Julia Kos - Alfabet Zidovstva

Nakladnik

Julija Ko Tisak

D-GRAF d.o.o. Zagreb

JULIJA Naklada

700 primjeraka ISBN 953-97773-0-5

CI katalogizacija Nacionalna sveuciliSna knjiznica, Zagreb

ALEF

2IDOUSTUA

Pogled u krug zidovske povijesti, religije obicaja

UDK296 94 (=411.16) 39 (=411.16)

KO§, Julija Alef et zidovstva pogled krug zidovske povijesti, religije obicaja Julija Kos. -Zagreb: vlast. nakl., 1999. - 250str.: 250 str.: ilustr.; 20,5 cm Kazalo.

ISBN 953-97773-0-5

Ov

je knjiga ostvarena uz pomoc Memorial Foundation for Jewish Culture, Ne York.

This, book wa made possible y a grant from tho Memorial Foundation fo Jewish Culture, Culture, Ne York.

Zagreb, 1999.

Zahvaljujem s v i m a k o j i s u m i p o m o g l i na p u t u od namjere do ostvarenja ove knjige: p r o f . dr Marinu Zaninovidu za golemo znanjc k o j e daruje svojim s t u d e n t i m a , za dugogodiSnju prijateljsku podrsku te za preporuku pred Mem orial Foundation for Jewish Culture, ew York, pred kojom su o v a j ra preporutili i dr. Ognjen K r a u s , predoptine Zagreb robin Eliezer Papo, za Sto njima sjednik Zidovske optine zahvaljujem. Hvala rabinu Kotelu Dadonu i rabinu Isaku Asielu za strudne naputke, kolegama prijbteljima za savjete i pomoc tijekom pisanja i priprem e teksta za tisak, te Mem orial Foundation for for Jewish York, za povjerenje iskazano o v o m e radu. Culture, Zahvaljujem uditeljima prijateljima za znanje i o s j e £ a j e k o j e su najblizima za podrsku, razumijevanje i ljubav tijekom tijekom m o g a rada na knjizi (sto im nije uvijek bilo lako...).

pruzili,

Zahvaljujem s v i m a k o j i s u m i p o m o g l i na p u t u od namjere do ostvarenja ove knjige: p r o f . dr Marinu Zaninovidu za golemo znanjc k o j e daruje svojim s t u d e n t i m a , za dugogodiSnju prijateljsku podrsku te za preporuku pred Mem orial Foundation for Jewish Culture, ew York, pred kojom su o v a j ra preporutili i dr. Ognjen K r a u s , predoptine Zagreb robin Eliezer Papo, za Sto njima sjednik Zidovske optine zahvaljujem. Hvala rabinu Kotelu Dadonu i rabinu Isaku Asielu za strudne naputke, kolegama prijbteljima za savjete i pomoc tijekom pisanja i priprem e teksta za tisak, te Mem orial Foundation for for Jewish York, za povjerenje iskazano o v o m e radu. Culture, Zahvaljujem uditeljima prijateljima za znanje i o s j e £ a j e k o j e su najblizima za podrsku, razumijevanje i ljubav tijekom tijekom m o g a rada na knjizi (sto im nije uvijek bilo lako...).

pruzili,

Posvefrijem knjigu susretima koji su potaknuli njezin nastanak,

osobito onima bolnim.

SadrZaj: krugu zidovstva umjesto predgovora POVIJESNI KRUG: 40 STOLJECA

OD PRAOTACA DO DANAS Od praotaca do Holokausta 1941-1945: Holokaust 2idovi svijeta nakon Holokausta

Drfavalzrael

TEMELJNI KRUG: N A C E L A , Z N A K O V I I SIMBOLI

Identitet: tko je Zidov Izabrani Narod, narod Saveza ^Narod Knjige: Tora Tanah, Tanah, Talmud, Z ohar Zemlja Obedana Bozje Ime: slava zaStita ;

Deset zapovijedi Aseret ha-diberot

-^613 zabrana zapovijedi Tarjag micvot ••^13 nacela vjerovanja SloSa asar ikarim

Mesija: ocekivanje nadanje

f-Blagoslovi - B'rahot Molitva: miSljenje srcem

4-Vjerski zakon obvezujuca tradicija: Halaha fCuvanje posvecenosti: kaSrut Zivot i obitelj: obitelj: tem eljna vrijednost Odnos prema suvremenim tehnolo gijama -f-SrediSnji zhak: jeruzalemski Hram •f OkupljaliSte: bet ha-kneset - sinagoga Znak posvecenosti: hebrejski, sveti jezik Jeziciraseljenosti: jidiS ladino Zidovska imena prezimena: tradicija akulturacija

13

15 15

38

42 44

50,, 50 53

54tk 61

62 64

66-£/ 67-]

69

70

77

89

91

93 *i

10 10

fr ."

•f-Mezuza: svakodnevna opomena .............................. . .............................. . .............................. . .............................. . ....................... . .......11 11 12 . . . . . . -^Mikve: kupka o£i$£enja ............................................. . -f~Obredna odjeca: znak posvefenosti razlikovanja ...................................11 Obvezni, dopuSteni zabranjeni znakovi: £uvanje identiteta ..... 117 119 -jhMenora ......................................................... ..................................... 'f-Magen David - Davidov Stit .... .................................................................................................. 12 •f-Vinova loza ........................................................................... ......................................................................... 122 Maslina .......................................................... ....................... 123 ............................................................

..................................................................

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

SlROKIKRUGZIDOVSTVA .......................... 24 . .......................... . ........................... . ........................... . .......................... . .......................... . .................... . ......24 Krug zajedniStva razli&tosti: ogranci zidovstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 125 Smjerovi suvremenoga zidovstva .. .................................................................................. 35 Mesijanskipokreti i sekte u okviru zidovstva ................................................... 139 . . . . . . . . . ........................... ........................ ................. .

18 90 92 19 199

ZIVCTNIKRUG: PO§TOVANJE ZAKONA -fRodenje i Brit mila: primanje zajednicu -^-Barmicva, -^-Barmicva, Ba tmicva: punoljetnost Zarukei vjenCanje -f-Brak spolni zivot Smrt posmrtni obiâji

21

KRUG DODIRA: ODNOS DRUGIM Z A J E D N I C A M A Zidovstvo: jedan od korijena dviju velikih objavljenih religija Sedam zapovijedi zabrana za Narode Duga povijest antisemitizma Cionizam: pokret za povratak Erec Israel Pravednici medu Narodima Prijelaz zidovstvo

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . .

GODlSNJI KRUG: BLAGDANI POSTOVI ....................................................... 14 .... .................................................................................. 44 *j"Zidovskikalendar *j"Zidovs kikalendar .... .. .......... ••^-Sabat: sveti da mirovanja ....................... . . . . ................

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

/-fVelikiblaedani ,

...... .....

.

-^fRoS ha-Sana - nova godina: obljetnica obljetnica stvaran ja svijeta .................... 15 <4jom Kipur - dan pomirbe: post i pokajanje ......................................................... 159 hododasna blagdana: Sukot, Pesah Savuot ..........................................16 Tri hododasna T^-Sukot: blagdan sjenica ......................................................................................................................... 16 HoSana raba: dan zakljuCenja godiSnjega sudenja ....................................16 16 S'mini aceret Simhat Tora: obnavljanje kruga Citanja .........16 "fpesah: blagdan oslobodenja ................. ......................... .....................................................16 Razdoblje Sefirat ha-omer: tuzni tjedni . ....................... . ....................... . ....................... . ....................... . ....................... . ....................... . ....................... . ........... 71 izmedu Pesaha i Savuota .... ....................... "fc$avuot: blagdan primanja Tore ............................................... . .............................................. . .............................................. . ...................... 17 17 Mali blagdani: dani radosti ..................................................... . ..................................................... . ................................................. . ...................... RoS hode§: blagdan mladaka ..................................... . ..................................... . ..................................... . ..................................... . ........................ . .....17 -^•Hanuka: blagdan svjetlosti 74 Tu bi-S'vat: nova godina drve<5a .................. ............................... . ............................... . ............................... . ........................ . ........17 17 . ......................... . .......................... . .......................... . ......................... . .......................... . .......................... . ............17 17 ~j~¥urim.: blagdan izbavljenja .......................... Lag ba-omer: blagdan radosti usred tuznih tjedana ............................... 181 Spomen-dani: poStovanje sjeianje .................................................................................18 "/•jom ha-Soa: dan sjeiianja na zrrve Holokausta . . . . . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . . .181 Jom ha-acmaut: dan neovisnosti Drzave Izrael . . . . . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . .182 1 . 82 Postovi: pokajanje sjeCanje na tragiCne i tuzne dane .......................... 183 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . _ _ _ _ _ _ _ _

DODATAK Kako hrvatskome jeziku pisati hebrejska jidiS imena rijefii

Kazalo pojmova

21 21

228 230 236 238

40

24 :.

246

krugu zidovstva - umjesto predgovora Hrvatskome dtateljstvu do sada nije bila dostupna tiskovina koja bi mu sustavno sazeto priblizila zivotne dnjenice zidovske svakodnevice. U ovoj je knjizi, pored najkratega ogudeg gudeg prikaza prika za zidovske povijesti i osnovnih statisti&ih podataka suvremenome zidovskom puCanstvu Hrvatskoj, Izraelu i svijetu, iznesen temelj zidovskih vjerovanja obit aja, uglavnom prema ortodoksnome pristupu, budud da je ortodoksija izvorigte svih kasnijih zidovskih sljedbi, no nazna&na su i konzervativna liberalna shvatfanja. 2idovstvu za svaki zamislivi postupak zivotu osobe postoji ispravan, zidovski naCin postupanja: od molitve proslave blagdana sve do ustajanja nakon jutarnjega budenja, uzimanja hrane, vode ili naCina na koji se obavljaju fizioloSke potrebe, a svi se ostali nadni drê neispravnima za 2adove. Time zidovstvo osvjeSCuje svaki 2ivotni Cin kako bi mu se namijenilo dolifno poStovanje, neodvojivo od poStovanja Ijudske osobe osobe zivota. Nakon tisutfa godina vjernosti, di zidovskoga naroda prije relativno kratkoga vremena poteo je gubiti zanimanje zasu dionigtvo Narodu Izabranome. Tijekom gotovo tri t i s u < 5 e odina progonjen, narod je Izraelov u 19. stoljecû, mnogo stolje6i nakon gubitka Hrama drzave - a sva su ona bila ispunjena ofima naroda s k o patnjom po£eo nalaziti razumijevanje jima je zivio. Gradanska prava koja su 2idovi m u k o m postupno osvajalidonosila osvajalidonosila su i jedan gorak plod: akulturaciju pa asimilaciju. Uz ravnopravnost dolazilo je napuStanje vjere praotaca, gubitak tradicije, temelja Cuvanja identiteta. Dv stoljeviSe preokreta 2idov6a devetnaesto dvadeseto, donijela su viSe skome narodu europskoj raseljenosti nego sv ranija stoljeâ zajedno. Gradanska prava odobrena pojedinim dr£avama ti13

jekom 19. stoljeca donijela su prvo potpuno nerazumijevanje medu razdvojenim zidovskim zajednicama, prvo raslojavanje na ortodoksne reformirane zajednice. Prvi put je jedan dio zajednice drzao neki drugi dio nazadnim, pa primitivnim, i to zbog duboke vjere i vjernost koju je ovaj potonji i dalje cuvao?! Prvi je put dio zajednic drzao sebe naprednim intelektualnim stoga Sto je zaboravio ili zabacivao obiiaje predaka?! Zatim je doSla tragedija sredinom 20. stoljeca: Holokaust, hebrejski: $oa, Velika nesreca, Veliko stradanje. $oa je odnijela najved dio pripadnika zidovske zajednice na okupiranim podrucjima smrtno je stradalo izmedu trecine i polovine ukupne zidovske populacije svijeta. Medu malim brojem prezivjelih podrucja na kojemu se dogodila $oa, priblizno polovina je napustila mjesta patnje pridruzila se pokuSaju ostvarenja jednoga sna: stvaranju drzave Izrael. jednome dijelu europskih prostora nastavanih preostalim Zidovima istodobno je nastajala polustoljetna vladavina drzavnoga bezvjerja: joS jedan cunbenik napustanja religije kao temelja koji je odrzao zajednicu tijekom tisuclje£a. Mnogi Sto su zivjeli bili rodeni torn vremenu i n torn podrucju samo su jog podrijetlom bili Zidovi, zabacujuci tradiciju i religiju kraljeznicu zidovskoga identiteta. I ja sarn odrasla uz obiteljska sjedanja roditelja na njihove zidovske obitelji, na zidovske rodake i prijatelje - gotovo svi su stradali u Holokaustu - ali naS je dom bio bez zivoga zidovskog identiteta. Moje duboko poStovanje za zidovski narod nije ukljudvalo moj vlastiti zivot, naslijede mojih predaka Sto je trajalo meni. Tada mi je jedan rabin, pri razgledavanju simbola njegovoj sinagogi, kada mu rekoh da zidovstva prikazanih su mi oni poznati kao povijesni likovni prikazi, odgovorio smjeSkajud se ogorc"eno: Za tebe toje povijeit, za meneje to zivot! Jedna refienica pokrenula je otponac: zabljesnula me je spoznaja da Narod Izabrani nije muzejski izlozak v e < 5 zivo traje; ja mogu biti njegovim dijelom, jesam njegovim dijelom. Bilo bi vjerojatno pretjerano redi da sam tada pronaSla Boga: dni se zapravo da je On, tijekom godina, pronalazio - a tada konacno pronasao mene. Stoga je ova knjiga nastala i kao dio zahvalnosti za pronadeni identitet. Nadam se da ce biti korisna svima koji su ze Ijeli postavljati pitanja o zidovstvu ali nisu imali kome.

14

POVIJESNI KRUG: 40 STOLJECA OD PRAOTACADO DANAS Ispripovijedano krace od najkracega moguceg!

praotaca do Holokausta

Vrijeme praotaca Razdoblje praotaca izvoriStem je zidovske povijesti. Stoji li na po£etku praotac Abraham ili neki njegov suvremenik nepoznata imena, pitanje je opredjeljenja za prihvadanje religijskog ili drugaîjeg tumafienja najranije zidovske proSlosti. Zidovska tradicija na pofetku svoje povijesti nalazi praoce: Abrahama (hebrejski: Avraham), njegova sina Isaka (hebrejski:Jichak) unuka Jakova (hebrejski: Jaakov) nazvanoga Izraelom. Abrahamu, koji

15

je zivio u vrijeme obozavanja idola, tradicija ve u njegovu djetinjem spoznaju postojanja jednoga jedinoga, vjeciioga Boga, ka prvo takvo poimanje u povijesti ljudskoga roda. Time Abraham postaje prvim Zidovom, praocem zidovskoga naroda. Zbog njegove duboke vjere Bog ga izabere izmedu idolopoklonika te mu re£e neka iz svoje mezopotamijske postojbine krene Kanaan, Zemlju Obe£anu, gdje ce biti blagoslovljen postati praocem mnoStva. Ovo se dogodilo vrijeme ok 2000. godine p.K. Putem vigekratne objave trojici praotaca, a i tijekom neobi£nih zivotnih dogadaja Sto su ih zadesili, Bog je opetovao svoje obeCanje. Egipatsko suSanjstvo i Izlazak Jakov-Izrael imao je dvanaest sinova, rodonacelnika dvanaest kasnijih izraelkanskih plemena. okviru pustolovine uz-

rokovane ljubomorom brade na Josipa, oCeva miljenika, ovaj mladidcoj dobi dospijeva u Egipat, veliku i mocnu, dobro uredenu drzavu vrijeme ok 1850. p.K., kada se sve ovo dogadalo. Na kraju, Bozji plan i vlastite sposobnosti uzdignu Josipa drugi najviSi polozaj Egiptu, odmah faraona, Josip ponovnol sretno pronalazi svoga ostarjela roditelja svoju po kajanu zlo£estu bradju nastane se svi u Egiptu, gdje im dobro bijaSe, njima i njihovim sinovima, snahama brojnoj djeci njiegipathovoj, pored punih dadavih lonaca na ognjigtima... skim spisima nazvani su n arodom Habiru (Hebreji). No, idila nije potrajala. Nije problem zapravo bio u tome gto su Zidovi bili faraonovi robovi; ta svaki je £ovjek Egiptu bi faraonov rob, a u zemlji se nije loge zivjelo, ve je problem nastao ok 1800. p.K., kada je Egiptu zavladao faraon koji vige, kako Biblija kaze, nije znao za J o s i p a . Nastalo je vrijeme ka da su brojne, povijesno prve, protuzidovske mjere po£ele Ha ft ti zidovski narod. Cini se da je ukupno êtiri stolje<5a dug rad na izradbi opeka za faraonske gradevine bio za 2idove manjevi§e prinudan. Uz to, faraonu se nije svidala plodnost zidovusporedbi neplodno3£u egipatskih. askih zena, posebice ko on-naredi istrebljenje zidovske mu§ke novorodenfadi, prvi 16

beskrajnom povijesnom nizu pokuSaja zatiranja zidovskoga naroda. Medu djeîcom odredenom za smrt na§ao se oko 1400. p.K. MoSe (egipatski: dijete ili iz vode izvadeni), kojega te kasnije u Europi nazvati Moses odnosno Mozes, a u hrvatskome jeziku Mojsije. Njegova ga je domiSljata odlufna majka od ludla spasiti, te ga je o£ajni2kom majdnskom lukavoSû smjestila u dom egipatske kraljevne, gdje je odgojen kao egipatski velika§. No, toga je Mojsija Bo odredio ne za udobnost i dvorsku rasko§ ve£ za sve prednosti i nevolje predvodenja svoga nemarnog, nemirnog, teSkog i, uopte,ûgavgg plemena na putu Izlaska iz suzanjstva egipatskoga. N akon kojek akvih nevoIj tvrdoglavim faraonom (Bog ga je u meduvremenu smek§ao putem deset golemih nesre<5a §to su zadesile egipatski narod), Mojsije povede sv zidovske muSkarce, zene djecu, po tomke dvanaestorice Izraelovih sinova, okupljene dvanaest plemena: Reuven, Simon Levi, Jehuda, Jichakar, Zebulun, Benjamin, Dan, N aftali, Gad, A§er, Efrajim Menace. U Egipat su £etiri stoljeca ranije u§li kao skupina od 70 osoba, a Mojsije je Izlasku predvodio narod od 600.000 muSkaraca (s odgovarajuti brojem-zena djece). Poveo ih je u pustinju, natrag prema istoku i Obedanoj Zemlji, ravno pu Crvenoga mora Sto ga je Bo pogodno i hitro razmaknuo za svoj narod, da bi zatim svu tu vodurinu srrovalio na neplivade Egipcane... No 2idovi nesmetano krenuSe dalje, suhih nogu zaStiCeni jakom Bozjom rukom. Zacijelo su bili Saroliko mnoStvo ti ljudi §to su sav svoj posjed morali ponijeti sobom ili zauvijek ostaviti. Bili su nauCeni na obilje lako zapaljiva znaiaja, poSli su u besplodnu pustinju pod vodstvpm £ovjeka koji ni sam nije dovoljno obuzdava svoju plamenu narav. No, tu su bili njegov brat Aharon (Aron) sestra, proro&ca Miriam, zastupajud ga uvode(5i red... Uskoro je po£eo prigovarati ovaj puk nenau£en na oskudicu, §to sve ostavi u brzini bijega, noseti u pustinju jog neukvasani na brzinu ispeien kruh, tanak poput poga£e. Imao je Mojsije gorkih trenutaka voded te ljude pustinjom, slijedeci Bozji plameni stup noCu a stup dima danju, jer kada god bi im na trenutak okrenuo leda, naînili bi nepodopgtinu. Prehranjivao ih je pustinjskoj nestagid sam Bog, Saljud im m a n u , hranjivu zdravu ali dni se neprivladjiva okusa. Petkom, Bog bi davao 17

KNJI±NICA

" J U R A J HABDELlC"

dvostruk obrok, kako ljudi radom ne bi morali povrijediti subotnji mir. No to nije zadovoljavalo ove ljude naucene na ja£u

hranu, te su zbog pohlepe za raznovrsnijom prehranom neprestano zapadali u nevolje. Mojsije bi ih, neupitno, bio mogao provesti pustinjom za manje od £etrdeset godina, koliko je lutanje ukupno trajalo, no to je razdoblje bilo nuzno za moralno sazrijevanje Zidova kao naroda, za spoznaju da pun lonac ne moze zamijeniti slobodu jo manje moze nadomjestiti Jedinoga koji ih je izabrao za svoj narod. Cetrdeset godina pustinje bilo im je prijeko potrebno kako bi za vodstvo stasao naraStaj roden u pustinji, Sto nije poznavao egipatskoga nadna zivota. Upravo je pustinji, iskovan od teSke ali uporne naravi, humora, teSkoca i oskudice, te spoznaje Jedinoga Boga, nastao onaj zidovski narod kakav te nastaviti trajati tijekom tisudjeca povijesti. Ni samome Mojsiju, jer je okusio od egipatske raskosi, nije bilo dopuSteno ud u Zernlju Obeânu, ali vjecno su uz njega sjecanje, poStovanje i zahvalnost zidovskoga naroda prema tome najvecemu zidovskome proroku i ucitelju, sto je u ime svih Zidova primio Savez s Bogom. Po£etkom lutanja pustinjom bio je pozvan na goru Sinaj gdje mu je Bog predao dvije kamene ploie na kojima je osobno upisao deset zabrana i zapovijedi te izrekao Toru, Zakon. Tijekom toga kratkoga vremena Mojsijeva izbivanja, Zidovi su se brzo i oStro zabavili izradujud zlatno tele klanjajud mu se... (Zapravo, tradicijsko zlatno tele zacijelo je bilo bik, £est istocnomediteranskim kultovima, ili pak egipatska bozanska krava.) Tako su neprestano stvarali nevolje ovom osamdesetgodiSnjaku, potresenom golemom odgovornoScu §t ju je prihvatio, koji je sa Sinaja silazio joS ispunjen neiskazivim osjecajem svete Bozje nazocnosti, tegled kamene plo£e Bozjim zapovijedima i vjerojatno zabrinut hoce li zapamtiti sve rijed Tore...

Tpra, njezinih_613 mz.oazL{naredbenih i zabranjuiudh-od^,, redaba - ovih_drugih ima viSe!) gvojevrstan je ugpvor: Zidovi £e za sya. vremena ostati Bo^ji Narod Izabrani, uz uvjet dzzanja ovih m z c y , < 2 L , O s j e < i a j gto su ga imali pustinji svome Bogu ka modiijem od drugih bozanstava zamijenit ce vremenom vjerovanjem Njega samoga kao VjeCnoga Jedinoga, stvaratelja kralja svemira, koji ih je izabrao za svoj posveceni narod. 18

Razdoblje sudaca

Tako je zavrsilo djetinjstvo zidovskoga naroda. Dospjeli su, nakon mnogo te§ko
"pre3aoposve slobodnu, te su vrludali od grada do grada, sravnjivali sve sa zemljom, zapalili Sto se moglo zapaliti, uzeli sto nije bilo dostatno Cuvano. Ok 1200. p.K. djeca su se Izraelova povezala u sustav plemena predvodenih vodama - sucima, i prostorno manje-vi§e stabilizirala, no susjedi Filistejci bili su neprestana prijetnja mladome narodu. Vrludanje se nastavljalo al sada vjerskome podru£ju: svako malo zaboravljali su Zidovi Savez i prepuStali se sumnjivim ferima poganskih bozanstava. Svaki put bi bili kaznjeni, strogo ali odnski, time sto bi ih pregazila susjedna poganska plemena. No, uvijek bi se ponovno pridigli, podrzavani jakom Bozjom rukom sto ih je izbavila iz Egipta. Prorod su s vise ili manje uspjeha neprestano pozivali na vjernost Bogu i prijetili posljedicama za klanjanje idolima, ali napori su im bili otezani nepostojanjem srediSnjice kulta obof avanja Jedinoga Boga. Nakon dodijavanja vjedto nezajazljivih 2iddva, to su se zasitili sudaca te su vapili za kraljem, Bog im je da kralja, bezuspje§no ih opominjud na opce i pojedinacne probleme to ih cekaju monarhiji.

Razdoblje kraljeva Kultje_cgntralmrao plemenjônacncLUJedinila kao naro pod y|aj|ayinom p.o^ pTKTOvdje je Cini se zavrslo pubertet poCela b'urna mladost lidovskoga naroda. Zbog nesuglasica qkq vladalaCkog^pjistupa, prorok §'mue^Sajmuel}_ppq^vajDJe_r2woga_^dQ^^ IjaTZan&aijio se David, uînivSi Jemzalem_sjôjorrLpxije^tpjnicom. D a v i c e i t n i k , ôyjek_osebujna znaCa[a, a tradicija ga i kao autora JPsalama. .JSJ5SSy_i? .sin,, _ k r a j ..Saamun (hebrejski: Slomo ha-meleh), hrvatskjorne poznaLj.os_i.kao SaImnon i_SolornQri,..dao_s,agraditi prvi Hram-i-smjestio-u-BJega k o v f e g Saveza s. camenim ploâma 19

Sto su ga uza sve nezgode Zidovi nosili sobom sve od vremena susreta s Bogom na sinajskoj gori. Davidu, kralju ratovanja, ni-

je bilo dano sagraditi Hram, vec Salamunu, kralju mira. Ovdje, u 10. stolje£u p.K., s podrucja herojskoga mita neupitno stupamo na podrucje povijesnih dnjenica. Kralj Salamun je znameniti mirotvorac mudrac administrator. On stvara dobro organiziranu drzavu koja svojim ustrojstvom podsje£a na uredene drzave susjeda. Prvi Hram, sredigte svega zidovstva, sredigte kulta Jedinoga, podize u Jeruzalemu upravo ovaj veliki kralj, graditelj i posjednik skromnoga harema s gotovo tisudj zena. No, jaki oCevi imaju slabe sinove: njegpy sin Rehobparn gubt.jedinstvo_zemlje. Juzno. je kraljevstvo, Jehuda, pstalp_vjer^ no payidoyoj dmastiji, Hramu i Stovanju Jedinoga, dok je^sjeverno, Izrael, bilo nestabilno i stalno se podavalo zlatnqme teletu i drugim nepodopStinama. Proroci su vrlo aktivni u ovome razdoblju, propovijedajud neprestano protiv poganskih stranih kultova. Oba su kraljevstva neprestano u ratu sa_susjednima, ugrq2ayajulK dva" velika susjeda: Asirija najsjgyeruj^ Egipat na jugu. Oko godine 720_p_.K.']Eraelj_e pao pqdLAsirce, njegovi zitelji su prognani vremenom najvjerojatnije asimilirani u asirsko pufan stvo. Ovi prognanici poznati su kao Deset izgubljenih plemena. (Do danas nisu pronadena, ponovno 6e ih okupiti, prema tradiciji, tek M a S i a h Mesija, kada bude doSao.) Godine 586. p.K. pada kraljevstvoJehuda po Babiloricje, vrijeme njihova kralja N e v u k a d n e c a r a (poznatog i kao Nabukodonosor). Hram i Jeruzalem unisteni su, a zitelji arpxayljeni Babilon, takozvano babilonsko suzanjstvo. Povratak iz babilonskoga suzanjstva, obnova rabinsko razdoblje

Zidovske nevolje t u m a f i biblijski tekst kaznom za grijehe, prije svega grijeh klanianja idolima. Usprkos tome, rasprseni babilonskim svijetom, Zidovi vode uspjeSan gospodarski zivot, uzivajud prednosti visokorazvijene administracije jednakih gradanskih prava. Razaranje drzave i Hrama bilo je ipak bolno iskustvo, zudnja za sru§enim Jeruzalemom neprebolna. Tada 20

se rada j b r f _ fM-fe

^d^y

SHram. H r n m

a, te se zidovske zajednice okupljaju u sinagogama, slave Boga nadaju se povratku. Ta ih nada nikada nije n a p u s t i l a tijekom dugog niza stolje
Prorocima Ezrqm i Nehemijom zayrgilo je razdoblje proro-

ka zapoCelp razdoblje kojemu Ie rabini, op§irno razmatrati bezbrojna pitanja Sto su nastajala temelju ve prihvacenih knjiga. Tako nastajubrojnefmis'ne:- komentari pojaSnjenja sveti tekstova. U^vrijeme drugoga Hrama djeluje sedamdeseterodani Sanhedrin, Veliko rabinsko vijete, kpje se bavi najvedm religijskim pitanjima, odreduje kalendar i rjesava druge teSke probleme, dok se sudenjem gradanskome pravu bave m a n j a vijeâ koja broje 33 rabina. Pod grckim vladarima

Mirna razdoblja za Zidove traju kratko, burna dolaze £esto. Tako je iidoyskajdrzava 332. p.K. pala pod Aleksandra.Yeliko^ ga, nepobjedivog osvajaca Sto je zivio burno i brzo, pa je tako i 21

nestao. Nakon njegove smrti vlast se njegovih nasljednika mi jenjala vrtoglavo, da bi se 301. p.K. nametnuo helenistidki egipatski vladar P.tolemej Prvi. Godine 198. p.K. mijenja se dinasostaje grCka vlast: nastupa vrijeme Seleukida, helenistitija dkih sirijskih vladara Za svo to vrijeme Zidovi zadrzavaju lijepu mjeru autonomije. Dok su uredno pladali poreze i prireze mogli su se mirno iscjedivati radom njegovati svoju vjeru. Veliki svedenik bio je zapravo vladar, podreden tek osvajadkom guverneru. No, dok se zidovska sirotinja klanjala samo Vjecnome, vodedi slojevi su osjetili ponovni sirenski poziv zlatnoga teleta mod i vlasti; podela ih je privladti helenistidka kultura St ih je zapljuskivala sa sviju strana. Stali su usvajati grdke obidaje, govor i druStvene odnose vladajudega sloja Istodobno, grdd se vladari nisu mijeSali zidovsku vjeru Jedinoga Boga, zadovoljavali su se orimanjem dobara kada im je zatrebalo novc (a trebalo je cesto!). Ali, nastalo je vrijeme vladara Antioha

êtvrtogajjpifarta, kojemu se svidjelo malo prodrmati zidovskim unutraSnjim pitanjima, te je iskazao odludnu namjeru odvajanja Zidova od njihova Boga Adonaja Gospodina, njihova hadna zivota i obidaja, nametanjem grddh poganskih nadomjestaka. Vjerna Savezu predvodena skupinom najcvrSdih vjernika, vedina naroda opredijelila se za duvanje tradicije. Suprotno njima, vodedi su krugovi, plemsrvo i svedenstvo, uglavnom izabrali helenizadju, vjerojatno sramed se svojih primitivnih bliznjih koji grdevito duvaju tradiciju. Konadno, doslo je i do zabrane drzanja propisa zidovske religije: Zidov koji bi slavio Sabat ili obrezanje sina izlagao se smrtnoj kazni. Kralj Antioh nameta je zidovskoj zajednici idolopoklonstvo i zabranjenu hranu, osobito svinjetinu. Hramsko je sveCenstvo imenovao sam Antioh, Hram je obesveden postavljanjem kipa Zeusa Olimpijskog i preimenovan u Zeusov hram. No tvrdoglavi Zidovi, nerazdvojivo povezani sa svojim nevidljivim Bogom, u velikoj su vedni odbili grfko zlatno tele (a kamoli tek svinju, neovisno o h r u s t a v o j kozici!) i oduprli se uz cijenu velikih patnji progona. Gr£ki vladari su tjerali, tjerali, i tjerali, i kona^n o su prerjerali. Mjera je bila prepunjena te je 167. p.K. izbio ustanak predvode svedenikom M a t i t j a h u o m . Vodstvo ustanka je kasnije preuzeo njegov si J c h u d a ha-Makabi (neto
22

no Juda Makabejac). Godine 164. p.K, Hram je oslobaden, o.bredno qdjsden i ponQyno po.sveên..Tradicijski,.tada je_samo za jedarTdan gorenja dostajalo obredno dstoga ulja za veliki sedme-joEfala hramski svijedajak, Menoru, no Bog j ucinip £udp svjetspomen togaj£uda,slavise J5sfi te je ulje gorjelo osam dana. otada blagdan Hanuka (Posvedenje). Godinu dana kasnije, prosu povudeni je fuvjernidki koja je ubrzo iznevjerena grfke strane, te je bilo dosta nevolja i nereda, dok 142. p.K. zidovska d rzava nije ponovno zadobila neovisnost. od velikaskom dinastijom HaSmonejaca, kojima je pripadao i Jehuda ha-Makabi, drzava ulazi blje mira ja£anja.

Farizeji

joS jedno razdo-

Saduceji

Skupina koja se vrijeme helenistidcoga nasilja najdvrgde zalagala za dstodu iidovske vjere, koja je sebe nazivala kako bi drugadje Hasidim (Pobpzni, Pravedni) oblikovala se tijekom_l. stol|e
dok je Farizejima preostalo zapravo biti disidentima, buntovnicima. Nisu ovi problem! bill bez utjecaja politike, jer od Hrama prihvadena HaSmonejska dinastija kako su naglaSavali Farizeji nije vodila lozu od Davida, pomazanoga kralja, pa je mozda legalitet vladajudh Hasmonejaca bio upitan... HaSmonejti, pak, nisu im propustili uzvratiti... No ipak su se Farizeji vis"e zanimali za vjerski negoli za politiCki zivot naroda. Njihove rasprave postale su dijelovima Misne i Talmuda, njihova su naCela postala temeljem onakvoga zidovstva kakvo nam je poznato tijetome burnom i prijelomkom posljednjih dvaju tisudjeca. nom vremenu razvilo se i vi§e zidovskih sekta (medu inima prethodnici krS£anskih ideja, Eseni), no nijedna nije cjelovito izravno prezivjela kasnija stoljeda. Pad pod vlast Rima

Dinastid
gradanski rat kao njihova posljedica

ubrzali su pad pod rimsku vlast, no ni u kojem se sluCaju ne bi mogla mala zidovska drzava, na gr£kome latinskome nazvana Judea, suprotstaviti Rimu njegovu najvitamijem razdoblju. Godine 63. p.K. nastupa rimska vlast podnju desetljeda burnih politidcih dogadanja. No pu najvjerojamije ne osjeda mno-

go od toga: ljudi rade mole, a dok ih god puStaju moliti, i dok imaju §to raditi da bi zivjeli, zive jednako od svakom vlaSdj. Dapace, vjerska je tradicija poStovana pod (inaOe zloglasnim) kraljem Herodom, kojega su Rimljani postavili na prijestolje te je tako istodobno bi judejskim kraljem rimskim namjesnikom. Ne bi se moglo red da su ga Zidovi voljeli. Izazvao je dosta nereda smrti no to i nije bilo toliko potresno samome puku jer te su se smrti dogadale bitno iznad puCkoga okruzja! Vi§e je smetalo Herodovo nezidovsko podrijetlo - bio je Idumejac §to nije bila osobina koju bi 2idovi rado vidjeli svoga kralja. No ozenio se HaSmonejkom Mariamnom, pa je tako (osobito za one koji su ga podrzavali) sve bilo redu glede legaliteta njegova kraljevanja. Zacijelo je, s druge strane, puku od govarala Herodova golema graditeljska djelatnost: tijekom deet godina jedana est je tisu6a ljudi neprestano bilo uposleno na 24

obnovi i dogradnji drugoga Hrama, §to je u vrijeme prorokn Ezre bio obnovljen na ruSevinama prvoga, Salamunova. Slom drzave

Predigra uniStenja Jeruzalema drugoga Hrama nastala jo godine 66 kada je Hram odbio prihvatiti obrednu zrtvu religijski elastifinih Rimljana, §to su je oni, ne razumijevajiufi jcdnobozaflku bit zidovstva, pred zidovskoga Boga zeljeli prinijeti za dobrobit rimskoga naroda imperatora. Cini se da je velika pobuna protiv rimske vlasti tada pokrenuta upravo iz Hrama, kao jedan od valova otpora. No taj je val udvojenom snagom udario natrag zidine Hrama: 70 godine_p_aojie Jeruzaseca ava), istggajdjrjyafeda4e,.prije YJle,,stptina. godina pa pTvTHram. jPgst na dan tiSaa be-ava, ka sppmen na unigtenje oFajii Hramoya,. odriap se do danas. Pad Hrama znado je tragiân prijelom. Prestanak hramskih djelatnosti, svedenifke sluzbe, prinoSenja zivotinjskih i biIjnih £rtava, sve to bilo je kraj djelovanja Hrama ka srediSta zidovskoga svijeta, ovoga puta na neodredeno dugo vrijeme: do dolaska Mesije, koji £e ga ponovno poditi. nije to istodobn znadlo trenutnu decentralizaciju zidovstva. Sanhedrin, najvige vjersko tijelo, preselio se iz Jeruzalema, gotovo sravnjenoga sa zemljom, mjesto Javne. Raseljenost, iako postoji ved od vremena babilonskoga suzanjstva pa i ranije, joS nije preuzela ulogu vjerske srediSnjice, koja £e Javneu potrajati jo§ neko vrijeme. Istodobno, nakon pada Jeruzalema, tijekom triju godina odolijeva rimskoj opsadi utvrda Masada, voded unaprijed izgubljenu bitku ve izgubljenoga rata, ali ostajuCi sv do danas primjerom zidovskoga otpora i u beznadnim okolnostima. Branitelji Masade izabrali su radije smrt od vlastite ruke riego predaju, namjenjujud svoje zivote opomeni bududh naraStaja, daju
posljednjim stoljedma nametanja grckoga rimskoga poganstva, bilo je to previSe. Tako je prvoj polovini 2. stoljeca izbio ustanak dji je voda, Bar Kohba, sa svojim sljedbenicima odolijevao tijekom nekoliko godina i zadao Rimljanima mnogo nevolja. No ustanak je poludo gorke plodove konacne i po tpune propasti. Po njegovu zavrSetku zidovsko je puCanstvo bilo djelomice mrtvo, djelomice prodano roblje a djelomice u bijegu. vjerskim pitanjima zidovTada raseljenost stva. Politi£ka pitanja zidovske drzave prestaju postojati, nece postojati tijekom sljededh osamnaest stoljeca. Nakon gubitka drzave Nikada nisu Zidovi potpuno prognani niti zatrti u Zemlji Obecanoj, iako je 2ivot za preostale bio daleko od ugode. Mnoge su se vlasti smjenjivale sljededm stoljedma: rimska, perzijska, bizantska (kao nasljednica rimske vlasti), arapska, krizarska. Zidovi napuStaju obradbu zemlje naseljavaju se u gradovima gdje je zivot sigurniji i pruza manje neugodnih iznenadenja. Zajednice u Ramleu Tiberijasu dostigle su veliku brojnost i napredak. U 15. i 16. stoljeda naseljava se gradu Cfatu skupina zidovskih. iz Spanjolske (koja se pod kraIjevskim parom Ferdinandom i Izabelom odludla rijeiiti svoje velike zidovske zajednice, pljadcajud je pritom do gola - zahvat kratkoga daha i u konacnici loS gospodarski potez, no pobozn kraljevski par nije mnogo znao gospodarstvu...). Ovi prethodnici povratka Zemlju Obecanu bili su sljedbenici misti6noga kabalistickog ucenja, nastaloga Spanjolskoj nekoliko stoljeca ranije. Blizu Cfata napisao je u to vrijeme i Josef Karo svoje postati obvezugolemo djelo Sulhan aruh - Prostrt stol, Sto judm propisnikom svakidaSnjega zivota diljem zidovstva.

Raseljenost prije uspona Europe Vrijeme raseljenosti Zidova pomelo je stoljedma prij e konapropasti drzave Hrama. No ona prava raseljenost, grdd nazvana dijaspora a hebrejski galut, koja te se morati oslanjati 26

vlastitu snagu, bez oslonca u Jeruzalemu, nastaje tek nakon eubitka Hrama. Velike zidovske zajednice Staroga vijeka: Ba bilon, Aleksandrija, Rim, Damask, Korint druge, dobit ce sestrinske zajednice dotad zabafienim krajevima sredi§nje Eu rope, rubnim dijelovima nekadagnjega Rimskog carstva. Na njegovim ruSevinama zapoêt ce Srednji vijek, vijek Europe. Tu ce stoljedma prebivati brojne zidovske zajednice, nastavljajuci drevnu tradiciju, ziveci Zajedno narodima koji te nastaju mijeSanjem novodoslih naroda ranijim stanovniStvom. No, prije nego ce Europa preuzeti vodstvo, u prast aroj ba bilonskoj raseljenosti nastaje posljednji i najblistaviji dragulj kasne bliskoistofine zidovske misli: babilonski Talmud. Istodobno sa samim krajem zapadnorimskoga carstva, na kraju 5. s j t o _ ljega,_nasta|e_JsQnadia redakcija goleme zbirke komentara na sveteJekstoveXije ce odredbe postati obvezujuce za dtavu zi 3ovsku zajednicu a sam golemi tekst mentalna vjezba za nebrojene naraStaje rabina drugih zidovskih muSkaraca (a u rijetkim slucajevima poneke zene). Zajednica Babilonu (danas drzavi Irak) odr2ala se uz nevjerojatne teSkoce joS petnaest na§e vrijeme ov zajedstoljeâ nakon nastanka Talmuda. nica, stara 2500 godina, gotovo viSe ne postoji. Arabijskom poluotoku odrzala se do naSih dana mala zajednica jemenskih Zidova, koji su se oglusili poziv proroka Ezre za povratak Cion, prije vi§e od 25 stoljeca. Bave se vecinom radom srebru zlatu jer to je islamskome puku zabranjeno mjesnim vjerskim obicajima. va zajednica saûvala je drevne obiâje drevni oblik hebrejskoga jezika. Gotovo sv pripadnici ov zajednice na§li su naSe vrijeme utoîSte Izraelu. danaSnjoj Etiopiji do naSih se dana odrzala drevna zidovska zajednica Beta Izrael, takozvani FalaSi, koja se prema tradicijskome tumaCenju odvojila od jezgre vec vrijeme kralja Salamuna, te ima mnoge osobite obicaje, a donedavna nije poznavala Talmud i mnoge druge spise nastale nakon odvajanja. drugoj poZbog te§kih prilika u kojima se zajedrdca nasla lovini 20 stoljeca, gotovo su svi pripadnici zajednice naSli utod§te

Izraelu.

27

Raseljenost: Spanjolska vrijeme nastanka ranoga Srednjeg vijeka, cvatu sjevernoafric"ke zajednice raseljenosti. Objavljuju se mnogi komentari vjerskih tekstova i rabinska miSljenja o praktic'nim 2ivotnim problemima, vjerski iivot buja. Niz ovih zajednica nastavlja se na Spanjolskome tlu, gdje krsc"anski Vizigoti progone Zidove, no prodorom Islama iz Afrike, na Pirinejskom poluotoku dolazi do uspona 2idovske zajednice u vjerski snoSljivom ozracj'u Spanjolske muslimanske uljudbe. Tu nastati mnoga velika djela zidovske misli, na arapskom i hebrejskom jeziku. Zidovi su aktivni u slobodnim zvanjima, napose u medicini ali takoder trgovini obrtima. Cvate hebrejska poezija druga pisana rijec". Djeluju Jehuda ha-Levi, Maimonides drugi zldovski ufenjaci; JMoSe deJLeon stvara za£etak Kabale,,^ rnistignoga ppkreta tradicijpm koja se2e kaidejsêjiusti&ieJkultoveu.X)obrobit je bila tolika da se gotovo zaboravilo na tragedije Sto su kosile fidovski puk i zidovsku misao. Ovo je vrijeme opravdano nazv ano Zlatnim dobom. Ono je postalo dijelom mitologije Spanjolskih Zidova, Sefarda, koji se stoljedma nakon gubitka svoje Spanjolske domovine nj sje&iju jednako kao i vjedoba bila je za Zizaljenoga Ciona. Spanjolska dove domovina, za razliku od vedne drugih podrucja raseljenosti, Sto su samo boraviSta. Uspjehom krSc"anske rekonkviste prilike se nisu bitno pogorSale, ali vremenom Crkva podnje dniti pritisak 2eled pokrstiti Zidove. Problem nije bio u rasi - u bioloSkom, politi^kom religiji. i ideoloSkom smislu tada jo nebitnom p o j m u ve Zidovi bi kr§tenjem bili izbjegli teSkote ali time istodobno iz gubili i svoju izabranost pred Bogom. Nakon tisudgodiSnjih iskustava, tvrdoglavo vjerni Vjefnome, uzdajud se snaznu ru ku Sto ih je izvela iz Egipta, velikom vednom cûvaju svoj 2idovski identitet. Godine 1391. postaje doista teSko. Crkva ne odustaju. Kona&io, stoljede kasnije, odustaje, ali ni Zidovi 1 4 9 2 . (u godini europskoga otkrida Amerike)/ Spanjolski vladarski par, Ferdinand i Izabela, provjerava cvrstinu svoje krs<ânske vjere silom je nametud svojim 2idovskim podanidma. Vise od 200.000 ljudi stavljeno je pred odluku: pokrstiti se ili

28

koji su o d l u d l i ostaviti svoj dom i sa posjed. jud svoju vjeru, otiSli su b ez i£ega. Oni pak koji su o d l u C i l i ostati morali su ostanku zrtvovati napustanje vjere praotaca krstenjemsebe i svoje obitelji. Gotovo polov ina Spanjolskih Z i d o va ok 100.000 ljudi prebjegla je susjedni Portugal, gdjc £c ih nasilno pokrStavanje ipak pogoditi nekoliko godina kasnije. Istodobno su brojni pokr§teni Zidovi, njih nekoliko desetina tisuca, dospjeli po jurisdikciju Inkvizidje ka heretici, krSâni gt su se vratili Zidovstvu. EHljem Spanjolske gorjele su zive Ijudske lomafe radi prijetnje jo neotkrivenim heretidma radi zabave pravovjernima. Ipak, medu preostalima velik je dio, iako posvoje zidovske krsten, stoljedmajpotajno i5uvao uspomenu korijene. Ovi su Zidovi poznati pod nazivom marani, svinje. Tako su ih imenom mrske 2ivotinje oznadli - zar je moglo biti drugafiije on koji su izabrali tezak pu odlaska. No, tijekom stotina godina nakon izgona, ovo je im izgubilo svoj ponizavajud znafiaj. Maranske su se obitelji nakon mnogo narastaja potajnoga Cuvanja pripadnosti 2idovstvu ipak ranije il kasnije pretopile gpanjolsko krSdansko puCanstvo, te mnogi od danasnjih ^panjolaca u sebi i ne znajud nose dio zidovske krvi. Zidovi izbjeglice sebe su nazvali S ' f a r a d i m _ (Sgfardi, Spanjplci) gremaTJ^nu svcj^^ zivaOe^rac?. to tisuca Sefarda trazilo je skloniSte. Dalje se na zapad nije moglo, trebalo se nakon tisuda petsto godina bo ravka u Spanjolskoj ponovno vraCati istok. Te poneki, najodvainiji, krenuli su dalje na zapad, u A m e r i k u , prated Kristofera Kolumba, za kojega se drzl da je mo 2da i sam bi ma an Jedan pokajnic"ki dn, stoljedma nako n izgona, dogodio se tijekom vremena Holokausta: vi§e desetina tisuda Zidova spaseno je od nacistid< oga progona pomo£u Spanjolskih diplomatskih vlasti, kojima je Spanjolski diktator F ranco (za kojega neki najnovije vrijeme drf e da je i sam bio potomak marana) naredi punu sudat pri tumaênju zakonske odredbe, proglaSene 1 9 2 4 . godine, o mogudiosti ponovnog dobivanja Spanjolskoga dr2avljanstva za potomke prognanih Sefarda. Naime, pri davanj spasonosndga Spanjolskog driavljanstv ova je povlastica, zbog teSkih progona-îd^vau Europi, bez zapitkivanja odobravana brojnimi'ASkenazima\d ih od sigurne smrti. 29

Nakon izgona Zidova, Spanjolskoj nije bilo sinagoge tijekom 47 godina, sve do 1967. Pet stotina godina nakon izgona, godine 1992, zidovska je zajednica dozivjela pribivanje §panjolskoga kralja obredu u sinagogi i njegovo smjerno ispricavanje zbog izgona Sto ga je podnio njegov daleki prethodnik. Istodobno, obzirom da Spanjolska dalje nudi svoje drzavIjanstvo (uz uyjet nastanjivanja na njezinome tlu) potomcima prognanih, posljednjem se desetljecu 20. stoljeca krug zatvorio povratkom Sefarda u Spanjolsku. Naime, potomci nekadaSnjih spanjolskih prognanika, koji su utodSte nasli u Otomanskome carstvu, u zabitnoj zemlji Bosni, imali su mogudiost zakloniti se pred ratom Sto ih je zadesio i nastaniti se u Spanjolskoj, postajud njezinim punopravnim drzavljanima.

Raseljenost: Otomansko carstvo Golemo islamsko Otomansko carstvo, u mnogocemu nasIjednik istodioga Rimskog carstva, bilo je zavicajem mnogobrojnih zidovskih zajednica. Osobitost carevine bila je u jed-

zajamnakim gradanskim pravima za sve, odnosno barem cenom visokom stupnju zaStite osnovnih gradanskih sloboda neovisno vjeri, rasi narodnosti pojedinca ili zajednice. torn snosljivom okruzju cvale su brojne zidovske zajednice, trajud neprekinuto stoljedma, tromo i bez burnih dogadanja ali zivotno, kao i samo Carstvo. Ne bi trebalo zakljudti da je zerrdja islamskoga gospodstva bila neki zemaljski raj za Zidove (ili krScane) no mjera vjerske snoSljivosti prema neislamskome pucanstvu bila je za£udujuce visoka za to sumracno vrijeme Europe, dok je mjera pojedinacnih antisemitskih ispada bila neusporedivo niza nego u krajevima pod krScanskom vlaScu. Krajem 15. stoljeiia Spanjolska istjeruje sv svoje 2idove, vjerski snoSljivo gospodarski mudro Otomansko carstvo rado prihvaca velik dio izbjeglica, Cuded se gluposti Spanjolskih vladara. Tako §panjolski 2idovi, Sefardi, dospijevaju u Bosnu mnoge druge krajeve vlaScu Otomanskoga carstva, gdje ce mjesnih prilika i uz visok stupanj samostalnosti trajati do pada Carstva pa i nakon toga, sve do 1941. godine. Pocetak Holokausta 30

oznacio je i pocetak kraja sefardske kultur e poluotoka Balkana, nastale u okviru Otomanskoga carstva.

Otomansko je carstvo stared ipak poprimalo i antisemitske natruhe, iako nevolje Zidova nisu nikada bile tako dugotrajne ili masovne kao u krScanskome svijetu. o, slabljenjem turskoga udjela u ustrojstvu vlasti pri kraju trajanja Otomanskoga carstva, prilike za Zidove viSe nisu toliko povoljne ka ranije, a opce zivotne okolnosti postaju loSije nego u tadaSnjem kr§canBosporu, kako je skome svijetu. Predsmrtna agonija bolesnika potkraj svoga postojanja nazivano Otomansko carstvo, donijela je teze zivotne uvjete svima, osobito neislamskome pucanstvu. Stoga je zidovski puk svuda radosno docekivao prestanak otomanske vlasti. Osim u raseljenosti, Zidovi su i u Palestini, koja je dotad bila u sklopu Otomanskoga carstva, bili obradovani dokidanjem otomanske vlasti i nastupanjem britanskoga mandata.

Raseljenost: sredisnja

zapadna Europa

U predjelima danasnje Francuske i Njemafike zivjeli su Zidovi jo§ od rimskoga vremena. Njihove su zajednice, vjerne neuspavanome okruzju ranoga Sreprestano Jedinome, trajale dnjega vijeka, te su dionicima blistave pojave radanj a Europe. Velik dio srednjovjekovnoga procvata Europa duguje upravo svojim zidovskim stanovnicima, njihovim medunarodnim rodbinskim vezama (§to su ih stjecajem druStveno-povijesnih okolnosti vige stvarali lak§e odrzavali od drugih Europljana), nji-

hovim znanjima i sposobnostima usvojenima tijek om tisudjeca. mladoj Europi Zidovi su tada jedini vec star narod. No, nastalo je vrijeme pocetka velikih pokreta europskoga pucanstva, osobito krizarskih vojni. Krizarski pohodi sveti rat svakoga bi puta ponajprije sravnili po neki gradic naseljen Zidovima, pa bi zatim ru§ed, paled silujud po krscanskim zemljama krenuli u oslobadanje od islamske vlasti groba onoga Blagoga, Sto je i roda. Urjecajem Crkve bio od na ta kretanja, za europske Zidove jo§ su se pogorSale strahote pogroma. Krizari su zeljeli zaraditi carstvo nebesko izmedu os-

talogai pokrStavanjem Zidova. Ovi pak, trajno tvrdoglavi i nepopravljivo odani Vjecnome, ugledajud se na zajednidco samoubojstvo drevnih branitelja Rimljanima opsjednute utvrde Masade, ako se krStenje nije moglo drugadje izbjeci zrtvovali su svoje Zivote i zivote svoje djece veliânju svetoga Imena. to je vrijeme u a§kenasku jutarnju Sabatnu sluzbu uvedena molitva Av harahamim (Milosrdni O & ) , ka zamolba nebeskome Oc da se sjeti ti zajednica koje su umrle radi slave njegova Imena. UnatoC neprestanome strahu i povremenim te§kim pogromima, zidovski je kulturni zivot cvao, iako uz neprestane te§ko£e. Povremeno bi Zidovi bill izgnani iz nekog kraja pa im je zatim postupno ponovno dopuSteno naseljavanje. U takvim nestabilnim okolnostima nastaju do danas mjerodavni komentari Biblije najvecega dijela Talmuda, Sto ih je napisao rabinj?lpmo Jgenjichak (1Q4Q-1105), ozrtatirodime

Tu se vjerovanje umijeSao i dio demonologije drugih pu£kih vjerovanja iz Sirega, nezidovskog okruzja, a sva su ta vjerovanja

pristupi utkani do danas u tradiciju 2id^vaj\§kenaza^_kojLavo ime nose prema hebrejskom nazivu'za^jemacku, ASkenaz. vrijeme ranoga uspona Europe, na pofetku 13. stoljeca, bili su Zidovi uglavnom trgovci i sitni trgovci-pokucari, te profesionalni posudivad novca, budud da im je zakonima bilo uskrafeno posjedovanje zemlje, a Crkva je prijedla kr§tanima ba viti se posudbom novca ka zanimanjem. Kasnije je 2idovima prigovarano upravo bavljenje ovim zanimanjem, popularno nazvanim lihvarstvom, iako je to naj£ e§tfe bilo jedino îme su se smjeli baviti. 2idovi su smatrani osobnim posjedom pojedinoga plemida na (Jijem su podrufju zivjeli, a Crkva je tinila pritisak na te plemide neka ograniê gradanska prava svojim zidovskim podanicima. Mnogi su od tih velikaSa otvoreno zagovarali 2idove i pruzali im dobre uvjete opstanka u okviru svoje ovlasti, no to nikada nije bilo trajno. Engleskoj slika je bila poput one u srediSnjoj Europi: domatini su trebali Zidove, njihovo znanje sposobnosti, novae nastao bankarstvom, zanimanjem na koje su Zidovi bili gotovo primorani ne smijud se baviti poljodjelstvom niti obrtima. Bilo 32

[oSih vremena (posebice vrijeme polazaka krizarskih pohoda) boljih vremena, zatiSja. TeSka manje teSka razdoblja jivala su se do potkraj 13. stoljeCa, kada su Zidovi izgnani iz Engleske, te im je povratak dopuSten tek u 17. stoljecfu. Krajem 18. i tijekom 19. stoljetfa javlja se pokret za crnancipaciju, nazvan Haskala (Prosvjec'ivanje), koji usporcdo posttrpnim dobivanjem jednakih gradanskih pr ava za 2idove naglaSava potrebu stjecanja europskoga akadems kogznanjn. Time istodobno uvodi elemente akulturacije Zidova Sire d r u S t v o . (toorba Haskale, predvodena tradicijskim rabinima, drzala je nafela Haskale jednakima asimilaciji. Doista, je dan od udnaka Haskale bilo je stvaranje reformirane struje zidovstva. Drugi je pak ufinak doista bio asimilacija, bududi da se jedan dio zldovskoga puka srediSnje Europe postupno gotovo potpuno odvojio od tradicijskoga nadma iivota, prihva(5ajud potpunosti natin zivota nezidovske domaînske zajednice. Istodobno, znanstveni studij zidovstva zidovske povijesti po£eo se razvijati upravo zahvaljujuci nafelima Haskale. No nisu ostvarene njezine osnovne namjere: uvodenje europskoga akadems kog znanja zidovsku zajednicu, uz fiuvanje tradicijskog naCina zivota. Druga polovina 19 stoljec"a je diljem srediSnje zapadne Europe vrijeme postupnog proSirivanja punih gradanskih prava i na Zidove, poimanja njihove potrebe osvajanja jednakih prava prestanka mirnog podno§enja manje mjere gradanskih nego ih uzivaju susjedi. Uioj_sj£dininastaoje cjonizam^Qkret^pjoyratak &dova Cion, O b e C a n u Zemlju. ranije su posebice diljem istocne EuropeTaUTHriiigHje, bili aktivni pokreti za povratak Erec Israel, zemlju Izraelovu, vt Palestinu, koja je vrijeme pofietaka pokreta bila po turskom vlaScu, nakon Prvoga svjetskog rata po britanskom upravom. No svi su on bili prvenstveno mesijanskoga znaâja, jer je povratak (hebrejski: a l i j o . uzdizanje, povratak Zemlju Obe< f a n u ) bi drzan dnom ubrzavanja dolaska ofekivanoga Mesije. No, osnivaga cionizma Theodora Herzla, asimiliranoga agnostika, vodila je druga, politicl
obedavajudem 19. stoljedu prestalo misliti kao na doista mogudu). Tradicijski, tek de Mesija ponovno dati Zidovima drzavu no tijekom gotovo dva tisudljeda nakupilo se toliko patnje da Zidovi vi£e nisu mogli cekati. Tako de cionizam vremenu pred Prvi svjetski rat i izmedu dvaju svjetskih ratova postati glavni pokretad priprema za ponovno osnivanje zidovske drzave. No, otpori cionizmu jaki su u to vrijeme u k r u g o v i m a asimiliranih Zidova, St su tek osjetili prednost punih gradanskih prava.

Raseljenost: Italija vrijeme gospodarenja Rima na cijelim tada poznatim svijetom, posebice u 1. stoljedu, nakon pada Jeruzalema gu bitka dr2ave, diljem Italije cijele jugoistodne Europe nastaju vede il manje zidovske zajednice. Mnoge od njih su velike,cvatude bogate, druge su male siromaSne, no sve ih povezuje svijest.o zajednidkome identitetu. Kada je istroSeni stari mediteranski svijet prepustio vodstvo kontinentalnoj Europi, juznoeuropski su krajevi u osvit Srednjega vijeka zapali u sivilo pre2ivljavanja, zajedno njima vedina zidovskih zajednica. Ponovnim usponom nakon prvih stoljeda Srednjega vijeka, zidovske zajednice dijele sudbinu podrudja. Od 13. stoljeda, utjecajem razvitka komunikacija, trgovine novoga duha srednjovjekovne Europe, nastaje na Apeninskome poluotoku novo kretanje, najavljujud obnovu. vrijeme izgona Spanjolskih Zidova, samim krajem 15. stoljeda, nova snaga puna zivota, talijansk Renesansa, bila je ved na vrhuncu. Talijanski poluotok bio i je spreman za prijam vala izbjeglih Zidova, Sto su se stopili domadm zidovskim pukom, drzed svoje tradicije, dijeled preuzimajud stara nova znanja uzivajud veliku tada neuobi(iajenu mjeru gradanskih prava. Sefardski 2iidovi Italije stvorili su svoje osobito kulturalno okruzje St je bez vedh potresa po trajalo do rujna 1943. godine, kada Italija pada po nacisti<5ku okupaciju. lalijanske faSistid
vodenje talijanskih Zidova logore smrti, gdje je smrtno stradalo oko 20 posto zajednice. Prema svjedo£enju brojnih osoba dokumenata, talijanske su vlasti neprestano ometale prikupI j a n j e odvodenje Zidova, te su time zacijelo neizravno spasile velik broj progonjenih. obzirom na relativno manji postota smrtnih stradavanja nego je zadesio Zidove u drugim zemlja0ta, talijanski su Zidovi nakon Holokausta lakSe uspostavili nastavak redovitoga 2ivota, jedan je dio prezivjelih odselio Iz rael.

