1.LUDI GROF
Zaljev u kom lezi gradic Fallum,na glasu sa svog kupalista,oivicen je s desna dugom obalom,sastavljenom od strmih hridi,a s lijeva prevlakom sto se u obliku ostro savijenog roga protegla u more,a obrasla je do krajnje svoje tacke gustom hrastovom i bukovom sumom,kroz koju vode samo rijetke uske staze omogucujuci kupalisnim gostima da se udalje od buke nastanjenog mjesta i povuku u tihu prirodu. Prevlaka brani zaljev od visokih valova,a suma ga stiti od vjetra pa je ta okolnost doprinijela zivom razvoju kupalisnog mjesta,jer se u tom zasticenom zaljevu i bojazljivi gosti osmjehuju pa se pri kupanju ili u camcu upustaju u borbu s valovima kojih bi se inace na pucini bojali. Jednog lijepog julskog dana,jednom od pomenutih sumskih staza svrljale su tri gospodje.Svojim neobicnim izgledom upadale su one svakom prolazniku u oci,ne samo svojim zutim ljetnim sesirima,nego i svojim haljinama:jedna plavom,druga zelenom,a treca
grimiznocrvenom.Gospodja u plavoj haljini,visoka i mrsava,drzala je u narucju trobojnu ciparsku mackicu;Ona u zelenoj sitna i vitka nosila je u krilu zamorce;a ona u grimiznocrvenoj,omalena ali jedra,nije se odvajala od vjeverice koju je zlatnim lancem bila vezala sebi za vrat. Jedva je tko mogao da pomisli da su te tri gospodje,koje je priroda bila tako nejednako obdarila,bile sestre. „Da mila moja Vanka“,uzdahnu ona u plavoj haljini,“nas brat Emil ima mnogo vise obzira prema stranim gospodjama,cak i prema svojim odvratnim psima,nego prema nama.Takvi su ljudi barbari i ostat ce barbari,ma koliko covjek s njima blago postupao.“ „Nikad oni nece shvatiti,draga moja Freja,da smo mi neuporedivo osjetljivije od njih“,upade joj u rijec ona u zelenoj haljini,“Zato krivo cinimo kad zamjeramo djevojkama sto se ne mogu osluciti da se dozivotno vezu za takve vandale.“ „Da“javi se sa svojim piskutavim glasom,kao da svira u frulu,ona u grimiznocrvenoj haljini.“Mi smo se odlucile za ono sto je bolje,to nam niko ne smije da zamjeri,narocito
ne meni,mada bih upravo ja imala priliku da sklopim sjajan brak.“ „Zasto upravo ti?“upita je zajedljivo gospodja s mackicom.“Cuj me,Vanka,to tvoje 'upravo' zvuci pomalo uvredljivo za nas,tvoje sestre.Ti,Cila,mislis da se mozes udati lakse nego mi samo zato sto si najmladja.Ali prava dama nikad ne stari.Ja sam navrsila trideset i cetiri godine,ali...“ „Oprosti,Freja,protuslovi joj jedra sestra,“u novembru si navrsila trideset i devet.““Trideset i devet?Ah,cini mi se da ti vodis vise racuna o tudjim nego o svijim godinama,“ „O ne,ali ja lako pamtim tvoje godine,jer sam tacno deset godina mladja od tebe-ti si navrsila trideset i devet godina,a ja dvadeset i devet.“ „Pa dobro,neka bude kako ti hoces.Nego cemu da se svadjamo zbog sitnica!U bracnoj vezi najvise se,pored umnih sposobnosti,cijeni tjelesna ljepota,a u tom pogledu ja se medju vama isticem pa mogu da se svidim svakom muskarcu,to cete mi priznati i ti i Vanka.“ „Ima dosta muskaraca koji u zena traze najvise njeznost,a najmanje visok stas“,isprsi se Vanka.
„A ja znam iz iskustva da se skladna jedrost najvise svidja muskarcima“,nadoda Cila.“To mi je rekao potporucnik Wolf,kojega ja,kao sto vam je poznato,s pravom ubrajam medju svoje najnovije obozavaoce.“ „Ti“uzviknu ona koja se isticala svojim visokim stasom.“Ta on mi je upravo prekjuce priznao da je sanjao o meni.“ „A ja sam,nema tome davno“,dobaci omalena,“odigrala s njim partiju karata koju je on izgubio,jer ga je,kako mi se izvinio,zbunila blizina moje drazesne pojave.Vrlo je ljubazan taj gospodin potporucnik Wolf.“ „Da,zaista“odobri joj s prizvukom poruge u glasu povisoka sestra.“Samo meni se cini da-gle,kakav nam se divan prizor tu ukazuje!“ „Gdje?“ „Zar ne vidite?Tu na moru.Boze pa to je nasa Magdica!“ „Zaista,nasa djevojcica!“slozise se s njom druge dvije sestre i potrcase sve tri prema djevojcici. Staza kojom krenuse zavrsavala se pred uskim usjekom vode,okruzenim s tri strane gustim grmljem.Za obalu je
bio vezan malen camac sa spustenim jedrom,Na krmi je sjedio cetrnaestogodisnji djecak plave kodrdzave kose u sivom platnenom mornarskom odijelu s mornarskom kapom na glavi.Djecak je promatrao desetogodisnju djevojcicu koja je sjedila na prednjoj klupi i bila zabavljena pecanjem.Ali zivahnost kojom se djevojcica predavala toj svojoj zabavi nije joj nikako mogla osigurati obilat lov. „Kako se ti zoves?“upita djevojcica djecaka. „Gerd.“ „Gerd,ti mi se svidjas.Jak si i spretan gotovo kao moj tata.“ „A tko je tvoj tata?“ „Moj tata?Zar ne znas?To je major Helbig.Sad ti je valjda jasno da mora biti vrlo jak.“ „Da.A snalazi li se on na moru?“ „Snalazi se naravno:Ja ga doduse ne poznajem kao pomorca,ali znam da umije sve pa je sigurno i vjest pomorac.“ „A umije li jedriti?“
„Svakako.Ali najbolje umiju jedriti moje tetke.“ „Tvoje tetke?Zar se kod vas i tetke moraju uciti jedrenju?“ „Dabome!Kad tetke izadju u setnju,moj tata cesto kaze:'Hvala odjedrile su!' a to znaci da umiju i jedriti.Jesi li ih mozda vidio jedriti?“ „Ne.Ja ih zapravo i ne poznajem.“ „Oh,lako ces ih poznati:jedna je visoka i stalno drzi u narucju macku,a druga je sitna i vitka i drzi u krilu zamorce,a treca je jedra i nikad se ne odvaja od vjeverice koju je vezala sebi za vrat.“ „Ah,to su dakle tvoje tetke! Njih u mjestu svi znaju.Zovu li se one Helbig,kao tvoj tata?“ „Dakako,ta one su njegove sestre.A zovu se imenom Freja,Vanka i Cila.Ali Kunc ih zove Sreja,Canka i Brila.“ „A tko je taj tvoj Kunc?“ „To je nas sluga.Ja ga mnogo volim,a i tata ga voli.Ali tetke se stalno svadjaju s njim,a on onda pobjesni,nasrce na njih i u pravi cas-kidne.“ „Znaci,nije bas hrabar?“
„Hrabar?Svakako nimalo manje od mog tate,ali ne smije da se bije sa sestrama svog gospodara.Samo zato kida s njima.Imas li i ti tatu,tri tetke i slugu?“ „Imam majku,ocuha i cetiri sestre,a sluga sam ja.“ „Ti?Zasto?“ „Jer ja moram obavljati sve poslove.Placen sam za to batinama,a jesti mi daju manje nego drugima.“ „Placen si batinama?“upita ga djevojcica u cudu,gotovo prezrivo. „Da.Moram bacati mreze u more i voziti gospodu,a kad ulovim premalo ribe pa slabo zaradim,dobivam batina.“ „Jadnice!A koliko ti batinama odmjere?“ „Bole me batine koje dobijam,ali ja ih ne brojim.Mogao bih se i braniti,mogao bih i pobjeci,ali bi onda majka plakala,a ja to necu.Batine zapravo i zasluzujem:ne dajem,naime,ocu sve sto zaradim,nego zadrzavam nesto za majku,jer bi inace majka gladovala...“ „Boze moj,draga Vanka,cujes li sta taj djecak govori?Nije li to okrutan otac?“
Taj uzvik odjeknu iz obliznjeg grmlja gdje su tri sestre osluskivale poslednji dio djecjeg razgovora. „Da,zaista okrutan otac,draga moja Freja“,potvrdi Vanka. „Ne“,upade joj u rijec ona u grimiznocrvenoj haljini,“Jos gore,okrutan ocuh!-Gle to si ti,slatka moja Magdo,reci mi kako si ovamo dospjela?“ „Dovezao me je ovamo Gerd,tetice.“ „Zar preko citavog zaljeva?“ „Da.Dosli smo ovamo da pecamo.“ „Ah,dijete moje,mogla vas je snaci kakva nesreca!Mogla si se smociti i nahladiti se,a da se camac prevrnuo,mogla si se i utopiti!“ „O ne,tetice,nista mi se ne moze desiti,jer me Gerd vozi.On mi je rekao da se nemam cega bojati.“ „Djecak koji te vozi zove se,dakle,Gerd?“ Tri sestre pogledase s ocitim zadovoljstvom djecaka,zadivljene njegovom snaznom pojavom i otvorenim suncem opaljenim licem. „Umijes li ti zaista upravljati sigurno camcem?“
„Ne bojte se,milostiva gospodjice.Hocete li da vas malo provezem?Ima mjesta u camcu i za vas.“ „Da,ja bih volila da se malo provezem,jer uzivam u voznji morem.Ali moje se sestre plase mora,a ni moja mackica ga ne podnosi.Sta cu ja s njom,ako je uhvati morska bolest?“ „Mackice nikad ne hvata morska bolest,gospodjice“,rece djecak,nasmijesivsi se pri tom.Uto se oglasi Cila: „Mi da se plasimo?Jesi li ti svjesna,Freja,da nas tom svojom tvrdnjom vrijedjas?Ta ja sam se odazvala pozivu gospodina potporucnika Wolfa da podjem s njim na jedrenje.“ „I ja“izjavi Vanka. „Ja takodjer“uzjoguni se Freja.“Ukrcajte nas sve.“ Ukrcavanje nespretnih gospodja naidje na izvjesne poteskoce,ali bi ipak Gerdovom pomoci uspjesno izvrseno.Kako djecak pokaza pri tom veliku sigurnost,gospodje se sasvim pouzdase u njega. „Kuda cemo?“upita ih on posto uputi camac.“U gradsku luku ili na otvoreno more?“
„Na otvoreno more,ali ne suvise daleko“,odluci Freja. „Onda mozemo podici jedro.“ Djecak podize jedro.U isti cas duhnu lagan povjetarac,pa se camac nagnu na bok i poce da mirno klizi po zaljevu.Tri sestre,kao obicno,u pocetku su se plasile mora.Ali,kako je djecakova ruka vjesto upravljala camcem,one se malo pomalo sasvim oslobodise straha pa se upustise u razgovor s djecakom,zivo se zanimajuci za zgode i nezgode malog iskusnog mornara koji je umio da na svako njihovo pitanje razumno i uctivo odgovori. Lijepo vrijeme bilo je izmamilo na pucinu brojne camce,pa je more bilo uveliko ozivjelo.jedan je camac neobicnim ponasanjem svoje posade narocito upadao u oci.posada mu se sastojala od dva gospodina,kojima je,kako se cinilo,bio cilj da siju nemir na moru. „Ciji je taj camac?“zapita Vanka.“To je camac jednog kupalisnog gosta“,odgovori Gerd.“ „Ja mu ne znam imena,ali mora da je neki uglednik,jer stalno pravi nerede,a policija ga ne dira.Na moru svakome prkosi,vesla smjerom kojim moze da se sudari s drugim camcima,kao da upravo i ide za tim da zastrasi ljude koji
uzivaju u mirnoj voznji.Narocito voli da prska camce koji prevoze gospodje,nabacuje se na njih gnjilim vocem,pa se kadsto desava da se manji camci,napadnuti od njega,i prevrnu.Ja ga mrzim.“ Njegovo mladoliko lice poprimi pri tom neprijateljski izraz. „Da li ti je kada ucinio nesto nazao?“ „Da.Jednom sam se vracao sa majkom s obale u grad.Nosili smo tezak cabar pun riba i vec htjeli da mu se uklonimo,utoliko vise sto je mjesta na putu bilo za dvadeset ljudi.Ali s teskim teretom koji smo nosili ne dospjesmo da mu se tako brzo uklonimo kako je on to htio,pa on svojim stapom udari majku dvaput po ledjima.Ja sam vec htio da nasrnem na nj,ali me majka zadrza.Ako mi jos jednom nesto slicno ucini,niko me nece zadrzati da ga ne izbatinam.“ Krstareci u sirokom luku,vratise se najzad u unutrasnjost zaljeva.Camac s posadom neobicnog ponasanja zaokrenu odjednom prema djecakovu camcu.Freja,koja je bila zastrla rukom oci,od sunca,povika: „Sad znam tko nam se to priblizava!“
„Tko?“zapita Vanka. „Grof Hohenegg.“ „Je li moguce? Zar 'ludi grof'?Usmjerio je camac prema nama!Djecace,ukloni mu se,jer ce nam inace napraviti kakvu psinu.“ „Ali vama nece nista uciniti“odmahnu djecak glavom. „Ne,ne,cuvaj se,mladicu!Veslaju upravo prema nama.Sigurno smjeraju da nam na neki nacin napakoste.“ Grof im se zaista priblizi na nacin koji je opravdavao taj strah.Prepoznavsi gospodje,oglasi se odvratnim smijehom i pozivom: „Halo,tko je tamo?Tri papige,hahahaha!“ Sapnu uz to nekoliko rijeci svom drugu,a zatim usmjeri svoj camac prema Gerdu.Bilo je jasno da hoce da se sudari s Gerdovim camcem.U isti se cas zacu zapomaganje gospodja. „Ostanite na svojim mjestima!“viknu Gerd.“Sudar ne mogu da izbjegnem,ali ga mogu ublaziti.“ Osinu pr tom pogledom svojih tamnih ociju svoja dva protivnika i doviknu im bijesno
„Vozite desno!“ „Vozi ti lijevo ludi mladicu!“nasmija se grof. Grofov camac samo sto ne udari usred djecakova.Ali djecak u isti cas okrenu kormilo i olabavi konop kojim je stezao jedro.Jedro se zaleprsa,a cas zatim nadu se ponovo vjetrom.Camac se povede za kormilom,prope se i okrenutim pravcem izroni caskom iz vode.Grofov camac udari sad u prednji dio djecakova camca,umjesto da ga zgodi po sredini.Nenavikle na more,gospodje se stresose.Najvise se ipak strese Magda koja je sjedila na samom pramcu camca.Izgubivsi ravnotezu,ona u isti cas pade preko ograde nagnutog camca u more. „Gle,pilence je zaplivalo.Hvatajte ga!“uzviknu grof smijuci se i produzi da vesla. Ukocene od straha,tri sestre ne makose se sa svojih mjesta.Promatrajuci s drugih camaca taj neobican prizor,ljudi zaveslase prema djecakovom camcu da djevojcici priskoce u pomoc.Srecom nije to vise bilo potrebno.Djecak je,naime,odmah bio skocio za djevojcicom u more,scepao je desnom rukom,podigao je iz mora,a onda se lijevom dohvatio ruba camca i ubacio
djevojcicu u camac.Zacas je djecakov camac bio okruzen mnogobrojnim camcima,Do djecaka su sad dopirale sa svih strana rijeci sazaljenja i dubokog ogorcenja. Samo je Gerd bio ostao sasvim miran. „Susjede Klassen,vi imate dosta mjesta.Primite u vas camac ove gospodje i povedite ih njihovim kucama!“ Poziv bi prihvacen,i gospodje predjose zacas u drugi camac.Gerd okrenu zatim jedro prema vjetru i dohvati se kormila. „Stani mladicu,neces valjda za njim u potjeru?“ „Da,da,hocu,dragi moji susjedi!“ „E,bas si momcina!Ne daj se!“ Grof uputi svoj camac prema izlazu iz zaljeva. Gerd ucini isto sa svojim camcem.Upiruci pogled u jedro svog camca,ispitivao je snagu valova koju je prevlaka ublazavala,ne smecucu s oka svog protivnikaHrabrog djecaka pratio je povoljan vjetar.On je dobro poznavao svoj camac pa je bio siguran da mu neprijatelj nece izmaci zasluzenoj kazni.Sto je njegov neprijatelj bio grof,a on dijete bijednog ribara,o tome on nije vodio racuna.
Kao neiskusan pomorac,grof nije mogao da odmah shvati kuda djecak smjera.Malo pomalo postade ipak svjestan opasnosti koja mu je prijetila,ali ne pokusa nicim da je izbjegne.Cinilo mu se nemogucim da bi djecak mogao da poduzme nesto protiv njega.Sad su obojica plovili,jedan za drugim,prema stjenovitoj obali.Dno je ovde bilo razlicite dubine i puno prudova,za koje grof nije uopce znao,dok su djecaku bili poznati. „Halo.cuvajte se!“povika mladic,zaobisavsi camcem opasno mjesto. „Halo,stani,djecace!“doviknuse mu s neprijateljskog camca. „Ne smijem stati,jer bih se nasukao na grebenje.“ „Grom i pakao,onda spusti jedro!“ „Ne smijem ni to,ako hocu da izbjegnem grebenje.“ Lukavi djecak bio je namjerno doveo sebe u polozaj u kome nije smio ni da se zaustavi ni da zaplovi drugim pravcem,primoravajuci tako grofa da mu se ukloni s puta.Grof pokusa da zadovolji djecaka,ali je bilo prekasno:mornarov se camac bio zaleteo poput kopca,gonjen jakim vjetrom.
„Ej,sklonite se s pramca!“povika Gerd. Sve je bilo predvidjeno.Gerd je bio primijetio da obojica kane skrenuti pramac camca s pravca vjetra; ako se odazovu njegovu pozivu,njihov ce se camac odjednom naci citavom svojom sirinom pred pramcem njegova camca. „Hej,suvise malo ste se sklonili! Stanite,momci!“uputivsi im poslednji poziv,Gerd spusti jedro,da ne bi sasvim iskoristio vjetar i na taj nacin razbio svoj camac ili ga prevrnuo.Sudar nije smio ni malo liciti na sudar koji je ranije udesio grof.Sudarivsi se s neodoljivom snagom s grofovim camcem,djecak mu se svojim camcem zabi u bok i prevrnu ga.Djecakov se camac pope caskom na neprijateljski camac i odmah skliznu ponovo s njega u vodu. Grof i njegov pratilac kriknuse i u isti cas se nadjose u vodi.Kako su obojica umjeli da prilicno plivaju,odrzase se neko vrijeme na povrsini mora,a zatim otplivase do obliznjih grebena,jer se prevrnutim camcem nisu mogli da koriste.
I Gerd bi izbacen u vodu i poce toboze da se dere.Pazljiv promatrac bio bi primijetio da se dere od radosti,jer je svojevoljno bio skocio u vodu.iako mlad,bio je vrlo dosjetljiv pa je bio sve udesio po dobro smisljenom planu.U slucaju da ga grof prijavi,morao je znati kako ce se braniti.zato je jos dugo plivao,a u svoj se camac popeo tek posto je vidio onu dvojicu gdje stoje na jednom grebenu,do bedara zapljuskivani valovima. „Stani,mladicu,povezi nas sobom!“doviknu grof ostro djecaku. „Ne mogu,covjece.Moj camac gazi suvise.Da ste mi se odmah uklonili ne bi vas snasla ta nevolja.“ „Onda dovuci bar moj camac ovamo!“ „Ne bi to imalo nikakvog smisla,jer mu je bok razbijen.Uostalom,zaludan bi bio sav moj trud,vidite i sami da vec tone.Eto,vec je potonuo. I zaista,grofov je camac bio vec utonuo u vir,kji je bio nastao pod njim i poprimio oblik lijevka.Gerd izvuce iz vode svoj mornarski sesir od vostanog platna i dohvati se kormila. „Stani,pocekaj“zapovijedi Hohenegg.“Preci cemo k tebi.“
„I to je nemoguce“nasmija se djecak.“Moj camac je sprijeda napukao;propusta vodu pa se ne usudjujem primiti jos dva covjeka.Ali tamo na obali ima dosta mornara,ja cu vas njima preporuciti,mozda ce neko od njih biti voljan da primi u svoj camac tako ugledna covjeka koji se tako otmjeno ponasa pa prevrce camce,prsce gospodje i baca djecu u more.U takve se sale kod nas djeca ne upustaju,jer bi ih ucitelj izbatinao.Prijatno vam bilo kupanje.“ Poto odjedri odande i primijeti sa zadovoljstvom da su svi camci bili vec pristali uz obalu,da mu ne bi pokvarili salu.Pristavsi i sam uz obalu zamoli prisutne da podju po grofa. „Ta nismo ludi,mladicu!“odgovori mu jedan star mornar,pruzivsi mu ruku.“Ti si vrijedan momak; ne brini,mi cemo te vec zastititi od onog ludjaka,ako se zato ukaze potreba.Ali po njega ne idemo.Plima vec nadolazi i ubrzo ce porasti,neka se jos malo kvasi,prije nego sto ga doteglimo ovamo.Nece mu to biti bas prijatno,ali mi necemo da ga lisimo kupanja.Strazarski camac nalazi se daleko na pucini,odavde se uopce ne vidi,momci iz drustva za spasavanje posli su u lov,a danas ih ne bismo
mogli ni sakupiti,jer imaju slobodan dan.Neka se jos malo pracaka!“ ... U jednoj od najljepsih ulica tog kupalisnog mjesta nalazila se,okruzena lijepim stablima i mirisavim cvijetnjacima,divna vila koja je ljeti davana u najam kupalisnim gostima.U to je vrijeme bio u njoj nastanjen major Emil Helbig sa svojom porodicom. Helbig je bio vrlo zasluzan oficir,ali je u to vrijeme bio u gradjanskoj sluzbi.Vojvoda,kojemu je bio dodijeljen,bio mu je narocito naklonjen,pa je zato vazio kao utjecajna dvorska licnost.U dvorskim se krugovima osjecao ipak nevoljko.Po prirodi otvoren,osjecao se u njima upravo nelagodno,jer nije mogao da podnosi nadmeno ponasanje oholog dvorskog svijeta.Najprijatnije se osjecao medju ljudima sebi ravnima pa se zato i bio pobrinuo da mu okolina bude sastavljena od njemu bliskih ljudi.U njegovoj su se posluzi nalazili iskljucivo isluzeni vojnici,a u prvom redu njegov posilni,nebojsa Kunc,koji nije mogao da zivi bez njega.upoznavsi se na bojnom polju,oni su se bili sprijateljili pa su ostali odani jedan drugome i nakon rata.Kunc je poznavao cudi svoga gospodara pa je bio na njih navikao i umio da im se
prilagodi,dopustajuci pri tom sebi stosta,mnogo vise nego bilo koji sluga. Major je tog dana sjedio,kao obicno u svojoj sobi,prepunoj gustog duhanskog dima.Na podu,na divanu i na praznim stolicama lezalo je jedanaest pasa raznih rasa i velicina,koji su se u toj zagusljivoj prostoriji,kako se cinilo,prijatno osjecali.Pred majorom lezalo je jedno djelo generala Clausewitza,koje je on marljivoproucavao.Odjednom se otvorise vrata,i u sobu udje snaznim korakom covjek koji mu je bio sasvim slican.Obojica su bili jednako odjeveni,odijelo im je bilo jednako,na vojnicki nacin skrojeno,samo sto je majorovo odijelo bilo izradjeno od finije tkanine.Obojica su bili istih godina,istog stasa,kosa im je bila kratka,jednako podrezana,jednaki su im bili i brkovi,ratnicki,a razlikovali su se jedan od drugoga po tome sto je dosljak imao samo jedno oko,i to desno,jer mu je lijevo bio odbio jedan hitac iz revolvera.Covjek udari snazno petom o petu,ukruti se,polozi srednje prste na uzduzne savove svojih hlaca i saceka. „Kunc,sta zelis?“
„Gospodin major mi je naredio da se propitam kod njega hocemo li se prosetati.Jeste li razumjeli?“ „Ah,tako!Upravo sam zabavljen citanjem jedne zanimljive knjige.Pogledaj je,poznajes li je?“ „Kakva je to knjiga,gospodine majore?“ „To je Clausewitz.“ „Odlicna je vto knjiga,ali ja je nisam procitao.“ „Otkud znas da je odlicna?“ „Jer je gospodin major inace ne bi citao.jeste li razumjeli?“ „U redu“A gdje je Magda?“ „Posla je na izvidjanje.“ „Sta hoces time da kazes?“ “Htjela je da vidi sta se sve zbiva u sumi.Jeste li razumjeli?“ „Kunc,zar ti nisam naredio da je uopste ne pustas da ide tamo sama?“
„S dopustenjem vase Milosti,gospodine majore,malu gospodjicu moramo s odgojem priviknuti da se nicega ne plasi.U ovim sumama nema ni tigrova ni cegrtusa.Jeste li me razumjeli?“ „Hm.A gdje su moje sestre?“ „Zacijelo su napustile Glavni stan i posle u lov za momcima.“ “Pst,Kunc,to se tebe nimalo ne tice!“ „S dopustenjem Vase Milosti,gospodine majore,to se svakako i mene pomalo tice.Sreja govori da se nece nikada udati,Canka govori da ne trpi muskarce,a Brila govori da ce umrijeti kao usidjelica.Pa ipak sve tri idu u lov za siljatim brkovima,a kad nista ne uhvate,vracaju se kuci,prave lica kao da se spremaju na juris,vicu,svadjaju se s bilo kim,a najvise sa mnom.Njihov se bijes iz prve ruke iskaljuje na meni,i zato se i mene pomalo tice ako idu u potragu za muskim spolom.Jeste li me razumjeli?“ Helbig se nasmija.On je sam dosta trpio od cudi svojih sestara pa mu je bilo milo sto ponekad u svojim neprilikama s njima ima saveznika u Kuncu.
„Gdje je Hektor“ nastavi major da pita „Tu vidim samo jedanaest pasa.“ „Gospodine majore opet se prohtjelo crveno-zelenoplavom trojstvu da se nasali.Ja sam primijetio da psi nisu na broju,da nema Hektora.prolazio sam mimo sobe vasih sestara,kad odjednom zacuh iz nje strasno kasljanje,dahtanje,zavijanje i kihanje.Kad zazvah psa,graja postade jos strasnija.Prepoznadoh Hektorov glas.Kako su vrata bila zatvorena,pozvah sobaricu da mi ih otvori.I sta vidjeh?“ „Sto?“ „Pas se nalazio u putnom kovcegu.Bili,Lili i Mimi bile su se zazeljele igre s njim.Ali pas podnosi samo vjevericu,dok su mu druga dva stvorenja mrska pa je Bibi i Mimi malo ustipnuo.Onda su milostive gospodje vezale jadnom psu o nos paklic burmuta i strpale ga u kovceg.“ „Grom i pakao,takve sale,dostojne siparica ja necu trpjeti!“ „Ni ja,gospodine majore!Da vezem i gospodjama o nos svakoj po paklic burmuta?Shvatiti ce onda sta pri tom osjeca bijedna zivotinja.“
„A gdje je sad pas?“ „Kad sam ga oslobodio zatvora i skinuo mu s nosa paklic burmuta,odjurio je bez traga.Sigurno se sad oporavlja na svjezem zraku.Jeste li razumjeli?“ „Vratiti ce se sam.-za jedan sat da si spreman za setnju!A sad: nadesno krug!“ Kunc se okrenu i odjuri.Napolju zastade caskom,kao da nesto smislja.Zatim pozuri niz stube i uputi se prema vrtu.Tamo je vrtlar ceprkao nesto oko lijeha. „Hajnrih,imas li vremena?“ „Sto ces?“ „Nadji mi koju zabu,koju krastacu!“ „Zaba krastaca si se zazelio?“upita ga vrtlar u cudu.“A sto ce ti?“ „Trebam ih za nase gospodje.Jesi li razumio?“ „E,lijepo,divno!Trcim smjesta.“ „Samo brzo“
„Za cetvrt sata evo me natrag s punom vrecom.Do te se vrste mesa moze ovdje lako doci.Da ti donesem i kojeg raka i pauka?“ „Koliko god ih mozes da uhvatis.“ „U redu.Hitam.“ Prezadovoljan,vrativsi se kuci,Kunc izradi u tancine svoj plan.Vrtlar mu donese citavu vrecu narucenih zivotinjica.Obojica se onda usuljase u sobu u kojoj je ranije Hektor bio zatvoren,istresose vrecu u putni kovceg i potom se kradom udaljise.Kad se radilo o tome da se sestrama napravi kakva psina,niko nije bjezao od toga. Major je za to vrijeme bio zabavljen svojim Clausewitzom.Odjednom se zacuse napolju neciji zurni koraci.Vrata se naglo otvorise,i odjednom udje u sobu,sva zajapurena,visoka i mrsava Freja,s neizbjezivom mackicom u narucju.Lice joj je odavalo silnu uzbudjenost. „Emile!Brate!“ „Grom i pakao,sta se dogodilo?“ „Sta se dogodilo?Djavo,a to je 'ludi grof',opet luduje.“ „Ah,on!Zar opet?“
„Opet!Boze moj,Kakav je to covjek!Da sam oficir,kavalir,izazvala bih ga na dvoboj,umjela bih da obranim i svoju i tudju cast...“ Pri tom podize stisnutu pest i, kao da hoce da jos snaznije dade oduska svom gnjevu,lupi njom po divanu,na kojem je sjedila,ali nesretnim slucajem pogodi macku koja je lezala pored nje i,nenavikla na takav postupak,sunula je kroz sobu i skocila preko otvorenog prozora napolje.Zaprepastena,Freja pohita za njom i nasloni se na prozor. „Makni se odavle,brate!Boze zar ne vidis da je sada i Bibi mrtva?Svemu je tome kriv taj strasni grof!“ „I Bibi je mrtva,rekla si.A tko je jos mrtav?“ „Boze,zar ti to jos ne znas?On ju je bacio u vodu,i sad...“ Vrata se ponovo otvorise,i pred bratom i sestrom pojavi se mala Vanka. „Pa ti si vec tu,Freja!Dabome,tvoje su noge duze od mojih.Jao,umrijet cu,ispast ce mi dusa!Ukloni mi se!“ U isti cas se srusi na divan i sklopi oci.Major se uplasi. „Tko je mrtav?Ta recite vec jednom!“
„Mrtva nije“,povika Vanka, “ali je pala u vodu.“ „Da mrtva je,nema moje slatke Bibi!“povika Freja.“Pri takvom padu nije mogla ostati ziva!“ „Do djavola“naljuti se major.Tko je bacen u vodu,to hocu da znam“Napolje s istinom!“ U isti cas netko napolju strasno jauknu,poput kakve nemani,vrata se po treci put otvorise,a u sobu udje jedra Cila.Bila je bez daha,a lice joj je plamtjelo. „Ah-ih-uh-uuuh!Oh,ooh!“ Dok je tako uzdisala i ocajavala,krupne su joj suze klizile niz lice.Htjela je da ih otre,ali se u uzbudjenju zbuni:maramicom pritisnu sebi grudi koje su joj ceznule za zrakom,a vjevericinim repom obrisa sebi znoj sa lica.Vjeverica pokusa svom svojom snagom da se tome opre,pa se njenoj gospodarici vrati dah. „Emile,ti vec znas sta se dogodilo,zar ne?“ „Ja?Nemam pojma.Sta se zapravo dogodilo?“ „Ah,evo je-sad ce ti ona sve ispricati!“ Magda je uto vec bila usla.Ona pohita ocu u narucaj i zagrli ga.
„Tatice,ti se neljutis na mene,zar ne?“ „A zasto bi trebalo da se na tebe ljutim?“ „Pa,jer me je 'ludi grof' bacio u vodu.“ „Tebe?Je li moguce?To se sigurno desilo nepaznjom.“ „Ne,upravo namjerno.Ali ti se nemoj sada svadjati s tetkama.Ja sam,trceci kuci,pretekla tetke i odmah se preobukla.Nece mi nista biti.“ „To je prava sreca.Nego,sad mi pricaj kako se to desilo!“ Toj se zelji odmah odazvase cetiri glasa;majora su njegove brzoreke sestre dovodile u iskusenje,ali on je znao da ne smije zaustaviti buran tok njihovih rijeci pa je strpljivo cekao da zavrse svoj izvjestaj. „A gdje se sada nalazi grof?“zapita on tada. „To mi ne znamo.On je nastavio da vesla.“ „Prema kopnu?“ „Ne.“ „Znaci,nije se vratio kuci.A kako se zove tajvrijedan,hrabar djecak?“
„Gerd.On ima ocuha“,odgovori Freja. „Zapravo okrutnog ocuha koji ga svaki dan bije i zlostavlja“,dodade Cila.“Svojom spretnoscu spasio je sve nas.“ „Istina je“,potvrdi Vanka.“Moramo mu se na neki nacin oduziti.“ „Ostavite tu brigu meni“,rece odlucno major.“ Sad mozete ici.“ One se uputise u svoju sobu.Tamo im odmah upade u oci putni kovceg. „Ah,psa smo sasvim zaboravile!“podsjeti Freja svoje dvije sestre.Hocemo li sad otvoriti kovceg?“ „Da,on je dovoljno kaznjen.Emil bi ga mozda mogao traziti.“ One otvorise kovceg.U isti cas razleze se snjihovih usana trostruk krik uzasa.Odmah zatvorise ponovo kovceg,jer su im pogledi bili pali na njegov gmizav i puzav sadrzaj.Vec su htjele da pobjegnu,ali je Freji plava haljina bila zapela za kovceg:kad ga ponovo otvorise iz njega izmile ziv splet barskih zaba i dazdevnjaka,morskih pauka
i rakova,puzeva i drugih neprijatnih zivotinjica koji plima svaki dan izbaci na obalu pa ih djeca hvataju i prodaju strancima.Sve je to gmizalo po sobi,pa covjek nije mogao prosto bez opasnosti nigdje nogom da stane.Uplasene,gospodje se sklonise kud koja:ona u plavoj haljini baci se na divan,a ona u zelenoj skoci na stol. Major je u taj cas prolazio s Magdom hodnikom.Prva im je briga bila da pronadju mladog mornara.Njima se bio pridruzio posilni Kunc koji je pratio majora pri svakom njegovu izlasku.Major i Magda ne primijetise uopste da se u sobi nesto zbiva,jer su bili uvjereni da gospodje,produzujuci razgovor zapocet u majorovoj sobi,medjusobno svadjaju.Ali Kunc otvori neprimjetno sobu i proviri u nju,zadovoljan smijesnim prizorom koji mu se ukaza.Brzo zatvori ponovo vrata,okrenu tiho kljuc u bravi i,turivsi ga sebi u dzep,pojuri za svojim gospodarom. Major se potom zaputi najprije na obalu.Tamo je upravo bio pristao strazarski camac koji je na svom obilasku bio pronasao grofa i njegova pratioca i obojicu,mokre do koze,prevezao na kopno.Grof je sad bijedno izgledao,pa
su ga svi prisutni zlurado promatrali.Major mu podje odmah u susret. „Gospodine grofe!“ „Gospodine majore!“ „Vi ste sebi dozvolili da napadnete camac mojih sestara?“ „Kojesta!Camcem je upravljao nevjest djecak.“ „Taj djecak umije da upravlja camcem bolje od mnogog odraslog.Vi ste ocito namjerno napali djecakov camac.“ „Nisam!“ „Vi ste podlac.“ „Tako?Za to vase misljenje o meni morat cete da se bijete sa mnom.“ „To mi nije ni na kraj pameti!Castan oficir nece nikad uprljati svoj mac dodirom s neobrazovanim i necasnim covjekom,s nitkovom.“ „Covjece!“zagrmi grof. „Sutite!Mozete li poreci da vas je jednom kapetan Falkenau izmlatio,jer ste se usudili da napadnete cestitu gospodju?Ne mozete,jer su tragovi njegovih udaraca
vidljivi na vasem licu.Cestit covjek ne moze da se s vama bije,jer bi time sama sebe osramotio.Ja cu vas ipak primorati da mi dadete zadovoljstinu,ali ne oruzjem,nego pred sudom.Vi ste zlocinac,jer ste napali mirne ljude koji su mogli postati zrtve vase surovosti.Duznost je suda da svom strogoscu odredi pod koji clan zakona potpada vas zlocin.“ Grof se vec bio spremio da ga prekine,ali ne dodje do rijeci.Najzad mu ipak odgovori glasom punim prijetnje: „Covjece vi govorite sa mnom na taj nacin kao nemocan,smusen starac.Ja cu vas ipak primorati da se sa mnom bijete.A sto se tice vasih zakona,ja cu umjeti da se njima koristim u svoju odbranu.-Cuvajte dobro vase gospodje i njihova kormilara,jer bi meni moglo pasti na pamet da ih dadem zatvoriti!“ Grofa na njegovu polasku ispratise mrki pogledi.Majoru pridje potom jedan mornar.Bio je to susjed Klassen.Premecuci zbunjeno iz ruke u ruku svoj mornarski sesir,upita ga: „Vi ste gospodin major,zar ne?A ovaj lijepi,mali stvor,to je vasa gospodjica kcercica,zar ne?“
„Da.-Sto zelite?“ „Molim vas da se zauzmem za jednog hrabrog mladica,za nekog Gerda.“ „Ah,za Gerda?“ „Da.On je izvukao iz mora milostivu gospodjicu,pa biste se i vi sada mogli zauzeti za njega. „A na koji nacin?“ „Hm.on ima vec odavna na zubu grofa,koji je uvrijedio njegovu majku.Danas je doslo izmedju njih dvojice do obracuna.Grof je,naima,htio da prevesla vase gospodje sestre,ali nije u tome uspio,jer se Gerd odlicno razumije u svoj zanat.Mladic se zatim dao u potjeru za grofom i potopio mu camac,tako da su grof i njegov pratilac pali u vodu i morali da cekaju da ih netko spasi.Grof ce sada mladica prijaviti.Vama je to sigurno poznato.sad bi trebalo da Gerd nadje ugledna zastitnika koji bi se zauzeo za njega.On to zasluzuje,to vam svatko moze da potvrdi.“ „Zaista?-A gdje stanuju njegovi roditelji?“ „Tamo dolje,u onoj pretposljednoj kuci.Djecakova je majka uzorna zena,ali nje je muz kartas i pijanica i bjezi
od posla kao djavo od tamjana.sav teret obitelji pada tako na jadnog mladica koji radi za troje,a placen je oskudnom hranom i teskim batinama.Majka mu nije odavle:dosla je ovamo izdaleka.Cini mi se da je u mladosti bila lijepa,Bila je vjerena za nekog kormilara koji je negdje u stranom svijetu morao dozivjeti brodolom,jer se nije vise ovamo vratio.Majka nije htjela da se po drugi put uda,ali je na to bila primorana pa je onda dosla sa svojim drugim muzem u nase mjesto.Boljeg djecaka od Gerda nema nadaleko,vjerujte mi.On zasluzuje da bude uzet u obranu od grofa.Svi cemo se mi zauzeti za djecaka,ako ga grof prijavi.“ Major pruzi ruku covjeku. „Djecak je spasio zivot mojoj kceri,pa se po sebi razumije da sam mu ja na tome zahvalan.A zahvalan sam i vama.Vi ste postupili kao vrijedan susjed.Taj se Gerd,odmah osvetio grofu?“ „Da,ali je to tako lukavo i po svim pravilima voznje udesio,da ni najiskusniji mornar ne bi bio to vjestije udesio.“ „To mi je drago cuti.“
„Samo se to ne smije reci.Pred sudom mora ispasti da je grof skrivio sudar.Mladic je tako spretno postupio,da ce svaki vjestak to lako dokazati.“ „Po vasem misljenju,dakle,djecak nije samo hrabar,nego umije i da se snadje,jer je bistar i domisljat.“ „Upravo koliko treba!Nije samo jednom upravljao camcem za spasavanje.U slobodno vrijeme sjedi stalno za knjigama koje mu pomorci rado uzajmljuju.Divan je to djecak!Ima medju nama vjestih pomoraca koji su obisli,tako reci,sva mora pa uz svoju struku znaju odlicno i strane jezike.On uci kod njih,ali potajno,jer bi ga ocuh,koji to ne trpi,kaznio kad bi to doznao.“ „Hvala vam,ravnat cu se prema tome!Nalazi li se medju vama covjek koji je prevezao moje sestre na kopno?“ „Ja sam ih prevezao.“ „Moje su sestre zaboravile da vam tu uslugu plate.Evo vam nagrada.“ Posto mu susjed Klassen zahvali na bogatom poklonu,major se s Magdom uputi Gerdovoj kuci.
