Ivana Krstitelja. Travanj: Ĉudesno umnaţanje kruha. Lipanj: Isus ide u Jeruzalem; ozdravlja uzetoga kod ribnjaka Betezde. Srpanj: Isus kaţe Petru: »Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju...« Kolovoz: Preobraţenje i nagovještaj Muke. Rujan: Isus prelazi iz Galileje u Judeju. Listopad: Blagdan sjenica. Zgoda s preljubnicom. Usporedba o milosrdnom Samaritancu. Marija i Marta u Betaniji.
Prosinac: Rasprave s farizejima postaju oštrije. 30. sijeĉanj: Usporedba o milosrĊu (zalutala ovca, izgubljena drahma, rasipni sin). Oţujak: Uskrisenje Lazara. Srdţba protivnika raste. Susret s carinikom Zakejem. Ruĉak u Betaniji gdje Marija pomazuje Isusu glavu i noge. Veliki tjedan (godine 30.) Nedjelja 2. travnja: Sveĉani ulaz u Jeruzalem. Ponedjeljak 3. travnja: Isus proklinje neplodnu smokvu. Usporedbe s opomenom (vinogradari ubojice). Utorak 4. travnja: Isus odbija napadaje svojih protivnika. Proriĉe propast Jeruzalema i Posljednji sud. Srijeda 5. travnja: Izdaja Judina. Ĉetvrtak 6. travnja: Posljednja veĉera. Ustanovljenje Euharistije. Noć 6./7. travnja: »Parnica« Isusova. Petak 7. travnja: Muka i smrt Isusova. Nedjelja 9. travnja: Prazan grob. Krist je uskrsnuo. Ĉetrdeset dana iza Uskrsnuća: Uzašašće Isusovo na nebo. Deset dana iza Uzašašća: Prvi Duhovi. Duh Sveti daje apostolima snagu da svjedoĉe o umrlom i uskrsnulom Kristu. Poĉetak Kristove Crkve. Napomena: Ova kronologija dogaĊaja ispripovijedanih u EvanĊeljima samo je pribliţnom toĉnošću sastavljena.