Raseljenost: istocna Europa Pod urjecajem mnogih jôgroma i izgona u zemljama zapadne Europe, sve se vi£e Zidova u 14. stoljeda naseljava u istofinim predjelima Europe, gdje je gtistoda naseljenosti bila niska veUkaSi rtisu bili neprijateljski raspoloieni. Gdje je bilo do puSteno, zidovski su naseljenic obdjelavali zemlju, drugdje su se bavili nov£arskim trgovafkim poslovima. Zidovske su zajednice uzivale pravo na samostalnu upravu, te je tijekom nekoliko stoljeda zajednica cvala. Isto£noeuropsko zidovsrvo op cenito je njegovalo duboku poboznost. Svakida§nji zivot bio je potpuno odreden vjerskim djelatnostima obvezama. Brojne jeSive (rabinske §kole) otvarane su diljem podrucja naseljenoga Zldovima, u~danaSnJoj Poljskoj, Litvi, susjednim podrudima. o, gdje je kraj progonima nesredama? Tijekom prve polovine 17. stoljeda poceli su pogromi bjesnjeti valovima dtavim ovim podrudjem. Tisuce i tisuce su Zidova pale zrtvom provala ozaka i Poljaka. Zivot je trajao odekivanju strahu ocaju, nemocnome nadanju. takvim se okolnostima razvijaju esijanske ideje koje nikada nisu posve zamrle javlja se niz samozvanih mesija vifie il manje sljedbenika. Najpoznatiji od samoproglaSenih mesija bio je Sabetaj Cvi, mala zajednica, nasljednica golemoga broja njegovih sljedbenika, traje Istambulu do danas. Vjedta deznja zidovskoga naroda za povratkom domovinu ozivjela je tijekom razdoblja nevolja.^ jim: etidkim prtetupom,jnisjidnim shyadanjima vjerskim za nosom Bili su u 2idovskim zajednicama §iro kojpshvadeni_di35

Ijem istoCnoeuropskih j?rostpra. Prvotno je hasidska sljedba izazvala oporbu, koja se plagila novih samozvanih mesija Sto bi mogli nastati iz hasidskoga vjerskog zanosa, no hasidizam uskoro postaje bitnim pokretaf em zidovskoga miSljenja. hasidi

njihova oporba zalagali su se za povratak u Svetu Zemlju, Palestinu, te je u 18. stolje£u pooeo povratak, pojedinacno ill u

manjim skupinama. Tijekom oko dva i pol stoljeca, od po£etka 18. stoljeda pa do rasula poc'etkom Drugoga svjetskog rata, hasidi su bill vodeca struja istocnoeuropskoga zidovstva. Vodeni karizmati&iim predvodnicima, rebeima (rabinima), pruzali su novu nadu zidovskim masama. Rebel su propovijedali kolektivnu odgovornos i zalagali se za opce obnaSanje poboZnosti, dakle i za fine pobo2nosti onih koji nisu bili ufeni, Sto je suprotno dotadaSnjem zahtjevu za dubokim razumijevanjem vlastitoga iskaza poboZnosti. Time su bogosluzje udnili dostupnim svakome pripadniku zajednice, posebice time Sto su radost, pies i pjevanje uveli kao dio bogosluzja i poboznosti. Ova|duboko pobq2an zidoyski puk zivioje yetinom Stetlovima (gradidma), ne mijeSajud se s neZidovsldm pufghstvom, odijevajud se na prepoznatljiv nadn: crnf kaftani, erne hlafie, krzneni Sesiri. Hasidi su i do danas prepoznatljivi svojim dugim bradama pejesima, uvojcima kose iz-

ad uSiju. 2ejrie su k ap_dqkazpob o2ne skromnosti_brijale kpsu,

te bi subQtp_mjia_glayiîositei yla^nlju^ra^nim danojlLrubac. Cesto su te zene radile u trgovinama, mljekarstvima, perionP cama, pekarstvima, kako bi svojom zaradom omogutile mu2evima da se cijeloga tjedna, umjesto samo subotom, posve( M ] V L proufavanju vjerskih tekstova Tljekom 19. se jeSive Skole) s desetinama tisuca studenata. Ovaj na£m zivota duboke poboznosti i materijalnoga siromaStva stvorio je osobito druStveno okruzje mistike, odricanja, uf enja predanosti Bogu, koje je pored vjerskih, proizvelo veliko mnoStvo knji2evnih tekstova na jeziku Zidova ASkenaza, jidiSu, i zaf elo veliku tradiciju jidiS knjiêvnosti. istoCnoj Europi pokret Haskala bio je aktivan, iako teSkim okolnostima. U carskoj Rusiji biloje osobito tegko. Crkva je seljake usmjeravalana mrznju prema Zidovima. Zidovi su imali ograniCena gradanska p rava i ograniceno podrucje na kojem se 36

naseljavati. Carevi su izdavali nebrojene uredbe protiv

a. Pogromi su postali posebice uCestali teski nakon 1880 godine. Zidovstvo istoCne Europe nikada se nije odreklo sna o povratku Palestinu. Taj san postupno se ostvarivao za j c d n n dio nesretnih 2idovskih stanovnika Rusije, te je naseljavanje Palestinu bilo brojem jo§ malo all stalno. Godine 1917. sovjetska je revolucija izjednaîla Zidove s ostalim gradanima. Bilo im je dopuSteno njegovati vlastitu k u l t u r u i govoriti jezikom jidiS. Takav je pristup kasnije o§tro promijeje (usporedo s ostalim oStrim zaokretima sovjetske revolucije) te je Zidovima ponovno oduzeta sloboda vjere Cuvanja -X.

tradkije.

Raseljenost: Amerika Goldene medine, Zlamom zemljom, nazival su najidiSu Zidovi pridoSlice zemlju kojoj su nenauceni na to, bili ravnopravnim gradanima. Sirem smislu naziv se odnosi na cijelu sjevemu Ameriku, u u2em na Sjedinjene ameriCke driave. Zajedno s drugim narodima Europe, Zidovi su nakon europskoga otkrica amerifkoga kontinenta poCeli napucivati obje Amerike. No, vece dosevrijeme teSkih pogAmeriku nastaje u 19. stoljecu, Ijavanje roma istocnoj Europi, kada su glad i obespravljenost pokrenuli zidovske mase. Od 280.000 Zidova sjevernoj Americi 1880. go dine, zidovsko je puCanstvo naraslo na 4.500.000 1925. godini, vecina je doselila iz isto6ie Europe. Zidovi su napredovali mladoj zemlji bujnoga gospodarstva, uz znanja i iskustva stef ena tijeko vi§e tisudjeca, Cesto brojnim obiteljskim prijateljskim ve zama, te s jakim osjecajem solidarnosti. Dakako, kao i svuda, bilo je mnogo siroma§nih Zidova, no Goldene medine pruâla je bezbrojne mogudiosti, uz onu najvaZniju: biti Zidovom nije istodobno znaîlo i biti gradaninom bez prava ili ogranif enih prava. No, bilo bi neoprezno zaboraviti tradiciju dog adanja rijetkih i kratkih dobrih vremena £estih zlih vremena. Godine 1924. vlada Sjedinjenih ameridcih drâva ogranic'ava useljenje. tada ce broj Zidova rasti umjerenije: 1940. godine vecina Zidovskoga puianstva Sjedinjenih ameri^kih drzava veif je rodena Americi nije doselila iz Europe.

1941-1945: Holokaust Antisemitizam je neodvojiv di europske povijesti. Nema europskoga naroda koji ne bi imao duzih ili kradh antisemiSrednjega tskih razdoblja. Jijekom aiiuaeu.uuzairL4e_tevii^jâ .^^..^H'-ft" vijeka —•}**v, meljen na ideji zidovskoj krivnji za smrt Isusa Krista. Takva krivnja mogla se izbrisati krStenjem (Zidovi nikada nisu u vecem postotku posegnuli za tim rjeSenjem problema), nasilje ime osvete za tu krivnju bilo je, iako oStro okrutno, sporadidio i u relativno malim razmjerima. No, Noyije^ vijek dordo rasnu rnrgnju. Svijest o razlidtome rasnom korijenu ovoga ili onoga naroda utjecala je, uz pripomo£ primitivnih zlih nagnuca, na oblikovanje zabluda vrijednosnoj razlici medu narod ima rasama. Tako bi narodi indoeuropskoga podrijetla (nazivanog indogermanskim) bili plemenitoga, ostali, primjerice Zidovi/ neplemenitoga soja, nevrijedni ili manje vrijedni zivota. Takva

se ideja javlja vec u 18. i 19. stoljedu, da bi tijekom cetiriju go

dina petoga desetljeca 20 stolje£a dosegnula svoj krajnji tragiHru vrhunaTr^^jfra^fuJeraz'doblje zidovske povijesti, he brejski nazvanoôa (Velika nesreca, Veliko stradanje), poznato jejpod^ nazivorrrHolokaust.

^grdcQjne^rjânskornôbredu holokaustom se naziyala zrtya_grirjiesena bo2aas_tvima i do pepela spaljena na Jrtyeniku. Prema torn je pojmu nazvano unigtenje najvedega dijela zldov__JfejgTpuânstva vrijeme 1941-^1945. na podrudima zaposjednutiprip nan^Hrna i njihnvipijTTJpgrijiTî^

velik

dio

smrtno stradalih spaljen je u logorskim krematorijima. Nacio-1 nal-sodjalizam je slavenske narode oznado nevrijednima, do- j djeljujud im ulogu bududh robova germanskih gospodara, do Zidovima Romima namjenjuje potpuno istrebljenje. Arttise-^! rrutizairLJe..tako-od religijskoga izrasta rasni, onaj kojega se ne moze izbjed ili ublaziti krStenjem niti bilo kakvim drugim postupkom. Nacelo rasnoga antisemitizma, prihvaceno progla§eno zakonom isprva tek u Njemad
Hitlerovim osvajanjem vlasti Njemackoj, pogorSavale se iz godine godinu zakonskim ogranicenjima, da bi od I938._2idovima_ NjemaCkoj (i podrucjima pripojenirxia takozvanom Trecem Reichu) rasnim zakonima bila oduzeta

osnovna ljudska prava, a 2ivot im postao posve opasan i

gofovb nemoguc. U nod izmedu 9. i 10. studenoga 1938, privldno kao spontani dn osvete za ubojstvo njemackoga diplogfata Parizu Sto ga je podnio jedan ogorfeni istocnoeuropski 2idov, zapaljehe su sinagoge diljem Njemad
-"'",-

:,..-

_.X~..™-Jr—•-.'-•-•.•••-- -••-'•'-"—-"—••-J'~— ~J

.'..

osnovnih higijenskih potreba, prevozeni stotinama pa i tisu-

£ama kilometara do koncentracijskih logora. Tamo su ih do£ekali nasilje, pljacka, unizenje ljudskog dostojanstva okrutno zadana smrt. Civili, zene, djeca, stard... pripadnid zidovskih zajednica iz razlidtih zemalja, iz razlidtih kulturalnih okruzja dru§tvenih slojeva, ultraortodoksni i nevjernid, cionisti i anti-

cionisti, asimilirani i tradicionalni, pa i Jg££an§ki. potomci odayna ppkrStenih Zidova... svi su bill odredeni za smrt samo stoga Sto su bill Zidovi. U provodenju plana za uniStenje Zidova nacisti su u osvojenim zemljama bili podrzavani lokakum kvis linSkim drzavnim tvorevinama ill mjesnim simpatizerima i suradnicima. Takojejbilp i_u lirvatskoj, .gdjejejistagkakyislins'ka paradr2aya Jêzayisna dr|ayaJHrvatska visokom djelorvprno§M^Jjradivala j_njema£kirnjiacistiCklm okupatorima na uniStenju Zidova kao narqda. Istodobno, svim zaposjednutim drzavama ZfddviTcoji su izbjegli uhicenja deportacije udruzivali su se s protunacisti£kim snagama, pr uzajud onoliko otpora koliko je bilo moguce. Prlmjerarn najhrabrijega otpora bio je beznadni ustanak varSavskome getu, koji je postao simbolom zidovskoga otpora nacizmu. Zidovi su se i u Hrvatskoj prikljudli antinacistifkome partizanskom pokretu u mnogo vepufianstvu. cem postotku nego je bila njihova zastupljenost Pored spaSavanja putem otpora, viSe desetina tisu£a progonjenih europskih Zidova, od toga nekoliko stotina i u Hrvatskoj, spjiSeno je uz pomo£ crkvenih vlasti i ureda za useljenje nekoliko zeinalJa/teHbbrotom, faSdu hrabroSdu Pravednika medu narodima, ne-2idpya.Jkpji su zanamerujud zakonske zabrane spaSavali i2idove od_ptogona.7 ASolTHitler i njegovi sljedbenici opstali su na vlasti tek neto vi§e od dvanaest godina, aliîce svijeta dramatitno je osiromaSeno tim kratkim predugim razdobljem. Golem broj civila i vojnika sviju strana, pored Sest milijuna 2idovskih civila usmrcenih u koncentracijskim logorima i na druge naftne, stradao je tijekom nepunih Sest godina rata. Gospodarski, Europa je bila uniStena. Velik broj spomeruka kulture uniSten je ili nestao. Kulturni zivot je zamro. Velik, ponegdje i najveti dio znanstvenoga kulturnoga zivota temeljio se prije Holokausta na zidovskim znanstvenicima i umjetnicima. U starim gradovima Europe Zidovi su sh arali posebno okruzje trajanja, korjenite povezanosti s tradicijom, znanstvenoga gospodarskoga uspona, pismenosti uljudbe. Holokaust je to zauvijek odnio. Zidovske £etvrti mnogih starih gradova tada zaposjednute Eu rope danas su naj£eS
tradicije.

40

$oa, Holokaust, Vcliku ncsredu. Prorijedene, osiromaSene, vednom staraCke zajednice zive dalje na podrucjima najjaCe pogodenima istrebljenjem, gdje je nekim zidovskim opdnama uni§teno 90, 95 cesto i svih sto posto pripadnika zajednice. U drugim podrucjima, osobito gdje suzrtvTbUe nlzim posfocima, zajednice su obnovljcnc tc vo de aktivan zivot, cuvajud tradiciju k u l t u r n u baStinu. U Hrvatskoj je HplpkaustomjuniSteno.oko 80 posto zidovskog puCanstya, oko dvadeset tisuCa Ijudi. Jedan dio je stradao izvan zemlje, no najved je dio stradao zemlji, najyjsle__u,koncentra-, cij^kfiin_Ioôru Jasenovcu. Polovina prezivjelih podrucja Hrvatske, Qka»2000 ospba, napustila je svoja dotadagnja boraviSta po§la_ujvovoosnovanu DrzaviÎzrael odmah nakon njezine uspostave urproljece_1948rgodine._ 7^ J^ s > f ^ - fJ Od samoga zavrSelka Holokausta pa do danas postoji na-

stojanje podnitelja zlodna, sudionika i njihovih simpatizera za prikrivanjem, smanjivanjem, pa nijekanjem zlofina koji je tijeko detiriju godina Holokausta pogodio zidovski narod. Iz dana u d a n objavljuju se tekstovi koji be ikakvih utemeljenja tvrde da se Holokaust nije dogodio ili da se dogodio neusporedivo manjem obliku. No rodaci prijatelji ubijenih, prezivjeli dosjetljivoScu, sre
41

kon zavrSetka Holokausta, priveden pravdi u Izraelu te osuden na smrt vjeSanjem. Fred nama je vrijeme kada vige nece biti zivih podnitelja zlodna, te se Cesto poziva na opd oprost. No neovisno o duzini protekloga vremena, dni se da prezivjele zrtve i naraStaji rodeni nakon Holokausta opcenit osjecaju kako mogu opraStati u svoje im all nemaju pravo i stoga ne mogu oprostiti u ime umorenih. Njihova smrt, kao povijesna opomena, zauvijek optuzuje podnitelje, koje Zidovi osjecaju potomdma Amaleka, povijesnoga plemena^tradidjski drzanoga bezrazlp£no zlodnaddm osobito prema Zidovima. Od naroda djem okruzju se zlodn dogodio zidovska zajednica opdenito takvome temelju, uz obostraoCekuje iskren iskaz zaljenja. no trajno sjecanje na umorene trajnu osudu podnitelja, mogu se graditi grade se mostovi prijateljstva suradnje zidovskoga naroda sa svim narodima pa i onima u djem se okruzju dogodio Holokaust.

-HZidovi svijeta nakon Holokausta Sredinu 20. stoljeca, pa i dtavu dugotrajnu zidovsku povijest, osobito su obiljezila dva prijeloma: tragedija Holokausta, u kojemu je od 1941. do 1945. smrtno stradalo izmedu tredne polovine ukupnoga svjetskog 2idovskog pudanstva, i stvaranje podmCjima na kojima se do^Dr^velgraer^948l godine. godio Holokaust iidova gotovo vi§e nije bilo. Prezivjeli su se netko zaposjeo preuzije naj£eS£e vraiali domovima majud svu imovinu...) da bi ustanovili kdko su ostali sami ili gotovo sami. Medu prezivjelima nije bilo gotovo nikoga kom bi se spasila dtava obitelj, a doslovno nikoga tko nije bio ozalo§(5en za pojedinim ili mnogim danovima obitelji, za rodadma prijateljima. Mnogi medu prezivjelima odludli su biti medu prvim graditeljima novoosnovane Drzave Izrael, drugi su zeIjeli ostati gradovima kojima su obitavali prije Holokausta, tred su odselili drugamo. Neovisno o mjestu boravka nakon Holokausta, zemlji podrijetla ili politiikom opredjeljenju osobe, prezivjeli su jaCe nego ranije spoznali svoje zidovsko zajedniStvo. Svijest o nedavnom poku§aju zatiranja dtavoga zidov42

skog naroda i gubitku gotovo polo vine njegovih pripadn ika jasno obiljezava zidovski mentalitet n akon Holokausta.

2idovi zive diljem svijeta. Njihova koncentradja bitno ovistupnju vjerske i nadonalne snosljivosti zemlje domacina, opta demokrati^nost neke zemlje danas se mjeri stupnjem zaStite zidovskoga pudanstva od antisemitskih nasrtaja pojedinaca skupina, koji se od zemlje do zemljejako razlikuje. Stoga postoje poslovi&io dobre zemlje lo$e zemlje za Zidove. Danas na svijetu ima (do) 15 milijuna Zidova. Ok jedne tredne zivi u Izraelu, neSto vise od jedne tredne Sjedinjenim ameriddm drzayama, a ne§to manje od jedne tredne u Europi, juznoj Amerid, Kanadi, Australiji Afrid. U-.H£YMgkoj danas zivi oko 2500Jidova prosjek starosti pripacEuka zajednice je izrazito visok. zidoyskih opîna, a dio pripadnika zajednice nije udanjen u op^^•Z^g^^^îd(^â_opâj\ajve
si

..radu

Nakon Holokausta uspostave Drzave Izrael, svjetsko je zidovstvo medusobno povezano pute vige organizacija. Svjetski_zidovski Kongres (World Jewish Congress - WJC) je tijelo koje-okuplja zidovske zajednice svijeta. Nastao kao zamisao vec n a k o n Prvoga svjetskog rata, JC danas okuplja zidovske za jednice razlidtih drzava putem kontinentalnih zidovskih Kongresa. Osnovna namjena Svjetskoga zidovskog Kongres je voditi brigu problemima koji.se odnose na zidovski narod kao cjelinu te osiguravati opstanak njegovati zajedniStvo zidovskoga^naroda, WJC se provoded svoje zada£e ne mije§a u unutragnja politi^ka pitanja drzava kojima zive Zidovi. Druga velika organizacija svjetskoga zna&ja jest JD (American Jewish Joint Distribution Committee), koja se brine financiranju eduTcacijskih aktivnosti aktivnosti vezanih za cuvanje tradicije te Tiumanitarnu pomoc\a institucija koja se izmedu dru"""""

43

gihj&tivnosti kao glavnom bavi poticanjem

organiziranjem Izrael, zove se Ha-SohSotinut nutJiaûdiUe-Erec Israel, ¥popularno]e poznata ka ili lewish Agency lîdovska agencija). On je medunarodna ne institucija sa sjedistem u Jeruzalemu i tijjdo_je_World ^qiTJsl-CSrganization (Svjetske cionistieke organizacije). Ove su organizacije, kao i druge zidovske organizacije, usmjerene na okupljanje svih svjetskih Zidova koji zele raditi na cuvanju tradicije sigurnosti zidovskoga naroda.

obvezan Na hebrejskome se zemlja, drzava, naziva erec, dodatak njezina imena. Samo jednu zemlju nazivaju Zidovi jednostavno Erec odnosno ha-Arec: zemlju st ju je Bog obecao njihovim praocima za sva vremena. Tako rije£ erec istodobno znaci i domovina, ali ov zna£enje odnosi se samo na Zemlju Izraelovu, Erec Israel. Za pravo se drzava kaze m e d i n a , pa je tako i sluzbeni naziv zidovske domovine Medinat Israel (doslovno: Izraelska Drzava). Nikada nisu Zidovi posve napustili prostore zemlje obecane praocima Abrahamu, Isaku Jakovu

nazvanome Izraelom. Tijekom gotovo devemaest stoljeca, od propasti drevne do uspostave moderne zidovske drzave, bilo je skupina Zidova koje su pod razlicitim osvajacîma nastavale svoju zemlju ka nefito samo sobom razumljivo. Pojam drzave razdvojio se padom Jeruzalema Hrama, od pojma Zemlje Iz raelove, Erec Israel. Podrucje, zemlja, Bozje obecanje praocima, bilo je ono Sto je zadrzalo skupine koje nikada nisu napugtale domovinu, a i male skupine povratnika kojih je bilo tijekom svih stoljeca. Godine 1882. iz Rusije je domovinu krenuo prvi va useIjenika, zapravo povratnika, nazvan Prva a l i j a (doslovno: uzdizanje; povratak zemlju Izraelovu). Vi§e udruga pokreta po zivalo je zatim na povratak. Pozi je bio vjerski utemeljen, no dobio je politiCki znad!aj pojavom Theodora. JHeEzla-(1860-l 904). On je tijekom svoga kratkoga zivota od uvjerenoga asimilanta zagemikqm osnivanja gidgvske__drzaye osniyai. Po utjecajem politi£kih okolnosti tadasnje Europe kojima je bio s vjedokom, pokrenuo je Herzl cionisticld pokret, §to je posebnu prekretnicu dozivi 1897. prvim cionistiddm kongresom, odrzanim u svicarskome gradu Baselu. Herzl je rijecima: Ako to zelite, to nije s a m o san, pozvao na uspostavu zidovske drzave na drevnome 2idovskom tlu. to vrijeme zemlja je Izraelova bila po turskom vlagcu. Godine 1901. osnovan je K e r e n Kajemet, svjetski zidovski fond Izraelu. Do trenutka za prikupljanje novca za kupnju zemlj nastupanja neovisnosti 1948. godine, fond je kupio 96.000 hektara zemlje, najfeSce vec stoljecima posve zapuStene, kamenite ili mocvarne, te posadio oko êtiri i pol milijuna stabala brdskim goletima. To bila osnova kasnijega velikog poljoprivredno razvitka zemlje. Naporima Hajima Weizmanna, potkraj rvoga svjetskog rata istodobno potkraj turske vlasti i po<5etka britanskoga mandata nad Palestinom, godine 1917, proglaSena je takozvana Balfourova deklaracija, kojom se iskazuje podupiranje zamisli ustanovljenju Palestine ka domovine zidovskoga naroda. ZavrSetkom Prvoga svjetskog rata, odnosno ko nafnim nestankom Otomanske carevine i nastankom britanskoga mandata ostvarila se mogucnost slobodnijega naseljavanja

44

45

usjejjayanja odn,osnpjpovratka Zidova

Drzava Izrael

obalama r i j e k a babilonskih sjedasmo dona. pladuci spominjasmo Neka bi se osusila desnica ruka, Jeruzaleme, ak tebe zaboravim! N e k ' mi se jezik za nepce prilijepi ak s p o m e n tvoj zaboravim ikada, ak mi Jeruzalem ne b i bi ponad svake moje radosti. Psalam137.

Ako to zelite, tada to nije s a m o san! Theodor Herzl, obnovi

govoreii

Zidovske

drlave

upravne organizacije. Godine 1920. Palestini zivi vec oko 160.000 Zidova. Ustanovljen je Nacionalni savjet i Vrhovni rabinat. Zidovski se novonaseljenifiki zivot brzo razvija unato£ istodobnim arapskim pokuSajima njegova zaustavljanja. Svakih ne koliko godina dogadaju se teSka nasilja nad zidovskim naseljenicima, all to ne prekida zidovsku uvjerenost u potrebu povratka na svoju zemlju odlucnost za ostanak opstan ak. Godine 1933. broj Zidova raste na 250.000, godine 1939. na 500.000. Osnivaju se pored uobi£ajenog na£ina zivota, kibuci i drugi oblici zajednidd organiziranoga zivota, izvoran oblik zajednifikoga zivIjenja i rada u naselju, utemeljen na tradicijskim zidovskim na£elima. Takoder se uspostavlja obrambeni sustav nazvan Hagana.

Zivot je bio tezak, surov i siromaSan, no naseljenici su usporedo s opstankom njegovali tradicijske op£e kulrurne vrijednosti. Mnogi naseljenici bili su intelektualci, pristigli u zemlju praotaca zbog svojih uvjerenja ali bez spoznaja (a joS manje iskustava) pravilnoj obradbi zemlje... Istodobno s uspostavom poIjoprivrede ka osnove prezivljavanja, obnavlja se hebrejski ka govorni jezik, ustanovljuju se izdavafke kuce, kazalista, filharmonijski orkestar, i sveuciliSte. Zidovi i nadalje kupuju zemlju svojih predaka, razumijevajucl da je to jedini na£in ostvarenja legaliteta njihovoga naseIjavanja, ali arapska se strana tome protivi. Britanska uprava predlaze podjelu podrucja, uz uvjet da Jeruzalem i koridor do njega ostanu pod britanskom upravom. Arapska strana to odbija. Neprestario izbijaju brojna neprijateljstva i sukobi. Arapi otvoreno iskazuju zelju za potapanjem Zidova m o r e , a obje strane po&njaju mnoge teSko nasilne korake pokuSaju medusobno potiskivanja. Nakon Sto je 517 Zidova ubijeno tijekom triju godina, Britanci sebi zele pojednostavniti problem: 1939. izdaju takozvanu Bijelu knjigu koja ograru'Cava zidovsko useljavanje trenutku o£aja za mnoge milijune Palestinu. To se dogada europskih Zidova koji su neposredno pred po£etkom Holokausta. Prije, za vrijeme i nakon Holokausta, Britanska je vlada strogo provodila na£ela B i j e l e knjige. Godine 1942. cionistiCki po kret usvaja takozvani Baltimorski program, koji poziva na uspostavu zidovske drzave u Palestini. Nakon zavrSetka Drugoga svjetskog rata po£eo je otpor britanskoj upravi. Ustrojen je

46

iidovski vojni pokret otpora, Haganom ka najjaCom srediSnjom snagom. Hjekom dviju godina, 1946. 1947, teSke su oru2ane borbe vodene s Britancima, posebice nakon b r i t a n s k o g a Palestinu 100.000 europski iodbijanja odobrenja ulaska dova, netom prezivjelih Holokaust. Odbijanje dopuStenja za ulaak u luku brodova s tim izmu£enim ljudima, §to su izgubili sv osim svojih zivota, djelovalo je na svjetsku javnost u korist Zidova. Konac^no, Britanija viSe nije uspijevala nadzirati stanje te je problem prepustila Organizaciji ujedinjenih naroda. Potkraj 1947. Generalna je skupgtina U.N. prihvatila uspostavu zi dovske drzave i arapskih drzava u Palestini. Zidovi su to prihvatili ali Arapi su se odlu&li takvoj odluci oduprijeti vojnom silom. Zbog ovakvoga razvoja, Britanija odustaje od mandata Palestini i povlacl se 15. svibnja 1948. Jedan dan ranije, 14. sviay_a

to

toû.Je_4i^ stavriici. No, rat s arapskim drzavama vec je pofiinjao. Vojna sila pet susjednih arapskih drzava istodobno je 15. svibnja 1948. krenula na Izrael i gotovo ga uniStila. Cetiri je tjedna trebalo izraelskoj vojsci da se organizira krene protunapad, no kad je jednom krenula nije se zaustavljala sv dok je amerieko-britanski politifki pritisak nije zaustavio. Zemlja je bila slobodna krajem 1948. Od tada do danas Izrael je imao pola stoljeca stalnih neprijateljstava sa susjednim arapskim drzavama, prekidanih kradm ili du2im zatiSjima politic"kim priblizavanjima. Nakon nekoliko vedh ratova sa susjedima (koji su se barem u samome po£etku odvijali na izraelskome podrucju), Izraelu ostaje nerije§en problem nepomirljivoga arapskog okruzenja Cesto nelojalnih arapskih drzavljana Izraela. Nova je zidovska drzava nastala u ratu, traje a za sada nema ozbiljnih znakova skorog poboljSanja. Istodobno, zbog takvoga stanja mnogi lo jalni arapski drzavljani u Izraelu dozivljavaju postupke neprimjerene doista demokratskoj drzavi a ni sami zidovski gradani Izraela ne slazu se oko nacuna politi^koga pristupa rjeSavanju to ga dugotrajnoga problema. najliberalnijih preko umjerenih do fanaticiiih Sovinisti£ki usmjerenih ekstremista - to je paleta zidovske politic'ke scene suvremenoga Izraela. Svi se oni ipak

nadaju uspjehu mirovnoga procesa, osim najekstremnijih protivnika svake pomirbe, kojih nema mnogo ali su fanatifino predani mrznji... lako je svakidaSnji zivot prozet stalnom opasnoSCu od te-

rorizma i novih ratnih sukoba, Izraelci zive zivot suvremene demokratske zemlje, sa svim prednostima i nedostacima demokracije poznatima i takozvanome zapadnom svijetu. Glayni grad Izraela je Jeruzalem, naziv novCane jedinice jest Sekd, nacionalna himna zove se Ha-tikva (Nada). Danas Izrael ima Sest milijuna stanovnika, od toga 4.850.000 Zidova (80 posto). Arapa muslimana ima 900.000 (15 posto), dok oko pet posto izraelskog puCanstva fine krSdani i Druzi. Oko 90 posto puCanstva zivi gradovima: Jeruzalemu (600.000), Tel-Avivu (350.000), Haifi (250.000) drugim, manjim gradovima koji ve&nom imaju izmedu 50 i 150 tisu£a stanovnika. Manji dio zidovskoga puCansrva (oko Sest posto) zivi razli&tim oblicima tradicijskih seoskih zajednica: kibucima, moSavima jiSuv kehilatima. PovraIzrael, alija, danas se dogada, viSe iz zemalja ugrozenih ta ratom ili loSim gospodarskim stanjem, ali i iz razvijenihzemalja vra£aju se Zidovi zemlju praotaca. Izraelski zakon omoguiuje pravo naseljavanja svakome tko bi prema nacistifkim rasnim zakonima bio ugrozen kao Zidov, zajedno nezidovskim bra£nim drugom i djecom. Ovome se protive brojni rabini koji 2ahtijevaju postrozenje kriterija za useljenje, odnosno priblizavanje kriterija vjerskoj odredbi prema kojoj je zidovska osoba ro dena od zidovske majke ili primljena zidovstvo kod ortodoksnog rabina. Liberalniji politifari pruzaju otpor ovome rabinskom nastojanju, s obrazlozenjem da je onaj koji je bio dovoljno Zidov za umiranje zbog svoga 2idovstva istodobno dovoljno Zidov za dobivanje prava nastanjivanja zidovskoj dr2avi. Medu zidovskim gradanima Izraela njeguju se svi stupnjeultraortodoksnosti (£ija najtvrda struja fak vi religioznosti, ne priznaje drzavu Izrael, vjerujuiii da je mo2e uspostaviti tek Mesija!) preko svih stupnjeva ortodoksnog ili manje ortodoksnog pa do najumjerenijih struja, §to se religijskih propisa drze te simbolifno, te nepoboznih, koji su ipak zadrzali mnogo toiz vjerske prakse. Oko 15 posto drzi se svih vjerskih pravila, ko 65 posto drzi da su pretezno odnosno donekle pobozni, 48

Cak 20 posto zidovskoga izraelskog p u f a n s t v a drzi sebc sldbodnima od svake religije. No, to ne znaCi da ne poStuju ni Icakve vjerske odredbe4er Cak 98 posto puCanstva na vratima

im pri^rStenujmgzuzit/pergamenmi svitak s upisanim iskazom vjerovanja u Jednoga Boga), 91 posto misli da su obredi vjen&nja vazni (pritom samo 87 posto obavlja takvo vjenfanje!)/ 92 posto slavi obrezivanje sinova. ak 90 posto izraelskih Zidova dr2i se nekom stupnju fcflêr-prehrane, a visokih 66 posto strogo drzi propise kaSruta (obredne îstoê), te svetkuje Sabat. svim podruîma 2ivota, od gospodarstva vojske do turizma i zabave, suvremeni je Izrael poput svih razvijenih zemalja, sa svim prednostima i manama drugtava relativno visokim godiSnjim prihodom prema broju stanovnika.

to r o c t e r i j a Z i d o v s K o g d naropdlttitki iden"drzhva, otilfkbVntle d s l i dane svij&ft'vje£nom ' ^ - . ,'

V.4-

naîj^tali

Tahi

tHSOcijalnti'i.polttiSku ra

ViSe je razlicitih pogleda na zidovski i d c n t i l c t . Z i d o v s t v o jc jstodobno narodnost i religija, i to je dvoje neocivojivo. N i t i jedan od ta dva dijela identiteta ne moze biti zamijenjen d r u -

TEMELJNI KRUG: NAÊLA, ZNAKOVII SIMBOLI

ak Zidov zeli ostati Zidovom. U tome se zidovstvo razdrugih religija, pripadanje zidovskome narodu od pripadanja drugim narodima. Zidov ne moze biti dlanom niti jedne druge vjerske zajednice, niti pripadnik nekoga drugog naroda moze biti zidovske vjere. Preobracenik se istodobno s primanjem u zidovsku vjeru prima i u zidovsku narodnost, a

drzi'

mjetan dio odbacuje u*i *-

Identitet: tko

je

2idov?

Tko je zapravo Zidpv? Kako se to odreduje, tko to moze odrediti, kada zaSto? Zidov se rada ili postaje gijurom, prijelazom odnosno prijamom zidovstvo. Prijelaz iz drugih zajednica u zidovstvo osobito je rijedak, tezak i dugotrajan proces, budud da zidovstvo nema misionarskoga pristupa ne-Zidovima, nema za cilj privlaclti nove pripadnike iz drugih zajednica. Zidovstvo se temelji na osjecaju zajednicikoga identiteta pripadnika Izabranog Naroda, te je velika odgovornost zajednice za svakoga novoprimljenog clana koji gijurom postaje njegovim

dijelom.

50

zabranjeno ga je u buducnosti povrijediti podsjecajud ga na njegovu raniju pripadnost. Dakako, praksi postoje razliciti pogledi na problem zidovskoga identiteta, prije svega medu Zidovima nevjernicima ili medu onima koji ne drze vjerske obrede, odnosno medu pristalicama razlicitih vjerskih usmjerenja. TeSko je presuditi §to je to bimo osnovno Sto osobu cini zidovskom. Rabinska misljenja su nepodijeljena jasna: zidoysk dijete rada zidovska majka. Tako odreduje Halaha, vjers'ki zakon, koja regulira i konverziju, prijelaz u zidovstvo. No, kako zidovstvo ne prihvaca misionarski pristup, u praksi u zidovstvo najceSce ulaze osobe zidovskoga podrijetla kada ono nije po majci, to jest kada zele ostvariti potpun zidovski identitet. o, nije uvijek bilo tako. drevno vrijeme zidovstvo je bilo orvorenije preobracenieima. Vi§e znamenitih osoba zidovske po 51

vijesti primljeno je u krilo zidovstva, ne rodeno njemu. apa£e Rut, prabaka kralja Davida pa time sudionica loze iz koje £e prema tradiciji dod Mesija, bila je rodena izvan zidov-

stva. Nasuprot tome, ima osoba rodenih u krilu zidovstva, koje su pripadnici drugih vjera zeljeli bi i dalje ostati zidovskoj narodnosti. Prema rabinskim miSljenjima to je nemoguce, je Tora zabranjuje sluzenje drugim bogovima tko je izvan kruga Tore taj je i izvan kruga zidovstva. Izlaskom iz zidovske vjere osoba izlazi i iz zidovske narodnosti. Nereligiozni pripadnici zidovske zajednice drze da je zidovski identitet sadrzan zidovskome odgoju djeteta, £uvanju tradicije, u svijesti pripadnosti zajednici. Za njih najvaznije je genetsko pripadanje zidovskome narodu, dok je rabinima najvaznije zidovsko podrijetlo po majci, neovisno o ukupnome genetskom zidovskom naslijedu, te dakako zidovski na dn zivota. U posljednjih pola stoljeca, otkako je na podrucju Zemlje Obe£ane obnovljena zidovska drzava, postojanje Drzave Izrael postalo je takoder Cimbenikom zidovskoga identiteta. Neovisno dijelu svijeta u kojem zive, Zidovi osjedaju da je jedna od mjera njihovoga zidovskog identiteta osjecaj prema Drzavi Izrael kao domovini. novije vrijeme primje£uje se novi pristup uobi£ajenoj predodzbi onome §to je dolicno u ponaSanju odijevanju kao iskazu identiteta. Naime, zidovstvo je poteklo na drevnome Orijentu, li se konacno oblikovalo Europi tijekom Srednjega vijeka, te je zajedno drugim Europljanima velik dio Zidova uSao Novi vijek prihvatio uobi£ajene oblike ponaSanja odijevanja. To je tijekom posljednjega stoljeca pol proizvelo po j avu europske profinjenosti medu velikim postotkom zapadnoeuropskih srednjoeuropskih Zidova. obzirom da je u zidovstvu zabranjeno oponaSanje obidaja ponaSanja drugih na roda, izravno prihvacanje europskih, nezidovskih standarda ponaSanja odijevanja danas se £esto odbacuje u Sirem krugu srednjega i mladega naragtaja. Blago se naglaSava isto^nja^ki znaâj zidovskoga identiteta. To nigdje nije sluzbeno propisano (niti je itko to ovlaSten propisati), no drzi se da je naglaSeno profinjeno europsko ponaSanje neprimjereno i da pogoduje asimilaciji. Stoga se danas, osobito medu mlactima, primjeduje 52

nagnuca k otvorenosti i iskrenosti nego prema europskoj

Ugladenosti. Dakako, odnos poStovanja prema drugoj osobi se podrazumijeva, ta sami su ga Zidovi svojim zakonima donijeli stalim narodima svijeta, ali europski dodatak osobite profinjenosti £esto se odbacuje ka umjema nezidovska pojava. Spontanost, poStovanje ali ne strahopoStovanje, otvorenost radije nego profmjenost, udobnost i praktifnost odjece ra dije ne go elegancija - to sve vi$e postaje dio opcega zidovskog identiteta, osobito u Izraelu, ali i u mnogim drugim zemljama pa tako i u Hrvatskoj. Opcenito i temeljno: zidovsko podrijetlo, odanost Tori i zi dovskoj tradiciji, te osjecaj pripadnosti zidovskoj zajednici i osjecanje Izraela kao domovine, uz uvjet osjecajnoga sluzbenoga nepripadanja ijednoj drugoj vjerskoj ili narodnosnoj zajednici ili drugome vjerskom shvaiianju, jesu clmbenici zidovskoga identiteta. Takvo poimanje identiteta omogucil je prezivljavanje Zidova kao vjerske nacionalne zajednice tijekom dvije tisuce godina raseljenosti. Izabrani Narod, narod Saveza Tijekom povijesti uvijek ponos a £esto i nesreca, to je za Zidove znadlo pripadanje Narodu Izabranome Buduci da ih je, kako stoji Tori, Bo izabrao za svoj narod sve od praoca Abrahama do posljednjega njegova potomka koji £e ikada biti roden, jedna je od cvrstih os zidovstva osjecaj pripadnosti Narodu Izabranome, pripadnosti Savezu Bogorn odgovornosti prema Savezu. Narodu je Izraelovu namijenjeno biti kraIjevstvom svedenika posvecenim narodom, jer svaki punoljeta muSkarac istodobno je svecenik. Brojni vjerski propisi za koje se £ini da opterecuju svakodnevicu zidovskoga vjernika, iskaz su Bozje ljubavi i namijenjeni su neprestanom opominjanju vjernikove odgovornosti zivljenja okviru Naroda Izabranoga, jaCanju njegove osobnosti kojom ce svakodnevno ponovn zahvaljivati Bogu §to je roden ka baStinik Saveza. Svakodnevno Zidov vjernik prigiba glavu u sinagogi, a za ha-$ana Ja Kipur £ini to prigibajud Citavo tijelo u du53

bokom naklonu, zahvaljujuci molitvom Aleinu sto ga je Adonaj, Gospodin, u£inio Zidovom: Prigibamo koljena, klanjamo se zahvaljujemo Kralju, Kralju nad kraljevima... Molitva Aleinu zahvaIjuje Bogu Sto Zidove nije na£inio poput drugih naroda svijeta, koji ne znaju pravoga Boga. Zbog ovih rije£i zidovski je ponos £esto djelovao poput oholosti. Cak je i modernim. zidovskim misliocima zbog toga bilo nelagodno europskom okruzju, pa su izabranost tumadli simboli£no i na razli&te druge nadne, izabranosti spasila Zidove od zaboravljajuti da je spoznaja iS£eznu£a tijekomSrednjega vijeka. Predodzba sebi kao dijelu Naroda Izabranoga bila je nezamjenjiva potpora tijekom neprestanih pogroma. Kada nije bilo druge mogu£nosti, Zidovi su êsto birali smrt radije negoli kriz, obitelji su zajedno odlazile smrt pjevajud Aleinu. Tako je spoznaja o izabranosti bila sredstvo za £uvanje trajanja zidovskoga naroda.

Narod Knjige: Tora i Tanah, Talmud, Zohar

2, Zidovi na ^pSf^^v^^^l^tefefeW^ na--morailla^g^îtê^rop^salatl^ra^m-jpgîremsrru-

!â*V?> _ * - _ * „ - « i ^ ^ _

*' '_,:!»J^.?' , ^^7*^^+ '4*r*w

^ a ^ ^ ^ e

-f Tora

d*

i"»i

,*

odanosti

falcp jemastald ^golemo,

Tanah

Ne ft'ttz drugome ono St ne ZeliS da tebi bude utinjeno. Hilel,

tumaCebi bi Tore jednom

jedinom reCenicom

,. 'ge/svg'ga -prema ^Knîzi naa^njigajna. Koioj -Sti iotKrijiî*

Smisao cijele Tore jest tome dovjek postane Torom.

da sa

Baal Sem To

Premda se naziv Tora mofe prevesti kao Zakon ili kao Nauk, ova se r ije<5 zapravo ne rrioze to£no prevesti rliti na jedan jezlk. To je stoga §to zidovstvo dozivljava Toru ne samo kao Bozju rije^, ve
£ovjekovom zivotnom zadadom. Onaj koji je uronio u prou£$ vanje Tore postaje Bozjim suradnikom na usavrSavanju svijeta, a time sav svijet postaje svetim Hramom.

Jjem suvremenoga hebrejskog jezika i novohebrejske knjizevnoupravo zahvaljujud svojoj safuvanosti tekstu Tore. r-T— ~~"- i najsvetija^pd svih Kitvei ha-kode$ (Svetih spicetrcte-i _ , — . ,- — " s > ^ & • > - '* * jjggj/ - " " i c i i / tijekom u.ieiMJin £etrd Laziyjj^â^lBlBlija: Osifn'Tore', Tanah £'mc jo setgodiSnjega lutanja izfaeTsKogaTtarDda pusllnjoin. Rabini nau-| ) _ . . N e z 7 z ' _ z ' m _ _ s e _ s a s t o j e " pd d v i j e (Javaju da bi u to vrijeme, slu£aju nepristajanja Naroda Iza-| spisa: !-.."> fRanLprorDci) i'sk nîm'riSomfn^ ' " r V ' ^ . . .,-?4JEfe=—_* ^ * ^ " •-•^•.• branoga na Savez, svijet bio prestao postojati. Drugi radije pri-i Wpeod~dvanaest"takbzvaniEMafih^£roroka|, koji se r a C u n a j u staju uz knjizevno-povijesna tumac'enja nastanka ovoga teksta. • I J ^^*raH?T\iirr^-^-azvana-7yg-^gfl^ Rani su proroci: JehoSiia Qo Svakako, ostaje ftnjenica da j Tora nastala drevnome bliskosucima), Simuel. (dvije knjige Samueloistodnom ozracju, na podru£ju na kojemu su obitavale starije ve), (dvije knjige kraljevima), JeSqjahu (Isaija), firrnvisoke kulture. Takoder nije zanemariv prijaSnji boravak Zidoa) Jehezkd va Egiptu, iz kojega su izasli vrijeme koje dopuSta vjerovati mos, Ovadja^Jona, Miha, Nahuin,Havakuk, Cefanja, eKkako su mogli poznavati, premda idolopokloni£ka, jednobosêjdjoJfarâJ[Xe^»t?/OT (Spisii sastoji od knjlzadka vjerska na£ela farao na Amenofisa Cetvrtoga Ehnatona. (Izrekel, Tora se sastoji od pet knjiga, takozvanoga Petoknjizja oj ), R u t ^ E h a (Jeremijina tuzbalica), Kohelet (Prosijeva, koje nemaju pojedinacnih naslova, ve se knjige nazipovjednik), ja, terdviju knJIga~Drpre Y§juj^Kma_pJêJiLQîj§SJeksta. Na hrvatskome jeziku imena 24 biblijskih knjiga poznata su prema naslovima krSânskoga priN a z i y _ T ^ n a h .nastao je kao skraferuca naziva njezinih sasjevoda pojedinih knjiga. F^ryjije knjiga\Bgre&'tl(LL p o f e t k u , r _ P Q s tavmK'gijelova:^^^^îlnT^Kgtuyim (K se pololaJem'uTP tanak, Stvaranje), drufralSemnnrnzzzz "-• TÎ-,-™ II-\ jed^promijenioir ). Tekstovi svetihlspisa stvarani su od dolaska Zemlju Obeianu do vremena nakon povratka iz babilonskoga suzanjstva, pa i ka5nije,._^n ai&n a_redakcij Tanaha u C i meduvremenu je J,..st._p.,K^_ njena je od 5. do 2. stoljedajgJK. jû.i4j,wj?jt*)CA(i iz opfega" mrafnog lt^^_-_ --^jtekst u Aleksandriji preveden na grgki. Bila je to znamenita Sepnepostojanja, stvaranje" svegalto postoji, od sunca zvijezda do tuaginta (Sedamdeset). Tradicija veli da je sedamdeset u f e n j a k a '" bilja, zivotinjaitovjeka. Qpjf""'°" .,.{jâujjuab/vctama^ —fjt^^j^ g&jg^j^fJi^ /T-* neovisno prevelo dtav tekst posve jednako, sve do posljednje^Have_Êve), u idealnome rajskorrTbezvremenom svijetu, te ga slova, Ito je priredivaCima prijevoda bio dokaz odor2rjle£ad^te_daJjr4e-zl«:Qme_zavJ2lam^ bravanja prijevoda. O v a j je grdki prijevod bio osnova latinskou k l j u ^ u j e i zatiranje iitavoga prvobitnoga ljudskog roda osim JTl§^Gi^Y-OdiLSVfitoga_Jeromnaa,.-nazvanorne Vulgata. No, tu se poboznoga Noaha pretka sviju naroda) sY£_do_nastanka zipovijesni putovi k r § d a n s k e Biblije odvajaju od puteva Tanaha... dovskoga _ n a r o d a Bofjega Saveza s njime, dojutanja pusti4TJojnj_koj\a^gga_dpsegruâêirdjeT5bedane. PritomTnavodi se niz odredaba gradanskoga i kaznenoga pravaTetike optenito -fTalmud "'•'•WirifT~~L^"""-

n T T ~ ^

~ ~ ^ L

>^ AI^ ALA

^« ^J V^y

druStvenih odnosa medusobnoga uvazavanja medu ljudima, £ije je dosljedno provodenje obvezno. Ovakav oblik vjerske obveze kao prinude na odnose p o S t o v a n j a tada se prvi put javlja u povijesti covje£anstva. Medu trajnim vrijednostima Tore ne bi trebalo zaboraviti niti njezin zanosan poe^kijezik, syetije^ zik, hebrejski, koji je trideset tri stoljeca nakon Sinaja postao te56

Tijekom povijesti progonjeni su pojedinci zbog svojih zami-

sli zbog predrasuda mrznje itav narodi. No, progonjene su spaljivane takoder knjige. Najomaâma qd_najranijega, euro£skpga^^Srednjega yijeka pa dpTnajno vij eg vremena, jedna od_vjerojatrio najspaljivanijih knjiga bio je Talmud. Optuzivan je §t zbog~rijegova"u?enja"Zl3ovi ne postaju krScanima, a isto57

samim tedobno je zaboravljano da su zidovski sveti spisi meljima krS£anstva krScanskih svetih spisa... Dvije suyerzije Talmuda. Oggirni|i/ poznatiji i kanonski priA

**s

ypgenjeadovstva preuzeti Zidovi europskih srediSta. Opsegom bitno manji, êruzalemski|Talmud nastao je stotinja|y£ol!k na ranijeî nije kaUOlialdPpfif[Vac¥f\."Oba se sastoje ojj.dys dijela. Pmje Mignfl ha|ranl]T sa2uvani rabinskTtekst [ H f l / f l f o [ (putu, vjerskome zakonu), zavrlena ranome 3. stoljeda, drugi dio 5iM ld~korrrentari Mz'^ne. Citav tekst babilonskoga ImuctaTmaôko dva i pol milijuna rijed, zauzima ok Sest tisu£a_stranica folio formata. Pisan je aramejskim jezikom, a n svakoj je stranici u sredini navod iz Mt'3ne, okruzen s nekoliko razlidtih komentaraî komentarima na njih, tp sijû obliku-.okvira slozeniôko srediSnjegaJeksta zajedniCki se nazivaju Gemara (araêjsEu'dopuna, dodatak, nastavak). Na hebrejskome, naziv Talmud"zn~ad"na{ik, prou£avanje, no^_poznat jej._aramejsJd naziv G e m a r a , time se pokuSavalo izbjedi progone spalji~vanja i^S^gJena-Ialmudu. Takoder ga se naziva i iismenom Se-bed yjeruje da jej JgfcsijaJmuda Bog bio istodobno Torom, te je tijekom vise od stoljeda prenoSen usmenoni'predajom ^sve dok u Babilonu nije zapisan. Talmud je osim Sto je zapravo opgiran komentar MiSne, diev na bHskoistogna religijskaênciklopedija, -u kojoj je tijekom vremena, uz kanonski pristup najrazli&tijim zivotnim i filozofskim problemima, sakupljeno znanje iskustvo mnogih nara§taja. Oko jedne tredine teksta ne bavi se usko teoloSkim pro._

--

--

nr.. ---

____

_i'n;_____ _____ •

•>

••

. Pored toga tu je i obilje pravnih razmatranja a takoder i razmatranja o folkloru, medicini, astrologiji i magiji. Buduii da jejfalmud komentar MiSne, podijeljen je kao i ona na §est dijelova nazvarurTredovima (sedarini), prema sest osnovnilTpredmeta odnosno redova razmatranja. U tih sest dijelova su 63 traktata ukupno 517 poglavlja. Frvi dio, (Sjemenje)^bavTse agrikulturnim problemima, odredivanjem sveêiiiCkoga udjela prinosu zemlje ârovima za si58

roma§ne.^)rugi dio, faoed \Blagdani), bavi se Sabatom drugim blagdanima te odmierom desetine, budud da se ova ra£unala godl^nje. Tred. dio,y Jfl^Vn.i(Zene) bavi se pitanjima braka, vjenianja,_razvpda, incesta, preljuba i bra^noga vlasniStva. Cetvrti dio, \Nezilan \, bavi se gradanskim kaznenim pravom, sudovima, Kaznjavanjem i vjersklm prijestupima. Jedan od traktata ovome redu £e3£e je prevoden na razliîte jezik e nego drug i dijelovi Talmuda. To je traktarôfj^Qci, Izreke otaca) koji obraduie eti^ka filozofska pitania, te navodi izreke, pouke pripovlfesti iz MiSne. Peti dio, \Kodasin\e stvari), bavi se £O^tupkarn_gnnoSeiga, ^rtve u Hramu.i drugirn proceduralnim hramskiir^roHgmiina^gbrednirn klanjem zivotinja za hranu, k a S e r odnosno obredno dstom hranom te zabranjenom hranom. §esti dio,1 Taharotl (ProdSfertost^ obre_dna gisto6_a), bavi se pita_ _ _ _

____

..... . . . . -. -

jpq .nV "u

.

njima_pbred:n.e dstoce nedstoce. ^ e S w a m a , fabinskim TalmudakLse., fikst dta pjeYuckajuci. akademijama, p roucavanje i turnacenje Talrnu3a~Qsnovni j studyskTgr^metJBududm rabinima _ u C e n j e olakSava golema opmtr^lite^turajcomentara talmudskoga teksta, a najpoznatiji takay_ komentar napisao je ll stoljeHu danas najcjenjeniji ben Jjchak. poznat pod imenom-akroZbog golemoga opsega i slozenosti teksta, cjelokupan je Talmud do sada preveden samo na njema^ki englejkj jezik. Vjerojamo te se u bududiosti pojaviti cjelokupan prijevodna jo§ neke jezike, mada zadjelo ne na mnoge. StruCnjaci, prije svega rabini, prou£avaju ga u izvorniku, budud da se prijevodom gubi bitan dio smisla. rijevod cijeloga tek sta na francuski privodi se kraju, djelomice se tekst prevodi i na druge jezike. Jedan o d d o sada bizarnijih pokuSaja prevodenja cjelokupnoga teksta jest prijevod na japanski jezik, zapofiet prije ne koliko godina. Djelomicfi_jfi Talmud prevjedenina hrvatski. Godine_1941. preveo je Jakov P^rac traktat Avot a_1982. objavljen jejia hryatsRorrte dio falmudskoga teksta prijevodu i s opgirnim predgovbrom Eugena Werbera, pod naslovom Talmud.

Zohar

Zemlja Obecana

O5no50iaJaijiga.kabalisti^ke sljedbe, Zohar, mjeSavina je drevn^kaldeiskeinagije i.astrologije sa srednjovjekovrum spanjol skim mistiCnim duhovnim strujanjima. "Fisaha" je aramejskim jeôt^lToElikilBbJ^skoga^ H ™ * ™ ^ (priEovijesôdnosno tuma£erija). Sa naziv Zohajrjsnagi: sjajan, oôbltrvengansfven. Premda je autorstvo ZoHara pripisao svome ranome prethodniku, palestinskome mistiku i ufenjaku iz 2. stolje£a Simonu ar Johaju, stvarni mu je je autor Mo|eê_Lepjri, t|kizJ.3LstoJjeâ. Tradicijski se joS jedan drevni mistik spominje kao autor Zohara: rabin Akiva, koji je zivio u 1. stolje&i. Z^harprâzuje mistifria na£ela ugradena u kabalisti^ki pokret. Sustav""KlEale ~usftojenje~na temelju raziifiitih rriisti<5riih ideja, zasnovanih na vjerovariju u mogugnost natprirodnog nadzjânja.rusmjeravanja ljudskoga zivota i oRruzJaljtz pomo5 po£_ znavanja gojejne_magijske snage koju rrustioi pripisuju pojedinim slovima rijefima te_rj^wlrn.Ero4-4inim vrijednostima. Bu3uS^da^Rebrejski jezik nema odvojen brojfani sustav, svako slovo pismovnoga sustava def-beta (hebrejske abecede) im svoju brojfanu vrijednost, §to omogudava brojCane zapise uporabom slova. ZoJiar_uyodlu pqimanje Ijudske sudbine determinizam_(do tada zidovstvu neprihva&h), felativizirajuci mogudnost dovjekove slobodne volje. Na temelju uCenja Zohara uvodi dise i pojam reinkarnacije i îvljavanja mrtyih, vjejrovanje buka (zlodiihaJ/mo^^stnadzoraHaidpjjro^^^^ doHno pojavljfvanje osobe na viSe mjesta, druge mistifne i maglfs1ce~pojal?e7-Premda--je utjecaj Zohara diljem istoenoeuropskoga 2idovstva bio osobito jakim tijekom nekoliko stoljeda prije Holokausta, danas je najved io ovoga u£enja na samomejrubu fidpvstva, Cesto postaje vulgariziranom komercijalnom za bavornTpa vrstom popularne duhovne ovisnosti izvan zidovskih krugova.

/a su Gospodin, koji sa te izveo iz kaldejskoga ra da bih predao ovu zemlju u posjed... Potomstvu tvojemu dajem ovu zcmlju... govoraSe BoÂbrahamu, pa_p_on.ovno njegovu sinu Isaku: o v o j se z e m l j i n a s t a n ^ j a ^ u tobom biti i biagoslivljati tc T c b i tu tvome potomstvu dati sve ove krajeve, ispunjavajuti zakletvu St sa je da tvome cu A b r a h a m u . Obeânjeje pqtyrdeno pr u l a s k u Naroda^ Izabranoga ZemljuLObedanu nakon povratka iz egiP§tsôga_su2anjstva: pustinje i od L i b a n o n a sve do V d i k c rijcke, Eufrata, i sve do Velikoga mora na sundevu zapadu , sve te to biti vaSc. Malo je bilo vremena kada su sinovi Abrahamovi, Isakovi Jakovljevi nesmetano zivjeli na ovome podrufju izmedu Sre-

60

tf&tfoi sh'SatimWh

dozemnoga mora na Zapadu/^Mezppotarnije na Istoku, Libanona na sjeveru poluotoka Sinaja na jugu. Kanaan, Zemlja Obedana, Erecjsrael iirjednostavno: ha-Arec,"dolrVovma, tiieRom "efu-" goga je^remena bila za Zrdove naclahnude, sjetna uspomena izvor snage za istrajavanje tijekom raseljenosti, ^g/Mte.JEiekom Cetrdesetjtoljeda nakon Abrahamova vremena, mâjojaijliêjnggknpfflaû sinovi Izxaeiovi nesmetano zivjeli na svojoj zemlji,

61

vrijeme prije egipatskoga suzanjstva jednostav no nije bi lo dovoljno Zidova da bi doista zaposjeli zemlju. Tek nakon Iz laska iz egipatskoga suzanjstva i nastanjivanja u Kanaanu, doeekali su vrijeme sjaja i podizanje Hrama, ali nisu sv vremena nakon toga bila blistava. Od 13. stoljela p-K-/ kada_su_gofielL stjecatisvoju _dr2ayu, do 7(Tgo5ine prvoga stoljela, kada su je izgubili, proTlo je oko trinaest stoljeâ trajanja jfcidovske drzave, kojima je~Bir6"vIge_lgjih nego dobrih godina. Losa vremena" postala su trajnima i gorima nakon 70. godine i protjerivanja zidovskoga puCanstva. No ipak, neovisno o povijesno-poliu'6uvijek osjedali svijeta posvekim prilikama, Zidovi denim i istodobno neotudivim. Izgnani iz svoje zemlje, gotovo bez ikakve nade u povratak, tijekom dvaju fisudljefa Zidovt su s'trastvencTali s t r p l i v e a l i l v u [ . JgsTtgk^cgJylesila, grema tradiciji, ponovno uspostaviti zidovsku drzavu, obnoviti Hram i_vrajiti slavu kud Izraelovoj. Dr£aya.jfLl948. godine ipak_ostvarena a Mesija je jo§ o£ekivan. Dana§nja'Dr2ava Izraelza^najvedi je dio 2idova svijeta ostvarenje nadanja, za mnoge je najava Mesije a za druge je dnostavno domovina, mjesto gdje Zidov nete biti ponizavan stoga Sto je 2idov. Golema vetina 2idova svijeta sretna je zbog postojanja 2idovske drzave na podru£ju Zemlje Obetane. Istodobno, najortodoksniji Zidovi. koji zive u Izraelu samo da bi bili na mjesru dogadaja ako bi Mesija slu£ajno dosao za njihova 2ivota - jer on te, naravno, dod Obecianu Zemlju ne_priznaju_ gplitifiku stvarnost Drzave Izrael, buduii da su uvjereni kako prije Mesijina ctolaska ne mozet^grrujbnavljanja zidovske dr2ave. Zemlja OFeHnTzanekoga^jeostvarenje ^^Hrzavnosti, za drugoga ona znaii daljnje Cekanje Mesije, no ona je za svakoga Zidova pro§lih vremena, sadasnjosti i bududnosti onaj dio planeta Zemlje Sto ga je Bog zidovskome narodu predao ka baStinu za sva vremena.

vih potomaka, Bogje gutem Mojsija ponudio IzraeliCanima vjetniâyez. Mojsiju se tada og predstavio svojim imenom, koje je naraStajima sveienika prenoSeno sve do vremena poslije pa da Hrama prvome stoljeiu, al zbog najdubljega poStovanja nije bilo slobodno javno ga izgovoriti. lijekom mnogih stoljeca Bozje je ime izgovarao samo vrhovni sve
tiStima." lijekomhramskoga razdoblja stariji_sveênii ki studenti svake_sedme godine izgovaranju Bozjega Imeonima me3u njimaTkoff Fi poierjef i "haru'Sit zabranu izgovaranja svetoga Imena javnosti, zaprijedeno je bilo gubitkom mjesta u olam h a - b a a , buduCemu svijetu. obzirom da je njegovo Im sveto zafitideno od izgovaranja, Bogu se obrada rijedju Adona[ -_^p_spodin, te njegovim brojnim atributima_vezanim uz njegovo stvaranje Svemira kraIjevanje njime njegovo upravljanje Ijudskom sudbinom, zivotom smrtu, poput^JElphinJBog), ha-Makom (Miestp, Onaj koji je posvuda), Cevaot (Onaj koji je nad vojskama), Sadaj (Svemogud). No, ijtoârnoii.molityi, a u obignome se govoru Boga naziva jednostayjio ha-$em (Ime). Tako je na pitanje Kakg_si?_ uobidajen odgovor: Baruh fia-Sem Blagoslovljeno bilo Ime, odnosno: H v a l a B o g u . Ime_kojirnLSfi_BQg predstaviq^Mojsiju vj|ejniôrie_ zna jzTori govoritiâli poznata su êtiri hebrejska slova kojima je zapisanp:iodjie, vav, he JHVH. Ova se getyeroslovna skupina

na hebrejskome naziva_§emjiflme)^ra5, ûgrikpjne_je^ poznata n.. iS obzirom da hebrejski jezik ne bi lj ei samo

glasnike, drzi se da je nemoguce pouzdano znati kako je zvu-

Osobita je veza izmedu Boga i njegova naroda Izraela. Nakon poCemoga Saveza Abrahamom Bozjega obetanja da ie ga umnoziti golem narod putem njegova sina Isaka njego-

âlo izgovoreno Ime. U nekim kr§£anskim prijevodima nalazi se Bozje ime zapisano kao Jahve odnosno Jehova, no rabini drze da je prvo proizvoljno drugo pogreSka u îtanju to£kica koje oznadavaju samoglasnike. Protestantske krs£anske sljedbe prihvatile su razli&tim jezicima prijevod rijefii A d o n a j (Gosspominju Bo je Uîdpyskim bj^kjjmjeksjtovima yiSe. se Bozje Ime ne navodi niti ietveroslovom ve^ pspbitim grafi£kim znakom koji se izgovara A d o n a j . samu rijeC A d o n a j ortodoksnih se nerado ispisuje, te se u engleskome jeziku uobifiajilo pisati -d (od engleskoga G o d -

62

63

Bozje

Ime: slava i zastita

Bog). Takav je oblik £esto prihvaên i u zidovskim tekstovima na drugim jezicima, te u hrvatskome srecemo oblik B-g. Ovakav naCin pisanja nije propisan ni obvezan, jer Bogjejse Tme. ipak izgovaranje ijednoga od pretpostavljenih oblika Bozjega Imena zi jeziku dovstvu dozivljava kao uvreda i svetogrde, neovisno u gpvoru jedgovornika. U ôjitvi_Boga_sejiaziya Âdonajj nostavno haêm^lme. NoTT to se izbjegava Ciniti uzgred, bez promiSljanja, najpobozniji tijekom molitve naglas ne izgovaraju niti rijeC A d o n a j , vet je na odgovarajucem mjestu molitve izgovore sebi. Osobito su kabalisti razradili osjecaj da je sam Bog_sadr2an njegovu Imenu, te da je njegovo ImeJDn sam. ni dr2e da je

tiny er ga se moze razludti na 2btgi6I3jnicypt, zapovijedi i zabiMIIJg^jenjen^gdoyirna te sedam takozvanih'Noahovih zagovijedi zajvjarode. tajje^naSTfTu kabalistiekom p o i m n n j u iskazana op6a vrijednost Deset zapovijedi za sve ljude svijota. one glase:

3kive& 'i&nilje cgi-

Bj3gjâ.hnupjiyptdt^^^

_noga_unena_te da prije poCetka svijeta nije postojalo niSta osim Boga njegova Imena. Bozjem se Imenu kriju ozdravljujuCe magijske mogu6iosti, koje mogu uporabiti oni §to poznaju tajni nafiin. Pod utjecajem takvih vjerovanja nastao je, usprkos svim rabinskim nastojanjima protiv praznovjernih postupaka, obiCaj HO§enja_razlidtih privjesaka Bozjim Imenom, kao obrane od

takvim rubnim pojavama, diljem zidovzlih sila. Neovisno skoga svijeta prihvacena je svetost Bozjega Imena osje£aj sa Bozje nazofnosti njegovu Imenu.