Pred kucom ne nadje nikoga.Odjednom doprije do njega iz kuce prigusen plac.On udje u kucu i u prvi mah ustuknu pred strasnim prizorom koji ugleda. Na jednom je zidu visio Gerd.Obje su mu ruke bile cvrstim remenom zajedno vezane i omcom pricvrscene za veli cavao,tako da se vrscima nogu jedva mogao da dotakne tla.Trup mu je bio ogoljen i tako nemilosrdno izudaran,da mu je iz kozom nezasticenog mesa kapala krv pa je tlo pod njime bilo obojeno njegovom krvlju.Visio je u tom polozaju bez ijedne rijeci.Oci su mu bile crvene i nabrekle,a na stisnutim usnama bila mu je izbila pjena.Pored njega nalazili su se,prislonjeni o zid,stapovi kojima je bio izmlacen. U jednom uglu,sasvim straga,sjedila je,povezane glave,njegova majka.I ona je bila dobila uzgred nekoliko udaraca.Rane,koji su joj zadali ti uzgredni udarci,nisu bile,kako se cinilo,sasvim bezopasne.Do nje je lezalo na podu cetvero manje djece,koja su tiho plakala,a na jednoj klupi sjedio je covjek koji je pocinio sva ta nedjela.Njgova koscata pojava i grube crte njegovog lica doimale su se odvratno.Vec se na prvi pogled vidjelo da se taj covjek
nalazi u pijanom stanju.Zato i nije bio primijetio da je u sobu usao major s Magdom i Kuncem. Kad Magda ugleda djecaka,koji joj je bio omilio od casa kad ga je prvi put vidjela,kriknu bolno i pohita k njemu. „Ah,boze to je on,tatice!Pomozi mu,tatice,brzo.brzo!“ Major pridje djecaku i pruzi mu ruku.Ali u isti cas se dize pijanica i uhvati ga za ruku. „Stanite!Sta vas je dovelo ovamo?“ „Zelja da oslobodim djecaka,covjece!“ „Kuca je moja,a i djecak.Nosite se odavle!“ „Samo polako.Mi cemo otici,ali najprije cemo izvrsiti svoju duznost.“ „Napolje.Ovdje zapovijedam ja,i nitko drugi!“ Pri tom uhvati majora za ruku,ali ga ovaj odgurnu od sebe. „Propalico,samo me jos jednom takni pa ces vidjeti sta ce ti se desiti!Da li je to vas otac?“obrati se zatim djeci. Jedan malisam klimnu glavom.
„A ovo vam je majka?“ „Da.“ „Kunc,skini djecaka!“ „Pokusajte samo!“zaprijeti mu mornar i dohvati stap. Major namignu svom sluzi.Ovaj odmah shvati sta mu je gospodar naredio pa izadje i vrati se cas zatim s policijom i s nekoliko mornara koji vezase covjeka unatoc njegovom snaznom opiranju.Sad su mogli nesmetano da oslobode djecaka.Jadni djecak bio je toliko izmlacen,da je bio gotovo izgubio svijest pa nije mogao da prepozna ljude koji su se bili okupili oko njega.Da bi se savladao i bez rijeci odolio bolu,bio se ugrizao za jezik.Majka je od udaraca koji je pogodise u glavu bila oglusila pa je mogla da majora samo nesuvislim rijecima o svemu obavijesti.Djecak se bio vratio kuci bez novaca.Vec time ozlovoljen,kad djecak isprica kako je postupio s grofom,ocuh je bio nasrnuo zvjerski na zenu i na njega.Na majorov poziv policija sad povede pijanicu sa sobom. Dobri susjedi oblozise ranjenicima rane octom nakvasenim krpama.Sad je Gerd mogao da se ponovo obuce.
Major se zatim obrati jadnom mladicu: „Mladicu,hoces li napustiti ovu kucu?“ „Ne.Ja cu ostati ovdje s mojom majkom.“ „Hvala ti!Ali ako je i ona napusti!“ „Onda cu poci s njom milostivi gospodine.A kuda cemo?“ „Doci cete svi k meni.Ja cu se za vas brinuti.Ja sad moram ici kuci.Mozes li odmah doci sa mnom,ili te mozda rane jos suvise bole?“ „Cesto ja tako izgledam,ali unatoc tome moram da radim.“ „Onda dodji.“ Djecak polozi majci,koja je jos uvijek sjedila na svom mjestu,kao da se ukocila,svoj novcanik u krilo pa napusti s drugima kucu.Magda ga uze za ruku. „Jadni Gerde! Izvukao si me odvazno iz vode pa si zbog toga izbijen.Boli li te jos mnogo?“ S djecakova lica nestade oblak tuge.“Vise me uopce ne boli.“
Djevojcica nije mogla ni da sluti da su njene rijeci bile melem na djecakovij rani.Ona je cvrsto drzala za ruku djecaka sve dok ne stigose do majorove kuce. Tamo se suocise s neobicnim prizorom.Do posluge koja se bila okupila na hodniku,pred jednom sobom,dopirala su kroz zatvorena vrata tri zenska glasa: u sobi su tri zene kukale i zapomagale. „Sta se tu desava?“zapita major. Sve je osoblje htjelo odjednom da odgovori,ali sobaricin krestavi glas nadvlada sve druge glasove. „Sta se tu desava,gospodine majore?Nesreca!Strasna,necuvena nesreca!“ „Otvorite!“ „Ne mozemo,netko je odnio kljuc.“ „Onda pricekajte.“Major pridje zatim vratima i pokuca.“Tko je unutra?“ „Mi!“vrisnuse iz sobe njegove tri sestre. „Vi ste se zatvorile?“ „Ne!“odjeknuse zajedno tri glasa.
Nastade strasna graja. Gusteri,crvi,trakavice,kameleoni,sve se to ovdje skupilo;dodjite,ja cu pasti sa stola,a ja sa stolice,a ja s divana.U pomoc,u pomoc,u pomoc!“ Kunc namignu vrtlaru koji se nalazio s njima i ovaj pogleda u pod. „Ah“,rece ovaj,“uzalud ste trazili,kljuc se nalazi tu pred vratima.“ „Daj ga ovamo!“ Major otvori vrata,i odjednom se ukaza prizor pred kojim se major jedva uzdrza od smijeha. „Gle!A odakle su dosle sve te zivotinje?“upita. „Iz putnog kovcega“,odgovori Freja. „Hm!“nasmija se major i osinu posilnog strogim pogledom: „Znaci Hektor se pretvorio u tu gamad.Cudno!Napolje s tom gadarijom!“ Zatim ode. „Brzo,latite se posla“,zapovijedi Freja,a sestre joj se pridruzise.
Vrtlar zavrtje sumnjicavo glavom. „Hektor se,dakle,pretvorio u tu gamad.Moje mjesto nije ovdje,nego u vrtu.“ Zatim ode i on.Kunc se naceri. „Hektor?Hm,opaka je to zvijer,reklo bi se da krije djavola u sebi.Ali moja je duznost da sluzim gospodina majora,a ne gospodje.“ I on napusti sobu.Ni Magda ni ijedna od sluzavki ne usudise se da taknu bilo koju od tih gadnih zivotinja.Odjednom se iza vrata pojavi Gerd.On se dotada iz cednosti drzao po strani.Kad ga sestre ugledase,kliknuse radosno. „Evo nam spasa!Gerde,oslobodi nas te gamadi.“ On primijeti otvoren kovceg i strpa zacas u nj svu onu odvratnu gamad. „Tako,milostive gospodjice,sad mozete narediti da se kovceg iznese iz sobe.“ Gospodje napustise svoja utvrdjena mjesta na koja su se bile sklonile pred strasnom opsadom.
„Hvala ti,mladicu!“povika Cila.“Ti nas ne smijes vise ostaviti.“ „Ne,ti ces ostati kod nas!“pridruzi joj se Vanka. „Naravno“.potvrdi Freja.“On ce ostati ovdje,jer mora najprije da potrazi moju jadnu Bibi koju je grof natjerao da se baci kroz prozor.A zatim mora doznati tko se tako strasno nasalio s nama,jer mi zedjamo za osvetom.“
2.TROLIST BEZ MANE
Lokomotiva zazvizda ostro nekoliko puta,kotaci zaskripase pod pritiskom zategnutih kocnica i osobni vlak udje u stanicu.Kad se zaustavi,nekoliko se kupea otvori. „Hochberg,vlak stoji pet minuta!“viknu kondukter. „Vi cete se ovdje vjerovatno poduze zadrzati“,rece strogo jedan putnik svom saputniku koji je zajedno s njim sjedio u jednom odvojenom kupeu treceg razreda.Putnik koji je oslovio svog saputnika bio je narednik,to bi se moglo zakljuciti po njegovoj sluzbenoj odori,a i po vojnickom drzanju koje je odavalo vojnika s podosta godina vojnicke sluzbe. „To se nikoga ne tice“,odgovori mu grubo saputnik.“Jos se ponetko ovdje ovako nadimao pa se ipak ovdje usidrio.Ostao je ovdje usidren,sve mi se nekako cini,i poneki narednik;upamtite to!“ Narednikov saputnik bio je grub,bucmast covjek.S njegovim odrpanim odijelom bila je u skladu i njegova bijedna kosulja.lice mu je bilo umiveno,a kosa
pocesljana,ali ta urednost kao da nije stajala tom covjeku:cinilo se kao da mu je nametnuta.Najvise je u njega upadala u oci njegova sutljivost.Ruke su mu bile vezane lisicinama,prisvrscenim sigurnosti radi za remen sto mu je obavijao tijelo.Bio je to jedan uhapsenik. „U redu!A sad sidjite.“odgovori mu narednik. „No,no,samo polagano!Sici cu kad mene bude volja!“odgovori mu covjek. „Pa dobro!Samo brzo!“ Narednik ga gurnu iz kola.Covjek se obazre oko sebe,vidje da se oko njega natisnuo svijet i pomisli da ce u guzvi uspjeti izmaci.Brzim skokom nadje se usred vreve putnika sto su bili sisli s vlaka i pokusa da se progura kroz onaj svijet. „Drz'te ga“povika narednik. Taj je povik bio zapravo suvisan.Ljudi prepoznase odmah u covjeku odbjeglog kaznjenika pa ga okruzise i zaustavise. „Tu je.Evo vam ga!“
„Hvala vam,gospodo!Bio je to neshvatljiv,upravo glup pokusaj da mi izmakne.“ Jedan strazar koji se nalazio u sluzbi na stanici pridje naredniku i upita ga: „Da vam pomognem da otjerate kaznjenika u zatvor?“ „Najljepsa vam hvala!Nece mi vise izmaci;sad cu ga jos cvrsce drzati.“Narednik izvadi iz dzepa uze,obavi ga uhapseniku oko ruke i,cvrsto ga stezuci,uputi se s njim put zatvora.Put ga je vodio najvecim dijelom kroz onaj dio grada u kome su neobicno visokih zidina strsili uvis tornjevi i zgrade jedne gradjevine nalik na dvorac.Bio je to zamak Hochberg,koji je medju svojim zidinama vec dugo krio mnogo stotina ljudi koji su,ogrijesivsi se o zakone,sad ispastali svoju krivicu time sto su bili liseni slobode.Zamak Hochberg bio je pretvoren u norlandijsku kaznionicu. Put se zavrsavao pred mracnom,gvozdjem okovanom kapijom,o koju je bio pricvrscen tezak zvekir.Narednik zveknu snazno njim.taj je zvuk morao da dirne svakog osjecajnog covjeka koji je bio osudjen da onde zavrsi preostali dio svog zivota.
Mali se zasun pomaknu, i na kapiju proviri bradato lice. „Tko je?“ „Narednik s prinovom.“ „Naprijed!“ Kapija se otvori. Pridoslice udjose u mracan trijem,nalik na tunel.Vojnik koji je bio otvorio kapiju ponovo je zatvori.a potom otkracuna druga vrata koja su vodila u malo dvoriste. „Pravo naprijed!“ Narednik kimnu glavom.Poznavao je vec prostorije te kaznionice,bar ukoliko mu je bilo dopusteno da slobodno u nju ulazi;zato povede svog uhapsenika u jedan mali sobicak ciji je jedini prozor bio snabdjeven zeljeznom resetkom.Nadglednik straze stize koji je sjedio pred kaznionicom imao je duznost da nadgleda pazljivo dvoriste i kretanje ljudi u njemu.Kad god bi netko u dvoristu usao ili iz njega izisao,on je morao da mu ubiljezi ime u posebnu knjigu. „Dobro jutro“pozdravi ga narednik.
„Dobro jutro,gospodine narednice.Opet nam vodite jednoga?“ „Da,kao sto vidite.“ Narednik ubiljezi svoje i uhapsenikovo ime u knjigu,a zatim zapita: „Mogu li govoriti s gospodinom vladinim savjetnikom?“ Cas zatim pojavi se drugi narednik. „Prinova!“izvijesti ga nadglednik koji je bio na strazi. „Dodjite!“pozva drugi nadglednik narednika.“Uhapsenik neka ostane ovdje.“ Zatim odvede narednika kroz jedan dug hodnik do jedne sobe iza cijih vrata nestade,da bi kaznjenika prijavio svom starjesini.Vrativsi se rece naredniku: „Udjite!“ Narednik udje,povuce za sobom vrata.Zauze strog vojnicki stav,ali ne pozdravi.Znao je da smije da govori tek posto ga direktor oslovi.Direktor je bio krupan covjek.U odori viseg zavodskog sluzbenika,upadao je u oci dugim macem koji mu je visio o pasu i dugim brcima sto su mu strsili uvis.Citav njegov izgled odavao je
covjeka s kojim nema sale.Tek posto nakon nekog vremena odlozi pero,pogleda pridoslicu i zapita ga kratko: „Tko ste vi?“ „Nadlezni narednik Haller iz Falluma,gospodine vladin savjetnice.“ „Koga ste doveli?“ „Jednog covjeka,musku prinovu.“ „Zove se?“ „Hajnrih Hartmann iz Falluma.“ „Po zanimanju?“ „Ribar ili mornar.“ „Predajte popratne spise!“ Narednik mu predade mapu sa spisima koje je vec bio spremio. „U redu.Imate li sta da licno primijetite?“ „Uhapsenik je optuzen da stalno necovjecno postupa sa zenom i pastorkom.Stavljen pod strogu pasku,pokusao je
da pobjegne pa je pri tom tesko ranio jednog narednika.Odan picu,zao,bezosjecajan,a i drzak,taj je nevaljalac vec na danasnjem sprovodjenju ovamo davao otpor.Govorio je,izmedju ostaloga da je vec u jednoj kaznionici vrsio sluzbu narednika pa je danas na stanici pokusao da umakne,ali ga je gomila odmah uhvatila.“ „Ja cu ga ukrotiti.Trecim disciplinskim stepenom i dvadesetodnevnim smanjenjem hrane ja cu ga smeksati.Evo vam priznanice,gospodine narednice.Dobar dan!“ Dok je direktor pregledavao popratne spise novog kaznjenika,narednik se bio vratio u strazarnicu,da uzme svoju kapu koju je bio ostavio tamo.Kaznjenik je sjedio na jednoj drvenoj klupi i piljio zlovoljno preda se. „hartmann“,zovnu narednik kaznjenika,spremajuci se da izvrsi svoju duznost,“imate li sta da isporucite svojoj zeni i svojoj djeci?To je posljednji put sto vam se pruza prilika da to na taj nacin ucinite.“ „Gubite se,odjeknu u znak zahvalnost kaznjenikov odgovor.
Od tog trenutka kaznjenik izgubi svoju licnost,postade predmet: izgubi pravo da odlucuje o samome sebi,da slobodno ispoljava svoju volju.Cas zatim udje ponovo jedan nadglednik. „Hajde“.rece kaznjeniku,pogledavsi ga ovlas. „Oho!Ovdje se ljudima govori 'ti',oslovljavaju se,dakle prisno.zar ne?“ Strazar,koji je citavo vrijeme tu sjedio ondje bez ujedne rijeci,okrenu se svome drugu: „Drzak klipan!Treba s njim strogo postupati!“ „Dobit ce vec svoje.Naprijed!“ Narednik zgrabi kaznjenika i izgura ga napolje.Spustise se istim hodnikom kojim je ranije bio prosao narednik pa skrenuse desno i stigose do zeljezom okovanih vrata.Posto nadglednik skinu dva velika lokota i omaknu tri teska zasuna,ugledase pred sobom mracan,kratak hodnik bez prozora osvijetljen samo jednom svjetiljkom. Na svakoj strani tog hodnika nalazilo se po osam slicnoh,zeljezom okovanih vrata,od kojih su svaka zatvarala sedam stopa visoku,cetiri stope siroku i pet stopa dugu celiju,u kojoj nije bilo vidjeti nista,osimjedne cijevi ogrijevnog uredjaja koja je zimi zagrijavala
celiju,vrca za vodu,niske stolicice i lanca,duboko u zid uglavljenog.Mala okna,stopu i po visoka i isto toliko siroka,bila su iznutra zasticena izbusenom zeljeznom plocom,a izvana jakom dvostrukom resetkom.Ni lav ne bi bio odanle umaci. Tako su izgledale celije,najgore u citavoj kaznionici,u koje su ulazili i iz kojih su izlazili kaznjenici koji bi dopali zatvora. Hochbergu.Trebalo je zlocincima koji bi dospjeli u tu kaznionicu pokazati svu strahotu tih celija; zato bi sve kaznjenike ostavljali u njima po dva dana,jedan po dolasku u zatvor,a orugi prije izlaska iz njega,prvi put da ih strahom ukrote,a drugi put da ih ostro opmenu da ne padnu ponovo u isto iskusenje. Nadglednik otvori jednu od tih celija.“Udjite ovamo!“ „Sto,ovamo?Zar nema ljepsih celija?“ „Nema.“ „U Fallumu su ipak bolje ljepse!“ „U Hotelu Saksonija sobe su jos ljepse,ali stoje deset do dvadeset maraka dnevno.Izvrni svoje dzepove!“ „Do djavola,ne dopustam da mi se govori 'ti'.“
„Naviknut ces vec na to.Izvrni svoje dzepove!“ otrese se sad nadglednik na njega. „Nemam ja nista u njima.“ „Ja hocu ipak da se o tome uvjerim.Moram li ti ja pomoci?“ Lance je nadglednik bio ponio sa sobom.Kaznjenik je zato sad mogao ponovo micati rukama.Zastrasen strogim nadglednikovim glasom,izvrnu sve dzepove.Sluzbenik ga sad pazljivo pretrese od glave do pete. „Kako se ono zoves?“ „Hajnrih Hartmann i Falluma.“ „Sta si po zanimanju?“ „Mornar.“ „Sta si skrivio?“ „Morate li bas i to znati?“ „Ta ja cu poslije ionako to saznati iz spisa;ne moras mi dakle reci.Ipak hocu da te na lijep nacin opomenem da ces ovdje bolje proci ako budes susretljiv prema svojim
pretpostavljenima.Nisi ni pola sata ovdje a vec si kaznjen dvadesetodnevnim smanjenjem hrane.“ „Zar ja?Zasto,recimi?“ „Jer si bio grub prema naredniku koji je sad u sluzbi.U ovoj se kaznionici i najmanja greska strogo kaznjava.Vi izdrzavate ovdje kaznu da biste se popravili.Tko ovdje slusa i voljan je da radi,taj se nece moci potuziti na nas postupak,ali tko daje otpor,taj se nece dobro provesti.Upamti to!Kolika ti je kazna?“ „Deset godina zatvora.“ „Zbog cega?“ „Zbog toga sto sam navodno tukao zenu i pastorka,a zatim pri pokusaju bijega ubo nozem narednika.“ „Navodno?Bolje radije odmah: tukao i ubo bez onoga 'navodno',jer je to istina.Umijes li citati?“ „Nesto malo,ali samo sto je krupno stampano.“ „Ovdje na vratima nalijepljena je jedna cedulja na kojoj pise kako treba da se vladate.Kroz okno ulazi dosta svjetla.Dok se ja vratim,procitaj i uvazi sve sto na cedulji pise!“
Narednik napusti zatim celiju.brava skripnu,kljucevi zazvecase,a zatim celija utihnu.Kaznuenik sjede na staru,drvenu stolicu i pokri lice rukama.Dugo je tako sjedio,dok odjednom ponovo brava ne skripnu,kljucevi zazvecase i nadglednik otvori po drugi put celiju. „Hajde!“ Kaznjenik poslusno izadje iz celije i podje za nadglednikom koji ga povede kroz mnostvo hodnika pa ga uvede u ovecu prostoriju punu vodene pare,podijeljenu tankim drvenim pregradama na vise odjeljenja.U svakom od tih odjeljenja nalazila se kada,a pored nje stolica na kojoj su lezali odjevni predmeti.U odjeljenju u koje udjose nadglednik i kaznjenik nalazio se jedan mrsav covjek sa skarama i cesljem u ruci.Odjeven u kaput i hlace od smedjeg sukna,covjek je imao na nogama cipele od tvrde govedje koze.Kosa mu je bila kratko podrezana,ali se po citavom njegovu izgledu vidjelo da je nekad sigurno dobro zivio. „Broj dva,doveo sam ti prinovu!“rece mu nadglednik.“Obuci ga!Ja imam jos drugdje posla!Pazi dobro!Da mu nisi pravio gluposti!Za pola sata evo mene ponovo tu!“
Nadglednik izadje i zatvori za sobom prostoriju.Ona dvojica ostadose sad sami u onoj prostoriji. „Broj sedamdeset i cetiri,sjedni!“ „Kome to govoris?“ „Tebi.Ti sad nemasimena,ti si sad samo broj,i to sedamdeset i cetiri.Taj ce broj biti sad tvoje ime.“ „Do djavola,to je zgodno!“ „Ne psuj!“ sapnu mu covjek.Azatim dodade glasno:“Rekao sam ti da sjednes!Jesi li mozda nagluh?“ Hartmann sjede na stolicu.Onaj drugi se lati skara i ceslja. „Sta ce ti to,je li?“upita ga mornar „Najprije cu te osisati,a onda imas da se okupas i obuces kaznjenicko odijelo.Tvoje cu odijelo staviti u ovu vrecu koja ima tvoj broj,pa ce u njoj ostati do dana kad te otpuste.“ „Onda radi svoj posao,ako to mora biti!“ Sisanje otpoce.Broj 2 sapnu kaznjeniku: „Ne mici usnama kad govoris.jer nas kroz sitne rupe iznad kade pazljivo promatraju.Sta si po zanimanju?“
„Mornar.“ „Odakle?“ „Iz Falluma.“ „Ah,iz morskog kupalista Fallum?“ „Da.Poznajes li to mjesto?“ „Svracao sam dosta cesto tamo.Ne znas li da li je grof Hohenegg i ovoga ljeta svratio tamo?“ „Pred tri mjeseca nalazio se tamo.U to sam vrijeme ja bio tamo uhapsen.Poznajes li ga mozda?“ „Poznajem ga vrlo dobro.“ „A tko si ti?“ „To nije vazno!“U njemu ipak prevlada vecini ljudi svojstvena tastina i on dodade:“Mada nisam neka licnost,grof mi je bio prijatelj.“ „Ah!“zacudi se Hartmann.“ A ja sam zbog 'ludog grofa' dospio ovamo.“ „Kako to?“ Hartmann sapnu kroz napola otvorene usne:
„On se vozio camcem pa je gurnuo kcer majora Helbiga u more.Moj je momak onda gurnuo u more grofa,a ja sam zatim derana kaznio suvise ostro.Netko me je prijavio,pa sam bio zatvoren.Onda sam pokusao da pobjegnem pa sam pri tom ubo cuvara nozem.I tako sam osudjen na deset godina zatvora.“ „A momak?“ „Njemu se nije nista deslo.Grof je morao cak da plati troskove.“ „Da,takve su danas politike.Nekada,pod predjasnom vladom.takve se stvari nisu desavale.Nego,ja sam sad svrsio svoj posao.A ti se sadsvuci i udji u kadu.Odjecu,u kojoj si ovamo dosao moram ti oduzeti.“ „A sta si ti zapravo ovdje?“ „Posluzitelj dodijeljen kupatilu.“ „A koliko ti za tu sluzbu placaju?“ „Sest para dnevno.“ „Grom i pakao,dobro te placaju!“
„Da,i to je mnogo.Ti neces tri puna mjeseca nista dobivati,a zatim ces dobivati tri pare dnevno,ali i to samo ako budes svoj dnevni posao vrsio kako treba.“ „A od cega se sastoji taj dnevni posao?“ „Od broja sati koje treba da svaki dan odradis.Ako ne odradis koliko ti je odredjeno,kaznice te zatvorom u samici.smanjenjem hrane,pa cak i batinama.A kako se ti nalazis u trecem disciplinskom razredu,oduzet ce ti od place dnevno po jednu trecinu tako da ces,dok ne izdrzis kaznu,primiti dnevno samo dvije pare.“ „A sta mu to znaci taj 'razred'?“ „Koga posalju ovamo s losim opisom ili bude ovdje kaznjen,toga uvrste u treci razred,koga posalju s dobrim opisom,toga uvrste u drugi razred,a kaznjenike koji se ovdje odlicno ponasaju uvrste u prvi razred.Kaznjenici prvog razreda oznaceni su svijetlim pucetima,oni drugog zutim,a zreceg crnim. „Ti si dakle u prvom razredu?“ „Da,ali ne zbog svog ponasanja,jer ja nisam dugo ovdje:direktor je,naime uzeo u obzir moj raniji ugledni drustveni polozaj.I sluzba posluzitelja dodijeljenog
kupatilu smatra se ovdje pocasnom sluzbom.To je mjesto koje uprava kaznionice daje samo kaznjenicima u koje ima povjerenja,jer na tom mjestu covjek dolazi u priliku da govori sa svakim kaznjenikom.ja mogu dakle svakom kaznjeniku biti od velike koristi.Bi li ti htio da mi ucinis uslugu da predas jedno pisamce jednom kaznjeniku?Ja sam ga vec spremio.Ti ces naime odavle poci odmah kaznionickom lijecniku.Kod njega radi kao pisar jedan kaznjenik.Nemu ces predati pisamce.On svakog kaznjenika pazljivo pogleda pa ce po jednom znaku odmah poznati da dolazis od mene.Kad budes skidao kaput,nakaslji se malo i protrljaj lijevom rukom desno oko,a sesnom lijevo.Pisar ce odmah pritrcati da ti pomogne.Pri tome ce uzeti pisamce koje cu ja vezati za sal.Od toga ces imati i koristi.Tko hoce da dobije kave ili drugi neki izvanredni dodatak hrani,mora za to moliti lijecnika;ovaj kaz pisaru kakav je dodatak odobrio kaznjeniku,pa sto pisar napise to vazi.Pri tom se moze desiti da pisar izmijeni dodatak ili napise da se katnjeniku dade neki dodatak,koji taj nije ni trazio.Ako ti onda dobijes nesto,reci samo nadgledniku da si ti za to zamolio lijecnika.“
Novajlija se medjutim bio okupao pa se poceo vec oblaciti.Posluzitelj mu pri tom pomoze i stavi mu sal oko vrata. “Zaboravio si oisamce!“ sapnu mu Hartmann. „Ne brini!Ono se vec nalazi na svom mjestu.Da si ti primijetio kako sam to izveo,bio bi to znak,da sam vrlo nespretan.A onda bi i nadglednik koji stoji iza vrata bio to primijetio.“ „On nas,dakle,doista osluskuje.“ „Da.Vidjet ces da ces,cim se ti obuces odmah uci ovamo.Ti ljudi misle da su samo oni pametni,a gluplji su od svakog glupana.“ I zaista,Hartmann je bio tek uvukao ruke u rukave svog kaputa,kad udje nadglednik. „Opet ste do mile volje brbljali?“ !Ni rijeci nisam progovorio!Mislite li da ja osjecam potrebu da razgovaram s takvim ljudima?“ „Ja vam vjerujem.Hajdmo dalje!“ Hartmanna povedose u jednu drugu zgradu,gdje ga nadglednik gurnu u jednu sobu u kojoj je za pisacim
stolom sjedio jedan gospodin u gradjanskom odijelu.U istoj sobi na drugoj strani,sjedio je takodje za pisacim stolom odebeo covjek u kaznjenickom odijelu i pisao,ne dizuci uopce ociju s papira.Prvi je bio kaznionicki lijecnik,koji osmotri caskom pridoslicu pa ga zapita kratko,kao sto to obicavaju sluzbenici: „Jesi li kad bolovao?“ „Ne.“ „Osjecas li se mozda slabo?“ „Ne,samo sam stalno gladan.“ „Ah,tako! Nasmija se lijecnik.“Gospodu kaznjenike nisu u istraznom zatvoru narocito hranili pa bi sad htjeli da se ovdje nazderu.Svuci se.“ Lijecnik se ponovo nadnese na svoj pisaci stol. Hartman stade vuci polako ruke iz rukava svog kaputa pa se nakaslja,a zatim protrlja oci kao sto mu je posluzitelj bio rekao.Odebeo pisar odmah mu pridje. E,bas si nespretan!Kako ce dugo morati cekati gospodin nadlijecnik dok se svuces.Svuci se vec jednom!“
Pri tom mu skide sal i baci ga na tlo,a zatim mu pomoze da se sasvim svuce.Posto bi i to obavljeno,lijecnik se dize i pogleda pazljivo Hartmanna.Imao je vremana,jer je toga dana imao da pregleda malo kaznjenika,a Hartmann mu je bio tek drugi.Za to vrijeme Hartmann primijeti da pisar cita jedno pisamce,a zatim pise drugo.Posto lijecnik zavrsi pregled,pisar pridje ponovo Hartmannu i pomoze mu da se obuce.Pri tom mu zakaci za sal drugo pisamce i sapnu mu: „Kod nadzornika rada opet se nakaslji!“ Hartmann bi zatim otpusten.Napolju ga ponovo doceka nadglednik koji ga koji ga ponovo odvede u celiju i tamo ga ostavi.Kaznjenik iskoristi jedan trenutak i otvori pisamce,ne misleci da ga mozda u taj cas neko promatra.Pisamce je bilo sastavljeno na nekom stranom jeziku.Onaj koji je bio napisao pisamce i onaj kome je ono bilo upuceno nisu mogli biti obicni ljudi. Prodje nekoliko sati prije nego sto navrati nadglednik s vodom i hljebom. „Jesi li molio lijecnika da ti dade dvostruk obrok vode i hljeba?“
„Da.Pomorac sam pa sam uvijek gladan.“ „Gospodin nadlijecnik mora da je bio danas narocito dobre volje.A sad hajdmo!“ Obecanje posluzitelja dodijeljenog kupatilu bilo je,dakle,vec ispunjeno.Odebeo pisar bio je iz vlastite pobude doznacio kaznjeniku dvije funte hljeba. Prijedjose ponovo preko nekoliko dvorista dok ne stigose do jednih vrata. „Gospodina koji se nalazi u ovoj sobi imas da oslovljavas sa „gospodine nadzornice rada!“ rece mu nadglednik i gurnu ga u sobu. Sluzbenik je bio mlad covjek dobrocudna lica.Kruta uniforma sasvim mu je pristajala.I njemu je bio dodijeljen u svojstvu pisara jedan kaznjenik.I tu nadglednik saceka pred vratima. „Sto si ti?“upita ga nadzornik. „Mornar:“ „Mornar?Znaci,jak covjek.“On prelista pri tom spise.
„Vidim da ti je lijecnik doznacio dvije funte hljeba;znaci da mozes da radis,zar ne?Jesi li se izvan svog zanimanja bavio jos kakvim zanatom?“ „Ne“,odgovori Hartmann pa se pri tom nakaslja i protrlja oba oka. „Ali zimi,kada se ne ide u lov na ribe pa se uopce ne izlazi na more,nesto si ipak radio!“ „Hm“,nakaslja se kaznjenik,kao da se zbunio. „Ah,tako,razumio sam.Nista nisi radio.Mozda si igrao,sto kazes?“ „Samo uvece“,odgovori Hartmann,kao da hoce da se opravda. „A danju?“ „Spavao sam.“ „Lijepo!Ti si,dakle,citavu noc igrao,a zatim si citav dan spavao.Jesi li ozenjen?Imas li djece?“ „Da.“ „Ozenjen si,a i djece imas,a besposlicis!Lijep si mi momak ti!Pri poslu koji cu ti ja dati neces moci tako lako
zaspati.Posao je tezak;ukoliko ga koji dan ne zaxrsis,kaznit cu te smanjenjem hrane.“ Nadzornik se bio razbjesnio.I pisar se bio razbjesnio,tako da se bar cinilo,pa ustade i pridje blize kaznjeniku. „Uz to je i neuredan!“rece.Sigurno je dobro poznavao svog starjesinu,kad se usudio da na taj nacin ucestvuje u razgovoru.“Tu mu je kaput otkopcan,a sal mu straga strsi iznad ovratnika.Gospoda nadglednici ne mare za to.I tako ja moram uvijek da ispravljam ono sto su oni propustili,kako bi ljudi mogli da u pristojnom stanju stupe pred gospodina nadzornika.“ Pri tom mu zakopca otvoren kaput i potrazi nesto u salu.Zatim se povuce i sjede,a lice mu pri tom poprimi izraz zadovoljstva. „U pravu ste“,rece nadzornik „Kakav cemo ti posao dakle dati?-Posaljite ga u prostoriju ispod kovacnice i uredite sve sto je u tom slucaju potrebno.Meni se zuri,jer necu da zakasnim na vlak.A ti mozes sada ici.“ Hartmann izadje iz sobe.Njegov ga nadglednik odvede odmah u njegovu celiju.Tamo ne ostade dugo sam,jer se
vrata njegove celije malo zatim ponovo otvorise,i u celiju udje cuvar u pratnji kaznionickog kuhara. „To je dakle taj covjek?“rece kuhar,posto osmotri kaznjenika. „Da sretan je to covjek!Poslali su ga k nama s time da mu se za dvadeset dana smanji hrana,a dobio je sad dvostruki obrok hljeba i zaposlenje u kuhinji,dok drugi godinama uzalud traze taj posao.Radoznao sam kako ce gospodin direktor dovesti u sklad smanjenje hrane na koje je druga uetanova osudila kaznjenika sazaposlenjem u kuhinji i odobrenjem dvostrukog obroka hljeba.“ „To se nas ne tice“,rece kuhar.“Radi se ovdje svskako o jednoj omasci.Ali ja se moram drzati naloga gospodina nadzornika rada pa moram reci otvoreno covjeku da stupi na posao sutra ujutro.Nabavite mu bijelu pregacu i kuhinjsku kapu.“ Pisar nadzornika rada bio se u medjuvremenu naslonio na prozor nadzornikove sobe i stalno gledao u dvoriste.Bio je sam u sobi,jer je njegov starjesina bio napustio kaznionicu i,kao sto je bio rekao posao na put.Pisara je,kao sto se cinilo,bio obuzeo mucan
nemir:stalno je uzimao u ruke pisamce koje je bio skinuo s Hartmannovog sala.Pisamce je sadrzavalo cigle dvije recenice ispisane na francuskom jeziku. „Kucnuo je najzad cas,kako me Natter izvjestava.Cekaj nas u svojoj uredskoj sobi!“ U taj cas prijedje preko dvorista bez nadglednicke pratnje jedan kaznjenik.Bio je to pisar kaznionickog nadlijecnika.On udje u sobu u kojoj se nalazio nadzornikov pisar.Dva pisara bili su stari znanci.jedan je nekad bio direktor,a drugi glavni lijecnik jedne ludnice,ali su se obojica bili toliko ogrijesili o zakon,da su bili osudjeni da ostatak svog zivota provedu u kaznionici.“ „Da li je nadzornik otisao ?“ upita nekadasnji direktor ludnice Breiding. „Da odgovori mu bivsi glavni lijecnik ludnice Schramm. „Otkud znas da ce danas krenuti na put?“ „On je bio jutros kod doktora pa mu je to rekao.Jesi li spreman?“ „Ja sam spreman da stavim na kocku i zivot ako to mora biti.Ali sta imam da ucinim?“
„Ni ja to jos ne znam.Natter mi je danas pisao da u ovo doba budem kod tebe.“ „Znaci,i on ce doci?“ „Svakako.“ „Prava je sreca sto pripadnici prvog disciplinskog razreda smiju da idu za svojim poslom nenadgledani.ako me sad kod tebe zateku,mozemo reci da smo imali da se dogovorimo o uzajamnom uskladjivanju naseg pisarskog posla.Nego,pogledaj,vec dolazi i Natter!“ U taj cas prelazio je preko dvorista kaznjenik broj,2: bio se uputio k njima i malo zatim usao u sobu. “Drago mi je sto vas vec nalazim zajedno.Jeste li primili moje saopcenje?“ „Da.Kakve ste pripreme izvrsili?“ „Nikakve jos;znam samo da nas napolju cekaju.“ „Tko nas to ceka?“ „Volio bih da sad jos ne spominjem imena.U susjednom selu nastanio se jedan kocijas koji je vec upregao svog konja pa je spreman da nas poveze cim mi tamo stignemo.“
„A kako cemo izaci iz kaznionice?“ „Preobuceni u nadglednike.Straza ce nas sigurno propustiti.“ „Do djavola,smion je to pothvat!Usred bijela dana izici mirno u setnju.A sad tko ce nam dati odijela?“ „Naci cemo ih kod straze koja je danas u sluzbi.Dobrovoljno nam ih dakako,nece dati.Mi cemo ih se sami domoci.Svaki nadglednik na ulazu u kaznionicu ima da odlozi,kao sto znate,kapu i ogrtac kod straze koja je u sluzbi.Ti se odjevni predmeti vjesaju u garderobi koja se nalazi pored sobe u kojoj sjedi straza.Drugo nam i ne treba;zaogrnite nadglednickim ogrtacem i glave pokrivene nadglednickom kapom,svatko ce nas smatrati za nadglednike.“ „Ali mi se brijemo,a nadglednici su bradati ljudi.“ „I to sam imao na umu!U svom poslu snabdio sam se obilato dugim kosama,jer,kako znate,sisam sisam kaznjenike.Te sam kose preradio u lazne brade.Evo,namjestite ih sebi,da vidite kako izgledate kao bradati ljudi!“
Potom izvuce iz jednog omota tri brade.Pristajale su im kao da su bile njihove. „Divno nam pristaju!“rece nekadasnji direktor. „A gdje cemo ostaviti nase hlace i nase cipele?“ „U mracnoj vezi.“ „A sto ce se desiti,ako nas tko sretne u dvoristu? I kad bismo imali na sebi potpune uniforme,svaki bi nadglednik odmah primijetio da smo se preobukli.“ „Ja cu vec udesiti stvari tako da nas nitko ne sretne.Vi znate da ja cesto po duznosti prenosim direktorove naloge drugim sluzbenicima.Ja cu narediti da se odmah svi skupe u blagovaonici.Ako taj nalog saopcim dvojici visih nadglednika,pet minuta nakon toga skupit ce se u blagovaonici svi sluzbenici,osim nadglednika koji su sada u sluzbi pa ne mogu da se udalje od kaznjenika koje u to doba nadgledaju.Ja sad idem.Kad me ponovo vidite da prolazim kroz dvoriste,svratite odmah u strazarnicu,ali pojedinacno,da ne biste kome upali u oci!“ On se potom udalji.