{%.Bog ttioj -svttkovati

Deset zapovijedi Aseret ha-diberot Deset zapoviiedi, §to su ih 2idovi primili sinajskoj pusJinji, upisane su Bozjom rukom u kamen i bile predane Mojsiju. Zidovih nsîvairTnw^diberd^ (Deset fijeclii), osjeiaju'ih kao saêtak svih_naCelaJiidpystva. (U malo promijenjenom obliku ili prijevodu izvornoga iskaza, sve su kr§£anske crkve preuzele te odredbe kao svoja osnovna nafela.) Cest je fidovstvu likovni prikaz dviju kamenih plofia zaobljenih gornjih rubova, ispisanim sazetkom Deset zapovijedi, takav je prikaz_.goormaru sa svicima Tore kakav se izraduje sinagogama aSkenaskoga sfila. B j r o j 620, zbroj svih slova izvornoga teksta Deset zapovijedi, drzi se znakovi. . . . . •

•••"

"*~

* -. -

«—

J U " ™

64

—-,

---J^ -Âw

sltige ffi£egii sto je

65

ovih zakljunajveiega dijela tekstova Aseret ha-diberot (Deset rijed od nosno Deset Bozjih zapovijedi); naglaSava podijeljenost na prvih pet, koje se odnose na postovanje Boga (ukljudijud i petu, Sto nareduje poStovanje roditelja) te na drugih pet koje se odnose na poStovanje osnovnih uljudenih meduljudskih odnosa, zasnovanih na pravnome redu. Ove odredbe obuhva£aju nadzor nad svim osnovnim zlim nagnudma a time i spreCavaju najved dio poznatih izvora nesrede.

613 zabrana i zapovijedi - Tarjag micvot Aseret ha-diberot odnosno Desetzapovijedi koje je Bog svojom^rukom upisao ruTkamene ploge sto ih je r^Sinajujgredap Mojsiju, uz neka su odstupanja od izvornika prihvatena krSdanskom yjerovanju. Time su postale temeljem morala pa i pravnih sustava brojnih svjetskih naroda. No, Torom je za Zidove zapovjedeno i pogtovanje Tariagjnicvot {doslovno: 613 obyezÔ^gM^hr^ dva dijela: 248jnLaredkbstiju iTljudskpme tijelu") i 365 za.
druge rednim brojevima, cijeli je popls zabrana naredaba nedostamo pregledan oku modernoga Covjeka. Stoga je ukupan zbroj od 613 micvot odreden rabinskom tradidiom. Namiena ovih naredaba i zabrana ie poboljSayanje odnosno usavrjavanje govjeka^hebreiski nazvano tikun. naredbe i zabrane odnose se na najrazlidSjezlfrmslive zivotne prilike okolnosti. Naredbene micvot propisuju odnos prema Bogu i Tori,, hramske duz^ ijosg, darovel"zrtve7obrednuCisto
66

blgrna_ija se usporednica mogla prqnaci T a r j a g m i c v o t , osnovi merTu il okruzju nastanka problema. toga~vjeruje se kako osobTnete nikada pogrije§iti u svome djelovanju ako se uvijek dr2i svih ovih odredaba. Stoga su one

danas jednako kao i u vrijeme njihova nastanka mjerilom ispravnosti zidovskoga zivota vodifem rje§avanju zivotnih problema sumnji. Osobito se_svih_ nucvol _drie ortodoksni Zi dovi, koji smatraju da nije do Tore prilagodavati se zivotu, ve se ziyot mora_grilagoditi Tori. No, i manje ortodoksni postuju mnoge od 613 micvot, budud da su one neodvojiv, temeljni dio tradicijskog suvremenog nadna zivota.

^-13 nacela vjerovanja

SloSa a s a r

ikarim

5yje_do srednjovjekovnoga vremena îdjovstvp nije imalo Talkratkojskazane doktrine, sustava vjerovanja. Tanah mudu ne razmatraju se nacela vjere pojedinaCno, iako se viSe njih dr2i bitnima, prije svega yjerovanje jednoga Boga. Tek Mz'^Kfl,jTiabrajajud one koji neê zasluziti udjela u olam ha-baa (buduiernu svijeTu)7s"pornin]e heklT63~terrieIjniri naêla zidovstva. Tako se navodi kaEoû"budu2emu svijetu ne£e sudjelovati on Sto ne vjeruju ozivljavanje mrtvih nakon Mesijina dolaska, oni koji ustvrde da Tora nije stvorena na nebu, oni koji iz govaraju Cetveroslovno Bo2je Ime... Srednjovjekovni dodiri krgdanskim i islamskim uênjem tegr£kim miSljenjem stvorili gu_p_gfaebu kratkog jasngg iskaza_osnqvnih vjefslKiK" naiela zi^pvstva. 'Iako je nastirp vi§e^poEu§aja Icratkoga iskazivanja temeljnoga vjerovanja, a kona^no je prihvadeno tcinaes,t_osnovnih togaka vjerovanja, SloSa asar ikarim, kako ih je u 12. stoljeû ijFazao^filozpf,Mo§e ben Maimon, nazvan Maimonides, zi dovstvu poznat prema akronimu svoga imena kao Rambam (Rav MoSe be Maimon). Ova su naêla obvezujuia za svakoga zidovskog vjernika, a svaki od trinaest dijelova iskaza vjere pjodnjejijedma Vjerujem potpunom vjerom:

67

Mesija: o£ekivanje nadanje Pradrevno je vjerovanje zidovskoga naroda Mesiju (MnS i j a h Pomazani), kralja koji £e svojim dolaskom zauvijek u k i nuti razdoblje zla. Bit £e on od roda Davidova iz grada Betlehema, dod £e vrijeme posljednjih dana, najavljen ponovnim pojavljivanjem proroka Elijahua. U zidovstvu se no vjeruje kako bi Mesija mogao imati bozansku prirodu, buduti da jednoga, svenazobi to bilo suprotno osnovnom vjerovanju ftioga, nedjeljivoga i vjedioga Boga, ij je bit daleko od ljudske spoznaje. Mesija, vladar mira, donijet £e k o n a £ a n mir svima, jer mir je prema tradiciji, pored istine i pravde, jedan od triju razloga za postojanje sv ijeta. Mesijinim dolaskom ustat te mrtvi, k a k o bi se moglo suditi svima, svakome pripadniku ljudskoga roda, za djela podnjena za 2ivota. Nastupit novi svjetski poredak, biti uniSteno samo na olam ha-baa (budud svijet), kojem Celo zla, oni §to su za zivota bili pravedni uizivat £e zauvijek zajedno Mesijom. (§to te se dogoditi neprave dnima, time se zidovstvo manje bavi u pojedinostima, ali to ne£e biti ni§ta ugodno!) Tre6i, posljednji vje&ii Hram Jeruzalemu spustit £e se neba na mjesto prvoga drugoga Hrama, posve dovrsen savrSen. Tisudjedma progonjeni, 2idovi su tijekom najgorih vremena strastveno i§iekivali Mesiju, osloboditelja. Takvo raspoloienje pogodovalo je nastanku brojnih mesijanskih pokreta, koji bi redovito izazvali jo§ vise teSkih trenutaka za Zidovski puk. Stoga su stari Zidovski tekstovi puni opomena protiv olakog proglaSavanja nastupanja mesijanskoga razdoblja protiv samoproglaSenih mesija. No, pritom se podsjeCa da bi svaki dan mogao biti dan Mesijina dolaska. Stoga se pravednik svakodnevno sprema za Mesijin dolazak, te je za svakoga vjernika svaki dan onaj mogud danas, ak osluSkujeS ~ B o ± ] i glas, kako ka2e Psalam.

68

•4- Blagoslovi B'rahot Slavljenje Stvaratelja svih dobara osnovni je motiv zidovstva, a bitan dio svoga iskaza ono nalazi u V m h o t _ _(blagoslo; y|mji).Drzi se da bi Zidov trebao izredhsto blagoslova dneynp, kakcTbi nep~f estancTEio" svjesfarTBog^ ka6~Izvora beskrajne milosti svih Covjekovih blagodati. Trisu vrste blagoslovai Jedninia sejwali Boga za micvgt, narecfene vjerske obveze, drugima za Njegove darove, a tredma se prenosi B5fjalr5Iost"na osobu ili"sRugauiJBlagpsl'qvi kojima_sejxvali Boga za naredgngjmgpot svi imaju jednak pooetak: Jfaruh^ta, A d o n a j Eloheinu, Meleh ha-olam^MTanutemicvotav^ vecivanu. . (^g^Q^^sCTi^G^spo3me~BdTe nas~ Vladaru si^ta.J^jsijMsj3gmetw^ Na te se poCetne rije£i nadovezuju rijeCi blagoslova odredenoga za odgovaraju£u prigodu, a nema zamislive prigode za koju bi uzmanjkalo propisanoga blagoslova. To su trenuci ispunjavanja nebrojenih micvot odnosno obavljanja propisanih vjerskih ob veza: p_aljenja svijeâ za Sabat _ i l i Hanuku, pranja£uku, stavljanja molitvenog^rejtnervja tejilin monfvenoga lala talita, uranjanja" rbezbrojnih drugirt zapovijedf C i j e ispunja^yot vjernika. Pored bvih blagoslova prigodom vjerskih obveza, sliCribm o^nwriolSi^pbCelSibrri ^^âgoslov]jm^^]n^Gospo~dine " E o f e n a j ^ ^ a d a f u svijeta, koji rfg/egTTzlmvaljuje se Bogu za sve~pofedlnaCne dobrobiti koje je stvorio i dao £ovjeku na u2ivanje. Stog asu blagoslovi dnevno vezani uzivanjehrane

meteoToIo^ke_p^jaynostrô)e pogoduju uzgoju^prehrambenih namirnica. Uz svaku vr stu hrane i pita odredeni su razliCiti blagoslovi, aj\ajva2nijomhraôjn^rzL^kmh_i vino. Zajkruh jzriCe se blagoslov koji zayrSava rijegima_...fcoj'i d a j e S kruh iz zenilje^ a~za~vino ...koji^stvamfplod vinove loze. I za svu drugu hranu pêdTcruEale piTfa pored vinaT(vbdu Tdruga alkoholna i bezalkoholna piâ, voie, povr
dajeS goslovljen si Ti, Gospodine B o z e n a s , vladaru svijeta, koji ,P^^j^^?^posf^fCL4P'^î^.i..ojj>.o vrijeme. Svi su ovi blagoslovi vrijeme postojanja drugoga Hrama oblikovani duboko poboznom i poetskom hebrejskome izric!aju, te je njihov oblik nepromjenjiv. Blagoslov izriê on osoba koja (je uîniti m i c vu ili koja hvali Boga, aTbstaincoJi"2uju blagoslov k a z u j u : Blago^ ^ I ^ ^ ^ ^ ^ ^ njegovo I m e . prigodama radosti zbog dozivljavanja nekoga osobitog trenutka, izrioe se blagoslov Sehehjanu (Koji nas drzi§ u zivotu), kojim^se^zahvaljuje Bogu sto je dopustio doiivljavanje toga £a

sa, Izrige se prigodom obreda Brit mila mzcw,,proslave blagdanaHanukeûrima,,^^PesaJha^Ro^j}a-§ane Sukota, aliTu svakoj drugojprigodikadaosobaosjedazahvalnosii sreduzbog dozivljavanja nekog dana~Iir~3oga3Eja. Obvezno se ovaj blagoslov govori prigodom prvoga uzivanja u nekoj hrani tijekom zidovske godine. Pored ovih blagoslova za naredeno ispunjavanje vjerskih obveza i za uzivanje hrane, te blagoslova Sehehjanu, kojima je oblik odreden nepromjenjiv, postojejblagoslovi St nemaju strogSLodreden oblik/ kojima se prenosi Bozja milost na druge osobe gpjgut blagoslova Stqâ otac daje djeci pri do(5ekivanju a^fg_ili drugom prigodom, te poput sveceniikoga blagoslova kpjim se Bozja milost prenosi na pripao!fukeêrr52ke: zajednice. 71

Molitva: miSljenje srcem Osnova sluzbe Bozje naziva se tefila (molitva). Za potpunu sluzbu Bozju nu2dan je minjan, zbor od deset punoljetnih muSkaraca, Sto su prosli obred Bar micva, kojim su primljeni u zajednicu odrasllh mu§karaca nakon napunjene trinaeste godine •zivota. Minjan je najmanji broj Ijudi koji smije obaviti potpunu sluzbu Bozju, te je njime odredeno postojanje najmanje mogufe zidovske vjerske zajednice. Osim u reformiranih Zidova, broj zena nazodiih molitvi nebitan je, jer se u minjan broje samo muSkarci. To je stoga §to, neovisno zeninu op£enito poStovanome i odgovornome polozaju u obitelji pa i zajednid, odgovornost Saveza lezi na muSkarcu. Stoga se od zene ofiekuje mnogo manje u ispunjavanju sinagogalnih aktivnosti, te je njezina obveza moliti jednom dnevno umjesto triput, kako je to odredeno muSkarcu. Tradicijski je bilo uobif ajeno da zena ak niti subotom ne mora id sinagogu, ve treba za Sabat pripremiti dom u koji ie se otac obitelji s odraslim sinovima vratiti nakon sluzbe Bqzje, donosed subotnji blagoslov. Danas se ovakav pristup mijenja, te se i od zena ocekuje pribivanje molitvi u sinagogi, premda ih se ne raCuna minjan. Zidov moze moliti sam (i zena i muSkarac) no bolje je zajedno drugima. Molitva, tefila, kombinirano je djelovanje srca, duha uma, ujedinjeno izgovorenu rijeC. Molitva je potvrda Saveza Bogom, ona ga potvrduje obnavlja. ZariSte molitve uvijek je Bog, Avinu Malkenu na Otac naS Kralj, jedan jedini, stvoritelj kralj Svemira, onaj koji je Zidove izabrao za svoj narod i izveo iz Egipta. lako ima molitava koje se izgovaraju u razlidtim liturgijskim prigodama, kao i pri svima zamislivim zivotnim okolnostima, ne moli se nikada izravno za sebe ili svoje bliznje, ne moli se izravno za ostvarenje zelje. Osnovni motiv sluCaju tuge, opasnosti molitve uvijek je slavljenje Boga. nesre£e, ali radosti proslave, Zidov £e svoje osjetaje slobodnije iskazati odgovarajudm psalmima, tehilim, je oblik same molitve je uvijek propisan buduti da je ona odraz Saveza. Pore toga, najmanje pojedinosti svakidagnjega zivota, koje su za vjernika Zidova sve propisane, zapravo su molitva. Tako je svakodnevno viSekratno blagoslivljanje hrane i pita zapravo takoder molitva zahvalnica uzdizanje Bozjega Imena. 72

Moze se moliti na svakome jeziku, no hebrejski aramejski su jezici bliskosti Bogom, jezid obreda. Hebrejski je jezik laSon ha-kodeS, sveti jezik, jezik Tore, jezik Saveza Izr aelova B o g o m . Na to i onoga vjernika koji ga ne govori (danas" je takvih u raseljenosti vedna, osim medu ortodoksnima) danomice podsje£a mezuza, pergamentni svitak prifvrSên na dovramike 2idovskih bogomolja, stanova, ureda, Skola, vrti
tima. Za izgovaranje ove molitve nuzna je nazodiost minjana, deset punoljetnih muSkaraca, jer njome se javno veli£a Bozje veliCanstvo svetost Zidovska mistika pripisuje ovoj molitvi osobite iscjeliteljske mod, a tijekom jedanaest mjeseci nakon smrti roditelja djeca svakoga Sabata obvezno izgovaraju takozvani Kadis sirodeta. Samo su djeca obvezna govoriti Kadis za svoje roditelje. Za ostale umrle rodake ili prijatelje izgovaranje Kadisa nije obveza, ali se smije udniti. KadiS nije izravna mo litva za milost prema umrlome ve slavljenje i uzvisivanje Bozje svetosti, a izgovaraju je zajedno predmolitelj i zajednica vjernika. Temelj sinagogalne sluzbe, tefile, jest Amida (Stajanje). va je molitva tako nazvana jer se obavlja stojed, no medu ASkenazima nazvana je i S'mone esre (jidiS: osamnaest) je izvorno se sastojala od osamnaest blagoslova. U 2. stoljedi pridodan je jog jedan blagoslov, te ih je ukupno 19, ali nazi nije promijenjen. Stoga je jedna od omiljenih vjeroudteljskih Sala pitanje: ZaSto se A m i d a naziva Osamnaest blagoslova? To£anje odgovor: Jersadrzi devetnaest blagoslova! A m i d a je osnova syake propisane sluzb Bozje. Tijekom tjedna izgovara se uz obvezne tri dnevne molitve (Sahrit, Minha Maariv), dok je subotnji blagdanski oblik krad (Musaf). Blagoslovi ove molitve obracaju se Bogu kao ogu praotaca, snaznome i modnom, svetom, onome koji je podario spoznaju, kojemu se upudije pokajanje, koji daje oprost, koji'obnavlja Izrael, lijeci svoj narod Izrael, blagoslivlje godinu, sakuplja svoj izgnani narod Izrael, kao Kralju koji sudi voli pravdu, koji slama neprijatelje ponizuje ohole (dodatak iz 2.st), podrzava pravednika i ima povjerenja u nj, ponovno podize Jeruzalem, dni da odjekuje truba spasenja, prihvada molitvu, vraia svoju bozansku nazodiost na Cion, koji prima zahvalnost za darove i koji blagoslivlje mirom svoj narod Izrael. Svi su blagoslovi pozitivni, negativan je samo dvanaesti, naknadno teSkim povijesnim prilikama. Amida se govori tiho, dodan stojed, skupljenih nogu, lica okrenuta prema mjestu gdje je stajao Hram Jeruzalemu (neovisno tome koliko i u kojem smjeru je vjernik udaljen od Jeruzalema) Prije poietka, vjernik koraia tri koraka unatrag i tri koraka unaprijed, uvoded se simbolidio Bozju nazodiost. Na kraju molitve ovo kora£anje se 74

ponavlja. Zabranjeno je bilo kojem slu£aju prekidati Amida, nitko ne smije prolaziti prostorom Sirokim ok jedan pol metar pred vjernikom, jer bi time stupio izmedu njega Boga. va

odmjejgdinil Blago-

*-"*-!>• " ^ ^

f | | | | P

75

je molitva simbolicno oblikovana prema drevnome redoslijedu prinoSenja zrtve Hramu, Cime se iskazuje nada da Bog ponovno podici Hram obnoviti zrtvovanje. vrijeme postojanja Hrama, sluzba Bozja nazivana je avoda, rad. Bio je to najsvetiji rad, no ipak rad. Trebalo je muke da se goveda, ovce druge zivotinje privedu oltaru i tamo prinesu na zrtv u. Danas je teSko zamisliti kako je zapravo izgledalo Hramu vrijeme prinoSenja zrtve (i kako je mirisalo!). Nakon pada Hrama, Zidovima je umjesto a v o d a (prino§enja zrtve) podarena tefila (molitva). Stoga se molitva naziva t e f i l a Se-balev, miSljenje odnosno sluzba srcem, je viSe nerrta tjelesnosti.il molitvi, ve samo duhovnost. lime je Bog Zidovima nadoknadio gubitak Hrama. ao Sto su Hram prinoSenje zrtve bili Zidovima oduzeti, tako ce im mozda u nekom bududem vremenu biti oduzeta molitva, drze neki rabini, no Bog im ponovno dati nadoknadu zamjenu. stvarnome zivotu, iako je to zapravo bn Sto se moli A m i d a , teSko bi bilo povjerovati da bi se danas Zidovi (osim najortodoksnijih) doista mogli razveseliti povratku hramske sluzbe i krvavih obreda zrtvovanja zivotinja. Obratno, mnogi pripadnici neortodoksnih sljedbi njeguju nadu da £e se vrijeme kada Zidovima bude oduzeta t e f i l a , molitva, ponovno vratiti idealno rajsko vegetarijansko vrijeme, kada zivotinja Bozje stvorenje nije morala umrijeti da bi fovjek bio sit. otovo dvije tisuce godina od pada Hrama, danas bi mnogim Zidovima bilo teSko vjerovati kako Bog trazi zivotinjsku zrtvu, jer molitva je vet gotovo dvadeset stoljeda prije svega sluzba srcem. Jedan od najveclh fcidovskih filozofa, MoSe be Maimon, poznat ka Maimonides i kao Rambam, koji je zivio u 12. stoIje6u, drzao je da Bog nije zelio prino§enje zivotinjske zrtve v e < 5 ga je samo dopustio, je bilo je to u vrijeme ka da su tako Cinili drugi narodi. No, dopuStenje je vrijedilo za jedno jedino mjesto na svijetu, jeruzalemski Hram, kako bi sprijefiio idolopokloniCk podizanje drugih oltara. Maimonides tumad da je Bozja namjera od poCetka bila dati Zidovima molitvu kao bogosluzje, svakome mjestu jer molitva se moze ponuditi ka prinos svijeta.

76

Vjerski zakon

obvezujuâ tradicija: Halahn

Hebrejska rijeg Halaha znagi pu ili staza, a qznafava skup vjerskih propjsjTpjraviIa^ko'ji fine'vj'efsiki'zakonik. Tijekom tisudje
si narod posvefen Gospodinu, B o g u svojemn. Gospodin teje odabrao, tebe izmedu sviju naroda da budeS njegov narod... Nidega odvratnoga ne jedi! Devarim (Ponovljenizakon)

Medu narodima svijeta razlidtim najnevjerojamijim prehrambenim tabuima kojih se dr2e, Zidovi su narod sa zacijelo

najslozenijim sustavom dopuStenih i zabranjenih jela, nafina priprave uzimanja hrane. Sustav zakona iobigaja koji se od77

nose na dopuStenu i nedopuStenu hranu te na pripravu hrane naziva se kaSrut, koHjel\l¥Trije^3oTazroU1coriJena rijed kaSer (c&redno fist, ispraVar^/odgavaraJud). Dopultena odnosno obredno_^sta Krana" j^fa&gjfojig^naskgiiie jzgovoru: koser), nedopugtena odnoâobrgdno nedsta je t r e f a (u aSkenaskome izgovoru: t r e j f e ) . RijeC falser ima i sire znaCenje, pa se mqze odnositi na mnogo Sto, odjspravno napisane Tore, obredne kupppsuda kukejnikve,jnezuze, molitvenoga Jala talitg^sye, _ d s t e p r i p r a v e hrane itMJJ ir.J^-^y j^J

prenesenom znaienju r i j e < 5 se moze odnositi i na ovjeka, na£elo ili postupak, no naj£esfe je povezana s hranom i njezinom

pripravom. OpCenito,jvoje vote povrtejcgs'er,ajprema vrsti hrane je neutralno odnosno parev (u [idiSu: parve), Sto znad da ne pripada ni mlije6no[(ujidiiu^mfi'/ifg) niti mesnoj hrani (u jidiSu: flaj$ig),te se bez ograniênja mo2e mijeSati sjrdijeinom o3nosno mesnom hranom. Ngkgjyrgtg Hrane, popufsir a i vina, i kada û~s^rrie~p"d~sebi priredene na~/cager naSSyTnisu obredno dste' uiEoliko s'uTjpripf avljene "u ne-2ido"v"aTDrzirse, naime, kako "6e s~am6~î"dov punoj mjeri razumjeti strogu obvezu obredno dste priprave ovih proizvoda, premda se u novije vrijeme javIjaju nezidovski proizvodad pod rabinskim nazorom..Mgd je u v i i e k k a S e r ako je ispravno £uvan, takoder je to i kruh (ukoliko ni u tragovima n^rr^grimjes^^tmjs^g^^qdrijetla niti je priredivan i l i P _ e C e n u b l i z i n i mesne hrane). Ulje je kaSer i neu.tralno je (parev), bududâ je biljni proizvod. RJ5a7e ka vrsta^ ""hrane takooer neufaalna ( p a r g v ^ t e s e moze jesti i s mesnom i s rnliie^nom hranonr, riblje se vrste.cliiele na dste nedste.. A^ko,

sjyr^jijKypme ofo -•-T_:j.r:rr^~™Tr-w5ti; rabinskiautorit'e!! protive se talcvommP i-- v ;1^ ]_ jesanju ribe mesnih namirnica. Mesn rrdrjefria hrana nikada se ni u kojem oblikuili_omlerxi"ne smiju^^gSaFi. p'faksl to znad da se hakSnêshoga obroka ne~smi}e~poptti kavu s mlijekom ili tuCenim vrhnjem, pojesti kola^ bilo kakvom primjesom mlijeinoga, ili da se spagete mesnim umakom ne smije posuti sirom, da u sendviCu s mesom ne smije biti maslaca, sira ili vrhnja... Nakoriijnesnoga obrpka^pjgjeljnoje êkatijesj^L (odnosno prerria razii&tim mjesnim obiCajima riajmanje trTsa^ 78

najcMijnJ.i|e^nognajmanje dva ta)j2njejizimanja jrUijefnog, sata (odnos7io~rTajm^T)e]aiaf[J'pê"im aTasu kaSerjako potjeû od ko§er price. Mlijeko jnlije^ni proizvodi su mlr^ko doblveno^bd koSer zivotinje prina propisan na&rj^ psnovno je pravilo da smijuîmafi dodir bilo gime mesnim. Takoder niti posude pribor ne smiju dolaziti u dodir s p'osu3em i priborom namijenjenim mesnoj hrani. No, najslozeniji se propisi odnose na mesnu hranu: od dopuStenih odnosno nedopuStenih vrsta votinja do naCina usmrdvanja zivotinje i d obradbe mesa prije priprave obroka. ^Zivotinie^su podijeliene na tahor îste) i torae^jnedste), a popTgjednih i ^drugiK temelji se_na hramskim odjedbama~o~2ii. -^ntirijamfij?ndnhnim odpnsno nepodobnim za zrtvovanie jneênimajna zapovijedima iz Fete knjige Mbisijeye. '(Fpnovilen? zaRon). Sisavci ste su fivotinje (govedo. koza. ovca,. âzela, jelen. antilopa. o, diyokoza^.laîsavdrajdvojerlirr^ np p r e v a i u nedsti su (svina, d e v a l f a m a . . . ) . Nedsn pre2ivad grabljivice Ilav7leopard, tigar, hijena... i dakako, njihovi srod'njgf pas'l ma^ka!). Nedsti su sisayci koji niti preîvajtULJiiii imaju papke*ili k'o'pitaÎat, vidra/dupin, slon,^ , sismis...) te~neke~prirodne§ale poput Kljun"a"Sa""?udnovatog slidiih zivotinja tefiko odredive bioloSke pripadnosti. R i b e koje istodobno imaju peraje krljuSt, neovisno o svim mjesnim razlidtostima, dste su. (U nas to su losos, zubatac, orada, brancin, skuSa, oslii, arbun, lokarda, srdela, gi ra, tunj... te rijeCne ribe pastrva, Saran njima slidie.) Neki rabini koji c i j e p a j u dlaku uzduz na tri dijela upitnom drze morsku ribu list, rijedia riba jesetra za vednu je rabinskih autorit eta upitna, te se opdenito drzi nedstom. Nedyojb«\ojieîsJe_sj Llir-. ,-be-kojima nedostaje jedna od dviju fly^

crva

pu2'eva te k^rja^Razlika dstih nedstih^gtica niie biblijsko•rne'tekstulzêkom spomenuta, ali MiSna kaojiedstejpominjg

gTabliivice, opisujuti ih kao ptic Stojjvoju hranu grabe kandzamaiSto na svakoj nozi imaju pcTjednu kand2u viSe o< &s~t2rptica. rabinskimodredbama, ustalilo seJjjsjjmajirZati go Juba^rlicu, kokoj, fazana^pauna, ca sliCne ptice.^NeîsJe.su sve

^-r, ^_ idruge). Negj§tLsuJ.^vi reptili (zmija, krokoJH dil, gu§t^^rîa^Zfl^^lozem^(iaba')TSvi su kukci takoder *^XXT?rt

^^ TTvni 10

<;

onim podruCjima gdje se skalcavceTiobiSaêho Je3e7Op6enito se po§tuje ovo pravilo uvazavanja mjesnih obiCaja (ako se uklakaSrut), najCeSê se te mjesne prilagodbe odnose na paju ptice s obzirom da je, primjerice, malo vjerojatno kako bi europski Zidov pojeo vrapca ali u dijelovima svijeta gdje se vrapce jede, to je dopuSteno. Popis dopuStenih i zabranjenih zivotinja,

80

ptica i riba potvrduje rabinsko tumac'enje prema k o j e m u jc 2idovima kao hrana dopuSteno meso zivotinja ptica blagc nositelja divlje, ravi, zabranjeno im je meso koje potjeCe grabljive leSinarske naravi. No, sve je to jo

fo nuznolh je

•^mQazMenj_j_pvIa§tenT

uvazen dan zajednice, osoba smnogo dubokOjga^vierskog znan1a*.Qn mora biti primierom boznoga zivota, jer njegova je uloga u zajednici znatno iznad obicnoga mesarskog zanata i ima mnogo duhovnih svojstava. On c" na strqgo propisan nagin propisanim priborom zaklati zivotinju ili pticu zadajuti jo| najmanju^rnogu
81

vodajxaCinjenihJjod mesa obredno £istih.2ivotinja, buduci da nisu usmrcene na nacin _ S e h i t a _ . _ PnjeTominjske obradbe, meso jo prolazi postupkom otklanjanja masnoce oko unutrasnjih organa zivca ischiadicusa iz straznjih nogu, buduci da su ovi dijelovi takoder zabranjeni. Zivac se uklanja jer_p_gdsj.ei_aj\ vrstu ozljede koju je praotac Jakov dozivio u svome nognomjxrvaniu Bozjim andelom, masnoca podsjeca na masnocu sto je u Hramu bila prinosenS ria~zTr tvBrukrte~WuKKna~eT RSKofTubitka-Hrama zabranjeno je^vlko~op~ona§anja hramskih obreda. Mnogi ortodoksni rabinski autoriteti cak dr2e kako se cltav straznji dio zivotinje ne moze rabiti za hranu, neovisno uklanjanju zivca ischiadicusa. Radi sto pQtpjnuieôtklanjanja krvi izjijelajivotinje, mesp_ sgjaakon bedika podvrgaya pogtupku soljenja ispiranja^lli peênjaj\ad_otvorenim plamenom. U postupku soljenja, meso se uranja hladnu slanu vodu tijekom najmanje 30 minuta, zatinn se ocjeduje na posebnome cjedilu posipa srednje krupno mljevenom solju. Perad se otvara te soli izvana i iznutra. Prije namakanja soljenja mora se omoguciti prodiranje slane vode u sve dijelove ponutrice, te se radi toga svi unutrasnji organi iivotinje razrezuju, osim jetre koja se smije uzivati samo ako je posoljena peCena na otvorenome plamenu, jer je iz nje nemoguce ukloniti krv. Nasoljeno se meso ostavlja tijekom jednoga sata, zatim se ispire dva ili tri puta u hladnoj vodi. U slu£aju nedostatka vremena dopusteno je vrijeme uranjanja smanjiti na 15 minuta a vrijeme soljenja na 30 minuta, ali ovakav se postupak drzi opravdanim samo u zurnom sluCaju priredivanja obroka za bolesnika ili ako je priprema mesa poiela prekasno prije nastupanja Sabata. svim ostalim sluCajevima bez iznimke se mora postovati propisano trajanje postupka. Ovakav postupak soljenja i ispiranja ne smije se primijeniti ako je od klanja zivotinje proslo vi§e od 72 sata, te se takvo meso jos moze pripremiti samo na otvorenome plamenu, no i tada se radi obiCaja malo posoli. suvremenom praktiCnom zivotu, za Zidove koji se u potpunosti zele drzati odredaba kasruta, proWemmoiejiastatiJjLipo rabom industoj[ski^priredeniri piehrarrêrurrpôlzvoda, koji cesto sadrzavaju dodatke sto hranu cine obredno neclstom. Naj-

82

fnfl Uz1rokovan Primjenom neke sastojine zivotmjskoganjela,maukolikoniskimpostocimabilazastupliena

izvoda

vecma ljudi ruje upoznata s komercijalnim nazivljem industri-

jskih prehrambenih dodataka, od kojih neki sadrze tvari zivotmjskoga podrijetla, ponekad deklaracija nije dovolino potpuna^ Stoga strogo drzanje kasruta iskljucuje uporabu bilo koieea mdustrijskoga prehrambenog proizvoda ako ne nosi hebre sku oznaku kaSer ili neku od graftfki standardiziranih oznaka k a S e r proizvoda dme se potvrduje rabinski nadzor nad proizvodom. slufiaju kolebanja, vjernik se jednostavno odlucuie ne rabiti odrederu prehrambeni proizvod. U sredinama s vecim iidovskim zajedmcama postoje prodavaonice iskljucivo kaSer proiz-

,voda.

Zabranjeno je svako namjerno mijesanje dopugtene nedopuStene hrane, no ukoliko se naknadno ustanovi da je iz bilo kojega sluCajnog razloga ipak doslo do takvoga dodira obrok se moze uzivati ako je nedopustene hrane u obroku manje od 83

ukusne hrane, jaca se volja, svijest vlastitoj osobnosti. To 2idovima i te kako bilo potrebno tijekom stoljeca progona, je tezina doslovnog drzanja prehrambenih propisa osigurala je trajno pripadanje zajednici samo njezinih uvjerenih i cvrstih danova, dme je jacala dtava zajednica. Stroga pravila kaSruta, ko jih su se Zidovi tijekom svoje duge povijesti vjerno drzali, po nekad i uz cijenu gubitka zivota, bila su jedno od bimih sredstava za cuvanje identiteta. K a d a bi odredbe kaSruta imale samo ili preteino higijensku namjenu, Cemu onda zabrana uzlvanja, primjerice, devina esa uz dopuStenje za uporabu masne guske? Hi, cemu zabrana zecjega mesa, koje moderna znanost drzi osobito zdravim. Zagovornici pretezno higijenske utemeljenosti kaSruta cesto za boravljaju popis zabranjenih i dopuStenih namirnica promotriti cjelini, te kao potvrdu utemeljenosti kaSruta na znanstvenim higijenskim naCelima izdvajaju pojedine stavke zabranjene hrane, osobito svinjetinu. No, naraStaji Zidova othranjeni su na podjednako nezdravoj gusjoj masnod, na slatkiSima §eceru, zafrigima, masnom mesu, mnogo przene hrane, malo ili nimalo sirovoga povrca i uz razlidte druge nezdrave prehrambene obicaje. (Dijabeticne smetnje su medu zidovskim pucanstvom toliko ceste da su usle vie.) Dakako, unatoc tome §to je cuvanje identiteta posvecenoga naroda glavnim dmbenikom prehrambenih zakona, velika je zasluga kaSruta u ostvarivanju stvarne dstoce, koja nezaobilazno prati obrednu dstocu. Tijeko tisudjeca nepoznavanja znanstvene higijene, Zidovi su zahvaljujud odredbama kaSruta jeli higijenski bolje pripravljenu hranu nego je to bilo uobi£ajeno drugih naroda, je kada se hrana smatra posvecenom, zacijelo je necemo drzati nedstoci. No danas sama clstoca vi§e nije dostatna; sve se viSe uvinezdravost mnogih obljubljenih zidovskih specijaliteta, te se sve £eS£e pojavljuju zidovske knjige recepata po utjecajem suvremenih sppznaja, prilagodujud tradicijska jela zdravoj prehrani.

Sustav kaSruta tijekom tisuca godina Stiti vjernika od pogre§aka pr poStovanju hrane ka Bozjega dara, je Zidovi duboko poStuju hranu ka iskaz Bozje ljubavi prema Covjeku znak Bozjega stvaranja. Stoga se hrana Cuva, priprema uziva osjecajem zahvalnosti poStovanja, ajejo_sej\e_^mijeji2ivati stojed

ili hoduJmdudjdajetakvo uzimanje hrane dr2i nedostojnim tayjeka i poStovajTJajto^gajiuguje Stvoritelju.

Zivot obitelj: temeljna vrijednost je_obitelj,

Qsnovna_

^ _ _ _ _ _ _ _ . _ _ ,.-„. ^v.y.sno-ispunjav.anj.e_613

(duznogji, R o f t j i h zapQvijedi-4-zabrana). To je dvoje neodvojivo, istodobno istice 2ivot ka najvecu vrijednost. Stoga niti zajednica yjernika muSkaraca, okupljenih ok sinagoge predanih sluibi Bozjoj, nije toliko bitan temelj Zidovskoga dru§"micvot

tv koliko je to obitelj. Najveca radost najved blagoslov zidovske tradicijske obitelji su djeca. Rodenje djeteta odgovara Bozjem pozivu za umnozavanjem izraelskoga naroda. No ogranicenje broja poroda do puSta se nakon rodenja nekoliko djece jednome braku. Rabini se ne slazu koliko je to - od po jednoga muSkog Zenskog djeteta do nekoliko djece. Svakako, brak be djece drzi se nepotpunim i nesretnim, a djeci se uvijek predano skrbi. Pored naravne skrbi za djecu obitelji, naglaSena e u 2idovstvu osobita skrb za siroCad. Hebrejska rijeC jatom (siroce) u tradicijskoj liteosobu be jednog ili oba roditelja, prije uzrasta raturi kada moze skrbiti sama sebi kao odrasla osoba. sucuti pomod ne razlikuje se postupak prema djetetu ovisno spolu preminulog roditelja, no u gradanskome pravu dijete bez oca uziva posebne povlastice, takva zaStita se proteze i na pokojnikovu priznatu izvanbracnu djecu. Osobita paznja daje se osirotjelim djevojf icama, te u slucaju oskudice on imaju prednost pred bracom. Biblijski tekst 2ariSte sucuti stavlja bespomocnost sirofeta njegovu potrebu za zagtitom. Drzi se da c e u potpunoj obitelji otac zaStidvati suprugu djecu, gdje nema oc udnit ce to sam Bog. Naredba pravednome odnosu preTori se Cesto ponavlja: sirotetu zaStiti pred tladenjem, NeteS ucviliti udovicu i siroCe! PovrijediS U ih i oni zavape M e n i , s i g u r n o tu dutknjihov vapaj. lako je pri pouCavanju djece odredena strogost dopuStena, osobito se pazi da strogost ne bude upucena siro£ adi, vec ih treba pouiavat blago i obzirno, nje2-

noscu uvazavanjem. Uzeti siroce svoj dom i odgojiti ga priskrbljuje odraslome trajno stanje pravednosti, nazvano cedaka, koje je vrijedno najvece nagrade. Istodobno, petom Bozjom za povijedi, posljednjom u nizu zapovijedi usmjerenih izravno na Stovanje Boga, naredeno je pogtovanje obaju roditelja, majke oca, jer putem roditelja obnavlja se Bozji dar zivota i umnozava se Bozji narod Izrael. U skladu s ovakvim promicanjem zivota, u zidovstvu je oduzimanje vlastitoga zivota u nacelu zabranjeno kao teiak grije protiv Onoga koji je zivot stvorio. 2ivot je kao Bozji dar i Bozje djelo, svet stoga zaSticen. No, tijekom povijesti poznati su slucajevi samoubojstva koje bi se moglo oznaciti herojskim, takvo nije drzano greSnim v e < i mucenickim. Od kolektivnoga samoubojstva obitavalaca utvrde Masade u bezizlaznosti rimske opsade, preko masovnih samoubojstava radi izbjegavanja nasilnoga pokrStavanja tijekom Srednjega vijeka pa do samonacisticko zatofienistvo ubojstava radi izbjegavanja padanja tijekom Holokausta.,. sve su to samoubojstva koja se dr2e herojskima dakle opravdanima odnosno d opuStenima. No takvi su sluiajevi rijetki, a zabranjeno je samoubojstvo koje bi.bilo pocinjeno radi izbjegavanja uobicajenijih zivotnih teSkoca poput bolesti, siromaStva, potistenosti, nezadovoljstva, tuge ili osjecaja bezizlaznosti. Svako Bozje stvorenje prema zidovskome naucavanju ima pravo na svoje dostojanstvo, a osobito je zaSticen ljudski zivot. Strogo su propisani naredeni i zabranjeni postupci pri cuvanju zdravlja i zivota. Naredeno je pomaganje pri povredi ili tezoj bolesti i ako se time krsl Sabatno mirovanje, pa je ca na dan Sabata obvezno pruziti pomod i unesrecenoj zivotinji. U slucaju iznenadne bolesti na Sabatni dan, potrebno je upitati se je li bolest toliko ozbiljna da odlaganje posjeta lijecniku moze ugroziti zdravlje, te ako je odgovor potvrdan, bolesnik ima obvezu posjetiti lije<5nika. Jedan od razloga Sto se, u usporedbi drugim religijama, zidovstvo malo bavi smrcu i zagrobljem jest Sto ono u sredi§tu zanimanja ima zivot slavljenje zivoga Boga poStovanjem zivota. Stoga su zivotna radost i sam pojam zivota bitna odrednica zidovstva.

Temeljna natela zidovstva omogucavaju uspostavu zidovskookviru ga odnosa prema novim nepoznatim pojavama. 2idovsrva moze se uspostaviti odnos prema suvremenim tehnologijama i svemu §to on nude medicini, prehrani, istrazivanju Svemira i drugim podrucjima. Nema jedinstvenoga pr istupa ovim novim mogucnostima, odnosno pri pojavi svake nove mogucnosti rabini razmatraju narav pojave i oblikuju svoje pristupe, koji se ponekad medusobno veoma razlikuju. Opcenito je zidovski odnos prema suvremenim tehnologijama uvjetovan stupnjem kojim neka tehnologija zadire u osobnost Ijudskoga bica te stupnjem §tete koristi koja se njihovom primjenom nanosi drugim bicima, osobito ljudskim. Tako je opcenito prema rabinskim misljeniima dopuSteno primjenjivati on medicinske tehnologijFgoje"pornggu lijeê je ali nijp naCelu jedrui os_oû^tetLdrugoj_ Prema tome, vecina rabina dopuSta presadivanje organa, transfuziju krvi, razliCite tehnolo§ke dijagnostiike i operativne zahvate i slicne postupke. U innajnovije se vrijeme osobito postavlja problem zenjeringa, to jest izravnoga ôvjekova mijeSanja genetiike strukture zivotinja pa ljudi. Zidovstvo nema prema genetickome inzenjeringu jednoznafino odreden pristup, buduci da u okviru suvremenoga zidovstva nema autoriteta koji bi se mogao jedinstveno nametnuti cijeloj zajednici. Kao i o drugim problemima §to ih suvremenost svakodnevno donosi u velikome broju, posebice okruzju novih medicinskih tehnologija, miSIjenja rabina se razlikuju. Medutim, opcenito je pristup, iako slrok, usmjeren na vjerovanje da jejtog stvorio svijet nedovrgenim, dajuci covjeku zadacu njegova usavrSavania^ jiazyanujiJamjilfltri (usavrfiavanjp svijeta)^TpSko bi se naSao bilo koji zidovski autoritet koji bi u cijelosti odbacio projekt okviru geBozje djeneti£koga inzenjeringa kao nedopuSteno mijeSanje zilo. Geneticld inzenjering, pa i takozvano kloniranje, nije dovskome poimanju jednoznaân oStro ogranicen pojam, stoga Sto nije takav niti u bioloskom smislu. Moze se klonirati mrkvu krumpir ali i ovcu pa vjerojatno ovjeka. Zidovstvo covje-

90

91

Odnos prema suvremenim tehnologijama

ka drzi osobom, no i prema zivotinji, kao Bozjem stvoru koji je ne-osoba, nuzno je zadrzati dostojno uvazavanje. Biljke pa i zi votinje - kao ljudsku hranu bilo bi prema misljenju vecine rabina dopuSteno klonirati uz duzan oprez prema mogucim dalekoseznim bioloSkim posljedicama. Istodobno, mogucim po kuSajima kloniranja covjeka, kao posve novom problemu, nema dovoljno objavljenih miSljenja, no rabinski pristup zacijelo ce biti opcenito negativan, iakobi se mogla pojaviti i pozitivnija miSljenja. Samo kloniranje kao tehnologki postupak nije podrucju zabranjenoga; slucaju povecavanja koliCine Ijudske hrane moglo bi u §irokom krugu rabina biti Cak pozitivno ocijenjeno. No, pri kloniranju covjeka pojavile bi se bitne sumnje prirodu osobe takvoga covjeka, to jest moglo bi biti upitno je li ortodoksnijih rabina mogla bi se on u punoj mjeri Covjek. javiti negativna miSljenja samo u slucaju kloniranja zidovskih osoba, osjecajem da su Narodi slobodni za takve postupke. Takoder bi se u ultraortodoksnih, pa dak i nekih manje ortodoksnih rabina moglo javiti poricanje zidovske pripadnosti odnosno opcenito osobnosti ljudskome bidu rodenome putem kloniranja od zidovske osobe. svakidaSnjem zidovskom zivotu, pri obavljanju bitnih obreda poput.Brif mila (prihyacanje no vorodenoga djeCaka zajednicu). Ba m i c v a (punoljetnpst), pr pristupanju Cinu vjencanja ili prigodom pokopa, tako rodeno ljudsko bite moglo bi nalaziti nepremostive probleme. Pri stvaranju nekih organa Ijudskoga tijela kloniranjem, §t Cini se postaje sve realnije svijetu suvremene tehnologije, miSljenja rabina 6e se zacijelo medusobno dosta razlikovati, osobito zbog nadna uzgoja organa iz stanica Ijudskoga zametka. Od nedavna pofietka Siroke primjene autopsije na gotovo svima umrlima, rabini objavljuju mnogo tekstova tome pitanju. Ortodoksni rabini, i dio konzervativnih, oStro joj se protive kao nepoStovanju Ijudske osobe zapreci za uskrsnute tijela, ali prihvadaju je ako ce posluziti za izuCavanje bolesti od koje je pokojnik umro, jer time ce postupak autopsije sluziti zivotu ne smrti. Poput ovoga, pristup razlicltim novim tehnologijama postupcima u zidovstvu je gotovo uvijek uvjetovan stupnjem dobrobiti toga postupka za ljude, zivotinje i okoliS.

92

4-Sredi§nji znak: jeruzalemski Hram jednom od najstarijihnaseljenih dijelova tako zvanoga staroga svijeta nastalo je srediSnje mjesto îdovstva, grad Jeruzalem. SrediSte toga srediSta je Hrarn, nahebrejsjcnmp na^.v f t t H n i k d a S . Naîjegu Moria. na nfetxi ^dje ;e prema tradiciji »j«i>a ,..jûtaiKciu | K y . r c i i [ oaiafako 'Zavjetrin
f » H f l r > cam siju na Sinaju predao^ jzacijelo

R/-VJT

\/f<{rt»v^^ »»«..^^.- tT

i i - ! i- _ — • • -

svojoj ctrzavl7~na vojoj baStini, s Hramom ne samo kao srecfiStem kulta ve
pljalo mnoaxî^nyski^ mugkaraga. Premajodred.eDome^hrarn?

su svetenâ^jbraznTp resucTe slporoyjma^ ^^vrijeme^podalje od je Bio sredi§tern zidovstva tijekom _-,„ nrJ| vise od triipol stoljef prije nego je u 6. stoljecu^jitK^srulgnj.!, h^bilonskQJ-pJQy "- > T V l akon duga~vremena7tadarsu Zi'•• ^~ fovi spoznali gorcinu beskudniStva. No,ji_*~ re Hram je_pimQ_vljeiL,_ye(i ok ôdine • " " ' * " ' _vratili iz progonstva. Podignut na ruSevinarna Hram ponovno preuzeo zadacu zariSta 2idovstva. No,vremena koja su uslijedila bila su nemirnija, a u svijesti Zidova nastala je spoznaja da povijest ne ide ravno prema boljemu, da su tragedije uvijek mogute. Nakon daljnjih-pet pol stolje£a, pa dom Jenizalema43od-Rirnl|an^ 70 ôdinejsrvoga riram, 2.idovi su firpgrjani iz-gvofe ^,^, ._ ^~~-~~~ 177 '"""""' .Hia.TiiQjg
poduke

kulturjipgajglv,ot^ naciie..Suvremenici Hrama zivo su osjeâli stvarriubozju nazb^nosT dubini Hrama, syeJiSJujriad sveDeset Boz^M S^îJ^P?^ ^?^^?^-^^^^ Jihzapgvije4ivUJu progtorjtj ulazio je samo jedan tovjek,yrho^. na dan 93

skoga blafidana._Premda je Bog obitavao u Hramu, svo je zidovstvo istodobno bilo du boko svjesno Njegove bestjelesnosti svevremenosti. lako je mozda zidovski narod prije njegova Izlaska iz Egipta utjecala kratkotrajna egipatska drzavna jednobozadca vjera sun£ano bozanstvo Atona, u obozavanj Vje6noga hramsko vrijeme nije bilo utjecaja kulta sunca._Radi spre£avanja svake mogu
jdovima^FoviJest bi imala poneSto pridodati jog i o povijesnopolitiddm prilikama i okolnostima, jer ne bi trebalo zaboraviti druge djelatnosti Hrama pored onih Sto su bile usmjerene na prinoSenje zrtve Bogu, prije svega politi£ku aktivnost Hrama kao srediSniice zidovskoga svijeta do pred kraj prvoga stoljeia. Pa ipak se Zidovi svijetu bez Hrama i bez drzave nisu nasli be snage okupljanja. Ulogu zariSta zidovstva preuzela je spo-

znaja da je Narod Knjige razasut svijetqm ali i izabran za odgovornost sluzenja Jednome Bogu i veliianja njegova Imena. Ta ko je umjesto'Hrama 2idovima dana molitva a umjesto hramske sluzbe prinoSenja zrtve dana im je t e f i l a Se-balev, sluzba srcem. Umjesto kohanim, profesionalnoga i gotovo kastinski odredenoga sveCenstva, p^dorn Hrama nastao je narod je otac postao svetenikom syojoj obitelji. Umjesto naroda predvodenoga svedenicima, nastao je narod o£eva odgovornih za iiuvanje vjerovanja tradicije. Ostaci Hrama, takozvanlJZapadni-zid ,-Sto ga -kr^dani na ha-^maa-

je

je mjesto hodoga§£a zaljenja za Hramom. Obifaj pukotine medu golemimTcamenim Blokovima stavljatnTs-

napisanim moTb^^^ê1jaina71elr"rHânas mnogi pohoBozju vezanost uz ostatke Njednici Zapadnoga zida vjeruju gova Hrama. Gubitak prvoga drugoga Hrama, nauâvaju ra biru, Mesija sôjSrTcIolaskom nadomjestiti spu§tûdj\aj)rijeg~M orgu; irijesto prija^npgal-irama, posve zavrSen (i dakako, savrienl tred Hraml 94

Okupljaliste: bet h a - k n e s e t

sinagoga

Naseli se mjestu gdje je i ne trazi neka bi on k tebi doSla... Talmud, Izreke

otaca

Sdovi su se pp£eli okupljati sjnagogqnia n a k n n Hrama, uâ5k«tskomie^sjjânjstvu prije viSe od dvafs!oleEarNakon pad drugoga Hrama g u b i t k a drzarzave, prije oko devetnaest stoljecia, raselili su se tada poznatim svijetom sobom ponijeli zamisao ^magoge ka _.mjesta zajedniCkog slavljenj Boga. Beljha-kneset kuda okupl[anja gr grgki nnaazzvva n g s p a g Q g n r n ^ naziv je Sto se odrzao do danas diljem lidovstva, al nije jedini. drugi su se nazivi o£uvali tijekom dugoga zidovskog zivljenja Europi: jemp|. prema larinskome nazivu za hram, jer sinagoga je poprimila mnoge znaCajke sruSenoga jeruzalemskog Hrama, tgJ[K|-|jftdi|^jkpla) jer u sinagogi se i ufii. Stoga se sinagoga na hebrejskome naziva ha-midm^-_ku
gama nekih konzervativnih i svih reformiranih usmjerenja, 2e-_ rreza vrijeme obreda sjede Lstomprostoru muSkarcima, uobi(jajeno odvojenim all c"esto i u mjelovitim skupinama. Gradevni Irnat erijali, slilovi, tlocrt, veliCina oblik, sve arhitekturne odrednice posve se slobodno biraju pri gradnji sinagoga, u pro-

slosti i danas. No, u okviru zgrade sinagoge postoji odreden

broj nezaobilaznih sadrzaja. Ukoliko takvi sadrzaji nisu u zasebnome sklopu ill sklopu zgrade zidovske optine, uz_osnqyne molitvene i ufioniCke prostore_sinagQge nalaze,sej grogtopje. ^^ sliCni sadrlaji Neod55jrv~i bitan djp_^3zake_sinagoge,_flrpn

Tore), oblikovah je veoma~slobodno u skladu s osiafiSi dijelovirna gradevine. Gdje god bi se Zidovi naselili, sagradili bi sinagogu prema svojim mogucnostima i u skladu s mjesnom suvremenom arhiJkojeny\etekturom. Zabrjgaenoeidoyujtat^^ rraticne"drvene il lagane montazne gractevihe do najvedh raskoSnih sinagoga u Europi i Americi, funkcija sinagoge se ne mijenja, omjo|têûodruCju Hrvatske zidovske su zajednice najCe§(ie bile manje, rrjetKo je koja, kao one u Zagrebu, Rijeci ili Osijeku, bila taô vefika daT3i rrebaTa gYadiffdoTsta v^litu sinagogu, ili bi joj bilo potrebno graditi vi§e od jedne sinagoge. No i manje zajednice, poput onih u Splitu ili Dubrovniku, prnxoseje svojim lijepim starim sinagogama, a dubrovagkage_s.tarinorri prva nakorvpraSke Staro-nove sinagoge. Svaka zajednica zeli cuvati svoju sinagogu i predatije~sl]ede(iem naraStaju, kao znak neprekinute vjernosti i tradicije, te se neke sinagoge u svojoj funkciji safuvaju tijekom mnogih stoljeca. Mnoge europske sinagoge, dragocjeni spomenici kulture i arhitekture, pale su zrtvom nacistifkoga progona 2ldova svega zidovskog. Tako je lice Europe naialost postalo siromaSnije za viSe od tisuû sinagogaInih objekata, izmedu ostalih i nekoliko prelijepih historicistifkih sinagoga na hrvatskome tlu. Tradicijski se dr±i da de u Me-

96

sijino vrijeme sve sinagoge, rasute diljem svijeta, biti prenesene zemlju Izraelovu.

Znak posvedenosti: hebrejski, sveti jezi Danas. LtnaxaaloJako izrazitih zrmkovapripadanja zidova, drcvnoga prApadnici zidovskoga naroda u sva-

stoljetfa prije pa-

da Hrama 1 di2ave~DaHas j ..writ poriovno govorni jezik, jer . . n£kpJLPsnujL£a_ jQr2aye IzraeLprogla§en je slu2benim jezikom, te njime govori pet do §estjnilijuna ljudi. Pnje"vi§e"6a dvije su
_ - • - • . ' M1-:

I.1

•"

97

'•

-

valo se viSe razlifttih izgovora, osobito je velika razlika nastala izmedu sefardskoga i aSkenaskoga izgovora. Te su dvije zidovske skupine tijekom stoljeia zivjele toliko udaljeno i odvojeno, u tako razlifitim sredinama, da je hebrejski izgovor Sefarda postao gotovo nerazumljiv ASkenazima i obratno. Pritom, Sefardi su safiuvali izvomiji izgovor, buduci da je na izgovor ASkenaza bitno utjecao njihov svakodnevni jezik jidiS sa svojim germanskim zvukovnim vrijednostima. No, kada je veC izgledalo da je ovaj proces razdvajanja dviju zidovskih grana nepovratan a hebrejski jezik predaka zauvijek mrtav, pojavio se tovjek koji je ponovno uspostavio govorni hebrejski jezik. U drugoj polovini 19. stolje£a, u vrijeme kada su 2idovi pomalo po£eli dobivati ili vet dobili ravnoprav an polozaj kr$£anskim gradanima europskih zemalja, roden je u Litvi 1868. godine Eliezer ben Jehuda. Poput drugih zidovskih dje£aka, uCio je hebrejski ka sveti jezik, ka jezik vjere i obreda. Poput Theodora Herzla, osnivaia cionizma, Eliezer ben Jehuda bio je duboko potresen pogromima Sto su u vrijeme njeRusiji, te se odlu£io odseliti gova zivota pogodili 2idove tadaSnju Palestinu, koja je jo bila po turskom vlaS
98

svetih tekstova nije zadovoljavao suvremene potrebe. Medutim, suvremeni hebrejski jezik jednak je onome biblijskom.

Hebrejski jejz&jgdpjidjij^pm^

vnih znakova: alefi

bet. Pi§e

nazivima prvih dvaju pismo-

se sdesna nal

Sin

lamed

alef

sin

mem

bet

me sofit

vet

nu

glmel

nu sofit sameh

dalet

he

••

ajin

va

V:

pe

zajin

h i r i k katan

fe

het<

hirik gadol

fe sofit

let

cade

jo

cade

sofit

kaf

kof

ha

tav tav VOK.AU kamec patah s'va patah

a

cere segol

hataf segol

e

s'va

kataf kamec

T:

holam

kubuc

suruk

'•

res

""I

-,

>

ha sofit

tayom u kojemu izgovoTltnol'e Fiti oznaten sustavom to^kica koje olakSavaju iitanje. No, te se toCkice biljeze samo u svetim tekstovima i u poeziji, rjeCnicima i nekim udzbenicima te u tekstovima namijenjenima djeci poeetnicima, dok u ostalim uobi£ajenim tis-

kovinama cltatelj nema tu olakSicu. H ebrejski alef-bet^s&22osnoyna pismovna znaka, od_koiihj3âJkiiinajS3znij3aau Neki od njih nisu slova punom smislu rijeci, budud da se jednim te istim znakom u razlicitom redoslijedu znakova mogu izraziti razlidte zvukovne vrijednosti. Istodobno, neki se znakovi rabe za iskazivanje viSe od jednoga zvuka. ViSe pismovnih znakova mijenja oblik ako se nalaze na kraju rijeci, Sto zapravo povecava ukupan broj znakova. Ne postoje velika slova, tiskana pisana slova medusobno se dosta razlikuju. Svako hebrejsko slovo ima svoju brojcanu vrijednost, te se datumi i drugi brojCani iskazi mogu pisati redanjem hebrejskih slovnih znakova (donekle slicno rimskim brojevima), ali zbog slozenosti toga postupka praksi se uglavnom rabi europski nacln pisanja bro-

jeva decimalnim sustavom takozvanih arapskih znamenki. obzirom na sustav pisanja sdesna ulijevo, redni brojevi stranica u hebrejskim knjigama teku tim smjerom. KabalistiCka tradicija drzi da je Bog stvorio svijet putem he brejskoga jezika, te kabalisti vjeruju kako njegova abeceda, a l e f bet, sadrzi stvaralacku snagu koju mogu upotrijebiti ord Sto znaju tajni nacin. Rabinska pak tradicija smatra da su svi narodi poCetku postojanja svijeta govorili hebrejskim jezikom, ali su izgubili ta zajednifki jezik drskim pothvatom gradnje babilonskoga tornja. Kazna je bila gubitak zajednifkoga jezika, Sto je tada podijeljen sedamdeset razlidtih, medusobno nerazumIjivih jezika. Mesijino vrijeme, vjeruje se, svi ce ljudi ponovno razumijevati jedni druge, govoreci zajedniddm, hebrejskim jezikom.

Jezici raseljenosti: jidiS

ladino

_Nemajgzika kojim bi_g£svi Zidovi svijeta medusobno mogli spjpj^ ski jezik vec vi§e od dva tisucljeda nije govorni jezik svih 2idova Velik postotak 2idova diljem svijeta ne poznaje viSe od desetak rijeî hebrejskoga teSko moze proiitati ijednu hebrejsku jezik obreda, osirn_za rijef. 2id^yg~uTzraeTu, kojima je svaKigainji gpyorni jezik. îdovT ve od drevnih vremena govofe jezicirnasridina u kojima zive. JLJjvrijeme babilonskoga suzanjstva prije poCetka zidovskoga

100

naseljavanja Europu, 5lidovi Erec Israelu susjednim podrucjima svakida§njem govorujjgvcjilLSujirarnejski jezik, proSiren tada velikim dijelom Bliskoga istoka. Tijekom svoga du goga boravka europskome dijelu Rimskoga carsrva, prihvaâli su svakidaSnjem govoru latinski zatim nove narodne jezike nastale vrijeme rimskoga opadanja poêtkom Srednjega viieka^Pyjâjyâ_sieî§taLjidovske raseljenosn'îlaû^ ,.,^-TJ™» *iiii;^â^xL^^fJLUS/ ^ V ) L \x ujeKum nekoliko stoljeca bimo obiljezTS zidovsku kulturu.JJjli su to l a d i n o _ _ od^snoi (iudeoespanjol, korijenom na podrucju gpanjolskoga

'^^MJZ^l^t|rnastaojia^p5dfuc1u niemackoga govoraL ZMovi su Spanjolskoj zivjeli joS od rimskih vremena. Zidovska je zajednica nakon propasti Rimskoga carstva nastavljala zivjeti na tome podrucju Zajedno nwonaseljenim narodima, koji su i sami postepeno usvajali zatecenu rimsku kulturu i

latinski jezik, stvarajuci na njegovim korijenima srednjovjekovn Spanjolski jezik. 12idovi su njime govorili svakidaSnjem zivotu, dok je hebrejski ostao jezikom obreda, svetim j ezikom. Nakon_:rnnogih stoljeca ziyljenja §pan|olsj x v j i . A ^ j . j.ci ujiagciaijci bila" ^jelzvorom nastaitkaitovo^rjezika;: Naime, velik je dio Zidova odabrao izgon, zapucujud seiii druge zemlje, trazed vjerski snoSljiviju sredinu. njima je putovao tadaSnji Spanjolski jezik, Sto su ga medu sobom nazivali ladino (latinski) odnosno dudeoe s p a n j o l (zidovsko-sparijolski). Tako je jezik Spanjolskih Zidova Sefarda, zapravo nastao teElialconTzgona, odvajanjem'od Spanjolskoga i samostalnim razvitkom u razlidtim sredinama kojima su prognanici naSli utodSte. Tako je doSlo i do lokalnih osobitosti u okviru ladina. Promjene su tijekom vremena nastajale dolaskom novih manjih valova pokrStenih zidovskih izbjeglica iz Spanjolske, takozvanih marana, koji su sobom do nosili nove rijed Spanjolskoga, nastale'nakon izgona. Sefardi su ladino tekstove biljeiili hebrejskim pismovnim sustavom. J^rylleTcsTna~7admtj objayljen je_u Istambulu 1510. gb'diha nakon izgorta Nakon toga pojavilo se mnogo3ine,

Stvo tekstova: prijevodi, vjerski tekstovi za zene i one koji slabije poznaju hebrejski vjerska i svjetovna poezija, legende i komentari biblijskih tekstova. Boraved sljededh stoljeca u novim sredinama, Sefardi su u njima stvorili bujnu novu kulturu, cuvajud ladino jezik i njegujud sjecanja na Spanjolsku kulturu ko ju su prihvatili kao svoju. svakidaSnjem zivotu Sefardi su tijekom £etiriju pol stoljeia 'govofili iskljucivo ladinom. Sjajna kultura toga jezika najyedm je dijelom Europi uniStena u vrijeme Holokausta, Sefardi juznoj Americi prihvatili su zemIjama Spanjolskoga govora suvremeni Spanjolski jezik, koji je istisnuo ladino. Jedan od posljednjih ostataka sefardske kulture hrvatskome najladina trajao je do prije nekoliko godina blizem susjedstvu, u Bosni. Pola stoljeca nakon zatiranja ove zajednice Holokaustom, u ratnim prilikama posljednjega desetljeca dvadesetoga stoljeca, gotovo je potpuno ugasnuo trag ove sefardske z ajednice nastale okviru srednjovjekovnoga islamskog okruzja al i bliskih dodira krScanskim susjedima. Ladino bosanskih Sefarda danas govori samo nekoliko desetaka starijih osobaJKraj dvadesetoga stoljeca donos^dju seij^kraj aji Bitan cimbenik_

naj£e$ce nisu poz navale obredni jezi k, hebrejski, niti jezik Talmuda, aramejski. Tako su zene svete tekstove upoznavale sa-

Na drugoj strani Europe, zajednici Zidova Askenaza nastao je jo§ jedan zidovski jezik, jidiS, dji je izvor vezan za srednjoeuropske zemlje njemafkoga govora. am naziv jidiS znaci iidovski. Gramatika sintaksa jidiSa germanskoga su izvora, rjecnik se sastoji od pk 70 posto srednjovjekovnoga njemacS ko jezika, daljnjih 20 posto je iskvaren hebrejski preostalih 10 posto sastoji se od naknadno prihvacenih slavenskih rijeci. okruzju srednjovjekovnih njemackih gradova, Zidovi su svakidaSnjem zivotu rabili jezik svojih njemaCkih susjeda. 14. stoljedi velik se broj Zidova seli istocinije zemlje, gdje se ukazalo viSe mogudnosti za prezivljavanje, a sobom nosi i svoj govorni jezik. Hebrejski i aramejskLostajuJezicT bogosluzja molitvâji^poaitaje svajjitiiiîjDLJezikorri. Govoren u ziHov'skim zajednicama §to su zivjele medu Slavenima, jidiS je tada preuzeo i mnogo slavenskih rijed. lako prije svega govorni, jiiS je uskoro, osobito prOnalaskom tiska, post ao pisani jezik, tekst je zapisivan hebrejskim pismovnim znakovima. Na jidiSu su prije svega tiskani vjerski tekstovi za 2ene, s obzirom da one

putem jidiSa. No uskoro su se na jidiSu pojavili drugi te ikstovi: propovijedi, rasprave s podrucja etike, talmudske dra§ke legende, osobne molitve. Vremenom, jidiS se razvio i kao prijelomu 19. i 20. stoljeca nastaje veliko vriknjizevni jezik. jeme jidiS knjizevnosti teatra. Pi§u se na jidiSu djela za prikazivanje u kazaliStu, poezija, uglazbljuju se jidiS tekstovi. iz jidiS pisaca, ka §to su Solem Alejhem, Jichok Lejp Perec, Solem A§ mnogi drugi utrli su siguran put jidiS knjizevnosti povijest svjetske knjizevnosti. Osobita je vrijednost ov knjizevnost bavljenje druStvenim sredinama kojima je jidiS io govornim jezikom, biljezed istocnoeuropsku aSkenasku tradiciju, dokrajdenu Holokaustom. Ova knjiêvnost, koju izvorniku moze Citati te malobrojno dtateljstvo, dozivjela je vrhunac djelom Isaaca Bashevisa Singera. On je tijekom nekoliko desetljeca dvadesetoga stoljeca toliko hadahnuto opisivao zivot onoga dijela aSkenaskih Zidova koji medu sobom govore jidiS, da je za svoj rad poludo najvece svjetsko knjiievno priznanje, Nobelovu nagradu. Nakon Holokausta ne postoji viSe niti jedan stari europski Stetl (gradic iskljucivo ili vecinski zidovskoga pudanstva) u kokojem vedna jemu bi sav svakidaSnji govor bio na jidiSu stanovnika ne bi razumijevala govor Sire zajednice. Cionizam pokret za îdovsko nacionalno osvje§tavan|e i za povratak ^ H f l v a n, zemliuTzraelovu, promicao je izvomi ziqyva h^:^lg<^Rac!.jâ1
10

103

naroda kojima zive, mnogi se bave knjizevnoSiu ili znanostima vezanima uz jezik naroda kojim zive ili uz druge jezike. Istodobno, iako se diljem raseljenosti mnogo u& hebrejski, on joS nije poprimio znaCaj zajedniCkoga jezika Zidova svijeta, ve se danas kao opci jezik sporazumijevanja medu Zidovima iz razlicltih zemalja, kao svojevrsna zidovska lingua franca, rabi engleski jezik.

Zidovska imena i prezimena: tradicija

akulturacija

Nomen est omen - Ime j znak Latinska izreka

Rafael (Bog lijeCi), S'muel (Samuel - Bog ga je euo), S l o m o i fiaagkenaskom izgovoru Solem pa Sojlem ( S a l n m u n lom, Mirko), Imanuel (Emanuel •* Bog je s nama), S i m o n ( S i m u n UsliSao je Bog), Simha (Veselko, Radova n), J e h u d a (Juda - Zidov) brojna druga. DjevojCicama su nadijevana imena: Ester Hadasa (oba znaê Mirta), Hana (Milosna),J e h u d i t (Juditn Zi dovka), Lea (Robusna; ime jedne od pramajki), Malka (Kraljica), Dina (Sutkinja), Rahel (Strpljiva odnosno Ovîca; ime jedne od pramajki), Rut (Prijateljica), Sara (Kneginja; ime jedne od pramajki), Tamar (Datulja), Dvora (Debora - P£ela), Rivka (Rebeka Ljepotom hvata mreiu; ime jedne od pramajki), So Sana (Suzana - Ljiljana) brojna druga. Pored izvornih imena,

poKopanTQspbhg im oêv^nrtg.ôtvrda je zVgenu^no prema zenskim imenima odnosi se s vise sIoHode IzEora, vise prilagodbe kulturi Zivotne sredine, jer ze na izvornome zidovstvu, neovisno suvremenim ublazujucl pristupima, nije Bozji suradnik poput muSkarca. Sv donedavna, najved dio Zidova drzao se tradicije davanj djeci zidovskih imena. NajêSce bi to bilo ime koje je vet zastupljeno obitelji. Cesta su muSka imena bila: Aser (Sre6ko), Avraham Avram (Abraham Otac mnostva; ime jednoga od praotaca), Arje (Lav), Zev (Vuk), Baruh (Blagoslovljeni), Daaskenaskom izgovoru Dovid niel (Bog je sudac), David (Ljubljeni, ime slavnoga zidovskog kralja), Hajim (Zivko), Jichak - u askenaskom izgovoru Jichok (Isak - SmjeSko, Nasmijani; ime jednoga od praotaca), Jaakov (Jakov, Jakob - Bog Stiti; ime jednoga od praotaca), Josef (Josip - Bozidar), Efrajim (Plodni), Johanaan (Ivan - Bog se smilovao), Meir (Svijetli), Mose (Mojsije Sin, Dijete odnosno Iz vode izvadeni), Natan (Darko),

bila su omiljena druga, nebiblijska mu§ka imena, kao: Jom To (Blagdan), Sabetaj (Roden subotu), KadiS (Svetko), Bencion (Sin Ciona) i sli£na. ViSe su takva nebiblijska imena davana djevojCicama nego dje£acima, te su se u Sefarda nadijevala imena potekla iz zidovsko-gpanjolskog jezika: Alegra (Veselka), Blanka (Bijela), Buena (Dobra), Diamanta (Draguljka), Estreja (Zvjezdana), Klara (Jasna), Luna (Mjesec), Palomba (Golubica), Perla (Biserka), Rosa (Ruza), Rejna odnosno Rena (KraIjica). U A§kenaza je takoder odnos prema zenskim imenima bio slobodniji, te nakon emancipacije nalazimo brojna imena germanskoga, gr^koga latinskoga izvora, preuzeta iz domadnske sredine, kao Adela, Amalija, Berta, Laura, Margareta, Regina, Olga i brojna druga. Pored ovih imena preuzetih iz domadnske kulture, bilo je i zenskih jidiS imena znaf ajnih samo za Zidove, kakvo je primjerice £esto ime Golde odnosno Golda (Zlata, Zlatica). Prihva
104

105

Ime je dio zidovskoga identiteta. Osobno ime izre£eno uz ocevo ime znak je pripadanja zajednici. To je ono ime kojim se zidovski muskarac predstavlja Bogu pred Bogom povezuje sa zajednicom. To ie im dobio ojmp,â,dana-Avx>ga-jivc>ta^.-prigodom obred*a ~unt T m t o j l prima^Lu^ aslih/-pod tim imenomjbitge uîaagQgLtêkgm livota^

dine. islamskim su sredinama, zahvaljujuci vecem stupnju vjerske snosljivosti velikoj zastupljenosti gotovo izvornih oblika biblijskih imena u islamskome pucanstvu, zadrzavana izvorna zidovska imena, ali prihvacana su i islamska. Ovaj obi£aj davanja djetetu, muSkom i zenskom, gradanskoga osobnog imena, pored zidovskog koje tada sluzi samo vjerske svrhe, bio je Siroko prihvacen, osobito u ASkenaza. Tako se dogodilo

Hajim (zivot) postala bi Heim, Heimbach, Heumer, Heimler, Heiman; obitelj Meir (svijetleci, blistavi) preimenovana je u MeMayer; Neeman (pouz'danik) postao je Neumann; Saks (potomak svetoga) postao je Sachs, Sax, Saxl; Simha Simha (rad ost) postao je Freud; Nahman (lavlja rika) je postao Nachmann; Lavan (bijeli) postao je Weiss... Nebrojene druge izvorno zidovske rijeCi tako su kao prezimena dobile germanske i ponekad latinske

danskome zivotu imenom i ne raspoznaje kao 2idove. Taj je

oblike. Bezbrojne su zidovske obitelji dobile prezime kakvo im je trenutku boljeg ili loSijeg raspolozenja dodijelio mjerodavn i fii novnik. Cini se da su bogatiji na jednostavan i poznat nacm mogli udniti dnovnika veselijim naklonjenijim, te su dobili prezimena Diamant, Diamantstein, Rubin, Rubinstein, Safir, Go-

razlicitim izgovornim oblicima prikladnima za odredeni jezik. No, jo§ su brojna prezimena, vi§e ili manje prepoznatljivo zidovska, ostala svjedoclti o zidovskome podrijetlu obitelji. Do kraja 18 stqljela £idqvi nisu imali prezimena, ve su osobnom imenu dodavali ime, ime, primjerice: Jichak ben Josef, Avraham ben Jaakov, Sara bat Slomo (Isak sin Josipov, Abraham sin Jakovov, Sara kci Salamunova). Krajem 18. stoljeta, odredbom cara Josipa Drugoga, pod djom je vlaScu zivio velik dio tadaSnjih europskih Zidova, bili su 2idovi primorani zbog novih druStvenih okolnosti prihvatiti prezimena. Tako je nastalo nevjerojamo bogatstvo 2idovskih prezimena: do Holokausta bilo ih je oko 75.000. 75.000. Jeda dio tih prezimena ima lako prepoznatljiv hebrejski korijen, druga su nastala prijevodom hebrejskih rijeci na europske jezike, treda su izvedena iz imena gradova ili zemalja u kojima je obitelj boravila, daljnja su nastala prema nekoj anegdoti vezanoj za obitelj, obitelj, tjelesnom izgledu oc obitelji, nadimku, zanimanju, slikanoj oznaci na procelju obiteljskoga doma i nebrojenim drugim znafajkama. Brojna su prezimena nastala zabunom, pogreSnim citanjem ili izgovorom neke rijefi, pogreSnim prijevodom pa i pogreSkom £inovnika pr pisanju njemu nepoznate hebrejske ili jidiS rijeci. Tako su B'raha (blagoslov) postali Broch i Brihta, Segan, Segen, Banet i Panet, a prijevodom na latinski jo§ i Benedik i Benedikt; obitelj

Tu su i prezimena preuzeta od naziva visokih plemickih stupnjeva: Kaiser, Konig, Graf, Grof, Kont, Konti, Conti, Konte, Ba ron. SiromaSniji ili Stedljiviji dobili su, ako su imali srece, prezimena prema svojim zanimanjima, zanatima, gradovima ili zemljama iz kojih su doSli, osobnim rjelesnim ili duhovnim znanesretnijirha je zapalo âjkama te prema razlidtim bojama. A nesretnijirha zvati se Jammerlapp, Saumayer, Kotspritzer, Afterduft slicno, prema svome druStvenom polozaju zloj volji înovnika Mnogi su pak 2idovi, doselivSi u neki kraj, prevodili svoje prezime u jezik nove sredine. Tako u Hrvatskoj srecemo prezime Bijelic Bjelinski ka prijevod prezimena Weiss (§to je pak prevedeno hebrejsko ime Lavan - bijeli), zatim prezime Zvijezdi - prijevod prezimena Stern, Crnic - prijevod prezimena Sch warz i Schwartz... Znacajna su za aSkenaske obitelji i prezimena koja se sastoje rijeci Stein (kamen), same ili u kombinaciji s drugim rijeclma (Stein, (Stein, Goldstein, Rubinstein). Takoder je i rije£ ru dosta sudjelovala tvorbi a§kenaskih a§kenaskih prezimena (Rosen, Rosenfeld, Rosner). Mnogobrojna su prezimena nastala prema zanimanju. Vjersko zanimanje bilo je popularno te je vjersko nazivlje proizvelo prezimena Rabin, Rabinovic> Rabinowitz, Kantor, Singer, Hazan, Haham, Gabaj, Kohen, Koen, Kon, Kogan, Cohen, Cohn, Segal, Levi, Levy, Low,Lowy, Lovy, Levay, Levin, Levinsky, Levrnshon i brojne druge oblike tih prezimena. prezimena. I druga su zanimanja utje-

106

107

da danas u raseljenosti mnogi 2idovi nose jednaka imena kao i

njihovi nezidovski susjedi, pa i izrazito krscanska imena, kao Sto su imena evandelista il drugih svetaca. Stoga ih se u gradojam bitno pojacan Sirokom zasrupljenoScu razlicitim okruzjima krScanske kulture izvorno zidovskih imena kao Sto su Ivan, Ana, Marija, Josip, David, Debora Jakov, Suzana, Gabrijel, Rebeka, Lea, Rut, Mihael i mnogih drugih, prihvacenih u

ld, Goldstein, Goldblum, Goldberg, Silver, Silverstein

slicna.

cala na stvaranje prezimena, vise u ASkenaza ali i u Sefarda. Sefarda susrecemo prezimena hebrejskoga Spanjolskoga izvoriSta: Abulafia Medigo (lijecnik), Albahari (prodavac paprenjaka), Hajat (krojafi), Maestro i Melamed (u&telj), Merkadi (trgovac), i brojna druga. ASkenaza nalazimo viSe takvih prezimena, iz hebrej skoga i germanskoga germanskoga izvora: Melamed i Lehrer (ucitelj), Doktor,Rofe, Arzt, Aptejker, Apotheker (vezano uz medicinu farmaciju), Kiinstler, Maler, Geiger, Trompeter, Trompeter, Trumpeter, Spieler, Spieler, Spiller i Spielmann (vezano za umjetnost glazbu). Nalazimo Nalazimo prezimena prezimena vezana uz kozarsku struku: Lederer, Schuster, Sandier, Ledermann, Pergamenter, Sattler, zatim on §to su povezana krojacldm zanatom: Nadel, Zwirn, Fingerhut, Mantel, Schneider, Wollner. Ugostiteljstvo Ugostiteljstvo i prehra na dali su prezimena: Fleischmann, Beinhacker, Hacker, Breyer, Zuckermann, Zuckerbacker i Zuckerkandl, Bronfmann, Beck i Beckermann, Koch, Miiller, Mahler, Pfeffermann, Biermann i brojna druga. Tako su ostavila svoj trag u zidovskim prezimenima i mnoga druga zanimanja: trgovina trgovanje stokom, Ugostiteljstvo, promet, obradba drva i metala, javne sluzbe druga zanimanja i zana ti. Prezimena Prezimena prema zanimanjima, zanimanjima, zanatima, zana tima, tjelesnom obli ku, duhovnim svojstvima i bojama (Fischer, Schneider, G ross, Klein, Lustig, Frohlich, Weiss, Braun, Roth, Schwartz, Griin, Gelb...) te druga prezimena prezimena (Mayer, Bauer...) nalazimo i kao nezidovska u vetinskome germanskom pucanstvu medu kojim su aSkenaski Zidovi zivjeli u vrijeme dobivanja prezimena, ona nisu vezana uz zidovska prezimena prezimena osi podudarno§cu oblika. Zidovi su se u Europi, stjecajem povijesno-politiddh prilika, neprestano mnogo selili. U jednome casu bili bi postali nepozeljnima u nekome kraju pa bi posli drugamo, zatim dalje, u sve udaljenije krajeve. sobom su cesto nosili prezime prema gradu kojemu su njihovi preci boravili naraStajima ranije. Tako su Sefardima ostala prezimena: Frances i Carfati (iz Francu ske), Almoslino (i muslimanskoga okruzja), Florentin (iz Firence), Perera (iz Ferare), Navaro (i Navare), Romano (iz Rima, iz romanskoga kraja), Toledano i Tolentino (iz Toleda), Deprato pra to (iz Prata) i bezbrojna bezbrojna druga, dr uga, poput prezimena Ascoli, A scoli, Castelnuovi, Pontremoli, Sinigoglia, Rimini i brojnih drugih, nasta-

,Tako

10

lihprema imenima talijanskih gradova. Usporedno p r a t i m o nSkenaska prezimena: Popper, Propper Pops (prema gradu Frnnkfurru), Halpern Helpern (prema Heilbrunnu), Bachcr, Backarach i Bacharah (prema Baharachu na Rheini), Urbach (prema gradu Auerbachu), Stuckert (prema (prema Srutt gartu), Dreifuss Dreyfuss (prema gradu Trieru), Epstein (prema mjcstu Eppensteinu), Moskovic i MoskovliC (iz Moskve), VarSaver VarSover (iz VarSave), Prager (i Praga), Ukrain«Jik (i Ukrajine), Ungar (iz Madarske), Pollak i Pal (iz Poljske), Marburger (iz M a r b u r g a ) . Osobit Oso bito o je mnogo mnogo prezimena nast alih pr ema nazivima mjesta CeSkoj i Moravskoj: Kremzir (iz Kromeriza), Pscherhof (iz P5erova), Trebitsch (iz TrebiCa), Gostl (iz Kostela), Boskowitz Boskovic (iz mjesta Boskovice). Boskovice). Tu je i poneko prezime znaCajno samo za talijanske Zidove, kao §to je Rapaport (pisano u razli£itim li£itim oblicima) oblicima) a porjete od venecijanskih Zidova koji su zivjeli u getu, ispred porta, gradskoga ulaza. Dakako, prema mjestu odnosno zemlji boravka nastali su i svi oblici prezimena ASkenazi, koje znafii Nijemac, i svi oblici njemaCkoga prijevoda toga prezimena. To su prezimena Deutsch, Daj£, Doj^ (u najrazlifiitijim oblicima pisanja) a u hrvatskim krajevima javlja se i pohrvaceno odnosno prevedeno: Duic, Dajic Njemclc. Osobitost ovih prezim prezimena ena nasta lih prema prema nazivima gradova i pokrajina jest mogucnost pracenja kretanja pojedinih skupina Zidova tijekom povijesnih razdoblja. Tako neka sefardska prezimena otkrivaju aSkenasko podrijetlo onoga pretka prema kojemu obitelj obitelj nosi ime, poput sefardskih sefardskih prezimena prezimena Askena zi, Ashkenazi, Eskenazi i Tedesco (Nijemac , iz Njema£ke), Russo (Rus, iz Rusije), Morpurgo (iz Marburga). Neka su prezimena n ast ala prema nazivima gradova ce§ca, druga su rjeda, a nije rijetkost sresti prezime koje nosi samo jedna porodica, danas mozda raseljena diljem svijeta ali nastala od jedne jedine obitelji iseljene prije duga vremena iz nekoga pokrajinsko gradica istoCne ili sredi§nje Europe. Stoga prezimena nastalih prema nazivima gradova mnogo; samo medu aSkenaskim prezimenima ima ih im tako mnogo; ok Sest stotina. Pored naziva gradova, izvorom zidovskih prezimena £esto su bile slikane plo£e - kucne oznake u obliku Stita, nastale u prvoj polovini 17. stoljeca, vrijeme TridesetgodiSnjega rata,

109

kada su Zidovima bila nametnuta obiljezja na odjeci i kucama radi razlikovanja od krscana. Takve su kucne oznake ponekad bile ukraSene najneobiCnijim prikazima, a ponekad samo obojene nekom bojom. Mnoga prezimena koja sadrzavaju nazive predmeta, boja ili zivotinja, nastala su prema ovim ponekad maStovito oslikanim plo£ama. Tako su nastala prezimena: Stern, Blum, Traube, Weintraub, Nussbaum, Eichhorn, Drach i mnoga druga. Od sam plo£e odnosno Stita kao kucne oznake, nastalo je prezime Schil (Stit) i sva prezimena kombinacijom oznake boje rijed Schild odnosno engleskoga oblika shield, a i prezimena nastalih nast alih prema nazivim boja: Schwartz i Schve£ina prezimena warz, Roth, Weiss, Weiss, Blau, Gelb, Gelb, Braun... Braun.. . Pritom su nastajale razliclte pravopisne zabune, promjene i prijevodi, stvarajuti imena Rothshield, Shield Shield i brojna druga. U vrijeme nast anka ovo su bili nadimci, tek vrernenom postali su ti nadimci prezimenima. ASkenaska prezimena prezimena op£enito op£enito imaju germanski oblik, sefardska romanski, iako su korijenom ili znafenjem izvorno zidovska c"e$£e nego to moze izgledati. Nakon uspostave Drzave Izrael, mnogi povratnici u.pradjedovsku zemlju zemlju nosili su imena i prezimena Sto su in preci usvojili tijekom raseljenosti Europi. Jedan dio useljenika ih je zadrzao, drugi su svoja gerind oeuropska imena i prezimena prevodil i na manska i druga indoeuropska hebrejski, freci su uzeli posve novo, hebrejsko ime i prezime, ponekad samo jedno od toga. Danas vecina djece u Izraelu dobiva samo hebrejska imena, a ne treba zaboraviti da je Zidovu nemoguce obaviti bitne vjerske obrede tijekom zivota bez njegova osobnog i oCeva zidovskog imena. •4

Mezuza:

kovanujli nadnjenu od dragocjenQgainj.tgjdj.ala,

og ok poloâja mezuze: uspravno ili polozeno? Stoga je odredeno: m^?ti^ olozajuJ Pri ulafeniu izlae m e z M d o r n u t a prstima koji so zafam prinoiellsnarriariako vierniR svakodrievno viSekrarno^ bezIa ~~ ga podsjggaju na jtemelmp

tugem na pergameni potekloi od obredno jeispisivanje mezuze vjersKi Cm poput ispisivanja teksta Tore. morajbiti potp^rj i . .-_-_-_

'""•.t.'""" t'^^>v ^'lva<-

•^— _•:. u::j:^:â±gts*ia/buducl da temperafurne promjene, vlaga drugi clmbenici mogu djelovati na pergamenu tuS. Blagoslov mezuze se gubi za ukuâne i njihove goste slucaju njezine manjkavosti, a manjkava je ako je tu na samo jednom slovu napuknuo ili djelomice otpao. Stoga se u vrijeme vedih po §asti, epidemija, ratova gladi pregledava nije li vremenom domezuzama. §lo do oStedenja u roku do trideset raseljenosti mezuza se mora priiivrstiti J-^.NXVJNI^ j.tjyj.n obvpy.nn nînift na nakon Izraelu Je ie obvezno ^,r~ useljgnja, Vlzraelu onuselienia, udniti )jgrvoga >-t

bibli-

svakodnevna opomena

Mezuza _se,.dr2j juyarQm_zidoyskpga nara. Malen komad pergamene-^mgnry^pipriri eferucama om svakoga drugog" mjesta za feoravak, ukljucujudi po3rume, tavane i gakupaonicu raze, ali se rukada^ne^pr)fi^v1ja pa nl^y; odgovarajudega^blagpeu

jskopcnjizi Devarim (Ponovljeni zakon) 6,4-9 i 11,13-21, gdje je Zidovima haredeno Bozju rijeii postaviti na dovratnike svoga doa, asamari}e^_OTezwzfl_zriaJi_ô£rai^^ Dr2^se da mezuza Stiti odp^nianja Kn&S^tôn\Swîpf oTJzhika pri ulaslcu rizla^ sKu%a~ispravaTrrzTVot); te dj osigurayajdoâr i dug zivot. Pod se~oqeSaj"prefiTa^JezMzrkao amukabalisti^kim urjecajem razvio se~oqeSaj"prefiTa^JezMzrkao letu, talismanu, te se drzi kako demoni i zli duhovi ne mogu prodrijeti uûûTîT£uva^zezuzflrzbog takvoga su vjerovasobom u rat nosili mezuze, njFzTdovskl vojnici u novije vrijeme sobom izvan ratnoga stanja rnnqgi nose mezuzu na lanîdu oko ta_kap_amulet, iako ovakvo tuinatenje i magijska primjer

11

zuze ne nailaze na rabinske simpatije. Takvu magijsku praksu

osudivao je ved stoljeduslayni zidovski u'SerijalrMaimonides. Pa ipak, toliko je bU uvjerenje u magijske zaStitne mod mezuze, da su i kr§danski susjedi srednjovjekovnoj Europi do lazili Xidovima nabavljati ih za zaStitu svojih domova. Mezuza je postala svojevrsnom deklaracijom zidovstva, buduti da se mezuza na ulaznim vratimajedovito pqstaylja na ânjski do vratau^, samo slu£ajevima vece vjerojatnosti da £e mezuza biti nasilno oSte£ena odnosno ponizena, opravdano je pri£vrstiti je s unutraSnje strane ulaznih vrata.

Mikve: kupka o£i§6enja hîjgaz^rijmdaubj^jkojej^^

jednice nemogu£,_naziva se mikve (prikupljanje) jer mora biti-na^. p^êlrTpriRupllienom kisrucom ili potognom vodom.. U praksi, mikvi~&e moze nadopuniti vodom iz slavine £im je najmanja propisana koliCina prirodne vode prikupljena u-.bazen. U yrijeme Hrama, razli&te su se obredne ne£isto£e.rje§ayale uranjanjem vodu mikve, no danas su razlozi za uranjanje manje brojni Mu§karac se u mikve ogiS6uje prigodice, nakon §to spozna da je u stanju obredne oneciSCenosti, ena se redovito ogi§?u|e~ dvanaesyirinaest ill viSe'puta godiSnje, nakon svakogamjese usiriJ suvremenome je zidov^rvu mozda najprimjeT^ nijaTazlilca^ vjerskoj praksi izmedu skupina razli&tih vjerskih usmjerenja upravo uporabi mikve. Od najortodoksnijih, koji prigodama, preko kouranjaju mikve u svim ji uranjaju samo prigodom onih obreda uz koje je to nezaobilazno (poput vjenCanja), do onih koji nikada ne uranjaju u vodu mikve, ne prihvaiajud nikakve vjerske obveze.^Mftoe ne oCiS âmo osobe ye^ i stvari. Ako je, primjerice, pljeno ne-Zidova, treba

uSkaracf je rijetko u okolnosfima koje zahtijevaju obredno odi$£enje vodi mikve. RazliCiti su pristupi uporabi mikve za muSkarce: od hasidskoga obifaja svakodnevnog oCiSienja mu§karca u mikve prije molitve (§to se i u najortodoksnijih ne-hasida drzi pornalo pretjeranim premda je zacijelo osvjezavaju<5e!) do

kabalistiCkoga pristupa o£i§£enju muSkarca prijp s v a k o g n bata do neSto viSe prakticiranoga uvjerenja da je m u S k a r c u zno odSCenje samo prije jomkipurskoga post a, k a k o bi d u h o v no oCi§<5en stupio pred Boga, koji je toga d a n n v j e r n i k u n a j h l i ^ . i . praksi, muSkarac koji poginio tezak grijch p r o t i v vjcrcy oclgdg^ yjerovanja Jedrtoga Boga (makar p r i s i l o m ) uxivaTT zabranjenu hranu (makar prfsilom) sudielovao u sliCnome ^jgSnpmfinu. treba priaifiipitiuranjanju mikve radi ^ ^ ^

odSênja. ^MusTcarac koji prelazi na jidovsku vieru

urqn u j«fejg_u okviru obreda prijama, k a d a ~ s e simboliCno" ponovno fa3a krugu zidovskog naroda. jPri^prijamu zene zldovstvo mikve,no i 2ene rodene zTdovstvu imaju obvezu testoga uranjanja7jer zenino se tijelo zbog redovitih mjesefnih promjena i povremenih porodaja drzi potrebitim redovitoga mjesefnog odnosno poslijeporodajnog o&§£enja. 2ena stanju obredne negigtoge zbogjnjegggnog ill _r\agiya se nida. Pravila o ponaSanju prije, za vrijeme i nakon stanja u kojemu je zena nida brojna su slozena, ortodoksni 2idovi drze ih se doslovno predano. Konzervativni reformirani ne rabe mikve u svim slu£ajevima koje zahtijevaju ortodoksni. Cak je Sestina golemoga talmudskog teksta, braku njezine dio NaSim (2ene), posvedena pitanjima zene obredne Cistode. Propisi bra£noga zivota osobito su slozeni upravo zbog zenina mjese^noga ciklusa, bjju5ni_dodiri zabranjerdjuj_gis§ni..akQ.êna nakon svakoga genitalnog k r v a r e n j a nije uronila vodu mikve. Tradicijski se drzi da razliCite nesrete pogadaju prekrslteljicu ove odredbe njezina supruga, od radanja mrtve djece do smrti u porodaju, koznih bolesti i drugih nesreâ i nevolja. Prije uranjanja propisan je redoslijed temeljitoga

pranja_gitayoga .tjr

iela ikosi _y£anlanie j\ smije ostaffsuh. LJkoIiko je iem potrebha pomod, pruzit ce joj je~3rugaêna koja ce paziti da niti dio tijela ne ostane suh. Odlazak ujnikve intimna jejtvarjnuza i_zene, nitfco _osim njih ne~zna to^no vrijeme kada je ona bila ili kada £e id

113

mikve. Ukoliko su zbog bilo cega u okviru ovih zahtjevnih propisa u dvojbi, supruznici ce pitati rabina za savjet. Nakon prestanka plodnoga razdoblja, 2ena vise nije obvezna na odlazak u mikve, ali ukoliko bi se zbog bolesti ili drugoga razloga genitalno krvarenje ponovilo, ponovno ociscenje je nuzno. Premda obracenik na zidovstvo mora uroniti u vodu mikve pri svom prijamu zajednicu, novorodenp. zidpvsko dijete jprolazi tim obredom, obzirom daje mikvesreds^vg ociScenja,. aijete na sebi nema rdkakvoga^ftijeha 111 stm^jne necjjitogekojujji trebalo uklpftltiTZiaovsko dijete poilaji^lanbm zajednice sjiramjodgljgggydriosno, primanje djegaka u zaiednicu potvrduje sej)bjredc)rn ôb jrejivanja dobivanjajmenj, osmofia daa o c i rpderv)a (tint mi/a), djevojcice su'taTcoêrs^rmm ~njem dobivanjem imena primljene zajednicu. Krjlanstvoje, preuzimajuti mnoge prilagodene zidovske mikve kao cin oiiSienja pri priobrede, prihvatilo uranjanjg jamu u kr§<*ansku zajednicu. vrijeme poCetaka §irega prihvacanja krgcanstva, vedna novokrStenih bili su odrasle osobe, pt'sCin kr§tenja bio je neodvojiv od potpunoga uranjanja cjm^bazen vode ocjgcenja. Mnoge krScanske sljedbe do danas su zadrzale ranokrScanski obiiaj potpunoga uranjanja vodu, dok se druge, primjerice katoliCanstvo, zadovoljavaj u simbol polijevanjem vode po glavi novokrStenoga.

Obredna odjeca: znak posvecenosti

razlikovanja

ve do prije nekoliko desetljeca moglo se 2idova, osobito ASkenaza, razludti od drugih prolaznika jednostavnim pogledom na njegovu odjecu. U narodu kojemu su svi punoljetni muSkarci istodobno (barem teorijski) i sve£enici, ne zaûduje §to se uobi£ajilo tijekom svih dana u tjedmi cjelodnevno nositi odjecu koja je najvecim dijelom istodobno i obredna. Pa i da-

nas, tko na ulicama, osobito vecih svjetskih gradova, ne bi zarrujetio^radatejuorno odjevene muSkarce/û bijeljjn koSuljama, naige|^gJBez~kraval:e glava pokTiveruhjyelikirn crnim §e§irima zatiljku isppd kojih na ^!^-~. proviruje kipa. malena okrugla_kapica "^ -- ~£.~ •' - i- ^ f l ' l i i i m - i — -"•-—-.-.--., — u--t— »! K", "n^^_ koiu pobozni Zidgy nosi tijekgrn cêjoga dana. No, danas je vecina Zidova, oshn najortodoksnijih, napustila ^radicijski na-

114

cin odijevanja, pa velik dio mugkaraca â kipa nosi samo obrednim prigodama a u manje poboznim sredinama velik dio pripadnika zajednice niti ne posjeduje sve osnovne dijelove obredne odjece. Ortodoksna gidovska mu§ka odjeca obuhvaca obygzno pokrivalb za giavu §to se nosi od jut¥fn[eâ budenja do

mpU'rveHoga remenja7~Po-

mora se posvedvati osobita paznja. dok talit a i e n a jgrema naredbama_Tore, nosjT u~seHi~posve
...-.

--

\^P^J^' naziva se ^gj ^psfojp ^ kipq jednnstaynn crna^li pojavljuie se_i_U_ -^ ^ = ^ ~ ^ ^ ^ ^ ^ ^ J ^ i s ^ L ^ ^ smedoj crvenoj_bpji, a u noyije vrijeme tako vHerjûrji garenim kom-

'i2E!£^2i^Jî~? ^H--^?H.

od~Eohca~fazugitiH ^ôja. odjecu zldovskoga muSkarca cini talit molitveni âl, na hebrejgkôme dbslovnc panica^pvaj^gtverokutni §al naginjenje v\i-_ Ostrrrâ; obvezruTobreclnu

11

nosed je

J < J^ c

^ U ^^ ^ J L .

Obvezni, dopu§teni i zabranjeni znakovi: ^Jedini znak koji zidovski m u § k a r a c mpra nositi izravno

SVOme Ujelu jgsrzn

jtoja' rukama^digkff da Tprijatelji. Ispod gornje 6Hp2eveoma tfaHiciJskrZidovi i danas kao znak duboke ddanosti Bozjim zaKoruma (a pomalo i k a o zaStitno sredstvo protiv zlih sila!) svakodnevno^ ^ . n p s e tekpzyam talit katan (mali tdit), getverouglast komad odjete poput potkogulje, _ _ _ _ nojpdrederifm brojem naiinlia s^feTIrlTaltaTRanije je u aSkenaskim z a j e d n i c a m a i vrijeine^breda ve5Ina^\u5karaca nosila talit k a t a n , samo vjerki izobrazeni pripadnici zajednice nosili su talit u obliku Sala. nezidovskim Dio obredne odje£e odnosno pribora koji

brejskome ^ o s I d ' o : m e n i r e d m e t i . r g su dvije erne ti)ice obliktikocke, n a ^ i n j e n e kozê~o5redno jiste^îvo

ploprave djeâka za rêgov " E a r micv~a,j<3bted ^ punolietriosti, ka d a T t e p b f e i i nosltiT^fi ji"p"6put" ostallh m u S k a r a c a . uz noSenje tefilin vezana je praznovjerica: redovito noSenje daje ug zivot rabini se pro(vjerojatno zbog po§tovanja Bozje z a p o v i j e d i ) , tive takvome magijskom t u m a f e n j u . Priprema nabava, Cuvanje ispravno drzanje, odijevanje no§enje obredne odje£e uvodi vjernika u Bozju nazofriost. Zahvaljujuî drevnosti propisanih dijelova te o d j e ^ e , n a ^ i n j e n e

nVf!^qL

rp7anof;t

psmncrn H a n n nri rn-

muSko dijete prolazi prvim obredom p r i h v a t a n j a u za-

J ^ ^ X S E _

i,iT^lS-iZl), a za radnih se'dana 10 11-16 tijekom jutarnje molitve pripadajuiim koznatim pgiju te na lijeyu ruku

osje<5ati potpxmim

cuvanje identiteta

rese

>LJ^V^H

Tori, svaki se d a n a S n j i Naroda i z a b r a n o -

temelju zapovijedi navedenih

Ijublf aftjn^ jurr^jnodrim jMuiunastrogopropisannînzave^n^subijelejgsejnazvane ~" cla7jpne*se nose prema o^dredbiiz~^M Israel koja nareduie~— noSenje resa na êtirLkuta odjevnoga predmeta, da bi se nositelj stalnjoêâii^Q2jih^dredaba. JgiiL&£JBgsisamojpri^ jutarnjoj^ '^ jo^T" jdytfbj^Sahrit, te na Jom Kivur, mpra biti~^ger << na broju! Talit, predodz¥a svih Bozjih vjengaruiu Pj pbigajuj^Q: k^pjnjajnugkarca

4

jednicu, nazvanim Brit mila (ugpvor, savez obrezanosti) te te do kraja ziyota nositi ovaj znak pripadanja zidovskoj zajednici. Ostali prepoznatljivi znaci, odjed te nai5inu CeSljanja brijanja, nisu trajni i mogude ih je promijeniti ili nasilno oduzeti, jedino je ovaj znak neodvojivo vezan za tijelo. Uz obrezanost, propjsano je cjelodneynp pokrivanje-slaye zalnu§karcerProvodi se "Rao OD^BZUjuce ortodoksnih dijelom konzervativnih, manj u reformiranih Zidova, a za sve prigodom p r i b i v a n j a bredima. Budud da zena manje obveza, za n j e z i n o tijelo, gotovo ni za odjecu, nije propisan nikakav obvezni znak pripadnosti zajednici. Zidovima je dopu§teno noSenje nakita razliiitih vrsta, pa i onoga koji zahtijeva probijanje u§ne resice ili (rjede) nosnice, prema obiiajima sredine kojoj se zivi. tada se na takve zahvate gleda slobodnije kada se odnose na zene. Osim ovih manjih zahvata, nije dopugteno nikakvo naru§avanj tjelesne cjelovitosti radi uresa tijela m u S k o g il zenskog pripadnika zajednice. Osoba ne smije nositi odjedu uobiCajenu za suprotni spol sredini kojoj zivi. I mu§ka i zenska odjeia odreduje se prema mjesnim uvjetima obiCajima, Sto znaCi da su u Kini hlaCe opuStena odje
oblika, i slicna odjeca prema kojoj prepoznajemo pripadnika smjera zidovstva. propisuju vecu obvezu pokrivanja tijela, muSkog zenskog, uz obvezu pokrivanja glave i za zene a ne samo za muSkarce. novije vrijeme uobi£ajen je zenski nakit (rjede muSki) lancld privjeskom obliku magen Davida (Davidova Stita) popularno poznatoga kao Davidova zvijezda. lako dopuSten, ovaj znak nije propisan. Tijekom Novoga vijeka ovaj je zidovski simbol postao znakom prihvacenim kao usporednica krizu u krScana, dakle jednoznaina i jasno prepoznatijiva odrednica pripadnosti Ovaj znak star je gotovo tri tisuce godina, ali do pred nekoliko stoIjeca nije zauzimao tako istaknuto mjesto u zidovskoj simbolici kao danas. Pojavljuju se drugi oblici privjesaka: svic lore, he brejsko slovo het, slova he ijod ka prvi dio rijecl hajim (zivot), ili cijela rijefi hajim, £etveroslov Bozjega Imena slicni privjesci. Ovakvi znakovi, za razliku od magen Davida, iako su joS na podrucju zidovskoga, graniie praznovjerjem te su opênito ne pozeljni (osim reformiraruh). Nije dopuSteno usvajati ili nositi tjelesne znakove drugih zajednica, pripadnika Naroda. Prije svega to se odnosi na naruSavanje tjelesne q'elovitosti bilo kakvim sakacenjem tijela. Zanekih branjeni su-bilo kakvi uresni urezi na tijelu, uobifiajeni naroda medu kojima Zidovi zive. U to spada i tetoviranje, prihvaceno i omiljeno u mnogim kulturama a sve vise i u^ krugu euro-ameri^ke kulture, gdje zivi najvecii broj raseljenih Zidova. Premda je ukraSavanje uobiâjenim nakitima dopuSteno, nezamislivo je za pripadnika zidovske zajednice uresiti se nekim od znakova identiteta drugih zajednica. Ovo se osobito odnosi na kri2, iako je kriz prastari znak, mnogo stariji od samoga krScanstva. Ta je osobita nelagoda Zidova prema znaku kriza nastala vrijeme srednjovjekovnih progona Zidova Europi, da su nebrojene okrutnosti zlocini bili pofinjeni u ime toga znaka. Dakako i znak takozvane svastike (koja je izvorno jedan oblik kriza) premda drevan, spada znakove koji se ne smiju ne mogu nad kao ures u Zidova, jer je tijekom nacistieke zlouporabe toga znaka smrtno stradala gotovo polovina zidovske zajednice. DapaCe, dok Zidov osjeca kriz kao njemu nedopuSten ali istodobno legitiman znak pripadnika kr££anske zajed-

nice, svastiku osjeca kao napad na sebe i na svoju zajednicu, zbog jake identifikacije nacista s tim znakom. Pored zabranjenih znakova, odredeni izbor odjece takocter moze biti zabranjen odnosno nepozeljan. Prije svega to je noSenje crnine ili erne vrpce kao znaka zalosti za pokojnikom, Sto nije dopusteno jer se osjeca kao izrazito krScanski obicaj, koji ne smije istisnuti zidovski zalobni obicaj noSenja stare odjece s ovratnikom rasparanim tijekom obreda kirja. Stoga, iako se obiCaji odijevanja ve cinom prihvacaju iz Sire zajednice, crnina kao znak tuge za pokojnikom nije dopuStena.

Menora Jedan od najstarijih

naj-

ilb-îd^Ysktli-slrjglznl^.

jest Menora (Svjetiljka), veliki 'bltaix

jkoga Hramado njegova pada

u^prvdme"sfc'ljecu. Izvorni izgledMenore zabiljezen je na rimskome slavoluku ruSitelja Hrama imperatora Tita, na kojemu je prikazana rimska plja6ca hramskoga pribora nakon pada Jeruzalema. VeHki zlatni sedmerokraki sviil5nia]E"cIo''tada7e u

koja je sUkovn

mudrostMmora sama izjednacena~sa

prikaza zidovskoga naroda. Stoga je Menara prikazana i na grbu Drzave Izrael. No, budu<5i da i nadalje vrijedi rabinska zabrana reproduciranja bilo kojega dijela hramskoga pribora, veoma se rijetko srece puna plastika, odnosno trodimenzionalni prikaz Menore. No likovni prikaz ili mali model Menore danas je omiljen simbol, kojega nalazimo od sinagoge do grobnice i o ureda do

stana. Ovaj se motiv ve£

Starome vijeku pojavljuje na reljefi-

ma, zidnim slikama, mozaiCnim podovima, âSamaodplemenitih metala, bron£anim keramiCkim predmetima. No, vrijeme do je sama Menora postojala, on nije dosegnula puni znaCaj sim-

bola, kakvim je postala nakon propasti Hrama. Sôbzirom da je svako oponasanje postupaka vezanih uz postojanje Hrama za "metiore zapravo s u _ s a m p j Z j r L j a . k ~ ^ b i t e l j s k ~ e _ pjffiacJnostljjidovskoj zajednici. TakvaJcu6na menora nije svijg^^-ygg'asipomenaili slika jedrioga^^ riajva2nijiK^dêlo^ hramsk oga pribofa,"te"|£ne E^îâlo^jg^maJ^&vijeSa^^^

i-Magen David

Jehtidom a k a b ij c m , xLaj^k^TTâvigrovajgi^k"hbsio na s v o m c ; V H k i . Ovaj se znaknalazi i u kaBalistiCkoj"Tavjizi 'Scfer h n g c m i , nastaloj u 14. stolje<5u. Nakon pronalaska tiskarstva n a l a z i m o ga tiskanoga, osobito na knjigama tiskanima i^Pragu, gdje jc zidovska za tradicija povezuje

jednica imala pravo na zastavu, nazivanu clokumentima Za stavom k r a l j a Davida, a na njoj je bio heksagram. Stoga Pragu posvuda nalazimo heksagam: na sinagQgajna.4?cgatima dnice

Davidov stit

Ovaj se zidovski simbol u svakidaSnjem zivotu pojavljuje gesto, te je danas oplenito naipoznatiji simbol zidovstya. Cesto ga (i pogreSno) nazivaju D a v i d o v o n ^ z v t j e z d o m , zbog zvjezdolika obJika, iezikiT SajuJstoJsraCnih-tr'okiitaokre'-tieksa krakova. Ovaj je oblik medu najstarijim znakovima uopte javlja se u vi§e ranih kultura, no jedini danas zivutfi narod koji ga je poznavao joS drevno vrijeme jesu 2idovi. M a v e n Dam'^Je urezanu_pega^pronaden Sidonu^jiaînipn .\ }\f\t*<*'f\+*f^\fi

»*->

zajeHniSama

r^

I*

\ f \ r v \ \ n

(1**1^*%«/^*C«!

f^nirro

se ranome Srednjem vi]ekTi7u~2idovskim islamskim krscanskim zemljama. Od 13. sto-

Ijeda nalazimo ga hebrejskim rakopisnim Biblijama od Njeama^ke do Spanjolske. Ponekad su razlidti tekstovi, osobit gijski, bili pisani rijefima slozenima obliku m a g e n Davida,

edal. Najstariji tekst koji spoSnjenjaTnagijskoga a l f a b e t a andela, avov teksta Cestog u 12. stoljeû medu A§k^^zima._Oydje je Sveto Imeûpisano magen David zajedno sa slovima MKBT,'Stb a-

M a g e n D a v i d prihvaten je i u drugim zidovskim zajednica'--•• a. Ijjekom 19.stoljeea postao je simbolom Jkao znak ideTtfetar _iz srednje i zapadne burope~prb§irio se na isto^nu Europu orijentalno 2idovstvo, gdje je postao simbolom novih nada i bolje bududiosli za 2idovski narod. U vrijeme nacizma^ jtametnuta je 2iidovima zuta oznaka m a g e r T D y v m a kaorzna^k-jT r t f s t j iiarnêfir}ene"is1:rebljenju, poet kojom su milijuniotpravljejii ^L pomzenie i: stytTTlifte jejmajfen D a v i d _ dpbio novu dimenziju na p^Qfog na cionigtiekoj 2idovskeI konjispos'tave naglonalne dr2ave magen David je nagaojvqje rnjeôjiaJîigo-mgdgpJjMtav^

120

121

ponekad se heksagram rabi samo kao ornament, poneEacfje radi mag ijske z'aStite

naziva rabilajus-

tijekom posljednjih dvaju stoljeda uobi£ajilo prikazivati rabiti magen David oblicima paralelnim kr§ianskim krizem, on nije obvezno nazo£an kao simbol na zidovskim vjerskim gradevinama, premda je dopuSten, omiljen Siroko rabljen. To vrijedi i za nakit druge urese obliku magen D a v i d a , koji su simboli£a znak pripadanja zidovskoj zajednici. -f Vinova loza

Cegto_p^kazivan zidovski simbol je vinova loza njezin p_lod, .eJixefet

skoga zivotirijskogajijelaji 2idoystvu,sHkjpjgfa bflika yinova

loza svbjinx vTficamaÛêm i grozdovima_dobrpdoSao je i £est motiv liresa zidovskih gradevina, tekstila i rukopisa, osobito zbog simboli£m3ga zna£enja plodnosti. Prvi,^ptajni_£phpd isjQ prema tradiciji golem grpzd. Bioje^to pryi blistav syje'jjpjod'nakon njihovajetrdesetgod^njega prehranjivanja pomalo dosadnom syaki3a§njom m a n o m \ i suhoj, besplodnoj pustinji. Putem toga grozda, Bogîm je dao znak plodnosti Zemlje Obeâne.

Drevni bliskoistogni proizvod od ploda vinoye loze, vino 0^j^/j^]ff?^ ulbgu uîdbvskjm¥obredu. Vino se dr^rnajyaznijom tekuCinom, na kojbnTse izgbvaraT)lagoslov: Blagpslovlj^rrTi'Kofrsi s t v o r i o ' p l o d ' v i n ^ e ^ K z e ^ ^ o , rabini su uvijek bili svjesnrkbrrjena problema: Noah, prvi vinogradar, ne poznavajuti mu snage opio se vinom. Neki drze~EaTc6~Jel drvo spoznaje, kojega su jeli Adam Eva, zapravo bilo vinova loza, te da je vino bilo zabranjeni plod. Stoga je vino, ao istodobno sveta i opasna teku&na, dopuSteno propisanim koliCinama o d r e e n i i n p r i l i k a i n a ^ - a e e zabraTije7io~C5sim jedhom godEêTzaplagdana Puriina!). Fremda postoji vjerska zabrana pretjeranoga uzivanja u vinu, mala je dio vedneyjerskih_obreda. Vino rabljeno bbredu mora biti kaset, vino uz Seder Pesah mora biiikaSer i^j^hJîstpzaPe^

sah,^bez

zim rabinskim propisima'moze pfbizvesti

obreolu, vino je £esto povezano kruhom (lehem), osnovnqm hranom kulturruh starih naroda. Glavni se blagoslov zidovskoga objeda stoga izgovara upra vo na kruhom, al âbatorn se vino blagoslivlje prije kruha. -V"Maslina

Maslina (z^'|)je jeân pd sedamplpdoya Erec Israela §to ih sppjtnmiejbiblijski tekst. Maslinbva^randca bila je nakon svjetskoga potopa prvim znakom kopnenpga zivota za Noaha, koji je^svo|pm dbiteljf jedini pd prvotnoga Ijudskog roda prezivio P-9J2E M.E9,§-teP-.-PIîi or 5.YH !; 5§?.2îma staro se vrijeme izgovarap_pjpseban bFagoslov i za maslinu, < S j i je plod davao uljgjednu bd bsnpvnih 2iVoinJH"MMrriic£ Kbliko je zidovski osjedap bitnom za svpje pfeliKljavarije razvidno Qviru Izraelu, gdje veliCina kpju vjerski zakon, Halaha,rabi za bdredivanje riajmahje kolidne neke hrane.,Maslinovo je ulje gorjeloT hramskome svije^njaku, Menori, a tijesvijednjako dvaju tisufljel!:a^bri~u~n^roje^^

cima za Ma^dlnT^nuferBiblijsRiTfaSTiudski tekstovi spominju maslinu i njezlnoûlje'na mnogo mjesta, a maslinove gran£ice, li§te i plod £est su motiv likovnih prikaza. Narod Izraelov ponekad se usporeduje s maslinom: kao Sto

se dragocjeno ulje dobiva te tijeStenjem ploda masline, tako su i pamje kojima su 2adovi morali prod tijekom svoje povijesti

proizvele dragoq'enu spoznaju o pravim vrijednostima. Stoga se oko simbola zidovskoga naroda u grbu Dr2ave Izrael, enore, povijaju dvije grane masline.

najstro-

bvinproizvoditi kaSer vino. 122

12

Krug zajednistva i

razlidtosti: ogranci

zidovslv

Uspomenl knjiJevnika Liona Feuchtwangera, autora Spanyo/ste balade. Jerjoznao...

SlROKI KRUG 2IDOVSTVA

^^S^jS^fi^^^Kii^^^î^3^!l^^fil^j^j^^^&^

on tiisu s^ktagka d o k s u - u

;?

Danas su Zidovi svijeta narodnosna i k u l t u r a l n a z a j e d n i c a nastala od nekoliko nakon dugoga vremena ponovno s p o j e n i h ogranaka. Prije nastanka danaSnjega globalnog sela ti su dijelovi, iako nastali iz zajedni^koga korijena, ve ostvarili v e < ^ i ill m a n j i samostalan razvoj doma&nskim sredinama diljem triju kontinenata. Pored dviju velikih grana zidovstva nastalih u Europi, ASkenaza Sefarda, pojedine m a n j e zidovske skupine razasute su svijetom tijekom dugoga niza stoljeta. Tako Africi Aziji do danas zive ostaci drevnih zajednica skupina 2idova, ukupno oko 65.000 ljudi, a neke su zabaCene zajednice, poput one u Kini, prestale postojati. ASkenazi Sefardi dvije su najvece grane zidovskoga pu Canstva. Razdvojile su se veoma rano, jo prije gubitka 2idovsk drzave, a" po eci su imnastali naseljevanjem Zidova Pirinejski poluotok te u'podrufije' fimskih proviricija Galije Germanije. Nakon pada Hrama, gubitka drzave progona iz domovine, mnogo je pridoSlica povecalo ove ve postojece zidovske zajednice, osobito onu §panjolsku. Tijekom stoljeca, dva su razdvojena kraka zidovstva poprimala osobitostfvezane za domadinske sredine i z samostalan razv oj. Svak je z a j e d n i c a odvojeno morala proci povijesnim okolnostima pada Rimskoga carstva, kasne antike i ranoga Sred njeg vijeka, prije nego su od dviju skupina Zidova doseljenika, ljudi nekrScanske vjere drugaîjih obiCaja, nastale velike zajednice Sto su bimo utjecale razvoj srednjovjekovne .i kasnije Europe.

ASkenazi slici probudene sr ednjovjekovne Europe a § k e n a s k i Zidovi tvore vazan dio, a u nekim gradovima ^ i n e r a z m j e r n o visok postotak pu£anstva. U toj ranoj k r S c a n s k o j Europi nije 12

12

bilo lako biti Zidovom. Stoga se obitelji, porodice, pa dtave zajednice neprestano sele, zadrzavajuci se od nekoliko godina do nekoliko desetljeca nekome mjestu, kada se prilike pogorsaju krenu dalje. Tako ASkenazi, stjecajem nepovoljnih okolnosti, postaju kozmopolitima srednjovjekovne Europe, postaju ibukom Europe, kako ie ih naSe vrijeme nazvati pjesnik. Ne vezuju se previSe niti za jedan predio ili grad, selidbama stjefu rodake udaljenim krajevima, seleci se u£ mnoge jezike. Nema niti jednoga zidovskog muSkarca koji ne bi znao fttati barem hebrejski, a mnoge zene su pismene. Poclnju se baviti trgovinom, zanatima, medicinorn, bankarstvo m. Vecina tih zanimanja bila je tada prezrena ili krScanima vjerski nedopustena te su ih prepustili Zidovima. Oko godine 700. preSao je na zidovstvo vladar Hazara, stepskoga nomadskog naroda podrijetlom iz srediSnje Azije, slijedilo ga je plemstvo i dio naroda. Vladarevi su nasljednici du vali pripadnost zidovstvu sve do 1016. godine, kada je propalo hazarsko kraljevstvo Sto se protezalo golemim prostorima sjeverne strane Crnoga Kaspijskoga mora. Hazarski su se ASkenazi tada rasprSili Rusijom, Bizantom i mediteranskim lukama. Oko godine 1100. ASkenazi nastavaju podrucje od Am sterdama na sjeveru do Rouena, Pariza i Troyea na jugu te do Frankfurta na istoku. No, oko 1600, povremeno tijekom pola tisucljeca tjerani odavde odande, Zidovi vet zive na neusporedivo vecem podrucju. ProSirili su se na istok sve do Poljske, Galicije, Bjelorusije i Ukrajine. Izmedu Krakowa i Minska najve£a je koncentracija zidovskih naselja. Ondje se stvara jezik jidiS, svakidaSnji govorni jezik velikoga dijela ASkenaza sve do Drugoga svjetskog rata. SrediSnji dio podrucja Sto ga Zidovi nastavaju tijekom Srednjega vijeka, koji se najfieSce podudara njema^kim krajevima, medu 2iidovima bio je dobio biblijsko ime A§kenaz, te tako i sami 2idovi sebe prozva§e ASkenazim (A$kenazi, Nijemci). Velika zidovska zajednica traje tu tijekom stoIjeca, sudjeluje zivotu §ire zajednice, dionikom je gospodarskoga kulturalnoga napretka Njemadke, Poljske susjednih krajeva. No, kako to u zidovskoj povijesti neprestano biva, valom nasilja kozaclce pob une 1648. prekida se idila zajedniCkoga zivota istocnim krajevima. Tijekom sljedeca dva i pol stoljeâ 126

ASkenazi 6e se iseljavati ponovno natrag prema zapadnim zemIjama: Englesku, Francusku, Nizozemsku, na jug: u Moldaviju Gr£ku, te na sjever: baltiCke zemlje. U Ukrajini je tijekom vala nasilja uniSteno vi§e od 300 zidovskih optina, vi§e od 100.000 Zidova bilo je ubijeno ili nasilno krSteno. No, Poljsk time nije oti&ena od Zidova. DapaCe, tamoSnje je zidovsko pucanstvo raslo tako brzo da je u ranom 19. stoljeiu inilo polovinu svjetskoga zidovstva. Istodobno, iako prognani iz mnogi mjesta, Zidovi opstaju mnogim njemaCkim gradovima. Zapravo, aSkenaske selidbe dalje se tijekom 17. i 18. stoljeca okrecu prema zapadu, jidiS ostaje njihovim jezikom neovisno zemlji kojoj zive. Osobita aSkenaska kultura s njezinim govorom, obicajima i jidiS knjizevnoSû uni§tena je tijekom Cetiriju godina trajanja Holokausta. dio tradicijskih zajednica potpuno je uniSten, a prezivjeli aSkenaski Zidovi ponovno su se okupili svojim ranijim sredinama, drugim mjestima ili Izraelu. Sefardi Drevna zidovska zajednica Spanjolskoj, nastala jo vrijeme rimskoga procvata, trajala je sve do kraja 15. stoljeca, ziveci s islamskim zatim krSdanskim susjedima, prolazeî s njima povijesne nemire razdoblja blagostanja. Prije po£etka kr§danske rekonkviste u 8. stolje£u, zivjeli su Zidovi visokouljudenome okruzju islamskoga Pirinejskog poluotoka, uzivajuci vjersku snoSljivost gradansku ravnopravnost muslimanima. Hjekom stoljeca rekonkviste, plihvatili su Spanjolski jezik vecinske sredine, ali su se cVrsto drzali^svoje religije tradicije. krScanska Spanjolska trebala je svoje Zidove, njihove obrtnic^ke, lijecniiike, noviarske druge sposobnosti. Tako je, uz manje ili vece teSkoce, bilo sve do 1492. godine, kada su ediktom vladara konac"no izgnani. Ok 100.000 izbjeglica tako po staje korijenom raseljenih Sefarda. Dio izbjeglica naSao je utodiSte snoSljivoj gospodarski mudroj renesansnoj Italiji, pridruzujuci se drevnim zidovskim zajednicama. No, Spanjolska je ruka u Srednjemu vijeku bila duga, te Italija nije smjela primiti onoliko Zido-

12

va koliko je mogla. Beskudnici su shvatili da ce najbolje utodSte ipak nad izvan krScanskoga svijeta. Diljem islamske sjeverne Afrike vec su zivjele razbacane zidovske zajednice, koje primaju dio izbjeglica. No, prilike u tim krajevima nisu lake: mjesno muslimansko puCanstvo nije prijateljski raspolozeno, segregacija se strogo provodi. Jedino pravo pribjeziSte vidjeli su stoga izgnanici u vjerski snosljivome Otomanskom carstvu . Premda takoder islamsko, ono nije imalo predrasuda prema 2idovima, koji su bill rado primljeni zbog svojih sposobnosti, medicinskoga i tehnidkoga znanja, trgovacldh i diplomatskih iskustava. U svim vedm gradovima naselili su se ovi izgnanici pokuSavajud ozivjeti svoj razoreni zivot svoju kulturu. Godine 1517. pala je Palestina u otomanske ruke, te se tako dio sefardskih izbjeglica naSao zemlji svojih predaka. Svuda su u otomanskome svijetu unapredivali zivot gradova u kojima su se nastanili, a Turci su se didili i podsmijevali gluposti Spanjolskoga cara koji je izgonom 2idova obogatio Otomansko carstvo osiromaslo svoje vlastito. otomanskome okrilju proveli su Zidovi viSe stoljeca, nalazed u toj novoj domovini za mjenu za nikada prezaljenu Spanjolsku. lako su se donekle razlidto dalje razvijali pod utjecajem novih zivotnih sredina, sa £uvali su svoj srednjovjekovni Spanjolski jezik, dudeoespanjol ili ladino, i svoju hispansko-zidovsku kulturu. Osobito £vrst zidovsko-§panjolski identitet Cuvala je skupina sefardskih izbjeglica Sto se naselila trajala zaba£enome pokrajinskom kutku Otomanskoga carstva, Bosni. Na sefardskome temelju ova je zajednica stvorila osobito vrijednu bujnu ku lturu, prozetu jakim utjecajem domacinskoga slavenskog okruzja, istodobno islamskoga i krScanskoga, i trajnim sjecanjem na izgubljenu domovinu, Spanjolski Andaluz. Nasli su se Sefardi i na hrvatskim obalama Jadrana, pridruzujuci se v e < ^ od rimskih vremena postojeîm zajednicama na istoCnojadranskoj obali. Potomci prezivjelih i nasilno pokrStenih portugalskih Sefarda drzali su to prisilno krgtenje samo odgodom neizbjeznoga iseljenja, te su koristili svaku mogucnost odlaska slobodnije zemlje, gdje bi se vracali vjeri praotaca. Odlazili su London, Amsterdam, Hamburg, Ne York, juznu Ameriku... gdje su postali pionirima zidovskoga naseljavanja novoga, zapad-

128

noga svijeta, omogucujud svojim ugledom polozajem nascIjavanje kasnijim valovima svoje braê, siromaSnih a§kenaskih iseljenika iz NjemaCke, Rusije Poljske. Tako je Pirinejski p o l u svojih zidovskih zajednica. jugoistoCno otok ostao europsko sefardsko pucânstvo §to se u vrijeme Drugoga svjctskog rata naslo po vla§<5u nacistifkih rasnih zakona, tegko je postradalo. Poput preostalih ASkenaza, i preostali e uropski Sefardi su se nakon Holokausta izmijeSali s ostalim granama zi-

dovskoga puCanstva, te 2ive u svim krajevima svijeta, a dio se vratio i u domovinu Izrael. Zidovi u

Kini

Neke od neko<5 cvatudh zidovskih zajednica netragom su ugasnule. Jedna od takvih je i ona u Kini. Oak je i u tim najistocnijim predjelima svijeta sve do sredine 9. stoljeca bilo zidovskih zajednica. Posljednja sinagoga Kini, gradu K'aifengu, pokrajini Honan, obnovljena je posljednji put 1663. nakon pola tisucljeda postojanja, potpuno je uru§ena zamijenjena drugim sadrzajima drugoj polovini 19. stoljeca. Posljednji rabin zajednice umro je 1810. godine. Danas viSe nema niti jedne zidovske opcine u Kini, a potomci 2idova potpuno su asimilirani vetfinski narod, osim dvjestotinjak stanovnika K'aifenga koji se, premda bimo asimilirani, sjecaju svojih zi dovskih predaka i osjecaju sebe 2idovima. Prema starim kinesmuslimanskim zapisima, in se da su Zidovi prispijevali ki u Kinu Putem svile, zajedno muslimanskim trgovcima, te ih kineski tekstovi nazivaju H u i - h u i (strand) plavim kapicama, za razliku od Hui-hui s bijelim kapicama, to jest muslimana. Takoder se najvjerojatnije na 2idove odnosi kineski opis: ljudi Sareih oiiju. gradu K'aifengu sinagoga je izgradena 1163. go dine, zajednica je zacijelo organizirano postojala ranije. Najvece fidovske opcine imale su i po 2000 pripadnika. Kinezi nisu 2idove osjeiali drugaCijima od ostalih stranaca osobito muslimana. Zahvaljujud vjerskoj snoSljivosti drevnoga kineskoga mnogoboiaCkog druStva, 2idovi su bez problema vodili svoj nadn zivota, cvrsto se drzeci slavljenja Snbntn blagdana, obrezivanja mugke djece te prehrambenih higijcn-

12

skih odredaba. Priprema ka$er-mesa privukla je pozornost ki neskih susjeda, te su Zidovi nazivani vjerskom skupinom k o j a uklanja tetive. Kineski su Zidovi proucavali Toru drzali se tradicijskih moralnih nacela ukljucujuci i skrb o siromaSnim i bolesnim clanovima zajednice, a pri molitvi okretali su se u smjeru ostataka jeruzalemskoga Hrama. Ziveci u idolopoklonidkoj Vjecnoga nisu prihvatili Stovanje kulturi, sa£uvali su vjeru bilo kakvoga idola. Od Kineza s kojima bi stupali u brak ove trazili su prijelaz zidovstvo (no.ne bi trebalo vjerovati kako nije bilo jo§ viSe obratnih demografskih kretanja). Pored zidovskih imena, prihvacena su u gradanskome zivotu kineska, kao i kineski govor. Kineski je nacin odijevanja, ceSljanja uresa tijela bio prihvacen do te mjere da su Zidovi djevojcicama, poput kineskih susjeda, cvrsto uvezivali stopala kako bi ostala sitna. Kao i u drugim krajevima, mjesni obicaji prihvacani su u vjerski nebitnim pojedinostima, dok su zadrzavane i cuvane temeljne odrednice zidovskoga nacina zivota. Vremenom, Zidovi su se pored trgovine poceli baviti i drugi zanimanjima, prije.svega lijecm£kim, cinovnickim. vojniuvijek bilo idilicno zivjeti u toj dkim, pa i ratarskim. No, zemlji visoke kulture ali oduvijek prenapuCenoj nemirnoj. Zapis muslimanskoga kronicara govori o Zidovima stradalim zajedno s muslimanima krScanima u pokolju 12.000 zrtava nereda godine 877. prema krScanskome racunanju vremena, odnosno oko jednoga stoljeca nakon dolaska prvih zidovskih skupina u osmome stoljecu. Od tih ranih pofietaka pa do nestanka u 19. stoljedu, zidovska je zajednica Kini boravila tijekom 11 stoljeia.