„Smion covjek!“rece pisar dodijeljen nadzorniku rada.“Htio bih znati zasto hoce i nas dvojicu da oslobodi.“ „Jer misli da bi mu nasa privrzenost mogla biti jednom od koristi.razumije se samo po sebi da ce nas bijeg ovdje sve uzbuniti pa ce poduzeti sve sto bude u njihovoj vlasti da nas ponovo uhvate.“ „Ako bi im to poslo za rukom,ja bih se odmah ubio.“ „Ja takodjer.Ali ja se pouzdano nadam da im to nece poci za rukom.Ja sam iz lijecnikova kirurskog pribora uzeo nekoliko nozeva kojima mozemo da se obranimo u slucaju potrebe.Hoces li i ti jedan?“ „Da,daj mi ga amo!“ U taj cas prodje dvoristem hitrim korakom nekoliko nadglednika. „Pogledaj!Igra koju je on zamislio vec pocinje.Ti nadglednici idu u blagovaonicu.“ Nekoliko trenutaka zatim posluzitelj dodijeljen kupatilu vec je prolazio polagano dvoristem i zatim svratio u strazarnicu gdje zatece strazara koji je bio u sluzbi i nalazio se ondje sam.
„Gospodine nadglednice!“ „Sta ces?“ „Gospodin nadglednik Wendler kupa se u kupatilu kojemu sam ja dodijeljen.On je zaboravio sapun koji se nalazi u dzepu njegova ogrtaca.biste li bili toliko ljubazni pa mu ga poslali?“ „Odmah.Sacekaj me ovdje!“ On udje u garderobu.Malo zatim rece: „U njegovu ogrtacu nema sapuna.Hajde pa trazi sam!“ Posluzitelj pogleda brzo kroz prozor i primijeti nadzornikova pisara gdje dolazi.Osim njega ne vidje nikoga.Bio je to pravi cas.Posluzitelj pridje nadgledniku i scepa ga straga za grlo tako da covjek nije mogao ni pisnuti. U taj cas pridje napadnutom Schramm,koji je upravo bio stigao. „Turite mu rupcic u usta!“zapovijedi mu Natter. Pisar poslusa,ali morade napadnutom nozem otvoriti usta.
„Uzmite sad konopac iz mog dzepa i vezite mu ruke na ledjima i obje noge zajedno!“ Uto stize i pisar dodijeljen lijecniku pa i on pomoze pri tom poslu.Posto vezase nadgledniku ruke i noge,zapusise mu usta i odvukose ga u jedan kut. „Tamo visi jedan mac“,rece Natter.“Ja cu ga sebi pripasati,jer njime umijem baratati svakako bolje od vas dvojice.A sad se svi zaogrnimo ogrtacima,kapu na glavu ibjez'mo!“ Tako opremljeni bjegunci,napustise strazarnicu.Posluzitelj je zatvori i uze kljuc. Sva trojica udarise zatim poprijeko vojnickim korakom kroz dvoriste.Neometani,stigose najzad do unutrasnje kapije i pokucase. „Stoj!Tko je tu?“zacu se pod svodom kapije glas straze. „Tri nadglednika moraju izici“,odgovori odlucno Natter. „Izidjite!“ Straza otvori najprije unutrasnju,a zatim i vanjsku kapiju.Nater povuce za sobom vanjsku kapiju,da ne bi strazi palo na pamet da pogleda za njima.
„Hvala bogu,izgleda da je stvar uspjela.a sad brzo duz zidina u slobodu.Ugazenog puta moramo se kloniti.“ Sto su brze mogli,udarise duz zidine i stigose najzad na otvoreno polje.Tu primijetise usku stazu koja je vodila do obliznjeg sela.Kako tom stazom nije prolazio nitko,udarise njom. „A sad nam ipak mozete reci na koji vam je nacin poslo za rukom da dodjete u dodir s vanjskim svijetom“,upita Nattera bivsi direktor ludnice Breiding. „Poslo mi je to za rukom lakse nego sto sam ranije bio to zamislio“,odgovori Natter.“Kao posluzitelj dodijeljen kupatilu isao sam cesto u kuhinju po toplu vodu.mesar,koji snabdijeva kaznionicu s ono malo mesa sto se sijece za dnevni obrok kaznjeniku,dolazi svako jutro u odredjeno doba u kaznionicu.On spada medju one nesluzbene osobe kojima je pristup u kaznionicu dozvoljen bez prethodne prijave.Kad sam ga prvi put vidio,odmah sam prepoznao u njemu covjeka s kojim sam nekad bio u 'poslovnim vezama'.I on me prepozna,ali se pricini kao da me ne poznaje.Po nekim njegovim rijecima,koje je bio toboze upravio kuharu,zakljucih da zeli da me ponovo vidi pa narednog dana svratih u isto
doba opet u kuhinju.Njemu ispade onda,toboze nehotice,iz ruku jedan papiric koji ja pritisnuh nogom pa ga zatim podigoh.Mesar mi je u toj poruci ukratko izjavljivao da je spreman da mi pomogne.Otada sam ostao u stalnoj vezi s njim pa sam po njemu poslao jedno pisamce grofu Hoheneggu.“ „Zar 'ludom grofu'?“ „Da.Grof mi je obecao da ce mi pomoci koliko to bude u njegovoj moci i porucio i porucio mi je da ce mi poslati svog pouzdanika koji ce me sacekati kolima pa ce me prevesti preko granice i smjestiti na sigurno mjesto.“ „I vi mu vjerujete?“ „Svakako.Vi mozda ne znate da je vojvoda grofa,kad mu nije mogao da dokaze neposredno ucesce u zavjeri,samo prognao iz zemlje,ali s time da svake godine moze ipak nekoliko mjeseci boraviti u zemlji.Medjutim kad bih ja odao sve sto znam,on bi se morao cuvati da ikad vise prijedje granicu,jer bi u tom slucaju izgubio slobodu,To zna i on pa me zato ne smije napustiti.“ „Put kolima nije siguran:nas dvojica imamo u tom pogledu prilicno iskustvo.Ali ni vlakom se ne smijemo
odvaziti na taj put.Cim se procuje da smo pobjegli,zaposjest ce sve prelaze pa ce sva kola na granici biti podvrgnuta strogoj pretragi.“ „Km,i ja sam toga misljenja.Bilo bi zato svakako bolje da mi taj put prijedjemo pjeske.Ja bih bio gotovo za to.Sta mislite vi o tome?“ „Slazem se potpuno s vama.“ „U redu.Onda se uzdajmo u svoje noge.Ali danas i sutra ne mozemo jos u brda.Zato uzmimo sad,do obliznjeg sela,kola.Nego ne dolazi li nam sada u susret jedan covjek?“ „Da,jedan setac,kako izgleda.“ „Zaista,izgleda tako,jer tumara amo-tamo,kao da hocec da se malo prosece.Ali s bicem u ruci izgleda upravo kao da hoce da ga po tom znaku prepoznamo pa se zato i zadrzao u neposrednoj blizini kaznionice.Taj nas covjek sigurno ceka.“ Oni mu se priblizise.On skide kapu i pozdravi uctivo.Natter mu pozdrav uzvrati pa ga zapita: „Hocete li mi reci,dragi covjece,sta radite vi ovdjr?“
„Cekam.“ „Ah,da!Vi,dolazite iz zamka Himmelstien,zar ne?Sigurno ste u sluzbi grofa Hohenegga?“ „Ja sam upravitelj zamka.Kojega od gospode moram da povezem?“ „Mene.Zbog mene su vas ovamo poslali.Ova su gospoda moji prijatelji,pa hocu da ih preporucim gospodinu grofu.Koliko ce vremena proci prije nego sto nas prevezete?“ „Ni deset minuta.Moram samo konje,koji su vec spremni izvuci iz stale i upregnuti ih u kola.“ „Hocete li nas povesti u selo?“ „U selo?Ne gospodo!Obidjite radije selo putem koji vodi desno,a zatim krenite dalje cestom.Ja cu pozuriti za vama pa se onda mozete popeti u kola.“ „Imate li u kolima sve sto nam moze zatrebati?“ „samo odjecu za vas.Ali sve st vam moze zatrebati,moci cete lako naci u svakom ducanu u kom se prodaje roba,koja vam treba,samo moramo prije napustiti ovaj kraj.“
„A novac?“ „Evo vam koliko jedva mozete da potrosite do zamka Himmelstein.Gospodin grof mi je dao ovu lisnicu i ovaj novcanik,s time da ih predam vama.“ „Hvala!Upregnite ,dakle,sto brze mozete konje,jer nam se zuri.“ Upravitelj zamka vrati se brzo u selo,a tri bjegunca obidjose seoske kuce.Stigose tako na cestu i,kako ne vidjese ondje nikoga,krenuse polagano dalje.Uskoro uvidjese kakvoj su se opasnosti izvrgli.Stigavsi do jedne okuke gdje im je pogled na produzenje ceste bio zastrt grmljem,Natter ustuknu od straha. „Do djavola,zandar!“ „Zaista“,uzviknu i lijecnikov pisar.“Sta sad?“ „Bjez'mo“,rece bivsi glavni lijecnik Schramm.“Sakrijmo se u grmlje!“ „Ne,to nikako.On nas je vec primijetio.Naprijed,ravno k njemu!“odluci Natter. „Ali on ima karabinku!“ „A mi sest ruku!Bojite li se mozda?“
S puskom o ramenu,zandar se bio vec polako priblizio.Smatrao ih je za kaznionicke sluzbenike pa je vec htio da se takne kape u znak pozdrava,ali u posljednji cas spusti ruku.Vjerovatno mu je nesto bilo palo u oci. „Dobar dan.gospodo!Kuda?“ „U setnju“,odgovori Natter. „Slobodni ste,dakle?“ „Da.Bili smo nocas u sluzbi pa sad imamo slobodan dan.“ „Nisam vas nikada do sad vidio,a poznajem sve drugove.Vjerovatno niste odavna u toj sluzbi,zar ne?“ „Prilicno dugo,ali smo tek nedavno ovamo premjesteni.“ „Cini se da nemate jos potpunu odoru kaznionickih sluzbenika ili ste na prijasnjem radnom mjestu radili u kaznjenickim cipelama i u hlacama od kaznjenickog sukna.“ „Da.“ „I imali ste kaznjenicki sal umjesto kravate?Ah,dragi moj,sutite,jer bi vam mogli ispasti brkovi.Gospodo,izvolite se vratiti sa mnom u selo!“
„Zasto?“ „Vi mi izgledate sumnjivi.“ „Vi se varate.Na lijevo krug i napred preda mnom!-Ah,sta je to?“ Mukao tutanj odjeknu izdaleka.Zandar osluhnu caskom i skide karabinku s ramena. „Hitac iz topa...jos jedan...a sad i treci!Stoj,tri su kaznjenika umakla,a to ste vas trojica.Odmah natrag,pravo u kaznionicu!“ „Od srca rado,gospodine narednice!odgovori Natter. Bio je u to ugledao svoja kola u koja su bila upregnuta dva vranca.Na kocijasevom mjestu sjedio je upravitelj zamka.Primijetivsi zandara gdje vodi onu trojicu,odmah zaustavi konje.Sidje,otvori vratasca na kolima i ponovo skoci na svoje mjesto-sve to u tren oka.Bio je svjestan da sad sve zavisi o njemu. „Gospodine narednice“,viknu vidjevsi da mu se narednik sa svojom pratnjom priblizava,“jeste li culi hice?Umakla su tri kaznjenika.“ „Ja sam ih vec uhvatio.Evo ih!“
„Do djavola!Cim sam vas ugledao,odmah mi je to palo na um.Ali,sta je bolje,ipak je bolje;hocete li se posluziti mojim kolima?“ „Prihvatiti cu vasu ponudu.“ „Gdje da vas iskrcam?“ „Pred kaznionickom kapijom.Okrenite kola!“ „Bit ce za to vremena i kad vi udjete u kola.Takve klipane ne valja ostavljati tako dugo same na cesti.“ „U redu!Naprijed!“ Upravitelj podize bic,pritegnu konje i saceka odlucan trenutak.Najprije udjose u kola oba pisara,a za njima uskoci Natter.Zandar samo sto ne stupi nogom na papucu,kad mu kocijas doviknu: „Gospodine narednice!“ „Sto je?“ „Ta vi ste se u stvari prevarili!Eno tamo na onoj livadi kaznjenika!Vidite li ih kako trce?“ „Gdje?“ „Tamo,desno od ceste.“
Kola su stajala izmedju sigurnosnog sluzbenika i i predjela na koji je upravitelj zamka ukazivao. Da bi mogao bolje vidjeti,zandar zadje za kola.U taj cas upravitelj zamka osinu konje bicem.Konji se propese i povukose snazno kola. „Zbogom gospodine narednice,ipak su to oni pravi!“doviknu glasno upravitelj zamka. Zrtva prevare brzo se snadje.Dize uvis karabinku i viknu: „Stoj ili pucam.“ Bjegunci se pozivu ne pokorise.Zandar odape,za prvim hicem prasnu i drugi-tane pogodi kola,ali ona jurnuse dalje u bijesnom trku.Pticice su bile odletjele
3.GERDOV PODVIG
U kasno popodne narednog dana planinskom cestom jahali su na malim ponijima jedan djecak i jedna djevojcica.Njemu je moglo biti nesto preko cetrnaest godina,a njoj otprilike deset,ali je ona jahanju,bila vjestija od njega. „Cudno je to,zaista,kod tebe“,rece djevojcica.“Ti imas tri oca.“ „Kako to mislis,Magda?“ „Eto kako:ti imas oca kojega nikad nisi vidio,oca koji je zapravo tvoj ocuh i,najzad oca koji je ujedno i moj tata:“ „Da,tvog oca ja moram nazivati tatom,ali ja ipak ne znam da li me on zaista toliko voli koliko otac obicno voli svoju djecu.“ „Moj tata?Dn te mnogo voli,vjeruj mi.Na svoje sam usi cula sta je jednom rekao o tebi gospodinu Meinhartu.“ „Sta je rekao?“
„Da,to ti zapravo ne bih smjela reci,Gerd,jer bi se ti mogao uzoholiti,a ti znas da ja oholost nikako ne trpim.“ „Ja ti obecavam da se necu uzoholiti.“ „Evo sta je rekao:-pri tom se to lijepo dijete uspravi na svom poniju i zauze dostojanstven stav,kakav je svojim drzanjem i izrazom lica bio zauzeo i njen otac govoreci s gospodinom Meinhartom o djecaku.-'dragi moj gospodine Meinharte,vi ste odgojitelj moje kceri,i ja se radujem sto vam mogu reci da sam zadovoljan vasimradom.sad cu vam povjeriti i svog posinka.To je mornarsko dijete koje je zavrsilo samo osnovnu skolu.Po prirodi neobicno nadaren,djecak je zeljan znanja pa voli da uci,i zato necete imati s njim poteskoca.Djecak je vanredno dobra srca,iskren i cestit.S njime covjek ne moze da ne bude dobar,i ja sam uvjeren da cete ga i vi zavoljeti.Ja bih zelio da postane pomorski oficir.U tom smjeru udesite zato,molim vas,i vas rad s njim!'-Eto,to je rekao moj tata o tebi.“ „Mnogo se radujem sto tvoj tata ima tako dobro misljenje o meni.Steta sto to ne zna i moja majka!Rijeci tvog tate ispunile bi je osjecajem srece.Ona mi
je,naime,zivo preporucila da nastojim svojim vladanjem potpuno zadovoljiti tvog tatu.“ „ja sam njoj vec sve to ispricala.Ali,Gerd,ti ne smijes reci 'tvog' tatu;ta on je i tvoj otac,a ja sam prema tome tvoja sestra.Ja se radujem sto imam brata pa sam sretnija nego sto sam dosad bila.I tetke te mnogo vole,a one ne mogu svakoga tako lako odmah zavoljeti.A znas li ti cime si odmah zadobio njihovu sklonost?" “Ne znam.“ „Time sto si svojom odvaznoscu i svojom pameti nadmudrio 'ludog grofa',a narocito i time sto si zatim iz njihove sobe sklonio zabe i rakove.A mnogo te voli i nas stari,divni Kunc.Kad o tebi govori,uvijek te spominje kao 'naseg mladica'.“ „Da,kad pomislim kako smo nekada zivjeli,mi se danas kod vas osjecamo kao da smo u raju.Moja je majka to zaista zasluzila.Ona se grize cak i zbog toga sto je moj ocuh dospio sad...u ...“ „Reci slobodno,dragi Gerd,pravu rijec,ti ionako nisi tome kriv!“ „U-kaznionicu,htio sam reci.“
„Oh,zivot u kaznionici mora da je strasan!Nije zato cudo sto ponekad netko pokusa da pobjegne.O jednom takvom pokusaju pricao mi je jucer kocijas.Kako se to zapravo desilo?Ti si takodjer bio prisutan kad se to desilo.“ „Eto,kako;ja sam morao do stanice da pratim tatu i Kunca kad su krenuli na put,pa smo u cekaonici zatekli jednog gospodina u uniformi.Bio je to,kao sto je on sam rekao tati nadzornik rada u kaznionici,a bio je stigao posljednjim vlakom na pregovore sa jednim poslovnim covjekom koji je imao da u kaznionici obavi podosta poslova.Dok su se oni razgovarali,zeljeznicki sluzbenici nesto su jedni drugima dovikivali.Bio je upravo stigao telegram koji je bio razaslat svim stanicama u zemlji.Njime je uprava kaznionice javljala da su tri opaka zatvorenika umakla,i to jedan opasan zavjerenik po imenu Natter i dva lijecnika,od kojih je jedan ranije bio direktor jedne ludnice,a drugi glavni lijecnik u toj istoj ludnici.Mozes da zamislis koliko se uplasio nadzornik rada.Bivsi lijecnik bio je u kaznionici njegov pisar;nadzornik je prekinuo pregovore i vratio se u kaznionicu sledecim vlakom kojim je i tata putovao.“
„Ja se nadam da ce ih uhvatiti i vratiti u kaznionicu.“ „Ja ne sumnjam da ce ih uhvatiti.Policija se sirom zemlje,na svim cestama,nalazi u stanju pripravnosti,pa ce joj zlocinci jedva moci umaknuti.Vlasti su,naime,razglasile da su kaznjenici u brda kolima u koja su upregnuta dva vranca.“ „Strasno!Necemo ih valjda ovdje sresti!“ „Ne boj se,slabo ce se provesti ako samo pokusaju da nam sto nazao ucine!Ja se nisam uplasio 'ludog grofa' pa se sad ni njih necu uplasiti!Necu ih,doduse,moci zaustaviti,jer sam premalen da bi im se mogao suprostaviti,ali imipak necu dopustiti ni da te krivo pogledaju!“ „Samo da ne dodju u Helbigsdorf!Tata i Kunc su krenuli na put,tetke su posle da posjete barunovu porodicu pa ce se tek sutra vratiti,a nas gospodin Meinhart nalazi se na dopustu.“ „Ne boj se!Tatin je ormar pun maceva i pistolja. Mogu ja njima svu trojicu ...“
„Ja se ipak bojim!Nego pogledaj,tko to sjedi tamo pod onim stablom.Mene je strah.Predjimo na drugu stranu ceste!“ Cesta je vodila kroz sumu.na njenom rubu bila se naslonila na deblo jedne kvrgave omorike postarija bosonoga zena:odjeca joj se sastojala od suknje svijetlocrvene boje,zutoprljava ogrtaca,prebacena preko ramena,i modre marame,nalik na turban,kojim je bila pokrila glavu.Lica tamnosmedje boje,ta je neobicna zena crnim,duboko usadjenim ocima motrila pazljivo ono dvoje djece sto se sa setnje vracalo sad kuci.Kad joj se djeca priblizise,zena izidje ispod stabla,pruzi prema njima ruku i zamoli ih: „Udijelite koju paru jadnoj ciganki,draga djeco!“ Uplasivsi se,Magda htjede odjahati dalje,ali Gerd zaustavi njenog i svog konja. „Ti si ciganka?Ja sam ciganke sasvim drugacije zamisljao.“ Njegovo otvoreno lice i njegove prostodusne mile oci svidjese se vjerovatno starici. „Pogledaj me dobro!“rece mu sa smijeskom na usnama.
„Ti si danas vjerovatno mnogo hodala“upita je sad i Magda. Ne,ali sam stara,a stare se noge umore brze od mladih.“ „A i gladna si,vjerovatno i zedna?“ „Da,pomalo.“ „Onda ti je svakako tesko.Gerd,ja sam ostavila kod kuce svoj novcanik,daj joj i u moje ime nesto novaca.Jesi li cuo?Gladna je i zedna!“ „Da“,odgovori djecak zbunjeno,ali i ja sam zaboravio ponijeti svoj novcanik.Sta da radimo?“ Djevojcica se zamisli,oborivsi pri tom oci.Ciganka im prijatno kimnu glavom. „Vi ste dobra djeca.Bog vam blagoslovio!“ Magda podize odlucno glavicu. „Ne,mi ti moramo nesto dati!Nego,reci mi prije,da li je istina da su Cigani zli ljudi!Moje tetke kazu da oni cak kradu djecu.“ „Ne,to nije istina.Cigani su tako siromasni,da im nije nimalo krivo ako ih priroda nije obdarila djecom.Ako li se
medju njima i nadje poneki zao covjek,ne mogu drugi biti tome krivi.“ „Ja ti to rado vjerujem.Ti mi izgledas tako njezna i dobra,da ti ja od sveg srca zelim da zalozis i popijes nesto i da se potom valjano odmoris.Hajde dodji s nama!“ „Kuda?“ „U Helbigsdorf.Ima svega cetvrt sata dotamo.“ „To mjesto pripada majoru Helbigu,zar ne?“ „Da,a major Helbig je nas tata.Hoces li doci s nama?Ta moci ces kod nas jesti i piti koliko te god bude volja,a i da spavas u lijepom krevetu.“ Starica kimnu zadovoljno glavom pa prijedje preko jarka na drugu stranu ceste. „Da,evo me s vama,draga djeco.“ Gerd je zabrinuto motrio njene kretnje.“Ti si vrlo umorna pa neces moci da izadjes na kraj s nasim konjima.“ „Onda vi odjasite naprijed,samo polaganije.“ „To je nemoguce.Nasi su konji brzi,a mi ne bismo
Htjeli da ti zaostanes za nama.Ako mozes da uzjases moga konja,ja cu rado sici s njega pa cu ga voditi tako da ti ne padnes.Hoces li pokusati?“ „Hocu,ako mi ti to dopustis.“ On je upravo bio sisao s konja i vec je htio da joj bude pri ruci,kad se ona sama vinu na ponija. „Ah,cini mi se kao da si ti navikla da jases.“ „Da,dijete moje!“ Ona mu uze uzdu iz ruke,i konj otkasa brzim korakom.Ciganka zametnu razgovor. „Vi ste dakle djeca gospodina majora Helbiga?Ja sam mislila da ima samo jednu kcer.“ „To je zapravo tacno“,odgovori Magda u povjerenju.“Meni je Gerd tek nedavno postao brat. „Kako to?“ „Mi smo se nalazili u morskom kupalistu Fallumu .Tamo smo ga upoznali pa smo ga,zajedno s njegovom majkom,poveli sobom u Helbigsdorf i uzeli ga k sebi.On mi je spasio zivot,a 'ludom grofu' prevrnuo je camac pa
se grof odjednom nasao u moru.-Da li je istina da Cigani umiju da predskazuju buducnost?“ „Istina medju njima ima i takvih koji imaju taj dar sto ga ti spominjes.“ „Oh,onda taj dar imas sigurno i ti!“ „Da“,odgovori starica skromno. „Ah,molim te,predskazi onda i meni kakva ce mi biti buducnost!“ „Ti si zato jos premlada,dijete moje.Crte tvog njeznog lica i tvoje ruke nisu jos dovoljno razvijene i izrazene.Jos je prerano da ti predskazem buducnost.“ „Mozes li mi bar nesto reci?“ „Mozda“,osmjehnu se Ciganka.“Kako se zove tvoj bratac?“ „Gerd!“ „E,dobro:Gerd je sad samo tvoj brat,ali jednom ce postati tvoj muz.“ Magda pljesnu veselo rukom o ruku:“To je divno!Ja i ne zelim sebi drugog muza!“
„Ali,on se zacijelo ne zove samo Gerd,on mora da se zove i nekako drukcije.Da li mu je otac jos ziv?“ I sad Magda odgovori umjesto djecaka: „Na to pitanje odgovori ti sama pa ces time pokazati da znas vise od drugih ljudi.On svog oca nije nikad vidio.Otac mu je,naime,bio kormilar pa je zaradjivao hljeb sebi ploveci po dalekim morima,ali mu se,otkad je krenuo u daleki svijet,svaki trag izgubio.Gerdova je majka onda bila primorana da se uda,za covjeka koji se stalno opijao pa sad cami u zatvoru.Gerdov se pravi otac zvao Schubert.“ „Bio je kormilar,zvao se Schubert?“zapita radoznalo Ciganka.Da nije mozda Balduin Schubert?“ „Da,Balduin!“uzviknu odmah Gerd.“Oh,pa ti mu znas i ime?“ „A sto znas jos o njemu?“ „Nista,osim da je imao brata koji se zvao Toma i bio segrt u jednoj dvorskoj kovacnici.To znam iz pricanja svoje majke.“ „E,onda ja znam o njemu vise negoli drugi ljudi.Ja mogu da pricam tvojoj majci o njemu,jer ga znam.On je sada
visi kormilar na proslavljenom ratnom brodu,poznatom u svijetu pod imenom 'Tigar'.Ja imam brata koji je mornarski podoficir na tom brodu.“ „Oh,to je prava sreca;koliko ce se tim vijestima obradovati moja majka!Potjeraj konja,da sto prije stignemo do moje majke.“ „Cigani znaju zaista vise od nas“,rece Magda,zamislivsi se pri tom.“A kako se ti zoves?Ta i ti moras da se nekako zoves.“ „Ja se zovem Lilga.“ „Lilda!“uzviknu djevojcica u cudu.“Tata nam je mnogo pricao o jednoj ciganskoj kraljici koja se tako zove.Ona je prijateljica naseg vojvode Maksa.Njena je moc velika.Da nisi ti mozda ta Lilga?“ „Da,ja sam.“ „Zaista?Prava je sreca sto smo te pozvali k sebi.Steta je samo sto tate nema kod kuce!Ali ne brini,mi cemo te ugostiti upravo kao da si tatina gosca.“
„Da,moja je majka,naime domacica u Helbigsdorfu“,rece Gerd ozbiljno,“pa ces razumjeti da ces biti dobro ugoscena.“ Uskoro stigose u jedno ovece selo na cijem su se kraju pored gospodskog dvorca nalazile drazesne gospodarske zgrade.Dok su jahali izmedju tih urednih kuca,seoski su ih stanovnici posmatrali s udivljenem.Narocito su se cudili starici na konju. Na kapiji ih doceka upravitelj dvorca koji je imao da im povede konje u staju.Bio se zacudio toj neobicnoj gosci pa je zlovoljno pogleda. „U kakvom se to vi drustvu nalazite?U drustvu jedne Ciganke?To bi trebalo da vidi moj gospodar!“obrati se on Magdi. „Zasto?“uoita ga djevojcica. „Jer to nije drustvo dostojno vas,milostiva gospodjice.“ Mala desetogodisnja majorova kci osinu ga ljutito pogledom.
„Koje je drustvo dostojno mene,to imam ja sama da prosudim,gospodine upravitelju!Povedite konje u staju!Dodji,Lilga!“ Ona uze Ciganku za ruku i povede je prema ulazu u dvorac.Za njima krenu Gerd.Sav u strahu,upravitelj pogleda za njima. „Lilga?Do djavola,sad sam nagrajisao.To je dakle cuvena vajdzina svih cigana Nordlandije i Sudlandije.Tko je to mogao da pomisli!Ona druguje s grofovima i vojvodama,a ovamo dolazi bosonoga i u prnjama.Moram odmah da popravim svoju gresku.“ U medjuvremenu stize u selo js druge strane edan covjek pa svrati u gostionicu i naruci casu piva. „Ovo se mjest zove Helpigsdorf,zar ne?“upita on gostionicara. „Da.“ „A gospodin major Helpig vlasnik je onog dvorca tamo gore,zar ne?“ „Da.“ „A sad ga nema kod kuce,zar ne?“
„Nema ga.Otputovao je.“ „Ali njegove su tri dame kod kuce,zar ne?“ „Ni njih nema.Posle su da posjete susjede.“ „Tako?Koga mogu,dakle tamo naci?“ „Upravitelja i novu domacicu.“ „Domacica?Kako se zove ta domacica?“ „Zove se Hartmann.“ „Hartmann?Hm.Ona vjerovatno nije odavna u Helpigsdorfu?“ „Nema tome dugo sto je ovdje.Gospodin major ju je doveo ovamo s njenim sinom iz jednog morskog kupalista,gdje ih je upoznao.“ „Iz jednog morskog kupalista?Tako je.Ja nisam,dakle pogrijesio.“ Plativsi svoje pivo,on se uputi prema dvorcu. Sunce je vec zalazilo,zlateci zabate,krunista i prozore dvorca koji je svojom sjenom zastirao pomalo rub sume sto se sterala pred samim dvorcem.Tri covjeka stajali su ondje,promatrajuci kraj koji se pred njima pruzao.
„Prema putokazu to mora da je Helbigsdorf,posjed majora Helbiga.Meni se nikako u sumi ne spava.Helbig,me,nazalost,poznaje.Ne preostaje nam dakle nista drugo nego da potprasimo pete,ali se pri tom postavlja pitanje kojim putem da udarimo.“ Covjek koji je zastupao to misljenje bio je kako se cinilo ,mjerodavan u tom drustvu.Jedan od dvojice njegovih drugova,podebeo covjek rece: „Ni ja ne bih htio da prenocim u toj sumi,jer bi tu lako mogao da navucem na sebe kakvu kostobolju.Ali nisam voljan ni da produzim ovako pjeske.Otkad se vise ne vozimo,vec idemo pjeske prosto padam s nogu.“ „I ja!“pridruzi mu se treci.Ti sumski putevi strahovito su zamorni.“ „Hm“,progundja prvi „Helbig ima cesto posla u Furstenbergu.Mozda danas nije kod kuce.Ako saznam da je nekud otisao,mogao bih svratiti u dvorac.gostionica mi se cini suvise opasnom.“ „To cemo odmah saznati.Tamo,onom jarugom,prolazi jedan postar.On je sigurno imao posla u dvorcu“
„On nam dolazi u susret.Povucite se da vas ne primijeti.Tako ce izgledati kao da sam ovuda prolazio pa cu se lakse kod njega raspitati.“ Ona se druga dvojica sakrise u grmlje,a on udje u sumu i cas zatim ponovo izadje iz nje i kao toboze slucajno naidje pei jednom stablu na postara koji ga uctivo pozdravi. „Dobar vecer!“uzvrati mu on pozdrav.Je li ono tamo dvorac Helbigsdorf?“ „Da.“ „Vlasnik dvorca je major Helbig,zar ne?“ „Da.“ „Znate li da li je on danas kod kuce?“ „Nije.Otputovao je u glavni grad.“ „A njegove sestre?“ „One su stalno kod kuce,ali su danas posle da posjete susjede pa ce ostati kod njih do sutra.“ „koga mogu,dakle da nadjem u dvorcu?“
„Upravitelja i domacicu,a uz njih i desetogodisnju gospodjicu.“ Postar produzi svojim putem,a onaj covjek potrazi svoje drugove. Ta tri putnika bili su odbjegli kaznjenici,ciji se spoljasnji izgled bio dakako uvelike izmijenio.Bili su pristojno odjeveni,a preko ramena su bili prebacili zelenu kosaricu kao da sabiru bilje. „Ovdje smo sigurni“,rece Natter.“Majora,a ni njegovih sestara nema kod kuce,pa cu s narocitim uzitkom prenociti u njegovoj kuci,a zatim cu pisati majoru da sam se na svom bijegu okoristio njrgovom gostoljubivoscu.Pobjesnet ce kad to sazna!A sad hajdmo,obidjimo najprije selo!Mi smo prirodnjaci pa smo zalutali!Necemo upasti u oci ako se preko polja uputimo prema dvorcu.“ Posto obidjose selo,priblizise se dvorcu ciji su prozori vec bili utonuli u suton. Tamo je domacica bila vrlo lijepo primila Ciganku.Djeca su joj bila ispricala sve sto su znala o Ciganki.
„Znate li,moja dobra gospodjo Hartmann,koga smo vam doveli?“upita je Magda. „Koga to,kazi!“ „Cuvenu Lilgu,o kojoj nam je tata toliko pricao.Ona umije da predskazuje buducnost i zna sve.Prorekla je da ce me Gerd uzeti za zenu.Ali to nije sve:Lilga,naime,poznaje vaseg vjerenika i zna gdje se on sada nalazi.“ „Mog vjerenika?Ja nemam vjerenika.Koga to mislis,dijete moje?“ „Gerdova oca.“ „Zar zaista?Ne,On je mrtav,inace bi bio vec dosao.“ „Ne,on je ziv!Zar ne,Lilga?“ „Da,on je ziv:ja sam govorila s njim.“ Obuzeta radoscu,a u isto vrijeme i strahom,domacica problijedje.“Boze moj,kad bi to samo bila istina!Hajte,pricajte mi sve sto znate o njemu!“ „Najprije mi vi kazite sto znate o njemu!“zamoli je Ciganka.