Zidovi

Indiji

Prema legendi, vet vrijeme kralja Salamuna tisuCu godina kasnije, vrijeme pada drugoga Hrama, naseljavali su se Zidovi indijsko jugozapadno priobalje, no nema dokumenata koji bi to potvrdili. najstarijemu zidovskome spisu koji spominje Indiju kao mjesto, ona se naziva Hodu (Hindu). Indija se spisima spominje kao mjesto u kojemu je lako pos-

tati bogat i kao nalaziSte zaiiina, a u spisima nastalima tijekom 10. do 12.stoljeca navode se neki indijski obi£aji i obredi, no sve to ne porvrduje boravak zidovskih zajednica u Indiji toga vremena, vec samo trgovaCke izlete Indiju. Prvi povijesni dokument koji potvrduje naseljavanje Zidova jest bakrena plo£ica hinduskoga vladara dijela malabarske obale, kojom se odobravaju neke povlastice rabinu Josefu, vodi zidovske zajednice. Plocica-je pisana jednim od indijskih jezika, izmedu 970. 1035. godine, joS se uvijek cuva cochinskoj zidovskoj zajednici.

Nakon toga, nadgrobni zapis na zidovskome grobu iz 1269. zapisi na sinagogalnim kamenim plotama potvrduju srednjovjekovni boravak zidovskih zajednica u Indiji, a i brojni kasniji srednjovjekovni putnici spominju vi§e trajnih zidovskih zajednica naseljenih diljem malabarske obale. Nakon izgona Zidova iz Spanjolske (1492.) te portu galsko ga pogroma i izgona (1498.) dio se izbjeglica naselio u islamskome indijskom gradu Goi. Cini se da je broj zidovskih naseIjenika io yelik, obzirom da je padom Goe pod Portugalce njezinim proglaSavanjem 1510. godine sjediStem portugalskoga potkralja, odmah zahtijevana uspostava Inkvizicije radi progona kao heretika izbjeglih pokrStenih Zidova §to su se vratili svojoj vjeri. Godine 1543. zahrjev se ponavlja, ali Inkvizicija je Go te nakon 1560. doista poêla ubirati svoje zrtve. Zivot je to vrijeme Zidovima bio neusporedivo lakSi u malim hinduskim kraljevstvima malabarske obale, pod vladarima zvanima rad±e, koji su ih Stitili dopugtali im drzanje vjerskih obiiiaja obreda. Mnoge su sinagoge nastale u tome povoljnom okru^ju. U vrijeme nizozemske vladavine, 1663-1795, zidovske su zajednice na tome podrucju dalje napredovale, osobito u gradu Cochinu, na samome jugu zapadne obale indijskoga potkontinenta. Naseljavalo se tu mnogo novih pridoSlica iz Spanjolske Portugala, sjeverne Afrike, Njema^ke, Perzije, Otomanskoga carstva, Palestine, Sirije i Iraka. Jaka veza s amsterdamskom zidovskom zajednicom u to je vrijeme osobito ojadala cochinsku zajednicu iz koje je potekao niz velikih trgovaca diplomata. Pod mogulskom vlaScu nastalom 1526, Zidovi su pr istizali i u sjeverne dijelove Indije. Tada§nji perzijski kronicar tih krajeva spominje postojanje sinagoge, a potvrduje ga i engleski

13

putopisac 1616. 2idovi su sjevernu Indiju dolazil najviSe iz Perzije i Korasana, a nastanjivali su se najviSe u Delhiju i drugim vedm gradovima. Dolaskom britanske vlasti na indijski potkontinent, razvijaju se zajednice Calcutti i Bombayu. Tijekom 19 stoljeCa bill su Bombayu veoma aktivni mnogi zidovski u£enjaci, prevoded molitvenike druge hebrejske tekstove na mjesni jezik arathi i tiskajuti mnogo novina £asopisa. Bombay to vrijeme prima i mnoge zidovske useljenike iz Bagdada, Basre i Alepa, mnogi perzijski 2idovi se takoder tu naseljavaju kao i 2idovi iz Buhare Afganistana. (Stoljeie kasnije, tu te vrijeme nacisti£ke vladavine u Europi nacl uto&Ste i mnogi europski 2idovi.) Najveci dio bombayskoga i calcuttskoga zidovskog gospodarstva bio je temeljen na pamuku, juti, draguljima duhanu. Najveti doseg opdenito doiivjela je zidovska zajednica Indiji po britanskom vladavinom. Danas je jedina veca zajednica okupljena u Bombayu, no medu malim zajednicama razasutima indijskom zapadnom obalom im nekih koje svojim znafiajkaprivlaCe pozornost. Izraelski Vrhovni rabinat novije ih je vrijeme priznao kao 2idove, premda u ponecemu upitno. Jedna od njih, zajednica Bene Israel, tradicijski drzi da su joj preci prispjeli u Indiju drugome stoljecu p.K. te sebe drze potomcima sedam zidoyskih bra£nih parova spaSenih s broda potonuloga blizu indijske obale. o, za sebe ne prihvacaju naziv Zidovi, je smatraju da se on odnosi samo na potomke stanovnika kraljevine Jehude (Jude), dok oni sebe drze potomcima takozvanih Deset izgubljenih plemena. Vremenom bili su zaboravili najved dio vjerskih tekstova, hebrejski jezik, mnoge obrede obi£aje, ali sacuvali su znanja (i £vrsto in se drzali) o Sabatu, drevnim blagdanima, prehrambenim zakonima, obrezivanju izgovaranju prve refienice molitve S ' m a , iskaza vjerovanja. Slufajni zidovski posjetilac prepoznao je ove zidovske obifaje i u novije vrijeme ponovno povezao zajednicu glavninom zidovstva, iako uz neSto te5ko
JoS je duze nego Bene Israel od glavnine zidovstva bila od vojena~mala zajednica 2idova EtiOpiji, takozvanl Fala5i (Stran£:i)-ili7-kffko sami"sebe nazivaju, Beta Izrael (Kuâ Izf aelova), koja je opstala tijekom gotovo triju tisudjeca, potpuno odvojena u etiopijskom bespucu, Cak ne znajudi za postojanje svjetsk zidovske zajednice, Talmuda niti drugih spisa nastalih na ko odvajanja. FalaSi su potomci zidovskih uglednika i njihove pratnje, dospjelih u te zabafene krajeve vrijeme legendarne etiopijske kraljice Makede (poznatije ka kraljica Sabe) njezina sina Menelika. Cini se naime, da je kraljica ka uspomenu na svoj ugodan i ne iskljuclvo filozofski posjet muzevnome a-

132

13

nih parova, Crne, potomke iz mjeSovitih brakova mjesnim puCanstvom. N posve indijski tradicijski kastinski nafin, ov se dvije skupine ne mijeSaju brakovima, njihovi pripadnici < 5 a k donedavna nisu smjeli niti jesti zajedno Iako danas, slijeded zidovska naCela, imaju zajednifke sinagoge, dnlje imaju podredenu ulogu. Problem je dodatno talmudski zamr3en cinjenicom podjednako tamne koze obje grane Bene Israela, slifine kozi indijskih susjeda kojima su se tijekom stoljeca mijeSali. Danas postoje samo ostaci te zajednice Cochinu, oko 12.000 pripadnika uselilo je u Izrael. Uspostavom Drzave Izrael 1948. godine, velik je dio i drugih indijskih 2idova odabrao povratak drevnu domovinu. Broj pripadnika nekad jo§ mnogo ve6e bombayske zidovske op
Beta Izrael

lamunu, svojim etiopijskim podanicima podarila polu-zidov sko kraljevsko muSko dijete. Kada je ovaj za Salamuna neocekivani sin poodrastao posjetio oca, pri povratku je sobom poveo brojnu skupinu dvorskih svecenika, uglednika njihove pratnje. No, dok su potomci toga Salamunova sina, kraljevi Etiopije, postavsl kasnije krScanirna, tijekom stoljeca okrutno progonili malu etiopijsku zidovsku zajednicu, ova se cvrst o drzala svoje zidovske vjere osjecaja zidovskoga identiteta. Tijekom vremena su se, dakako, pripadnici zajednice u velikoj mjeri mi jeSali pripadnicima mjesnoga puCanstva, no ipak su se tijekom desetina stoljeca Cvrsto drzali svoga identiteta. Tako su pripadnici zajednice FalaSa danas posve negroidnoga tipa, no to ne clni upitnom njihovu pripadnost zidovskoj zajednici. Rano odvojeni od glavnine Zidova, nisu poznavali niSta od spisa, nacela, blagdana obicaja nastalih nakon njihova naseEtiopiji. Medutim, osnova zidovstva: Tora njezini Ijavanja zakoni te blagdani obicaji nastali prije razdvajanja cuvani su tijekom tisucljeca. Sabat se takoder strogo poStovao, brakovi su sklapani unutar zajednice. Dakako, tijekom stolje£a> Falasl su poprimili mnoge magijske druge nezidovske obrede.i obiCaje. No, prema sluzbenome misljenju mjerodavnoga ortodoksnog rabina Izraelu, ova je zajednica prihvaêna kao^zidovska. Tako je bilo moguce najveci dio Fala§a, zagubljenih Zidova, kojih je 1974. bilo ok 25.000, prebaciti Izrael sacuvati od ratne opasnosti Sto je tada nastala Etiopiji. Tijekom nekoliko akcija spasavanja izmedu 1977. i 1991. prebaêni su avionima u Izrael gotovo svi Falasl. Osobito je bila velika operacija Mojsije, kojom je 1984/5. iz neposredno prijeteceg ratnog vihora spa§eno u kratkom roku 10.000 FalaSa. Godine 1991. u Etiopiji je ostalo jo§ samo ok 1000 FalaSa. To je nazalost istodobno kraj njihove osobite afrieko-2idovske kulture poCetak ponekad mukotrpne prilagodbe suvremenome zapadnjacikom izraelskom dru-

Maroku, zatim u Tunisu, neSto u Alziru i Egiptu. U islamskoj sredini sjeverne Afrike, koja nikada nije bila snosljiva kao ona u Otomanskome carstvu, Zidovi nisu uvijek bili dobrodoSli. No, mirnim vremenima oni su zivjeli poput njihovih susjeda, islamskih Arapa, a zajednicki zivot olakSan je sli^nim prehrambenim propisima sli^noScCt svakidaSnjega zivota, odjece obisvakidasnjem 2ivotu usvojili su Caja. Zidovi sjeverne Afrike arapski jezik domacinskoga okruzja.

Smjerovi suvremenoga zidovstva

Stvu.

Sjevernoafridki

Ortodoksno

%idovi

Zidovstvo

ko 20.000 Zidova, podrijetlom Sefarda potomaka drevnih zidovskih zajednica, zivi sjevernoj Africi. Najvi§e ih je u

Do vremena druStvenoga otvaranja mnogih pitanja koja su se nametala zidovskome uîteljstvu, svi su Zidovi zapravo bili ortodoksni. Drzali su vjerske propise i obi£aje na jednak

134

13

nacln kao i njihovi preci prije vi§e tisu£a godina, mjesne razliCitosti krajeva u kojima su zivjeli, nazvane minhagim (obi£aji), poStovane su ako se nisu suprotstavljale na£elima Tore. No, u vrijeme emancipacije, srednjoeuropski su 2idovi poCeli gledati na svoju vjeru kao manje obvezujufti negoli je bila njihovim precima. Zabrinut zbpg opasnosti ve<5ega osipanja tradicijskozivota, njema£ki je rabin Samson Rafael Hirsch (1808-1888)

I l 6 t i hdrustveno-povijesnih okolnosti, veC je potrebno drzati se tp&io samo onoga gt je odredeno rijeeima Tore kasnijih svenhspfsa; alito.j'e nu2no provoditi toen-o do pojedinosti. 2ivot ali prilagodba se"™e»_Eîi52£litiJa^^ treba biti dinamiCna, uvazavajuti povijesne tehnoloSke promjene. zivomoj stvarnosti, vi§e milijuna 2idova slijedi zahtjevan put Nove ortodoksije, uspijevajuti se potpuno uk lopiti u suvremeni zivot (iako ponekad tijesno) a istodobno Cuvajuci svaku pa i najmanju vjersku odredbu. No, ima i drugih danas koji Jedan od takvih pdkre^je Hasmzam, C i j T sxi p"npadnici veoma akfavni, pa diljem zidovstva drugacljih usmjerenja, potiCud emocionalno angaziran pristup zidovstvu i eesto djelujuei po-

put misionara. Oni u svakidasnjem zivotu provode (inaee sa-

teonjslcoT'«a2elopre'ffia^ karac istodobno svetenik. Poznati su i kao Lubavicheri (a u nas i kao Ljubavi&vci), zbog sada veC dinastifkoga naziva svopredvddnika, Lubavkher Rebbea (Lubavichevskoga rabina).

Tradicijskim odnosomprema ulozi spolova, odjedom i naeinom

Cesljanja devetnaestostoljetnih istoCnoeuropskih 2idova, oni po?!dll .?vo beskompromisnost. Uz haside, prepoznaju se kao izvorno ortodoksne I dr6Vne sjevernoafrieke bliikoisto^ne za-------- ....... jednice, danas male ili gotovo jseezle.

Reformirano

pozvao na potpuno odvajanje od neortodoksnih zidovskih sredina i njihovih ustanova. Istodobno, ugradio je zidovsku tradiciju u suvremeni zivot, stvarajuti takozvanu Novu ortodoksiju. Slijedeci taj smjer, 2idov moze potpuno doprinositi suvremenome zivotu ne Cine£i ni najmanje kompromise obavljanju naredaba iz Tore. Prema pristupu Nove ortodoksije, nije nezaobilazno potrebno provoditi one oblike vjerovanja, zivota i obreda koji su se uobi£ajili tijekom vremena ka posljedica raz-

136

Zidovstvo

ov modernoga drugtva privukao je u 19. stoljetu brojne idove, te su vode njemaekoga zidovstva spoznali potrebu za obnovom snage zidovske vjere, kako bi se i novi naraStaji mogli s njom poistovjetiti. Na&la njihove reforme temeljila su se na vjerovanju vjeCno fivu Toru, uvijek izrtova darivanu îdovima, te na Bozjem pozivu neka bi zidovski narod bio uciteljem etike tijekom svih vremena. Vjerski zakon, Halaha, pritom je i vodifem i alatom, opomenom ali ne obvezom. Tako vjerski zakon obvezuje svakoga prema njegovoj vlastitoj procjeina savjesfi."Gvakav]e pnstup bio pozdravljen u vladajucim krugbvima razliCitih zemalja, uz uvjerenje da ce biti korakom ka vedem pokrgtavanju Zidova. Upravo obrat" ovakav slobodniji pristup zadrzao je okviru zidovstva mnoZidove koji ne prihvatf aju ortodoksiju. 13

Nedostatak reformiranoga zidovstva mnogi vide u donek-

le olakom poimanju Tore, £esto hladnom racionalnom obavljanju obreda (za razliku od izvornoga zidovskog emocionalnog pristupa), te u poricanju teoloSkoga pojnaa izabranosti zidovskoga naroda zbog nelagode koju takva predodzba izaziva u suvremenosti. No, i reformirano zidovstvo u danaSnje se vrijeme ponovno reformiralo. lako mu je trebalo neko vrijeme za prilagodbu svojih na£ela temeljnim postavkama zidovstva, ono je prihvatilo vetinu bitnih na£ela, uz blazi pristup izvrsavanju obveza. Bitan odmak.pd. ortodoksne konzervativne sljedbe ucinjen je u okviru ove sljedbe glede uloge zene, koja novije vrijeme moze obnasati svaku vjersku duznost pa i rabinsku. Danas je reformirano zidovstvo najzastupljenije Sjedinjenim ameriCkim drzavama zapadnoj Europi. Konzervativno zidovstvo

Pokret konzervativnoga zidovstva nastao je kao odgovpr na nastanak reformiranoga pokreta medu onim njema£kim Zidovima kojima je taj otklon bio preradikalan, a pr itom su orto doksiju dozivljavali kao teSko primjenjivu stvarnome zivotu. Konzervativni pokret poftva na temelju tradicijskih vrijednosti, Halahe (vjerskoga zakona) Bozje svenazoCnosti. Bog i njegov narod su prema konzervativnome pristupu neprestanoj dinamicnoj vezi, H a l a h u , uz duboko postovanje drzanje njezinih odredaba, treba tumaiiti uvijek iznova, u okviru zivotnih okolnosti. Tako konzervativno zidovstvo stoji izmedu ortodoksnoga i reformiranoga, al ipak je blize ortodoksnome. No, okviru konzervativnoga pristupa istodobno ima i najviSe raznolikosti, te se neke struje viSe priklanjaju ortodoksnim pristupima, a druge reformiranima.

Narod vet oni medu sobom tvore organsku zajednicu, poput zajedriica drugih naroda. Bo nije osoba v e < 5 natprirodna sila, Bozje naredbe, micvot, trebaju biti iznova drugadije tumafene, dok one za koje se drzi da viSe nemaju svrhe treba ukinut i. Opdenito, rekonstrukcionizam drzi potrebnim prilagoditi zidovsk vjerski zakon eti^kim odrednicama naSega vremena. Zbog ovakvoga pristupa, ova je sljedba vi5e sustav miSljenja nego zidovstvu: Rado'je-prihvacena nekim vi§e asimilirasffvjer nim zidovskim sredinama, prije svega americldm, no nije pridobila veci broj sljedbenika. Zidovstvo

be

vjere

vrijeme nastanka emancipacije i sve veciega p r i h v a d a n j a akademskoga Skolovanja, tijekom 19. stoljeca je nastala do tada tijekom tisuca godina (uz rijetke povijesne iznimke) nepoznata pojava: Zidov nevjernik. Mnogi, £esto istaknuti pripadnici zidovskoga n aroda, osjeciaju duhovnu Ijepotu 2idovske bastine, ali ne dijele vjernicima duboko poStovanje prema Bozjim odredbama niti ih se drze. No istodobno, oni osjeâju svoj zidovski identitet zele ga saiuvati, te mnogi od njih na razli&te na&n ipak slave zidovske blagdane poStuju tradicijske obiiaje, aktivno sudjelujud zivotu svojih zajednica. sredinama gdje je religija opienito bila progonjena tijekom duzega razdoblja i u onima gdje je doSlo do veie asimilacije, postotak takvih nereligioznih 2idova je ved. U praksi nema oStre podjele na vjernike i nevjernike, a rabini drze svakoga nevjemika ne samo mogutim vjernikom nego i neotudivim dijelom zidovskoga naroda.

Mesijanski pokreti sekte

okviru zidovstva

O v a j je pokret nastao novije vrijeme Americi, temelji se na naielu zajedniCkoga zidovskog duha, usporedivog sa zajedniikim duhom svakoga naroda, Tak Zidovi nisu Izabrani

politidd nestabilnome vremenu drugoga Hrama pojaviokruzju tragi(5nih politic^kih prilika nasle su se brojne sekte. taju sekte Farizeja (izvorno: PeruSim), Saduceja (izvorno: Cedukim), sekta Esena, zatim sekte Bana'aim, Hipsistarianci, Hemerobaptisti, Magarejci, Terapeute i mnoge druge poput primjerice redovnifike zajednice u Kumr anu, znamenite zbog svitaka

138

139

Rekonstrukcionizam

svetih spisa §to su se saciivali do naslh dana izazvali veliko javnosti. su njihova tezanimanje znanstvene i meljna nafela medusobno srodna, all razlike su ne samo teoloske vec i politi£ke, jer svaka je sekta inaala svoj vlastiti politiCki pogled na stanje pod rimskom okupacijom. No usprkos njihovim razlicitim politiCkim pristupima, svima je bila svojstvena teznja za pronalaZenjem ispravnoga teoloSkog praktiino pristupa stovanju Boga i Bozjih zapovijedi. Sve su te sekte ugasnule tijekom vremena. novije vrijeme, u Srednjemu Novome vijeku, nastaju u okviru zidovstva mnogi mesijanski pokreti koji bi se takoder mogli prepoznati i kao sekte. Od ranoga Srednjeg vijeka pa sve do duboko u 18. stoljece javljali su se samoproglaSeni mesije

diljem Europe i Male Azije te oko Crnoga mora i u Mezopotamiji. NajviSe sljedbenika imao je u 17. stoljecu Sabetaj Cvi, samoproglaseni mesija koji je svoje brojne sljedbenike preveo islam zapetljavsl njihovu zajedniclcu sudbinu do toCke koje nije bilo povratka u zidovstvo. S ve do danas, najvise Turskoj, zivi skupina potomaka njegovih sljedbenika, nazvani doenmeh (turski: preobracenici) koji, premda se smatraju muslimanima, drze neke Zidovske obiCaje. Oni sklapaju brakove samo unutar svoje zajednice a ne i s drugim muslimanima. No, rabini ih u slucaju zelje za povratkom zidovstvo odbijaju prihvatiti ka Zidove-povratnike.

Danas djeluje, najvise Amend, brojna ortodoksna zajednica Chabad Lubavitch, koju bismo mogli prepoznati i kao mesijansku sektu. Clanovi te zajednice za Zidove ponesto neuobicajenom ne-

strpljivoscu cekaju dolazak Mesije, te su u Zurbi svome karizmaticnome vrhovnom rabinu, pored nesluZbeno priznatih (u Zidovstvu inate nepostojecih) dinasticldh povlastica pripisali i poneSto od Mesijini atributa. Zajednica se nastavlja na hasidske obiCaje te naglasava uporabu jezika jidiS, tradicijski istocnoeuropski pogled na zidovstvo i ne osjeca driavu Izrael bitnom sredisnjicom svjetZidovstva. prepoznatljivoj odijelima zastarjeloga europskog kroja, glave pokrivene okruglom kapicom a preko nje jos velikim crnim sesirom, dugih brada i pejesa, uvojaka kose iznad usiju, muski pripadnici zajednice svuda su lako uocljivi. Dok se zene drze strogih starih 2idovskih obicaja 140

donesenih Ameriku iz Europe 19. stolje&i, mugkarci su Cesto vcoma aktivni te, osim bavljenja gradanskim poslovima, djeluju poput misionara diljem zldovskik zajednica svijeta. Do danas preziyjela je, iako neusporedivo manjem broju, zajednica Karaita, cije im znaCi: predvoditelji odnosno prvaci Pisma. U vrijeme nastanka Talmuda, ok 500. godine, Karaiti su ga odbili prihvatiti ka obvezujuti spis, osjeâjuci tekst Tore kao dostatnu osnovu za uredlvanje druStvenih odnosa. Do oko tisucite

godine zajednica je opstojala na Bliskom Istoku, nakon toga prelazi u podrucje Crnoga mora. Po nacistiCkom okupacijom umoreno je na Krimu deset tisu(ia Karaita a pet tisuca preiivjelih rasprSilo se ok 1960. godine diljem Rusije. U to je vrijeme Sjedinjenim americJicim drzavama zlyjelo ok stotinu karaitskih obitelji. Danas Izraelu 2ivi ok 15.000 Karaita, koje se smatra dijelom iidovstva ali on zadr2avaju svoje vlastite vjerske sudove nastoje sklapati brakove samo u okviru svoje zajednice. bi trebalo smatrati sektama okvini Zidovstva razliclte druge skupine koje nisu di zldovskoga naro da ali vi§e ili manje pogtuju slijede 613 zapovijedi ili neke Zidovske obrede obi£aje, kao Sto s Samaritanci (danas ih ima samo joS oko 600, a zive u Izraelu), ameri£ki Crni Zidovi i slicne vjerske zajednice. Neovisno 2idovskim zakonima koje poStuju, oni nisu dionicima baStine Naroda Izabranoga. Istodobno, kabalistifko uCenje sljedbu, neupitno zldovsku svojim znafiajem, pripadnoscu nastankom, mo ie se osjetfati kao sektu. N o, u vrijeme nastanka srednjovjekovnih novoyjekovnih m esijanskih pokreta Kabale, nije bilo srediSnjega autoriteta koji bi mogao procijeniti mjeru neslaganja osnovnih naeela zidovstva i Kabale.

H-Kabala Malo koji pojam iz okvira zidovstva pobuduje istodobno toliko radoznalosti zabluda kao K abala misticnpugenje^gJBozjim ^jMbjitinîfflaviSverrikaJLJiuclskoj sudbirtr^vo je uênje pohekad na samome rubu k ruga koji oznacavaî odreduje Sto je u okviru Zidovstva Sto nije. Kabala je samo jedan od naziva velikoga sustava misticnoga vjerovanja, koje ukJjucujejrnisticrii filpzpf-

141

sk pogled na svijet magrjske na^jrLe.â^pQkuiaLnadzirania nad njim. H ebrejska rijec k a h a l a 7x\^prwêm^redaja. tradicija, u£e^ ___-^_

^~ ff -~'-rniiom

-..,-,..

istine*

^_____^__—*'

druimnazivima.Utenje je ti ekom juzno]~FrancuskoJT"Spanjolskoj europske zidovske raseljenosti No, tradicija nastanak Kabale smjesta vise od tisucu godina ranije, te tvorcerr^Kabale drzi rabina Akivu, mistika ucenjaka iz Palestine, koji je zivio pfvofne stojjeju, odnosno rabina Simona Ba Johaja, koji je u 2. stoljecu zapisivao nauCavanje mistika Elijahua, izreceno tijekom godina njegova boravka palestinskoj pustinjskoj pecini. Kabalisti^ka tradigiia_smatra rabina Simona srvaxa= teljem temeline knjiga Kabale, Zohara, C i j i je stvarni pisac^za^ J p O

* * L ^

C H X X

A v b wt j ^ .

p^vo srednjovigjkovni Spanjolski Zidov, kabansFô^ de~LeonTôhar prikazuie~osnovna naêla Kabale, predoûje~ezoteritnu realnost iza i iznad razine svakidasnjega zivota. Jâbaluie^bjlozabranjenoizuâvati zenama aliJ_rauika]j. su cima mladima od tridelseTladnosmrc'etrdeset^ uCeni, ^pobozni, o2enjeni, stabilnj^^relijmuj-

e spotzllca^ nakon

znaj^^pasne ako J^pje. .>»ÎJ^ÂI.J^-.^ jv vanje. Ovo je Durnm dogadanja ok samozvanoga mesije Sabetaja Cvija. Kabala svome sustavu nosi razlidte misti£ne ideje, zasnovane na vjerovanju skriveni smisao Svemira nasega zivota njeu. Relativizira se pojam slobodne volje uvode poimanja koja duboko zalaze u podrucje praznovjerja. Kabala u zidovstyojiyP" djjpojmove reinkarnacije, dibuka (zloduha), moguinost magijskoga nadzoranad prirodnim sUamTTdruge misticlrre^T'inagijsl^cljnberuke7THx^pâûj^)edinstv Boga, SvemiraiJâ^, jekaTputem brojnih ja^KgititLgjruktura, najêsce prikazariib. if

.^

nosno njima napisanih rijecii. Tako Kabala t u m a f t narav pojma putem brojfiane vrijednosti slova kojima je naziv pojma napisa hebrejskim slovima. U ovim broj£anim vrijednostima ka balisti vide skriveni smisao i poruke sto ih vode do otkrivanja Bozje naravi tajne Svemira. Ovakav je pristup preuzet iz drevnih kaldejskih vjerovanja magijskih postupaka, kombiniran naCelirna 6 dobroj i zloj sili europskih srednjovjekovnih dualisti<5kih pojkrftta^te. jzyorno nije iidqvski. vrijeme rase~Bu3ud da je n¥staTa~naR:on~paHa Hrama, ljenosti, odrzala se Kabala krugu zidovstva, no upitno je bi li Kabala uspjela zadrf ati to mjesto da je u vrijeme njezina na prostanka razvitka postojalo srediSnje rabinsko tijelo koje sudivalo nije li takva pojava ipak izvan kruga Sto ga ocrtava Tora. fttngajf>nna u suvprngnnj/rrjeme ogranigena na u2i krug rabina i nihovih sledbenika i rubnae • 3 ( ^ 3 taTT^TÎaJâjETict^Vijjjvr^^

Kabalistiiko je uc"enje sv donedavna prenoSeno skrovitim naclnom i duvano kao tajno znanje ograni£eno na krug kabalista. Tradicija Kabale prenoSena je tijekom mnogih naraStaja unutar dijela zidovske zajednice, no ona u suvremeno vrijeme krize vrijednosti identiteta izaziva veliko zanimanje nezidovskih krugova, najiesce kao pblik pseudoznanstvene komercijalntTzabave^paj,psiholo§ke ovisnosti i sekta§tva. Tako je Kabala na§e vrijeme desto tumacena be stvarnoga poznavanja njezine biti, vulgarizirana na masovnome tr2istu neprestano gladnome mistike.

oyih _stTjûra_âuzirnaju popnovi EojTpredstavljaju razliCite stupnjeve svetostiôdliovjekova-materijalnoga tijela do Bozje naravf. Osobitost ovoga sustava jest u pjddayanju. dubokoga 'znaienja brojCanim vrijednostima pojedinih hebrejskih slova-od14

143

jo jedan s 30 dana [adar'Seni iliycadaryi Ov osij'ii. rava da se blagdaru slave uvijek jednako, znafenju n a r a v i bkgdjnaj)djgovarûge doba godtne: DoduSe, niti ovako nc po stize se potpuna astronomska toCnost, vet se s v a k i h 21 od nosno svakih 23 godina dobiva po jedan da viSe. Vrcmenom de to, ako se ne ufini ispravak, izazvati pomicanje blagdana sljedefe doba godine od izvornoga. Vazni bi se proljetni blagdani poteli primicati Ijetnim mjesecima, jesenski blagdan bi se pomicali prema zimskome razdoblju... U.1650 godina uporabe oyogazapisanog kalendaraj?lagdani su se tako pomaknuli za pkoêdanjana. Rabinski uCenjaci bave se tim problemom, ne ki odnjih predlazu reformu kalendara koja predvida 23 prestupne godine tijekom 334 godine, umjesto dosadagnjih prestupnih tijekom svakoga razdoblja od 19 godina. Tako bi se po jedan da viSe pojavljivao samo svakih 12.500 godina umjesto danaSnja oko 4 i po dana svakoga tisudjeta. No prava po lemika medu struinjacima jo§ nije zapoiela. sljedeôj Cetvrtinjj^dje(5ajcalendarskom ppgreSkom dodat 2e'se" zapfavcTsamojoj je~dan da yijka, a^pjadalê reforma kalendara najvjerojatnije biti uginjena. ]^^^2idovskoga kalendara raCunaju se od ve&ri do veien xjslanjajuS na izriCaj iz prve glave prve Mojsijeve knjige, prema kojemu je Bog styoriojsvijet predveder, te dnevni ciklus p6iinje"dolaskomno(ii. Nolftulma razlike izmedu gradanskog dy'adesetgerfrerosatnoga dan.^dal^]p1rema~|Jfl + a & , yjerskqme_ zalcbnu^Frema~HSfl/ti, nodfu dio dana~za]po2ifije kada se okom neba, a dnevni dio dana kada se prve zrake sunca primijete na isto^nome raianTe~dne^nb^7]Ddnd^^ô6n6ga dijela dana fazliCito je, pa je tako duzina[jflot zemaniotJisatij razliCita, ovisno razli&toj duzini dana tijekom gocTisrijih doba. Saot zemaniot bitnijiuzaodredivanje pravoga vremena razliCitih dnevnih irtolitava, te se premTastronomskome vfemenu ^mljenjaju ovisno godllnjim dobima. Da bi sve bilo malo_slp2enije, rrtnpgi rabinizlasku zalasskj_autojriielix>dredujuIclnevjii_3Tord^ ku sunca na horizontu,ane od praskozorja do prvih zvijezda. godina slavrprvoga i drugog a dan¥lnie^c¥l?h'lri/flj T o je stoga §to Ll

GODlSNJI KRUG: BLAGDANI I POSTOVI Zidovski kalendar se naziva

jGo^SnjiJkal^

nasnji zidovski kalendar kao zapisani sustav gotjeêz^Sedine 4_stoljega, od kada se kalendar odreduje matematiddm izra.cunima. JPrije toga vremena ovaj je sustav prinyenjivan uz astronomska promatranja temeljen na lunarnim mjesecfina ustanbvljerum'plifenTprVoga opazajajnladoga mjeseca. an prve pojave mladaka naziva se I R o S frojgljf a slav ljen je sy do danas kao~mali b^g^n7T[s5g§^rnjejiidQyskl kalendar lunarnosolarnirô'diha se sastojigdjiyanaegt mjeseci od po 29 odnosno "SOâna. W ^ S ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ J ^ f f t ana);^yflrl(odgoyara traynju/sylEyu, traje 29 dana), lipnju/ govaFasvibnjuTlipnju, traje 30 dana)/ traje kolovozu, srpnu ar 30 s r p n j u / t r a i e 29 dana -a-A

M—

je 29 dana).

obziroiii_

IJ-"

liiomske tofinosti, tijekom

VQ^strpjstvo odstupa od asfrb-

pjestu-_ dosovno: tru-^

_pîR7Prestupna

neprestupna godina naziva sejiana pe$uta\(6biiiI~giQ3^^ Sesta, osmaTjelianaestayêtTnaesta/sedarnna^s^^ devetnaesfaTTJ fakvoj godini pf je redovitoga mjesecaf flrfflra/dodaje se

dna godina),

144

i.'l.——-• "-I

14

zidovskome kalendaru postoji viSe novihjgodina, odnosrw .pocefaKa godiSnjega ciklusa.Trvi dan proljetnoga mjeseca|ni^^di^âg^syijej^sn^rryiovom godinom, poêtkbm"godignjega ciklusa blagdana pojetkom ragunanja ôîâ kfaljevanja^ kraijeva. Prvoga\e/u/g jejwyjyg)djnjyrarac'un^^ ine. No, jjrjôsalna~nova godjna^Mog /M-Sflnfl/yiolazi pryogaj —«_^ mjeseca \tiSrija, (kaoi pbljetnica stya^ ranja sâjHa~o3Sc^rio7prema drugim mlSIjenjima, ka pbljetriica^tvaranja prvoga ôvjeka, Adama. Ovajân je istodobng sedma eodina, dan prema k o j e m u se broii svaka to jestTSabfltl -•-._... V,_ __ ^r— ~vlr'koja naedeseta, jubiejska godin stupa n^kpnjciklusa sedam puta sedam godina. Tada se zeralpr ne obdjelava, je njive imaju svoj Sabat. Jo jedna nova godina pojavljuje se godiSnjem ciklusu_blagdana: novagodina drve._

â^^redjrj.pjnj2ijnfikQga_mje&e£a\J^^ kada uTzraelu^dTêce^ poînje pupati^Dakle, prvi mjesec godlsnjega ciklusa, nisan, paha-$ada u doba proljetne ravnodnevice dok nova godina, na pada vrijeme jesenske ravnodnevice, nova godina drveca vrijeme zimske kratkodnevice. Ovi su dani i u drugih naroda vezani uz blagdane godiSnjih doba. No, u Zidova nema vecih blagdana u vrijeme Ijetne dugodnevice, osim nove godine stocne desetine, v e < ? su u to vrijgme tjedni tuge p o k a j a n j a . 2idovski je kalendamastao kao agrikufturnd pom'agalo li ve veoma rano i kao nezaobilazan vodic za obiljezavanje blagdana u tocno odredeni dan godine. Prije nego je kalendar od ranijeg, obifiajnog, ustanovljen pisanome obliku, dolazilo je do veoma ozbiljnih nesuglasja medu sljedbenicim razlidtih rabinskih Skola oko dana pojedinog blagdana, jer dan blagdana odredivan je svake godine iznova, na temelju astronomskih promatranja brojanja dana rjedana od prethodnoga blagdana. ec prije potpunogajajejjafvgJjja_Zidova iz^domoyij ne dolaziloê do teikoca oko ustanovljavanja dana blagdana, jet vl] e1sfo~op a1!ajuTrT^^ s_brijega na brijeg, p a l j e n j e m v a t r e J N r a k o n pocetka Sire raseljenosti dujem tada poznafogirsvijeEa, takav je nacin postao nemogudm, iako je uspjeSan i dovoljno tofian na manjim udaljenostima. ^kjoje_uj^dienosti,riastao_jobicaj proslave blagdana jedan^dan"duze nego uôrôjî^kakoW^blagdan sigurno bio

146

prodayjjen tijekom blagdanskqga dana. Oyo se pdnosi na sve blagdane osimRoS ha-Scme, koja je i u domovini dvodnevni blagdan, te Jo Xfpii^, jer bi vjernici te§ko podnijeli dvodnevni potpuni p6sf^to~gTovljÎaân^na^ze. Go3Sie"350. osporili su rimski vlastodrSci zidovskome vjersko_mejy333f]P!taQ5n^^^ vremelaa"rnladaka, hodeSa, koji odreduje pocetak kalendarskoga mjeseca. Tada je uslanbvIjenWaj pisarii kalendarski sustav §to traje do danas sTsvirrrprednostiiria tradicije i nedostacima netocnbga proracuna, a tradicijski rafiuna vrijeme od postanka svijeta. S obzirom da zidovska nova godina poclnje vrijeme jesenske ravnodnevice, svaka godjria gradanskoga kalendara obuhvaca d i o v e d v i u 2 i d o k l i i n a .. Tak ^ godina obuKvaicarHijeTdve zidovske 5759 5760^ godine.

Zodijadki kotaC. Molitvenik. Njemaeka, 1342.

Sabat: sveti dan mirovanja Sjeti se dana Sabatnoga cuvaj ga svetim! Sest dana radii sa svoj posao, al sedmi ce da posvetiti Gospodimi H o r n kci', shign svojemu. Stoga netes djelati ni ti, niti tvoj si tvoj niti sluskinja, tvoje zivotinje, niti strannc u tvomc damn. Je za Sest je dana Bo natinio nebo i zemlju, i more, sv njima, te potinu sedmoga dana. Stoga je Bo blagoshvio ta posvetio a. da §emof(lzlazak)20,8

C u v a j S a b a t n i da svetim, kako ti je zapovjedio Gospodin Bo tvoj. Sest dana obavljati svoje poslove, sedmoga je dana Sabat Gospodina Bogatvojega. Ne tint tada n i k a k v a posla, ni si tvoj ni kc tvoja, ni sluzinCad tvoja, ni tvoje g o v e d o i magarac, niti stranac pod tvojim krovom... Ta sjeti se da rob ovao zemlji egipatskoj, izvede te odatle Gospodin Bo tvoj si snaznom r u k o m isprutenom miskom. Zato tije zapovjedio Gospodin Bo tvoj svetkovati Sabat. Devarim (Ponovljeni zakon) 5,12

Osnovna namjena Sabata jest odijeliti jedan da tjedno za slobodu; da kada necemo rabiti oruda st se tako lako pretvaoruzje razaranja... dan u kojemu necemo stovati idole raju tehniCke civilizacije... da primirja u gospodarskome nadmetanju drugim ljudima i sa snagama prirode. Abraham Joshua Herschel

biblijskome tekstu s a m B o g Jedna od naredaba na koje viSekratno poziva i opominje svoj narod jest o n a o m i r o v a n j âbaJniân.^Nem^svetijega dana zidovskome kalendariSes ostm u,refbrirdranirri Ppojeamim'konzervativnim zajedhi-

cama.

148

traje tijekom

na hebrejskome jeziku oni nemaju posebnih naziva

iitorak je tre^jomTsf), srijeda je deivrii(jomrevi'f), eetvrtak je padaju petrônTKamiSiya pe5R"]e 'Sestt'mn Sift). blagdane, ovi su dani ra"dlfu"r6bTeru poneSto se od njih raz-

14

likuje tek_pe te_k, jer u gredveC erje pjgtka pociniej SabaA zavrSa-

v a j u d s u b o t n j i m predveêgjmrTako_tiedan pgdnje-nedielinm .tome ledn^JQ^^^^

iiegov

Narodu Izabranpme. Mistici drle dlTsu b r o J e T p d jedan do gest prirodne naravi, dbk je broj sedam duhpvne _naray ,_ te je tako i SflBarosobiteTduhovfie naravi,Tobzirom d o l a z L n a k o n Sest radnih, prirodnih dana.

Sv djelatnosti, sv na§i ni kojima utjeêmp na fizidco o k r u zje nazivaju se malahot, provodenje bilo koje od njih zabran|eno"je na Sabat, neovisno o tome Sto naifTse neke ne Cine ledruge su postale lake primjenom novih tehnologija. s"kTma N e k a d a je zapaliti vatru bi tezak posao, d a n a s Stednjak il rasvjetu uklju£ujemo za tren, no oba su ova rada djelatnosti koje mijenjaju naSe okruzje. Stpga se zabraD.a_ syake djelatnoatLodtla, pjngravu hrane, u r e d i v a n j e dom a i p r a n j odjede, pisanje, svaku poljpdjelsku i gospodarsku djelatnosfTHipovanje prodavan[e te noSenje npvca uza se dogovafanje'i ra2goWfejoj?oMQyimaJ planovima (i k a d a nisu ezanfuz materijalnu dobit), sluz^rge_pjijevqzmm. jredstyima i dizalima, np§ejnje_bilo Jcojega prednieta, sviranje na glazbenim uredaja. ^j^Q pozeljno uredivanje ijela/tkpse rio~poyuq m]ence-iu)e. ^

'ukoliko je teze bolestan i prufiti neodggd.Lvapnrno'f Sv Sto je potrebno~za3fl&fl£ mora se prirediti prije njegova poietka. Vjerska je obveza dogekati Sabat. radosno, prirediva^ rane odijevanjeml\ajbplje odjeCe, uz li ep_o ure-

nije, zimi ranije, buduii da_pojjnie ^ . ^ ^ ^ ^ ^j.^^nm.û zajazasunca. Tradicijski se njegov poCetak o d r e d i v a o p r e m a SenutRufcada'se na nebu mogu ugledati p r v e z v i j e z d e d t a n j e otvorenome postaje nemogute. R a d i izbjegavanja s v a k e m o guinosti povrede v e < ^ zapoCetoga blagdana, udompvi ma se svijede pale'najmanie dvades&t m i n u t a prij^ nareduie paljenje svijejda.1'8 minuta priie z a l a z a . suvreuit!h()sti, ov je vr^me~¥sffoh6iriski toCno odredeno, tijekom promjene godiSnjih doba pomiCe se prema r a n i j e m u odnosno kasnijem satu. Usprkos tome tocnome izraûnu, u svakome domu i danas jjfrgl Regime onoga. âsgLkada majka-QbjtePnk

ulcn

ih JP Tiapalila 'n^gfPTJâ^^ o T ^ a f i T f K -

omskTo3fe3 ehoga

za svakp di[gtg zapaliti joS jednu^ nazoCna, neudata kd moze paliti svijete u m j e s t o nje, rnajkanije al uz m a j k u ona pali samo j e d n u svijecu posebnome svije6njaku. je djevojdca dovoljno odrasla da moze spoznati i d e ju Sabata izgovoriti blagoslov za paljenje svijeda, m a j k a je poduiava ovoj micvi. Sv svije£e koje kceri pale u svojim posebni svijecnjacima m o r a j u bit: zapaljene prije svijeca u d v a obiteljska §abatna svijecnjaka, jer kad a ih majk a obitelji zapali, oCe je blagdan vi§e se nikakva v a t r a ne smije paliti. JLJftadi: djskim obiteljima, otac je nekqd prije pogetka Sabata Qdraslim I^

to vrijenl^Tkcerima dnila posljednje pripreme dbma za blagobiteljjgdlazi .u , na pbrteMskome_stolu obvezno se

n a l a z i Hiep stoljnjak^ dv jabatna^syije^rgaka. dvije l f f f p n i r p ^ i p n k r i v p n p aaTiahTmvw^pnff

(bijeli

megprn), k. Prifom^stoljnialk simBolizira m f l M M ^ o jo le

Ova &&i^ micuflcianas djeluje pomalo neobifiao, all u starini desto nije bilo dovoljno hrane za tri obroka radnim danom, te je subotnje obiIje hrane takoder radovalo vjernike. Najpobozniji petkom ve nakon podneva dovrSavaju posljednje pripreme za potetak blagdana, a manje pobozni nastoje barem izbje£i vremenski tjesnac u posljednjim trenucima radnoga dana. Ljeti Sabat po&nje kas-

petkom iskaztiju sigurnosTâê polSebe za hraKombiti z a d o v o l j e n e uz subomji odmor od rada; êzg&Lokj lzira_rosu_|tpje pusjjnji_gal|y-)n mqnj; sp podsjeâ na Bog|e

150

15

oBozno je

pUstinji hranio Izraeli<*ane;^^tlosTsvtf&^îrnbolizira svjejt lost hramskoga sviiedniaka

simbolizira poStovanje radJostTTrhovije vrijeme na stolu se~~ nade rrinogo vise~povrCa nego je to uobifiajeno tradicijskoj zidovskoj kuhinji. lako moze proslaviti prije svega slavjju_objtejû^^£e_okjup_e oko blagdanskoga stola 'prije ntigd majklTuz o3govaraju£i blagoslov zapali svijeê. Ol>_

red prirran^-&rfn7fg,

b W a C a Lzapo&nje

pjevanfem

~5\a se pozdraviia blaectan veika bo2je stvaranje. Psalmima slijedi pjesma Leha dodij kojoiseblignje Sayiti_ flb a^kap- Stain poz(fravuTdc>Iazedu kraljevsTcu ne Sabat Salom (Sabatiii mir) a aSkenaskim domoviitna Cuje se: ^w^ SflboslU $abes/La-^ __ _tim_otac_blagoslivlie sinove.rijegima: Nefaj bi vas Bog udinio poput Etrajima iMenaSea (MolsTie'VIK'siBova),^ kêrj rijegima: Neka bi udinio p o p u t Sare, R e b e k e , Rahele i L e e (zidovskih pramajva ki). gvi za stoiom tada pjevaju_EJgsmu S a l o m a l e i h e m ^ p o z d r a v dobrirri~anaelima""irura koje se pozWa prosiavifFblagdan zajedno s domadnima. Pjesma potjefe iz 16. stoljeta i pod utjecavjeinu borbu jem je srednjovjekovnih mistiCnih vjerovanja snage dobra sa snagom zla. Vjerovalo se da £e, ukoliko dom nije ureden za Sabat prema vjerskim odredbama, za blagdanski stol zajedno domadnima sjesti andeo zla, a ako je u domu sve pravodobno ispravno uredeno, domadinima te se u proslavi pridruziti andeo dobra. Oba andela prate kufedomadna pri povratku iz sinagoge, te jedan od ulazi u ku£u drugi odlazi dalje. Ov pjesmu pjevaju svi slavljenici okupljeni oko stola. lako se drugim danima kruh blagosiiylifi^priie vina, na Sabat \e p'fptpnirp kruha T i n g nv

pokrivafu osobitim vezenim pokrivaCem za vrijeme kiduSa, blagoslova vina, kako bi im se iskazalo poStovanje i kako ne bi bile zapostavljene, jer kruh se dr2i najvaznijom hranom. gi punoljetr^muSliaLrafj^ pehara,

ruke pjdje-nego_

Time stol pretvara u_pltar, prema ugledu na svetenike §to su HmrHu~pT a1i-ruke prije obavljanja sluzbe ozje. Za vrême obreda 152

njLtkojag_gmjiie^Qvoriti-ve6s-vi nazo^ni trebaju •osje.lati kn da Obifaj je posoliti nego ga se razdijeli slavljenicima, kao~podsje<5anje"ria zndjTica uz koji je Adamu bilo odredeho jesti svoj kruh nakon izgpnaîz an E d e n a , Rajskoga vrta. Drugo je tumafenje ovoga soljenja simboliCfto podsjeCanjeT\ soljenje mesa zivotinja prinesenih na zrtvu Hramu. pjevanje prikladni pjesama, tadn poînje prvi blagdanski obrok.

_U subotuûjutro sinagogi se obi&no okuplja_najyi5e yjgr; nika. Sa6aEriaJutarnia"slu2ba sastou se oa triiu diielova:.^Sgjyj^ '(juf arnja sluI&a)7/;fl-7orflTiditani lore) iMtTsg/'(c[6datha .slu^baX TijeJ^m^dine d|ela'êToraprogifa iznova^svake se s.ubote tijekom godlne TSte pp jedah dio, hazvan yara£~a\e T o r e uvijek zavrgava s jâ^fli^^rtanjem clijela prorofikih knjiga .koji sgjgdnpsi na odgovarajuci tjedni odlonvak Tore. Di slufbe dodaje se gamo u_slu2bjtma za jSWnt~j\o
predvei5erje~subote pfestaje, budud da dalagdarTpoSnjef ni zidovskoga tradicijskog tjedna traju od ve eri do veceri. Glavni su dijeiovi obreda blagoslov vina, mirisanje jako mirisnih za15

£ina paljenje isprepletene svijele. Pehar vina jitp ce biti bla"gosh5Vêno puni sVp^Ten36^:^,jpredstavljajud nadu u tjedalvpun radosti. MiHslmjTFzTdria simboli£nopredstavl ja potrebiTzTpridizanjeln nakon slabosti, jer u vrijeme obreda Havdala^ vjernik se privremeno rastaje sa svQJom'dodaiEipm dufem |n n^'etera^rsVciôg^Ziôva^pi^S uz_Ja^tjObigng _ s _ e ka aiTOT^Tab^jlingiA.cimet, pirhent sli&ni zamrsn ju se u posudama koje su Cesto umjetni£ki oblikovane od srebra drugih metala. Na^Qjajnirisanja_zafiD syije
modrih. na simbolizira jsajgdniStvoV jeilpremda syakTTijezin dio ima svoj stijenj, svi gore zaJeHm^kim plamenom. Paljenje ov svijeCe^pon'unje^vjel'rnk^^

-r-nikakva se vatra ne smije~palili za vr|[eme iako~sviegarrost poSnje surnrak^ fijekom obreda g6a^se pali tek k a d a j e vee^ggjmgk. Pri svjetlosti ov svijede obiCaJ]e~pYdmaTTaffo3sja] pTameHa na svojirn noktima, jer tradicijski se vjeruje kako su oni posljednji os iz Raja, fe se time vjernik podsje
od drugih naroda, Sabatni dan od radnih dana. Blagoslovljen si ti, Gospodine, koji dijeliS sveto od nesvetoga. 2idovi su tijekom svoje povijesti neprestano osjeiali Sabat stara vremena nije bilo naka znak osobite Bozje ljubavi. roda koji bi imao dane za odmor, svaki rad bio je tezi nego danas, kada postoje razliiita pomagala. Prije nastanka kr§6anstva, koje je preuzelo Sabat kao dan odmora posve£en Bogu (naknadno ga u vetini sljedbi pomifud na nedjelju), nije za pripadnike drugih naroda bilo predaha. SiromaSni su teSke poslove radili neprestano, bogati su radili rijetko ili nikada, a njihov rad nije bio tezak poljski ili obrtni^ki ve£ CeSie politiCki, knjizevni i

umjemieki. Rimljani su stoga 2idove drzali nerazumno lijenima, jer svakog sedmoga dana nijedan iz njihova naroda niSta ne radi, dajud se radije ubiti nego bi radom povrijedio S a b a t . Danas, kada je bastina ovoga blagdana gotovo opda, svima je lako razumjeti njegov smisao i poruku, no starovjekovnim poganskim Rimljanima bilo ga je gotovo nemoguie pojmiti. Stoga je razumljivo §t su 2idovi uvijek zahvaljivali i sve do dana zahvaljuju Bogu za ovaj veliki dar. -f- VELIKI BLAGDANI -*•*

oS ha-3ana - nova godina: obljetnica stvaranja svijeta

Vrhuncem zidovske godine vremenom je post alo jesensko desetodnevno razdoblje Velikih blagdana, Sto podnje prvim danom nove godine a zavrSava jomkipurskim postom. U zldovstvu postoje £etiri nove godine. Prvoga nisana je nova godina kraljeva (z rafiunanje godina njihova kraljevanja) blagdana (z raCunanje blagdana tijekom godine), sredinom mjeseca 5'vata je nova godina drveda, nazvana o§ ha-Sana leilanot, aj£ryoga_ f/|n/flje_£bjjejnica^tvaranja svijeta tradidiska zidovska KTova" Goijina, njo] se dine. Tako 2idovsJca nova" poernjeprvoga- danaTrlJeseca 'liSfija (rujan/listopad), iagodini, ko se proljetni mjesec nisan drzi prvim mjesecom proljetni blagdan Pesah prvim godiSnjim blagdanom. Premda je da oS ha-$ane rradjajsldprinvacen kao dan_ôzjega stvarafjja^yijeta, prema~dûgirnTurna5enjima toga |e^dana^Bpg stypa, prvoga Covjeka. ha-$ana slayi se ka novogoTI^>

1 •

'**'

T*I'

>V

i*m* i

*

'

'

'

——~_^..

Od blagdana dobrih zelja~za "nastupajuiu godinu, vremenom se oblikovala kao dan pokajanja za grijehe i priprava za j o m kipurski iskupljujud post. Jer, nova je godina za Zidove, obratno od vedne novogodiSnjihTvfeselih^nafodrrih: abKaja, vrijeme kajanja zalosii. To je tuzno vrijeme ok jesenske ra'vno^ rxevice, kada~damjostaju kradma najavljujud zimski mrak za udnjeno

155

tijekom ggdingj^jg prpSla, an Bozje odluke zlvotu Ijudi tijekom sljedede godine. Stoga u to vriieme^vaikotreba raz-

miSljati o^syojini grijesima i fckreno se kajati. Bog, sufla'c'IiticP*

skin zivota, otvara na'n^vogodiSnji dafilri\kgigeTjednu zaposve pravedrie, ]ednu~za posve zle i jednu za one koji su istpdobno dobriTzUTpoptit vedne IjudTTTJrzTse"difslF posve zl vjefbjatno ne£e pokajati, posve dobri nemaju se za Sto kajati (n broje u bezgreSti rijetki Ijudi istodobno su i ponizni te sebe ne), ali velika yedna Ijudi, Sto ijekom protekle godine nisu bili i posve dqbr ini posve zli, moze iskre im za podnjena zla djela pokazati Bogu svojejlob^jtnlsliî_2elju za ppprayIJêSTsvqjili djela, te se s ppuzdanjem nadaju £e jkpna^no zaêdefu godinu ipak^ kon novip^3Sn]e~sTulbe Bozje vjernici zele jedni drugima: Jfl^ jtgJOZ^LStP-Znagi Dobru~podfnuJ Takbder ' s e ' Z e l i i T j z S ' a n t T f d v a tika-

(tikatevi)!$tozna£iBudnqnsan(a) za d o b r u g o d i n u ! Cuje se i: Sana tova u m e t u k a ! (Dobru slatku godinu!). Vjeruje se da za dobru sljede<5u godinu novogodi§njih pokajnika tada mole £ak duSe umrlih.