„Zvao se Balduin Schubert,a bio je,kad sam ga upoznala,kormilar na jednom trgovackom brodu.jedini mu je rod bio brat Toma:o njemu mi je pricao da je pored drugih segrta ucio zanat kod dvorskog kovaca Brandauera.Potom se otisnuo na more pa mu se svaki trag izgubio.Mozda se i vratio,ali me nije vise nasao,jer sam bila primorana poci za drugoga i napustiti svoj zavicaj.“ „Zar se niste nikad obratili njegovom bratu?“ „Jednom sam se bila odlucila da mu pisem,mada nisam tacno znala da li se jos nalazi kod Brandauera,ali me pri tom zatece moj muz i procita pismo.Tako je onda sa mnom postupio,da se nisam vise usudila da pisem Balduinu.Bio se vjerojatno pobojao da ce izgubiti Gerda,a djecak nas je gotovo jedini hranio.Balduin je dakle ziv?“ „Da.On je sada visi kormilar na „Tigru“,a tim brodom zapovijeda sadasnji komandan eskadre Artur Falkenau,koji mu je vise prijatelj nego starjesina,pa vas mogu uvjeriti da mu je vrlo dobro.“ „A gdje ste vi s njim govorili?“
„Gore,u brdima,za vrijeme posljednjeg rata.-Nego tko to sad dolazi preko dvorista?“ Prisavsi prozoru,ugledase covjeka koji se u gostionici bio tako potanko raspitao za majora.Ciganka se neprimjetno osmjehnu.Bila ga je vjerovatno prepoznala.Domacica je to bila primijetila pa je zapita: „Tko je onaj covjek sto se uputio prema nama?“ „Odmah cete to saznati od njega samog.Ja cu se medjutim sakriti.“ „Bila je upravo zasla za ognjiste,kad se odjednom otvorise vrata.Covjek koji je bio usao pozdravi i obrati se domacici: „Oprostite,draga gospodjo!Zovete li se vi Hartmann?“ „Da.“ „Vi ste,dakle,gospodja s kojom moram govoriti.Ja sam,nalme,gostionicar i kovac Schupert iz Furstenberga.“ „Schubert?Ah,mi smo upravo o vama govorili.Od srca vam se radujem.“ „Milo mi je.Ako ste upravo o meni govorili,onda me pomalo vec poznajete.“
„Oh,ja vas po imenu znam vec preko petnaest godina.“ „Vjerovatno iz pricanja mog brata Palduina?“ „Da.Nego,molim vas,sjednite!“ „Da,sjest cu,jer imamo mnogo da govorimo.“ „Smijem li vas upitati od koga ste saznali za moje boraviste?“ „Od gospodina majora Helpiga.Morate,naime,znati da dvorski kovac Prandauer napusta svoj posao pa vojvoda hoce da mene postavi za dvorskog kovaca.Opa segrta,Hajnrih i Kazimir,radit ce onda kod mene,mada sam im preoteo nasu gostionicarku i trgovkinju krompirom,Parparu Seidenmuller,kojom sam se ozenio.Sva visoka gospoda koja su narucivala kakav posao kod mog pivseg majstora dolaze sad k meni.Jucer je dosao k meni i gospodin major s vojvodom Maksom,pa smo tom prilikom govorili o vama i o mom pratu.Ja sam pri tom saznao da stari Svedjanin ima sina pa sam odmah krenuo k vama da vas i njega upoznam.Mogu li vidjeti mladica?“ „Evo ga!“
„Ovaj tu?“ „Ej,pas je momak od oka!“Mladicu,ja sam tvoj stric,a ti si moj sinovac!Hoces li da postanes kovac?Uzet cu te na nauk,pa ce ti piti dobro kod mene!“ „Nema nista od toga strice,jer sam naumio da postanem pomorski oficir.“ „Sto?Pomorski oficir?Visoko si digao nos.Ja nemam nista protiv toga,ali ti moram reci da iza oficirskog zvanja nema ljepseg zvanja od kovackog.-Sto ce se veseliti moja Parpara kad sazna da ima tako lijepog necaka.Mladicu,ti mora da dodjes sa mnom u glavni grad,da te ona vidi.“ „Ici cu,majko,preko ovih praznika,ionako je moj ucitelj otputovao.“ „Ja ne znam hoce li ti dospodin major dopustiti da odes.“ „Hoce li mu dopustiti?Dopustit ce mu,naravno;to se samo po sepi razumije!“ „Da,tata ce mu dopustiti“slozi se s kovacevim misljenjem Magda.“I ja cu ici snjim.“ „Ti?A tko si ti,mala moja gospodjice?“ „Ja sam majorova kci.“
„Majorova kci?Sto kazes?Da,vidi se na prvi pogled,otmjena gospodjica!Moja ce Parpara piti pocascena tim posjetom pa ce likovati kad te ugleda,mala moja lneginjice.Spremite se djeco moja,ako pozurimo,stici cemo jos na nocni vlak.“ „Ne,tako brzo nece to ici“,nasmija se domacica. „Danas cete ostati jos ovdje kao nas gost.Djeca ce se sad jos malo poigrati u parku,a vi cete u medjuvremenu imati jos mnogo da mi pricate o svom bratu.“ „O Palduinu?O njemu vam necu moci mnogo pricati,jer ni ja nisam nista znao o njemu dugi niz godina.“ „Ali sad znate.“ „Svakako.Pricao mi je i o vama.Ali da ima sina,to on ne zna.On vas je mnogo volio i jos vas voli.Trgovacki brod na kome se on tada nalazio nastradao je na juznom moru.Palduina je spasila momcad s jednog kitolovca pa je na tom produ ostao pune tri godine.Zato se i nije mogao vratiti,a kad se vratio,saznao je da ste napustili mjesto na kojem ste pili zaposleni kao kucna pomocnica.“ „Bila sam primorana da se udam pa sam napustila svoj zavicaj.“
„O tome on nije nista znao.Uskoro zatim otisnuo se ponovo na more i ostao donedavna u stranom svijetu.Sad je ponovo posao da plovi,i to na cuvenom“Tigru“,pivsem gusarskom produ,koji poznat na svim morima kao najpolji prod.“ „A kada ce se ponovo vratiti?“ „Ja to ne znam,jer mi nije jos pisao,ali,kad dopijem pismo od njega,saznat cu to.On ce mi javiti gdje se nalazi i u koje mu mjesto mozemo pisati.Opecao mi je da ce me posjetiti cim se vrati pa ce tada povesti sopom i svog prijatelja,nadglednika mornara Karaveja.Pogodite tko je on!“ „Brat ciganske kraljice Lilge.“ „Zaista?Otkuda znate to?Poznajete li mozda tu djavolsku Lilgu?“ „Da.“ „A gdje ste je upoznali?“ „Ovdje.Jednom je dosla u dvorac Helbigsdorf.“ „Ah!A po kakvom je poslu dosla ovamo?“
„Da mi javi da vam je brat jos ziv.“ „Ah!Ona zna sve.A da li vam se svidjela?“ „Da,mnogo mi se svidjela.“ „I meni se svidjela.kad sam je prvi put vidio,ucinilo mi se da vidim pred sopom vjesticu koja je zapisala dusu djavlu.Ali kasnije sam uvidio da je to vrijedna zena,dostojna postovanja.Zelio pih da je par jos jednom vdim.“ „ta vam se zelja moze odmah ispuniti!“odjeknu zenski glas iza ognjista. Toma se okrenu i ugleda pred sobom zenu o kojoj je upravo govorio. „Gle,to je ona dusom i tijelom!Zloca se sakrila iza ognjista,da pi cula sta govorim.Otkud ti ovdje Lilga?“ „Odasvud.“ „Jesi li primila pismo od svog prata Karaveja?“ „Nisam.'Tigar' je vjerovatno otplovio u Ameriku.Zato mi se brat nije mogao ni javiti.“ „Kako ti mogu uopce stizati njegova pisma,kad nemas stalnog boravista?“
„Pobrinula sam se da mi sva pisma stalno stizu.“ „Ostajes li danas ovdje?“ „Da.“ „To je dobro.Tako cemo moci jedno drugome mirno pricati o svemu st nam lezi na srcu.Uzmite molim vas draga gospodjo Hartmann,moj sesir i moj kisobran pa mi ih nekud spremite.“ „Hajdmo gore u moju sobu“,rece domacica.“Tamo cemo vecerati,a zatim cu vam pokazati sobu u kojoj cete prenociti.“ Gospodja Hartmann stanovala je u jednom krilu dvorca.bili su se upravo smjestili,kad odjednom banu upravitelj. „gospodjo Hartmann,dodjite brzo.Tri odlicna gospodina traze gospodina majora:nalaze se na putu pa zele da govore s njim.“ On povede domacicu u sobu za primanje gdje ju je ocekivao Ambrozije Natter sa svoja dva druga. „Zapovijedajte,gospodo!S kim imam cast...?“ Natter je prekide:
„Dopustite da vam se predstavim:ja sam husarski potpukovnik Hellmann,prijatelj majora Helbiga.Ova su dva gospodina moji rodjaci:Gospodin predslednik Hellmann i gospodin kancelarijski savjetnik,takodje Hellmann.Nalazimo se na izletu pa smo,prolazeci ovim krajem,odlucili da posjetimo naseg prijatelja.Culi smo na zalost,da nije kod kuce.“ „On se nalazi u glavnom gradu.“ „A tri milostive gospodjice sestre?“ „Ni one nisu kod kuce:posle su da posjete susjede.“ Domacica mu odgovori s malo rijeci,jer joj se ona tri gospodina ni malo ne svidjese.Posmatrala ih je s izvjesnom sumnjom,ali sta joj se zapravo na njima nije svidjalo,to ni njoj samoj nije bilo jasno. „To je zaista neprijatno“,nastavi Natter.Smijemo li vas zamoliti da gospodu,kad se vrate,pozdravite s nase strane?“ „Svakako.Gospodi ce zacijelo biti mnogo zao sto im se nije pruzila prilika da vas ugoste.“
„Dopustite nam,prije nego sto odemo,da vas zamolimo za jedno obavjestenje.Vec je kasno,a mi smo suvise umorni da bismo mogli da produzimo dalje pjeske.Ima li ovdje u selu,kakva gostionica u kojoj bi covjek mogao da udobno prenoci?“ Rijeci neocekivanog gosta primorase domacicu da razmisli o svojim duznostima. „U selu ima doduse,gostionica,ali ona ne pruza one udobnosti na koje su gospoda navikla.Moja je duznost da vas u ime gospodina majora upozorim da vam nase sobe stoje na raspolaganju.Nisam vam to dosad rekla samo zato sto sam mislila da imate u blizini kola pa ne zelite da govorite o daljem cilju vaseg izleta.Smijem li se nadati da necete odbiti moju ponudu?“ „Mi se sa zahvalnoscu odazivljemo vasem pozivu,ali ne bismo htjeli da se bilo kako uznemirujete.Sve sto bismo vas molili,to je da nam omogucite da sasvim skromno veceramo i da se u najobicnoj postelji odmorimo.“ „Sa zadovoljstvom cu udovoljiti vasim zeljama.Dopustite mi da s vase strane pozdravim gospodina upravitelja
kojemu ce biti narocito milo da vam bude mogao uciniti bilo kakvu uslugu.“ Ona izda zatim u kuhinji potrebna uputstva a potom se vrati Tomi i Lilgi. Djecak i djevijcica su se bili upravo vratili iz parka.Radoznala djevojcica upita domacicu: „Ja sam u parku vidjela gospodu,nase goste.Tko su ta gospoda?“ „To su prisni znanci gospodina majora koji su htjeli da ga pozdrave pa ce nocas kod nas prenociti.Mladji je gospodin potpukovnik Hellmann,a druga dvojica su njegovi rodjaci.“ „Hellmann“viknu Magda u cudu.“Ne.Taj se gospodin mora drukcije zvati.Ja poznajem dobro gospodina potpukovnika Hellmanna.To je onizak,mrsav covjek;on ne brije bradu.“ „Ti se varas dijete moje!Pogledaj ga dobro jos jedanput!Eno ih tamo upravo dolaze ovamo sva trojica preko dvorista.“ „Vidim ja dobro;nije to potpukovnik Hellmann.“
I Toma je bio ustao i prisao prozoru,pa odjednom,sav u strahu uzmaknu nekoliko koraka. „Do djavola!Ne,nile to Hellmann.To je-hm!Lilga,pridji caskom prozoru i pogledaj tog prosijedog covjeka koji upravo viri u staju!“ Ona ga poslusa. „Natter!“rece,gotovo ne vjerujuci svojim ocima. „Da,Natter,u cijem sam hapsenju i ja nekad ucestvovao.“ „Boze,je li to moguce!“uzviknu sva i strahu domacica.“Zacijelo je utekao iz kaznionice.“ „To je sigurno,a s njim su utekle i one druge dvije skitnice.Sad ih tjeraju,pa se ne usudjuju da svrate u gostionicu.Zato su i dosli k vama.“ „Sta cemo sad?“ „Ucinit cemo,naravno,sto nam je duznost.Uhvaticemo ih.-Jeste li te nevaljalce vec uputili u sope koje ste im odredili?“ „Jos ne.To cu uciniti tek kad veceraju.“
„U redu.Onda nastojte da stvar tako udesite,da im onemogucimo da se prane.“ „Odabracu sobe koje ce biti razdaleko jedna od druge.“ „U redu.Kad svi pudu u sopama koje cete im odrediti,ja cu preuzeti ulogu kucnog sluge ili sopara pa cu ih tom tom prilikom uhvatiti. Uplasena tim rijecima,Magda se,sva u strahu,sakri u jedan kut sobe u kojoj je prisustvovala tom razgovoru.Gerd je bio pazljivo saslusao ono dvoje pa se odsulja u svoju sobicu.Tamo je bio spremio svoja dva pistolja sto ih je uzimao sa sobom kad se vjezbao u pucanju.Napunivsi ih,zataknu ih za pas i sidje u dvoriste.Na stubama srete upravitelja s oba nekadasnja lijecnika za umobolnike.Natter je bio zaostao,jer je htio da proviri u staju.Gerd mu pridje. „Kako vam se svidjaju nasi poni?“ „Odlicni su,moj mladicu“,odgovori mu Natter. „A vranac?“ „Plemenit je to konj.“
„Da,timare ga vrlo pazljivo.Volite li vi i dobre pse,gospodine potpukovnice?“ „Naravno!“ „Da li vam je upravitelj pokazao u staji nasu stenaru?“ „Ne.“ „Trebalo bi da je vidite!Hocete li doci sa mnom?“ „Vrlo rado.“ Gerd ga povede do jednih vrata iza kojih se culo veselo zavijanje. „Umuknite.Evo mene!“ Djecak otvori vrata,i odmah bi okruzen mnostvom pasa raznih rasa.Natter udje dublje u staju. „Molim vas,nemojte zalaziti tako duboko u staju.To je opasno.Tamo lezi jedan pas,strasan poput tigra:“ „Ah,vucjak,je li?“ „Ne bi bio tako strasan da nije sibirske rase.Hocete li da ga izbliza vidite?“ „Da,ukoliko to nije opasno.“
„Onda stanite po strani!“ Gerd zadje u najdublji kut. „Vjuga,ustani!“ Na taj poziv dize se polako jedna snazna zivotinja bijele dlake koja je licila neuporedivo vise na bijelog medvjeda negoli na psa.Gerd odrijesi psa s lanca i povede ga do pred vrata.Natter se nalazio u unutrasnjosti staje. „Vidite li,gospodine potpukovnice,te pandze!Tko god se upusti u borbu s njim,mora podleci.Ja ne moram ni rijeci reci,dovoljno je da cmoknem jezikom i da pokazem prstom na vas,i vi cete vec lezati na tlu.Ako hocete pak da bar zivot spasite,morate ostati nepomicni na mjestu i sto tise govorioti.Progovorite li preglasno jednu jedinu rijec,on ce vas rastrgati.“ „Vjerujem da je to kadar uciniti.“ „Hocete li da to i vidite!Odmah cu vam to pokazati.Pazite,sad cu cmoknuti jezikom.Pogledajte,on vec stoji pred vama,jer ste vi jedini na kojega se znak sto mu ga ja dadem moze odnositi.Podignem li prst,vi cete u isti cas lezati na tlu.Da mu dadem taj znak?“
„Ja ti to zabranjujem“,odgovori Natter. Djecakovo mu se ponasanje ucini opasnim. „A ja cu to ipak uciniti,cim vi odsad unaprijed progovorite glasnije nego sto ja to zelim!“ „Zasto?Ja ti naredjujem da prekines tu opasnu salu!“ „Ja se ne salim,vec ozbiljno mislim.Jos jednom vas uvjeravam da cete pri prvoj preglasno izgovorenoj rijeci lezati na tlu.“ „A zasto?“ „Jer cu vas poslati tamo kud spadate.Vratit cu vas u kaznionicu,gospodine-Natter.“ „Do dja ...!“ Rijec mu zape u grlu.Glas mu je bio postao ljuci,i bijeli medvjed odmah iskesi svoje strasne zube i poprimi izraz zivotinje spremne da se obori na sviju zrtvu. „Vidite li,moj gospodine,da Vjuga ne dopusta da se tko s njim sali.Viste nas zarobljenik.Ja cu sad zatvoriti vrata i predati vas psima da vas cuvaju.Tu ste vi na sigurnom mjestu.Dok se vratim,vi cete stajati nepomicno na mjestu na kojem sad stojite ili cete lezati raskomadani na tlu.“
„Covjece-mladicu-momce,ti si poludio,ti si pomahnitao!“ Gerd ne odgovori:izadje iz stenare i uputi se prema sobi za primanje gdje nadje druga dva bjegunca u upraviteljevu drustvu. „Gospodo,majka vas moli da dodjete caskom k njoj.“ „Tko to?“ „Domacica“,objasni upravitelj. „U redu,mladicu,povedi nas k njoj!“ „Dodjite!Gospodin upravitelj ce vas pratiti.“ On se ispred njih uputi prema sobi svoje majke i propusti u sobu oba bjegunca.Upravitelj udje za njima,a Gerd povuce zatim vrata za sobom. Neopisivo je bilo iznenadjenje dvojice bjegunaca.Prepoznavsi Lilgu,htjedose se vec okrenuti,kad pred njih stade Gerd s pistoljem uperenim u njih: „Gospodo ako samo prstom maknete,ustrijelit cu vas.Strice,vezi ih.“ Od silnog straha,debeli se direktor sav oznoji.
„Ali,gospodje i gospodo,sta hocete da ucinite s nama?Vi se varate!“ „Ne“,rece Lilga.“Mi se ne varamo.Vi ste odbjegli zlocinci,za kojima se u citavoj zemlji digla hajka.Ja sam camila u vasoj jazbini,vi ste postupali sa mnom kao s ludjakinjom,ja vas dobro poznajem.Svaki vas pokusaj da se oprete,bio bi uzaludan.“ „Ali ja cu vas uvjeriti da se vi varate.Nas bratuced,gospodin potpukovnik,potvrdit ce vam to.“ „Vaseg bratuceda,gospodina Nattera,ja sam vec uhvatio.“ „Sto!“uzviknu Toma,a gdje?“ „U Stenari.“ „Mogao bi odanle pobjeci.“ „Nikako.Pokusa li samo da se makne,bijeli medvjed ce ga u isti cas raskomadati.“ „U redu.Amo,dakle,ruke,dragi moji opjesenjaci.Vezat cu vas tako da se necete moci na mene potuziti.“ Bjegunci su bili primorani predati se sudbini,unatoc tome sto su prije nego sto se dadose u bijeg,obojica bili izjavili
da vole umrijeti nego zivi pasti u ruke goniocima.Medjutim,u taj cas ih nije stigla smrt niti im se pruzila prilika da se brane. Posto ih vezase,oba su bjegunca prenesena u zatvor.Osvetnici se zatim uputise prema stenari.Kad je otvorise,ugledase Nattera gdje stoji uspravno,kao sto ga je Gerd bio ostavio.Bio je sigurno pretrpio silan strah,ali jos vise problijedje kad ugleda pred sobom Tomu i Lilgu.Sa suda,koji ga je presudom bio otjerao na robiju,to je dvoje svojih ogorcenih protivnika bio zauvijek upamtio. „Ah,dopar dan,gospodine potpukovnice!“pozdravi ga kovac.“Mi se srecemo na ljetovanju.Kako vam prija svjez zrak?“ Natter skrgutnu zubima,ali ne odgovori ni rijeci.Ni Lilga ne rece nista.Ona se prosto zadovolji posmatranjem tog prizora. „On nas je prepoznao pa nece da govori,jer uvidja da pi mu svaki otpor pio uzaludan.Gerd,hoce li me pas pustiti da udjem?“ „Da.Vezi covjeka.“
Vezana covjeka odvedose do dvojice njegovih drugova koje su bili zatvorili pod jedan svod,odakle nisu mogli nikako da pobjegnu. Uhvacene zlocince vratise potom u Hochberg,gdje su oni koji su ucestvovali u njihovu hvatanju,a narocito Gerd,bili uvelike pohvaljeni.O kakvom ponovnom pokusaju bijega onih zlocinaca nije se potom vise nista culo.Jednog jutra nadjose direktora bolnice mrtva.Bio se objesio o jedan konop sto ga je bio uspio pronaci.Uskoro iza njega umrije i glavni lijecnik Schramm.O Natteru se nagadjalo da nije dugo ostao u Hochbergu.Pricalo se da je jedna strana drzava zatrazila njegovo izrucenje pa je njenom zahtjevu bilo udovoljeno:da li se i o zakone te drzave bio ogrijesio to se nije nikako moglo saznati,kao st se nije moglo saznati ni da li je u toj drzavi dospio u drugi neki zatvor.U izvjesnim se krugovima jos neko vrijeme razgovaralo o njemu,a onda su ljudi,pod utiskom drugih vaznijih dnevnih dogadjaja,bili prestali da o njemu govore pa mu se bio zametnuo svaki trag.
4.NEOBICAN NALAZ
Bilo je proslo otprilike deset godina od dogadjaja opisanih u prethodnim poglavljima. Juzno od nikobarskog otocja,otprilike na petom stepenu sjeverne sirine,plovio je polako prema obali Sumatre camac tjeran veslima dvojice snaznih veslaca.Bio je to ustvari cun izdubljen u deblu posjecena stabla,kakve se vidjaju na andamanskim otocima.Dva covjeka u camcu imala su na sebisamo kosulju,koja im je sezala do glezanja,otkrivajuci im vrat i ruke opaljene suncem.U starijeg su crte lica bile izrazito malajske,dok su u mladjega,mrsava,ali zilava,one ukazivale na evropsko porijeklo,ali je bilo tesko utvrditi mu nacionalno porijeklo. Obojica su,kako je po svemu izgledalo,bili izdrzali strahovite napore.Mladji je rukovao s kormilom i pri tom s mukom drzao oci otvorene,a i stariji se veslajuci protiv vjetra,koji je snazno duvao s juga,takodjer stalno naprezao.
Camac nije imao jedra,a to je ondje daleko od kopna,moralo pasti u oci.Bio je,medjutim,obilato snabdjeven hranom,jer se pod klupom na krmi nalazila velika gomila bundeva,zita i kokosovih oraha,tog blaga bozjrg kojega ima na andamanskim otocima u velikom obilju. Oba su covjeka satima sjedila jedan pored drugoga,a da nisu ni rijeci prozborili,sto se moglo objasniti njihovom premorenoscu.Ali sad veslac uvuce uz psovku remenje remenje na veslima i obrati se svom drugu koji je upravljao kormilom. „Tako mi Visne i njegove zene Laksmi,kako ces me jos dugo smatrati budalom?Ja sam vec sit te beskrajne muke.“ Njegov drug podize napola spustene kapke i dobaci mu prezriv pogled. „Ako tebi sloboda manje vrijedi od tog kratkotrajnog veslanja,mogao si ostati na onom zmijskom otoku,Ja te nisam primorao da mi se pridruzis.“
Malajac prost poniknu pod tezinom tih ostro izgovorenih rijeci:“Nije trebalo da udarimo tim putem.Da smo odabrali najkraci put,bili bismo vec van svake opasnosti.“ „Glupo govoris!Zar ti moram po stoti put da bismo vec davno bili ponovo uhvaceni,da smo posli pravcem prema burmanskoj obali koja nam je bila najbliza.Ta valjda znas da nas gone.Ako su pretpostavili da smo krenuli prema istoku,sto je vjerojatno,onda su u tom smjeru posli za nama.Ovdje na dalekom jugu,zacijelo nas nece traziti.“ „Sahibe,mozda si u pravu kad to kazes.Ipak smo mogli mozda putem zaci u kakvu luku na nikobarskim otocima:bili bismo se odmorili i prikupili nove snage!“ Drug mu se podrugljivo nasmija.“Da,a urodjenici bi nas sledecim brodom koji bi uplovio u koju od luka tog otocja,vratili u zatvor u kojem smo vec camili,da bi zadobili nagradu koja je obecana onima koji uhvate odbjegle zarobljenike.Smiri se!Samo jos jedan dan, i bit ce kraj svim mukama,ukoliko nas ne uhvati oluja.Medjutim toga se ne trebamo bojati.Sreca nas je osam dana pratila,a ovo malo podnevnog vjetra ne mozemo valjda smatrati nesrecom.“
„Malo vjetra,sahibe?Lako je tebi govoriti.Ta sjedio si samo za kormilom!ali ja sam stalno na udaru vjetra pa mi se sva vlakna u misicima kidaju.“ Sahib pocrvenje od bijesa i osinu gnjevnim pogledom druga. „Zar sam se ja mozda izmucio manje od tebe,budalo jedna?Necu ti ja nocas biti prikovan za veslo,dok ces ti mirno spavati.Ne govori gluposti,nego se prihvati radije ponovo vesala,da sto prije stignemo na cilj!“ Malajac mu ne odgovori ni rijeci,vec ga poslusa i ponovo zavesla.Odmor,mada kratak,bio mu je osvjezio klonule snage,pa je sad camac lako i brzo sjekao valove. Za ono malo dana sto su se nalazili u bijegu bio se medju njima razvio neobican odnos.Godinama su zajedno dijelili tegobe zarobljenickog zivota na zmijskom otoku,na koji je Engleska slala najopasnije zlocince.Jednaka im je bila sudbina:i jedan i drugi bili su samo brojke,pa su kao brojke bili i uneseni u spisak zlocinaca.Ali otkad su se nalazili na moru,kao bjegunci taj se njihov medjusobni odnos jednakosti bio izmijenio.Malajac je osjecao da ga drug u duhovnom pogledu nadmasuje pa se nije mogao
oteti tom utisku.Tako je samo od sebe doslo da ga je nazivao sahibom,gospodarom,i bio voljan da se pokorava njegovim naredjenjima.Njegova bi se divlja krv ponekad,uzbunila,i on bi se opro naredjenjima svog druga,ali najzad bi ipak izvrsio sve sto bi mu drug naredio. Neko su vrijeme sutjeli.Njihova je sutnja bila isprekidana samo sumom valova sto su nastajali pod pramcem camca koji je sjekao more.Malajac bi s vremena na vrijeme bacio radoznao pogled na svog druga koji je drijemajuci rukovao kormilom.Odjednom prekide sutnju. „Sahibe,mi smo vec dugo drugovi u nevolji,ali mi jos nisi rekao tko si ti.Mogao bi ipak imati povjerenja u mene.“ Njegov se drug namrsti.“Imam ja povjerenja u tebe,ali cemu da govorimo o proslosti.“ „Mogao bi mi barem ispricati kako si dospio saka tim Englezima koji postupaju s ljudima kao da su gospodari citavog svijeta.“ „Kako sam im dopao saka?“ nasmija mu se 'gospodar' gorko.“sasvim glupo.jesi li kad cuo za Nordlandiju?Nisi.Nije to ni vazno.Jednom sam se ogrijesio o zakone te zemlje-kada i kako,to ti ne moram
pricati-pa sam dospio u zatvor.S druga dva kaznjenika pokusao sam nakon nekog vremena da pobjrgnem,u mnogo boljim uslovima nego ovoga puta.Policija je razapela svoje mreze pa nas je ubrzo uhvatila,najvise nasom krivnjom,jer smo bili neoprezni.Bili smo vec blizu granice pa smo bili uvjereni da se nalazimo van domasaja policije,kad nas odjednom nadmudrio cetrnaestogodisnji djecak.Prosto da covjek sama sebe ispljuska.“ Malajac raskolaci oci.“Kako?Tebe da nadmudri djecak?“ „Da,mene“,nasmija se ljutito covjek.“I tako dospijemo pod okrilje jos ljubaznijih cuvara,koji nam izbise iz glave i samu pomisao da se ponovo dademo u bijeg.“ „A kako si dospio na zmijski otok?“ „Sasvim jednostavno!Englezi,koji su otprije imali da izravnaju sa mnom izvjesne racune,u zelji da me se posto-poto docepaju,obratise se Nordlandjanima sa zahtjevom da me njima izruce,a ovi im,u svojoj covjekoljubivosti ispunise zelju.Englezi me onda poslase brze bolje na zmijski otok.Srecom po mene i po tebe namjera im se dosad nije jos potpuno ostvarila,jer je pticica,koju nisu bili jos vezali,uspjela da im na straznja
vratasca umakne.Eto,to je sve.Vise ne treba da znas.Proslost nas se ne tice.Ionako nam, ne samo sada,nego i ubuduce predstoji jos teska borba.“ Zatim usutje,a mracan mu pogledodluta daleko i zaustavi se na jednoj tacki sto je primijeti na horizontu pa zasjenu oci rukom i prodornim se pogledom zagleda o nju,a potom se okrenu svom drugu. „Tamo dolje na jugu,vidim ladju ili nesto slicno.Tvoj je pogled ostriji od mog.Pogledaj caskom tamo pa mi reci sta si zapazio.Upravo sada dok se jos nismo priblizili obali,htio bih da izbjegnem bilo kakvom susretu.“ Malajac uvuce vesla i okrenu se.Osmotri caskom onu tacku,a zatim rece betbrizno: „Camac,i k tome,kako se cini,prazan.“ „Prazan camac nasred mora?Ta nije moguce!“ „Zasto sahibe?Mozda se negdje otkinuo od obale.Po stalnom vjetru i mirnom moru presao je vjerojatno dobar komad puta.“ „Hm,juzni vjetar koji vec duva ne dolazi tu u obzir.Ako je u pitanju camac koji se otkinuo od obale Sumatre,taj je
mogao da dopre do ove sirine samo ploveci po jugoistocnom vjetru.“ „Ja ne znam.Mozda se radi o ostatku kakvog nasukanog i razbijenog broda.Nego,cemu da se sad prepiremo!Budemo li se drzali smjara kojim sad plovimo,ionako cemo uskoro vidjeti da li je u pitanju neka olupina pa cemo stvar moci ispitati.“ Nastavise da plove,a onaj im se camac,nalik na olupinu sve vise priblizavao.Na pramcu mu je leprsala i nadimala krpa,nalik na jedro sto ga je netko pricvrstio za zataknuti stap.Mogao je to biti camac za spasavanjecija se posada utopila pa je sad lutao bez cilja,tjeran vjetrom prema sjeveru. Medjutim,prisavsi blize camcu bjegunci primijetise da to nije nikako mogao da bude camac za spasavanje:stijenke mu,naime,nisu bile obojene uljanom bojom,nego samo namazane nekom njima nepoznatom tvari,a pukotine zapusene smolom. Radoznalost obojice bjegunaca bila je presla vec svaku mjeru kad se priblizise camcu.Jos nekoliko udara veslom,i oni se sa svojim camcem dotaknuse zagonetnog camca i
provirise u nj,zeljni da vide sta se u njemu nalazi,ali u isti cas ustuknuse,zaprepasteni prizorom koji im se ukaza. U camcu je lezao mrtav covjek otvorenih ociju:smrt ga vjerovatno nije bila davno stigla,jer se jos nije nimalo osjecao zadah raspadanja mrtvog tijela.Moglo mu je biti cetrdeset i pet godina.Bio je strahovito smrsavio,pa mu je glava s istaknutim jagodicnim kostima i ocima duboko upalim u ocne supljine,licila sasvim na mrtvacku lobanju.Strasan izgled tog covjeka,cije je tijelo bilo vec poprimilo oblik kostura,bio je donekle ublazen dugom srebrnastom bradom sto je mrtvacu sezala do grudi i dugom kosom sto mu je nalik na grivu obavijala glavu i vrat.Ruke su mu koscate poput ruku u kostura,drzale cvrsto prstima predmet nalik na biljeznicu,a gole su mu noge bile uspravljene kao da ih je podigao u posljednjim casovima borbe sa smrcu.Les je imao na sebi samo kosulju i mornarske hlace,kaput mu je bio leprsao na straznjem dijelu camca zamjenjujuci jedro. Covjek je ocito bio zrtva stravicnog udesa.Zlocinci koji su sad bjezali vec davno nisu imali njeznih osjecaja,ali ovoga su se puta bili sa strahom zagledali u sirom otvorene
mrtvaceve oci lisene svakog sjaja.Malajac prekide prvi sutnju. „Sahibe,tko bi mogao biti taj mrtvac?Mozda mornar s nekog potopljenog broda?“ „Covjek mi ne lici na mornara.Lici vise na odlicnog gospodina koji je ,tko bi znao zasto,smatrao za shodno da obuce mornarsko odijelo.Dakako ta se raskustrana kosa i ta duga brada nikako ne mogu dovesti u sklad s tim nagadjanjem.To mora da je u pitanju neka tajna.“ „A sto mislis,od cega je covjek umro?“ „Od cega je umro?Od gladi,naravno.Zar ne vidis da u camcu nema ni traga bilo kakvoj hrani?“ „To se ocito vidi.Nego,cudno mi je da se bez ikakve hrane mogao odvaziti da se otisne na more.“ „A znamo li mi da li je uopce imao vremena da se kako treba spremi za taj put?Znamo li mi da li je imao kakvih zaliha?A mola mu ih je i olujina sobom oplaviti.Pogledaj samo pazljivije camac!Vidis li na njemu kakvo veslo ili kakav jarbol?A ipak je camac morao imati jarbol,jer na njegovu dnu lez iverje koje moze da potjece samo od slomljenog jarbola.A pogledaj caskom i kormilo.Vlasnik
camca je bez sumnje olujom doveden u taj strasan polozaj. „A sto da radimo sad s mrtvacem i s njegovim camcem?“ Covjek baci ispitivacki pogled na camac,osmotri mu gradju i rece: „U pitanju je sasvim nov i,koliko ja mogu da prosudim,odlican camac.Tko ga je sagradio imao je kako se cini,vise u vidu njegovu otpornost na moru negoli njegovu ljepotu.To mu,dakako nije nikakva mana.Udobniji je svakako,od nasega,pa ga moramo smatrati dobrim plijenom.Zato se moramo,po mom misljenju prekrcati u nj,ali cemo najprije pretraziti mrtvaca,ne bismo li pri tom nasli nesto sto bi nam moglo dobr doci.“ Vezase mrtvacev camac za svoj pa se prekrcase na nj.Najprije izvrnuse mrtvacu dzepove: u njima nadjose samo kompas i omasnu kesu.Kad je otvorise uzviknuse ushiceni.Kesa je bila do vrha nabijena-biserima,i to biserima najcistijeg sjaja,kakvi se u Evropi narocito cijene. Evropljanin odvagnu kesu u ruci pa se naceri kao da sanja,a zatim kliknu radosno i uhvati Malajca za rame.
„Covjece,jesi li ti svjestan da smo se domogli bogatstva,neprocjenjiva blaga.Ako nam se posreci da se s tim blagom iskrcamo na obalu,moci cemo zivjeti bezbrizno prilican broj godina.Vece srece nismo mogli imati.“ Malajac baci pohlepan pogled na bogatstvo st se nalazilo u ruci njegova druga. „Kome treba da pripadne ta kesa?Bez sumnje i meni!Ja se nadam da ces bogatstvo sto se nalazi u njoj posteno podijeliti sa mnom.“ Njegov se drug nasmija.“Kako mozes samo tako da govoris?Nema sumnje da pripada i tebi!Kakvo god ti misljenje imao dosad o meni,ja sam uvjeren da nisi imao nikad razloga da vidis u meni covjeka koji bi htio da te prevari.“ „Ne,to nisam nikad ni u snu pomislio!Ja sam svjestan da se bez tebe ne bih nikad bio oslobodio pa imam povjerenja u tebe.nego,reci mi kako se taj covjek sto sad lezi ovdje mrtav pred nama,domogao tog bogatstva?“ „To ni ja ne mogu da shvatim.Stvar postaje sve zagonetnija.Da se covjek koji tako dugo ne dolazi u dodir
s ljudima odjednom domogne tolikog bogatstva,to ne mogu nikako da shvatim!Nego,da vidimo ima li tu jos sta.Eto,u rukama drzi neku biljeznicu ili nesto slicno.Mozda ce nam ona otkriti tajnu koju sami ne mozemo da dokucimo. Nije bila lako istrgnuti iz ukocenih prstiju mrtvaca biljeznicu.Malajac najzad uspje da svojim nozicem olabavi mrtvaceve prste pa se tako domoze biljeznice.Ali cim je rasklopi,u isti mu se cas ote uzvik razocaranja pa je predade drugu. „Ispisana je stranim pismom koje ja ne umijem da citam.Pokusaj ti,sahibe;ti si ucen covjek.“ Covjek uze u ruke biljeznicu i ogleda je sa svih strana.Bila je to podebela biljeznica,ispisana olovkom i to sitnim znacima,sve do poslednje stranice.Slova nisu bila uopce izblijedjela,a to je bio znak da je biljeznica po njenom vlasniku bila ispisana tek nedavno i to vrlo pazljivo. Procitavsi prvu stranicu,covjek prelista citavu biljeznicu.Lice mu pri tom poprimi izraz osobite pazljivosti.Malajac je pazljivo posmatrao druga pa ga najzad upita:
„Jesi li ti sahibe,vjest jezikukojim je pisao vlasnik biljeznice?“ „Da,vlasnik biljeznice pisao je njemackim jezikom.“ „A o cemu je pisao?“ „To ti sad ne mogu jos reci.Izgleda da su u biljeznici izneseni neobicno vazni dogadjaji,trebat ce mi neko vrijeme da budem nacisto s tim.Ne moramo se ovdje zaustavljati.Saznali smo sto smo htjeli da saznamo,pa je sad vrijeme da krenemo dalje.Prenesi stvari s naseg camca ovamo!Vrijeme je da produzimo svojim putem.“ „A kuda cemo s mrtvacem?“ Evropljanin promisli caskom.A zatim kao da je donio odluku,rece:“Mogli bismo spustiti les u more,ali ja sam misljenja da to zasad ne ucinimo.Vrucina ga je toliko isusila,da se zadah mrtva tijela vise ne osjeca pa nam les vise ne moze smetati.Prerano bi bilo da razmisljamo o tome kako cemo ga se rijesiti,jer nam njegova odjeca moze jos zatrebati.“ „Zar bi nam njegova odjeca mogla jos zatrebati?Kako to mislis?“
„Pa,eto,lako ces to shvatiti ako promislis da mi ne smijemo imati na sebi kosulju koja bi nas svojimkrojem mogla odati,pa ce nam vrlo dobro doci mrtvacevo mornarsko odijelo.Kad stignemo do cilja,jedan od nas dvojice morat ce se iskrcati na obalu i poci u mjesto da kupi sto nam treba,a drugi ce se medjutim negdje sakriti.“ „A zar ne bismo bolje ucinili da odmah s lesa skinemo odjecu?Ja ne volim da se vozim s mrtvacem.“ Drug mu se podrugljivo nasmija:“Ti se njega vjerojatno bojis!Ja ti se necu protiviti ako si odlucio da ga odmah bacis u more,samo nemoj traziti od mene da mu skinem odjecu.Ja nemam sad za to vremena,jer moram citati njegove biljeske.“ Malajac progundja nesto pa se lati posla i poce da prekrcava stvari s andamanskog camca.Bio je praznovjeran,kao i narod iz kojega je potjecao,pa se ocito plasio dodira s mrtvacem. Njegov drug povuce les u straznji dio camca pa sjede na krmu,a Malajac sidje u andamanski camac i stade odanle prebacivati sve stvari,pa i vesla u nikobarski
camac.Najzad se i on sam prebaci u camac,u kom se vec bio smjestio njegov drug,pa odvoji camce.Nakon nekoliko trenutaka opljackan camac produzi put Sumatre,a andamanski camac lisen gospodara nestade na pustoj morskoj pucini. Covjek na krmi nije bio ni primijetio da se camac na kojem se nalazio pokrenuo,toliko je bio zaokupljen citanjem biljeznice:stalno je upirao pogled u njene listove ispisane sitnim,ali citkim slovima,okrecuci ih redom,list po list.