'fev

gpslovi sejiiKLLkruh,

sy danovi obitelii

ôise prije toga ^zarnoeijii cd mjesto u sol, kako se~6b~i2a va~ria" an""gabatnoga "Blagosl ova Zaliovogodignji seJjlagdjiijyeTâTTrblagda'rTski kruh, hnla,_Qb\iSi jc^Ta^no, pop_ut kotalajer dtav je ljudski 2ivo't v c z a n uz kotag sudbine. Nakon z^gaglSuKa:"s'vaki sud ion ik prosla.ye ^biva po~komaHja|u^tmpgen_jijne^, Tradicijski obifaj alaze pored zdjele rrfedomria obiteljski blagdanski st o poo pladanj s datuljama, jabukama, ko madom peCene ili kuhane bundeve, ne§to poriluka gpinata, mogranjem te ribljom ili janjetom glavom. Za svaku vrstu ove hrane izri£e se blagoslov. Pritom^ ^nilv^^^djjabuke^rizivaju slatku godinu, datulje su simbol zeTjejfJTse nastupajuôj godini ijegimo svojlK^grfjateljaTgoyrê simbolizira^rileljlavario bbilje, m o g r a n j je'sMBorSelje daTKaSa dobra djelFlrndTi rbTOjna'lcao njegovo zrnje,^riblia ili janjeâ giavaj^redstavlja zelju da sljedetioj rep. Cfe6enito~s£^ godini b u d e m o g l a v a a dan7ede Sf6 vise slatkih iela7a stol se ne stavljaju nikakva ilLgorka jela. kako hi nastupajutfa eodinaîia3at" -- -------------

. . . . m r , j a zvuk bbredne "trube, Sahara, jpoziva 'p6kajan]e~(fc5wz;fl). yjernici dolazed na slu^bu Bozju ose biieluo ieûâo..âk..duhoyne_îsiOjSr po " j a i i falosti, a^jejaj^bjtijtoêgga^lpro^nak p_ouzdane_ nadey oprost upis doTjru godltvu^Tâjpbboiniji su ve prije ^lovogodllnle VeCeri niek^mlTgkpSRortiedana svake zore (osim Sabamo jutro) qdlazili sinagqgu moIitijsKôt/iioprosnice), ih moliti sljededh deset dana, sve do am K i p u r a . nastavit Ovih se dan daju dodatni milpdari (ce^^jppjtrebitima, >i§e rugo doba oa g on e . Nova^godiina nego eg u drugo god ine. ovagodna nasjupajx.preveernasjupajx.pre3vegerje novogodiSnjega dana, koje se naziva|£rep RoIj^Sgna\— sâgogijeuoblciajena yêrnja^fazb^"^ novogodilnji oblik satima,

j f i d e u z b l a g d a n s k i blagoslov, novogodignja .vefier pala na Sabat, kada se vatra ne smijg paliti. Zatim se govori blagpgloy Sehehjanu, zahvala za dotekan sretan trenutak. Bla156

rema 2idovskome raûnanju dana, sutra§nje jutro dio je prvoga blagdanskog dana. Jutarnja_sû2baj^g/tn'( feapflginje_yeomajgno^sobnom.medifaaJQmxP.salmima. Nakon psalama, predmolitelj glasno izgovara: Kralj sjedi na svome prijestolju, zviSeni najviSi! rijed opominju nazofrie vjernike sjetiti se Bo^jega suda£ko g prijestolja, s kojega de QrLsljededhjdana onijeti odluku sudbini svakogajjovieka .tijekom nashi£aju6e"~ jdme. Jutarnja siu2bajdosti2_e jvrhunac p j e s m o m j Avi kmu^J^na^, Kraliu nasl^koiom se Boga moli za^sudit prilu"denju. fJo, ako dan pada na Sabat, o v a j se dio slu^be mora izostaviti,jer uh toga svetoga dana po?inka ne srnije se nafuSiti "z^nn^tpJiu^ûû^no^frPrvTSgîli^^ dana blagdan dta se iz tekstova o praoculsaku.lcoii svbjini dragovoljnim pristankom n vlastitu 2rtvuôgu_hreba biti u zoro svakome 2idovu. Pio slugbe_nazvan //ta^gr^jn.udryjernicima,utjehu Cita-

njem tekstovaûêsi pramajke^KaKele. TESr5u^jutarnje_sli^be_p.u5e_se JLÔ^ glazbalp nafiinjeno od £Ogaobredno îste 2ivptinjejer Tora zapovijeda prvoga d a n a n o v c godine 5Tfi glas Sofara. Stari su mudraci odredili da ga trcbn f u t i 15

drugoga dana, jer £e taj glas duhovno probuditi vjernike. Slusajud prodorni zvuk S o f a r a svaki vjernik preispituje svoja prosla djela zeli se popraviti. Nakon blagoslova Sehehjanu za dozivljen prvi trenutak puhanja u S o f a r tijekom godine posebnoga blagoslova za puhanje S o f a r sinagogom se razlijeze njegov prodoran zvuk. Ak dan pada na S a b a t ovo se izostavlja, osim reformirartim zajednicama, jer puhanje S o f a r spada medu djelatnosti (malahot), gabranjene na sveti dan podnka. tri bkgdanske objaye: Mflfe'oIdayi^se^Bogaâo Kraja; u'Zifnvnot kao gosppdara potpunogajjjedanja i Suca nad svise Bogalcoji^pustiji neka odjekuje glas So/am isjoipijenja, odnosno B\3gajzbayjtelja. Izmedu svake od ovlh objavaToajekuje glas S o f a r a , kojega vjernici slusaju smjerno pokrivajud od il spusiajud glavu, bududdautpme Casu medu njima nastaje sama Bozja nazoinost. s a m ^ a a T t e l a ^ muSkarac koji puSe S o f a r , za to je vrijeme zbog strahopoStovanja premaJBpJjojjiazpJnosti preko glave pokriven svpjimJflKtow, molitvenim Salom, tako tine drugi nazo&iTrruIskard. Mesijino vrijeme, sav £e se 2idovski narod svih vremena okupiti svojoj zemlji, glas s o f a r a te prema rijedma proroka Jesajahua (Izaije) 27,13, to objaviti svijetu: velika trublja i doti te izgubljeni zemlji zatrubit onaj asirskoj k o j i bijahu egipatskoj, i poklonit te se Gospodinu na Svetoj gori, u J e r u z a l e m u . Sluzba zavrSava zavrsnim blagoslovima sveieni^kim blagoslovom nazodiih. Nakon povratka domu, roditelji ponovno blagoslivlju svoju djecu. Kasno popodne.ukqliko nije S a b a i , nekim se^zaj£dnicama obavlia~6bWd^H^yba.canjejnrvica kruRa_u_riieku il nxqre, kako bi voda odnijela sakupljene grijeHe^. Stoga se neSto mrvica stavlja u dzepove7gdje one preuzimaju grijehe na sebe prije nego ie biti batene u vodu. lako su ovaj obi£aj rabini festo osudivali kao praznovjericu, odrzao se do danas. Drugoga blagdanskojgjiana na stolu s

Sehehjanu veeernjem blagoslovu vina, djeca dobivaju v o < _ V simbolidiu kolidnu blagoslovljenoga vina. Sutradan, tredega titrija, drzi se poludnevni Gedalijin post, kao spomen na u n i o r sfvb pfavedhoga Gedalije, greSan dn §to je donio mnogo nesivce zidovskome narodu. Jîtavo razdoblje Velikih_blagdana,,od, pQgfitka -'.Q kralablagdanaJom K i p u r a , ut ~~-"tt~~ Asererjemei JNakon_prvih dvaju dana sMJedlsedam dana^nazvanih Jamim nnraim dani), kojirrta^se jggrnici daljnjim k a j a n j e m i p r a v l j a i u za dar gômkipy,jskn^ pnsta^TijpVnrn se dam dana razdoblja J o m i m n o r a i m , a f fijekom êdana prije toga, pored davanja dodatnih -^^^F gohvalno je posjeeivati grpbove roditelja, prijatelja lcg5^^(pravegE^7Tih se dana razmiSlja o podnjenim grijesima, izmjenjuje se oprost onima kojima je krivo udnjeno ili koji su krivo utinili. Pomirba s ljudima zurnija je od trazenja Bozjega oprosta, jer On je vjecan, sveznajud i pun milosti, fiovjek je smrtan i kratkoga vijeka. Bog moze êkati na nase pokajanje, ôvjek ne moze.

om Kipur - dan pomirbe: post p o k a j a n j e BJagdanom

Kipurom

(Danom pomirbe) zavrSava razdo-

'blagoslov vm mbgao izredH^blagoslovpe/ig/7/flnM,fs,to se izgovara za djelcTlcoje se dni prvi put nakon duâ_vrgmgnaîli^kao zatvvala~za doiivljavanje sretnogajrenutka. U sinagogi se toga danaTbsare pune~vo£aTtavljajii uz predmolitelja, koji izgovara

iâmih Velikih blagdana. Najvaznija znaâjka oyoga dana je "posliednii dn postupku pokajanja:la"grijehe podnjene tijekom prethodne godine. praksi, post traje ok 25 sati od sutona do vegeri sljededega jjgna. Qvajjejblagdan najsvetiji d^jidfiyske godine, te se radi provodenja vjerskih odredaba ovaf pokajruKkipost iznimno orajijzQtpjjLnosti postovati cak k a d a a d ^ Na erev Jo K i p u r (BCgdêgerje muremenom po le j3ffin^'teze"S~napodu, simbolidio bSevah rukom prijatelja, yjeFjukjovori odgovarajude dijeloye 78. psalma (78,38), sto se od-

158

15

V O d a TTnjp

tn

n i p j ^ n i g i L b i l f ' ii»ivanfi ,kakQ-fai-se-UZ

nose na najvisl broj JU.daraca koji Tora propisuje ka kazniLza. podnjene prekrSaje zakona (Ponovljeni zakon, 2j,2-3). SimboliCno biievan, on izgovara_13 stihpva Sto su ih osucfenid u stara vremena izgovaralTkao molitvu za uspjeSno izdrzavanje kazne bieevanja. Ovome simbolicnom bifievanju je smijejdbivaji .yjer- _.

nikovo dijete, kak rj^_br^djelo pea u^Jrejriutkujpgni2enja^JoS je jedan drevruobifiafdio predvefernjih postupaka, a vezan je za vjerovanje da se jyotjedMgabiga rnpje otkupiti zivotom drugqg. Stoga se obigaj rjiaziva Kaparot od rifed kayara (otkup)..Za j ii t a a za zenske kokoS. Pem u§Ke clangve obiteliriazima se-^ tl ^ g m t f S S f S S f f"e •"«••—""HBaf« « ™ « « < ™ i ^ « « « i^ ™ > ^ —

raonikadanije zrtvovanauUramu, te se time izbjegava mogu<5-

nost poistovjedvanja ovoga obreda s opona5anjem prinoSenja hramske 2rtve, Sto je zabranjeno £initi. Glavajobiteljôkupi sve njezine danov^â^^?ed4>i|etiazaziYaôprpst^ o d p a d a n j a . jamu, ja zanjega dajem ot n6v¥obltel]l:^s/obodi l ( u p . Tada^triput^zavitla p^com jpo zraku nad glavama nazoCruh_gpvore6: Ovo je zamjena za nas, ovo ]eûr^jesfoJias]'dvoje otkup. Pijetao te pod u smrt, al mi demo poti naprijed prema dobru zivotu miru. Jednako se postupa i s koko§i, za zenske clanove obitelji. obredu selnbzeliporabiti ribu umjesto peradi, pa cak zivu biljku (u posudi), ali perad je najuobicajenija. Nakgn kpjigejkpjje tretem stolje(*u7

sve otada bezbrojni rabini osudivali su ga kao praznovjerje. Ipak, krugu ortodoksnih 2idova zadrzao se do danas. Pored ovih neobvezujuCih obreda, uprejdveeerje_blagdana s kojima smo syadi ili koje sm uvrijedili, jer Bog nec"e oprosSlT grljeHe prema bliznjemu ak od njega nismo primili oprost. Stoga se ovaj dan i naziva Danompomirbe. UkojikoospbaneijSelLdaJtApprost,moramo je istodobno davati rost onima Ebjiââtraze. Tekjiakpn oprosta primljenoga od J)li2^^njeâ^^rujemotraiiti Bozj^ppjrpst naj' primanja davanja QP^pit^' Rabini drze da bi tezi obrok prijeloga smefao ispovijeafSTsfodobno drze da ispovijed treba biti udnjena prije predvefernjega veieg obroka, 60

posljednjega pred post, jer u njemu treba uzivati osloboden od misli briga.ô^|fid^l^baxik^r£d_pojLje_bogat ali ia .gan, kajbQLJ]y£komjlosta ne bi izazivao zed. Dqm ne_srni]el5iTr posve mraean nijednoga trenutka tijekom sljedeâ 24 blagdansk sata. Stoga s e > a i H k a . f f l d i e j ? a . koja j;orjgti Pale se i spomen-svljeê z preminule flanove obitelji a r o d i t e l j T blagoslivlju djecu, dodajuei zelje za njihovo dobro.Tadajnajka/ je svijeCe :/_

ao zahvalu za doCekani Cas pocetka najsvetijega dana godine, nakon cega se obitelj zapuduje sinagogi. Jfejeêiexi, na samome poCetku posta, ip§ uyijekjii Cast nove godine moze odijevati hiepa odieCa. no rati dod u.stero[oj|ed,jestpîlejoikap znak^zalosti jpokafanla duSe vane /postal al nare-' •*

•••asaMBC ~-

*-J

i

i

-—

-m>*~

Sinagoga je vet prije po&krûll^^ lima i spomen-svijetama. U vrijeme Hrama, sveênici su tijekom te veCeri bd jeli, stoga danas muj^karci, narorf svetenika, bdiju pripremajud se za obred Sto je pred n j i m a , a poSnje JeûiKe4c4jaiajiebu, Nakon blagoslova gto ga izrieu mugkarci koji de tijekom sljedeCa 24 sata javno dtati Toru, iznose_s.e_tri ^vitka Tore^Glasno se opominje svakoga da je mozda upravo on taj greSnik za kojega Talmud veli: Ne vrijedi post barem njemu.Nakon ove jedan greSnik medu Izraelitonima ne sudjeluje opomene zapodnje uyodni_diojsluzbe, nazvan fcoljiidm (Svi zayjeti), Ovom se molitvom zel umoliti milost razrje§enja od syih_neostyarenih _zav)eta .zadanilLsebi, k a k o vjernik posve osloboden od grijeha neispunjena zavjeta mogao Cist zapoCeti novu godinu. Jedino za neispunjene zavjete prema sebi moze se^traziti dobiti oprost, no ipak je ova molitva tijekom mnogih stoljeta zbunjivala nezidovske susjede i izazivala bezbrojne iskaze mrznje prema 2idovima, jer su rijed ove molitve pogreSno tumaCene kao poziv za razrjegenje od d ogovora i ugovora udnjenih drugom osobom. Ova je molitva nastala u orijentalnoj

posljednjim ponavljanjem zelje za slatku godinu. Q d m a h _ n a kon okon£anja posta nastaju priprave za Sukot, hodo£asni blagh 'kofT/ow Kipura. TR HODOCASNA BLAGDANA: SUKOT, PESAHI §AVUOT

Sukot: blagdan sjenica

boraviti ije-

"Tcom osam blagdanskilânau

'o3|g^P^|a^^^^Ra7sIave
raseljenosti, g d j e d e P nas zivi dvije trecine Zidova, blag3anfaraje jedan dan duze, na-

stavljajudjednodnevniblagdanSfm/wtTora(RadostTore)na5'mfni aceret (Osmi da okupljanja), posljednji da blagdana. vrijeme prije raêljavanja iz domovine/ Erec Israela, mnoge tisu<5e ljudi okupljale su se u Jeruzalemu za Sukot. Nakon pada Hrama, blagdan-je saCuvan i u uvjetima raseljenosti. Jako_se diljem svij'eta, gdje god zive pripadnici zidovske zajednice/jgod^ grade suknt (kgHbice, sjenice). koje morajjjT aganih, n e o s t o a n i t M a e i a l G d e nema

drugiR mogudnosti, sjenica se smije naSrufi~rna"balkonu. Sjenica s£_pokriva ^ranjem pru£em, ukrasava lisdem triju bimiteTve^'te

ria, ka TmogWrijelTîmbolom

fiazivaju se grbaa

minim

jjp'etiri, vrste), 164

citrusa, iztaxnofsu jgjVezane "s

blagdanskim obredom sinagogi. to, tradicijski se s v a k o j od tih biljaka pripisuje simbolifna srodnost s jednom od ietiriju vrsta ljudi. Granje vrbe, koje nema mirisa niti okusa, slid Ijudima koji nepoznaju Toru rutHmaju'dbbrb ponaSanje; granjo rrurte, k6Ja(^Jp^ ali nema okusa, slid ljudima koji se dobro ponaSaju' afi ne poznaju Toru; grana palme, ^ S i j i plod datuljj i^^pKus_aIi nema mirisa, slid ljudima koji poznaju Toru al se IpjSejgonaSaju; dokptrog^ kojijma miris okus/ sliî najboljim IJudlma^koji poznaju Toru dobro se ponaSaju. Obveza je_ga Sukot nagiruiS syezanj zvani Jz2Ifl2',ôjaeajju(fi zajedno tr v r s t e _ granja iz arbaa minim uz et r o % . Tiiekom obreda sinagogi njih se uzima u ruke uz odredene dijelove obreda.Jûlavietro?sia\boli Sukflta. Buduî da grane bilja plod citrusa trebaju biti I f a i e r (obredno dsti), u praksi oni se pravodobno prije blagdana u potpuhosti ili djelomice nabavljaju iz Izraela. Sjenice _n.a^ziajoig^jeâju vremena spa§avanja iz egipatskoga suzanjstva uz vodstvo jake Bozje ruke, te Cetiriju deset\\eta boravka u pustinji, kada je izraelski narod zaklon nalazio samo laganim kolibicama nadnjenima od pustinjskoga Siblja. Ka spomen na te dane i kao opomena bududm naraStajima kako nisu izvorom spasa bili zidovi i krovovi vet j a k a Bozja ruka, nareden je Zidovima cjelodnevni boravak u takvim kolibicama tijekom osam dana Sukota. Stoga ni danas kolibice za Sukot ne smiju biti p.osyeâtkrite, ve^se_kro^stropôd pruia moraju nazirali.zvijezde7 kako je to bilo i u kolibicama pod suncem i zvijezdama otvorenoga pustinjskog neba. No, klimatski uvjeti novih krajeva u kojima su se Zidovi naselili onemogucili su cjelodnevni bora vak sjenicama, te je dpjrmStenp u sjenici uzimati samo glavnejjbrgkg, a ako je zbog ki§e i to nemoguce, fnoie se samo uve<5er izreci blagoslpve nad vinom i blagdanskim kruhom te uzeti obrok kruha u velidni jednoga ploda masline. predve&rje prvoga dana blagdana majka obitelj sjenici pali svijece blagoslov. Blagdan S«A:o^zap_ravp ie obvezna vojna vjezba zidovskih^ yierruEa. ZiVed iTTagaTimrsjenlcarnaT onl~s^'spremaju za one trenutke - u zidovskoj povijesti tako £este - kada mogu ostati bez svih materijalnih vrijednosti koje posjeduju, Torom i povjerenjem u jaku Bo^ju ruku koja ih je izvela iz Egipta ka jedi-

165

nim Stitom pred gubitkom, nepogodama i nesrecama.Jgraded sjenicu boraveci njoj, 2idovi uce prepoznavati prave, temeljne'jivotne~vrl|ednosji lugiti in od pozeljne al uvijek nesi"gurne udobnosti i obilja. PrâTtanfin^bintifa"Sut:dfJe blagdan riamljenjen i drugim narodima pored zidovskoga, te je u vrijeme Hrama toga dana prinoSeno na zrtvu sedamdeset volova, za tradicijski nabrojanih sedamdeset razli£itih naroda svijeta. Obrazlozenje takvoga proSirivanja blagdana na Narode sljedbenici misti^noga zidovstva nalaze Bozjoj ljubavi za sve Ijude, kojomOn nudi andela Cuvara svakome Narodu, poti£uci ga etime na ljubav prema Izraelu. Takpder sejvjeruje da ce sijino vrijejrte svi Narodi doci uêruzalempr^slWitrSuitdi:

Hosana raba: dan zakljucenja godisnjega sudenja Blagdan H o S a n a raba pretposljednji je, sedmi da blagdana Sukota. Tada se izgovara molitva HoSana (Zakrili, Spasi), tijekom koje se prostorom sinagoge obredno pronose lulav etrog, nadnjeni od grana odnosno ploda cetiriju biljnih vrsta (palme, mirte, vrbe te citrusa). Sedam se svitaka Tore u ophodnji sinagogom prije poCetka molitve nosi na prdpovjedaonicu. Sa svakim od sedam ophoda sinagogom, po je dan se svitak vra£a aron ha-kodeS (ormar sa svetim svicima), nakon Cega vjernici nji§u lulav vtz odgovaraju£e blagoslove, a u nekim se zajednicama ma§e granama lulava dok svi vrbini listid ne popadaju. Toga se dana zakljuCuje Bozje sudenje svakome Covjeku, zapoCeto na oS h a - S a n u , novu godinu, a zape£afeno na Jom Kipur, da pomirbe. Mistici su stoga uveli obi£aj bdijenja razmisljanju tijekom cijele n o < 5 i prije H o S a n a raba.

S'mini aceret i Simhat ora: obnav ljanje kruga

citanjaTore

Blagdan S'mini aceret (Osmi da okupljanja) nastavlja se na sedmi da S u k o t a , blagdan HoSana raba. obzirom da raseljenosti blagdani (osim oS ha-Sane Jo Kipura) traju jedan da duze nego u Izraelu, drugi dan blagdana S ' m i n i aceret slavi se

166

izvan Izraela po nazivom S i m h a t T o r a (Radost Tore). in gel nn Izraelu obiljezava proslavu zayrgetka godiSnjoS' mini dok ga^na^ggalnogjitanja ra iznova pofiinje Citati jedan dan'kasnije, na J - u w j p / j j . U predveCerje dana kada krug Citanja Tore zapoSnje iznova, svi se sveti SYici izvade iz aron ha-kodeSa (ormara sa svicima Tore) a muSki Clanovi zajednice nose ih sinagogom zastajkujud, pleSud pjevajudi. Ukupno obidu prostorofn sinagoge sedam ophoda (hakafot), te proslava ponekada traje vi§e sati. Sutradan ujutro va mugkarca nazvana Torinim mladozenjom mladozenjom knjige BereSit, dtaju posljednji od jeljak posljednje knjige Tore, Devarim (Ponovljeni zakon) prvi odjeljak prve knjige, BereSit (Postanak, Stvaranje). Prije toga sv odrasli muSki vjernici redom ustaju izgovarajuci blagoslove ore, a jedan od njih pod svojim talitom (molitvenim §alom) okuplja nazoCnu djecu, koja ponavljaju blagoslove. va blagdanska mladozenje zatim ugo§cuju cijelu zajednicu. U Izraelu toga dana vesele ppyprke muSkaraca i dje£aka nose svitke Tore ulicama i trgovima.

^bi^

najuzbudljivijih pripovijesti drevne zidovske povijesti. U spletu dramaticrvih okolnosti, nakon neuspje§nih blazih opomena faraonu da pusti njegov Narod otici iz Egipta, og je Zidovima naredio neka svoje dovratnike obiljeze krvlju janjadi i jaradi, §to ih zatim trebaju ispeci na otvorenoj vatri i je

povecerati zurbi, uz gorke trave i na brzinu ispecen neukvanoci izmedu 14.JJL5. sa kruh, pripremajuci se za Izlazak. nisana BogJe_ujrnrjj^Jlj^d^£J^y Qtinjske prvorodence svih egi-__ ~

n

i

^

_lj^ Faraon je popustio, konaCno uvjeren'u Bozju rrioc, Zidovi su,^redvodeni Mojsijem, po§H pustinju noseci samo najnuzruje! Qvaj je dogaTfaj-presudno odfedio^predb'fazaj skuplne srodnika u narod, sjecanje na njega prema naredbi .Tpre —kao blagdan_Pesg/t svake godine od15. mggaaJdjgkom sedam 167

dana u Izraelu osam raseljenosti. 2idovi se time sjecaju dana kada su njihovi preci faSll^SlBfali pustinju i slobodu nego izobilje potlacenost. Pesah je drugi hodocasni blagdan nakon Velikih blagdana all istodobno prvi blagdan godisnjega niza blagdana, Sto zapocinje prvim danom mjeseca nisflna.JJ_vrijeme Hrama sakuj> !i?î?H sejo^kajci pocetkom toga proIJeHTLOgarblagdana u Jeru7 zalemu i^rinosiirna^hramski °ltar p o j a n r t v u j a zatim bi ga, ispggejiajiajuôren'o] vatri, poielTs

strogu zabranu ogona|anja^ hramskoga pbreda nakon pada Hrama, danas se janjetina nipoSto ne jede na Seder veceri, obreuzTcoji se zajednica sjeca Izlaska. Seder s e p r ir e d u j e prvoj noc Pesaha (u raseljenosti to moze biti druga blagdanska noc), najceSce je na jeloyniku kuhanajTifctina druga perad, bu di da~perad nije prinoSena na zrtvu Hramu. Zbog neukvasanoga kruha Stosu ga 2idovi na brzinu zgotovili u noci Izlaska, zauvijek je odredena zabra na bjlo kak-yoga kvasnog jela ujekom^blaârla^TesflÎ'Pjireguie se Jjeskvasni Haghamacot (Blagdan bessastoji samo o d bra§na i vode, u va enome omjeru , a tijesto je ispeCeTSo~osoBrtuiiBfzirn postupkom. Hrana koja sadrzi brasno ne jede se tijekom Pesaha, a kvasnim se drzi svako bra§no pa i zrnje namoêno duze od 18 minuta. Ne pije se pivo niti bilo koje drugo picê naînjeno od zitarica. Hjana niti u tragovima ÊvasacTpjenica; prenesenome smislu sve Stoje obrednom smislu kvasno). To se osigurava rabinskim nadzprom proizvo '" dnje hrane za Pesah, koja mora imati oz Tr '" rednp gisto za Pesah). îtavaje k u c a sImBoliino_d.sti od najmanji ostaci se sutractan ujutro tiiekoirTgbdine strogo odvojeni za lieno tijekomostaloga jiijela godine zatyara ae_ onnare. prosiosti ie posude za kvasnu hranu u "rnjes^viturrsredinama vrijeme Pesaha simboli&no prodavano ne2idovskim susjedima od kojih je nakon blagdana ponovno simbolifino otkupljivano, Sto je produbljivalo ufivrSdvalo do4L^J.lUXl.Vt4.t

JLA

•*

^ —^ ^ ^ ^ » 4 » Q_ » ——

168

^-_ -.

--

brosusjedske odnose pripadnika 2idovske zajednice s pripadnicima drugih zajednica. Posudem priborom smatra se svaki pa i najmanji dio posuda za kuhanje, t a n j u r a , £a§a galica, pribora za jelo i kuhinjskoga pribora za fi§ênje. Osim posuda, zalihe zabranjene hrane i pi£a (kvasac, brasno, zitarice pid:a od zitarica poput whiskyja piva), takoder se m o r a j u spremiti u zakljuâne ormare. Umjestp iitarica jgde^ se mahunasto povrce sva ostala uobiâjena hrana osim one koja sadrzava bilo Sto od dane Pesaha^ sam se iskljuûje iz zitarica. T k o j e d e kvasno daljnjoi proSFosti takav-jg J K X Q g a o biti slujkugejzraelove, Prye veceri Pesaha prireduje se obiteljska vecera nazvana jRedjT, jer seôdvija prema strogo odredenome redoslijeHiSjNarnjeria te vecere nije jednostavno zadovoljenje gladi ve ]6 ohaTstodobno i bogosluzje. Pozovu se rodaci i prijatelji, za stolom su svi narastaji pa i najmanja djeca. lako to suvremeni obicaji za stolom ne d o p u S t a j u , te se veêri jede polozaju kojem se lijevom rukom naslanja na stol, jer blagdan slavi nacionalno oslobodenje a na taj su nacin vrijeme Izlaska jeli sa mo slobodni ljudi (jedino su oni imali stol na koji bi se moglo nalaktiti). Vrata se ne z a t y a r a j u , kakp bi segosti namjernik mojpjruzuQrejioesQu^ gome ugodirm^najradosnije oce_kuje^ kojeg\ se, stoga namjenjuje peltar vinil2 koig¥ nltkgê^mêjplti te josebno, ivezauzeto rmjesto za stpfora, Testpror^k El^mu QIijaJ! ,£oji ie svojim cP laskom navijestiti Mesijino vrijeme. Pesah je, kao blagdan oslobodenja, izravno povezan sa zeljom za dolaskom konacnoga osloboditelja, Mesije, te se Seder zakljucuje rijeciima: Lesana ha obzirom na vjerobe-Jirusalajim Dogodine Jeruzalemu. vanje da ce u Mesijino vrijeme svi 2idovi biti preneseni u Izrael, ovom se recenicom iskazuje nada u Mesijin dolazak tijekom sljedecih dvanaest meseci.

mogu biti veoma male, a za djecu se vino mijeSa vodom), koje ce biti popijeno u strogo odredenim trenucima obreda i od koJega_ê^deset kapi biti otreseno iz ga§e kao znaksu£uti_zj2£>g '"cTeseFstoinih poSasti kojeû morale pogodin~Eglpcane radi

16

ostvarenja slobode zidovskoga

obredni pladanj

oslobo8«i|u iz suzanjstva. Uobigajeno je staviti Cetvrti komad macofa^'za on Zidove J c b j i joS zive obespravIjenosti i n mogu slaviti Pesah. (U praksi to se odnosi odnosno odnosilo na 2idove Rusiji prije pada komunizma, i u drugim zemljama gdje nema vjerskih sloboda te ne mogu ispravno slaviti Pesah.) Takoder ^rjJ^HJg_?igjg^Pi^M. Pfej! sa 4iî~ com slane vode tobveîl^^Q]^\hje]a: gorkim trava-

egenim liusclili jterdo komadom pe£enoga mesa kostij&mfcbone). ao [jna?Wl)bignoêûzâ'zgHnaâlata7rotkvice ili hren, to se u odslanu reaemm dijelovima obreda jede, Umo£erib~pTrije~toga vodu, simbolizirajuti gorak 2ivot Egiptu i slane suze zidovskoga roblja. Haroset sjeca na glinu iz koje su 2idovi Egiptu bili natjerani izradivati opeke za faraonove gradevine. praksi, u naslm krajevima jaje pefeno ljusci, bejca, zapravo nije pe£eno vetf,satima kuhano u vodi lupinama luka, paprom, solju uljem, predstavlja obnavljanje zivota. Pefeno meso kosti (Sankbone) s j e < 5 a na smrt egipatskih prvorodenaca i po§tedu zidovskih, koje je Bog zaobiSao odnosno preskoCio jer je na njihovim vratima vidio oznaku nafiinjenu krvlju janjadi i kozladi to je te noti ispeCena za v e f e r u . Ovo se meso ne smije pojesti jer je simbol zrtve koja je za Pesah prinoSena Hramu vi§e se ne prinpsi. najnovije vrijeme neki reformirani, radikalniji rabini zamjenjuju ovaj komad mesa komadom povrca, primjerice cikle. okviru Sedera posluzuje se i obrok hrane koji je namijenjen zadovoljenju gladi. Tradicijski takav obrok obuhvadia juhu s okruglicama od maces-bra§na kuhanu ili pirjanu perad. manje ortodoksnih perad moze biti peCena. m a c o t odnosno m a c e s . se

novim^n§gem.(fcarpfls) jajem

T B e f c a ) te

ripovije

propisuje reab'sllfed obreda. Pu 170

tem odgovora na pitanja tetiriju sinova razlidta uzrasta i naravi, H a g a d a svake godine iznova fetid stupnja raSClanjuje pripovijest Izlasku ponavljajutfi je onima koji su je v e < 5 f u l l poduCavajud tako najmlade, koji pripovijest d o t a d a nisu Culi. Mpjsijevo ime ne javlja se uop<*e tekstu H a g a d e , iako je on sreHIfn]a~osoT5a Tzlaslca7 j e r _ ' sFSTzTdovstVU opienito izbjegava

svaka mogu(5nost uzdizart|a'7>ojedinca,' m i- tako jedinstvenoga kakav je Mojsi)e,ja ••s'tupahi koji bi "s'ligib svetosti. Obratno, g a d a naglaSava Boga "135 SdmerTsrael "(ZaStimika Izraelovog), be kojega Izlazak ne bi bio mogu£: Nekada bijasmo sluganwfaraoGospodin, Bog n a S , izbavi otamo dvrstom novim u Egiptu. T a d a k o m , isprutenom miSicom. A da n i j e izveo Gospodin praoce naSe iz Egipta bili b i s m o i d j e c a n a S a i p o t o m d n a s i i d a l j e s l u g a m a f a r a o n o v i m u Egiptu. S t o g a , i k a d a bismo sv bili mudraci, svi v e o m a razboriti, svi obvcza bila iskusni, k a d a b i s m o svi poznavali Sveto pismo, i p a k govoriti o Izlasku iz Egipta;jer svatko tko o izlasku iz Egipta z n a d e pripovijedati, vrijedan je hvale. Seder vegera sjeda na no kada je Bog zaobilazed zidovske prvorodence, usmrtio egipatske. Frema tome zaobilazenju nastaol'e hebrejski naznTF^fl/tTpvaki ^seÔbyJjjekom Seder vegere. Pesaha treba osjetiti osg^no osloboSvatko im poneki problem koji ga zarobljuje, i svatko je uz Seder veCeru osobno pozvan na oslobodenje. Jedud:i m a c o t gorke trave treba se sjetiti svoje osobne slobode, gorkoga ropstva svojih predaka ali onih Egip(fana koji su morali umrijeti da bi zidovski narod izaSao iz suzanjstva. Svakome sudioniku Seder vefiere dana je vlastita moguinost oslobodenja, i na svakoga se odnosi refenica Hagade: N e k o c bijasmo robovi, d a n a s sm slobodni.

Razdoblje Sefirat h a - o m e r : tuzni tjedni

izmedu resana i Savuota

Sedmotjedno razdoblje dijeli blagdan Pesah od blagdana $a v u o t a , C i j i naziv znad tjedni. Ovo se razdoblje naziva Sefirat ha o m e r , §to zna£i brojanje snopova, sve^njeva. Naime, u vrijeme postojanja Hrama, zidovski muSkarci drugoga dana Pesaha 71

donijeli u Hram po snop mladogaje^ma, kako bi Zajedno s obiteljima smjeli jesti od uroda nakon zetve. Od dana pohoda Hramu, jedan dan nakon poCetka Pesaha, brojali su sedam tjedana do Savuota, te tako ovaj blagdan dolazi to£no pedeset dana nakon po£etka Pesaha, pada vrijeme zetve. (Treba imati na umu da u Izraelu zetva pocinje oko sest tjedana ranije negoli u Europi.) Razliclta su tumafenja ovoga brojanja tjedana: od prakti£nog kalendarskog pomagala do tumafienja koje zastupaju kabalisti, koji Cetrdeset devet dana brojanja omera usporeduju Cetrdeset devet stuba uspinjanja iz dubina duhovne neCisto£e robovanja u Egiptu do razine duhovnoga o&Scenja potvrdenoga primanjem Tore na Sinaju, §to se zbilo upravo na Savuot. Razdoblje omera tijekom sedam tjedana izmedu Pesaha Savuota vrijeme Srednjega.yijfika-postaloê-zaîdeve~tradicijskim vremenom zalosti, jer je to proljetno Ijetno vrijeme na-

kon lcrS<5anskoga blagdana Uskrsa bilo istodobno vrijeme velikih progona Zidova, vrijeme straha ponizenja smrti. Stoga su rabini ustanovili ovo vrijeme kao doba u kojemu se ne prireduju proslave niti vjenCanja. Izuzetak je mali blagdan Lag baomer (doslovno: Trideset treci da omera), da osobito omiljen za vjen£anja. Ovaj je dan odreden po£ast smrtnoga dana rabina Simona Bar Johaja, tradicijskoga zacetnika kabalistickog ucenja. ZnaCajno je za zidovsko poimanje srede i nesredie ovakvo povezivanje obljetnice smrti znamenitoga rabina s danom preporuCenim za vjenianja, prekidanje razdoblja tuge danom radosti. trenutku najveCe sreie ovaj obi£aj opominje na postojanje tuge, a u trenutku tuge podsje£a na uvijek blisku mogudnost srete. lako je vremenom izgubilo znafenje dana straha progona, vrijeme omera danas je vrijeme kada se ne prireduju koncerti, veselja i proslave.

nja plodova i primanja /ore. Tora je najved

najvredniji plod jelffdWs^^ Kada je izraelski narod -u-nevoljama pustinjskoga izTxjeglistva sazrio duhovno se odstio, primio je plod svoga o£iSCenja: Toru. Tek kao ljudi oslobodeni od ropskih navika, Zidovi su' je mogli prihvatiti. Od toga dana, Tora je za Zidove duhovna hrana ka Sto je kruh tjelesna. Ona je najuzviSemjT plo3"BozjeTnll6sti, ali do spozhaje Tofe dolazi se teSkim radom, kao i do zetve zita. Ûînagogama, pki£enima svjezim zelenim granama, eita rf J^ "J ge^~b^gaa^^^^^ ihli gk E^HgE^^ lf rt Rk Jtoje^d^joinuSlauzidovsku obitgli, te se, obudovjevSi, ne zeli lrasTa^ti~o^^^]Vs~veKêlSiH^napustiti Boga kojega je spoznala 2ived uz Zidove. Jedna od najljepSih pripovijesti u Tanahu, ova rriala pripovijest nosi viSe slojeva vrijednosti.^Njezina jg_goetska yrijednost duboka, ona^je medu najljepgim recirna Kebfep^ xe ,_ gievnosti.Îstodobno, on Iznosi temeljne, g o t b v o politi-~ keknjize " c T c e probleme^_a^dire_3^pitaâ_mje|gvitoga braka, pa £a do te mjere da Rut, rodenjem Moapku, dakle ne-Zidovku, kao nagradu za njezinu vjernost poboznost, tradicija prepoznaje kao prabaku velikoga zidovsko kralja, Davida. Jo§ mnogo vi§e od toga, ona £ej>ute^JDavida_rJostati pretkinjom samoga Mesije, koji te, prema tradiciji, dod iz Davidove loze. Rutin primjef primanja u zidovstvo postao je joS mnogo vazniji kasnije, kada je zidovstvo tijekom europskoga Srednjeg vijeka odredilo da se pripadanje zidovskoj zajednici prenosi put em f i d o v s k e majke. svetkovarjjgJalagHana tradicijski_se,prireduju sarnojiiliJg^n^â^ obzirom na strogo razdvajanje mSarcl mlijeene fifa^ "~ne, kaTco"odredujeHfl/fl/w, vjerski zakon, obroci jednoj prigodi smiju biti ili mlijefrii ili mesni, a za sve obroke uzjxroi/of je odzivotinja redeno da ne budu mesnLJer ne smije toga -„ îii>»"'i .'-"*""'.jg.11;""^ *.<^.-" --•;-. ^.^--^^.yV— —_,--'j

Savuot: blagdan primanja Tore E^rjjcjsraelu_seJhodoiasni.blagdan Savuot slavi §estoga, Sestoga sedmpga lipanj)."tJ vrijeme postojanja Hrama/muSkarci su u to doba doCastili u Jeruzalem i prinosili zrtvu. No, blagdan se odrzao i nakon pada Hrama. ^gpMofjeJ.stodobno blagdan^ 2etvg _ubjra:

172

'-

voon\s od TiipoSto neôêkuje vegetarijansku prehranu, da je idealnome stanju prije izgona iz rajskoga vrta bio vegetaje rijanac. Buduti da se Tora drzi idealnom, potrebno je pribliziti se stanju idealnoga ôvjeka barem toga dana obilje2avahja primanja Tore.

73

::

M A L I BLAGDANI: DAM RADOST os hodes: blagdan

mladaka

Hjekom stoljeca tisucljeca uporabe kalendara smetnuli sm um povezanost kalendarskoga mjeseca nocnoga nebeskog svjetlila, Mjeseca. No, u zidovstvu ostao je do danas jasan trag njihove neodvojive povezanosti. Naziv maloga blagdana RoS hode znaci glava odnosno pocetak mjeseca. Pocetak svakoga no vo lunarnog mjeseca slavi se tijekom jednoga ili dvaju dana. Na sluzbi Bozjoj prethodnoga Sabata izgovara se osobita molitva za Bozji blagoslov oprost, a sam trenutak radanja mladoga mjeseca, molad, oglaSava se zajednici. Kada se nakon trecega da molada na nocnome nebu moze ugledati mjesecev srp, drzi se obred posvecenja Mjeseca, K i d u s levana. Naj£e§ce se ovo cini subotu navecer, nakon obreda H a v d a l a , opraStanja od Sabata. Za vrijeme izgovaranja molitava, svaka osoba pozdravi tr druge rijedma Salom alejhem Donosimo va mir, odnosno Mir vaTradicijski se vjeruje da ce Mesijino vrijeme Mjesec sjati stalno pun, te da nece biti mjesefevih mijena. Obredom slavljenja mladoga Mjeseca iskazuje se nada da ce Bog vratiti stari sjaj Mjesecu staru slavu izraelicanskome narodu.

Hanuka: blagdan svjetlosti P a l i m o o v e svijece zbog d u d a , djela izbavljenja tanka koji utinio vrijeme n a s i h otaca putem Tvoji posvecenih s v e t e n i k a . Tijekom svih osam d a n a n u k e njihov je plamen svet nije d o p u s t e n o ra biti ih za rasvjetu vet ih smijem samo gledati r a d i hvaljenja Tvoga I m e n a , Tvojih iuda, d u d e s n i h djela spasavanja Tvoga divnoga djelovanja. Talmud, Sofrim

nd najaniiiljgnijih.

malih blagdarmje H a n u k a W o

?jgnjô_najp.Qznajdiiih

174

20

lidovskiji

sieca na dogadaj kadaje^ nakon poganskoga^nbesvf^pnja ri ponovnorne posvecenju jeruzalemskoga Hram -jj-hiagigkome svijecnjaku tijekom osam dana gorjelo ulje dostatno samo zj^jgdan dan., Zbog togaJûda svjetlosti, sto ga je jdaffiyjLO_kao znak odobravania ponovnoga posvecenja Hrama, svjetlosti) Blagdanpo sre35iom'prosinea), u vrijeme ok kratk"o"dnevice. DoksublagdanTpoljDdjdskoga doba godine od redeni Bozjim naredbama u pet Mojsijevih knjiga i povezani s uz gojem ili ubiranjem plodova polja, vrtova vocnjaka, dva su zimsk blagdana, Hanuka bi-S'vat, izvorno narodni, povezani sa strahom od zime i kracanja dana. U to se doba godine i mnogi drugi narodi obredima veWanja svjetlosti brane od sila hladnoce i mraka, prizivajud dolazak proljeca. Dggadaji koii su dnveli do Bj^jej3JSuâ_§Yie_tlostij)pisani su apokFifnoj kn(izi o Makabejcirna. U vrijeme grgke^ylasti n a < 3 ~ Saovskom zernljom, godine 167. p.K. podigao se ustanak protiv poganskih okupatora po vodstvom svecenika Matitjahua iz obitelji HaSmonejaca, nakon dje je smrti vodstvo ustanka preuzeo njegov sin Jehuda zvani Makabi (Cekic). Prema torn su nadimku ustanici mnogo kasnije dobili zajedni^ko im Makabejci. Nakon tri godine borbi, uspjeli su osloboditi Jeruzalem Hram. Izbacili su idole §to su ih Grci tamo postavili, te ponovno posvetili Hram 25 dana mjeseca kisleva. Talmudske legende navode kako Hramu obesvecenome poganskim kipovima i zrtvama nije pronadeno dostatno obredno cistoga ulja za Menorw, veliki hramski svijecnjak, do samo jednoga malenog vf£a zape£acenoga pecâtom ve likoga svecenika. njemu je bilo dovoljno ulja za jedan da svijetljenja Menore, no Bozje iudo produMoê njezin sedmerostruki plamen tijekom osam dana. tada, odredena je svakogodiSnja Bozjega Cuda svjetlosti paljenjem nja, uljanica svijeca. lako u po£etku samo narodni obtfaj, blagdan je postao obveznim prema naknadnim talmudskim odredbama, no budud da nije propisanlorinim^dredbama, uz ovaj blagdan nije zatoanjen rad. PreHaârnajevoj §koli"paliI6'se prvo"g dana'bMgSana osam plamenova, sljedecega sedam tako preposljednjem danu kada se palio jedan plamen. \I\fo, prema Hilelovoj Skoli palilo se svakoga dana po jedan plamen vise, od 175

jednoga do osam, jer uvijek treba teziti povecavanju umjesto smanjivanju, napredovanju umjesto nazadovanju. O v a j je pristup konadio prihvacen, te se odr2ao do danas. vrijeme Manuke veHki Fred mnogim sinagogarna pale se blagdanski svijecrijaci menoralnoga oblika, kako bi slrili poruku £uda. laYakoase jutra izgovarajulijed ^ n\udraca~HiIeIaI .ôsr cita se dio^fore koji sadrzi

ianukat ha-Mizbeah). No,Haniik7i je gotQvpJjiema obiteiji koja ne bi imala

manje

j^samjnjie^t^za_svyejte_Xu star (sluguj|, svijecu'

l>e"stavljaju sdes^ûT^ôlipoput pisanjahebrejskoga/pism^ te se nova sjije^j^p^sfavTja Ijjeye strane one koja jevec gorjela danranije^ Prvo se zapali ona svijeca koja se toga dana pali prvi put, svijece na djim je mjestima prija§njih dana vet zapaljen plamen pale se nakon nje. Plamen pjdnrm§karac ill djegak a_ako nema nazoCnih mu§karacalrioz'eTzgna cak svaKa osoba, mu§ka zenska,^xoz¥lmati svo\u hanukiju. Uz ovaj je blagdan vezano slavljenje osobite uloge zene zivotu zajednice i obitelji, njezina sposobnost samoprijegora i ljubavi. Uz paljenje s v i j e < f : a izgovara se blagoslov za paljenje H a n u fcfl-svijeta i za Cudo svjetlosti, prvoga dana jo§ blagoslov $e hehjanu, kao zahvalu za dozivljen prvi dan blagdana. SyjetlosJ Aa-svijeâ ne smije s^rabitj^za rasyjetu, vet sainfllz^î-^ Ijepoji^boziih ^ djejajjjjegpvoga guda svietr6sti j:e_je_ "itoga pale^ôsve osvijetijenoj prostorijr KadTsu svijece zapaIjen^TâgosIovi izreêni, zajedni£kTsiFpfeva Maoz cu (Utvrdo na stêjn^pjejsma nastala pogeTkom "

~

~

-

putem'spalavanja vfijelne perzi]skoga~âfstvar(koje se slavi blagdanom Purimorri) do £uda svjetlosti §t se slavi H a n u k o m . Zapaljene hanukije stavljaju se prozore, kako bi Sirile <*udo svjetlosti potvrdivale zidovski identitet obitelji. Hanukija moze biti postavljena i ispred ku6noga ulaza, a tada se uvijek smjeSta nasuprot dovratniku m e z u z o m , kako bi se uku âni prolazeci tuda na§li izmedu dvaju blagoslova.

176

Nekoc su se svijecnjaci ili uljanice za blagdan Hanuke nazivali jednostavno menorot (svjetiljke), naziv hanukija nastao je tijekom vremena. lako se rabe samo tijekom osam dana godiSnje, hanukije su tijekom stoljeda esto bile umjetnicki obradivane. S na dopuSten uvjetovan tek zahtjevom za ravnim nizom od osam mjesta za blagdanske svijece i jedno neobvezno mjesto za SamaS (pomocnu svijecu), mnogi su se zidovski primijenjeni umjetnici i obrtrazlinici bavili oblikovanjem svjetiljke za blagdan Hanuke dtim materijalima poput metala, keramike, drva, pa i kamena. Tijekom vremena, uobiCajila se za kucnu uporabu metalna uljanica u obliku male police sa zrcalnim zaslonom §to pojaf ava svjetlost, dok se u sinagogarna palila velika hanukija rnenoralnoga oblika. novije vrijeme maSta umjetnika oblikuje kucne pa i sinagogalne hanukije s jo§ vi§e slobode izboru materijala, boja i oblika.

Obicno se u domu pale male raznobojne svijece, nacinjene upravo za H a n u k u , dji plamen traje oko pola sata.^Syakoga od osam blagdanskih danazabranjen je zenama svaki ad'dok svi- ^. jede"ne izgoj^zbog fega se uobidajilo sjedertje cijele obitelji uz plamen svijeca sve dok ne izgore. Vremenom se razvio obi£aj igranja torn prigodom nekih igara karata, usprkos upornome rabinskom protivljenju, jer igre karata op£enito nisu Zidovima dopuStene. ASkenaski rabini tumafe to numeri^kom vrijedno§c\ jidiS rijefi §to ozna£ava karte, koja je jednaka n u m e r i c k o j vrijednosti rijed Satan (Sotona), §to je ime Zloga. No, u dane Hanuke, popuSta ova zabrana. Omiljena je u bl agda nske dane i igra osobitim getverostranim zvrkom, na hebrejskome nazv anim sevivon,a drajdrWjrefuIeirtt /Y^M/Jcpjemu je na s v a k o j straruci napisano po jedno sIovorTJ raseljenosti to su hebrejska slo^5tOjpdgoyaYa|SÎwirnaNGH§, kao akronimu reênice: Veliko sTTudo dogodilo tomorUTzraelu ta su slova NGHP, ka akronim recenice: Veliko se dudo dogodilo ovdje. Posljednje slovo na zvrku raseljenosti je Sin, kojim podnje rije(! am (tamo), a u Izraelu posljednje je slovo pe kojim podnje rijeC po (ovdje). Ta slova sluze kao znakovi pravilima igre, koju danas naj£e§ce igraju samo djeca. U_f>etoj_nod Hanuke, kadjaje_zapaljeno vec pe svijeda a samo su jo$ tri nezapaljene, u istocnoeuropskih Zidova je bio obi17

ga prirediti okupljanje prijatelja uz latkes, pogadce od krumpira, luKaTiaia, peêne'uliljuÎgfes su i danas'omiljeno jelo dahel)v6gat)lagdaha, neovisno danu kada se prireduje Hanufca-zabava, a to je obiCno subotom naveter, nakon prestanka Sabata, neovisno tome koji je dan blagdana. Tih se dana prireduje mnogo mlije&uh jela, moflge__obitplji tijekogucijeloga blagdana jedu samornlijefcnu hranu^kaoLUsporrienu na hrabro^ djejîurmkinjejehudir(judite), kojaje nilijediim jelima uspavala neprijafelja ijdqvskpga naroda, Holoferna. Danas se viSe ne-pridajeToTiko pozornosti znatenju upravo pete nod blagdana, kojoj se pali jedna viSe od polo vine Hanwfca-svijeda, ve se dta ^bJagdjaijioiivljavaJcaa-yrijeroe kpjernu je najkrad dan godineprpjao svjetlost te potom jaga ti. Tak se znafiaj blag"dâna Homite,kao blagdana sjeianja slavljenja ponovnoga posvetenja Hrama i obnove hramske sluzbe, potvrduje kao blagdan slavljenja nove svjetlosti koja dolazi ponovnim produljenjem dana nakon zastrafiujudh zimskih nod. Zbog dubokoga poStovanja svetosti svjetla Hanuke, vidjeli su u njemu stari zidovski mistid svjetlo ofekivanoga Mesije.

Tu bi-§'vat: nova godina drveca

veê, a svuda je obi£aj jesti plodove pemaest biljnih vrsta, osobito ono vote koje dospijeva u Izraelu. Od pemaest vrsta, obvezno je jesti one spomenute biblijskim rijedma opisa Zemlje Obeiane: Zemlja pSenice }eima, vinove loze, s m o k a v a mogranja, zemlja maslinova ulja mednih datulja, Stoga je od pemaest pozeljnih obvezno uzivati barem sedam: pet vrsta plodova (grozde, smokve, mogranj, masline, datulje) te dvije vrste zitarica (p§enicu i jeciam). Osim toga, jede se rogae, bademe, citruse i drugo vote. Ukoliko se ne moze nabaviti svjeze, jede se sugeno ili uSetereno vote. Poklonid kabalistifikoga utenja na Tu bi-S'vat u p u d u j u B o gu molitve da im za blagdan Sukot, devet mjeseci kasnije, podari lijep etrog, plod nejestivoga citrusa osobito vaznog u obredu toga jesenskoga blagdana. Osim toga, pr ired uju Seder za Tu bi-S'vat, poput Sedera za Pesah. Sa obred je slobodniji, te obuhvaCa dtanje iz Tore, Talmuda Zohara i molitvu za napred-

ovanje vodaka. N a d a n Tu bi-S'vata slavi se

parlamenta.

rodendan Kneseta, izraelskoga

*f Purim: blagdan izbavljenja

Blagdan nove godine drveda, Tu bi-$'vat, kako kaze sarn njegov naziv (doslovno: petnaesti S'vata), slavi se samom sredino zimskoga mjeseca S'vata, a to je vrijeme kada Izraelu drveie pofiinje pupati. Blagdan se slavi na temelju zabrane iz Tore protiv povredivanja drvetfa, osobito voiaka, Ca i ratnome pohodu, jer zidovstvo se prema drveiu koje rada jestive plodove odnosi gotovo kao prema ljudskome biiu. Budud da se prinos desetine vodi nije smio prenositi iz godine godinu, nova godina drveca oznaCavala je i dan pd kojega se r a £ u nala godiSnja vodia desetina. O v a j se blagdan, poznat i kao o$ ha-$ana leilanot (Nova godina drveia), naziva jo HamiSa asar bi-$'vat. Bio je to neko£ vazan dan zidovske godine, no danas je £esto prihva
iskazivati gjtovanjeTa alkohomal^^^trebalu se^retierano troSlti toga" Jeiclinoga dana u godirii kada je Zldbvima to dopugteno. U IzraeliTulicama prolaze vesele povorke, a-^ma naproslavama se dta Knjiga Esterjbiraju najuspjelije krabulje i pnre'dujelFe" PurimSpi/ ( j i d i S : purimski i g r o k a z ) .

178

17

Jedan od malih zidovskih blagdana, Purim, ijekom vremena stekao je veliku omiljenost i postao jednim od n a j p o z n a t i j i h zidovskih blagdana. Slav se 1 4. ISâdara (veljaga/ozuja_k)^ danjanije jejjpludrievni EsJenrTpost (ako ne paEa u subotu, u tervrtka). Proslava P u r i m a dolazi dobeTgodine kadaT seû'frinbgih naroda 'proslavlja iz go zlih sila Kla3nofeTmraka i pozdravlja dolazak zivotvornih blagdana _ _ _ _ _ pod krin-

je svelzok^nuto,'

/^^Jgl-^T^rrsffli-^ • i - . - v ~ ~

C.

££L.EgdfiYii2ga_L

& p i l jednome od kazaliSnih oblika oslikayabiblijsku knjigu. Ester ka temeljnujgniuJgMr»fflv pripovijest spaSavanj zidovskoga naroda perzijskog carstva od uniStenja Sto mu je bilo namijenjeno. U ovoj jedinoj biblijskoj knjizi u kojoj se Boga izrijekom ne spominje, ispripovijedan je mitski dogadaj i^vFeniena'drevnoga perzijskog carstva, prije ok dvije pol

tisuce godina. Tamo je, u gradu SuSanu (ppvijesna Suza), boravila velika zidovska zajednica, potomci Zidova odvedenih u babilonsko suzanjstvo. Car AhaSver (povijesni Kserks) u to je vrijeme bio ozenio, nakon razlidtih svojih bra£nih nezgoda, poboznu Zidovku Hadasu. No, ona je na dvoru skrivala svoje zidovsko podrijetlo predstavljala se perzijskim imenom Ester, pod kojim je ostala poznatija kasnijim naraStajima. Njezin muz, car, nije poznavao njezino podrijetlo, a tini se da ga nije ni zanimalo. Uostalom, vjerojatno je Ester-Hadasa zapravo bila jedna medu mnogim zenama haremu toga muzevnoga cara, iako Zidovi nerado tako misle i smatraju je perzijskom caricom, nazivajud je Kraljica Ester. No, pored harema, car je imao vjernoga ministra, antisemita Hamana, koji je naumio istrijebiti Zi dove. Odlucna Ester saznavSi za to istupi pred cara (trebalo je imati odvaznosti za to u perzijskim uvjetima...), uvjerigarujstir nu o zloCestpd i Stetnosti Hamanovoj korisnosti^Wlova za carevinu, te'tako spasf svoj od istrebljenja. povijesti car^liagradi0âmaha"(a uz njega i sav njegov rod): svi su objeSeni a rod Hamanov je zatrt. (Ova okrutnost prema cijelome rodu Hamanovu mo2e se razumjeti samo u svjetlu dnjenice Hamanovog srodstva s Amalekom, tradicijskim neprijateljom Zidova.) ao uspomenu na ta _ s r e t a r i i g T T n r > jpHu »y proslerm Purimaj51ad rTa^varTl^man^ U eufopskorrie Srednjem vijeku, a i kasni[e, 2ivedi pod uzasnim uvjetima neprestanih progona, 2idovima je Purirn_bio bjagr,. svakn doba^prbgo-"

riileljima mogao prirediti ponovljeni epilog pripovijesti o Hamanovu pokuSaju zatiranja 2idova. beskraju nesrec'e, Purim je za bezbrojne naraStaje Zidoyabiodan divljega veselja, utjejhe. nade. Iako je danas izguBio" ta^prizvuTc oslobadanja nade, ^^Purimje^zadrjao tradiciisku ludu yeselost, osobito u blisku susJ^gtyj^juropskimpokladnirn obigajima^

ag a-omer:

ag an ra osti usre tuzn

Tijekom razdoblja omera, St traje tijekom sedam tjedana od drugoga dana blagdana Pesaha do blagdana Savuota, traje tuzno razdoblje godine, kada se ne prireduju proslave, vjenânja, zabave ni- koncerti. Jedini dan'koji se izdvaja tome razdoblju jest La ba-omer, Sto znaCi 33. dan omera, koji uvijek pada na datum .18, ijjam. Ovaj bla,g'dan prekida op£u zalost tijekom omera slavi se kao spomerl na dan smrti rabina Simona Bar Johaja mistika navodnoga autora knjige Zohar, koji je zivio u 2. stoljeCu u Erec Israelu. Smrt takvoga rabina, pogtovanoga kao svetog Covjeka, smatrana je zapravo za hilula, vjenânje njegove du§e sa svojim bozanskim izvorom. Stoga je ovaj dan, koji pada vrijeme travnja/svibnja, omiljen za priredivanje vjencanja. Danas je ovaj dan za vetinu 2idova time iscrpio svoju osobitost i n drzi se vaznim blagdanom. No po§tovaoci rabina Simona, sljedbenici Kabale, hodo£ aste toga dana na njegov grob u mjestu Meron pored kabalistidce prijestolnice, grada Cfata u Izraelu. Pored groba poStovaoci prouâvaju knjigu Zohar, pleSu pale kresove na kojima spaljuju pramenove prvog podrezivanja kose svojih sinova. Sakupljanje Meronu na La ba-omer danas slid sajmu. Obitelji se okupljaju, obredno kolju i peku ovce i opdenito se drze obi£aja iz vremena Hrama, koji se u danaSnjem suvremenome Izraelu Cine neobifimima, vlasti se zgrazaju zbog naruSavanja suvremenih sanitarnih naCela. No, to ne kvari izvornu pobo2nu radost slavljenika, po§tovalaca kabalistiike tradicije.

SPOMEN-DANI: POSTOVANJE I SJEÂNJE

4-Jom h a - § o a : da

sjecanja na zrtve Holokausta

Holokaust je najve
poiovine"svog zidovskoga naroda. U spomen na ove nevine zrtve izraelski rjarlament Kneset. prpglasio je 195 . godin Za-^ k p n k o j i odreduje^dan.J17_. nisana 81

j u n a k e Holokaustajom ha-$oa. Zakon navodi da je dan sje£anja na HoiokaustT'na ustanak podignut 1943. varsavskome getu k u £ u Izraelovu. Ovaj je dan izabran je da trajne uspomene gadajzmeciuâna poCetka varSavskoga ustanka .(grvidan.bl^gdans^Pesah^T^w^^nosno^z^dana Jo ha-zikaron, dana sjgganja na vojnikepalefza neovisnostJzraelske dr2ave.._Qy-aj. padaêgo^fuzinFr^naJbjojanja omera, vrijerruTizmedu blagdana PesahlTiSavuota. Godine 1959. Knes et je proglasio zakon kojim se odreduje javno sjecanje na zrtve Holokausta na dan ]n ha-Sna, amandmanom na taj zakon 1961. godine odredeno je da mjesta za zabavu u predvecerje toga da na ng_sjuiju-tad4ti Izvan Izraela ovaj se dan sjecanja cesto prireduje na dan 19. travrija, kada je prema gradanskome kalendaru obljetnica varsavskoga ustanka. Obred nije strogo odrede kao kod starijih Zidovskih blagdana^ al nezapbiUzneTstT najvecoj "mplltve El mahrahamim (Bogej?un_milosti) K a d i S . _ preosTaloj adovskbj zajednici Hrvatskoj, zagrebaCkoj, tradicijski se Jo ha-Soa obiljezava na zidovskome dijelu mirogojskoga groblja, 7. nisana, drzeci se zidovskoga kalendara

POSTOVI: POKAJANJE ISJECANJE TRAGlCNE I TUZNE D A N E

Jom ha-acmaut: dan neovisnosti Drzave Izrael ka-

14. svibnja 1948, kadaje_pro§la§ena n eovisn ost Pr^ri^ :o je 5-y/flta 5708. godine prema zidovskome kalendaru. Deklaracijom o neovisnosti odredena su na£ela prema kojima ce zidovska drzava biti obnovljen na podrucju tradicijski i povijesno drianom Zemljom Obecanom. Godine 1949. zakoom je 5. ijjara proglaSen drzavnim blagdanom Dana neovisprethodni cetvrtak nosti, Jo ha-acmaut. Blagdan se pomice ak padne petak ili subotu, proslavlja se plesom ulici, vatrometom, izletima prirodu. Sluzbeni dib proslave takoder se prireduje na otvorenome, a diljem zemlje prireduju se kulturna i sportska dogadanja i zabave. U svim se izraelskim sinagogama uz nazofinost visokih drzavnih duznosnika obavljaju molitve, buduci da je blagdan prihvacen i od izraelskoga Glavog rabinata, koji je propisao redoslijed sluzbe Bozje za taj dan. Jedan dan ranije, D a n u neovisnosti prethodi Jo ha-zikaron, da vojnike pale za neovisnost izraelske dr2ave. 182

ill-na prethodni ako~jpadne i
ti ine.'CDssve "riajmanje- uôdan ilrufa'djei as'imilacije Zi-

di

83

Post 10. tiSrija: Jo

Kipur

Post 10. eveta

Desetoga dana nakon poCetka godine, na deseti dan mjeseca tisrija (rujan/listopad), diljem zidovstva nastupa potpuni cjelodnevni post. Najpobozniji poste po pola dana i tijekom prethodnih dana izmedu oS ha-Sane Jo Kipura, osim na Sabat erev, vecer pred sami blagdan, kada je post zabranjen. Od erev Jom Kipura pa do zavrSetka sluzbe Bozje molitvom Neila (zatvaranje) sutradan naveCer, odrasli zdravi Zidovi ne uzimaju nikakvu hranu niti tekucine. praksi prode oko 25 il 26sati od uzimanja posljednjega obroka i pica pred post do uzimanja tradicijskoga zajednifikog laganog obroka nakon posta. Bolesni i djeca ne poste, trudnice majke dojenCadi mogu dobiti rabinski savjet te, ako osjecaju potrebu, reSut, oprost od posta. Ovaj strogi post mogao bi duhovno tjelesno nepripremljenoj osobi biti doista tezak, osobito stoga §t se dan jomkipurskoga posta provodi veoma aktivno. Tijekom blagdanskoga dana drze se dugotrajne, duhovno tjelesno zahtjevne sluzbe Bozje, najpobozniji provode cijeli dan u sinagogi, itajuci prigodne tekst-

ov

pokajanja.

Cemu ovako strog post? Odgovor se nalazi u smislu jomkipurskoga blagdana. Jednom godiSnje taj je post prilika za kajanje, za osvjeStavanje svojih grijeha i propusta. Jomkipurski post je posljednja prilika koja je dana za pokajanje grijeha poclnjenih tijekom protekle godine, prije nego Bog zapecati svoju presudu za svakoga posebno. lijekom sedam dana izmedu Ro h a - S a n e Jo Kipura, svakome se nudi vrijeme za pokajanje, sam da Jo Kipura vrhunac je istodobno zavrSetak tin dana, nazvanih Jomim no im (StraSni dani). Akak se moze§ duboko i iskreno pokajati zadovoljene gladi i zedi?! Jom Kipur je dan koji s po§tovanjem primaju oni Zidovi St se tijekom godine ne drze propisanih zapovijedi i zabrana. Za mnoge koji sebe drze slobodnima od vjere vjerskih propisa, ovo je jedini dan kada pohadaju sinagogu.

184

dana mjeseca teveta (prosinac/sijefanj) Ppludnevni post sinagogi Citaju se priklazoru zavrSava naveCer. dni tekstovi pokajanja uzdizanja Bo2jega i m e n a . Ovo je post sjecanja na babilorisku opsadu Jeruzalema 586. godine p.K. i pofetak rimsket>psade prije konaChoga jpada Hrama 70. godine prvoga stoljeâ. Njirhe se prekida razdoblje radosti uz blagdari H a n u k u , vezano uz radostan dogadaj ponovnog posvetenja.Hrama 164. godine p.K., nakon poganskoga obesvedenja. Uz dvaj post nema zabrane rada, reiformirane zajednice ga ne drze. Ovaj post, koji sjeCa na tragiCne okolnosti propasti Hrama, nakon Holokausta poprimio je znaCenje obljetnice smrti za bezbrojne zrtve Holokausta kojima se ne zna tocan dat um smrti. U ziôvstvu, obljemica smrti je za srodnike pokojnika, osobito za njegovu djecu, jedan od najtuznijih dana tijekom godine. S obzirom da je dan 10. teveta vezan za najtragifriije dogadaje zidovske povijesti, izraelski Glavni rabinat proglasio je ovaj dan jarcajtom (obljetnicom smrti) odnosno danom glavnoga KadiSa za sve ciji se pravi dan smrti ne zna, te su djeca i ostali srodnici takvih pokojnika duzni toga dana obaviti sve postu pke obvezne uz jarcajt. Ovaj post bio je predlozen i kao dan sjecanja na stradavanje Holokaustu, no konaCno je izabran 27. dan mjeseca nisana (travanj/svibanj), poâst ustan ku u varSavskome getu 1943. godine. Dan nade otpora zlu izabran je za obiljezrtve Holokausta radije nego ovaj da pos2avanje sjecanja ta zalosti.

po&nje

Tr Ijetna tjedna zalosti: od posta do posta TiSaa be-av

Siva

asar

be-tamuz

Tri Ijetna tjedna mjesecima tamuzu vu za Zidove su vrij e m e rugovanja, usprkos njihovoj bujnosti Ijepoti. Ov vrijeme traje od posta 17. tamuza (Siva asar be-tamuz) do posta devetogaflffl (TiSaa be-av). PoCetak je ovoga razdoblja vezan za niz nesreca Sto su Zidove zadesile tijekom povijesti, a kraj razdoblja vezan je za pad Jeruzalema pod Babilonce i kasnije po Rirri18

Ijane te ruSenje prvoga drugoga Hrama, odnosno uz riesrece koje^su se ddgddile ao posljedica napuStanja vjere Bozju mo milost. Tijekom ovih triju tjedana prireduju se vjen£anja druge proslave, a od 1. do 9. av ne jede se mesna hrana, osim na Sabat. Takoder, ne skracuje se kosa, ne nosi se nova, dotad nenoSena odjeia, ne jede se vote k o j e m u se te godine vec nije uzivalo. Kipura, koji je nazvan bijelim postom, post Za razliku dan TiSaa be-ava, devetoga dana mjeseca va (srpanj/kolovoz) naziva se crnim postom. To je stoga Sto se tradicijski drzi k a k o su se tijekom povijesti na taj dan dogadale velike nesrece za zidovski narod. Na taj je dan naraStaj §t je izaSao iz Egipta saznao da nece vidjeti Zemlju Obecanu jer je posumnjao Bozju mo da svoj narod onamo dovede, na taj su dan oba Hrama pala pod osvajaCe, dogodile su se i brojne druge nesrece. Post traje 24 sata, od sumraka do sumraka. Odijeva se samo stara odjeca, nije dopuSteno kupanje, £esljanje niti umivanje, bracni odnosi i druge radosti, ne smije se nositi koznata obuca. U sinagogi se citaju prikladni tekstovii n Jo Kipur, potpuno je zabranjen svaki rad, jednako k a o n a Sabat. O n a j koji toga dana radi, nikada nece poslu poluciti blagoslova.

Post 13. adara: Ta'anit

Ester -

Esterin post

Esterin post je poludnevni post sjedanja na trodnevni post

§to. ga je sebi i cijelpme idovskom narodu Perzijskoga carstva odredila zidovska djevojka Hadasa, nazvana Ester, pred veliklm iska§enjem gto ju je £ekalo pri p o k u f i a j u s p a S a v a n j a svoga 'haroda od zla koje mu je bilo n a m i j e n j e n o . Kao uspomenu na uspjeSno izbavljenje, iZidovi do danas s jednakim neobuzda-

nim, gotovo poganskim veseljem slave blagdan Purim. No, na danpnjejproslaKe._Purima, 13. adara ( v e l j a ^ a / o z u j a k ) , posti se ra3Tuspomene na Ester, radi podsjecanja na mogude tragedije usred sfefnih tfenuiaka podsjedanja na utjehe koje uvijek dolaze nakon nesre£a. Posteî, vjernici se sjeiaju strave k o j o m . je bila ispunjena d u S a o v e zidovske j u n a k i n j e t i j e k o m triju dana njezina posta, kojim se pripremala za svoje odva2no djelo. Kada Purim pada u nedjelju, Esterin se post drzi prethodnoga etvrtka, jer se ne smije postiti na $abat. nekim zajednicama poste samo zene. Post 14. nisana: Ta'anit

behorim

post prvorodenaca

P_ost n a d a n prije blagdana Pesaha ostao je danas gotovo teorijskoj razini. Ovaj post obvezuje prvorodene sinove, budu-

P o s t 4. tiSrija: C o m G e d a l i j Neposredno nakon dvodnevnog blagdana nove godine Gedaliju, C o m G e ha-Sana, dolazi poludnevni post sjecanja dalija. Gedalija je bio pobozan pravedan 2idov, poglavar po krajine Jehude u vrijeme babilonske prevlasti. Njegovi su ga s u n a r o d n j a c i ubili nepravedno ga pptuzujud za nevolje Sto su ih snasle babilonskom provalom. Nakon njegove smrti, nastalo je vrijeme Bozje kazne za smrt toga pravednika: potpuno rasulo drzave. Post posve£en pravednome Gedaliji opominje da se ne smije druge kriviti za naSe nevolje, ve treba radije preispitati sebe. O v a j post pada tijekom sedmodnevnoga razdoblja Jo ha-§ane Jo Kipura, im noraim, dana pokajanja izmedu trefega dana mjeseca tiSrija, §to naglaSava njegov smisao preispitivanja vlastitih krivnji.

da je Bogsmrcu svih egipatskih prvorodenaca, ljudskih zivotinjskih, konacno smekSao srce faraonovo prije Izlaska iz Egipta. ZaobiSao je, dakako, zidovske prvorodence, te su se pn duzni sjetiti ove'poslede" postom n ¥ d a n ~ p f i j e Pesaha. No Zidbva prvorodenac (bettor le-nahala) ni]e svaki najstariji sin, je prvorodenac mora biti p f v i sin odeva Sara, dakle oriaj sin, roden je istodobno pr vo o£evo dijete. Prvorodenza o£eva zivota, ci poste da prije Pesaha nije Sabat, a k o d a n pada subotu post se prebacuje na prethodni £etvrtak. Ovaj post smije biti naru§en potrebom nazocYiosti prvorodenca tijekom dana posta na bilo kojemu obredu k o j i ukljuCuje u z i m a n j e hrane ili pica, je micva (duznost, zapovijed) obreda ukida obvezu posta. T a k o se ovoga posta danas malo koji prvorodenac zapravo drzi, svecanosti rijetko prolaze bez ponekog izgladnjelog prvorodenca...

186

187

Post mladenaca na dan v j e n c a n j a

ZIVOTNIKRUG: POSTOVANJE ZAKONA

Na dan vjenCanja mladenci poste do zavrSetka obreda sklapanja braka. Preispitujuti dotadaSnji zivot, on Cine veliku ispovijed pofiinjenih grijeha, kao na dan Jo Kipura. Ako se vjenCanje dogada vrijeme Hanuke ili na dan o§ hodeSa (mladak), post nije potreban.

*, ^jfir'iS^'"" .,' n j J Q a t i f f if f i ti t f o t , WW

?^w «!fl., •>Y?f<>-W

/*ity

Zabrana posta

,?

M"^Wl%|e,"'''/< • ' •*-•"*«$**#*' '"

Na dane Sabata i na erev Kipur, predveêrje jomkipurskoga posta, post nije dopuSten. Postovi koji padaju na Sabat prebacxiju se obiCno na prethodni Cetyrtak (osim jomkipurskoga posta). To je stoga §t nam Sabat mora pruzati radost a ne iskuSenje posta, dok u predve&rje teSkoga jon\kipurskog posta zabrana posta spreCava previ§e revne da si naredeni post u£ine tezirn nego je odredeno.

'

" H r e ' s a v j & e , '•''

e p* ^ •^

Tajrrfuduâzvan majstorom M/5ne

•^-Rodenje Brit mila: primanje

zajednicu

je radost aidovske nhitglji. Otac obitelji jgdSijfinilêjEeta ispunjava Bozju odfedbu pr urevu (plodite se mnozite) navedenu BereSit 1,22; 1,27-28 9,1-7 (prvoj Mojsijevoj knjizi, poznatoj ka Postanak odnosno Stvaranje)dJ_. jragîjsjcomezidovstvu uvijek^je rodenje^djegaka do
.a^^

laôslovljen_zajedrio sa suprugdrn~ 89

djetetgm^djeje to Jrvm pjrigodoni objajdjujfi. Roditelji pozi v a j u rodake i prijatelje najproslavu, na kojoj se blagoslovi vino j_kruh all ne izrifiu se drugi blagoslovi. l - T i m a n j e u z a j e d n i c u 'djeCakfa, budutega Bozjega suradnika pri tikun olam ( u s a v r S a v a nju svijeta), neusporedivo je slozenije a vezano je uz^gbredôbrezivanja.nazvan Brit mila (Savez obrezivanja). suvremev1mje^~poznatdl^ nim zajednicama, no jedino se u zidovstvu provodi u dojenadkome uzrastu. Rabini to tuma£e zeljom da djeCak od samoga poCetka spoznavanja sebe i svoje okoline spoznaje i svoju neraskidivu vezu Bogom putem znaka obrezanosti na svome tijelu. Obred se obavlia osmoga danaod djetetova rodenia,j?rer Bogjoj naredbi j[ano£p|aocu AbraJiamu_u fflizi BefeSii (17,9Fre4- 73-77). nfcredj^bffijaj^ kabalistiCkoj tradiciji7n^g^n]e^breda^6îavljaju se obredi^ TfLZggJih djgjgjfojgd. Jf rn." s1
seBnl3l?Mk6yam^^ izuCen m u S k a rac, koji pore'd^pOCTravanja obreda, molitava blagoslova ima reformiranih, obred obavlja (u potrebna medicinska znanja. medicinskbj ustanovi) lijeCnik 2idov koji poznaje obred i zna izred potrebne blagoslove. Pri^pdom obreda diieteû naruîu _ s a n d e k sjedeî na polovini dvostrukoga stolca_zyadrzi

lovinardvoslbruk^ga stolca ostaje za gj.mbQJ.ignu nazojnost^provaznu pripravu za rokT¥tifaltua^St6~potvfauie Brit mila 3olazak Mesije, jer ponovni dolazak proroka Elijahua najavit £e buduti Mesijin dolazak. Uz blagoslove i molitve izvodi se sam zahvat obrezivanja, prema drevnome propisanom kirurSkom postupku. N a k r a j u obreda djetetu se daje ime. Prema kabalistiCkoj tradiclji, roditelji nik^me^ne~srnijuTed odabrano djetetovo im prije njegova .Brit m i l a , kada on postaje potpunom osobom, pravim Clanom zajednice Bozjim sljedbenikom. Nakon obreda, dje£akov otac prireduje proslavu za rodbinu prijatelje. sluâju djetetove bolesti, obred se odgada,_alijm£2fl obavljanja obreda osmoga dana djetetova zivota toliko jesnazna da se obred u redovitim okolnostimajnor^gbayitlgak i _ a k o _ ta djnpada najabflt ili/om Kigur, najsvetije dane godinijkada, Ttikâkva djeIag^nAi)e'gop0tena! Zbog visoke svetosti obveze 90

obavljanja ovoga obreda, Zidovi su u vremenima kada im je bio zabranjivan, primjerice tijekom starovjekovne helenistic^ke okupacije, bili spremni prihvatiti muêniStvo kao kaznu, ne odustajudipd ove temeljne m i c v e . ta i u novije vrijeme, kada se mnogi Zidovi osje£aju slobodnima od velikoga dijela vjer-

skih obveza, vedna Zidova u raseljenosti obrezuje sinove, a u Izraelu gotovd svi, neovisno dubini vjerovanja ili osjeâja od-

vojenosti od vjere. Osjeâj svetosti toliko je vezan

o v a j obred da je u ranijim vremenima u isto£noeuropskome zidovstvu drzan obi£aj daljnje obredne uporabe pelene koju je dijete nosilo prigodomsvoga Brit mila. Nakon rezanja u viSe dijelova koji bi Sivanjem bili spojeni, na tako dobivenoj dugoj vrpd izvezli bi djeCakovo ime, da rodenja zelju za njegovim dobrim uspjehom zivoru, uCenju Tore, braku dnjenju dobrih djela, te razlidte ukrasne motive. Dijete Hoy^yrrjgi, n a z v a n u _ ufmpe/, na syoj pryi rpdendan 3arivalo sinagogi, g.djeIHIse. nadalje rabila kao uzica za potvrduje neusporedivu bitnost Brit V-ezivaryllsyiJka Tor^ mila ka temeljnoga obreda pris tupanja novorodenoga dje£aka Savezu s Bogom i Njegovom Torom. Novi nara§taji donosili bi nove vimpele, a ranije rabljeni bili su C u v a n i sinagogalnim pohranama, postajud kasnije vrijednim izvorom podataka starijimnara§tajima. Novoprimljeni preobratenik takoder mora prod obredom Brit m i l a , neovisno o svome uzrastu, pa ak i preobradenik koji je ranije iz bilo kojega razloga bio obrezan prolazi obredom uz simboli&io puStanje jedne kapi krvi i odgovarajute blagoslove i molitve. To je stoga §to sama obrezanost nije potpunom svrhom obreda, veC je njegova svrha zapravo pristupanje Savezu Bogom.^Tjelesna je obrezanogt te potyrdom ob osjeiaja vjernosti Bozjim odredbama pripadanja Izabranome Narodu. Jakp je obrezanost zapravo znajcom, pe"~~ Catom Saveza.

19

Bar micva, Bat micva: punoljetnost trinaest godina spreman je za izvrSavanje micvot. Talmud, Avot 5,2

JL zidovstvu djecak postaje punoljejram navrseruh trinaest godinaT)e9nrm danom, obredom BaLjnicva (Smzakona) djeyojcica dosize punolietnost s navrSenih dvanaest godina Jgdnjrji danom. Za djevojcice tek se u novije vrijeme, uglavnom reformiranim konzervativnim zajednicama, torn prigodom prireduje svefiani obred, prema uzoru na obred za djecake nazvan Ba micva (Kti^zakona). Prema vjerskome zakonu, djevoj-^ navr Senih vartaest" godina jiugnaje ispunjavati vjerske

HQ za ctje&ike se od srednjovjekovnoga vremena provodi svecani obred Bar micva obliku kakav se odrzao do danas. Sveti spisi ne spominju odredbe vezane za primanje osobe u krug odraslih, all tradicija kaze da su takve_ odredbe dane vec Mojsiju na Sinaju, zajedno Torom. svakoSrsIu2aJu" "najkasnije od prvoga stoljeca dje£aci su s navrsenih trinaest godina bili blagoslivljani, opominjani i ohrabrivani za svoju novu ulogu odrasloga mugkarca. Premda je tek uzrast od dvadeset godina uobiCajeno drzan zreloscu, vrijeme puberteta je prihvaceno kao doba kada dijete treba preuzeti svoje vjerske duznosti. Obred Barmicva upotpunjuje trinaest godina ranije proveden obred obrezivanja, kao temelj odanosti Bozjim zakonima. Roden od zidovske majke obredom obrezivanja prihvaden od oca kao sin, na pragu doba razuma djeCak 6e svjesno prihvatiti pripadanje zajednici. Za razliku od obiCaja mnogih drugih nakojih je Cesto dobom punoljetnosti povezano roda i vjera, ponizavanje djeiaka pa i zadavanje tjelesnoga bola (izdvajanje, zastraSivanje, ruganje, obrezivanje, skarinciranje),_Jid5yj|d djeCajc ulazuJ_kiiig_Qdraslih_bez_bQla. slavljen ka junak_d.ana.. Djeâk tada preuzima vjerske obveze odrasloga doba, ali do dvadesete godine zivota od njega se ne trazi preuzimanje pune odgovornosti za vlastiti zivot. V e < i nekoliko godina prije nastu-

192

panja punoljetnosti, oko desete_godine ._po&nju djecak dje postiti_uz va najve
.djegaci dievoi'dce najmanje tri do getiri godine uîti o vierskim obvezama. Podugava ih^se pripadanju dovnjegbvoj povijesti, tradicijskome îvotu, ziskome narodu, dovskome stvaralaStvu, etici obredima. Tijekom ufenja dijete se poistovjecuje sa svojim narodom njegovom vjerom. Poduka je vodena Cinjenicama ali i ljubavlju, je mora dodirnuti djefju du§u povesti je svjesnom izboru pripadanja zidovskoj tradiciji. lako se obred Barmicva moze slaviti bilo koje vrijeme na svakome mjestu gdje se redovito clta Tora, prv prijepodnevna_ rodensubotaa slubjajLLairjLapijiaJaaLdgfako^^ dana^drzi se najboljirn izborom. Pritom, rodendanom se drzi

datum rodenja prerrtiTzidovskome kalendaru. U nekim zajednicama Bar micva se ne prireduje vrijeme jesenskih velikih blagdana, vec prve subote nakon njih, neovisno danu dje£akova rodendana. Q t a c i s a n d e k , kum.JcoiLje.djecaka drzao pri obrezivanju, te sva"fogHna, pozvanijsu^ ustati _a mladica se njei; gpvim zidwskinxli^nom^pjgjiyj^statLp.re HagosloveTzatim'on cita dJoîzparaSa, tiednoga odjeljka Tore, a jôsobitonadaren, povjerava mu se citanje citavoga, tjedn moz izgovoriti haftara (zakljucâk, zavrSedioTeksta prorockiTnmjiga~s1i:o Ife slove kojima zavrsava Citanje Tore, najfesce to i Cini. osobitim sluCajevima ^n_mo|eJbitipozvan drzati cijelu sluzbu. Za 19

vrijeme zavrgnih blagoslova Tore, otac tiho izgovara blagoslove za taj dan, kojim je doCekao oslobodenje od odgovornosti za vjerske Cine svoga sina. Novopotvrdeni Ba micva (Sin zakona najceSce odrzi i kr atak govor o svojim dojmovima i zeljama, nakon kojega od rabina prima otpust blagoslov. nekim je zajednicama obiiajjdaiivati novoga Ba micvu svitkpm Tore, m5Utvjnik^m^^Casom~â~^zSi^bTaôslov vina. SluZbeni dj

Sv donedavna uobiCajen je naCin pronalaienja bracnih drugova zidovstvu haj£e§ce bio putem usluga gp_a£gdnika.U staririi brak se sklapao ranim godinama mladenaca, prije nego bi im se smjelo dopustiti samostalno dono-

Senje tako vaznih odluka. Pa i danas se u ortod oksnim sredinama mnogi brakovi sklapaju Sadhanovim posredovanjem. Ovu su duznost obavljali mu§karci 2ene, Cesto bi pojedinostima odjeCe, primjerice cryeno-bii'elimmpdCem, odavali istodobno oglaSavali svoj svojevrstan zanat. Badha^_su znamenit dio zidovskoga folklora, a u mnogim su tekstovima prikazani kao smijeSne osobe. BraCno je posredovanje Cesto bilo jedini izvor Sadhanovih prihoda, ali novganu je nagradu dobivao samo gjugaju sklapanja braka, jer kona&ia odluka pripadala je rodibuducim mlateljima. No doista pdsljednja rijeC bila je ipak dencima; oboje su (teorijskijrnogli odbiti predlozenoga brag^ nog druga. Ukoliko su svi zamteresirani pristajali/^ripremala bi se svadba, koja se sastoji od obtada zaruka i Talmudski traktat Kidu§in (2,a) navodi tri drevna pravna postupka s t j e c a n j a supruge: pologom novca, pisariim ugovoro spolpraksi,_ novcem je znadilo da je muSkarac mo ntfH odnoSajem. gao dobiti suprugu uz poTb'glTrnladenklna'oca ddredenoga iznosTEojTmbi se supruga uzdrzavala nakon mogucega razvoda ili u vrijeme udovi§tva, a sam je obiCaj nastao na temelju novCane odStete za gubitak radne snage Sto je obitelji mladenke isplacivana prigodom njezine udaje. (Takav se obiCaj Cesto etoino tumadi ka kupnja iene.) Pisanim ugovorom znacllo je da okviru dviju ravnopravnih strana, brak moze biti sklopljen uz pisani dokument o medusobnim pravima obvezama. Rijed spolnim odnoSajem oznafiavale su mogucnost naknadnoga prihvacanja vec (milom ili CeSde silom) ostvarenoga spolnoga odnoSaja kao valjanoga temelja za sklapanje braka, uz dva nazoina svjedoka zenin pristanak. SimboliCni tragovi svih ovih triju pravnih osnova za sklapanje braka sve do danaSnjega dana saduvani su u obredu zaruka vjencanja. NekadaSnji novCani iznos pjgtyorioseuzarucniCki prsten §to ga mladozenja daje rnladenla7Bra5u]e^govor i danas obvezan, a sklapa se izravno izmedu buducih mladenaca. ravrro~polrnanje prekojemu je sgohuodnoSaj zapravo potvrda_brafnoga stanja simboli£no je oCuvan^~pfrkraJTrvjengan6ga obreda, kadj_m||p '-ênci nÊoTikytreTEntaâ^rovode nasamoTsjo jjmboEciio predstavlja spolni odnpjalkgfi 6e brak samo je braCni ugovor izraynp opstao tijekom vremena, jerTako "sRlopljerT brak uEIapa"~seÎi nafela

194

195

j2rîslasie_zay^|a^£^ôsI6vom viria, riakon £ega se prireduje sveCanoprirnanje. kodbinarfprtfaterjTgestitaju roditeljima i djecaku, koji prima BTojne darove, a za sve uzvanike prire duje se sve£ani objed. Yjerski_zakpji,Hfl/a/ia, ne poznaje obred proslave djevojacke pjunojjetopst[7rwpcLi9- stolje<*a okviru reformiranoga pokreta djevojcice slave svoju purioljetnost napunivsi dvanaest godina jedan dan. Pod utjecajem suvremenih drustvenih kretanja novoortodoksne i konzervativne pa ponekad i ortodoksne zajednice prihvatile su priredivanje sve£anosti i za djevojcice, no taj obred, premda oblikovan poput Ba micve, ng_pbuhyada_neke temeljne dijelove obrgda _ z a _ djegake. Vetinpjn_se proslavaprireduje nedjejjorr^jradije^nego subptom, ajnpje, se_ obredu Ba micva ulJlSH^za7^|e^jSvojScarodjednom, Sto je nemoguce. Djevoj&cama se daje cltati dijelove drugih tekstova, radije nego sto ih se poziva cltati Toru. nekim neortodoksnim zajednicama, obred je posve jednak za oba spola, zena takvim zajednicama moze obnasati i rabinsku sluzbu. Medutim, ortodoksne i konzervativne zajednice takve zene-rabine ne drze rabinima. novije vrijeme i muske osobe starije od trinaest godina te zenske osobe starije od dvanaest godina, koje zbog bilo kojega razloga nisu imale proslavu vjerske punoljemosti, obavIjaju obred Ba micva odnosno Bat micva, s obzirom da se vjerski zakon tome ne protivi.

Zaruke vj enfianj

vrijeme ranoga Sredrazvijenih eticnih drustvenih odnosa. njeg vijeka po£eo se bracni ugovoffiKstttttL sklapati pisanome obliku. Njegov tekst je propisan, pisan aramejskim jezikom, a ob~vezno nabraja sve osobne pravne okolnosti na koje obje strane pristaju glede zajednic"koga brafriog zivota nepozelj-

noga all moguceg razvoda. K e t u b e su donedavna obvezno bile rukom ispisivane i iluminirane na pergameni, a stariji su primjerci znafajnim spomenikom zidovske likovne umjetnosti. Danas se vecinom tiskaju jednostavno dopunjavaju inienima mladenaca, svjedoka rabina, ali ukrasni oblik starih ketuba je zadrfan. Vjencanje nikada ne moze biti odrzano na Sabat ili blagdanskidan, jer tih dana nije dopuSteno obaviti pravni posaoT Takoder niti u dan¥po|uKg^daiLa lie mule bitl odrzano vjen-" canje, prema naCelu koje zabranjuje mijeSanje radosti radoSCu, odnosno isklju£uje istodobnost blagdanske i svadbene radosti. tuznim razdobljima zidovskoga kalendarija takoder se _ n e _ , §rnijuobavljati vjencanja, osim na dan ag ba-omer^ trideset treci dan razdoblja o m e r a , osobito omiljen za vjenfianja. ostale dane, vjencanje moze biti bilo kojega dana u tjednu, ali od Srednjega vijeka izbjegavaju se ponedjeljci srijede, buduci da su tada smatrani nesretnima za vjen£anja. Vjencanje se moze prirediti danju ili nocu ali_nej_u vrijeme sumraâ, buduî da tjedni dani podinju nastupanjem nodi vjenfanje se mora obaviti okviru jednoga dana. Na Sabat prije vjenCanja mladozenja je sinagogi pozvan Citati Toru, njegovu se Cast pjeva hvalospjev daje mu se poseban blagoslov. U predveêrje vjendanoga dana mladenci izmjenjuju darove, bududa suprujga odlazi m i k v e , obrednu kupku. Na svadbeni d an mladenci poste od jutr a do zavrsetka obreda. Preispitujud svoj dotadasnji zivot, ispovijedajusvoje grijejie poput ispovijedi na Ja Kipur. No, post se ne drzriko se vjmganje-prireduje na polublagdan mladoga mjeseca7~Ro^ ho rfegjlû dane H a n u k e . Frije po6etka_syadbene svedanosti mladozenj na tren odlazi sobu gdje~se mladenka priprema", kako bi joj vidiolice ^rêjrieô~j^pTe^rliu~veIorn,_a ponegdje mladozenja sam postarija vremena to mu je Cesto bila kriva mladenkino lice. prva prigoda vidjeti svoju bududu suprugu, te se prije po£etka

196

obreda stigao ugodno ili neugodno iznenaditi. (Obiâj prema kojemu mladozenja na dan vjenCanja ne smije vidjeti mladenprije samoga obreda te je_pjraznovjerica nije izvorno zidovski.) Ovaj je o b i « 5 a j tradicijski povezan nevoljom koja je zadesila praoca Jakova, koji je prekasno otkrio da se ozenio pogreSnom mladenko jer joj nije pravodobno vidio Hce.jZaruke vjenânje (nisuim), u novija vremena poînje dovodenjem velom pokrivene mladendan obred ke (kala) po h u p a , vjenf ani baldahin, gdje je ve êka mladozenja (hatari), svjedoci rabin ili m'sader kiduSin, punoljetan mu§ka ac koji zn voditi obred vjencanja. H u p a se ultraortodoksnih obvezno postavlja na otyorenome, p_od_zvijezdarna_koje simboli'ziraju PJodjost no uobigajenije je postavTtTjeUHnagogi Umjesto baldahinTmnogi rabe mladozenjin taUt,_molitveiu §al,lkojega mladozenjini prijatelji drze nad glavama mladenaJca, alnegdje ]e obidaj baldahin poduprijetTgranama s drveda §to je bilo posadeno prigodom rodenja mladenke i mladozenje. £bi^

pa predstavlja mladozenjin dom, ii_kpjijnljide£ikajiolazipranekim zajeH ?ena svojim roditeljimaisyjedocima yjenganja. nicama ona pri dolasku pod baldahin obilazi oko mladozenje tri odnosno sedam puta ( h a k a f o t obilazenje). Tada rabjnjljyoditelj vjenganja blagoslovi pehar vina, mladogenjin ga otac prinosi ustima svoga sina, predaju^cTga zatim svo[gj supruzi k"oja pehar prinosi ustima svoje budude snahe^Prema drugim "obkajima, pehar blagoslovljenoga vina pruza se mladozenjinim roditeljima koji mu iz njega daju piti, nakon £ega ga mladenkini roditelji prinose njezinim ustima. lyfladenci su ujedinjeni tim gutljajima blagoslovljenoga vina pogijenima iz istoga peJhiar'a pruzenoga ro^diteljskomj^QjD^. ^Zatim ^mladozenja

prema M ojsijevim i Izraelovim zakoniprstenombudi izvornome obredu, premda je dopuSten, nije predviden a. prsten koji bi mladenka davala mladozenji. Zatim se cita njihova ketuba, bragni ugovor, te se izrige S edarn_BlagosIova (Seva v,'îî\m peharom vina, gemu mora b i t i njan, deset punoljemih muSkaraca nike vjenCanja). Srednjega vijeka uobiCajilo se zavrSiti obred vjenfanja razbijanjem cage, koja se postavlja mladozenji pocTlriogieTcalco 197

bi je zgazio. Ovaj obifaj im viSe izvora, rabini ga naj£eSce tumace podsjecanjem sretnome trenutku vjen£ania na nesrecu koja je zidovski narod zadesila ruSenjem Hranxa. Prema narodnome tumacenju £a§a se razbija ka zna&_2el]ircte se ta

brak rastavi tek kada se svi djelid razbijene cas^âstaye^sto -=p~oclsjeca staroegipatski obicaj potvrdlvanja bijanjem vr£a. Narodno je vjerovanje da to mladozenja tijekom razbije prvim udarbracnoga zivota biti papudar ukoliko 6a§u cem noge. Stoga se £a5a, radTsprecavaniapovreda.nazo&iih ali radi sigurnijega razbijanja prvim udarcem, najprije zamota ubrus. Uzvanici se razbijanju ga§e pridruzuju povicima: M a z a l log/JSretrto!) Simon toy! (Neka bi bilo dobru znaku!). U nekim je ameriddm zajednicama u najnovije vrijeme nastao obica ugradivanja razbijeni djelica cage prozirni pleksiglas radi £uvanja uspomene na dan vjen£anja. Mladi se par odvodi zatim iz h u p a , yjenganoga baldahina, kakjmproveh riekoiiko trenutaka nasaiho, §t senazivajihud, Tsimborigno predstavlia niihovo spolno spajanje. starija vremena brak bi torn prigodom doista bio potvralvan spolrum spajanjem mlddenaca, danas je taj dio obreda samo simboliCan. NapuStajud vjenfiani baldahin, mladenci se smatraju ponovno stvorenima, te q r u z a p o d n j u svoj braCni zivotbez ikakvogajanii. jega_grijeha. Nakon sluZbjnoga dijela obfeda, nastavljar^âdi. e^ ortodoksnih muSkardi 2ene veseleleTpjevaju pleSu odvojeno, testo podijeljeni zastorom nazvanim mehica (odvajanje) koji odvaja muSki od zenskoga dijela prostora. obzirom da je brak posvedena veza, on vjerski ispravno provedenim razvodom ili smrtu jednoga_od supru2ni'ka,prema-Qfiredbi Izlraktata KiduSin (2,a) koji pored tri naCina kak^muSkarac moze steti s u p r u g u (oieniti se), navodi i dva nadna kako »pnajmn».q steti sebe: dobivanjem ot pusnoga pismanazvanoga ge ili smr£u muzaJ 'Bog sam spaja T5radrte parove, odredujuS svakome odgovaraju?!u (55obu"ê7" "êTrdeset dana prije nego te u o p d e biti zaget, a odluka se objavljuje nebeskim glasom ( & f l f kol). No poneKad se dogodi ljudska pogre§ka u oslulkivanju...

198

-)- Brak

spolni zivot Suprug

om s u p r u g u voljeti najmanje koliko sebe, poStovatije vi$e nego sebe. Talmud

JJjidovstvuêJ3rak_d^JdjaJmmjtanjem odrasle osobe. gotovo nema ni neudaniH ReôvniStvo^nejJdstoji, njenlh7iryrl[en^jposlojanja Hrarna, ygliki je._sveteruk morao -îMj?li Qi§?' drugadije ne bi smio obavljati svoje hramske duznosti. Rabin kao duhovni voda zajednice, koji mora davati primjer poboznoga zidovskog zivota, redovito je ozenjen. Jedinim opravdanjem za bezbragnost muSkarca teorijski se drzi opredjeJj.enjezapoQ3.unu pjrfidanost zivota Tori, no u praksi tak av izbor se osuduje. Samo teze tjelesno ili duSevno oSteiiene osobe u rradicijskome 2idovskom druSrvu ostaju izvan braka. Svakoga neozeiijenog muSkarca zali se zbog prikraênosti u radosti i blagoslovu drji_g^s^nepptpunorn osobom, a za neudane zene redovito se drzi kako bi se zacijelo rado udale. Sve donedavna, brak je bio ugoyaran putem braCnoga posrednika, sadhana,-i skjapjanjuLranpj dobi_irdadenaca. U stafije vrijemebrakovi su najCe§
ih veza osim prirodnoga spajanja m u z a z e n e , i to sam r a d i radanja

d j e c e . No, iako je ofiinstvo neupitno bitna svrha bracne veze, pod utjecajem novih opdh druStvenih odnosa naglaSava se i medusobna emocionalna podrSka bra^nih drugova, koja je ta koder obvezna. Zbog Bozje naredbe zidovskome mu§karcu da se umnozava djecom, staroj je zidovskoj drzavi brojnim zakonskim odredbama mladozenji osiguravano vrijeme za zatinjanje potomstva prije nego bi bio obvezan pod v o j n u ili dru-

199

gu sluzbu. Za zenu je bitna svrha braka dati svome muzu,potomstyo,_te zakon dopuSta razvod suprugu kojemu supruga trjekom_deset godiria_braka ruje podarila dijete; Zbog visokoobêîûifenareSbe radanju djece/biblijski tekstovi imaju pozitivan pristup spolnome zivotu all samo u okviru braka. Izvanbradii spolni odnoSaj strogo je zabranjen ajgreljub_spada medu je £alc dvjerha od Deset Bozjih zapovijedi, sedmom i djelomice desetom. Incest je zabranjen Torinirn odredbama, takoder i prostitudja^psbbito zFog njezine ulbge u idolopoklonicltim obredima. Stoga Tora veli: Nete se izraeliCansk Zena baviti obrednom prostitucijom, niti ijedan izraelidanski uSkarac (Ponovljeni zakon, 23,18). Spolni odnoSaj sa zivotinjama kaznjavao se smrgu prema_j>dredbi Eevltsfega_zakonika (2^15=16)7 Rabini drze vjerskom obvezom mu2a zadovoljiti potrebe njegove supruge, jer jenina spolm-pflireba drzi se jednakom jnt^karievoj. No, u mnogim se rabinskim misljenjima istodobno ogranic"ava preveliko upuStanje (£ak i) u bradiu postelju. Zidovsko udteljstvo pohvalno gleda na seksualnost kao Bozji dar ljudskim bidma, osje£ajud pritom ipak kako je od svih Ijudskih nagona spolni onaj koji najviSe moze odale&ti osobu od Bozjega zakona. Ipak, rabini na spolni zivot ne gledaju puritanski, prihvadajud ga kao vazan dio (bra^noga) zivota. Tora je puna odredaba o spolnome zivotu, te je rabinski pristup op6enito Slobodan i otvoren. Zenina se volja, zelja i potrebe visoko uvazavaju. Mi5nfld^j£ô^s_trenutaka,_ukpjima_sup£Uga, im pravo oêkivatTdTsuprug njom Y _ o d i ljubav, a taj je popis bio saitavnTdio keiube, obveznoga bra^noga ugovora. (Zena naj£eMe~he p o z n a j e M i S n u , al jezacijelo dobro upoznata tekstom vlastitoga bra^nog ugovora!) Posve odlufno ketuba odreduje zenino pravo zahtijevanja na£ina provodenja spolnoga: odnosa prema njezinoj zelji. Muzu je zabranjeno bilo kakvo nasilno spoIno pristupanje su pruzi, pri stupa nje pod utjecajem alkohola ili usred prepirke. Drzi se osobitom m i c v o m , poîvalnim^djelom,

ako_se_sp_olni odnos_obavlja na dan Sabata, jer to je dan koji treba pruzati radost. Medutim, kabalisti su poku§ali nametnuti pristup spolnome odnosu bez strasti, iskljuîvo radi stvaranja potomstva 1 veli£anja Imena Vjefinoga, ali u tome nisu stekli ved broj sljedbenika...

20

Braird je spolni zivot tofino odreden brojnim ogranifiujudm propisima o obrednoj Cistod zene, kojima je bit u potpunom suzdrzavanju od svakog, izravnog neizravnog, pa i sluâjnoga dodira tijekom najmanje dvanaest dana svakog zenina mjese&ia dklusa, kada~]e~2ena sTaû~obredne~heSsto(fe, nazvaistonome nidaTEfaSni bi drugovi tada trebali izbjegavati â dobno njegovanje djeteta, pripravu obroka ili druge ku<ânske poslove, a izravno dodavanje bilo kakvoga predmeta je zabranjeno. U manje ortodoksnih vjernika, nespolni dodiri su dopuSteni ali nisu pozeljni. Drzi se da menstrualno krvarenje traje najmanje sedam dana, tijekom sljededh pet provjerava se i ustanovljuje prestanak krvarenja. Ukoliko se tijekom bilo kojega od tih pet dana provjere pojavi najmanji trag ponovnoga krvarenja, brojanje podnje iznova... Prije obnavljanja spolnih odno§aja, zena se obvemomjesecnoj?bredno oCiSeuje zaranjanjem mikve, obrednu^^kîpEu. Tako'seTuzpretpostavku 28-dnevnoga dklusa, bracni sppjnTzryotjvodi tijekom S esnaest dana svajcpga mjesecnog ciklusa. (U okolnostima kratfega dklusa ili drugi neredoviT:osti, broj godi§njih dana dopuStenoga spolnog odno§aja vrtoglavo pada ispod 50 posto!) Pritom, znanost nam otkriva trinaesti dan ciklusa, upravo onaj kojim se brafini dodiri obnavljaju, kao prvi od samo nekoliko dana mjese£no kada zena moze zatrudnjeti! Prakti^no za one koji zele jo§ djece, manje privlacno za ostale... Nakon svakoga krvarenja sliCnoga mjeseenome, neovisno uzroku (defloracija prvome dodiru mladenaca, porodaj, bolest...), nuzno je zurno razdvajanje supruznika i, nakon prestanka takvoga stanja, odSc'enje m i k v e prije n a s t a v k a braCnih odnosa. DapaCe, ukoliko se zena na§alila muzem govored mu da je trenumo za njega nedodirljiva zbog krvarenja a to nije bila istina, ona je ipak zbog toga u stanju nida, nuzno joj je odSdenje uranjanjem u mikve prije nastavka bra£nih dodira . Izvor ovih obrednih ogranifienja neupitno je u drevnom tabuiziranju zenskoga genitalnog krvarenja, no velika slozenost tih propisa nastala je i na temelju strahopo§tovanja krvi kao sjedista zivota. Tradidjski je nida, menstruirajuda zena, osoba koja moze mimo svoje volje biti opasna pa i kobna za zalihe hrane kud, za obrednu clstodi posuda kucanstvu, ak i za muSkarce pored 201

kojih prolazi. Stoga se izmedu ostaloga, ortodoksni m uSkarc suvreniCTiomerdfuStvtrriuobifiajeno ne rukuju sa zenama. je'tko"de"koji"muSkarac otvoreno odbiti rukovanje, all veoma ortodoksni muSkarci, poput pripadnika hasidske sljedbe, doista na svaki nadn izbjegavaju rukovanje sa zenama. Zapravo, sam strah od kobnoga utjecaja mensrruirajuCe zene meduvremenu se izgubio, izbjegavanje rukovanja samo je njegov obi£ajni zaostatak, danaSnje vrijeme tuma£en izbjegavanjem svakoga dodira s bilo kojom zenom osim vlastite supruge.

izgon iz rajsko-

:a opasnbm/spol'c, pored tradicijrr ,, 2idovstvu, uvijek 'ii^rfe,tfarja uîdovskome narodu 10 sedam proro£ica

.iene-vode, sve do

samo"-"

zidovskoga . Tako os

inaÛ'danagnje vri-

samajpreuzlmazldovske zene ., Iisjeûnarodnim i(îto\aitioriajjûnsi^pfJe\^h4Vbmen^ b~a^

«v.fc;i^: ~2^^:^^^gpu/^^

igVgotQVqf

Qfto'dS^tfWp^p iptKff-^

w^jîîtedbrrj^vaf.^mQâ^v^jiril,^ ~>^-^-*. »•-,—^jetef 2idQVStyd|êpj6riO^Rufeir3^k6^tia oclgafa-ci)efiu^«|

^ g ^ ^

o ^ i

ûva^âÔffiigl^ mcijk-

^-^- .".^^^-'.^"-rf^™ .t „._. .~~^ UT^feab^^^da^c^^ jskiskradenaî 5a^piasma|ravi»BrtV«g nr

H ^ — r r « ™

TW

ê^t ti^jTvo'^dmit" ÛntdicijsT
^brri^vjed^l^bi^TOd^êrslltmsadom..'.^ "" "^kai^ti'MjQeti.ââkne.lbw -^dolipi.. ^Jrojmû^ if^mejHjOkaiS^f StS-4 ir V J J I V W

* *

^ « * " T

»•»* ^ V ^ A » M ^ * V " * * * » ^ « » * X ^

* ^^ ^ *V c » ^ * ^

* • * * *

+*f

« » ^ j ^ -^ ^ r -w—r

slici uzo rne zene'. ...iinimii,.... prve toivira£pragovara tradiciisKoi Sv& od t,-,•>-***£"* "•" f*i-^s 202

SUVreme (OmG

Propisi m ' d f l toliko su slozeni da su za praktiCne potrebe izlozeni u knjizicama opsega pedesetak pa vige stranica. Najveciega dijela tih propisa strogo se drze samo ortodoksnih (voded dtavo knjigovodstvo dopuStenih i nedopuStenih dana!), dok su u velikome dijelu suvremenoga zid ovstva pali 2rtvo osuvremenjivanja svakida§njega 2ivota zahtjeva za slobodom osobnoga odludvanja najintimnijem dijelu zivota. Pored toga u sve brojnijim mjeSovitim brakovima strogo drzanje propisa obrednoj dstod zene gubi izvorni smisao Cuvanja redne dstode muSkarca, koji je u vrijeme Hrama stupao pred samoga Boga. No, ortodoksni muSkarac i danas brizljivo c f u v a tu obrednu dstoiu. Ka i drugim podrufjima svakidagnjega tradicijskog zivota, slozen sustav pravila i odricanja zapravo je prije svega namijenjen dubokom osvjeStavanju svakoga zivotno Cina. Stoga su ogranifenja najslozenija upravo podruc203

n a u g ro z e ov ma za postupanjem slicnome 2ivotinjskom: hranjenju i spolnosti. Premda se trudnoca uglavnom do£ekuje najvedom radoSdu, n^veti_diob!âj:oyaiQhjogtai^ti broj djece. Medutim, mnogi se ortodoksni rabinski autoriteti protive ogranicavanju radanja, prirodnome i umjetnome Njihovi prigovori temelje se na zapovjednim rijecima iz biblijske knjige BereSit (Stvapravilu, veoma ranje, Postanak) 1,28 9,1: QedtifLs^ffinoziiellJ ortodoksni rabini dopuStaju izbjegavanje zatrudnjivanja samo ako bi zenin zivot trudnocom bio ugroên, dok drugi to dopuStaju i u lak§im slu£ajevima. No, ne zastupaju svi ortodoksni autoriteti neograni£eno radanje. Prema Hilelovoj Skoli, ova je naredba ispunjena kada bragru par ima jednoga sina i jednu KHer; drugiauToTitetilirodriiri pnshfpaôvore 6 hekoliko djece, prestanak radanja osigurao bi se prirodnom kontracepcijom, odnosno suzdrzavanjem od bracnih odnosa. No, odustajanje od bracnih odnosa teSko je za provodenje a spolno se zadovoljstvo u braku istodobno drzi dopuStenim i vrijednim, dok porpxino^suzdrjavanje moze voditi izvanbracnome grijehu. Stoga se kacTpredmet dvojbe u praksjjSojitovâ samo izbor kontraa. Sve metodeVezane uz talmudski pojamrgsP ponje sjemena neUplmcT su zÊranjeTieT'k'ao'izravno suprotstavânje Bozjim odredBamaL~StogTmsu dppusteni coitus interrup^wsjiijuporaba prezervativa. Optenito, primjena postupaka ogranic'avanjiâc'e
^^rij^rya^Wrs^^'jejr^j.gJc oba spolaTrtcTbio je dopuSten samo zenama. (Stari su ga rabili pfoHvTuBce" all;"zbog rijegoviE isvojstava, samo u oboljelih zena!) Suvremena medicina jo§ ne poznaje trajno sterilizirajute sredstvo koje bi se uzimalo na usta, no s obzirom na djelovanje naîn uporabe, danas sejiciinojiaku_pjlulu dr2i srodnom d a $ i 204

te je mnogi rabinski autoriteti preporu£uju radije nego ijednu drugu metodu, neovisno o mogucim medicinskim prigovorima takvoj odluci. O.uporab^dijafragme i takozvane spirale misljenja su razlifiita, ali nema o§tre osude. Medutirri, nije doEuSteno kirur§kim zahvate^ frajno sterTHzrfati mugkarca ni ±enuJpââJkruti|iyoHnje). Stoga msu~ddpu§tene metode podvezivanja jajovoda zene odnosno sjemenovoda u mu§karca. (Za mnoge rabine ak je upitna dopu§tenost kirur§koga odstranjivanja oboljele zlijezde prostate, buducl da je jedn a od sporednih posljedica i sterilitet, no vedna rabina takvu operaciju ipak dopuSta, s obzirom da je o£uvanje postojetega zivota uvijek vaznije od zadnjanja novoga.) Opcenito, u dtavoj se problematici ograniCavanja broja porodaja kao temeljna odrednica uzima Bof ja naredba muSkarcu za plodenje i mnozenje, te zabrana rasipanja sjemena. zadrzavanje tim okvirima, vedna rabina dopustiti braCnome paru slobodu odludvanja broju zeljene djece. eruto drzi teSkim prijestupom, ali nije^ izjednagen_s umorstTOmApopelcacIalrioze biti dopu§ten7 U klasicnim zidovskim izvorima nema naf ela potencijalrie osobnosti zafietoga ploda, koja bi ga time pravno Stitila od namjernoga pobafaja. No, istodobno nema nadela prema kojemu bi zena mogla odluCivati plodu svome tijelu, ali ni pisane zabrane zenina izbora za poba£aj. Jedina referenca na pobafaj knjizi Izlaska 21,22, gdje se propisuje novdana od mo2da je §tema kazna côvjeku koji udarcem izazove unigtenje ploda trudne 2ene, iznos odStete pripada suprugu, zbog gubitka potomka. Svo je tradicijsko zidovsko poimanje namjernoga pobaCaja odredeno takvim gledanjem na oca kao stvaratelja i vlasnika zaCetoga ploda, koji sve do rodenja nema vlastite osobnosti. sluCaju izbora izmedu 2ivota majke i zivota djeteta koje se rada,JWâgjôjpJsjujôbyezu Cuvanja zivota rodilje,jpaj. na Stetu djetgtQVAîy/'ta^w do tfenutka kada je ved dio njegova tijela izvan tijela majke. Tada ono postaje osobom i njegov se zivot ne smije ugroziti radi zaStite majdna Zivota. ykoliko je jnajdr^îvot nepqsredno_ugrpzen trudnocom prije porodaja, pobaCaj je obvezan i izjednacîis bilo kojirn drugim nezeljeniih postupkom za spaSavanje

20

zivota, dijete se pritom spasava ukoliko je mogu£e. Svi se au toriteti slazu da se pobaCaj mo2e u&niti samo iz najozbiljnijih razloga, iako se ne slazu procjeni kada nastupa takvo stanje. Rabini uglavnom odobravaju pobacaj ako je trudnoCom ugrozdravlje te z5Tzenlnîvt5fl5tml«^^^ akorposfojTTeSkartjeiBsnadeformacija~iri: mentalno oste£enje ne"ro3enogiT3jefe"tarNe'ki dopuStaju:p bb a£aj Ttf sIuffajuTTudncNJe "nastale^silovSyem7osobit6 u~slu6aju udate zene kada poCifutelj nije njezin suprug, £ime se spreCava koje bi teorijski bilo potomak preljuba. Pobacaj ka metoda smanjivanja broja porodaja nije dopuSten, te se ne odobrava samo stoga Sto

||K§^f&^kj

mSSWrnma,

P M? 8 s ^ » a m ^ S ^

"•

'êrvativnihtzal^dnica'prihvada hprnosekûalnoga

predjeljenju,

206

naHo;je djelo

zafeto dijete nije zeljeno il zbog siromaStva roditelja. Tako do puStanjem pobac ivanj za£etoga ploda nekim zivotnim okolnostima, 2idovstvo duva tradicijske patrijarhalne vrednote, no rijetke su zivotne okolnosti koje zahtijevale takvu odluku. Optenito, zidovsko poimanje namjernoga pobaciaja stroze je nego najve£emu dijelu suvremenih druStava, a blaze samo od katoli£koga pristupa. U4zraelu je na snazi zakon donesen 1977. godine, koji dopuSta pobaâj sludaju kada je trudnoda silovanjem maloljetnice, trudnojCa ugrozila du§evno ili tjelesno zdravlje zene, te pri us207

tanovljenoj tezoj bolesti ill oStecenju ploda. Ortodoksni rabini protive se ovome zakonu. Za irunoge je pak parove problem neplodnost a pretjerana plodnost. Cesto im je jedina nada rodenje vlastitoga djeteta postupak izvarêjne_opk>dnje. U suvremenim rabinskim razmatranjima, Responsama, mnogo se raspravlja i o toj problematic!. Razlikuju se dya jpostupka: kada je sjeme suprugovo qdnosno^kadaje uzeto od drugoga davatelja. Oba su slucaja sporna za velik dio ortodoksruh rabina, ali vecina rabina opcenito pjiKvada postupak u kojemu se rabi suprugovo sjeme. Prigovor nalaze u ubTnêliom~pl>sT:upku dobivanja sjemena masturbacijom (koja je opcenito bau-bau zbog rasipanja sjemena), al drzi se kako takvom sluCaju zapravo nije nastupilo rasipanje sjemena buduci da se ono rabi za zaCinjanje zivota. Uporaba sjemena davatelja vecinom se odbija, djelomice zbog teorijskoga preljuba koji se time dogada a djelomice radi sprefavanja svake mogucnosti buducih brakova izmedu tako zacetih mectusobno nepoznatih polusestara polubrace. Ova tehnologija opcenito ostaje upitnom i zbog mnogih nerijeSenih praktiCnih, etifikih teoloSkih pitanja, jer joS nije rijeSeno izbjegavanje groteskno vi Sestrukih trudnoca niti je odgovoreno na dilemu Sto se dogada sa suviSkom izvan tijela zadetih ljudskih bica, ili §to u£initi ak se netko od sudionika postupka naknadno predomisli... Probjejnaj^^jurogat-majky njihove djece teoloiki je lakSe rjeSiva alLJSiYQtnoJe^jpS slo2enija. No, buduci da je mnogo rjeda od izvantjelesne oplodnje, ne stvara vece praktiCne probleme. Ujzradu_pnpadnici zidovske zajednice mogu sklopiti pravno valjan brak samo sa zidovskim brafinim drugom, ali u raseljenosti visok'pbstbtak brakova je mjeSovit pripadnicima drugih vjera, osobito u manjim 2idovskim zajednicama i u jako otvorenim zajednicama, poput vecine ameridkih zajednica^.2idovski je brak monqgaman, zajednica jednoga muSkarca i jedne~lei\e7nS5jeioj^p£vih tridesetak stoljeca zidovske povijesti mu§karac je smio imati TesTo 61tvariv^loTTJzoT"z¥lo~âfrsu nalazili zivotima praotaca i Bozjoj zapovijedi muSkarcu neka se umnaza djecom. Duznost je dobre supruge nerotkinje bila (prema ugledujia du-

208

supj-ugu svoga muza, koja bi mu_mogla roditi djecu. No, u europskoyTaieljenosti, ria"înjelazu 10. i 11. stoljeca agkenaski rabin njemafkome gradu Mainzu GerSom ben Jehuda (poznat ka Rabenu GerSom) zabranio je uzimanje vi§e z e n a istodobno, osim slufaju kada muSkarac dobije suglasnost stotine rabina (§to se u praksi rijetko trazilo gotovo nikada ostvarivalo!). No, s obzirom da je Rabenu GerSom zabranu viSezenstva proglasio nakon zakljucenja svih obvezujucih svetih spisa, Izraelu ona nije sveta niti zaSticena od promjene. Stoga se neke krajnje ortodoksne sljedbe u naSe vrijeme zalazu za poni§tenje naredene monogamije i povratak patrijarhalnome vi§ezenstvu. On ne uspijevaju zakonski provesti svoje prijedloge, ali u iznimnim slufajevima vjerski sud d o p u g t a uzimanje druge zene. lakojejijekom posjjednjih godina nekoliko desetina -I 19§lica_p^ Glmmoga rabinajipbilo .traêno odobrenje, a svi su _sjuâjevij)zbiljno razrnojtreru prije nego je odobreno pravo na drugu zenu. Niti u jednome sludaju bradni se zivot nece odvijati utroje; naime polovini sluâjeva supruga mentalno nije bila sposobna shvatiti znadenje razvoda te joj nije mogao biti predan jg£f,_dpkument razvodu prije cijeg p r i m a n j a razvod nije pravovaljan,inil)slalima supraga nije bila dostupna radi uru£enja geta. ,2idovski se brak mo2e_razvesti, prem da bi pogrijeSio onaj koji bi mislio da je postupak razvoda u praksi ostvariv lako ili zbog nedostatnoga razloga. Tri su Skole ved starini odredil razliclto stroge preduvjete za zahtijevanje razvoda. Skola rabi^ na §amaja zabranjuje_razvpd osim sludaju z e n i n a preljuba, TcadlTJeûprug duzan razvestfse Ca i ako to ne zeli; Skola ra bina Hilela_dQp_u§ta,trazenje_razvoda kada je zena zbog nekoga razloga nepodobna ka supruga (u Sto spada njezino nedostatno kulinars ko umijece!?); a^samo jkola rabina Akive dopu§ta muzu razvesti se od supruge jednostavrtol tbga §to je n a g a b

Akiva medu drugTrKojaTrmr^vifC^dHli^ rabinima nema mnogo pristalica...) Zenina je bezdjetnost tijekom deset brafnih godina takoder dopu§ten razlog za razvod. PraZP-tralenja razvoda pripadaâmo muSkarcu, a postupak lazvqda yodGl^pre be ômêisHm_su9bm75ucl ce pokugati pomirbu bracnih drugova prije nego pocne postupak raz-

20

voda, a i nakon okon£anja postupka pokuSat ce ih joS jednom nagovoriti na ponovno sklapanje razvedenoga braka. Ukoliko pomirba ne uspije, zeni ill njezinu predstavniku urufiuje se get^ dokument o razvodu. On je_jx>put^Jcetebe, bra^noga ugpvora, napisan aramejskim jezikom i unikatan je, te se u slu£aju njegoya gubltka ne moze izdati duplikat. Tek doslovnim stavljaiênT^gâjujgnlne rukeTTli ruke njezina^redstavnika) brak je razveden, a oba supruznika mogu nakon toga stupiti u novi brak. Zena mora prihvatiti get i ako se protivila razvodu, al svojedobno su aSkenaske 2ene bile zastiCene od razvoda protiv svoje volje odredbom iz 11 stolje£a pripisanom Rabenu GerSomu. Nakon razvoda, muz je duganisplatiti 2em izdrzayanje unaprijed odredeno obveznim_bjraCnim ugovorom. Premda je nakon razvoda ppcenito moguCe (i pohvalno) sklopiti novi brak s bivsom suprugom ili drugom zenom, kohen. hramski sye6e-_ nik^potomak Mojsijeva brata Aharona (Arona) nije smio sklopit[ b r a k razyedqnnrri ».pnnrq^p^'ga1lcjnjj; vlastitom, ako bi tek nakon razvoja_poj^dgiLpomirbu^-Budud da se do danas mno"girn obiteljima £uvaloza pretka koji je bioJîen_(§tQ,odaju prezimenaJKohen,^phen,Kpn, Kogan i slifina), pjDsjupalLrazvoda kako bi se dostakvoga mu§karca_dujije tamo mogudnosfa za pravodobnu pomirbu. Opjlenito se razvedenoga muSkarca ne ohrabruje na brak s razvedenom ienqm kojoj je bivSi mu2 joS ziv, je dr4rse~dal3i time Ceriri du§e bile jednoj bra£noj postelji: suprug, supruga njihovi prijaSnji sup-

ru^nkl

Premda zena zakonski nije ovlastena traziti razvod, ona ^srruje_êrskome_sudu, be dinu,.jjputiti, podnesak na temelju kojega sud mo|e udniti pritisak na njezina mu2a kako bi on tralio razvod. Supruga to moze traziti samo u siuCajevfma~kada se br^kjjeîoieîorrnalno ispunjavati zbog tjelesne mane

mu2_a ili^kada neizdr&vo pati zbog njegova loSeg pona§anja, (koje doista mora biti u2asno da bi ga sud prihvatio kao opravdan temelj njezina zahtjeva!). Cak i tada suprug mo2e odbiti podnoSenje zahtjeva za razvod. starini su se primjenjivale odredbe prema kojima je sud mogao HKvbga muza dati gjbati dok mozda ipak ne promijeni misljenje, no suvremenosti, premda sud moze udniti razlidte^pritiske na muza, nemoguce ga je natjerati na davanje razvoda ukoliko on to ne zeli.

210

Zbog pravne nemogufrtosti zahtijevanja razvoda, zena se mote nad veoma teSkome poloz aju. pored rabinskih zabrana i opomena, muzevi ponekad piju, nasilni su, nemarni, rastroSni, bludnici ili kockari... i ne zele se razvesti. 2eni ostaje samo pokuSati sudskom pomotu nagovoriti muza na davanje razvoda. Ako godinama 2ive odvojeno, ona se ne moze udati ali on, uzj^bjnskja jsujjl^^ ozeniti. UkoliEoTrTe bi dobio rabinsku suglasnost sklopio novi brak, njegova djeca rodena novoj vezi bit £e vjerski punopravna a on sam nede biti rnoralno osudivan. Istodobno, njegova^je supruâ^grema vjerskome zakonu preljubru'ca akoâ muêvljeva zivota udeji novu vezu, a niezina_djeca rodena u takyoj vezi su mamzerim (potpmci preljuba, bastardi) te ne uîvaju punu vjersEufavj}Opjravnost praksi, sud takvoj zeni pomaze nagovarajud supruga da joj dade razvod, ali Cesto ne uspijeva. obzirom da je u raseljenosti takvim sluâjevima zeni naj£eS£e mogu(ie dobiti gradanski razvod, najveti dio takvih problema dogada se u Izraelu, no i zeni koja ne zivi u Izraelu ostaje problematiân vjerski status preljubnice njezinoj djeci status potomaka preljuba. ponekad mu|_napusti 2enu bez traga o sebi, smrtno strada na putovanju ili u ratu i ne moze mu se u£ trag, te se godinama ne zn je li ziv ili mrtav. Takva napugtena 2ena nalaziê u pravnpme poloiaju nazvanome aguna (vezana). UkoTiko je smrt pretpostavljenim uzrokom nestanka supruga, P2S^ 2J^^PM?rbiLQTk^jkavrdQkaz ili svjedoka, kako bi sud zenu sluzbeno oslobodio praynoga poloâja aguna i proglasio Je udovicom (almond). Budud da je pomaganje takvoj 2eni micneupitnim je smrtnim slu£ajevima dosva poKvalno djelo, tarno svjedoienje bez materijalnih dokaza, pa i svjedoênje same zainteresirane zene. Brojni su se takvi slufajevi pojavljivali prije viSe desetljeia, nakon zavrSetka Holokausta, no u danasnjid je najcesê pitanju namjerno napu§tanje supruge zlonamjerno zatiranje tragova. Ako ne mogu dokazat i suprugovu smrt^flgwnof (vezane zene) njiKova djeca za£eta nakon suprugova nestanka nalaze se u jednakome pravnom polozaju poput 2;ena koje 2ive odvojeno od mu2a, te njihove djece iz izvanbraifihe-veze. Istodobno, mu§kafac kojega je 2ena netragom na pustUa, _nio|e dobTti rabinskp dopu§tenje za novi brak. 211

Jedan oblik zidovskoga braka danas se viSe ne primjenjuje a ostvarivao se u vrijeme prije nego je monogamni brak postao obveznim odnosno uobi£ajenim. Tpjejfkwm, leyiratski brak Ukoliko bi suprug umro prije nego bi braku imao djece, nje-^ udovicu (neoiI]jr^ 'vfsno tomejejêi ozenjen), te djecuiz toga braka podid kao pOkojnikbvu djecu, kakb bi podigao kutu brata svojega (Ponovljeni zakon, 25)7Prvp^mu§kq dijete iz toga braka nazivano je pokojnikovim imenbm, kabalisti su vjerovali da je u njemu rein-

karniran sam pokojnik, îja duSa nalazi spokoj te rodenjem toga sina. Ova je obveza bila duboko poStovana. Odbijanje je bilo mogude no smatralo se najveôm uvredom i povredom dobrih obi£aja, sama zena naprosto nije imala izbora. Erat ili najbliglrodak bijj. sluâju odbijanja leviratskoga braka bio dularipied_syjedocima udovicom obaviti postup ak halica, kojim se slu^beno potyrduje udpvifiino pravo udaje za drugoga mu§karca^T)o_danas_prigodom postupka halica, udovica pokojniÊovu^bratu izuva cipelu pljuje pred njega. Izvorno, ovo je bio obi£aj ponizavanja muSkarca koji ne zeli poditi kutu brata svoj e g a , a danas se, s obzirom da se leviratski brak yi§e ne provodi, obavlja ao simboli no zadovoljava nje tradicije. I sam je o£ekivani Mesija prema tradiciji potomak leviratske bra&ie veze, budud da te on biti roden kao potomak braka opisanoga biblijskoj knjizi o Rut izmedu pobozne preobraênice Rut Boaza, bliskoga rodaka njezina preminuloga supruga. Nakon sramotnoga odreknuâ od duznosti leviratskoga braka pokojnikova najblizeg rodaka, Boaz je kao prvi sljeded pokojnikov rodak prihvatio Rut za svoju suprugu. Tako tradicija prepoznaje Mesiju ao potomka b r a f n e veze ve ostarjeloga Boaza i do tada neplodne Rut, izdanak veze Sto je nastala udovoljavanjem du2nosti a ne strasti.