5.DNEVNIK NESTALOG COVJEKA Prvi dio
Tko sam ja?I,kako mi je ime?Ne znam to vise gotovo ni ja sam,tako dugo nije mi do usiju dopro zvuk ljudskog glsa i nazvao me mojim imenom.Ima li na zemlji jos koje ljudsko bice osim mene?Kad se nocu u nesanici valjam na svom lezaju,a more zapljuskuje obalu pjevajuci svoju bucnu pjesmu,moja se sumorna dusa bori s mislju da ja nisam jedini covjek na kojega zvijezde Juga prosiplju iz nezemaljskih daljina svoje samilosno svjetlo,da nisam jedini covjek u toj beskrajnosti. Moze li uopste da postoji bice s osjecajem tolike usamljenosti i napustenosti kakvo sam ja?tesko mi je vjerovati da takvo bice postoji.Kao dijete citao sam Robinzona,ocaran neopisivom romantikom te knjige.Ali bezimen bol,ispisan medju njenim recima,mom je djetinjem neshvatabju bio izmakao.Robinzonov je udes bio neuporedivo sretniji od moga.Robinzon je nasao svog druga Freitaga kad je bio vec izgubio svaku nadu da ce mu se udes nabolje izmijeniti,a ja sam izgobio svog
druga,svoju Rabbadah,svoju neizrecivo voljenu zenu koja mi je bila u raj pretvorila prvih osam godina provedenih na mom od svih ljudskih bica zaboravljenom otoku,gdje sam je i zakopao u porusenom hramu posvecenomSivi,u jednoj podzemnoj odaji,zajedno sa maharadzinim blagom koje sam onda toliko omrznuo,da mi i sam pogled na nj uzrokuje gadjenje. Udes se sa mnom cudno poigrao.Imao sam zenu koja je u punom smislu rijeci bila moja:za nju bih bio dao sva zemaljska blaga,za nju bih se bio borio s bilo kim na svijetu,spreman da je odbranim od svake opasnosti.Nikad nije nitko pokusao da mi je preotme;ona me je voljela,a ja ni sada ne znam cime sam zasluzio da me ona voli.Sad imam blago koje bi mnogog pohlepnika moglo da natjera u ludilo,blago koje za mene nema nikakve vrijednosti pa me cini nesretnijim od najbjednijeg prosjaka,koji s malo para u dzepu moze sebi da kupi bar krisku hljeba,dok ja ne znam sta cu i kuda cu s tim svojim blagom.Dragulji i dijamanti,zlatne posude i idoli,od kojih se ono sastoji,nemaju za mene vece vrijednosti od glatkih oblutaka i ljustura s kojima se valovi na obali segace.Poklonio bih to blago svakome koga bi udes
doveo na moj samotan otok da mi ovdje kao drug pravi drustvo u mojoj samoci.Ali to necu dozivjeti.Petnaest godina cekam vec da svane dan koji ce dovesti u blizinu mog otoka neki brod,danima stojim na obali i vrebam ne bih li ugledao kakvo jedro,makar ono pripadalo kakvom gusarskom brodu,ali uzalud: te srece nisam dozivio u vidokrugu mojih ociju nikad se nije pojavila ni krpa koja bi mi bila docarala jedro,pa sam se najzad,odrekavsi se i cekanja,pomirio s neminovnoscu. S teskom sam mukom ipak uspio da savladam najzad zelje svoga srca.desavalo mi se bezbroj puta da padnem u iskusenje i latim se konopa,da na njemu zavrsim svoj zivot smrcu koju je vec prije mene bio odabrao na tom istom otoku jedan covjek koji je vise volio da umre nego da zivi u toj strasnoj samoci,hiljadu sam puta napola lud od bola lurio gore-dolje obalom i udarao glavom o grebene,dok mi iz nje ne bi krv pozekla.Borio sam se,u ludilu,s utvarama,tresuci se u groznici na svom lezaju,bezbroj puta molio sam se bogu da me uzme k sebi,ali on nije htjeo da mi uslisa molbu,pa sam svaki put,kad bi me groznica napustila,ustajao
oporavljen,mada mi nikad niko nije pruzio ni najnanju pomoc. Moze li beskrajno cekanje oduzeti covjeku najzad sve snage?Ja sam vec davno prestao da se nadam,ali i da se bojim:postao sam ziv stroj koji se ujutru stavlja u pogon,a uvece zaustavlja.Cudim se cak da sam se odlucio da opisem tok svog zivota u ovoj jedinoj biljeznici sto sam je uspio spasiti kada sam dozivio brodolom.Imam li to da zahvalim dosadi?Ili mozda nekoj neizvjesnoj slutnji da bi se mojim rijecima mogao mozda neko okoristiti,netko od mojih najmilijih,ako mu ova biljeznica dopadne ruku,netko cije su me oci vec davno kao mrtva oplakale.Ja znam samo da mi je ta misao pala na pamet juce,kad sam posjetio svoju Rabbadah i vidio blago sto sam joj ga stavio pred noge pa je ondje spremljeno bolje nego u mojoj kolibi. Pokusat cu,dakle da se sa svojim mislima vratim u doba kad jos nisam bio ubogi bogatas kakvim se danas smatram.Bit ce mi tesko sjetiti se dogadjaja koji su duboko utonuli u moju svijest,kao da su se zbili stotinama godina prije danasnjeg dana i sad pripadaju vec drugom nekom svijetu.Ali ja imam vremena!Nitko me ne tjera da
taj posao sto prije zavrsim pa je sasvim svejedno hoce li mi trebati godina dana ili vise da te biljeske dovrsim.Necu zakasniti ako dospijem da ih polozim pored svoje glave kad osjetim da mi je smrt blizu.Nakon mnogo,mnogo godina nekom ce se putniku koji bude zalutao ovamo svojim camcem ili bude kao brodolomac izmakao smrti na ovom otoku,mozda posreciti da pored mojih kostiju nadje ovu biljeznicu pozutjelih ili napola sagnjilih listova koja ce mu pricati o Hugu Golwitzu,nekad najsretnijem covjeku pod suncem,o Rabbadahi njegovoj voljenoj zeni,vanrednoj ljepotici, i o-maharadzinu blagu. ....................................................................................... Proslo je doba kisa ,i moj se mali otok pretvorio u pravi raj.Cist poput balsama miluje mi delo zrak,donoseci mi sa svih strana mirise raznobojnog cvijeca i procvalih stabala.Bezbroj plodonosnih ljica niklo je iz zemlje i razvit ce se u biljke najneobicnijih oblika,a iznad tog spleta najcudesnijeg raslinstva strse visoko uvis divne krosnje areka-palmi i pandanus-stabala.A napolju, pred koraljnim prudovima,nasrce more na ostre nasipe i prijeti im svojim sad kristalnim sad mutnim,uskipjelom pjenom okrunjenim valovima koji se dizu i spustaju,a iz nih kao da
vire hiljade vila vodarica,zeljne da saznaju kakvim je vaznim poslom zaokupljen covjek koji sjedi osamljen tamo na obali,ne mareci za svu tu ljepotu kojom je okrusen. Da,lijep je taj moj otok dragulja sto u svom zelenom sjaju lici na mirisavu vilu sto pociva na valovima safirnog sjaja,ali hiljadu puta ljepsa je moja domovina sa svojim jezerima i sumama,sa svojim rijekama i svojim planinama.Sa svojim drazima,ti si,ljepotice moja samo okrutna Kirka sto me je nerazrjesivim okovima vezala za sebe.Pusti me lijepa carobnice,na slobodu,i ja cu se odmah vratiti u svoju domovinu i tamo i tamo cu zaboraviti sve muke sto sam ih prepatio u tvom zatvoru,a dusa ce ti moja uzvratiti rijecima zahvalnosti gostoljubivost kojom si me zaduzila u duge godine sto sam ih,bacen udesom na tvoj otok proveo u tvom carstvu!... Kad sam pred dvadeset i pet godina napustio svoju domovinu,mojoj je braci bilo trinaest,odnosno sedam godina.Jos ih vidim pred sobom,Teodora s plavim uvojcima i sanjalackim ocima i malog Freda,koji je,suprotno od svog brata,tihog sanjalice,svojim plavim
ocima gledao smiono i veselo u svijet i jedini od nas trojice brace provodio dane u krugu nase porodice,cesto smionije i veselije nego sto su to dopustale oceve i majcine brige,koje su i mene,najstarijeg sina nasih roditelja,cesto tistale. Rod Gollwitza jedan je od najstarijih,ali i-najsiromasnijih rodova u Sudlandiji.Krivnjom uprave nasih predja,premalo usmjereno na odrzanje nasih dobara,posjedi porodiceGollwitza stoljecima su suvise opterecivani dugovima,pa je bilo tesko,a mozda i nemoguce,poslovati na nacin da se iz porodicnih dobara izvuce koliko je trebalo da se trojici sinova-kceri u porodici nije bilo-u nijihovu zivotu osigura primjeran polozaj. Takve su me prilike navele na to da zarana stanem misliti o tome kako bi se nase stanje moglo izmijeniti nabolje.Odavna je rod Gollwitza navikao da gleda daleko,i zato i ja usmjerih svoje misli put dalekih krajeva,jer mi domovina nije obecavala nikakvu buducnost.Ni Sudlandija ni druge sjeverne drzave nisu imale kolonijalnih posjeda,inace bih bio svoje usluge stavio na raspolaganje domovini:zato sam stupio u
englesku istocnoindijsku vojsku u kojoj sam,kako mi se cinilo,imao najvise izgleda da ce se moji planovi u skoroj buducnosti ostvariti.O svom dvadesetom rodjendanu nalazio sam se vec na putu. U Kalkuti zapoce roman mog zivota.Uskoro po svom dolasku u taj grad upoznah jednog mladog otmjenog indijca koji se nalazio tamo na studijama.Neko vrijeme nije on nimalo govorio o svojoj domovini pa mi nije rekao ni kako se zove,ali je ubrzo postajao iz dana u dan sve povjerljiviji.Zacudih se kad mi se jednog dana otkri kao maharadza Madpur Sing iz Auga,zatrazivsi pri tom od mene da mu casnom rijeci obecam da necu nikome odati tajnu njegova porijekla i njegova polozaja.Ja mu to obecah.On mi onda isprica da mu je otac svojim raskosnim zivotom svoju zemlju malone upropastio,pa sad on mudrom stednjom mora da poradi na tome da je ponovo podigne.Zato je,kako mi rece,i dosao u Kalkutu,da uci od Engleza kako se zemljom upravlja.Bio je plemenit mlad covjek,i ja sam bio naprosto sretan sto sam se s njim sprijateljio.Nekoliko smo se mjeseci svaki dan sastajali ,a kad je dosao dan da se rastanemo,obojica smo bili uvjereni u trajnost naseg uzajamnog prijateljstva.
To mi je prijateljstvo bilo melem na dusi koja je ceznula za domovinom.Medjutim,ceznja za domovinom ponovo ojaca kad osjetih da ni medju svojim starjesinama ni medju svojim drugovima ne nalazim ni na kakvu susretljivost.Moj general,lord Haftley.bio je hladan,dtresit Englez,koji je smatrao da ce se poniziti ako dade maha iole toplijem osjecaju.Bio je krajnje zakopcan; ako bi se pak ponekad odlucio da nesto primijeti,promrmljao bi kroz zube samo jedno „yes' koje bi covjeka sledilo upravo kao sto ga je ledila njegova nadutost.Zbog njegove navike da u razgovoru ucestvuje samo kratkim 'yes',svi su ga ptcinjenici nazivali 'generalom 'Yes'. Dok sam se u svom puku prema ostalim oficirima odnosio vise ili manje ravnodusno,jos mi je jedan covjek u puku bio od prvog casa mrzak.Konjicki kapetan Mericourt bio je Parizanin,ranuje je bio mozda trgovacki putnik ili neto slicno,pa je bio dosao u Indiju,jer u svojoj domovini nije mogao ni do cega dotjerati.Bio sam uvjeren da je cin koji je imao postigao samo lukavoscu.Smatrao sam ga,uostalom,podlacem,a uskoro mi se pruzila upravo prilika da ga upoznam kao nekarakterna covjeka.
U neko doba nakon odlaska indijskog princa upoznah u jednom drustvu suprugu majora Wilsona,pa sam cesto bio pozivan u njihovu kucu.Majorova je supruga vidjela moje drustvo,jer su joj nasi razgovori pruzali priliku da se usavrsi u njemackom jeziku.Bila je to ljepotica,ali uz to vrlo moralna zena.Nikad nije medju nama pala jedna sama rijec,koju njezin muz ne bi bio smio cuti.Dolazio je u tu kucu i kapetan Mericourt.Majorova je supruga bila drazesna zena, i on pokusa da joj se priblizi,ali ona se prema njemu drzala uvijek suzdrzljivo.Iz ljubomornosti prema meni ponasao se kao sto se moglo ocekivati od neotesana covjeka kakav je on bio.Jednoga dana upita me major zasto se ophodim tako srdacno s njegovom zenom.Ja se zacudih.Pri tom se porjeckasmo,i on me izazva na doboj.Nisam se bojao udarca koji sam mogao zadobiti,ali sam strahovao da bi cast njegove vrijedne vjerne zene mogla biti dovedena u pitanje.Nastojao sam stoga da ga umirim i uvjerim da mu je zena nevina,ali izazov sam ipak morao prihvatiti.Major mi probusi jedan rukav na kaputu,a ja mu okrznu sabljom lice.Otada sam se klonio njegove kuce.Ni kapetan se nije vise smio pokazati kod njih.Receno mi je da me je on kod majora osumnjicio,ali nisam imao za to dokaza.Nadao sam se u
sebi da ce doci jednom cas da se s njim pistoljem obracunam,ali nisam tada jos mogao da slutim da ce osvetu za kojom sam ceznuo preuzeti kao svoju jedna visa licnost. U majorovoj kuci bio sam se vec poceo osjecati kao domace celjade,pa me je osamljenost u kojoj sam se nasao nakon dvoboja sad dvostruko tistala.Srecom dogodi se u to doba nesto sto je moje misli drugamo skrenulo.Engleska,koja je bila prosirila svoj utjecaj daleko preko Alahabada,poce pruzati svoje pipke prema susjednom Augu,koji je svojim zdravim podnebljem i vanredno plodnim tlom vec odavna privlacio njene pozudne poglede.Trebalo je da tamo krne jedno poslanstvo,s ciljem da s tom bogatom zemljom obnovi odnose koji su smrcu starog radze bili prekinuti.Taj prividno miroljubiv zadatak bio je povjeren generalu 'Yesu' i nekolicini nas oficira,medju kojima sam se i ja nalazio.Ja tada nisam jos imao dovoljno politickog iskustva,ali sam za vrijeme svog kratkotrajnog boravka u Kalkuti imao i suvise uvida u politicko umijece engleskih drzavnika,a da bih mogao da povjerujem u bezazlenost tog poslanstva.Znao sam kako Engleska postupa u slicnim
slucajevima.Poslanstvo je imalo da postavi zahtjeve koji u cjelini nisu nikako mogli biti prihvaceni,da bi onda Engleska imala razlog da zarati na tu zemlju i podvrgne je svojoj vlasti.U tom slucaju nisam mogao kao sigurno nista da utvrdim jer su mi zahtjevi Engleske bili nepoznati,ali odlucih da pratim dogadjaje kako bih mogao da na vrijeme upozorim Madpur Singa,ukoliko bi u planu bila kakva izdaja.Nisam htio da po cijenu svoje savjesti zastupam interese zemlje s kojom me,osim ugovora o sluzbi,sklopljenog na nekoliko godina nista nije vezalo. Odvezosmo se zeljeznicom do Benaresa,a odanle camcima sto su ih veslima tjerali kuli,po cetrnaest u svakome,uz rijeku Ganges ciju vodu Indijci smatraju u tolikoj mjeri svetom da je raznose i cak vjeruju da svakoga tko god u njoj ili u raljama krokodila koji u njoj zive svojevoljno nadje smrt,Brahma odmah prima u jedno od svojih nebesa.General 'Yes' vozio se sa svojim indijskim slugom u prvom camcu,dok smo mi,ostali oficiri,medju kojima se nalazio i kapetam Mericourt,bili zauzeli drugi. Narednih osam dana znacilo je za mene putovanje kroz bajoslovnu zemlju.Vec u Benaresu.gdje se zadrzasmo
jedan dan,nisam mogao da se dosta nacudim.Nigdje ne dolazi tako snazno do izrazaja Indija,ta zemlja velikih suprotnosti.Tu se pred nama na lijevoj obali Gangesa,na gromadama stijenja sto se okomito rusi u svete vode,uzdize stari,sveti grad sa svojim nebrojenim hramovima,dzamijama i palacama. Raskosna obitavalista velikodostojnika nizu se tu,kao u nekom snu,naizmjance,pored svetih spomenika i veleljepnih hramova.U sjaju suncanog svjetla blijeste slikovita krunista i kubeta,ljeskaju se tornjevi i minareti.Sunce Indije pozlacuje sve,pozlacuje cak iprljavstinu koju,kako se cini samo oko i uho Evropljanina primjecuju i osjecaju,dok se domaci svijet u njoj sasvim dobro snalazi.Benares je glavno sjediste bramanstva.Tu je cistiji i pomirljiviji budizam tako dugo progonjen,dok ga Brahmine i Visnuove sluge nisu najzad potjerali iz citave Indije,osim s podrucja krajnjeg Juga i sa Cejlona,gdje se jos zadrzao.I tako sad u Benaresu vladaju neograniceno Brahman i njegova sveta goveda,pa su svi hramovi puni tragova svetih krava,koje,vukuci se lijeno,rese njima na svakom koraku hiljade gradova.Pred njihovim nogama padaju nicice pobozni vjernici i ljube im uprljana
kopita.Bogatasi i siromasi,muskarci i zene svi se zanosno klanjaju tim bogovima u njima posvecenim hramovima,pa bi se sigurno slabo proveo tko bi se usudio da posumnja u bozansku prirodu tog govedjeg svijeta.Vidio sam tako jednu mladu zenu,lica zastrta velom,s bogatim nakitom,kako zanosno pada nicice u prljavstinu pa kravi mascu iz jedne srebrne zdjelice maze kopita i pri tom sapce pobozne molitve.Hiljade poklonika,uzetih,bolesnih,kljastih okuzenih silaze stepenicama do rijeke,ciji se valovi pod gomilama prljavstine od koje se zamecu bolesti pretvaraju u mulj,i pozudno piju s dlana zutu corbu koju nazivaju 'svetom vodom'.Nije stoga nikakvo cudo sto se u Benaresu kuga i kolera nikako ne mogu zatrti,pa se te bolesti,prenosene poklonicima koji se vracaju u svoja obitavalista,sire po citavoj Indiji. Ali Ganges nije samo kupaliste,nego i groblje citave drzave.Bogatasi i siromasi dolaze na njegove obale,da bi u njegovim vodama isprali grijehe i u njima sahranili svoje mrtve.Ljudi ce se pogadjati sa svecenicima oko cijene gorivih drva od kojih ce se podici lomaca,zatim ce plameni jezici,nadaleko vidni,praskajuci lizati goli les,dok
se ne pretvori u pepeo koji ce rodbina prosuti u rijeku kojom protjecu lesine krava i parija sto se ne spaljuju,jer bi lomaca za njih suvise stajala. Odvratan dojam pobudjuju narocito bogalji,fakiri i prosjaci koji se sami sakate i trape.Ta vrsta ljudi zivi od zivaca svojih bliznjih,upravo kao i prosjaci u velikim evropskim gradovima.Na stepenicama jedne dzamije vidio sam jednom jednog Indijca koji se,umiruci,jezivo grcio.Zgrozih se pa se okrenuh,toliko se sazalih na nj.Ali moj se indijski vodic osmjehnu i primijeti: „Poznajem tog covjeka vec godinama pa sam ga sto puta vidio kako umire;On na taj naci zaradjuje grdne pare.“ Citav me jedan svijet nikad ranije dozivljenih utisaka salijetao kad smo klizili uz svetu rijeku pored gradova i sela,pored palaca i koliba.Moji su pratioci boravili svi vec duze vremena u Indiji pa se njih taj svijet nije tako zivo doimao kao mene,a mrsavi je general 'Yes' citavo to vrijeme lezao na svom divanu od crvenog barsuna,sad spavajuci,sad puseci,ne provirivsi nijedanput iz svog satora koji ga je stitio od jarkog indijskog sunca.Sto je mogao da znaci Benares,sto Ganges,a sto najzad i citava
Indija za jednog 'Englishmana',a pogotovo za njega,lorda Haftleya! Osmog dana naseg putovanja ukaza nam se oko podne Aug.Sveta rijeka zasja pod zrcalima jakog sunca poput rastopljenog srebra.Rijekom su krstarili mnogobrojni camci,a medju njima su se kretali ribari,koji su po indijskom obicaju bili polegli na dva zemljana lonca,po jedan na svakome,i tako plivali rukujuci pri tom mrezama. Na pristanistu nas doceka seta sepoya(sepoy-urodjeni engleski vojnik),konjice koju nam je drzavni poglavar bio izaslao u susret.Jedan od tih vojnika povede bogato opremljenog konja,kojega se ni jedan vladar ne bi postidio,dok su drugi,iduci za njim,vodili nekoliko kopnja bez ikakve opreme,koji su ocito bili odredjeni za nas oficire.General napusti camac,zasticenim od sunca sirokim suncobranom,koji su mu nad glavom drzali dva kulija.Samo sto stpi na tlo,zagruvase s grada puscane salve i topovski hici,pa svi prisutni Indijci u isti cas kleknuse smjerno na zemlju.
Jedan do zuba naoruzan Indijac,u kome ja zacudo prepoznah Madpura Singa,svog indijskog prijatelja,pridje generalu. „Sahibe,moj gospodar,radza Madpur Sing,kome pripada sve sto ovu zemlju pokriva,zapovijedio mi je da te pozdravim dobrodoslicom.“ „Yes“,otpozdravi mu general,pozdravivsi ujedno lakim pokretom ruke sve Indijce koji su mu bili dosli u susret,a zatim naredi kulijama da ga dignu na konja.Za njim uzjahasmo i mi,svatko svoga konja.Indijac me je ocito bio zapazio,ali odvrati poglrd od mene,kao da ne zeli da obratim na njega paznju.Zatim i on uzjaha svog konja,i mala povorka krenu.Na celu male povorke jahao je general s Indijcem koji je jahao lijevo od njega.Ocito ne marocito raspolozen,lord se bio namrstio. „Kapetane Mericourt!“ Kapetan se odazva generalovu pozivu i potjera konja desno od generala. „Generale!“ „Vi ste Francuz,zar ne?“
„Da.Vas sam sluga.“ „Francuzima sto se uctivosti tice nije nitko na svijetu ravan.“ „Tako ljudi kazu.“ „Vi znate,dakle,sto znaci biti uctiv?“ „Ja mislim da znam.“ „Da li je docek koji mi je radza priredio bio uctiv?“ „Cini mi se da nije bio narocito uctiv.“ „Yes.“ „On salje nadstojnika svoje kuce i pregrst vojnika da docekaju zastupnika i poslanika svemocnog Albiona.“ „Yes.“ „Pravo je cudo sto se radza dobrostivo udostojio da nas primi u svoje dvore.Vi cete Ekselencijo za vrijeme pregovora morati mu uzvratiti uctivost istom mjerom.“ „Yes.“ „I uporno traziti da udovolje zahtjevima Vase Ekselencije.“
„Yes.“ Obojica cu tako glasno razgovarali,da su oni koji su iza njih jahali svaku njihovu rijec razumjeli.I Indijac je bio cuo i razumio svaku rijec iz njihova razgovora,jer je bio savrseno vjest u engleskom jeziku.Ali on se napravi kao da nije nista cuo pa ne podize prosto oci s glave svoga konja.Ja,naravno nisam mogao biti ravnodusan prema generalovoj netakticnosti,ali mi nije prosto bilo ni na kraj pameti da se zbog nje uzrujavam.Trebalo je da general samo dobro otvori oci,ako je htio da ne bude doveden u nepriliku. Mala se povorka zaustavi pred glavnom kapijom dvorca.Straze koje su stajale pred njom bacise se u isti cas nicice na zemlju.General se prezrivo osmjehnu;bio je uvjeren da ta pocast ide njega. „Dopusti mi da te povedem radzi“,rece Indijac na jeziku svoje zemlje. „Radza je voljan da primi samo tebe.“ „Nisam ja parija,da idem sam.“ „Zasto me tvoj gospodar hoce da primi kao kakvog cilimara?“
„Isto tako primio bi i kraljicu tvoje zemlje i sve kraljeve ovog svijeta.On je bio u vasim zemljama,ali nije trazio da ga iko primi.Dodli!“ „Voljan sam da dodjem,ali samo sa svojom pratnjom.Javi to svom gospodaru.“ „On je izrazio zelju,da te vidi samo zato sto si ti to zazelio.Ali ako bas hoces da te povedem k njemu s tvojom pratnjo,a ti dodji!“ On nas povede kroz nekoliko divnih dvorista do granitnog sirokog stubista koje je vodilo do jedne dvorane sa stupovima kakve su se gradile pred dvije hiljade godina.Mnogobrojno osoblje sto smo ga sreli padalo je sutke pred nama nicice i ostajalo u tom stavu sve dok ga ne bismo mimoisli. „Da li im je tvoj gospodar zapovijedio da padnu pred nama nicice?“ „To im nikada ne zapovijeda.Oni mu na taj nacin iskazuju svoje strahopostovanje.“ Englez zapravo nije mogao da shvati zasto taj svijet odaje na taj nacin pocast i odsutnom svom vladaru pa se ponovo prezrivo osmjehnu.
Udno dvorane sa stupovima,koja je bila sva pokrivena skupocjenim cilimima,bilo je smjesteno prijestolje sacinjeno od slonove kosti u obliku slona sto pociva.S jedne druge strane samog prijestolja stajale su po dvije straze s lepezama od paunova perja,optocenim biserjem,kojima su obicno hladili vladaru. „Kako zeli tvoj gospodar da se smjestimo?“ „Smjestite se kako hocete,vladajte se prema obicajima vase zemlje!“ „Kazi mu da mi necemo past pred njim nicice,kao sto to cine njegovi robovi.“ „On to od vas i ne trazi.Na kojem jeziku hocete da govorite s njim,na njegovu ili na vasem?“ „Govori li on engleski?“ „On govori engleski i francuski.“ „Onda ce iz uctivosti prema nama govoriti s nama engleski.“ „Isto tako biste vi iz uctivosti prema njemu mogli govoriti s njim na njegovu jeziku.Ali on ce se radovati sto mu se ukazala prilika da bude uctiviji od vas,mozete poceti!“
„Kako da pocnemo,kad on nije jos dosao?“ „On je vec davno tu pa ce sad zauzeti svoje mjesto.“ Pri tom se Indijac pope na prijestolje i sjede.Iznenadjeni Englezi shvatise sad zasto je radza htio da primi generala nasamu.Kako je radza bio razumio svaku generalovu rijec,htio je vjerojatno da mu ustedi ponizenje. Sadasnji docek bio je namijenjen samo obostranim pozdravima pa ne potraja dugo.Stvarni pregovori imali su da se odrze kasnije.General se bio vec podigao s divana na kojemu je sjedio,da pokaze da nema vise sta da kaze,kad mu radza dade rukom znak. „Zelio bih da te jos jednom nesto upitam.Smijem li pozdraviti jednog tvog oficira,koji se nalazi sad u tvojoj pratnji,a ja ga poznajem?“ „Dopustit cu mu da govori s tobom.“ „Ah!Koga to smatras zarobljenikom,mene ili njega,kad bez tvog dopustenja Madpur Sing,kralj Auga,ne smije da govori s njim,ako mu se to prohtije?“ General uvidje da je uvrijedio radzu.
„Ti si me krivo razumio.Ti si mojim rijecima podmetnuo znacenje koje one nemaju.S kim ti to zelis da govoris?“ „Ti kazes da ja nisam razumio tvoje rijeci,ti mislis dakle,da ja ne razumijem tvoj jezik.Pokusat cu da ga bolje naucim pa te molim da mi oficira s kojim zelim da govorim ustupis da mi bude ucitelj.To je potporucnik Hugo Gollwitz.“ „Gollwitz!“uzviknu iznenadjeni general,a zatim zapovijedi ostro,gotovo prijetecim glasom:“Stupite pred radzu!“ Ja se odazvah tapovijedi i pridjoh radzi,koji mi ljubazno stegnu ruku. „Mi smo se u Kalkuti upoznali,ja te volim i nisam te zaboravio.Ti ces stanovati u mojim odajama sa zadatkom da utvrdis govorim li ili ne govorim vas jezik.Dopustas li to?“ „Dopustam!“ A sad idi slobodno sa svojim ljudima.Odaje su vam spremne.Moje ce vas sluge u njih povesti.“ Zatim sidje s prijestolja i,uzevsi me za ruku,stade sa mnom iza jedne zavjese...........................................
................................................................................. Nocas sam kasno usnuo.Bile su me uzbudile tolike uspomene iz proslosti,da nisam mogao oci da sklopim.Kad najzad uspjeh da zaspim,san koji sam usnio bio je pusta zbrka.Vidio sam svoju bracu,ali ne vise kao djecu nego kao odrasle ljude.Upala blijeda lica,Teodor je upirao u mene neopisivo moleciv pogled i pruzao mi ruke na kojima primijetih lance.Htio sam da mu pridjem,ali uto slika nestade,i ja se nadjoh na prostranoj poljani,obrasloj travom;ja nisam nikada do tada bio u Americi,ali tako sam,upravo tako zamisljao prerije na njenom Zapadu.Na obzorju se pojavi jedan jahac koji mi se brzo priblizi.Kad zastade preda mnom,zapanji se.I ja se bez rijeci zapiljih u njega.Bio je to moj mladji brat.Ali u svom odijelu lovca divljih konja,bio je to ozbiljan covjek cije je lice bilo poprimilo muzevan izraz,a ne veseo djecak koji se raduje zivotu,kakva sam ga ja poznavao.“Fred!“htio sam da ga zazovem,ali u taj se cas njegov lik rasplinu,kao da ga je magla progutala.Zatim se opet nadjoh u Indiji.Nalazio sam se kao optuzenik pred ratnim sudom.Bili su mi vezali ruke na ledjima,a Mericourt je stajao preda mnom s
golemim macem u ruci.Bacivsi na mene djavolski zloban pogled,bio je upitao generala: „I vi ste,generale,misljenja da je potporucnik Gollwitz pocinio zlocin veleizdaje?“ „Yes.“ „I vi cete mu izreci smrtnu osudu?“ „Yes.“ „Kad treba ta osuda da bude izvrsena?Sad?Odmah?“ „Yes.“ Mericourt trgnu onda mac,u namjer da me njime snazno udari,a...ja se probudih sav oznojen.Nisam sad bio u Indiji,vec sam lezao u svojoj kolibi na svom samotnom,od svijeta napustenom otoku.Da li je taj uzbudljiv san bio u stvari znak da mi prijeti groznica?Il je to bila posljedica utiska koji su mi prethodnog dana bili pritisli dusu?Da li sam uopste dobro ucinio sto sam sjene proslosti izazvao time sto sam uspomene na njih zabiljezio u svoju biljeznicu?Ali ja sam vec bio poceo da zapisujem svoje dozivljaje pa sam te zapise htio da privedem kraju.Spremio sam zato sebi dorucak,progutao sam
tabletu kinina,da suzbijem groznicu,ako mi ona zaprijeti,i eto me sad nastavljam svoju pricu... Uvece istoga dana kad smo bili stigli u Aug,general me pozva da dodjem k njemu.Ja sam slutio o cemu se moglo raditi pa obavijestih radzu da me je general pozvao k sebi.Madpur Sing mi poruci da zeli da sazna sto mi je general rekao pa ce me cekati u parku na klupi pod jednim egzoticnim stablom Popodne toga dana bili smo se prosetali zajednon parkom,pa sam znao gdje imam da potrazim radzu. Kad udjoh u generalovu sobu,nadjo ga s persijskom lulom medju zubima.Pred njim je stajao kapetan Mericourt.General namignu kapetanu,a ovaj poce odmah da me ispituje: „Gospodine potporucnice,vi ste poznavali radzu?“ „Da.“ „Gdje ste ga upoznali?“ „u Kalkuti.Meni se cini da je to vama i dosada bilo poznato.“ „Kako ste se dugo druzili s njim?“
„Nekoliko sam se mjeseci gotovo dnevno sastajao s njim.“ „Vi nam medjutim,o tom vase za nas vrlo vaznom poznanstvu niste uopce govorili,“ „Madpur Sing bio je dosao u Kalkutu da tamo studira.Zato nije nikome htjeo reci tko je i sto je,a ja sam mu morao dati casnu rijec da tu tajnu necu nikome odati.“ „Ali kad ste saznali koju je svrhu imalo nase putovanje,duznost vam je bila da nam tu tajnu odate.“ „Sta vi smatrate svojom duznoscu,to se mene ne tice,ali ja zadanu rijec nikad ne krsim,jer bi se time ogrijesio o duznosti cestita covjeka.“ „Gospodine potporucnice!“ „Gospodine Kapetane!“ „Ne zaboravite da se nalazite pred svojimstarjesinom!“ „Svakako,i taj starjesina sjedi preda mnom.Ali vi to u ovom trenutku niste!“ „Sta hocete time da kazete?“
„Hocu da kazem da ja zelim da govorim s gospodinom generalom,a ne s vama.“ „Gospodin general mi je naredio da govorim s vama.Zar ne,Ekselencijo?“ „Yes!“odgovori general i pri tom me mrko pogleda. „Cuo sam.Ali kako gospodin general nije stavljen ni pod ciji nadzor,o cemu ne moze biti sumnje a ni jednom se potcinjenom ne moze uskratiti pravo da govori sa svojim neposrednim starjesinom,ukoliko je taj prisutan,ja cu govoriti i odgovarati samo zato sto sam voljan da udovoljim opcim zahtjevima uctivosti,a ne zato sto bi me na to primoravali zahtjevi sluzbe.“ „Do djavola,bas ste drski!Takav govor zasluzuje ostru kaznu,zar ne gospodine generale?“ „Yes.“ „Ostru kaznu?Sta hocete time da kazete?Tko ce biti ostro kaznjen?Recite!“ „Onaj koji je takvu kaznu zasluzio!“ „Od nas dvojice,ja to svakako nisam;ta me misao umiruje.“
„Gospodine potporucnice!“ „Gospodine kapetane!“ „Gospodin general vas je poznao da se opravdate zasto ste zatajili svoje poznanstvo s radzom.Vi ste krivi sto smo ponizeni docekom koji nam je radza priredio!“ „Ja?Ja nisam nikome naredio da zamece razgovor u prisustvu covjeka koji je svaku rijec razumio.“ „Obuzdajte se!Vasa je duznost bila da nas izvijestite tko je covjek koji nas je docekao.“ „Ja ne vidim zasto je to morala biti moja duznost pa vas molim da taj razgovor prekinete.Moram,naime,ici radzi koji me je zamolio da mu izdam svjedocanstvo da ne zna da govori engleski,a ja mu takvo svjedocanstvo ne mogu na laku ruku izdati.“ „U ovomtrenutku vi ste ovdje mnogo potrebniji nego drugdje pa to ne smijete smetnuti s uma!Zar ne gospodine generale?“ „Yes.“ „Vase zatajivanje predstavlja tako zamasen propust.da moramo citavu stvar dobro pretresti prije nego sto se
odlucima da vam odmjerimo primjernu kaznu.Kako se u ovom trenutku ne nalazimo u odnosu koji bi se mogao nazvati sluzbenim,mi vam sad jos necemo izreci presudu,ali vas moramo lisiti cina i oduzeti vam mac,gospodine potporucnice.Zar ne gospodine generale?“ „Yes.“ Ja posegnuh rukom za macem,ali ne da mu ga predam,nego da njime kaznim covjeka koji me je vrijedjao,ali ne dopustih da me srdzba sasvim obuzme. „Jeste li mi rekli sve sto ste htjeli da mi recete gospodine kapetane?“ „Onda cu vam i ja reci sta mi je na srcu.Ja bih vam morao predati svoj mac zato sto nisam prekrsio zadanu rijec.Takvu presudu moze da donese samo necastan covjek.“ „Potporucnice!“ „Kojesta!Nemojmo glumiti.Vi ste kadri da druge natjerate na dvoboj,ali nemate dovoljno hrabrosti da se licno bijete.Vi trazite od mene da vam predam svoj mac.Pa
dobro,predat cu vam ga,ali cu vam prije njime izgrepsti lice.“ „Ta uvreda ne smije ostati nekaznjena,zar ne generale?“ „Yes.“ „Kaznjena?Vi ne razlikujete dobro pojmove:jedno je prekrsaj,on ne smije ostati nekaznjen,a drugo je uvreda,ona ne smije ostati neosvecena.Vi ste kukavicki pokusali da mojim rijecima dadete obiljezje neizvrsavanja sluzbenih duznosti,samo da biste izbjegli da mi se oruzjem suprostavite.Ali u tome ipak niste uspjeli;uostalom,sami ste malocas rekli da se vi u ovom trenutku ne nalazite prema meni u odnosu koji bi se mogao nazvati sluzbenim.Vi se prema meni ponasate kao drska kukavica bez trunka osjecaja za pravdu,a uz to i kao nerazuman covjek.Gospodinu generalu povjeren je na osnovu punomoci tezak zadatak da pregovara sa maharadzom;on zna da je kapetan Mericourt danas uvrijedio radzu;on je cuo da mi je radza rekao:“Ja te volim“Gospodin general hoce sad da me kazni zbog toga sto me radza voli.Gospodin general treba sad da razmisli o tome da li je nakon svog postupka prema radzi mogao uopce da s njim zapocne bilo kakve pregovore ili je
mozda trebalo da povjereni mu zadatak ustupi nekome kome bi radza bio skloniji nego njemu. „Vi mozete zasad ici,ali morate ostaviti ovdje svoj mac!Zar ne gospodine generale?“ „Yes.“ „Primio sam na znanje gospodo,vase rijeci,primite vi na znanje moje.Ovaj je mac moje privatno vlasnistvo,i ja ga predajem samo onome kome ga prodajem ili mu ga poklanjam.Ja sam vam,gospodine generale,dodijeljen kao dobrovoljac pa vas molim da me otpustite.Ujedno vas molim da mi dadete otpusnicu!“ „Otpusnicu necete dobiti!“nasmija se zlobno Mericourt. „Imajte na umu da biste se tim svojim postupkom ispoljili kao dezerter.Zar ne gospodine generale?“ „Yes.“ „Pa dobro,onda mi je milije da budem ustrijeljen kao dezerter,nego da budem nagradjen zato sto sam prekrsio zadanu rijec.Izjavljujem vam,dakle da vam vise ni ukom pogledu ne kanim biti na raspolaganju.Laku noc!“
To imrekoh i odoh;ali nisam posao odmah u park,nego sam svratio u svoju sobu.Razgovor s mojim pretpostavljenima bio me je uzbudio vise nego sto sam ja to pred njima htio pokazati,pa sam se morao primiriti prije nego sto podjem radzi. Bilo me je zabrinulo i generalovo ponasanje prema meni.On je znao da me radza voli pa je vec zbog same stvari za koju se bio zalozio trebao da bude susretljiviji prema meni.Ali on se nije bio pokazao takvim,i ja sam bio stekao uvjerenje da mu nije bilo mnogo stalo ni do misljenja vladara kome je bio poslan,a ni do misljenja vlade koju je u tom slucaju zastupao.Slutio sam da je cilj njegova posjeta radzi bio samo prividno miroljubiv.Ukoliko me slutnja nije varala,svako odgadjanje mog sastanka s radzom krilo je u sebi opasnost koju nisam smio radzi zatajiti.Ja mu je ne bih bio zatajio,ni da moj razgovor s generalom i kapetanom nije imao neprijatan zavrsetak.Bio sam uvjeren da prema generalu nemam vise obaveza,jer sam sa svoje strane bio prekinuo svaku vezu s Engleskom. Imao sam ipak razloga da budem zabrinut u pogledu svoje buducnosti.Bio sam ostao bez sredstava potrebnih
za zivot,sam u stranoj zemlji,cije mi prilike nisu bile poznate.Uza sve to o svemu tome nisam mnogo razmisljao.Imao sam u radzi prijatelja,kojega sam cijenio vise od svega cemu sam se mogao nadati da sam ostao u sluzbi Engleza.Zato sam bio dobro raspolozen kad se uputih u park gdje sam imao da se nadjem sa radzom. Odmah se pokaza da sam dobro ucinio sto sam najprije svratio u svoju sobu,a onda tek posao u park.Izidjoh tiho iz palace,tako tiho da su se moji koraci medju stupovima jedva mogli cuti.Jos nisam bio izasao kad primijetih jednog covjeka koji je bio dosao iz parka.Bio je to ministar Tamu.Za njim udje u palacu iz parka jos jedan covjek,u kome prepoznah kapetana Mericourta.Izgledalo je da su se obojica dogovorili da ce se ondje sastati.Nego,o cemu je radzin ministar imao da pregovara u tajnosti sa stranim izaslanikom?Na to mi pitanje,koje sam bio sebi postavio cas zatim odgovori kapetan,zapocevsi razgovor s radzinim ministrom. „Reci mi, dakle,jesi li govorio s radzom?“ „Jesam“,odgovori mu ministar. „Pa sta kaze?“
„Nije zadovoljan sa mnom.“ „Zasto?“ „Jer sluti da sam sklon Engleskoj.“ „I zato si mozda u brizi?“ „Ne,nisam.Ja sam sluzio njegovu ocu,jer je umio da nagradi moju vjernost;ali ovaj tovi svoje podanike,a muci gladju svoje ministre.Podvostruci svotu koju si mi ponudio,i kraljevina Aug bice vasa.“ „U redu o tome mozemo jos razgovarati.“ Vise nisam mogao da cujem,jer cas zatim udjose u palacu.Pustih ih da prodju mimo mene i podjoh neprimijecen za njima.Oni prodjose kroz palacu i dvoriste pa se uputise u ministrov stan.Ja zastadoh caskom,ali kad vidjeh da se kapetan ne vraca,uputih se u park,jer nisam htio da me radza duze ceka. Park se protezao iza palace do Gangesa.Bio je podijejlen na dva nejednaka dijela,veci je bio odredjen za radzu,a manji za zene kraljevskog harema.Odmah sam zapazio gust skup stabala koji mi je bio upao u oci po podne istoga dana i u cijoj se sjeni nalazila jedna klupa.Kad se
provukoh kroz djumbirovo i biberovo grmlje jedan covjek ustade s klupe.Bio je to radza. „Golwitz!“ „Sahibe!“ „Zakasnio si.Sjedni!“ „Zakasnio sam,jer sam promatrao dvije zmije koje koje su htjele da ti otruju sretne dane sto ih prozivljavas.“ „Tko je to bio?“ „Jedna je zmija kapetan Mericourt,a druga je...ne,sahibe ti mi neces vjerovati ako ti kazem njeno ime.“ „Kazi mi ga slobodno,ja znam da mi ti neces slagati.“ „Dopusti mi radije da prije zapocnem svoju pricu.Ne sumnjam da ces zatim sam uvidjeti da si okruzen izdajicama!“ I tada ispricah radzi sta sam u palaci malocas na svoje oci bio cuo.Vladar me ni jednom jedinom rijeci ne prekide.Ali dah mu se cuo,sto je ocito bio znak da se nemalo uzbudio.Kad zavrsih svoju pricu,on neko vrijeme ne rece nista;osjecao je,vjerojatno,potrebu da o onome sto je bio cuo najprije dobro razmisli.Zatim zapoce sasvim mirno:
„Kapetan je Francuz,to mu i samo ime kaze zar ne?“ „Da.“ „Pa ipak si pristao uza me,a ne uz nj?“ „Tebe volim,a njega prezirem.Crve covjek gazi,ali ih ne napada.“ „Zacijelo te je mnogo uvrijedio.“ „Ja bih ga prezirao i da me nije sad uvrijedio.On je jednom uvrijedio jednu plemenitu zenu koja me je voljela kao da mi je majka.Ja je moram osvetiti.“ „Mozda ti radi sad o glavi.“ „To on vec davno snuje.ali danas mi je otvoreno dobacio rukavicu,a ja sam je prihvatio,jer hocu da tog covjeka onemogucim.“ „On je dakako bio prisutan kad te je general pozvao k sebi?“ „Da,On me je i primio umjesto generala.“ „A sto je trazio od tebe?“ „Trazio je da mu se opravdam zasto mu nisam rekao da sam se druzio s tobom u Kalkuti.
„Ti imas jos svoj mac,nisi mu ga dakle predao.““Mac svoj ne predajem dok sam ziv.“ „Ali kapetan je trazio od tebe da mu predas!Sta si mu odgovorio?“ „Rekao sam mu da cu mu predati mac,ali cu mu prije njime dobro izgrepsti lice.Umjesto da odmah trgne mac,kao sto bi hrabar covjek na njegovom mjestu bio ucinio,on se pricini kao da nije cuo moje rijeci.On je kukavica.“ „A kako se zavrsio vas razgovor?“ „Ja sam trazio da budem,otpusten iz vojske.“ „I oni su ti dali otpusnicu?“ „Ne,uskratili su mi je,a ja sam tada otvoreno izjavio da cu se smatrati,otpustenim i bez nje.“ „Oni ce te onda smatrati dezerterom.“ „Kojesta,ja se njih nimalo ne plasim.Te me kukavice nece moci sprijeciti da odem kad me bude volja.“ „A sta ces sad uciniti?“ „Izazvat cu na dvoboj obojicu.Oni su oficiri pa ce mi morati dati zadovoljstinu.“
„A sta kanis uciniti kad ih savladas?“ „Odlucio sam da idem u Bataviju da tamo sluzim Holandjanima.“ „Zasto neces da ostanes u Indiji?“ „Gdje bi tu mogao da nadjem vladara uz kojega bi mi bila osigurana buducnost?“ „Ovdje u Augu.Ostani kod mene.Uvjeren sam da ces mi biti od velike koristi.Koji rod oruzja najvise volis?“ „Najvise volim artiljeriju.“ „To mi je milo.Prijedji u moju sluzbu:vodit ces brigu oko moje artiljerije i uredit ces mi je na zapadnjacki nacin.Bit ces moj ministar rata,moj brat.Reci mi da prihvatas moju ponudu!“ „Pa dobro,prihvacam je i kunem ti se da ce od to trenutka moja krv,moj zivot i sve moje snage pripadati tebi;ja znam naime, da ti ne spadas u tirane koji su kadri,da bi zadovoljili svojim hirovima,da odbace i najvjernijeg slugu.“
„Ja cu se tvojim snagama vec sutra koristiti;udaljit cu iz sluzbe svog ministra Tamu i na njegovo cu mjesto postaviti teba da pregovaras sa Englezima.“ „Sahibe,to mi neces zapovijediti.“ „Zasto ne?Mislis li da mozes zadobiti moje povjerenje time sto mi vec na prvom koraku u mojoj sluzbi uskracujes poslusnost da izvrsis zadatak koji ti povjeravam.“ „Da.Razmisli,sahibe;za covjeka koji bi manje od mene drzao do svog karaktera bila bi to najveca zadovoljstina kad bi mogao da stupi pred generala i da mu kaze: 'Vi ste me juce nazvali zlocincem i trazili od mene da vam predam svoj mac,a danas ja dolazim pred vas kao radzin opunomocenik u svojstvu ministra rata drzave Aug,da vas upoznam s uslovima pod kojima je radza spreman da saslusa vase prijedloge.“ „Upravo tu zadovoljstinu hocu ja da ti dadem.“ „Ali ona bi znacila tvoju propast.Englezi bi odmah rekli da ne mogu da pregovaraju s necasnim bjeguncem,a tvoj bi postupak oznacili kao povredu medjunarodnog prava i
odmah bi ti navijestili rat da ti se osvete.Uvidjas li sad da ja imam na umu samo tebe i srecu tvoje zemlje.“ „Hvala ti.Ja cu pregovore prepustiti drugome,ali oni se moraju voditi u mojoj kuci,da obojica uzmognu cuti svaku rijec.Jesi li doznao sta mi Englrzi hoce da predloze?“ „Nisam.To zna samo general,a pored njega mozda i kapetan,ako mu je general sto o tome saopstio.“ „Kapetan je njegova desna ruka,pa mu to general vjerojatno nije zatajio.“ „Varas se.Kapetan vazi kod njega manje nego itko drugi.General zna da je Mericourt pustolov i prepredena kukavica.On se pravi kao da se prepusta njemu da ga vodi,a u stvari koristi se njim kao vodom koja okrece kolo,a zatim sama dalje tece.“ Moje posljednje rijeci uzbudise radzu,i on se trgnu. „Tako dakle postupaju Englezi“,rece.“U svojoj nezahvalnosti odbacuju od sebe orudja kojima su se posluzili pa su tu svoju nezahvalnost pokazali i prema nama.Taj lord Haftley dolazi k meni i izjavljuje mi da ima u vidu dobrobit moje zemlje,a u dusi smislja kako ce me slagati i izdazi.On hoce da Englezima prokrci put u moju
zemlju,a kad im dopustim da u nju udju,oni ce je podvrci svojoj vlasti.“ „A sta ces mu odgovoriti?“ „Znam ja Engleze.Imaju oni dosta toga sta nama treba,a i mi imamo podosta toga sto je njima neophodno potrebno.Zato bi bilo dobro da jedni s drugima trgujemo,dakako kad bi od te trgovine bilo koristi i za njih i za nas.Ja nemam stoga nista protiv da oni dolaze k nama i da moji podanici idu k njima pa da zamjenom robe uzajamno trgujemo.Ali ja cu u pregovorima postaviti takve uslove kojima cu ih sprijeciti da nam tim vezama nanesu bilo kakvu stetu.“ „A kakve si uslove odlucio da im postavis?“ „Dozvoljavate li vi drugim drzavama da sticu kod vas zemlju protiv volje vaseg naroda?“ „Ne.One moraju najprije psigurati sebi pristanak naroda od cije drzave to traze“,prekidoh ga ja. „E pa dobro!Ja cu Englezima dopustiti da udju u moju zemlju,ako mi dokazu da i oni dozvoljavaju Talijanima,Nijemcima,Rusima,Spanjolcima i Portugalcima da udju u Englesku protiv volje engleskog naroda.“
„Na te uslove Englezi nece pristati.“ „Onda neka odu iz Auga i vrate se tamo otkuda su i dosli.“ „Oni se otici,ali ce se vratiti i pokusat ce da te oruzjem primoraju da udovoljis njihovim zahtjevima.“ „Ja cu se onda boriti.Zato sam se i pobratio s tobom,kako bi mi pomogao da ih spreman docekam.Ali sad treba da obojica pocinemo.Sutrasnji nas dan mora naci budne i spremne na borbu.Englezi su mocan narod.Njihove poslanike moramo sutra dolicno docekati pa cu u njihovu cast prirediti jednu igru.“ „Kakvu to igru hoces da priredis?“ „Borbu izmedju slona,medvjeda i pantera.Imam jednog divljeg medvjeda sa Himalaja,koji je veci od svih koje sam dosad vidio.Pantera sam dobio za dar iz Sige,od tamnosnjeg maharadze.On je medvjedu dorastao.A sad hajdmo!“ Napustismo mjesto gdje smo se nalazili i uputismo se prema palaci.Radza podje u svoju sobu,a ja se povukoh u svoju,gdje se odjeven bacih na svoj lezaj,da razmislim o svemu sto sam toga dana dozivio.Kakav sam preokret bio
dozivio tokom jednog jedinog dana!Bio sam izgubio polozaj koji mi je stavljao u izgled karijeru,ako ne sjajnu,a ono bar punu nada,a u zamjenu stekao polozaj ministra jednog indijskog vladara:na tom sam polozaju,mada se nisam podavao pretjeranim nadama,bio postao odjednom bogat covjek pa mi se pruzila prilika da obnovim izbledjelo zlato porodicnog grba.Nisam bio kadar da u tom trenutku legnem na pocinak pa izadjoh iz svoje sobe i iz palace da bih u nocnoj tisini smirio svoje uzbudjene zivce.Nesto me je vuklo tamo gdje mi je zivot bio nenadano krenuo novim putem.Prolazeci parkom bio sam se udubio u duboke misli.Tek posto stigo do mjesta koje sam bio maloprije napustio pogledah i,sav zaprepasten primijetih da se nalazim pred jednom zenom koja se,uplasena,u isti trenutak bila digla s klupe. Poznavao sam stroge obicaje zemlje u kojoj sam se nalazio:znao sam narocito da je u radzinom parku pod prijetnjom kazne bilo svakome zabranjeno da se sastaje s bilo kojom zenom.Ali ja sam se nalazio u onom dijelu parka u koji su muskarci smjeli ulaziti pa ubrzo savladah svoj strah.
Uplasena zena se jace zavi u svoju haljinu,ali ne pokaza nicim da hoce da se udalji. „oprosti mi!“ zamolih je nakon kratke stanke „Nisam mislio da cu ovdje nekoga naci!“rekoh joj i u isti se cas okrenuh,spreman da se vratim. „Ostani!“ zapovijedi mi ona. „Sta si zapovijedila?“ upitah je. „Sjedni!“ Ja sjedo,a zatim sjede i ona,malo podalje od mene. „Kako ti je ime?“zapoce ona. „Hugo Gollwitz“ „Ti si u sluzbi Engleza?“ „Do danas sam bio u njihovoj sluzbi,ali sad nisam vise.“ „A zasto?“ Oklijevao sam s odgovorom.“Tko si ti?“zapitah ja zatim. „Ime mi je Rabbadah.Zar nisi jos za mene cuo?“ „Rabbadah,begum(kraljica ili kraljevna) maharadzina sestra,cvijet Auga,kraljica svih ljepotica Indije?Oh,cuo
sam vrlo mnogo o tvojoj nenadmasivoj ljepoti i o tvojoj dobroti,jos prije nego sto sam stupio na tlo ove zemlje.“ „Da ja sam begum,pa mi sad mozes reci zasto nisi vise u sluzbi Engleza.“ „Jer sam presao u Aug,u sluzbu tvog brata,maharadze.“ „A na koji mu nacin sluzis?“ „Stavio mi je u zadatak da mu preuredim vojsku.“ „Zacijelo te mnogo cijeni.“ „Ja ga volim!“ „Hvala ti,jer ga i ja volim.Ali nemoj dopustiti da tvoja ljubav bude kao ovaj cvijet sto samo kratko vrijeme mirise ,da bi zatim uvenuo!“Rri tom otkinu s obliznjeg grma jednu ruzu. „Moja ljubav i moja vjernost ne venu,kao ni zimzelen koji ne vene ni za najostrije zime.“ „Onda blagosivljam dan kad si dosao ovamo da mi budes brat.“ Ona mi pruzi ruku,a ja je uzeh i taknuh se pri tom njezne,tople ruke.
„Hvala ti sahibo!Tu cu ruzu cuvati do svoje smrti.“ „Ja sam znala za tebe i za tvoje ime jos prije nego sto si dosao u Aug.Moj mi je brat pricao o tebi.On ima povjerenja u mene pa mi saopcava sve sto mu uzbudjuje srce.Ti ces dijeliti s njim njegove brige!Hoces li mi se i ti povjeravati?“ Pri tom me njenom pitanju obuze svega dotad nevidjen osjecaj. Nad nama se sirilo mracno juzno nebo sa svojimsjajnim zvijezdjem,oko nas je bila utonula u san,mirisuci,bujna tropska priroda,bogat se biljni svijet ljuljkao tih na blagom lahoru pod cijim je dodirom podrhtavalo palmino lisce,a pored mene stajala je najljepsa zena ovoga svijeta.“Oh dopustas li mi ti to sahibo!“odgovorih joj. „Dopustam ti,cak te i molim da mi se povjeravas“,rece mi ona.Cesto sluga stosta presucije svom gospodaru,samo iz ljubavi prema njemu,da ga ne bi opteretio brigama.Hoces li se ti meni uvijek povjeravati?“ „Hocu.“ Prihvatih ruku sto mi je pruzi,i svega me proze blazenstvo kakvim samo bogovi ljude usrecuju.Ja zaboravih da joj
ruku oslobodim,a ona zaboravi da je povuce.U onim tropskim krajevima svaka prirodna pojava nastupa brze nego kod nas,pa i osjecaji prodiru u covjeciji zivot,bude u covjeku misli,poticu ga na djelovanje ne trazeci da im hladan razum poucen iskustvom to tek dopusti.Zato joj sapnuh drhtavim glasom: „Bit cu tvoj sluga i slusat cu te dok mi bog ne oduzme zivot.Nego,zabranjeno je ovdje druziti se sa zenama.“ „Ja sam begum,pa mi je dano da zapovijedam.Zakone donose kraljevi pa ih oni mogu i ukidati ili mijenjati.A tko ce uopste doznati da smo mi razgovarali.Moj brat,radza,svakako nece to doznati,a drugi jos manje.“ „A gdje mozemo da razgovaramo,a da nitko to ne dozna?“ „Dodji;ja cu ti pokazati mjesto gdje mozemo da razgovaramo.“ Drzeci se i dalje za ruku,ustadosmo.Ona me povede oprezno u dio parka namijenjen zenama. Pred jednom sjenicom,izgradjenom u arapskom stilu,a okruzenom s tri strane kanalom u koji je bila dovedena voda iz Gangesa,ona zastade.
„Umijes li oponasati pjesmu sto je bulbul(slavuj) u snu pjeva?“ „Umijem.“ „Kad se zazelis mog razgovora,dodji ovamo neprimijecen i javi se tom pjesmom.U suton ce te uvije cekati ovdje jedna vjerna ropkinja.Ona ce te povesti u ovu sjenicu,pa xes u njoj ostati skriven dok se ja ne pojavim.Ako se ja vec budem nalazila u njoj,kad cujes gukanje grlice,mozes odmah uci;ali,ako to gukanje ne cujes,i ja uopce ne dodjem,znaj da sam u drustvu svog brata,pa se sakrij dok on ne ode.“ „Doci cu sahibo!“ rekoh joj; drugo nisam imao snage da joj kazem. „I nikad mi neces nista zatajiti?“ „Nikad.“ „Ni o vasoj politici,ni o velikim ratnim pothvatima,pa ni o... ni...o...ni o sebi samome?“ „Ni o sebi samome!“ svecano joj obecah. „Ja ti vjerujem.A sad idi!Laku noc!“
Uzeh joj jos jednom rucicu i prislonih je na svoje usne.Osjetih pri tome drhtaj njene ruke i topao dah njenih usta. Zatim se ona okrenu prema sjenici,a ja se vratih u palacu.Imao sam osjecaj kao da sanjam,ali nisam mogao da se smirim,dok mi najzad u osvit dana san ne sklopi oci i rastjera prividjenja koja mi je usluzna masta bila docarala i jarkim bojama obojila. ... ........................................................................................ Kad god se,kao danas,vracam od svoje Rabbadah,uvijek moram svoje misli svesti na grubu stvarnost.Sta znaci uopce istina u mom zivotu?Da li je ljubavno proljece o kome ja u blizini svoje mrtve zene sanjam zaista dio mog stvarnog zivota,ili sam ja uvijek bio samo pustinjak razbarusene kose i cupave brade kakva sam sama sebe nedavno vidio u liku sto mi se onomad ukaza,kao u ogledalu,na povrsini potoka cije vode teku pokraj moje kolibe.Jesam li to mozda tek s vremenom postao otkad me blagi zivotni dah moje zene vise ne oplemenjuje?Ili sam uvijek bio ta grdoba sto lici na spiljskog covjeka iz pradavnih dana kakva sam danas?Citao sam jednom u nekoj knjizi da covjek koji zbog nekog svog zlocina bude
prognan na samotan.ali inace prijatan otok,malo po malo poprima zivotinjske crte divljeg covjeka iz pradavnih dana.Bio sam se tada,ne vjerujuci toj bajci nasmijao piscevoj masti,ali danas moram priznati da se to,bar djelomice,stvarno desava.O Rabbadah,zasto si me ostavila i vratila se u one svijetle predjele odakle si sisla do mene i usrecila me vise nego sto je ikad zena mogla da usreci covjeka!Vrati mi se ili podaj krila mojoj ceznji pa ce me ona itbaviti iz ovoga zatvora i ponijeti onamo gdje ce me tvoje suncano prisustvo ponovo usreciti i dah tvojih usta udahnuti mi nove snage!... Kako smo sretni bili u nasoj bijedi,kad nas je brod izbacio na obalu ovog otoka.Sva je brodska posada izginula tada u borbi s lupezima zeljnim maharadzina blaga.Nas dvoje jedini smo prezivjeli tu strasnu tragediju.Bili smo,doduse,liseni mogucnosti da se vratimo u domovinu,ali nismo zbog toga bili nesretni.Bili smo svjesni da pripadamo jedno drugome,jer smo se voljeli...Necu,a i ne mogu da mnogo pricam o Robinzonovu pronalazackom duhu.Brod je bio obilato snabdjeven svacim sto nam je trebalo za zivot koji sam mogao cak prijatnim da nazovem,a ja sam srecom sve
uspio da spasim i ponesem na otok prije nego sto je i poslednja brodska daska u valove utonula.Trebalo je sad samo da sagradimo sebi kolibu,a drvene gradje bilo je na otoku u izobilju.Dakako bila je to teska kusnja za moje na takav rad nenavikle ruke:trebalo je znati rukovati pilom i sjekirom,alatom kojim sam sjekao grane na divnim arekapalmama,pa mi na rukama ubrzo izbise zuljevi i mjehuri.Ali ja bih sav bol i zamor zaboravio cim bi mi pogled pao na dragi lik zene sto je,nalik na svijetlu vilu,kao da lebdi,obasjana suncem,sjedila na zalu i preda mnom plela vijenac od najljepseg mirisavog cvijeca,i sama ponajljepsi cvijet. Kolibom,sto sam je sagradio,s pravom sam se ponosio.Bila je to skromna koliba,ni u snu nije licila na palacu,i ja sumnjam da bi u njoj bio mogao da se nastani seljak iz mog rodnog kraja,ali meni je izgledala ljepsom od dvorca iz price o Trnoruzici.Prostorija u koju se ulazilo na vanjska vrata bila je dosta velika pa je mogla sluziti i kao kuhinja i kao dnevna soba,a u malu spavacu sobu,naslonjenu na straznju stijenu,mogla su stati samo dva kreveta sto sam ih bio uspio odnijeti s broda dok jos nije bio potonuo.U ostavi,obicnoj dascari izvan kolibe
drzali smo zivezne namirnice.Gledano ocima razmazena evropljanina,sve bi to bilo izgledalo jadno.Ali ja sam se morao diviti kako se moja Trnoruzica,koja je dotada bila okruzena prosto bajoslovnom raskosi,brzo prilagodila izmijenjenim zivotnim prilikama.Okruzena ranije citavom vojskom sluzavki,nije umjela da ista radi.Ali jos nisu pile prosle cetiri sedmice,a ona se vec snalazila u mojoj kolibi kao prava domacica,kao da se oduvijek bavila domacickim poslom.Najradije bih bio oslobodio njene ruzicaste prste svakog posla,da sam to ikako mogao.Nuzda nam je nalagala da se pomirimo s time da cemo morati nekoliko godina zivjeti u samoci.Zato smo sve pretjerane zahtjeve,kojima nam je zivot do tada bio ispunjen morali svesti na najmanju mjeru.Sumnjam da bi ona bila pristala u tim prilikama da zivi bez posla.Zato je s velikim odusevljenjem obavljala svakovrsne zenske poslove bez kojih se nas pustinjski zivot jedva mogao zamisliti.A sto nije umjela da radi,to bi svojim urodjenim zenskim nagonom brzo naucila.Oh Rabbadah,mili andjele,kako si ubrzo uspjela da nase zatocenistvo pretvoris u raj.Ti si i zasluzila raj:tvoju sam dobrotu,sto je zracila iz svake tvoje rijeci,iz svakog tvog cina,ja,covjek izgnan iz svoje domovine,u punoj mjeri osjetio,otkad sam
te prvi put ugledao u parku palace tvog brata,i zato je necu moci nikada zaboraviti. Ali vec je vrijeme da nastavim svoju pricu.Kakav me je to nemir bio obuzeo u mojoj dusi nepoznat kroz tolike godine?Mozda su me uznemiravali likovi iz proslosti sto su mi se stalno javljali ili slutnja da ce mi udes krenuti drugim putem.Buducnost ce mi pokazati da li ce se moje zivotne prilike nabolje izmijeniti.U petnaest godina samotnog zivota naucio sam s tog zaboravljenog otoka moram svoje nade upucivati svom dobrostivom Ocu koji nece zaboraviti ni mene,svoje osamljeno,napusteno dijete. Vec sam ispricao kako su mi nakon prvog sastanka s Rabbadah uzbudjeni zivci bili otjerali san s ociju.Posto priroda izbori sebi svoje pravo,i ja utonuh u kratak,ali dubok san,u prostranom dvoristu palace buknu zivot pun pokreta.Oko zidina kojima je palaca bila okruzena ,poce nicati gradjevina kojoj se namjena pri nedovoljnom svjetlu baklji jedva mogla razabrati.Tek kad svanu jutro svijet ugleda okruglu arenu sa sirokim gledalistem. Na samom ulazu u dvoriste bi podignuta sjenica,namijenjena kralju Auga.Nasuprot njoj nalazila se
druga sjenica,namijenjena,maharadzinim zenama,u koju su one mogle uci iz same palace.Na jednoj i na drugoj strani dvorista nalazile su se dvije loze,po jedna na svakoj strani,jedna namijenjena svakako Englezima,a druga velikodostojnicima drzave Aug. Udno arene nalazio se dvostruk kavez,izgradjen od zeljeznih motki,cije su strane potpuno bile zastrte hasurama pa se nije moglo razabrati kakve su zvijeri u njima zatvorene.U njmu su se sudeci po njihovim glasovima,ocito nalazili jedan panter i jedan medvjed sa Himalaja,u svakom odjeljku po jedna od tih divljih zvijeri. Te noci nisam mogao dugo da usnem.Kako ujutro jos nije bila ovladala vrucina,odlucih da podjem u setnju u okolicu grada.Dio okolice koji se proteze uz rijeku vec sam poznavao i zato krenuh na drugu stranu. Presavsi granicu grada,stigoh u jedan palmov gaj,a odanle u jednu gustu sumu tropskog raslinstva.Bojeci se divljih zvijeri,bio sam se vec okrenuo da se vratim kad pored sebe u grmlju zacuh neko sustanje.Trgnuh mac,ali ne dospjeh da se obranim,jer prije nego sto ugledah kakvo ljudsko bice,zazuja mi oko tijela koznati remen i
stegnu mi ruke,a zatim me neko strahovito brzo povuce kroz grmlje tako da se onesvijestih. Kad dodjoh k sebi,nadjoh se na uskoj cistini,okruzen bujnom paprati visine stabla.Lezao sam vezan na tlu,a oko mene je cucalo dvadeset divljaka strahovita izgleda.Do zuba naoruzani,svaki sa svojim nozem neobicna oblika u ruci i svilenom omcom za pasom,pazljivo su slusali covjeka koji im je s poviseg mjesta,sjedeci na jednom kamenu,zanosno govorio,poticuci ih na okrutnost. Zgrozih se.Omce koje su imali za pasom shvatih kao ocit dokaz da sam pao u ruke jednoj bandi zloglasnih divljaka druzine Tag,kod kojih je ubistvo postalo religijom pa zato sa stravicnim zarom izvrsavaju naredjenja svog tajnog saveza.Taj je savez zahvatio citavu Indiju pa se u njemu nalaze pripadnici svih kasta i staleza od prezrenih parija pa sve do svecenika u bijelim haljinama i brahmanaca. Clan druzine Tag strasan je covjek,kakav se ne moze ni zamisliti.On napada ljude u sumama i u dzunglama,ubija ih usred grada,na skupstinama,pa i kad je svjestan da nece moci da umakne kazni;stegne im odjednom grlo u trenutku kad silaze s broda;prati ih godinama kroz citavu
Indiju kao vjeran,brizan sluga pa im poslednje noci,kad su se vec spremili da se vrate kuci,stegne grlo omcom.Pred njim niko nije siguran,ni Indijac ni inozemac,ali on ipak napada vecinom inozemce.Clanovi tog strasnog tajnog saveza ne izdaju nikad svoje drugove;ni pod najvecim mukama nece oni odati djavolska naredjenja svog saveza;samo jedno je sigurno:u tom su savezu ubice stepenasto rasporedjene i u njemu se stepenasto i usoinju,od nizih do visih i najvisih,pa jedni zadaju covjeku smrt omcom,drugi otrovom,treci potapanjem,cetvrti spaljivanjem,peti udarajuci zrtvu toljagama,a ostali drugim nekim alatom ili na drugi neki nacin. Fanzegar je najstrasniji pripadnik druzine Tag:njegovo je ubistveno oruzje svilena omca.Njemu zrtva ne more nikad umaci:zato me je i bio obuzeo smrtni strah kad postrasnoj omci razabrah u cije sam ruke pao. Covjek koji je govorio clanovima druzine Tag sto su oko mene cucali bio je starac,vjerojatno sedamdesetogodisnjak,cije su kretnje uprkos njegovim godinama,bile tako divlje,da mu je odjeca,nalik na kaftan,oblijetala oko mrsava tijela,poput oblaka,sibana vjetrom.
Ja sam jasno razabirao svaku njegovu rijec.Taj covjek sigurno nije bio nimalo obrazovan,ali njegovim sam govorom,prozetim fanaticnom poezijom,kojom je nastojao da pridobije za svoj naum svoje pristalice,bio i zadivljen i ustrasen. Nakon burnog odobravanja svojih pristalica,nastavi on svoj govor rijecima koje su glasile otprilike kao sto slijedi;
„Tu blizu,u mracnoj dzungli gdje panter luta,zmije prijete otrovnom jeziku svog suykrong(indijski tigar) za plijenom svojim tumara,
pod divnim stablom Bovanija,(boginja noci i smrti) boginja svemocna,spava; lica bljedilom osuta, o sreci svojoj san sanja:
Labadanova motri polja, gdje hram joj sveti nekad bje dok narod njen ne znase nagon sto u svijet put mu pokaza:
hekatombe joj temelj bjehu carstvu sto izgradi mocno sve dok joj katakombe mracne ne donijese porodu smrt.
Stupovi se hrama srusise, oblak se pri tom podize, prah pokri dvorane svete gdje boginju slusase narod.
Kad poslednji put glas svoj dize do prijestola krvavog,
tad u svom bijesu bezgranicnom kletvom ropstva djecu kazni...“
Vise nisam mogao cuti.Indijac koji je sjedio do mene primijeti da mi se svijest vratila pa mi veza oko usiju staru iskidanu maramu,zbog cega u pocetku nisam mogao nista cuti,ali kad stara marama popusti,ponovo uzmogoh cuti i razumjeh kraj govora.
„Na zapadu s nizina krenu uvece na svoj dnevni put i opet se ujutro javi na istoku s vijencem slava.
Izgubljen na zapadu narod bez Labadana klonu sav, al' na Istok on se potom vrati,duhom preporodjen.
I noc ce danom sad postati crna tama svjetlom sunca, a fanzegar(ubica) ce na toj zemlji nad svima uvijek vladati!“
Starac se spusti sa svog kamena.Ociju oblivenih krvlju,vrlo se bijesno okrenu na jednoj nozi,a drugi se povedose za njim,vrteci se isto tako dugo dok od umara ne padose svi na zemlju. Nastade stanka.Bio im je potreban odmor.Zatim mi pridje sjedokosi vodja bande i skide mi povez s ociju. „Ti si stranac?“ upitame. „Da“,odgovorih. „Koje si narodnosti?“ „Francuz.“ „Lazes,zar nisi dosao s Englezima?“ „Da.“ „Onda si Englez.“
„Ne.Ja sam Francuz,iako sam ovamo dosao s Englezima.“ „Ti si,dakle,bio u sluzbi Engleza?“ „Da.Ali nisam vise u njihovoj sluzbi.“ „Opet lazes!Ti imas na sebi englesku odoru.“ „Ja sam tek sinoc stupio u sluzbu maharadze Auga pa nisam imao vremena da nabavim sebi drugo odijelo.“ „I opet lazes.Maharadza Auga ne prima u sluzbu Engleze.Ti moras umrijeti.“ „Onda me ubij!Samo brzo!“ „Brza je smrt najljepsi dar kojim Bovanija dariva svije sinove.Kako moze Englez da zahtijeva takav dar?“ Ja se nisam plasio ni lava ni tigra,ali sam se nalazio u vecoj opasnosti.Pokrenuh se da se silom oslobocim veza,ali-uzalud. „Miruj,strance!“ naceri se vodja.“Vi ste dosli iz Engleske da nam komad po komad otmete domovinu.Osveta je nasa!Ugusi ga!“ obrati se on ubici koji je vec stajao ondje spreman. „U pomoc“ povikah iz sveg glasa.
„Umukni“ zapovijedi mi ubica koji mi je vec klecao na grudima.“Niko ti ovdje ne moze pomoci,jer smo sami.Uzalud zazivljes svoje prijatelje,koliko ih god imas;i da su tu negdje u blizini,ne bi se usudili da ti priteknu u pomoc i ometu nas u nasem naumu.“ Nisam imao vise cemu da se nadam.Sklopih oci.Jednu jedinu rijec zelio sam jos da prosaptam;protisnuh je kroz zube kao toplu molitvu covjeka na samrti. „Rabbadah...!“ Fanzegar mi je vec bio obavio omcu preko bedara,kad osjeti kako ga je u taj cas neko cvrsto uhvatio za ruku. „Stani!“ zapovijedi mu vodja. „Zasto?“ povika u cudu fanzegar. „Ne pitaj!“ Nakon te zabrane vodja se okrenu drugovima: „Odstupite i sacekajte dok dokrajcim razgovor sa Englezom.“ Drugovi ga poslusase,a ja,sav u nadi,osjetih kako mi srce zivnu.
„Kako ti je ime?“ upita me fanzegar. „Hugo Gollwitz.“ „Ti si zaista Francuz?“ „Da.“ „Ipak ces morati umrijeti!Nego,ti si malocas sapnuo jednu rijec.Zast bas tu?“ „To ne mogu da ti kazem.“ Fanzegar mi proniknu pogledom duboko u oci. „Ne mozes da mi kazes?Ni pod prijetnjom da ces umrijeti,ako mi to ne kazes?“ „Pa ni pod tom prijetnjom.“ „Nepokolebljiv si i hrabar.Ali ja znam zasto neces da mi to kazes.Gdje si bio sinoc o ponoci?“ „Kod radze.“ „Zatim?“ „U svom stanu.“ „Lazes.Bio si jos na jednom mjestu,tamo gdje bulbul uzdise,a grlica guce.“
To mi rece,a ja se u isti cas uplasih misleci na Rabbadah.Taj se covjek,dakle,nalazio sinoc u parku pa nas je prisluskivao. „Sta hoces time da kazes?“ upitah ga praveci se kao da se cudim. „Ne boj se!Ja ti nisam mogao vidjeti lice pa te danas nisam mogao prepoznati.Ali kad si spomenuo begum po imenu odmah sam pomislio da si to u parku bio ti.Ti ces radzu snabdjeti topovima i tako nam pomoci da istjeramo Engleze.“ „Da.“ „Onda te pustam na slobodu.Ali mi se moras zakleti svojim bogovima da neces nikome pricati da fanzegar prisluskuje u parku da bi zastitio svog kralja.“ „Mozda cu ti se i zakleti,ako mi kazes zasto ti,ubica,stitis kralja i njegovu sestru.“ „Kazat cu ti.Ja sam se odmetnuo u fanzegare jer mi je ministar Tamu oduzeo sve sto sam imao.Ja sam onda posao kralju,ocu sadasnjeg radze,ali on me ne samo odbi,nego naredi cak da me izbicuju i bace u zatvor,gdje bih bio skapao,da nisam uspio pobjeci.Kralj umrije,a
radza postavsi kraljem vrati mom sinu sto mi je ranije bilo oduzeto.Zato ja stitim njega i gegum,a odsad cu stititi i tebe,jer vi nikad necete uciniti nesto cime biste mogli narodu nauditi.Ali Tamu ce morati umrijeti laganom smrcu koja je tebi bila namijenjena.“ „On nije vise ministar.“ „Ja sam to cuo,jer sam lezao iza vas na zemlji,kad je radza govorio s tobom.“ „Ti si cuo sta smo govorili?“ „Da.“ „Onda-onda si bio jos ondje kad sam se ja vratio?“ „Bio sam ondje i cuo svaku tvoju rijec.Ali sad se ne boj!Ja cu te stititi.“ „Ja ti vjerujem.“ „Zakuni mi se, da neces nikome pricati o nama.“ „Kunem ti se.“ „Sad si slobodan.Jesi li ranije znao za druzinu Tag?“ „Jesam.“
„Clanovi te druzine strasni su samo svojim neprijateljima,njima su strasniji od divljih zvijeri sto zive u dzungli,ali svojim su prijateljima isto sto i sunce zemlji i rosa travi.Uzmi ovaj zub,nosi ga na grudima i pokazi ga braci,ako opet jednom padnes u njihove ruke.Postupit ce s tobom kao s bratom i odmah ce te pustiti na slobodu.“ Ja pogledah dragocjen poklon.Bio je to zub mlada krokodila.Visio je na jednostavnoj uzici,a vrh mu je bio na neobican nacin izbrusen. „Hvala ti!Hoces li cesce svracati u radzin park?“ „Ne znam.Zasto me to pitas?“ „Mogao bih se zazeljeti jednom da se s tobom porazgovaram.“ „Kad se zazelis moga razgovora izadji iz grada i kreni na istok prema velikoj sumi do koje ces stici za sest sati hoda.Ta se suma nalazi nedaleko od mjesta Koleah.Usred te sume nalaze se rusevine jednog hrama.Jednim siljatim kamenom ili nozem urezi psred stepenice lik krokodilova zuba,i ja cu te odmah potraziti.A sad hajdmo!Otpratit cu te do grada!“
On mi sam odrijesi veze.Prodjosmo zatim kroz palmovu sumu i polja.Tu fanzegar stade pa mi pruzi ruku,a zatim nestade medju nasadima. Ja odahnuh.Imao sam osjecaj da sam se u taj cas probudio iz strasna sna.Kome sam imao da zahvalim sto sam bio ziv?Svakako miloj begum,jer je samo njeno ime bilo zaustavilo ruku ubice. Osjecao sam se kao preporodjen kad sam prolazio gradom iduci prema dvorcu.Tamo saznah da je radza bio vec porucio po mene.Podjoh odmah do njega.On me doceka prijateljski,ali se i zacudi kad me ugleda. „Tebe nije bilo kod kuce kad sam po tebe porucio,zar ne?“ „Da,sahibe.Bio sam izasao iz grada.“ „Nisi mislio da cu te zvati,zar ne?“ „Mislio sam,ali nisam mislio da cu se tako kasno vratiti.“ „Ti si dozivio neku pustolovinu?“ „Po cemu to sudis,sahibe?“ „Vidim da ti je odora poderana.“
Sad tek primijetih da mi je odora bila prilicno poderana. „Da,dozivio sam pustolovinu.“ „Kakvu to pustolovinu?“ „Ne smijem o tome nikome pricati.“ „Reci mi da li si dao rijec da o tome neces nikome govoriti?“ „Da.“ „Onda te necu dalje pitati.Vidim da su te napali,mozda su te smatrali Englezom.Ja,nazalost ne mogu da kaznim ljude koji su te napali,kad neces da mi ih imenujes.“ „Oprosti im,sahibe,kao sto sam im ja oprostio.“ „Dodji sad sa mnom!Uskoro ce zapoceti pregovori s Englezima,a ja ti moram dati sada odjecu u kojoj ces se ubuduce pred svijetom pojavljivati.“ Cetvrt sata zatim sjedio sam s radzom u jednoj sobi u kojoj je posredini pobio pokriven cilimom,a uz zidove su bili prislonjeni divani.Osim nekoliko glinenih posuda u sobi se nije nalazilo nista vise.
Te se supljikave glinene posude pune vodom koja,prolazeci kroz supljine hlapi i rashladjuje sobu.Da taj hlad ne bi ostao ogranicen na jednu sobu cesto buse stijene koje dijele jednu sobu od druge i tako nastaju udubine u koje se postavljaju te posude. Soba u kojoj smo se nalazili nas dvojica imala je dvije takve udubine,pa se kroz te otvore mogla cuti svaka rijec iz pokrajne sobe.Tamo su sjedili lord Haftley i kapetan Mericourt,koji su bili dosli da pregovaraju s radzinim opunomocenikom.Oholi Englez nije smatrao da je ista tom svojom zrtvom postigao,jer se ustupcima,koje je Madpur Sing bio utvrdio sa mnom prethodnog dana,nije mogao,kao zastupnik engleskih interesa,zadovoljiti,svjestan da se ni Engleska ne bi bila njima zadovoljila.Pod izlikom da ce o citavoj stvari jos zrelo razmisliti,lord prekide pregovore i ustade mahnuvsi pri tom kapetanu rukom u znak da je sad na njemu red da govori. Na taj znak kapetan ustade i rece na polasku toboze uzgred: „Ah,da,bio sam gotovo zaboravio da vas nesto upitam.Kod koga stanuje potporucnik Hugo Gollwitz?“
Radzin opunomocenik bio je u tu stvar po radzi vec upucen.Zato odgovori: „Kod mog gospodara.Vama je to poznato.“ „Da,bilo nam je poznato“,rece kapetan.“Ali potporucnik je meni potcinjen,pa bih zelio da sad stanuje kod mene.“ „Kako,zar se nije potporucnik nastanio kod mog gospodara,radze s lordovim odobrenjem?“ „Da,lord mu je to bio odobrio,ali sad smatra uputnim da to svoje odobrenje povuce.“ „To bi znacilo uvrijediti mog gospodara,maharadzu Madpur Singa,vladara Auga,koji potporucnika neobicno cijeni.A gospodin lord zacijelo nema te namjere,zar ne?“ „Dakako da nema.Ali potporucnik nije dostojan gostoprimstva koje mu se u maharadzinoj kuci ukazuje.“ „A zasto?“ „Zato sto je izdao svoje pretpostavljene.“ „Zar je i radzu izdao?“ „Da,i njega.“
„Ako je vas izdao,to se radze nimalo ne tice,ako pak mislis da je izdao radzu,ja te molim da mi to dokazes.“ „Ne moram ja to dokazivati.“ „Moras.Svatko je duzan da svoje tvrdnje dokazima potvrdi.Dopusti mi da tvoje rijeci prenesem gospodaru.“ „Prenesi ih slobodno.On ce nam onda odmah poslati potporucnika.“ „Ne.On ce ti onda po meni poruciti da hoce da zna koko je to potporucnik njrga izdao,pa ce tebe ako mu na to pitanje ne odgovoris,smatrati klevetnikom,a potporucnika cestitim covjekom.Postupi kako hoces!“ „Ja zahtijevam da mi se potporucnik izruci.“ „Ti nisi njegov starjesina.On pripada drugome rodu oruzja.“ „Nije tako.Lord zapovijeda divizijom,a potporucnik sluzi u diviziji.Ne raspolaze li dakle,lord i njim?“ „Da.“ Sad se najzad i lordu svidje da kaze koju rijec. „Ja vam naredjujem.“
„Sto?“ „Da mi izrucite potporucnika.“ „Izruciti bi ga mogao svakako samo maharadza;hoce li se Vase Gospodstvo tim naredjenjem obratiti mom gospodaru,kralju Auga?“ Haftley se zbuni. „Ne!“ odgovori sad glasno. Kapetan ponovo progovori: „Njegovo gospodstvo naredjuje potporucniku da dodje k meni.“ „Zar zaista?“ zapita opunomocenik. „Yes!“ odgovori lord. „Moj gospodar nema nista protiv toga.Neka gospodin lord izvoli narediti to potporucniku.“ „On ce mu to i narediti.Naredjuje li vase gospodstvo to potporucniku?“ „Yes,i to smjesta!“ potkrijepi Haftley ostro kapetanove rijeci.