Smrt i posmrtni obicaji Smrt jejstodobnq kljud fivota. zidovstvu se drzi da je upropaSten i greSan onaj dan koji nije proveden mudro; a mudrost se stjef e tijekom godina. Da bismo osjetili prolazenje vremeria, odnosno stjecanje mudrosti, na§i dani moraju biti odbrojani. Za Zidove je prirodna smrt qd starosti ili bolesti naravno a ne tragi£no okondanje zivota. Zidovstvo vjeruje u uskrsnude,jio ne naglaSava ga, jer se m i c v o i (duznosti, zabrane i zapovijedi) treba]u~izvr§avati z6og"Bozje ljubavi a ne radi nagolam~ha.JMa rade ili zbog straha od kazne. Cvrsto s^ vjeruje Jbududsvijet), ali ne razmiSlja se mnogo o njemu. KadaThastupe posljednji dani jedne osobe, ukoliko umiruci te§ko pati dopuSteno mu je davati analgetike i druga omamljuju
21

dopuSten, a ako je primijenjen smatra se umorstvom. No, istodobno, nije dopuSteno mudti umiru£ega primjenom tehnoloSkih dostignu£a koja umjetno produzuju 2ivot, te se iskljudvanj pomoduh medicinskih uredaja slufiaju teSkih patnji i bez nade u oporavak ne smatra umorstvom i dopuSteno je. Ovako je propisano prema odredbama iznesenima u prirudiiku za svakidaSnji zivot, Sulhan aruh (Prostrt stol), koji odreduje da niSta ne smije biti udnjeno za skradvanje bolesnikova zivota ali se smiju ukloniti okolnosti koje spreCavaju njegovu duSu pri odlasku iz tijela trenucima zavrSetka zivota. vedm zidovskim zajednicama (a ranije svima) djeluje Hevra KadiSa, dobrotvorna Sveta Udruga, koja skrbi umirudma i umrlima. Clanovi su Cesto uglednici zajednice, pobozni muSkarci zene predani sluZenju bliznjemu. On danonoGno borave uz umirucega (muSkarci zene prema spolu umiru£ega pazed da posljednjim dahom izgovori rijed molitve S'ma Israel uj Izraele, temeljni iskaz vjerovanja u Jednoga Boga. Ukoliko umirud nije sposoban izgovoriti ove rijed, danovi Hevr KadiSe udhit ce to umjesto njega ili nje. Prije toga, ako je bio sposoban za torispovjedio je grijehe oprostio se s bliznjima. Nakon smrti, tijelo se polaze na pod. Neposredno nakon nastupanja smrti, nazoini zaderu svoju odjecu, govored: Baruh Dajan ha-Emet (Blagoslovljen Pravedni Sudac), Sto je znak utjehe i pomirenja Bozjom odlukom. Ni u jednome trenutku nete tijelo biti napuSteno a svije(5a gori pokraj pokojnikove glave. Tijelo je pokriveno crnom tkade vratima, na svoj posljednji put. MuSki danovi Udruge opremit 6e tijelo muSkarca, zene de opremiti zenu. Svaki je pravi vjernik veii priredio najjednostavniju bijelu platnenu odje«5u kojoj £e biti pokopan. Ako odjeda nije bila pripremljena priskrbit 6e je danovi Udruge ili rodbina. Mu§karac moze biti pokopan sa svojim talitom molitvenim §alom, kojem se odreze dio resa kako viSe ne bi bio kaSer (obredno ispravan). MuSki danovi Udruge priredili su podrumu sinagoge najjednostavniji kovêg od neobradena drva. Ovakav kov£eg odreden je za svakoga, neovisno njegovom bogatstvu ili siromaStvu, jer u smrti su svi jednaki smjerni pred Bogom. posve ortodoksnih kovfeg sluzi samo za no§enje tijela do groba, koji se tijelo spuSta bez kovCega, 21

umotano plahtu. Nije dopuSteno otvaranje kovfiega radi jo jednoga, posljednjeg pogleda na pokojnika. Pogreb se obavlja nazodiosti danova udruge Hevra adiSa. Niti jednom trenutku ne smije poslove oko o p r e m a n j a pokojnika il pogreba (ukljudujuei k o p a n j e groba) biti umijeSanabikrkojaplaCena osoba. Tljekomno§enja kovêga do grobIja rabin ili predmolitelj pjeva obredne napjeve. Povorka nekoliko puta zastaje iskazuje bol za pokojnikom. Odrzi se opro§tajni govor kojem se spominju pokojnikove zasluge, ako ve nije odrzan pogrebnoj kapeli. Mugkarci pomafu zasuti grob zemljom nakon Stopokojnikovi najblizi bace po Saku zemlje na lijes odnosno umotano tijelo, dme se simboliCno odvajaju od pokojnika. Na samome groblju najbliza pokojnikova rodbina si kao vanjski znak zalosti zaderati odjedu (obi^no na ovramiku), §to se naziva kirja. Nogenje crnine ili drugih vanjskih znakova osim razderane stare odje£e prema vjerskim odredbama nife dopuSteno. Radi iskazivanja duznoga po5tovanja tijelu preminuloga, pogreb se obavlja Sto je ranije moguie. Sprovodi nisu dopublagdana. Steni na Sabat i tijekom prvoga dana Mogu se obaviti drugoga dana blagdana, ali bez nekih inaCe uobifiajenih obreda (bacanje zemlje na lijes, kirja, nadgrobni govor) koji se smatraju djelamostima te su na blagdan zabranjeni. Ako se sprovod mora obaviti na dane malih blagdana Tu biS'vata, H a n u k e Purimn (kada je dopugtena melaha, djelatnost), ne smije se odrzati nadgrobni govor, jer u te se dane ne smije reformiratugovati. Kremacija, premda giroko primijenjena nim i sve viSe konzervativnim zajednicama, odbaf ena je kao neprilidia i kao zapreka uskrsnutfu. Stoga se u slufaju kremadje vjerska sluzba provodi samo prije samoga kremiranja, Cak i tome se ortodoksni rabini protive. Vjerski obred uz polaganje urne uppde nije dopuSten. Drzi se da fe pokojnik mirujud Cekati Bozju presudu, koja Ce biti ostvarena vrijeme dolaska Mesije, olam ha-baa (budutemu svijetu). Pravedni i pokajani de vjefno ziyjeti s Mesijom u sred, zlodnci t^ zauvijek nestati, no pojedinostima o tijeku Cekanja presude zidovstvo se malo bavi. domu ozalo$£enih, sva su zrcala odmah nakon nastupanja smrti zastrta crnom tkaninom. ao Sto vjen£anje s l a v i 21

tijekom sedam dana radosti, tako su i ppkojnikovi najblizi stanju duboke ozaloScenosti tijekom sedam dana nazvanih stoga Siv'a sedam. Tijekom toga razdoblja, ozaloSceni izbjegavaju sjedenje ili sjede na niskim jednostavnim stolcima. starija vremena tijekom Siv'a kreveti naslonjad iznoSeni su izvan doma zalosti. domu zalosti se ne kuha. Uzima se koliko je najnuznije od hrane Sto je donose susjedi i prijatelji, osobito jaja lecu, tradicijsku zalobnu hranu. MuSkarci se ne briju tjelesna dstoca se svodi na najmanju mogudi m j e r u . OzaloSceni odijevaju samo staru nedstu odjecu. Ukucani su bpsi nikamo ne izlaze iz kuce. Ne primaju posjete, ne izmjenjuju cestitke bilo kojim

povodom. Bradu dodiri nisu dopuSteni. U prvo vrije me najdublje boli rie iskazuje se ozaloScenima utjeha, jer drzi se da im trenucima nema utjehe, a naSe rijed mogu samo smetati. Kasnije se kazuje: Tenuhanu in ha-Samajim (Neka bi vas Nebo

utjeSilo).

Siv'a je za ozaloScene istodobno teSuva (pokajanje), zavrSava uzdizanjem Bbgaî njegpva dara, 2ivPta. Ukupno se za pokojnikom zali mjesec dana, osim za roditeljima, za kojima zalost traje gpdinu dana. Jednbmjesecno razdoblje zalosti naz iva se S'loSim, podnje odmah poslije pogreba, Siv'a je njegov prvi tjedan. vrijeme S'loSim ozaloSceni ne pribivaju nikakvoj pros lavi, ne kraterkosu" hiti bradu, ali nakon Siv'a vise nisu razdoblju najdublje zalosti, pripravljaju se za povratak uobicajenome zivotu. Nakon razdoblja od 30 dana S'loSim, vjernik je du-

zan posvetiti se zivotnim zadacama. Nepobozno je prepu§tati se d u b o k o j tuzi nakon propisanoga razdoblja zalosti. Samo zalost za roditeljem traje godinu dana. Djeca izgovaraju KadiS svakoga jutra veieri tijekom jedanaest mjeseci, sinagogi se drze onih koji su i sami pretrpjeli takav gubitak. Za to vrijeme ne posjeiuje se mjesto pokopa, jer rane su jo svjeze nije ih pozeljno produbljivati. Nakon godinu dana postavlja se nadgrobnik. Od tada djeca £e roditeljima davati takozvani jarcajt ( j i d i S : obljetnica smrti prema zidovskome kalendaru) i sjeiat £e ih se s postovanjem do kraja zivota. Uz spomen roditeljskoga imena r e < i i 6e: zihrono I'imaha (z oca) zihrona I'ivraha (za majku) blagoslovljena bila njegova/njezina uspomena. Jarcajt je dan teSuva (pokajanja) za djecu umrloga. Svijeca ili uljanica gori u domu tijekom 24 sata, od veceri do veceri na dan

216

pokojnikove smrti prema zidovskome kalendaru. (Dan smrti prema gradanskome kalendaru ne obiljezava se.) Pokojnikova djeca poste najmanje pola dana, pribivaju sluzbi u sinagogi izgovaraju molitvu KadiS, citaju Toru daju dobrotvorne priloge. subotu prije poslije jarcajta treba pribivati sluzbi u sinagogi, a muSkarci su pozvani citati Toru pred zajednicom. Jednom pokopano tijelo nije dopuSteno otkopa ti premjestiti, osim osobito rijetkim opravdanim sluâjevima. Svaki pokojnik ima svoj poseban grob: kao Sto smo se sami rodili, sami cemo se vratiti u tijelo zemlje. Nadgrobnik treba biti od jednostavnoga ali otpornog kamena, s uklesanom hebrejskom skranikaver ovdje podiva, te hebrejskim akronimom cenicom rijeei recenice: Neka njegova/njezina du§a bude spojena sponom zivota. Nadgrobnik treba zabiljeziti 2idovsko ime pokojnika i datum smrti prema zidovskome kalendaru, da bi sljedeci naraStaji slucaju da mu nestane nasljedmogli pokojni ku davati jarcajt nika. Na starijim (a ponekad novijim) nadgrobnicima nalazimo uklesane razlicite simbole koji predstavljaju pokojnikovo zanimanje ili podrijetlo (ruke polozaju svecenickoga blagoslova, golubica, znakovi zanata i slicno). Na zidovskome groblju ne sadi se cvijece, ve ono mjestimice izraste divlje medu grobovima. Na grobove se ne nosi niti rezano cvijece vec svaki posjetitelj ponese malen kamen polozi ga na nadgrobnu plocu, a taj kameniic ne smije biti uzet drugog groba. Ne smije se tijekom posjeta groblju stajati na grobove vec se treba p rovuci prostorom medu grobovima. Ne smije se kidati cvijece Sto je samoniklo izraslo na grobovima, ali cvijece Sto raste oko groblja, gdje nema grobova, smije se otkinuti ponijeti kao uspomenu. U talmudska yremena posjedvalo se grobove tijekom svih dana postova. Kasnije se upbicajilo posjedvati grobove na TiSaa danima prije o$ ha-Sane Ja K i p u r a , te na jarcajt be-av, te roditelja. Uz posjet groblju daje se dobrorvorni prilog. Nije dopuSteno razvijati navadu cestog posjedvanja grobova (osim u navedene dane) jer zivi se trebaju posvedvati zivotu. Premda je sve Sto podsjeca na caranje zabranjeno, dopuSteno je pri posjeti grobovima velikih pravednika ostavljati na njima papirice s ispisanim zeljama, kako bi posjeceni pokojnici urjecali na Bozju odluku o ispunjenju zelja poboznoga posjetitelja. Takoder e dopuSteno pa i pohvalno posjedvati grobove roditelja cesce nego 21

je propisano. Nakon napuStanja podrucja groblja obvezno je oprati ruke, budud da se ovo poStovano mjesto drzi istodobno obredno necistim. Stoga nije dopuSten posjet groblju onim 2i dovima koji su potomci kohena svecenika, jer on ne smiju imati dodir grobljem ili mrtvim tijelom (osim tijela svojih roditelja). Ova se zabrana praksi danas vi§e ne poStuje, osim veoma ortodoksnih. Na posljednje dane hodocasnih blagdana n a j o m Kipur zajednici se drzi obred Mazkir. To je dan sjecanja na prete umrle srodnike Clanova zajednice, kada se naglas izgovaraju imena pokojnika. sefardskim zajedrucama, a novije vrijeme i u nekim aSkenaskim (odnosno mjeSovitima, kao Sto je primjerice zagrebaCka), dtaju se torn prigodom imena pokojnih rabina zajednice. Uz ovakve zalobne obi£aje, drzi se da ce se ozalo§ceni brz utjeSiti ponovno ukljufiti zivot zajednice, jer iako je smrt zidovstvu naravan di zivota, osnovna je zadaca zivih radovanje zivotu, jer zivotnom se radoScu Bogu iskazuje §tovanje.

KRUG DODIRA: ODNOS ZAJEDNICAMA

DRUGIM

Zidovstvo: jedan od korijena dviju velikih objavljenih religija

KrScanstvo i zidovstvo KrScanstvo je danas religija oko jedne milijarde devet stotma tisuca ljudi; vise od jedne tredne danasnjih stanovnika planeta Zemlje su krScani razlidtih usmjerenja. Korijen krScanstva, koje se hebrejski naziva n a c r u t nazarenstvo (prema gradu Nazaretu), sastoji se od dvaju velikih ogranaka: jedan se napaja iz 2idovstva drugi iz grCko-rimskoga svijeta. Temeljna knjiga krg(5anstva, Biblija, sastoji se od krgcanskoga prijevoda T a n a h a , 18

21

nazvanoga Starim zavjetom (Savezom) i od Novoga zavjeta (Saveza), izvorno krscanskoga spisa. Protestantska usmjerenja prihvacaju izvorni hebrejski oblik starozavjetnih tekstova, pruzajuci ih istodobno svojoj zajednici na narodnim jezicima, dok je u ostalim krscanskim usmjerenjima u uporabi donekle promijenjen odnosno prilagoden tekst. Povijesno, krscanstvo ima izvoriSte uvjetima rimske vlasti u zaposjednutoj pokrajini Judeji, gdje u to vrijeme izbijaju ustanci i pobune traju razliciti rnisticni mesijanski pokreti i sekte. Jedna od njih je i sekta Esena, koju se opcenito drzi protokrScanskom zajednicom. Nakon smrti kralja Heroda, 4. godine prema krScanskome ra£unanju vremena, pokrajinom Judejom je zapovijedao niz rimskih namjesnika - prokuratora, £ime je nestao i sam privid neovisnosti. U jednome od valova pudkoga nezadovoljstva zbog toga, zaceo se korijen krscans tva, pokreta sto ce postati jednom od velikih svjetskih religija. Sredisnja osoba krSdanstva jest Isus Krist, hebrejskim imenom Jesua ben Josef, Isus sin Josipov. Kao povijesnu osobu ne spominju Isusa ni rimske kronologije niti zidovski autori toga vremena (tekst Josipu Flaviju kasnija je interpqlacija). Stoga kao izvorno svjedo£enje dogadanjima oko Isusa ostaju samo krScanski tekstovi. Ukoliko je Isus bio povijesna osoba, tada se iz krscanskih svetih spisa i povijesnih clnjenica Judeji toga vremena moze zakljuclti da je bio Zidov, u£en £ovjek kojega sljedbenici nazivaju udteljem - rabinom, osobito sucutan, pristalica farizejskoga shvacanja iidovstva (za razliku od saducejskoga), upoznat s grCkim filozofskim pdtmanjima, koji se mozda stavio na £elo jednoga od pobunjeniCkih pokreta te bio osuden i pogubljen razapinjanjem na kriz, Sto je bio uobicajeri naCin rimskoga kaznjavanja osoba bez rimskoga gradanskog prava. S obzirom na tekstove Evandelja, moguce je i da je Isus sebe, u tome vremenu bez zidovskoga kralja, zelio proglasiti kraljem, ili su ga pak kraljem 2eljeli proglasiti njegovi sljedbenici. U okviru toga nije nebitno sto ga krScanska tradicija njegovu Ijudskome oblicju prepoznaje kao potomka roda Davidova, roda zidovskih pomazanih kraljeva, iz kojega treba d o < 5 i Mesija. Potpuno pdstupanje od îdoYstya nastaje tek tvrdnjom da je Isus sin Bozji, jer zidovsrvo vjerujud da je Bo2ja priroda ljudskome 220

umu tijelu nedostupna odbija vjerovati moguinost bozanstvenosti bilo kojega fevjeka. Kako bilo, povijest Isusovih sljedbenika i zidovska povijest razilaze se od pojave Isusa (zapravo, malo kasnije: od svetoga Pavla...). zidovski di krscanskoga temelja je neupitan, oCituje se u svim dijelovima krsânske prakse, u krScanskome kalendariju, drustvenoj temeljnim vjerskim naêlima Cesto i strukturi. Mnogi su krs
22

druga sveta i znamenita mjesta, §to priblizava zidovske obicraje kr$£anskome Stovanju svetaca. Istodobno, neupitan je utjecaj Hanuke, blagdana svjetlosti, na krScanski blagdanJBozk;, jer zidovski su mistici svjetlosti Hanuke vidjeli svjetlo Mesije, a u kr$6anstvu Isusovo je rodenje istodobno rodenje Mesije. S krSdanske se strane £esto postavlja pitanje: zaSto Zidovi nisu prihvatili Isusa kao Mesiju? Medutim, sa Zidovske strane promatrano, to je pitanje pogreSno postavljeno, te se na njega ne moze odgovoriti. Naime, prema svemu opisanome u cetiri Evandelja (gr£ki: radosne vijesti) Novoga zavjeta, Isus je, kratko i grubo refieno, vlastitom voljom istupio iz zidovstva nijeduti neka od njegovih osnovnih nafela. On pori£e prehrambene propise, Sabatno mirovanje i druge temeljne postavke. Neizravno

dopusta da ga se smatra Mesijom, sto ga istodobno za prakti£ne i neromantic'ne zidovske suvremenike £ini laznim mesijom. Njegovi su suvremenici vidjeli da lav nije mirno legao pored janjeta nanovo pronadenom rajskom uzitku vegetarijanske prehrane, da mafevi nisu prekovani plugove... a u Mesijino vrrjeme sve bi se to trebalo dogoditi, kao znak njegova dolaska. Zidovstvo drzi da £e Mesiju najaviti ponovni dolazak proroka Elijahua (Ilije), dok krS£anstvo istodobno tuma£i djelovanje Ivana Krstitelja ka najavu Mesijina dolaska, spajajud ta222

ko zidovsku nadu u njegov dolazak s krsânskim v j e r o v a n j e m da je to Isus... o, Zidovima je nezamislivo kako be din zidovski vjerski sud - mogao suditi Isusu u vrijeme Pesaha (blagd a n a tijekom kojega je sudenje, kao i svaki drugi rad, najstroze zabranjeno), a i novozavjetno navodenje obifaja puStanja jednoga zatvorenika za blagdan Pesah u zidovskoj povijesti nije p o z n a t o . Uz to, 2idovi nisu mogli povjerovafi u Isusa kao Mesiju jer vjeruju da £e Mesija, premda neupitno ôvjek, biti iznad ljudske patnje, umora boli, Isus je patio i trpio bol. No, svi su dokazi, prozivanja i u v j e r a v a n j a s bilo koje strane posve nepotrebni sluze samo n e r a z u m i j e v a n j u lo§irn odnosima medu pripadnicima zidovstva krSdanstva. Sa zidovsk strane odnos prema krgc'anstvu je jednostavniji, je rabini uglavnom uopde njemu ne razmiSljaju. On nije predmet njihovih dvojbi, a u Talmudu i drugim rabinskim spisima malo ga se spominje. Spasenje, ka srediSnji motiv krgcanstva, nije itan motiv iidovstva. SrediSnji motiv zidovstva jest Tora, a ono Sto se ne moze spoznati u okviru Tore i goleme literature njezinih tuma£enja nije predmetom dubljega prosudivanja, pa tako ni krgcanstvo, niti Isus. PoStivanje tih dnjenica jest temelj za uspjeSan dijalog. Dakle, Cini se da dijalog moze biti utemeljen te odustajanjem od kristocentri&noga poimanja svijeta, odustajanjem od svakog nastojanja krScana za prosvjetljivanjem 2idova pokrStavanjem. Tijekom posljednjih desetljeâ dvadesetoga stoljeia sret no biljezimo upravo takve pomake. Sva krScanska usmjerenja (prije svega katolifko razliCita protestantska, manje pravoslavno) bilo rijedma bilo novim prisrupom pokazuju da su napustili okrivljavanje 2idova za smrt Isusa Krista, zelju za proSirivanjem krStfanstva na 2idove potrebu za prozivanjem popravljanjem 2idova nametanjem krS(5anskoga pristupa. To daje nade u nastavak i proSirenje dijaloSkih razumijevanja dodira, kao jedinoga puta ka ljubavi putem nestanka nerazumijevanja mrznje putem uvazavanja razlifitosti. Osobito je Katoli£ka crkva posljednja tri i pol desetljeca djelatna smjeru ljubavi prema 2idovima i ukidanju predrasuda, te je zi dovski narod razli£itim dokumentima izjavama pred sam k r a j drugoga tisudje£a prvi put u dvadeset stoljecfa postojanja krscanstva prihvacen ka stariji brat.

22

Islam i zidovstvo

Nekoliko stolje£a nakon pojave krs£anstva, u 7. stoljedu, blizini izvorista zidovstva i krS
22

nego na krsianstvo, iako niti to nije bilo Cesto.) Stoga ne za£uduje sto je zidovska duhovnost prepoznatljiva u kur'anskome tekstu. Optenito je Kur'an vi§e utemeljen na zidovskim poimanjima nego bi se to na prvi pogled moglo dniti. Brojne su usporednice nastale temelju prihvadanja i prepri£ava nja najvedega dijela temeljnih zidovskih spisa. Tako se Boga K u r ' an naziva: Alah, o p £ o m semitskom rijeiju koja o z n a £ a v a Boga (hebrejski: Elohim). Zatim mozemo pratit i usporednost b r o j n i h imena: zidovski Adam jest Adem, Noah je Nuh, Avraham (Abrah a m ) je Ibrahim, Jichak (Isak) je Ishak, Jaakov (Jakov) je Jakub, Josef (Josip) je Jusuf, Mose (Mojsije) je Musa, Salamun je Sulejman, David je Daut... Ukupno oko trideset osoba sto se j a v Ijaju tekstu Tanaha spominje Kur'an poimence. Islam priznaje Isusa Krista kao Bozjega proroka, nazivajud ga Isa, postuje njegovu m a j k u Merjemu. Istodobno, islamsko poricanje mogu(fnosti da bi Isus (ili bilo tko drugi) mogao biti Bozji sin, nosi jak zidovski peCat. Islam, poput Zidovstva, Boga naziva: R a h m a n (hebrejski: rahamim milosni, pun milosti). T a k o uvodu svake sure (poglavlja) stoji: U ime Aloha, sututnoga svemilosnoga (puriog milosti). Time se osobito naglasava potpuni raskid ranijim arapskim mnogobostvom. Stoga Kur'an na nebrojeno mnogo mjesta istiCe: Nema Boga do Boga, tvoj Bogje Jedan ( J e d i n i ) B o g , sto izrazito podsjeda na rijed zidovske molitve S'ma Israel, Adonaj ehad ( P o d u j Izraele, Jedan je Bog...). Kur'an je manje zabavljen samim pripovijedanjem stvaranju svijeta svim kasnijim dogadanjima opisanim Tanahu, ved radije te predloske rabi kao okvir neprestane po ruke o potrebi strogog dr2anja etifikih odredaba Jednoga Boga i kao okvir za neprestane prijetnje prekrsiteljima tih odredaba. Taj ton neprestane prijetnje mozda najvise udaljava kur'anske tekstove od zidovskih tekstova i zidovskoga duha, premda je i sam Adonaj, Bog koji je izveo Zidove iz Egipta, naj£esde osvemi^ki, namr§ten nimalo saljiv. Pored opomene gresnicima, Kur'an se zapravo p o k a z u j e potpuno oblikovan temelj islamskome zakonodavstvu. Ci ni se, ipak, da je najved dio slidiosti zidovskoga i islamskoga prava nastao ne preuzimanjem ve bliskosû povijesnog prostornog izvoriSta. Tako je najvjerojatnije neusporedivo losiji

pravni polozaj zene u oba sustava izvorno bliskoistotni. U oba religijska sustava muSkarac stoji ka suradnik u odnosu s Bogom, zena mu je nadopuna sredstvo za umnozavanje roda. Istodobno, u oba sustava vjernik je duzan poStovati zenu i njezinu ulogu u odgoju djece, tuvanju uljudbe tradicije druStvu, 3t zidovstvo i islam izdvaja iz uobitajenoga rasporeda muSko-zenskih snaga drugih drevnih druStava, gdje je zenin polozaj najteSte jo gori. Kur'an djelomice preuzima zidovsku zabranu vjernicima za uzimanje odredenih tvari kao hrane: iznutrica, krvi, svinjetine. No suzdrzavanje od tih tvari nije islamu protumac'eno zidovskome duhu, kao povlastica, kao uzdizanje nad tjelesnim, razdvajanje od poganskih naroda i kao jaCanje svijesti sebi, vet kao trpljenje u slavu Bozju. No, i u zidovstvu i u islamu istaknuta je vrijednost posta kao puta ka priblizavanju duhovnosti i jatanju osobnosti, a u oba sustava post se u odredenim prilikama provodi dosta oStro. Suprotno od zidovstva, gdje je mnoge blagdane nemoguce obiljeziti bez odredene (strogo ogranitene) kolitine vina, svako uzimanje bilo kakvoga alkoholnog napitka Kur'an strogo zabranjuje, stavljajuti alkoholna pita u jedan red s igrama na srecu drugim poganskim igrama. Osobito je zabranjeno vino, koje islam povezuje s poganskim zivotom i krStanskim obredima. Oba sustava, i zidovstvo i islam, brane vjernicima primjenu taranja, gatanja razlititih amuleta za zaStitu od zlih sila. Istodobno, vjernici obaju sustava tijekom stotina tisuca godina mirno rabe takve postupke, a mnogim slutajevima susjedskoga zivljenja pripadnici jednoga sustava obracaju se za pomot protiv zlih sila nadahnutim pojedincima iz susjednoga jednobozatkog sustava. Primjetna je usporednica zidovstva i islama glede pranja vjernika prije molitve. Islamski vjernik - musliman prije molitve obavlja obredno pranje, to jest uzima abdest. Tako i zidovski vjernik pere ruke prije molitve, a samo prvu jutarnju molitvu zahvale za budenje iz sna obavlja odmah nakon ustajanja prije pranja ruku. Islamska kultura njeguje Ijepotu urbane, kultivirane vode, r.adi tuvanja Cistote ali uveseljavanja duha. I zidovstvo uporabu vode za drzanje tjelesne tistote oznatava ra226

dosnom aktivnoSCu, te kao znak kajanja zabranjuje kupanjc umivanje na dane pokajanja posta. Oba su sustava nastala predjelima gdje je voda rijetkost i dragocjenost. islamu, kao i u zidovstvu, tttanje i prouCavanjc svetih tekstova te Cuvanje vjerskih propisa drzi se djelatnostima koje pruzaju radost. Kur'an odreduje pet stupova na kojima pottva islam, a vetina odredaba Sto ih tine ima izrazitu tisporcdnicu sa zidovstvom. Prvi stup je: vjera Jednoga .Boga Posljednji Sud, te Muhamedovo proroStvo. Drugi je stup: molitva. Treti je stup: davanje potrebitima od svojih dobara (arapski: al-zakat, sedaka; hebrejski: cedaka). Cetvrti je stup: post. Peti je stup: hadz, putovanje u Meku barem jednom tijekom vjernikova zivota. Od svih ovih pet stupova vjere, samo je posljednji potpuno izvorno islamski, prva se tetiri oslanjaju viSe ili manje na zidovska natela. Naknadno je dzihad, sveti ra protiv nevjernika (ne-muslimana), postao nesluzbenim §estim stupom vjere, no u prihvatanju dzihada ka obveze islamske zajednice razlifiitim kulturalnim polititkim okruzjima dosta se razlikuju jedna druge. Dzihad je u islamu izvoran te nema uzora zidovstvu, koje stoji na posve supromim postavkama tuvanja izabranosti zidovskoga naroda uz strogu ogranitenost primanja u zidovstvo. (Ne bi se, dakako, moglo red da u Tori nema tekstova protiv mnogobozaca, idolopoklonika, no tini se da se rabini tijekom bezbrojnih stoljeta nisu osjetali obveznima shvatati ih doslovno...) Ipak, tijekom najvecega dijela islamske povijesti, upravo se u podrutjima pod islamom zivjelo snoSljivo prema drugim vjerama, a islam poStuje narode koji priznaju Knjigu, dakle Toru, odnosno Sveto pismo, tekst koji je temelj Kur'ana. Nebrojeni su tekstovi tumacenja Kur'ana, ka Sto su i u zidovstvu nepregledno brojni tekstov koji tumace Toru, Tanah, spise i obitaje. K ao i Tanah i krStanska Biblija, Kur'an je pun i prepun svih mogucih razlititosti, te bi se izdvajanjem citata mogl potvrditi ova ili ona mogutnost tumatenja. No, neovisno tumatenjima, neosporno je da kur'anski tekst obiluje protuzidovskim naglascima. Ponegdje su 2idovi muslimani zivjeli blisko i dobrosusjedski usprkos ovim recima, a ponegdje i ponekad je poziv protiv 2idova (i krScana) shvatan doslovno... To je tijekom proSlosti izazvalo mnogo nesrete smrti, trajna ne-

prijateljstva, osobito u vremenima opadanja muslimanske polit i c ~ k e mod. RjeSenje za buducnost odnosa vodi putem spoznaje povijesnih uvjeta kojima je poziv protiv Zidova proglaSen i u

sretanju na zajedniddm putovima. Uostalom, obje su zajednice nastale od praoca Abrahama: Zidovim je pramajka Sara, Arapima, koji su u vrijeme proroka Muhameda postal! prvim muslirnanima, pramajka je u pustinju otjerana Hagara. A od tada je proslo Cetiri tisu£e godina...

Sedam zapovijedi i zabrana za Narode Svojim savezom s praocima Abrahamom, Isakom i Jakovom, Bog je potvrdio navjeStaj saveza Sto ga je ve bio dao Noahu, jedinome pravedniku prvobitnoga ljudskoga roda preostalome nakon Potopa. vi zivutfi narodi potjedu od Noaha njegove obitelji odreden im je dio u olam ha-baa, buducemu svijetu. No, da bi s e to ostvarilo, i ne-Zidovi se moraju drzati odredenih Bozjih zapovijedi. Jer, kada se Bog nakon izbavljenja iz egipatskoga suzanjstva putem Mojsija obratio svome narodu Izraelu kao Izabranome Narodu, kada je s njim za sva vremena potvrdio Savez sklopljen Abrahamom, zadao je Sest zabrana i jednu zapovijed za Narode (Gojim). e£ je Noahu njegovim potomcima bilo zabranjeno jesti dijelove jo3 zivih zivotinja (takvi upitni specijaliteti omiljeni su i danas slrom planeta Zemlje!) a na Sinaju je za sva vremena zabranjeno Narodima jo§ i: idolopoklonstvo, bogohuljenje, umorstvo, incest i krada, a naredeno osnivanje sudova koji ie te zloclne progoniti. Najvedi dio naredaba i zabrana Sto ih je Bog dao na Sinaju odnosi se na Zidove a ne na Narode, jer Savez potvrden na Sinaju zapravo je ugovor izmedu Boga i njegova naroda Izraela, ostali su Narodi tek treca, pasivna strana. Dok je Savez za Zidove istodobno ugovor Bogom, obostrano pristajanje, zapovijedi za Narode su jednostrano izdane. Od prip adnika Naroda trazi se dr2anje samo Sest zabrana i jedne zapovijedi, najmanje mjere nuzne kao Stit od bezakonja nasilja §to iz bezakonja potjeê. Zanemarivanjem bilo koje od njih, prema sinajskome se Zakonu naruâva najmanja moguCa mjera zakonitosti koja Covjeka ciini ljudskim bi228

6em. T o je doista najmanja moguca mjera, je iak ni iskazan; mrznja na narod Izraelov nije zapreka za spas pripadnika Na roda koji se drze njima daniri §est zabrana jedne zapovijedi. To£nom ra§dambom ovih zabrana zapovijedi lako je uvidje ti da je njima ponuden sav temelj zakonitosti morala. U m o r maloljetnom osobom (odnosno svak; stvo, krada incest

spolna aktivnost s maloljetnom osobom) danas su progonjen zakonima svih uljudenih zemalja, bogohuljenje, muienje zi votinja i incest medu punoljetnima ponegdje su zakonski pre krSaj svuda tezak druStveni prijestup. Definicija idolopoklon stva promijenila se kr§cana, zajednice koja je prihvatila Knji gu, no idolopoklonstvo svom temeljnom smislu drugtveno osudeno diljem krScanstva. U praktiCno svih naroda postoji sudovi za progon prekrsitelja zakona, koji su velikim dijelon temeljeni na biblijskim zabranama. Razlike izmedu ovi h sedan zabrana zapovijedi deset Bozjih zapovijedi danih Zidovim; viSe su prividne nego stvarne. Narodima nije izriclto zabranjeno, kao Sto je Zidovima imati druge bogove, zaklinjati se, pocmiti preljub, lazno svje do£iti, zudjeti za tudim posjedom, al neizravno to im ipak n i j < dopusieno. Nije im, takoder, naredeno slavljenje Sabata, subo te, te postovanje roditelja. Razlozi su jasni svjetlu naêla c izabranosti zidovskoga naroda i u svjetlu tuma£enja pojedinit odredaba za Narode kojima je obuhvaceno nekoliko micvot odredaba danih Zidovima. Doista, micva slavljenja Sabata namijenjena je samo Zidovima, ka znak njihove posvecenosti gu, a s time je povezano i poStovanje roditelja, kao onih koji si putem svoga djeteta odrzali uvedali narod Izraelov. Istodobno odredba o zabrani idolopoklonstva za Narode obuhvada seb. Zidovima danu zabranu klanjanja bozanstvima, zabranu izzaklinjanja radbe njihovih likova te zabranu bogohuljenja Takoder i odredba za Narode zabrani krade obuhvaia sebi Zidovima dane zabrane laznoga svjedodenja (to se dini najceS za tudom imovinom, radi neke imovine!) a preljuba, koji je poput krade. Tako su prema zidovskoj tradiciji Narodima takoder dane sve bitne moraine odrednice namijenjene poboljSavanju ljudskoga roda, kako bi sav bio dostojan sudjelovanja budufemu svijetu.

Duga povijest antisemitizma d a s u m n o g a , m n o g a stoljeta sljepote za Spoznajemo strla nas pogled, te vise v i d i m o Ijepotu Tvoga i z a b m n o g a prepoznajemo crte naSega p r v o naroda, a na njegovu lieu rodenoga brata. Primjecujemo Kainov z n a k na s v o m e celu. Stoljetima je Abel lezao krvi s u z a m a , jer smo zaboravili na Tvoju Ijubav. Oprosti prokletstvo St sm ga ne pravedno izrekli na Z i d o v i m a . Oprosti n a m S t o s m o T e b e njihovu tijelu ponovno pribili kriz. ne z n a d o s m o St tinismo... Papa Ivan XXIII, 1963. godine

Antisemitizam je Sirok pojam koji oznaCava protu-zidovti Zidovi! za svaku mogucu ske pojave, od opcenite izjave negativnost sve do progona, izgona i sustavnoga istrebljenja Zidova iz nezidovske sredine. Nije svaka antisemitska pojava jednako teSka, all svaka svjedoCi mrznju (ponekad neosvijeStenu) nastalu na temelju neznanja predrasuda. Buduci da je povijest, osobito europska, antisemitizma sve do njegovih najtezih oblika, sam je opstanak Zidova najza£udnijom Cinjenicom zidovske povijesti. Od prve antisemitske naredbe egipatskih vlasti vrijeme Mojsijeva rodenja, putem neobicno Sarolikoga niza nezgoda, nesreca strahota pod perzijskom, helenistidkom rimskom vlaScu, Zidovi su kona&io morali podnijeti i goto vo dvije tisuce godina progona u krugu europskih krScanskih naroda. Ran krScanski crkveni oci nisu, .doduSe, Zidove drzali poganima ili hereticima, ved zajednicom koja je odbila prihvatiti Krista, zbog £ega su im odredili progone i prokletstvo. Talmud je prolazio jednako kao i Narod Knjige, proganjan i spaljivan, dok su biblijske knjige poStedene buduti da su veoma rano prihvacene ka di krSCanskoga kanona. Optuzeni za umorstvo kr§(Janskoga Otkupitelja i za neprihvadanje Isusa kao Mesije, bili su 2idovi oclma zakonodavaca ljudima bez prava dostojnima svake mrznje prezira. vrijeme cara Justinijana, Zidovima je Cak bilo zabranjeno izgovoriti pojedine dijelove svojih molitava kada nisu odgovarali pojmu o svetome Trojstvu, te su u sinagogama vojnici pazili da se ne izgovori refenica Bog je Je 23

d a n , neodvojiv di molitve S ' m a . Uvjerenost u ispravnost glodanja na îdove kao bogoubojice proizvela je nepregledan iz progona pokolja zidovskih zajednica diljem Europe tijekom mnogih stoljeca Srednjega Novoga vijeka. Osobito su nasrtajima na 2idove obilovala nemirna i nesigurna vremena ratova i

kri2arskih pohoda. Od srednjovjekovnih vremena pa sve do 20. stoljeca, diljem Europe slril se kao jedno od najtezih antisemitskih ofitovanja i takozvana krvna o s v a d a , uvjerenost da 2idovi tijekom svojih obreda rabe krv kr§<5ana, prije svega kr§£anske djece. Premda je ovakva predrasuda nastala jo§ u vrijeme rimskoga progona krSiiana (kada je uporaba ljudske krvi obredu jednako pripisivana krScanima 2idovima!), prva takva optuzba podignuta je 1144. Tijekom sljededh stoljeda nebrojeni su Zidovi muc'eni zbog krone o s v a d e , brojni su zloCin priznavali, pokuSavajuti tako okonfati muCenje. Temelj krvne osvade bilo je vjerovanje da su Zidovi sprezi s vragom. Pored toga, s obih je zirom da su smatrani odgovornima za Isusovu srnrt, osvada prikazivala ka ponovne pofibnitelje bogoumorstva. NajviSe se progona zbog k r o n e osvade dogadalo u uskrsno vrijeme, koje se podudara s blagdanom P e s a h o m . Rabini su stoga bili propisali uporabu bijeloga vina pri obredu umjesto tradicijski odredenoga crvenog, kako ne bi da vali povod razbjeSnjelim poticateljima krvne o s v a d e . lako su svjetovni i crkveni uglednici vec u 13. stoljecu, prouiivSi krvnu o s v a d u , zakljuCili^da takva optuzba nema osnove, sljedecih su stoljeca bezbrojni Zidovi diljem Europe pali kao njezine zrtve. Takva sudenja dogactala su se povremeno i u dalmatinskim predjelima, tada jedinim hrvatskim krajevima naseljenima 2idovima. Tako se u Dubrovniku 1502. i 1622. sudi 2idovima pogodenima optuzbom za k r v n u o s v a d u . Vecom ili manjom uCesta!o§(5u, krvna se osvada dogadala u gotovo svim dijelovima Europe i tijekom svih povijesnih razdoblja, posljednja . godine. Nakon toga, naciza Rusiji je takoder posegnuo za krvnom o s v a d o m ka naCinom za Sirenje mrznje protiv Zidova. o, uvijek je bilo i pozivanja na r a z t i m istinu. Tako je i u Hrvatskoj 1908. njemaCkoga prevedena knjizica K r v n a osvada Z i d o v a , koja navodi izjave brojnih z n n m r n i l i h kr§<5anskih uglednika neutemeljenosti i Stetnosti krvne oavinli-.

23

Tijekom Srednjega vijeka, razvitkom drzava i nastankom pisanih zakonika, bila je uobifiajena pojava zakonski odrediti Zidove kao gradane bitno manje prava od krSdana, povremeno i kao bespravne. Osobita razlikovna oznaka na odjed, £esto zute boje, najfieSde je Zidovima bila prinudom nametnuta. Tijekom mnogih stoljeâ Zidovi su u gradovima morali stanovati u getima, izdvojenim dijelovima grada to su se no£u zaklju£avali. Prenotiti izvan geta bilo je £esto ravno zlocinu, pri prolasku krSCanskih procesija Zidovi su morali ostajati svojim kudiama zatvoriti prozorske kapke. KrS£ani su ponekad i silom spreCavani u bliskim odnosima sa Zidovima, osim neizbjeznih trgovaCkih dodira. Mnogo puta opetovana zakonska odredba zabrani spolnih veza krSianki sa Zidovima govori i o rasnoj predrasud kao jednome od ftmbenika europskoga srednjovjekovnog antisemitizma. No Zidovi sve do 19. stoljeCa nisu ponajprije bili omrazeni zbog svoje rase koliko zbog svoje religije, odnosno zbog nepriznavanja Isusa kao Mesije, te su samim £inom krStenja mogli postati ravnopravnima. lako su mnogi izabrali takav put, joS je neusporedivo vi£e onih koji su se sve upornije tome odupirali. No, od starovjekovne 460. godine sve do druge polovine prosvije£enoga 19 stoljeca dogadala su se mnoga viSe ili manje nasilna pokrStavanja. Skupine Zidova bile bi blazim slucajevima ucijenjene i prisiljene na pokrStavanje ili gubitak prava boravka na nekome podru£ju, a tezim slu£ajevima Zidovi bi bili krSteni primjenom sile. Ovakva krStenja visoke krS6anske vlasti ctesto nisu priznavale, dopuStajud Zidovima povratak zidovstvu, no to je bila tek mala utjeha ponizenima i obesvedenima. Nije bio rijedak slu£aj masovnoga samoubojstva radi izbjegavanja nasilnog krStenja. Zbog odbijanja krStenja êsta su bila izgnanstva (iitavih zidovskih gradskih zajednica. Niti protestantska krsânska Europa nije bila slobodna od antisemitskih predrasuda. Premda su veliki protestantski reformatori Calvin, Zwingli i Luther u krugovima vjernima Rimu bili optuzivani kao zidoljupci, upravo su o ni bili uvjereni da je krStenje nuzno 2idovima kako bi se iskupili od krivnje nevjerovanja u Isusa kao Mesiju. Sam je otac protestantizma, Martin Luther, osudivao Zidove zbog odbijanja primanja krs£anstva,

232

1538. objavio je letak Pismo protiv sabatejaca (onih §to slave su botu), kojemu je uslijedio jo§ jedan: Zidovi njihove lazi, u kojemu je ponovio sve srednjovjekovne predrasude protiv Zidova: Zidovi truju izvore, po&njaju obredna umorstva, obesve£uju hostiju. No, u okviru protestantskih sredina nije bilo okrutnih progona niti nasilnoga pokrfitavanja, Sto je stvorilo temelj za polagano ali trajno napu§tanje antisemitizma u krugu prote stantskih sljedbi. lako nije donesen pisani dokument napuStanju antisemitskih stajaliSta (koja nisu bila ugradena temeIje vjere), novo vrijeme donijelo je pomirbu protestantizma sa zidovskom upornom vjerno^tu svojoj religiji, te po£tovanje Bozje odluke o izabranosti zidovskoga naroda. Na trima je europskim podrufijima nekim povijesnim razdobljima cijelo zidovsko pu£anstvo bilo prisiljavano na krgtenje. Bizantskome Carstvu tijekom 640,721,873. i 930. godine silom su Zidovi privodeni primanju krS£anstva. U Spanjolskoj je 1146, 1391. . zidovsko pufanstvo masovno prisiljavano na prijelaz krS£anstvo, da bi 1492. za sve Zidove koji su to odbili bio izdan vladarski edikt o izgonu. Pet godina kasnije, uz mnogo okrutnosti nasilja izgnani su i portugalski Zidovi, Zajedno njima tamo prebjegli Spanjolski 2idovi. ukrajinsko je zidovsko pu Canstvo u razdoblj u od 1648. do 1656. silom masovno krStavano, 1827. ustanovljena je u carskoj Rusiji 25-godi$nja vojna obveza za Zidove, putem koje ih se nastojalo pretvoriti krgdane. Djeâci su od roditelja oduzimani uzrastu od 12godina (prije nego bi postali Barmicva, odnosno odgovorni danovi zidovske zajednice!), prisiljivani jesti svinjetinu, okrumo zastra§ivani nasilno pokrStavani. Zakonska je odredba 1850. jo pojaâna, a trajala je ukupno gotovo pola stoljeda, sve do 1874. Rusija £itava isto&na Europa bile su podruCja brojnih zidovskih zajednica, ali sve do druge polovine 20. stolje£a istodobno i bezbrojnih krvavih progona Zidova, takozvanihpogromfl. I u nebrojenim j drugim predjelima i gradovima Europe dolazilo do povremenih kampanja nasilnih pokrgtavanja Zidova. Kako je vrijeme odmicalo, nsovna nasilna pokrStavanja su bila sve rjeda, ali povremeno su se dogadala pojedinafrio. Godine 1858. Bologni je bolesnogd §estogodi§njeg zidovskog dje£aka Edgara Mortaru potajno dala krstiti njegova bolnifka njegovateljica Zidovi diljem Europe 23

uzbudi i su se, ok dje£aka se vodio dtav ma i dip omatski rat protiv ovakvog prijevarnog krslenja djeteta protestirali su Ca austro-ugarski i francuski carevi. No djec"aka su ipak, kao katolika, silom odveli papski oru2nici. Odgojen je ne samo kao katolik ve£ i u mrznji na zidovstvo. Umro je 1940. godineû Belgiji, ka posljednji nasilno odnosno prijevarom krSteni Zi dov zapadno od ruske granice. Islamski je svijet opfenito iskazao neusporedivo manje antisemitizma od krS&inske Europe. Vrijeme cvata Otomanskoga carstva istodobnoje vrijeme visoke snoSljivosti. Tek pri kraju trajanja ov velike drzave, kao primjerice 1838. godine u udaljenoj azijskoj pokrajini, javit 6e se sporadicna nasilna preobracenja Zidova na islam. Ponegdje je, takoder tek u tome razdoblju, propisano 2idovima noSenje osobite, prepoznatljiv odjeê, primjerice 2idovima grada Alzira odredeno je noSenje prepoznatljive odjete odredbom iz 1815. godine. Tekvrijeme nakon pada Otomanskog carstva nosi u islamskome svijetu viSe antisemitizma. Jedna od najistaknutijih osoba novovjekog islamskoga antisemitizma je Hadz Muhammad Amin al-Husseini, koji je cijelog svoga nestalnog zivota bio izazivae najvete mrznje na zidovsku zajednicu te Hitlerov blizak suradnik antisemitskoj promidzbi medu muslimanima. Opstanak Drzave Izrael, nastale 1948. u okruzju islamskih zemalja, te burna suvremena politieka i vjerska kretanja u islamskome svijetu, izazivaju posljednjih desetljeca Jake antisemitske struje diljem islamskoga svijeta.

U novovjekoj Europi, nakon slabljenja antisemitskih kretanja otvaranjem druStva znanosti razumu tijekom 18 stoljeea konzervarivnome 19 stoljedu pojavio se rasni antisemitizam: uvjerenost da su Zidovi pripadnici nize, manje vrijedne rase, za razliku od arijske, indoeuropske. Ovakvi zakljuCci Cesto su bili obrazlagani izmiSljenim nedouCenim navodnim znanstvenim dokazima. I sam je naziv antisemitizam nastao u 19. stoljecu. U osvit 20. stoljeda, 1903. godine, jedne su ruske novine donijele tekst navodnoga zidovskog plana za osvajanje svjetske vlasti, nazvanoga Protokoli cionskih starjeSina (u hrvatskome poznati ka Protokoli sionskih mudraca). Tekst je nafinjen krilu ruske carske tajne sluzbe na temelju razliîtih prijaSnjih 23

antisemitskih tekstova predrasuda, pripisujudi Zidovimaka zajednici organizirano nastojanje za preuzimanje svjetskogc nadzora. Tijekom desetlje£a koja su uslijedila Protokoli su bil; ja oslonac antisemitskim nastojanjima, uz mnoga prijevodna izdanja diljem Europe. mnogim je sredinama tekst Protokoh izvorno preveden i vi§e puta, primjerice u Berlinu 1911, Pragu 1927, VarSavi 1920,1923,1930. i 1934, Moskvi 1911. i 1917, Becu 1940, Leipzigu 1920. 1936, Parizu 1920,1921,1931,1934. 1938, Londonu 1920.11921, Rimu 1921. 1938... Objavljeni su Protokoli Sjedinjenim ameriddm drzavama, 1920. i 1934. godine, te u Brazilu 1936. Medu brojne gradove kojima su objavljeni Pro-

tokoli, 1929. godine svrstao se i hrvatski Split, te hrvatska metropola Zagreb 1996. godine. Premda je Svicarski sud u Bernu svojim zasjedanjem od 1934. do 1937. godin Protokole proglasio "blesavim besmislom" te nemoralnom patvorinomôvaj je tekst nanio mnogo §tete pravednome odnosu prema Zidovima te je brojem svojih izdanja postao mjerilom stupnja antisemitizma neke sredine. Nacistic"ki pokret je svesrdno prihvati Protokole, predstavljajud ih nepatvorenima i Sired ih medu njemadkim puc"anstvom radi produbljivanja antisemitskih osjeiaja, koji su bili preduyjet za pokretanje takozvanoga Konadno r j e S e n j a Zidovskoga pitanja, odnosno pokuSaja zatiranja dtavoga zidovskog naroda, tijekom djega je provodenja smrtno stradalo izmedu tredne polovine ukupnoga zidovskog puCanstva, oko §est milijuna ljudi. Pored nesrete za dtav svijet, nacisticld je pokret tako postao i najmrac'nijiin iskazom antisemitizma tijekom cijele ljudske povijesti. 23

suvremenome svijetu punome napora za suradnju otvorenost medu narodima te zastitu ljudskih prava, stupanj demokratiCnosti pojedine zemlje mjeri se i kolidnom antisemitskih pojava koje ona na svome podru£ju dopuSta. Covje£anstvo je tijekom 19. i 20. stoljeda upoznalo duboke ponore antisemitizma jake otpore antisemitizmu. Obje strane imaju svoje sljedbenike, koji de svoja stajaliSta prenijeti i u 21. stoljete.

Cionizam: pokret za povratak u Erec Israel vrijeme kada europske Zidove podnju ubrajati medu gradane jednakim il pribliznim gradanskim pravima drzakojima su bili nastanjeni (a gotovo nije bilo europske vama drzave bez Zidova) nastaje istodobno i pokret koji te se zalagati za povratak svih pripadnika naroda Izraelova u njihovu pradomovinu. Cionizam, pokret nazvan prema rijed Cion, tradicijskome sinonimu za grad Jeruzalem i zemlju Izraelo vu, osnovao je austrijski novinar i knjizevnik Thepdor Herzl. Od uvjerenoga pristalice asimiladje, tijekom svoga kratkog zivota postao je osnivafiem pokreta za osruvanje zidovske drzave i naseljavanje svih Zidova nju. Pokret je najviSe io nadahnut na stojanjem za spaSavanjem neprestano teSko progonjenihZidova istocne Europe, ali i neprihvaianjem Zidova kao doista ravnopravnih gradana razvijenijim europskim zemljama. Cionisti£ki pokret sluzbeno je osnovan 1897. na Prvome cionisti£kom kongresu u Svicarskom gradu Baselu. Program pokreta sadrzavao je istodobno ideoloSka praktitna nacela vezana za predstavljanje zamisli o povratku Zidova u pradomovinu ukljuc!ujud socijalne, kulturalne, ekonomske i politiCke dmbenike ozivljavanja zidovske drzave, s namjerom uspostavljanja medunarodno priznatoga i pravno sigurnoga doma zidovskog naroda u njegovoj povijesnoj domovini, gdje bi Zidovi bili oslobodeni straha od progona i mogli uspjeSno razvijati svoje dru§tvo. Cionisti£ka ideja duboko je vezana uz osjedaj za prastaru zidovsku domovinu, koji je bio jednom od poveznica zidovskoga opstank a u raseljenosti tijekom brojnih stoljeda nepostojanja zidovske drzave. 236

No, neovisno

nikako blistavom polozaju Zidova u no-

vovjekovnoj Europi, Herzlova ideja imala je dosta mrSave odje-

ke, jer bilo je tesko ostaviti stoljemi dom radi tisudjedima nevidene domovine, u kojoj - a to nije nebitno nije bilo gotovo niCega osim kamenja neprijateljski raspolo2enoga stanovniStva, potorhaka puianstva naseljenog nakon propasri zidovske drzave prvome stoljedu. No ipak, plan povratka razvijao se. Godine 1901. ustanovljen je Keren Kajemet, zidovski nacionalni fond za otkup zemlj predaka od njezinih sluzbenih posjednika Tako je postupno mogao rasti broj zidovskih povratnika, koji su prije svakoga drugog posla morali urediti zapuStena polja isuSiti mo£vare. Samo 41 godinu nakon Prvoga cionisti^kog kongresa, godine 1938, poeelo je stradavanje koje je Theodor Herzl naslutio od kojega je svojom idejom zelio spasiti europsko zidovstvo. Nakon Kristalne nod, pet godina poslije nastanka, Tred Reich se viSe nede zadovoljiti ponizavanjem i obespravljivanjem Zidova. Od Kristalne no traje predigra Holokausta koji Ce poCeti tri godine kasnije. Tada su mnogi pozalili §to nisu pravodobno odselili u Palestinu, poput ovoga ili onoga mudrog rodaka i prijatelja, kojega su drzali naivnim sanjarom kada je nekoliko godina ranije polazio u nesigurnost teSkode palestinskoga kamenjara. Engleski mandat sa svom njegovom kolonijalnom bahatom birokratskom odbojnoScu i kvotom dopuStenoga useIjavanja ipak je bio samo pomalo neugodan naspram Holokausta, koji se svom silinom sruSio na europsko zidovstvo. Na najpogodenijim podru£jima broj prezivjelih mjerio se nulom, promilima i dijelovima promila, na manje pogodenima smrtno je stradalo 90, 80, 50, 20 posto zidovskog pucanstva. Prezivjeli su se u Ijeto 1945. najêSce na§li bez obitelji i rodaka, bez doma i bez osjedaja da imaju bilo kakvu domovinu. Dio je uspio odmah useliti tadaSnju Palestinu (probijajud englesku zabranu useljavanja), dio je 1948. uselio u novoosnqvanu Drzavu Izrael Mnogi su ostali Europi, ali mnogi drugi su se odvazili na povratak u zemlju predaka, ostvarujuci tako san Theodora Herz-

la.

237

Pravednici medu narodima svijeta svojoj dugoj, teSkoj, Cesto tragicnoj povijesti, uvij ek je zidovski narod pored nevolja nalazio prijatelje. Odvazni, plemeniti ljudi jakih moralnih nafela bill su spremni izloziti se neugodi i opasnosti pruzajud pomoc Zidovima. Tako je bilo i u vrijeme nacistidcih progona Zidova u Europi za Drugoga svjetskog rata. svim zerrujama pogodenima nacizmom ili kvislinSkim rezimima 2idovi su bill proganjani, unizavani, obespravljeni, uhidvani, deportirani masovno okrutno usmrdvani samo stoga Sto su bill Zidovi. Velik je dio Europe bio pokriven torn straSnom poSaScu, poznatom kao Holokaust, koju 2idovi zovu $oa, Velika nesreca, Veliko stradanje. Bilo je veoma opasno pomagati progonjenima, zakonima propisane kazne bile su osobito oStre. No ipak, mnogi su izlagali svoj zivot opasnosti pomazud progonjenim Zidovima. Nakon zavrSetka najvece nesrece Sto je Zidove zadesila tijekom njihove teSke povijesti, uspostavljena je 1948. godine Drzava Izrael, kada su Zidovi mogli odati priznanje hrabrosti i plemenitosti spaSavatelja. Tako je nastala zamisao o proglaSavanju spaSavatelja Pravednicima medu narodima svijeta. Sam naziv ov pofiasti potjeCe iz MidraSa, gdje se kaze: Prawdnikizdtugih naroda sluzi Svetome. A knjiga Zohar kaze kako su Pravednici oni ne-2idovi Sto ne mrze narod Izraelov i Sto prema Zidovima postupaju pravedno. U. Tosefti, dodatku MiSne, kaize se da je svaki pravednik iz drugih naroda podoban sudjelovati u olam ha-baa, drugome svijetu, svijetu koji dolazi, jednako kao i bilo koji dan KuCe Izraelove. Tako i stari tekstovi odaju priznanje pravednim pripadnidma naroda svijeta, ne odjeljujud ih od baStine Naroda Izabranoga. vrijeme nakon Holokausta, Zakonom o sjecanju na muCenike junake osnova je 1953. godine Jad VaSem, ustanova za £uvanje sjecanja na stradale zidovske zajednice i na one pripadnike naroda svijeta koji su tijekom Holokausta izlozili opasnosti vlastiti zivot spaSavajud Zidove. Zakon donosi naziv sidei u m o t ha-olam (Pravednik medu narodima svijeta), uz od licje Sto se sastoji od medalje povelje priznanju. Pravednikom medu narodima svijeta moze biti proglaSena samo nezidovska osoba koja je u vrijeme Holokausta pruzila odlu£uju
pomoC izlafuii svoj zivot i sigurnost opasnosti od progonaproma odredbama takozvanih rasnih zakona. Naziv P r a v e d n i k a osigurava pravo na postavljanje prostoru Jad VaSema Jeruzalemu ploCe s imenom Pravednika i imena zemlje iz koje potjete. Ovo priznanje najvete je odliCje koje ne-2idov moze primiti od Drzave Izrael zidovskoga naroda svijeta. no simbolizira zahvalnost vfecno sjetfanje na zrtvu Sto su je Pravednici podnijeli za spas Zidova. Stoga je na medalji koja se uruCuje Pravedniku upisana talmudska refenica: O n a j koji je spasio daje spasio titav svijet. Najdublji je smisao ovoga j e d n u osobu, odlida i^ vjefiaoj vezi koja nastaje izmedu Pravednika zidov-

skoga naroda. svima zaposjednutim zemljama bilo je odvaznih Rasnih ljudi koji su uz opasnost za vlastiti zivot pruzali ruku spasa nevino progonjenima. Samo su jednoj zemlji pod nacisti^kim gospodarenjem prakti^no svi njezini 2idovi spaSeni. Bila je to Danska. Danski je narod, predvoden svoiim kraljem, organizirao zurno prebacivanje svih danskih Zidova u neutralnu Svedsku prije nego bi mogli pasti ruke nacistima, te time postao jedinim narodom odlikovanim nazivom Pravednika. No, u svim su zaposjednutim zemljama na spaSavariju Zidova djelovali pojedinci ili skupine, organizirano ali pojedina£no, prema razlicltim, iesto i slutajnim prigodama. I Hrvat ska je bila medu zemljama pod nacistiCkom okupacijom, u djem je okrilju nastala kvislinSka Nezavisna drzava Hrvatska koja je od samoga svoga nastanka donosila i provodila protuzid ovske zakone. Cesto i sami pated pod pronacistidkim ustaSkim rezi mom, i Hrvati su uz opasnost za vlastitu sigurnost pru2ali pomo svojim susjedima Zidovima, premda je netoCna Cesto ponavljana tvrdnja da je Hrvatska bila jedno m od zemalja gdje je visok postotak domacega puCanstva pruzao zaStitu progonjenim Zidovima. Upravo obratno, Hrvatska je bila jedno od podrucja teSkih stradavanja, s izrazito nepovoljnimokolnostima za spaSavanje. Neovisno o relativno malom postot ku pripadni ka kvislinSkoga ustaSkog rezima, drzavni je ustroj, zapoSljavajuci velik broj civila na razlidtim duznostima neizravno vezanima za provodenje genocida, u potpunosti djelotvorno podrzavao svoje nacistic'ke uzore gospodare nastojanju za zatiranjem

23

Zidova. Ukupno je ubijeno oko dvadeset tisu£a odnosno oko osamdeset posto svih Zidova na podrucju Hrvatske, a najved dio njih stradao je u Jasenovcu drugim logorima koje je vodio kvislinSki rezim, dok je manji dio stradao nakon deportacije u njemafike logore. Dvadesetak posto hrvatskih Zidova koji su uspjeli prezivjeti uglavnom su spaSeni pravodobnim bijegom izvan dosega kvislinSkoga rezima i njemaCkih okupacijskih vlahrvatskih Pravednika, druge su Pravednici prikrivali u vlastitome domu il su pruzali drugu vrstu odludujudie pomocl. Oko 60 Hrvata i Bosnjaka podrucja Hrvatske do danas je proglaSeno Pravednicima, za desetak postupak je u tijeku te se o£ekuju nova proglaSenja, imena mnogih Pravednika sigurno nikada nece biti otkrivena. Naime, mnogi slufiajevi spaSavanja nikada nete biti poznati jer su danas mrtvi i spaSeni 2idovi i Pravednici koji su im pruzili pomoc, a nema ni drugih svjedoka Za mnoge sluc"ajeve nema viSe zivih svjedoka, dovoljno dokaza ili ne zadovoljavaju sve kriteri je. Ponekad se dogodila i pogre§ka pri proglaSenju... No, usprkos svim teSkotama, i nadalje se svakodnev,no otkrivaju slu<*ajevi spaSavanja i proglaSavaju novi Pravednici. Do sada je ukupno proglaSeno oko 15.000 Pravednika.

Prijelaz

u zidovstvo

gotovo svim zidovskim sredinama (izuzetak su donekle samo reformirane zajednice) pripadniku neke druge zajednice veoma je teSko biti primljenim u zidovstvo. Potrebna je iskrena duboka predanost, mnogo dugotrajnoga ufenja, prihva£anje zidovskih na£ela obi£aja. No do prije nekoliko desetljeda, prije Holokausta, to nije bilo tako teSko. Mjegoviti brakovi sklapani su relativno lako, a bracni partner (najeeSfe mladenka) relativno bi lako bio primljen u zidovstvo, Cesto samo formalno i bez zahtjeva za dubljim razlogom od sklapanja braka, a 2ivot b u d u d e obitelji zacijelo mnogo slucajeva nije bio posve k a S e r (obredno cist). Danas u sluiaju mjeSovitoga braka nezidovski partner mora, ako zeli biti primljen u zidovstvo, prije prijama tijekom nekoliko godina posvetiti mnogo truda pristupanju zi 240

dovstvu. Naime, iako je preobracenik punopravan pripadnik zajednice, smatra se da se tradicija uz koju zidovsko dijete raste potpuno zidovskoj obitelji gotovo ne moze nadoknaditi. Premda ih se danas drzi posve ravnopravnima, stari su autoriteti ponekada drzali da preobraênici nece sudjelovati u buducemu svijetu, da h a - b a a , preobracenica se nije mogla udati za potomka sveênika, §to su tradicijski svi muSkarci prezimenom izvedenim iz rijefi kohen sve
24

Julia Kos - Alfabet Zidovstva

Recommend Documents