„Smjesta?Smatra li gospodin lord mene svojim slugom koji je duzan da to naredjenje prenese?Najprije naredjuje maharadzi,a sad jos i meni!“ „Mi naredjujemo kome hocemo!“ rece kapetan.“Zar ne,ekselencijo?“ „Yes“,rece ostro lord i uputi se prema izlazu,a kapetan podje za njim,uvjeren da je spasio cast Engleske. Uskoro nakon tog neobicnog razgovora otvori se dvorisna kapija radzina dvorca i u dvoriste navali muski svijet,zeljan da prisustvuje borbi divljih zvijeri.Prije pocetka same borbe radza poruci po mene.Kad dodjoh k njemu,pokaza mi jedno divno odijelo koje je lezalo pred njim na jednom stolicu. „Obuci to odijelo!U toj nosnji idu u rat moji vojnici.Popet cu se na galeriju u tvojoj pratnji.Hocu da ti dam bar tu zadovoljstinu pred Englezima.“ Ja se preobukoh u jednoj pokrajnoj sobi i pripasah svoj engleski mac:nije bas pristajao uz moje sadasnje odijelo,ali nisam htio da moji neprijatelji pomisle da sam se njima za volju odrekao svog casnog maca.
Kad sam se s radzom popeo na galeriju,sva su mjesta u gledalistu bila vec zauzeta.S naseg mjesta primijetih nasuprot nama u jednoj sjenici dvije bogato odjevene zene;bile su to vjerojatno,radzina zena i njegova sestra.Lijevo od nas bili su zauzeli jednu sjenicu drzavni velikodostojnici,a desno od nas sjedili su u drugoj sjenici oficiri engleskog poslanstva.Bio sam primijetio da nas ljudi u cudu promatraju,ali nisam se na to mnogo obazirao.I donja su mjesta bila sva,do poslednjeg zauzeta. Radza dade pljeskom znak,i u isti cas nekoliko urodjenika koji su sjedili na kavezu odmaknu hasure ispred jednih vrata.Iskocivsi na otvorena vrata odjednom se usred arene nadje crn panter,ogleda se oko sebe,zaurla bijesno i leze u pijesak. Potom odmaknuse hasure s drugih vrata.Odjednom ugledasmo medvjeda koji ostade lezati,ne poduzimajuci nista da bi svoj polozaj izmijenio.Udarali su ga odozgo bambusovim motkama,ali se medvjed pravio kao da ih uopce ne osjeca na sebi.Stadose ga gadjati upaljenim drvcima,on se malo maknu i povalja se amo-tamo da bi ugasio plamicke na svom krznu.
Posegose onda za najsigurnijim sredstvom;izlise na medvjeda bocu ljute rakije pa je zapalise upaljenim zigicama;medvjed se s upaljenim krznom skotrlja iz kaveza i pade na pijesak,a vrata se za njim ponovo zatvorise.Zvijer je bila golema upravo kao i panter,pa se nekojiko puta povalja u pijesku i tako ugasi vatru koja mu je bila zahvatila krzno. Panter je sigurno bio primijetio svog protivnika,ali,bojeci se vatre,neckao se da ga napadne.Kad se vatra ugasi,obidje nekoliko puta medvjeda,suljajuci se oko njega poput macke. Nedvjed se podignu na straznje noge i mahnu mirno nekoliko puta prednjim sapama.Panter odjednom odskoci u stranu,spreman da nasrne na medvjeda.Gledaocima zastade dah od uzbudjenja.Medvjed je bio lukaviji od svog protivnika;bio se napravio kao da ne mari za njega.U trenutku kad je panter htio da skoci na njega,baci se on na zemlju,tako da panterov skok ispade suvise visok,pa ga medvjed u trenutku kad ga je panter htio da macjim skokom,brzim poput misli preskoci,scepa svojom sapom.U isti se cas strasan panterov urlik prolomi arenom,a u njeg se
umijesa zadovoljno medvjedje mumlanje:medvjed je bio razdro utrobu panteru pa se ranjenik bio povukao s otvorenom utrobom u jedan kut arene. Malo zatim panter se ponovo podize pa se dascuci i frcuci priblizi medvjedu.Razvaljenih krvlju zarumenjenih ralja,medvjed se svojim sitnim ocima osvrno na nj i ustuknu oprezno do zida arene.Cas zatim panter,mada ranjen,nasrnu na medvjeda.Medvjed se nasloni ledjima na zid i doceka neprijatelja.otvorenih sapa.Prizor je bio krajnje napet.Drzeci jedna drugu sapama i zubima obe zivotinje padose na zemlju pa se stadose valjati u pijesku dizuci oblake prasine.Medvjed je bio zario kandze u panterovu glatku kozu,a panter medvjedu u njegovo cupavo krzno.Zagnjurivsi straznje sape panteru u otvorenu utrobu,medvjed je svom neprijatelju sad kopkao po crijevima.Odjednom se zacu strasan panterov urlik,i tiho medvjedje mumlanje.Panter se sklupca,jos jednom se zacu njegov strasan urlik,a zatim nastade tisina isprekidana samo praskanjem i prstanjem kostiju koje je medvjedlomio.Smrvivsi svom pobijedjenom protivniku lubanju,medvjed mu je sad jeo mozak.
Glasni povici bili su nagrada pobjedniku za njegovu hrabrost.Ne mareci za tu nagradu,on se medjutim posto pojede mozak,povuce u kut pored svog kaveza. Sad se otvori kapija koja je iz dvorista vodila na cestu,i pod maharadzinu galeriju bi uveden jedan slon koji je bio odredjen da se bori s panterom,jer se pretpostavljalo da ce panter pobijediti medvjeda. „Kako ti se svidja novi junak?“ upita me radza. „Divna je to zvijer!“ odgovorih mu.“steta sto sad nije na redu junakinja mjesto junaka.“ „Zasto?“ „Zar nisu slonice hrabrije od slonova?“ „Da,Ali ovaj se istakao kao najbolji moj lovac.“ „A da li se vec borio s kakvim medvjedom?“ „Nije.“ „Onda se ne moze jos predvidjeti ishod borbe,jer nema jos iskustva u borbi s medvjedima.“ „Oh,ta je zvijer ne samo hrabra,vec i lukava i oprezna.
Debelokozac nije imao na laejima vodica pa je bio prepusten samome sebi.Ugledavsi medu zatrubi izazovno svojom surlom i podize kljovama oblak pijeska,a zatim krenu oprezno prema svom protivniku koji ocito nije bio raspolozen da se ponovo upusti u borbu.Ranjen u borbi s panterom u ledja i desni bok,medvjed se dize i krenu laganim kasom.Slon ga je stalno motrio,ne gubeci ga ni jedan trenutak s vida. Medvjrd se odjednom zaustavi.Nikad se ranije nije bio upustio u borbu s takvim protivnikom pa je obilazio arenu,samo da bi ga sa svih strana osmotrio.Posto ga dobro osmotri,podize se na straznje sape. Shvativsi taj medvjedov stav kao izazov,slon jurnu na njega.Podigavsi rilo,koje mu je medvjed mogao lako raniti,obori se na protivnika kljovama,da bi ga na njih nab'o.To opasno oruzje bilo je samo stopou daleko od medvjedova tijela,kad se medvjed kao ranije u borbi s panterom,baci na zemlju,i slon,u svom napadu prijedje preko njega.Medjutim prije no sto slon uspije da se zaustavi i okrene,medvjed ga zgrabi za jednu straznju nogu,zarivsi mu pandze u meso i poce da mu se penje na ledja.
Slon zaurla od boli i,nastojeci da neprijatelja,kojega nije mogao da rilom dohvati,zbaci sa sebe.Ali ne uspje u tome:medvjedove pandze,suvise duge i ostre,nadjose uporiste u gromadama mesa. Izmucena se zvijer sad dosjeti necemu sto ju je moglo da spasi.Medvjed se svojim prednjim nogama bio vec dohvatio straznjeg dijela slonovih ledja,pa je vec bio krajnji cas da ga se slon oslobodi.Prisavsi ogradi arene pokusa da protivnika pritisnje o nju i ondje ga zgnjeci. Pritisak je bio silan;citava gradjevina zadrhta,drveni stupovi na kojima je pocivala sjenica odredjena za goste,popustise-krik uzasa ote se iz mnoge stotine grlaskele se srusise i slomise. Div je bio postigao sto je htio,bio je skinuo sebi s ledja protivnika,ali je pri tom bio i sam dopao teskih rana pa je sad bijesno srljao amo-tamo.Prignjecen,ni medvjed se nije najbolje osjecao.ali se bio ponovo osovio i,oran za borbu,promatrao mirno rusevine tribine,pod kojima su lezale kao pokopane obje gospodje.radzina zena i njegova sestra.
Sve,osim maharadze i mene obuze silan strah.Nas dvojica pojurismo niz stupe u arenu.Pobjesnjeli nas slon odmah primijeti pa zaurla i krenu na nas neprijateljski raspolozen.Bio je vec podigao rilo,spreman da usmrti njime radzu,ali ovaj odskoci na vrijeme u stranu i spasi se,uzmaknuvsi pred njim. Ja sam bio uspio da mimoidjem zvijer. „Ubij medvjeda“,povika maharadza,“i dat cu ti kraljevstvo!“ Obojici nam zastade dah.Neko se vrijeme u dubokoj tisini mogao cuti i najmanji sum.Ja sam imao za sobom diva koji je bjesnio,a pred sobom nepobijedjena medvjeda;naoruzan samo macem,srnuh odmah u borbu:skinuh s glave turban,a s turbanom fini kasmirski sal,omotah njime ruke i trgnuh mac. Neman me doceka na dvije noge,razdvali zdrijelo i,u trenutku kad mu vec vrhom maca dodirnuh grudi,rasiri prednje sape,u namjeri da me svojim zagrljajem usmrti.Ja mu u isti cas rinuh celik u srce,i salom zasticenu ruku u zdrijelo.Obojica se zatim srusismo na zemlju.
Majstor medo bio me je tako snazno zagrlio,da sam se osjecao,otevsi mu se,prosto omamljen.Zacijelo me je bio i ranio,jer sam osjecao da me bole pleca i grudi.Ali najveca se opasnost tek sada blizila.Oslobodivsi se jednog neprijatelja,debelokozac se bio spremio da potrazi drugoga.primijeti me u trenutku kad sam bio ustao pa krenu,gegajuci se,visoko podignuta rila,na mene.“Sad mi se blizi smrt!“ Samo sam to u to u tom trenutku u svom mozgu mogao da shvatim.Vec sam mislio da ce me svojim rilom dohvatiti,kad ga pogled na mrtva medvjeda navede da odustane od svoje prvobitne namjere.Spustivsi rilo,pridje medvjedu da ga pretrazi i,kako ga nadje s macem u utrobi,darom zapazanja obdarena zivotinja dokuci da sam ja njen spasilac pa u isti cas podize mene svojim rilom sebi na ledja,a medvjeda nabode na svoje snazne kljove i,urlajuci pobjedonosno,prodje tako,s pobjednikom i pobijedjenim nekoliko puta arenom. Gledalistem se prolomise poklici odusevljenja.Maharadza,pohita ispred svih prema svojim zenama.Zene,kako se po svemu cinilo,nisu bile dopale rana,jer ih radza predade sluskinjama,a zatim se obrati
odmah slonu,koji sad prepozna u njemu svog gospodara pa se prepusti njegovu milovanju. „Jesi li ranjen!“upita zatim mene. „Na lijevom ramenu.“doviknuh mu sa slonovih ledja,a i rebra su mi prignjecena,ali mi ne zadaje to briga.“ „Junak si ti,kakva jos nisam vidio.Sidji da ti rane povezem.“ Kliznuh slonu niz vrat i vec sam namjeravao da se s radzom uputim prema ulazu u palacu,kad ugledah generala i kapetana kako nam dolaze u susret.Nisam mogao u prvi mah da prozrem njihove namjere.Mozda im je bilo cak palo na pamet da se o mene ocesu,uvjereni da sam u borbi s medvjedom klonuo.Bas im je trebalo da se na pravoga nanjere,ako su mislili da ce me sad zastrasiti.U isti cas me kapetan oslovi: „Gospodine potporucnice,izvolite me slijediti u stan Njegove Ekselencije.“ „A zasto?“ „Zar nikako ne mozete shvatiti da vas moram uhapsiti?“ „Kojesta!“
„Mjerite svoje rijeci,gospodine potporucnice,ako necete da vam pokazem kako imate da govorite sa mnom i kako se u nasoj vojsci postupa s izdajnicima i vojnim bjeguncima.Zar ne milorde?“ „Yes.“ „Onda cu i ja vama pokazati kako smatram da imam da postupam s klevetnikom!“ planuh ja. „sta hocete time da kazete?“ „Vi ste danas ustvrdili da sam ja izdao maharadzu.Ja vas molim da mi to dokazete.“ „Vama nisam duzan da bilo sta dokazujem.Zar ne Ekselencijo?“ „Yes.“ „Ah,tako!Onda vas rjesavam duznosti da mi pokazete kako covjek ima da govori s vama,jer ja to dobro znam.S vama covjek ima da govori kao sa svakom huljom,eto tako.“ Pri tom ga udarih tako snazno sakom u lice da je zateturao.
„Covjece!“zaurla Mericourt,“prevrsio si svaku mjeru svojim drskim ponasanjem prema meni!“ „Ne ponasam se ja drsko kad zigosem podlaca.“ Zapjenjen od bijesa kapetan trgnu mac. „ah,konacno se nasao taj covjek pred ostricom mog maca!“ Istrgoh pri tome mrtvom medvjedu koji je jos lezao pored mene mac iz utrobe pa se okrenuh prema svom protivniku koji se zbuni i rece: „Smatrate li vi,milorde,potporucnika Gollwitza izdajnikom?“ „Yes.“ „ s izdajnikom se nijedan cestit oficir ni plemic ne smije da bije,zar ne?“ „Yes.“ „Hocemo li ga,uhapsiti,Ekselencijo?“ „Yes.“ „Culi ste.Slijedite nas,dakle!“
„Hukje ste vi,i jedan i drugi! Kapetane i milorde,idite mi ispred ociju,dajem vam jednu minutu vremena.U protivnom slucaju postupit cu s vama kao sto sam postupio s medvjedom.“ U isti cas izvukoh sat iz dzepa. „Milorde on je pobjesnio!“ „Yes.“ „Uhapsit cemo ga drugom zgodom!“ „Yes.“ Zatim se obojica okrenuse i vratise se u svoj stan. „Kakvo je tvoje misljenje o tim ljudima,sahibe?“ „Da se ne nalaze ovdje u svojstvu poslanika Engleske“,odgovori radza,bicem bih ih otjerao iz svoje zemlje.Nego dodji gore k meni,ti blijedis.Rame ti krvari pa bi mogao iskrvariti.“ Mi se zaputismo u palacu.Sad sam tek osjecao da sam od gubitka krvi klonuo i da me bole grudi otkad me je medvjed onako snazno zagrlio.Usavsi s radzom u svoju sobu,srusih se onesvijesten na divan...
............................................................................................ Kako se sad sa svojim mislima,zadrzavam vise u proslosti negoli u sadasnjosti,umalo nisam zaboravio da je sutrasnji dan za mene tuzan dan.Ja sam u mom kalendaru,sto ga svake godine sam sebi sastavljam,sutrasnji dan obiljezio s tri krizica.Sutra necu nista pribiljeziti u svoj dnevnik,sutrasnji je dan sav posvecen tuzi,jer mi je toga dana,pred petnaest godina umrla moja Rabbadah. Kako je,dakle,sutrasnji dan,kao tuzan praznik,ali mi je u nemiru koji me toga dana obuzima mnogo stalo do toga da svoj dnevnik sto prije zavrsim,pokusat cu danas da privedem kraju opis tuznih dogadjaja koji su se jednim udarcem za drugim survali na aug i njegovu vladalacku porodicu. Bilo je to jedne noci kad se prvi put probudih iz nesvijesti u koju sam bio pao.Cinilo mi se da sam sam u sobi.Zavjese kojima je moj krevet bio zastrt bile su zategnute pa je kroz njih dopirao do mog lezaja samo tracak svjetla jedne svjetiljke.Nikako se nisam mogao prisjetiti sta se to sa mnom desilo.Na poslednje dogadjaje posjecao me je samo zestok bol u grudima i u ramenu.
Odjednom se pomaknu jedna sjena izmedju mene i svjetla.zavjesa se rastvori u dva dijela i ja ugledah najprije jednu bijelu rucicu a onda jedno lice cija me ljepota toliko zablijesti,da pred njom sklopih oci. Bila je to begum.Ona je mislila da sam jos u nesvijesti pa mi pruzi u casi okrepljujuce pice.Zatim mi otrije znoj s cela i s lica,i ja osjetih pri tom dah njenih usta.Bila je zacijelo primakla svoje lice mome.Ja ne uspjeh da se suzdrzim i moradoh otvoriti oci. Primijetivsi to,ona kriknu i ustuknu,sto od straha,sto od milosti. „Rabbadah!“ „Ti si budan,ti govoris!“ „Kako sam dugo spavao?“ „Pet dana.“ „Pet-dana?“ Nisam mogao da tome vjerujem;imao sam osjecaj da sam spavao samo jedan sat. „Da,pet dana.Bio si tesko bolestan.“
„A ti-ti si pored mene.“ Ona pocrvenje.“To ne smije niko znati.To znaju samo lijecnik,tvoj sluga i Aimala.“ „Aimala! Tko je to?“ „Zena moga brata.“ „Ona koja-ah,ona koja je zajedno s tobom pala s tribine.“ „Da.Ona je vec bila kod tebe.Ti si nam spasio zivot,zat te nocu rado njegujemo.Nemoj spominjati to radzi.Jesi li opet umoran?“ „Nisam.Gdje se nalazi general Haftley?“ „Otisao je onoga dana kad si nas ti spasio.“ „Vratit ce se s vojskom,a Aug ce ga docekati nenaoruzan.Boze,vrati mi moje zdravlje i moje snage.“ „Primiri se.Ne smijes se uzbudjivati.Oh,lijecnik nam je zabranio da govorimo s tobom kad se jednom probudis.Morat cu moliti lijecnika da mi oprosti sto ga nisam poslusala.A sad idem,odmah cu ti ga poslati. „Oh,ostani!“ zamolih je usrdno.Ali ona odmah izidje,a ja nakon nekoliko minuta ponovo zaspah.
Bio je to san oporavljenika,koji,kao sto je poznato traje dugo.kad se ponovo probudih,osjecao sam se vec toliko jak,da sam mogao vec da se bez icije pomoci sam obucem.nitko mi to nije mogao zabraniti,jer sam u taj cas bio sam u sobi.Ali kad htjedoh da otvorim vrata,da bih sisao u park,udje u sobu radza. Ugledavsi me on se iznenadi i mahnu zabrinuto glavom. „Vidim da si se vec gotovo sasvim oporavio pa se tome radujem,ali ipak neces jos smjeti neko vrijeme izlaziti.Tvoje su grudi mnogo pretrpjele.Ti si junak,i ja hocu da te za sebe sacuvam.“ „Ja te necu nikad ostaviti.“ „A ja cu ti na tome biti zahvalan,jer mi ti mozes mnogo pomoci,cak i kad si bolestan.“ „A kako bih ti mogao sad pomoci?“ „Jednim savjetom.Englezi se vec priblizavaju nasoj granici.“ „Ah,zar vec?“ „Prokleti bili! Bili su spremni na rat jos prije nego sto je taj bijedni lord Haftley dosao k meni.To su mi poslanstvo
uputili samo zato da bi im dao prividan povod da zarate na mene pa su u tome i uspjeli.“ „Jesu li oni jaki?“ „Toliko su jaki da im mogu odoljeti samo ako mi susjedi priteknu u pomoc.Ja sam susjedima vec poslao kurire.“ „A sta je s tvojim ratnicima?“ „Oni su vec svi pozvani pod oruzje.samo mi artiljerija nedostaje.“ „Ne brini.Uskoro ces je imati.“ Radza se iznenadi.“Zar ja?Tko ce mi je dati?“ „Ja.Preotet cu je Englezima i predat je tebi.“ Bio sam odusevljen mislju da cu ucestvovati u ratu. „Ti mi samo daj potreban broj ratnika,a ja cu Engleze najuriti zajedno s njihovom artiljerijom.“ „Koliko ce ti zato biti potrebno topova?“ „To ti zasad ne mogu reci.Ali cu se raspitati.Ne smijem biti vise bolestan;ja se moram boriti za tebe,za sebe i zaAug. Mjesto poslednje rijeci umalo mi se nije otelo drugo ime.
„Ali ti si jos suvise slab.“ „Ne,ja nisam vise slab.Pogledaj me!Zar ti izgledam slab?“ Skidoh sa zida svoj mac i zamahnuh njim tolikom snagom da nitko u meni ne bi mogao da prepozna covjeka koji je u poslednji cas izbjegao smrt. „Pa dobro“, rece radza,“ja te trebam pa cu zato prekrsiti naredjenja tvog lijecnika.Dodji k meni pa ces ucestvovati u nasim savjetovanjima.“ Usavsi u radzinu odaju,nadjoh na okupu sve njegove savjetnike.Oni me docekase s najvecim postovanjem,i ja uskoro utvrdih da se radzina palaca bila pretvorila u glavni stan u koji su svaki cas stizali izvjestaji i iz kojega su odasiljana naredjenja. Svi ratnici kojima je radza mogao da raspolaze bili su vecprimili naredjenje da krenu u borbu protiv neprijatelja koji je vec bio na vidiku.Ja sam smatrao da su izvrsene cve potrebne pripreme za slucaj da radzi priteknu u pomoc susjedne drzave pa ishodih od radze da se licno u samoj vojsci upoznam s nasim polozajem i prema tome odredim daljnje mjere.
Maharadza je htio da se licno pridruzi svojoj vojsci,kako bi joj se stavio na celo kao njen vrhovni zapovjednik. Uto se vani bila spustila noc.Oko ponoci imao sam da s dvjesta konjanika napustim glavni grad.Spremajuci se na taj pothvat odlucih da prije svog odlaska jos jednom vudim Rabbadah koja mi je vec ranije bila dopustila da je posjetim kad god se zazelim njenog razgovora. Posto se uvjerih da me radza nece sad traziti,odsuljah se do dijela parka namijenjenom zenama i dospjeh sretno do sjenice.Javih se dogovorenim znakom,i odmah mi se odazva grlicino gukanje. Srce mi snazno zakuca.Popevsi se uz ono nekoliko stepenica,odmaknuh zavjesu i udjoh u osmerokutnu raskosno uredjenu malu odaju kakvu je samo masta istocnjackog vladara mogla da zamisli.Na mekanom barsunastom jastuku sjedilo je mlado zensko bice koje me je svojom ljepotom posjecalo na hurije iz Muhamedova raja sto silaze na zemlju da usrece ljude svojom drazescu.Ni jedan slikar,pa bio on i majstor nad majstorima,ne bi bio mogao da ovjekovjeci na platnu njenu savrsenu ljepotu,nijedan pjesnik,pa bio on i sam
Hafis,ne bi bio mogao da rijecima docara ljudima svu njenu bozansku draz. Ona me doceka s ljupkim osmijehom na usnama i pruzi mi ruku.“Znala sam da ces doci“,rece mi. „Kako to?“ „Cula sam kroz resetku otvorenog prozora sve sto ste govorili na savjetovanju.“Ja sjedoh do nje a ona mi dopusti da joj stegnem ruku i zadrzim je u svojoj. „Samo da nas tko ovdje ne iznenadi!“ rekoh joj. „Ne boj se!Namjestila sam svoju sluzavku da pazi;ona ce mi dati znak ukoliko bi se tko ovamo uputio.Ali to nece biti potrebno.Ova sjenica ima samo tu malu odaju,ali ima sigurna skrovista u koja se mozemo skloniti ako tko ovamo naidje;sagradjena je za vladara i njegovu porodicu kao siguran zaklon za slucaj da im zaprijeti kakva opasnost.A ti ides u vojsku,zar ne?“ „Da.O ponoci.“ „Ti si mi obecao da ces biti iskren prema meni.Kazi mi dakle otvoreno bojis li se ili ne bojis za Aug!“
„Ne mogu se zasad u tom pogledu izjasniti.Cim izvidim kakav je nas polozaj,odgovorit cu ti na to pitanje.Mozemo li se pouzdati u nase susjede?“ „Ja mislim da mozemo.“ „Oh,Englezi su lukavi pa su kadri novcem i sjajnim obecanjima da zalude i postojane saveznike.Strasno je pomisliti da bi,dok im mi idemo u susret ,Aug mogao biti napadnut s druge strane.“ „Mi bismo se branili.“ „Cime?“ „Svojim vlastitim rukama.“ „Ja ti to vjerujem.Ali biste pomrli ne docekavsi nasu pomoc.“ „Pomrli?“ Ona odmahnu glavom.“Ne.Ova nam sjenica pruza sigurno utociste.“ Ja pogledah na sve strane,ali ne primijetih nista sto je moglo da potvrdi njenu tvrdnju. Ona se nasmijesi i rece u sali:
„Neka i citav Aug opljackaju,neka cak i spale i ovu sjenicu,ti ces naci ovdje nas i nase blago.Dosta ce biti da me zovnes i da mi zapjevas slavujevu pjesmu.“ „Hvala ti,tvoje me rijeci umiruju,ali sa nadom da do toga nece doci.Ali sad moram ici.Ponoc je blizu.“ Ona se podize zajedno sa mnom i otpasa sebi pas. „Ti ces se boriti za nas-pa i za mene.Zadjeni za ovaj pas svoje oruzje;neka te on stiti od svake opasnosti.“ „Nece li nas on odati radzi?“ „Radza ga ne poznaje;opasi se slobodno njim!“ Ona mi opasa dragocjen poklon i pruzi mi na rastanku ruku. „Podji i vrati se kao pobjednik!“ U svojoj uzbudjenosti ja jedva smogoh snage da promucam:“Laku noc.“ Sjenica se vec nalazila iza mene,i pola sata zatim,kad se rastadoh s radzom,napustih grad.Vladar mi dade svog najboljeg konja,i ja odjahah sa svojom cetom put istoka.
Odjednom zacusmo pred nama topot konjskih kopita.Tri konjanika htjedose nas mimoici. „Stan'te“ povikah.“Kuda cete?“ „U Aug“,odgovorise. Vidjese sad da su naisli na citavu jednu cetu pa zaustavise svoje konje. „A kome ste se uputili?“ „Maharadzi.“ „Otkuda?“ „S bojnog polja.“ „S bojnog polja?Zar se vec zametnula bitka?Doslo je vec,hoces valjda da kazes,do carkanja,do malog okrsaja.“ „Ne,bila je to prava bitka.“ „A s kakvim ishodom?“ „Pobijedili su Englezi.Sukobili smo se s njima ranije nego sto smo ocekivali.Napali su nasu konjicu sa svih strana.Mi nismo imali artiljerije,pa cak ni vodje.Nase su cete unistene,u paramparcad razbijene.A tko ste vi?“
„Ja sam vladarev ministar obrane pa sam se bio uputio k vama.“ „Oh,sahibe,nemoj misliti da smo se kukavicki ponijeli!Pogledaj nase rane.Mi smo se hrabro borili ali ipak nismo mogli odoljeti neprijatelju.“ „Ja vam vjerujem.Ti su nas Britanci izdajnicki napali i zatekli nas nespremne.A gdje je doslo do te bitke?“ „Kod Sobraha.“ „Da li je to mjesto daleko odavle?“ „Mozes stici tamo za osam sati jahanja.Ali mi smo odanle dovde jahali svega pet sati,jer smo pozurili kako bismo sto prije s tom vijesti stigli ovamo.“ „A kad je bitka zametnuta?“ „Danas poslije podne.“ „Znaci,Englezi se nalaze otprilike devet sati daleko od glavnog grada.Pozurite tamo i recite radzi da cu ja pokusati da privucem k sebi vojnike sto su se od straha razbjezali po okolnim mjestima da bih s njima zastitio glavni grad.Da ste mi zdravo.“ Vec sam htio da pojurim kad me strasan krik zaustavi.
„Sto se desilo?“ „Okreni se prema zapadu,sahibe!Vidis li onu vatru?“ Ja se okrenuh.Na onoj strani odakle smo bili dosli horizont je bio crveno obojen;bila je to u pocetku samo jedna uska pruga kja se svakog trenutka sve vise sirila u visinu i u dubinu dok ne poprimi stravican opseg. „To je golema vatra!Velik je grad tamo morao pasti zrtvom pozara.“ U meni je sve kipjelo od bijesa.Preda mnom izgubljena bitka s rasprstenom vojskom,a iza mene-boze,to je zacijelo plamtio glavni grad Aug!Podbodoh konja,i on jurnu upropanj rzuci. „Vratite se natrag!Aug je napadnut i zapaljen!Potjerajte konje koliko god mozete i ne odvajajte se jedni od drugih!“ Konjici jurnuse,nalik na djavole sto iz pakla jure.Za jedva pola sata prevalise put koji se prevaljuje za dva sata.Sto smo se vise blizili gradu,sve nam je jasnije postajalo da se nismo prevarili.Grad je najvecim svojim dijelom gorio.Nije to mogla biti posljedica tu i tamo podmetnutog
pozara.Uskoro nam dodje u susret nekoliko konjanika sto su bjezali pred pozarom. „Sta se to desilo“ upitah prvoga. „Sultan iz Symoorea napao je Aug,a sa zapadne strane napreduje radza iz Kamooha.“ Ja skripnuh zubima.“Unaprijed smisljen i brizljivo prikrivan lopovluk!Gdje se nalazi maharadza Madpur Sing?“ „Nitko to ne zna;nitko ga nije vidio.“ „Da li je neprijatelj jak?“ „Krenuo je na nas s mnogo hiljada ljudi.“ „Naprijed samo!Tko ce mi se pridruziti,da spasimo radzu?“ „Svi mi!“ „Tako valja!Naprijed u sirokim redovima!Zaustavite svakog konjanika koji se dao u bijeg pa nam sad dolazi u susret i primorajte ga da nam se pridruzi.“
Ponovo nas zaglusi topot konjskih kopita.Kad se nadjosmo u blizini grada,nasa se ceta sastojala vec od cetiri stotine dobro naoruzanih ljudi. „A sad pravo ka radzinoj palaci!Naprijed!“ Ja na celu cete,a drugi za mnom,jurnuse poput olujine u grad. Srecom neprijetelj se nije vise sastojao od zbijenih sastava,bio se rasprsio,da bi mogao lakse da pljacka.Samo tu i tamo prasnmuo bi hitac ili bi se hrabrim spasiocima suprostavila manja ceta;ali takve bi zapreke bile prosto pregazene.Moj se konj istakao i u toj borbi kao cistokrvna hrabra zivotinja. Sto smo se vise priblizavali dvorcu,to su gusci bili redovi neprijatelja pa je pred samom palacom bjesnio ogorcen boj licem u lice. „Hura,udri,provali“,povikah masuci sabljom s konja koji se bio propeo.Neprijatelj,iznenadjen,ustuknu u prvi mah,ali,kad vidje da mu se protivnik u malom broju suprostavio,osu na nas ubojitu paljbu,koja ubrzo prorijedi redove mojih boraca.Na mjestima gdje je borba bila
najzesca bilo ih je vec dosta palo,pa se sad cinilo kao da nam prijeti potpuno unistenje. Nekoliko se slugu bilo strcalo u dvoriste i tamo se hrabro borilo protiv neprijatelja.Poput sotone provalih kroz kapiju i nasrnuh na njihove protivnike pa ih razdvojih. „Oh sahibe,opet si ovdje!“ razleze se odjednom poklik upravljen meni. „Gdje se nalazi radza?“ „U parku.“ „A harem?“ „Takodjer u parku;radza ga je poveo sa sobom.“ „Sklonite se i vi tamo!Drugdje nam nema spasa!“ Popeh se na konju uz stepenice,prodjoh kroz predvorje gdje oborih dosta neprijatelja i dospjeh najzad u park.I u parku je bjesnio boj uz graju i buku neprijatelja sto su nasrtali i branilaca sto su odbijali napade svojih protivnika.Sjetih se da mi je Rabbadah jednom govorila o tome da se u sjenici nalazi jedno sigurno skloniste.Maharadza se sigurno bio sklonio u nj,ukoliko je jos bio ziv.
Bijuci i obarajuci neprijatelje,stigoh najzad u dio parka odredjen za zene.Odjednom zacuh iza sebe dahtanje konja.Ja se okrenuh.Petorica odanih mi boraca bili su posli za mnom i najzad me stigli.Gazeci bezobzirno po divnim nasadima ,u svjetlu pozara kojemu je bila pala zrtvomradzina palaca,krenusmo pravo ka sjenici.Odjednom ustuknuh:preda mnom su lezala dva lesa;bili su to lesevi maharadze i njegove zene Aimale. Oba su lesa imala na sebi tragove tanadi i bodeza.A begum?Kakav je udes bio nju zadesio? „Sklonite ove leseve!“ naredih borcima koji su me pratili i u isti se cas provukoh izmedju njih i stupih na malu slobodnu cistinu,na kojoj je bila podignuta sjenica.Tu mi se ukaza prizor pred kojim se zgrozih. Na jednoj stepenici pred sjenico stajala je Rabbadah s krivom sabljom u ruci,braneci se svom snagom.Bila je ranjena,ali zivot joj je bio postedjen.Zasto,svatih cas zatim.Dva je neprijatelja uto scepase i otese joj oruzje. „Gdje se nalazi maharadzino blago?“ zaurlase. „Trazite ga.“ Odgovori im ona mirno.
Iz trideset grla odgovori joj krik kojim su njeni neprijatelji davali oduska svom bijesu i svojim prijetnjama. „Ti si begum.Ti znas gdje se nalazi blago.Ako nam tu tajnu ne odas,umrijet ces pod strahovitim mukama.“ „I muke cu izdrzati!“ „Pa dobro,pripalite joj najprije turban.“ Petorica su je sad cvrsto drzali,a sesti joj primaknu plamen,spreman da izvrsi strasnu prijetnju. „Rabbadah“ kriknuh i u isti se cas nadjoh medju neprijateljima koji,iznenadjeni ustuknuse.Ja iskoristim taj trenutak. „Uzjasi odmah do mene na mog konja“,doviknuh joj. Udarih dvaput ostro sabljom,oborih jednog konja iza sebe,podigoh brzo Rabbadah na svog konja-i ljubljena zena leze pored mene.U isti cas stigose na svojim konhjima i moji pratioci,petorica njih,dvojica s lesom maharadze i njegove zene. „Sad za mnom,preko zida pa u rijeku!Naprijed!“ Ja sam znao da je zid na jednom mjestu nizi pa ga dobar konj moze preskociti.Vratih se trkom u onaj dio parka koji
je bio odredjen za muskarce i pojurih prema tom mjestu.Moji pratioci pojurise za mnom. „Rabbadah,budi hrabra.Sad cemo jurnuti u rijeku.“ Podbodoh ostro vranca:spretna se zivotinja prope i uletje poput strijele preko zida u valove rijeke.U pet takvih sretnih skokova nadjosmo de na suprotnoj obali,unatoc tome sto su tri konja imala da izdrze tezak,dvostruk teret. „Kuda cemo sada?“upita me jedan od mojih pratilaca. „Sjasite i dajte konjima da odahnu.Neko vrijeme mozemo i mi pocinuti bez straha da nas neprijatelj stigne.Dugo ne mozemo ipak ovdje ostati,jer nas put daleko vodi,a uz to moramo jos rijeku prijeci.“ Skocih zatim s konja i pomogoh Rabbadah da i ona sjase.Za nama sjahase i moji pratioci pa se potom iz obzira prema nama sklonise podalje od nas.Begum je bila sva mokra,ali joj to nije u indijskoj klimi nimalo smetalo, pa se onako mokra,u haljini koja joj se bila pripila uz tijelo,baci na leseve brata i nevjeste i orosi ih toplim suzama. Potom mi pridje i pruzi mi ruku.
„Ti nisi bio tu kad nas je ta nesreca zadesila.Kako si se onda vratio u taj uzas?“ „Vidio sam izdaleka vatru pa sam odmah naslutio sta se ovde desilo.Zato sam se i vratio.“ „Hvala ti!Da li je sve izgubljeno?“ „Sve!Englezi su nas poslije podne do nogu potukli;sultan iz Symoorea zauzeo je Aug,a sa zapada navaljuje na nas radza iz Kamooha.“ Ona sklopi ruke i usutje.Ona zatim podize desnu ruku k nebu.Ozarena vatrom kojom je njen grad plamtio licila je na neko nadzemaljsko bice. „Prokleti bili ti Englezi:lazu i varaju,zare i pale,pljackaju i ubijaju!Prokleti bili,hiljadu puta prokleti bili!“ Nakon kratke,tmurne stanke ja je upitah: „Kako se to zbilo?Pricaj mi!“ „Drugi put.Sad nisam kadra ni da mislim ni da pricam,sad mogu samo da proklinjem,da proklinjem te Engleze i te djavole iz Symoorea i iz Kamooha,koji su se pred nama pretvarali kao da su nam prijatelji,a ustvari su s nasim neprijateljem surovali,samo da bi se naseg bogatstva
domogli.Nijedan sah,nijedan sultan nije se mogao ponositi tolikim bogatstvom kolikim se ponosio maharadza iz Auga.-To su oni znali.Nadali su se da ce se tog blaga docepati.Maharadza iz Auga,najplemenitijeg i najpravednijeg od svih kraljeva izdali su Englezi,a potom ga kukavicki njegovi 'prijatelji'.Njegovo blago pripada meni i nece nikad pasti u njihove ruke,kunem ti se u ime onih koje su ubili!“ Ne mogu sad dalje da o tome pisem,toliko sam uzbudjen.Prosto mi se cini da me svojim ukocenim ocima gledaju mrtvi maharadza i njegova zena,jadne zrtve podlih ubica.Od njih nemam mira!Moram zato sad ustati i krenuti prema moru.Mozda ce me tamo,pred bucnim valovima,ostaviti blijede sjene koje sam svojom pricom izazvao,pa ce se moji uzbudjeni zivci ponovo smiriti i omoguciti mi da prekosutra nastavim prekinutu pricu... ......................................................................................... To se 'prekosutra' produzilo:otkad sam prekinuo pricu,proslo je citavih cetrnaest dana. Godisnjicu smrti svoje Rabbadah provedoh,kao svake godine na njenom grobu.I tada me obuze svega
stara,neodoljiva ceznja za slobodom.Kao pred mnogo godina,kad sam,sav ocajan,bio napustio svaku nadu,sjedio sam osam dana na najvisem vrhu otoka,svaki dan od ranog jutra,kad bi sunce na istoku izaslo iz mora i obasjalo pucinu,do kasne veceri,kad bi se na more spustio mrak,pa sam dalekozorom promatrao pod sobom beskrajnu pucinu.Moje su ceznutljive oci zeljno ispitivale svaku tacku koju bi nakon dugog promatranja odjednom ugledale;u nadi da ce se ona pretvoriti u jedro,bezbroj sam puta skakao na noge,kag god bi mi sunce zablijestilo oci i zavaralo me laznim prividjenjem jedra,sto bi mi se nacas ukazalo,ali sam potom,ponovo razocaran,gubio tlo pod nogama.A kad bi se spustilo vece,vukao sam na onaj vrh citava brda suhog drvlja i citavu noc palio tako jaku vatru,da ju je svaki brod izdaleka morao da primijeti.Zasto sam to cinio?Godinama me je pratila na svakom koraku ceznja.Sa mnom je uvece lijegala na pocinak,a ujutru je sa mnom ustajala uvijek bodra,dok najzad nije tonula u more razocaranja pa se i poslednja nada krsila o grebene svakodnevnog zivota.Ali sad me je iskustvo bilo poucilo da se ceznja ne gasi:bodrija nego ikad,ona je bila ustala iz groba sto joj ga valovi pokrise.Otvorenih ociju stajala je ona sad pored mene i
ukazivala mi prstom na Zapad,na moju domovinu,na Zapad,gdje sam kao u snu proveo svoje djetinjstvo,na onaj kraj koji sam nekad nazivao svojom domovinom-na kraj koji je i sad moja domovina. Uzalud sam osam dana pogledom trazio spas,spasa ne ugledah kao ni svih ranijih godina sto ih provedoh u uzaludnom iscekivanju.Ni sjenu jedra ne ugledah.Pa ipak,kad najzad sidjoh ponovo u svoju kolibu zamoren iscekivanjem,nisam imao nimalo osjecaj klonulosti.Bio sam,doduse,uvjeren da cu,ako budem cekao da me tko spasi,jos dvadeset i tri godine uzalud cekati.A toliko necu moci izdrzati u toj svojoj osamljenosti,u to sam bio uvjeren.Ali sto me je moglo sprijeciti da svoje okove sam skrsim,kad mi niko drugi ne moze da pritekne u pomoc.Jos sam bio kadar da se na to odvazim.Ako u tome ne uspijem,bit ce svejedno da li ce moj les pocinuti na dnu mora ili istrunuti negdje na mom otoku.Dok je taj plan poprimao u mom mozgu odredjenije oblike cudio sam se samome sebi kako sam tu misao kroz sve te godine mogao smatrati neizvedivom.Dok je moja Rabbadah bila ziva mogao sam za to imati neko opravdanje,jer nisam mogao ni zamisliti da je izlozim
opasnostima takve lude pustolovine.A isto tako nisam mogao ni da se sam odvazim na takvu pustolovinu i ostavim samu na otoku Rabbadah.Ali kad me je Rabbadah zauvijek ostavila,pa je samoca razastrla nada mnom svoj plast,onda mi je ipak mogla past na pamet ta misao.Zar me je smrt moje zene toliko obeshrabrila,pa mi svu snagu oduzela?U casu kad to biljezim u svoj dnevnik,svjestan sam da sam se na otoku sasvim izmijenio da nisam vise onaj koji sam ranije u Indiji bio.Koliko me je puta Rabbadah u casovima kad bi me tuga obuzela bodrila i hrabrila.Bez nje,koja je jos bila ziva u mom sjecanju,bez nje u cijoj sam snaznoj zenstvenosti nalazio jak oslonac,bio bih kao i moj prethodnik vec davno pocinio samoubistvo.Da li mi ono naredjuje da sad skrsim okove kojima sam dosad bio vezan i ponovo ozivim nadu u svom srcu. Kad osmog dana legoh na pocinak,bio sam cvrsto odlucio da napustim otok i da se pucine ponovo vradim...ljudima! Narednog dana,rano ujutro,krenuh sa sjekirom i pilom na posao:bio sam odlucio da sam izgradim jedrilicu kojom cu krenuti na taj daleki put.
Ja nisam pomorac,a jos manje brodograditelj,ali sam ucio kako se camci popravljaju pa sam bio sam kadar da izgradim brodic kakav je meni trebao.Danas blagosiljam trenutak kada sam se odlucio da ponesem sobom na svoj otok kapetansku knjizicu i brodski alat.U pocetku nisam U pocetku nisam toj svojoj odluci podavao nikakve vaznosti,jer nisam umio da rukujem tim alatom,a jos sam manje mogao da shvatim cemu su sve one knjige mogle covjeka da nauce.Ali kad sam poslednji put jos jednom svojim camcem odjedrio do obale,do olupine nastradalog broda,bilo mi je zao da te stvari propadnu,mnogo manje zbog koristi sto sam je mogao jednom od njih imati,a mnogo vise zbog velike njihove vrijednosti.I nisam se pokajao sto sam ih sobom ponio.Za dugih dana provedenih u samoci cesto sam te knjige citao pa sam im sadrzaj naucio gotovo napamet.One su me oslobadjale nepodnosljive dosade i omogucile mi da pomocu sekstanta odredim s prilicnom sigurnoscu polozaj otoka na kome sam bio zatocen.Ja sada znam mnoge stvari prema kojima sam ranije bio ravnodusan,znam da se moj otok nalazi otprilike 92 stepena i 14 minuta istocno od Greenwicha i 9 stepeni i 27 minuta juzno od
ekvatora,razlikujem razlicita jedra i znam jos mnogo toga,sto ce mi,ja se nadam,dobro doci kad jednom spustim u more brodic izgradjen mojim vlastitim rukama. Sad sam znao u kojem omjeru treba da medjusobno stoje pojedini dijelovi brodica kadra da zaplovi morem.Stari camac na dva vesla vec prilicno istruo i napukao,nije vise dolazio u obzir:njime sam sad mogao da se odvazim samo na kraci izlet uz obalu oko svog malog otoka,a i to samo po mirnom moru.Ranije sam ponekad izlazio u njemu i na pucinu,ali to bi danas znacilo isto sto i igrati se glavom. Moj otok obiluje starim krsnim stablima.Jedno od tih stabala,cije je deblo bilo siroko u promjeru Metar i po,imalo je da mi posluzi kao gradja za brodic koji sam htio da izgradim.Ono se nalazilo podaleko od obale,u unutrasnjosti samog otoka. Oboriti stablo otprilike sesnaest metara visoko nije predstavljalo lak zadatak za mene,zato se i mnogo obradovah kad mi ono pade pred noge.Narednog dana otpilih mu krosnju,a potom se latih sjekire i dadoh njegovu deblu oblik koji mi je bio potreban.Od dana kad
sam imao da sklonim brodski teret nisam nikad toliko radio:pilio sam i blanjao drvo,sjekirom ga komadao,rezao ga i mjerio,pa sam jedva dospjevao da doruckujem i rucam.Posto bih grubo isklesane cjepanice odvaljo do obale,obuzeo bi me ocjecaj da sam vec pri kraju svojih snaga. Danas je nedjelja,i zato se ne radi.Ja ne bih ni mogao da radim,jer se nenavikao na taj naporan rad osjecam da sam isprebijan.Zato cu iskoristiti danasnji dan za daljne biljezenje svojih uspomena. ........................................................................................ Sjeverno od Auga,duz obale Gangesa,prostire se satima hoda gusta,neprohodna suma,ispresijecana povijusama. Samo nekoliko uskih staza vodi do sredine te sume gdje se nalaze rusevine jednog od onih indijskih hramova s cijom se velicajnoscu mogu da mjere samo jos ostaci kiklopskih zidina hramova na Javi. Bilo je to jednog ranog jutra nakon napada na Aug,kad se sest jahaca i jedna jahacica probijalo uskom krivudavom stazom koja je vodila u sumu Koleah.
Na celu te povorke jahao sam ja,nekadasnji potporucnik u sluzbi Engleza,a potom ministar obrane maharadze Madpura Singa.Za mnom je jahala Rabbadah,begum drzave Aug,a za njom pet jahaca od kojih dvojica s po jednim lesom na komju. „Jesi li vec bio kada ovdje?“upita me begum. „Nikada dosada!“ odgovorih joj. Bio ju je obuzeo strah,to se na njoj vidjelo. „Ti si uvjeren da ces nam ovdje naci sigurno utociste?“ „Ja imam mocna prijatelja u toj sumi,upravo u tim rusevinama.“ „A kako cemo ga naci?“ „To zasad ne znam,ali uskoro cu i to doznati.“ Razgovor ponovo zape.Najzad stigosmo do mjesta gdje se druga jedna staza sastavljala s prvom u mnogo siru,gotovo dvostruko siroku stazu.Bili smo upravo dosli do tog mjesta,kad odjednom iz sikare iskoci dvadesetak ljudi divljeg izgleda.O pojasu im je visila meni dobro poznata omca.Rabbadah kriknu od straha.
„Fanzegari!“ zaurla,uzasnut,jahac koji je za njom jahao i,kliznuvsi s konja,nestade u spletu povijusa,druga se cetvorica povedose odmah za njim,napustivsi konje. „Stoj!“ uzviknu covjek koji je predvodio one ljude.“Tko ste vi?“ „Prijatelji“,dobacih mu mirno i pokazah mu krokodilov zub. „Ti si nas prijatelj,a tko je ova zena?“ „To mogu da kazem samo covjeku koji mi je dao ovaj znak prepoznavanja,covjeku kome sam se sad uputio.“ „Kako se zove taj covjek?“ „To mi nije rekao.“ „To te cini sumnjivim.Sidjite s konja i slijedite nas.Ah,nosite sobom dva lesa!Sta ste naumili da ucinite s tim mrtvacima?“ „Naumili smo da ih ovdje sahranimo.“ „Postoje za to druga mjesta.Uostalom,jesi li ti Englez ili Francuz,jer kod nas se mrtvaci spaljuju!“
Fanzegari nas sad opkplise,pa smo bili primorani da ih pjeske slijedimo,dok ne stigosmo do jedne cistine na kojoj ugledasmo goleme stijene,ostatke nekadasnjeg hrama. Bili su poveli za nama nase konje pa ih sad vezase. „Slijedite me!“ naredi nam vodja pa nas povede izmedju golemih gromada i ostataka zidina do jednog uskog hodnika kojim se silazilo u podzemlje.Morali smo u tami tapkati,dok se vodja ne zaustavi. „Sacekajte ovdje! Ja ne znam hocu li moci da se brzo vratim.“ Cusmo mozda tri njegova koraka,a zatim nastade tisina. „Ostavio nas je ovdje pa se mozda nece vise ni vratiti“ sapnu Rabbadah. „Ne boj se! U dobrim smo rukama.“ „jesi li uvjeren u to?“ „Toliko sam u to uvjeren,da sam spreman da i zivot svoj zrtvujem za tebe,ako bi ti i najmanja opasnost zaprijetila.Poslusaj!“
Zid na koji smo se bili naslonili nije zacijelo bio debeo,jer odjednom zacusmo sum koraka oveceg skupa ljudi i sapat njihovih glasova.Osjecao se pri tom i miris slican mirisu smole.Odjednom odjeknu jasan snazan glas:
S visina k nama sidji svetih gdje samotan ti stolujes; daj da te oci nase vide, i uz nas,Siva ostani!
Ne gasi zar svog jarkog sunca na vrhu Colomandela! Zvijezdi svojoj nikad ne daj Da nestane nam s Dzahlavana!
Odmah prepoznah taj glas;bio je to glas fanzegara koji mi je bio dao znak.
„To je glas prijatelja koji ce i mene i tebe zastititi“,tjesio sam Rabbadah. Glas medjutim produzi pjesmu:
„Razbij svog groba kameni pokrov, Kalidane,ziv se vrati, bogat i mocan,kao nekad, jer Tuda za tobom cezne!
Brahamanac jos pocinut nece dok ti mu se ne vratis ziv, jer ne moze shvatiti dotle sto ga to veze za tvoj svijet.
Himalaja nam planina mocna oblake probija mracne, i tad divova oci motre
tvorca svog vjecnog ponizno.
Slavi ga moc valova morskih o zale se lomec tvrde, u zuboru nemirnog mora zvjezdanu pricaju pricu.
Slavi ga divljim glasom suykrong u mracnoj sto rice dzungli, kad u svom bijesu pobjednickom on pandzama plijen svoj hvata.
Slavi ga vulkan silnim tutnjem, jezom punec srce svako, kad iz zarkog grotla svog bezdanog zarke vatre bljuje more.“
„Da li je to jedan fanzegar,jedan ubica?“ zapiota begum,“Govori kao kakav pjesnik.“ „Otkad mu Tanu jednog dana sve oduze,govori kao pjesnik,ali ga nijedan pjesnik ni s istoka ni s zapada ne bi mogao da nadmasi.Poslusaj ga!“
„U zemlji on ledenoj vlada do utoka Lene u more, gdje s obale puste,kamene, Jahu(djavo u Novozelandjana) umaknu divlji.
Zemljom tom vlada on: u zv'jezdju velicine vidis mu trag; nad morima vlast svoju siri i prirode zakon slusa.
A kad se sa zapada blizi snagom oluje noc crna
pa se gomilaju oblaci, snagu joj Hindukob krsi:
tad klone joj olujna snaga u hladu vecernjeg vjetra i lahora s perzijskog mora sto Pendzaba polja place
Kad Almeah(plesacica) zapjeva pjesme Bovaniji mocnoj mile Kroz tihe joj dolove jeci Ratne trublje preostar zvuk.
Tad mirisna polja Tanake sva jece topotom konja pa u sume fanzegar bjezi, pobjednickom tjeran cikom.
Gangesa val sve konje nosi do mjesta(do mjesta sto Sivi je svet:do Benaresa) sto Sivi je svet, a planine camce tad gone zv'jeri sto bogu se svete.
Al' covjeka tad uz svecano Slavije bog drugi vec uci, I sad vec ludo mnostvo casti Svog ucu iz Palestine.“
Dalje nismo mogli cuti,jer nas je fanzegar sad bio ostavio pa se vratio kasnije,ali ne s one strane na koju je bio ranije posao. „Slijedite me!“ naredi nam ponovo. Krenusmo lagano za njim dok ne stigosmo do kamenih stuba sto nas povedose slicnim putem.Vijugajuci se,put se na svom kraju ispuni dimom i prosiri.
S tog prosirenog mjesta ugledasmo preko jedne kamene ograde dubok ponor. „Sjednite ovamo!Ako pred prizorom sto ce vam se sad tu ukazati i samo jednu rijec izustite,sunovraticemo vas u taj ponor.“ Ledlima naslonjeni na straznji zid sjedili su iza nas clanovi druzine Tag,njih dvadesetak,do pedesetak,spremni da svakog casa izvrse tu prijetnju. „Smijemo li izmedju sebe glasno govoriti?“ „Smijete.“ „A smijemo li prici ogradi,da vidimo sta se tamo dolje desava?“ „To upravo i treba da vidite,da bi vam bilo jasno sta ce se desiti vama,ukoliko nam niste prijatelji.“ Ja pridjoh ogradi,a begum se povede za mnom. Ugledasmo pred sobom visok,golemi stijenama omedjen prostor,nalik na hram,na cijoj smo se pozadini,kao na nekom ravnom krovu,mi nalazili.Ispod nas,u ladji tog hrama ispred kamena oltara,klecalo je otprilike dvjesta ljudi,svaki s bakljom u ruci.Od njih se i sirio miris smole i
dima.Bili su to ocito clanovi druzine Tag vecinom fanzegari,sto se moglo vidjeti po njihovu oruzju,a narocito po svilenoj omci i strasnom nozu sto su im visili o pasu. Izmedju njih i oltara cucalo je dvadesetak ljudi u okovima,svi u engleskim odorama.Pogledah ostrije i zapitah begum. „Vidis li one zarobljenike tamo dolje?“ „Da.To su Englezi.“ „Pogledaj onu dvojicu na desnoj strani u prednjem redu,ali-budi oprezna i ne govori nista!“ Ona pokaza licem da ih poznaje.“Lord Haftley! I kapetan Mericourt!“ Uto nam se priblizi fanzegar koji nam je bio vodjom. „Na licu vam vidim da ste prepoznali zarobljenike.“ „Da,prepoznali smo ih.“ „Onda ste propali;jer to znaci da ste u njihovoj sluzbi.“ „Oni su nasi neprijatelji.“ „Blago vama ako je to istina!“
„Kako sam mogao kao vas neprijatelj doci do vaseg znaka?“ „Mogao si ga ukrasti ili oteti.“ „A kako bi se onda usudio doci ovamo?“ On me omjeri,kao da sumnja u istinitost moje tvrdnje,pa se bez rijeci povuce. Dolje pred oltarom stajao je fanzegar od koga sam bio dobio zub.Bio je upravo zavrsio svoj govor. Na njegov znak svi clanovi druzine Tag ustadose. „Novajlijo naprijed!“zapovijedi fanzegar. Tri covjeka pridjose oltaru. „Danas cete prvi put pokazati svoju vjestinu kao clanovi druzine Tag.Jeste li se izvjezbali kako treba na lutkama?“ „Jesmo!“ odjeknu jednoglasno odgovor iz tri grla. „Onda pokazite sta ste naucili.“ Scepase jednog zarobljenika i odvedose ga pred oltar.Prvi novajlija pridje covjeku kojega su druga dvojica cvrsto drzala i zagleda mu se u lice pa mu u tren oka prebaci oko glave svilenu omcu.
Ja uhvatih begum za ruku,jer bi inace,uzasnutim ubistvom,bila kriknula. „Moram sjesti“,sapnu ona. „Ja cu izdrzati“,odgovorih joj.“To je prvi put sto se jednom Evropljaninu pruza prilika da prisustvuje takvom nacinu prinosenja zrtve,pa sam duzan da pred ljudima kao ocevidac posvjedocim da se u svijetu jos zbivaju takve strahote.“ Dva su se puna sata redjali jedan za drugim ti strasni prizori koji su se zavrsavali smrtnim hropcima.Poslednji su osudjenici bili Mericourt i general Haftley. Najzad nas vodja ponovo ustade. „Ucitelj je sad slobodan.Dodjite!“ On nas povede jednom stazom kojom smo se stalno uspinjali,tako nam se bar cinilo,pa najzad stigosmo ponovo na cistinu.Jednom drugom stazom,kojom smo prolazili izmedju stijenja,obidjosmo hram i stigosmo ponovo do nasih konja.Cas zatim stize i majstor u pratnji dvadesetak svojih potcinjenika.
Odmah se prepoznadosmo:ja prepoznah njega,a on mene. „Ah to si ti?Cuo sam da jedan covjek i jedna zena zele da govore sa mnom;ali nisam znao da si to ti,jer nisam nasao na stepenicama hrama ugovoreni znak.“ „Tvoji su nas ljudi zarobili jos prije nego sto smo stigli do hrama.Htio bih te nesto zamoliti.“ „Zamoliti?Fanzegara?Govori!“ „Pogledaj te mrtvace!“ Ja skidoh s lasa maramu.Fanzegar pridje blize i u isti cas ustuknu. „Pa to je Madpur Sing,maharadza!Tko ga je ubio?Dosao si da zatrazis od mene da ga osvetim,i ja ti se kunem da cu ga osvetiti.“ „Pogledaj i taj drugi les.“ „Tko je ta lijepa gospodja?“ „To je maharadzina zena,nekad sreca njegova i vjerna pratilica.Nju su ubili pred ocima njenog muza.“
„Nju treba desetostruko osvetiti.A tko je ona zena sto stoji ovdje pored teba?“ Digavsi sal s lica kneginjica odgovori:“Ja sam Rabbadah,begum drzave Aug.“ „Begum! Ljudi,odmah kleknite i poljubite rub njene odjece.Tako! A sad mi kazi tko je ubio maharadzu i njegovu zenu?“ „Mi ne znamo tko ih je ubio“,odgovori Rabbadah.“To se desilo sinoc,kad je Aug zauzet.“ „sanjam li ja?Zar je glavni grad zauzet?“ „Da.“ „To nije moguce! Poslije podne se vodila bitka kod Sobraha,pa Englezi nisu mogli biti uvece u Augu,pogotovo sto sam im zarobio vodje koje sam sad kaznio zbog izdajstva kojim su se ogrijesili o maharadzu.“ „Nisu ih ubili Englezi,sultan iz Symoorea kriv je njihovoj smrti.“ „Onda je on maharadzin ubica,mada maharadzu licno nije on ubio.Ja sam mislio da ce pomoci maharadzi time sto sam engleskoj vojsci zarobio vodje i tako stvorio u
njoj zabunu,a ti mi sad kazes da je sultan iz Symoorea zauzeo Aug?“ „Zauzeli su ga on i radza iz Kamooha,koji je vec sinoc bio krenuo na Aug.“ „Onda i njega treba smatrati ubicom naseg maharadze.Okajat ce obojica taj svoj zlocin!“Obrativsi se zatim kneginjici,dodade:“Svaka ce tvoja zapovijed sahibo,biti izvrsena!“ „Molim te najprije da se pobrines da maharadza i njegova zena budu sahranjeni.“ „Zar ih neces spaliti?“ „Kako mogu da ih sad na dostojan nacin spalim?“ „Mozes bolje sada nego kasnije.“ „Kako?Gdje i u koje doba dana?“ „Prepusti tu brigu meni,sahibo!A sto jos zapovijedas?“ „Znas li neko sigurno mjesto gdje bismo se ja i ovaj vjerni prijatelj moga brata mogli da sklonimo,jer nam neprijatelj radi o glavi?“ „Dodjite sa mnom! Pozva nas on bez oklijevanja.
Obisavsi s nama rusevine hrama,on nas povede u nedaleku sumu.Deset minuta zatim,usred te sume nadjosmo se pred drugim,boljim sacuvanim rusevinama. „Prije si bila u trijemu hrama,sahibo“,objasni joj on,a ovo je ustvari sam hram.Moji ljudi poznaju pojedine njegove dijelove,ali u cjelini je on poznat samo meni i mom sinu.Moj se sin juce nalazio u Augu;ako su ga tamo ubili,jao njegovim ubicama!“ Uspesmo se u dvoranu sa stupovima,zacijelo trideset metara siroku,u velicajan spomenik graditeljstva davno proslih tisucljeca.U tom ogromnom prostoru covjek se morao osjecati kao sto se vjerovatno osjeca mrav koji zaluta u kolnsku stolnu crkvu. Ucitelj nije imao vremena da se zadrzava dugim objasnjenjima.On produzi brzim korakom ispred nas;mi smo isli za njim dok...tu moramo stati,jer moj dnevnik ne govori dalje o tome.Zasto ne govori,to ce svatko u cuje ruke dospiju ovi listovi ubrzo shvatiti. Posto stigosmo do izvjesnog mjesta,pritisnu on rukom jednu kamenu plocu koja se odmah pomaknu u stranu,i mi se uveliko iznenadismo ugledavsi pred sobom stube.
„Vas ce stan biti tamo gore.Upamtite mjesto koje sam taknuo rukom i slijedite me!“ Popesmo se nekoliko stepenica uzgor i udjosmo u jedan svijetao hodnik iz kojega se ulazilo u dvanaest soba cija su vrata bila zastrta hasurama. „Tu su nekad stanovali svecenici“.objasni ucitelj.“Reci,sahibo,koliko soba zahtijevas za sebe! Druge ce sobe pripasti tvom zastitniku.“ „Pokazi mi ih“ zamoli ga Rabbadah. Udjosmo redom u sve sobe,diveci se njihovoj ljepoti:bile su uredjene na kineski,malajski,indijski i evropski nacin,ali tako raskosno da nijedan vladar ne bi bio oklijevao da se u njima nastani. Begum pljesnu rukama.“Kakve li divote!Tko je tako opremio te sobe?“ „Ja.“ odgovori ucitelj ponosno i pri tom se nasmija.“Ja sam maharadza druzine Tag.K meni dolaze dosta cesto ugledne sahibe.Zato i moram imati sobe prikladne za takve gosce.“ „Onda se brines vjerojatno i za poslugu?“
Ucitelj se ponosno nasmija u ukaza na malu metalnu pliticu koja je visila pored vrata i bila opremljena cekicem. „Sahibe,udari jedanput cekicem!“ Ja udarih cekicem o metalnu pliticu i cas zatim pojavi se djecak koji se skrstenih ruku pokloni do zemlje. „Udari sad dvaput cekicem sahibe!“ Ja ga poslusah i odmah se pojavi dvanaestogodisnja djevojcica koja nas pozdravi na isti nacin. „Sad udri triput cekicem.“ Ovoga se puta pojavi sredovjecna zena. „Udri jos jednom cekicem,ali cetiri puta redom,sahibe!“ Ovoga puta udje u sobu covjek otprilike istih godina. „Eto,sad ste upoznali vasu poslugu“,objasni nam ucitelj na ciji se mig one cetiri sluge udaljise.“Vi sad poznajete znakove pa ih mozete po volji primjenjivati.U svakoj sobi naci cete i pisaci pribor.Ako se necega zazelite zabiljezite na komadu papira svoju zelju i predajte uvece cedulju bilo kojem sluzi.“
„Kad se moze s tobom govoriti?“upita ga Rabbadah. „To mozete svakog dana saznati od posluge,sahibo.Meni dani ne prolaze jednolicno kao kakvom brahmancu,a pogotovo ne sada dok zemljom vlada neprijatelj.“ „A gdje je moj konj“ zapitah ga ja. „Tvojih sedam konja nalazi se dolje u staji,gdje ce ih dobro hraniti sahibe.“ „Hoce li danas netko od tvojih ljudi poci u Aug?“ „Poci ce ih mnogo.“ „Onda nam dopusti da im naredimo da se obavijeste o svemu sto bismo zeljeli znati.“ „A mozemo li im reci“,dodade begum,“da podju u zenski dio parka i razvide postoji li jos tamo sjenica?Jer“,naglasi ona posebno „ono sto se u njoj krije ne smije pasti u ruke neprijatelju.“ „A sto se to u njoj krije?Sta hoces time da kazes?“ Na njegovu se licu pojavi jedva primjetan osmijeh. „Fanzegar zna vise nego drugi.On zna gdje se sto krije,on otkriva tajne svojih neprijatelja i tajne svojih
prijatelja.Njegovi neprijatelji padaju pod njegovim udarcima,a sve sto pripada njegovim prijateljima,pa i zivot njihov,cuva on upravo kao svoje vlasnistvo i svoj zivot.Makar bila i unistena sjenica,ti ces dobiti sve sto je tvoje.-Sahibe,ako hoces da vidis...“ .......................................................................................... Dotle je u camcu pazljivi citalac ovog dnevnika bio dosao,kad se odjednom na strasan krik Malajca vrati u sadasnjost.Podigavsi pogled i vidjevsi pruzenu ruku svog druga,bio je otkrio na krajnjem rubu horizonta jednu tacku koja se na suncu bjelkasto blistala. „Do djavola,to je brod i to prilicno velik,jer je vidljiv na tako velikoj udaljenosti.“ „Mozda nas je vec primijetio!“ „To nije moguce.Nas je camac suvise malen,a uz to je i zasjenjen suncem.“ „Kojim smjerom plovi brod?“ „To ne mogu jos utvrditi.Ali s obzirom na nasu udaljenost od obale i na sadasnji polozaj broda,rekao bih da je
krenuo iz Madrasa ili cak iz Kalkute pa sad jedri prema koti Radza.“ „Sta da radimo sad?Mislis li da mu mozemo jos izbjeci?“ „Moramo to bar pokusati.Ta nece nas valjda najzad uhvatiti.“ „Mozda ce proci mimo nas pa nas pri tom nece ni primijetiti.“ „I to je moguce,ali moramo ipak racunati i s tim da nas moze primijetiti.Pogledaj koliko nam se priblizio u ovo nekoliko poslednjih minuta.Vec mu se vide vrhovi jarbola.Cini se da mu u jedrenju nema premca.Moramo okrenuti camac i krenuti put sjevera.Dohvati mi druga dva vesla.“ „Sta ce ti vesla sahibe? Ovaj je camac udesen samo za jednog veslaca.“ „Hajde pozuri i ne pitaj me nista.Znam ja dobro sta hocu.“ Na pramcu je stalno visio u dugim krpama mrtvacev kaput pa ga Malajac razuzla i spoji njime oba vesla u jedno kakvim se Grenlandjani sluze u kajacima.To je veslo
bilo prilicno tesko ali je sitni Malajac rukovao njim nevjerovatno snazno.S vjetrom u krmu camac je sada klizio takvom brzinom,da se more s jedne i druge strane pramca pjenilo. Uskoro se pokaza da su se uzalud trudili.Brod je na horizontu sve vise rastao.Najzad mu razabrase opremu.Bio je to trgovacki jedrenjak koji je jedrio uz vjetar pa je zato bio digao sva jedra i plovio jednom svojom stranom u zavjetrini.Camac se nalazio jos na velikoj udaljenosti od broda pa su se obojica nadali da ih s broda nece primijetiti,utoliko vise sto je brod plovio stalno istim smjerom.Ali uskoro vidjese da su se u tom prevarili.Odjednom se brod,u ciji su trup stalno upirali svoje poglede kako im se ucini okrenuo i zaplovio prema njima.Opsovavsi brod i more,Malajac prestade veslati i baci veslo u camac. „Do djavola!Primijetili su nas i plove prema nama.Necemo im moci izbjeci.“ „Samo neka nas ostave na miru!“prosikta Malajac.“Inace ce osjetiti na sebi moj bodez.Zar da im se mirno predamo?“
„Stvar nije tako strasna kao sto se cini.Ako nas po nasoj odjeci i prepoznaju,pa nas zatvore od toga nece imati nikakve koristi,osim ako su Englezi.U tom smo slucaju,dabome propali.“ „A sto cemo s mrtvacem?Da ga bacimo u more?“ „Gdje ti je pamet?sad je vec prekasno.Zar ti nije jasno da nas motre kroz dalekozor?“ „Jasno mi je.Ali sta ce biti s nama ako pronadju u camcu mrtva covjeka?Smatrat ce nas zacijelo ubicama.“ „Toga se ja ne bojim.Samo slijep covjek ne bi mogao da vidi od cega je taj covjek umro.“ „Ali oni ce nas pretraziti,a dzepovi su nam puni bisera.“ „To ne mozemo sprijeciti.Lupezima nas ne moze ipak nitko zbog toga smatrati;bila bi naime prava ludost ostaviti mrtvacu toliko bogatstvo.“ „Ti mislis dakle,sahibe,da ce biti najbolje da ih ovdje sacekamo?“ Evropljanin mu ne odgovori.Namrgodjen motrio je neprestano brod koji se vec bio spremio da im presijece put.
„Sam nam je djavo natovario na vrat taj jedrenjak sto prosto guta vodu.Za manje od pola sata bice ovdje.Cuj me sto cu ti reci.Opasi se remenjem i zaveslaj svom snagom prema sjeveru.Moramo mu uteci.Jesi li me razumio?“ „A ti,sahibe?“ „Ja cu medjutim procitati dokraja knjigu sto smo je nasli u mrtvaca.“ Malajac zinu,toliko ga taj odgovor iznenadi.“Ti cesmedjutim-procitati-dokraja-knjigu?A...zasto...?“ „Jer je to najbolje sto mogu sad uciniti.Nemam vremena da ti sad stvar dalje objasnjavam pa cu ti reci samo jedno:ako otkrijemo sasvim tajnu sto je krije ova knjiga nitko nam po bogatstvu nece biti na ovom svijetu ravan.Zato treba da budem nacisto s tom tajnom,jer ako nas brod stigne,mogu nam oduzeti sve sto imamo pa i ovu knjigu,i ja necu vise biti u mogucnosti da nadoknadim sto sam jednom propustio.Zato upri veslima sto god vise mozes.“
Zatim sjede na krmu i uze ponovo mrtvacev dnevnik.Njegov ga drug poslusa i uprije tolikom snagom veslima da su mu se ona pod rukama gotovo savijala. Covjek na krmi morao je imati celicne zivce kad je mogao da tako mirno cita unatoc tome sto im je ocito prijetila opasnost da ih brod stigne.Dakako,sad nije imao vremena da procita tacno svaku rijec,jer inace ne bi bio dospio da procita knjigu dokraja,ukoliko bi ga progonitelj ranije zatekao pri citanju.Zato je preskakao citave stranice ukoliko su mu se cinile manje vazne,a zadrzavao se duze na nekim mjestima,narocito pri kraju knjige.Prolazile su minute,i on je sve jasnije nazirao progonitelja,ali ni on ni njegov drug,jedan citajuci,a drugi veslajuci,nisu,kako se cinilo,vodili uopce o tome racuna. Cijenjenom se citaocu zuri svakako manje nego sto se zurilo zlocincu koji je bjezao pred svojim progoniteljem,pa zato moze u miru da prati neobicne dogadjaje sto ih covjek koji je nestao prica u svom dnevniku. .......................................................................................
6.DNEVNIK NESTALOG COVJEKA Drugi dio
...Sahibe,ako hoces da saznas sta cu narediti da osvetim radzinu smrt dodi sa mnom!“ Napustismo onu prostoriju pa se vec poznatim nam putem vratismo u onaj dio porusenog hrama koji smo ranije bili vidjeli.Tamo je u sjeni jednog zida lezao les Madpura Singa pod strazom nekolicine clanova druzine Tag.Fanzegar oslovi jednog od njih. „Lubah,ti si bio u Symooreu.Poznajes li sultana?“ „Ja sam sluzio u njegovoj konjici pa ga dobro poznajem.“ Zatim se obrati jednom drugom clanu iste druzine.“Ti si,Timur,bio u Komoohu pa sigurno poznajes radzu koji je sad upao u Aug,zar ne?“ „Da poznajem ga!“ „Cujte onda sto cu vam sada reci! Ovdje lezi mrtav vladar nase zemlje.Bio je to mudar,blag i pravedan vladar.Njegovi su ga prijatelji izdali,i on je pao kao zrtva
njihovih spletki.Njegova se dusa vinula u nebo,do boga zivota i smrti,pa mu tamo treba da vjecno sluze duse njegovih neprijatelja.Prekosutra,kad sunce izidje iz krila noci,sveta ce mu vatra unistiti tijelo,a s njime ce sazeci tijela izdajnickih Engleza kojima smo danas sudili,a uz njih i tijela sultana iz Symoorea i radze iz Kamooha.Znate li sad sta cu vam narediti?“ „Mi to znamo“,odgovorise obojica ravnodusno. „Morate se vratiti ovamo sa sultanom i radzom mrtvima ili zivima.“ „Mi cemo to izvrsiti.“ „Fanzegar se ne boji ni muka ni smrti;ali vi ste moji najbolji sinovi,pa ne bih htio da vas izgubim.Zato neka vam pri tom pomognu braca,a vi sami odaberite one koji bi vam ,po vasem misljenju,mogli pomoci,bez opasnosti po vas zivot.“ Oci covjeka kojega je fanzegar bio nazvao Lubahom poprimise izraz hrabrosti.“Meni nisu potrebna!“ „Onda idi sam.Ja ni najmanje ne sumnjam da ces se vratiti ovamo sa sultanom.“
„Daj mi jednog konja!“ „Odaberi najboljeg!“ „Ja sam zadovoljan i najgorim,jer cu ga ionako izgubiti.“ Lubah se okrenu i udje u unutrasnjost porusenog hrama.U jednoj niskoj,ali sirokoj prostoriji nalazio se prilican broj konja,medju kojima su neki bili vec osedlani.On odabra jednog neosedlanog,izvede ga napolje,uzjaha ga i odjaha. Lakoca,kojom skoci na konja pa ga bez uzda povede,odavala je odlicna jahaca.Cinilo se da se stari pidjan pod njim pomladio,upravo preporodio,jer je po uskoj sumskoj stazi kasao zustro. Zadatak sto ga je fanzegar bio povjerio dvojici svojih potcinjenika bio je tako tezak da mi se ucini da ga je samo zato njima povjerio,da bi se preda mnom istakao.Bio sam naime,uvjeren da ga oni nece moci izvrsiti.Ali samo dvadeset i dva sata zatim ja se potpuno razuvjerih.Oko ponoci ujaha u dvoriste hrama na oznojenom konju jedan covjek:bio je to Timur.Pred njim je lezao na sedlu-radza iz Kamooha.Dva sata zatim dojuri na bogato iskicenom konju,dostojnom
vladara,Lubah.Pred njim je na istome konju lezao vezan zapusenih usta,sultan iz Symoorea.Oba clana druzine Tag bili su izvrsili kao od sale podvig u ciji sam uspjesni ishod jedva mogao da povjerujem. S pojedinostima tog jedinstvenog podviga upoznah se tek nekoliko dana zatim kad je pepeo ubijenog vladara i Engleza bio vec davno potopljen u vodama Gangesa.Podvig tih ljudi prosto me zaprepasti,mada sam bio cvrsto uvjeren da mi od njih nikakva opasnost ne prijeti.Knjizevnik u mom slucaju ne bi zatajio citaocima ni jednu pojedinost iz tih uzbudljivih dogadjaja ali,kako se ja ne smatram knjizevnikom,zadovoljit cu se prostim opisom Lubahove pustolovine koja je sultana iz Symoorea stajala zivota. Van sume lubah je dakako jurio na svom konju jos ludje nego li u samoj sumi,ali ipak stigavsi blizu cilja,ne krenu odmah u grad,vec ga obidje,da bi se prije obavijestio o svemu sto mu je moglo da pomogne pri izvrsenju dobivenog zadatka. Uvece istoga dana sultan iz Symoorea bio je smjestio svoj glavni stan u gradu koji se jos dimio i zaposjeo na sebe i za svoju najblizu okolinu pozarom gotovo razorenu
palacu ubijenog maharadze.On je sjedio na neostecenom prijestolu na kojemu je Madpur Sing bio primio Engleze,a oko njega su stajali ili lezali,pored najvisih oficira njegova vojska velikodostojnici njegove drzave ciju je upravu bio povjerio svom velikom veziru. K njemu su stalno dolazili glasnici donoseci mu sa svih strana vijesti ili su od njega odlazili sa zadacima koje su imali da izvrse;u dvoristu je za njih bio uvijek spreman oveci broj konja. Kroz dvorisnu kapiju udje tako u palacu jedan covjek.bio je to fanzegar Lubah.Htio je vec da udje u prijestolnu dvoranu i priblizi se sultanu,kad u dvoriste skrenu mala ceta engleskih konjanika i zaustavi se pred stepenicama koje su vodile u dvoranu.Njihov vodja jedan pukovnik udje u dvoranu i priblizi se sultanu u samosvjesnom stavu kakav svaki britanski oficir obicava zauzimati i pred najuglednijim indijskim vladarima. „Tko si ti?“ upita ga sultan. „Pukovnik.Brighton,oficir armije Njegova velicanstva Kraljice Engleske.“ „Sta trazis ovdje?“
„Donosim ti dvije vazne vijesti.Vrhovni zapovjednik nase armije general lord Haftley,nestao je bez traga nakon bitke kod sobraha zajedno s nekoliko oficira.Po nasim traganjima cini se da je pao u ruke jednoj ceti druzine Tag.“ „A koja je druga tvoja vijest?“ „Bio sam u taboru maharadze drzave Kamooh pa sam vidio da je tamo vojska uveliko uzbudjena.Radza je s pukovnikom koji mu je bio dodijeljen napustio na konju tabor i posao u kratku setnju.Nakon nekog vremena pukovnik je nadjen negdje mrtav,a radza se vise nije vratio.“ Sultan uspije jedva da prikrije radostan izraz koji mu se pojavi na licu kad zacu da su dva njegova suparnika nestala. !Alah je velik!“ uzviknu.On salje svakome smrt i zivot kako je njega volja.Sta imas jos da mi kazes?“ „Ja sam dosao do tebe po nalogu zamjenika komandanta.Ti nam moras pomoci da uhvatimo i kaznima clanove druzine Tag.“
Sultan se nasmijesi,a na licu mu se pri tom pojavi izraz nadmocnosti. „Ja moram?“ upita,i pri tom naglasi ostro drugu rijec.“Ti si krscanin pa ne poznajes nas sveti koran.Prorok kaze:“Covjecija je volja u stvari covjecija dusa;tko se odrice svoje volje,upropastio je svoju dusu.“Sultan drzave Symoorea nije nikad morao nesto uciniti,uvijek je cinio samo ono sto je licno htio da ucini.Ali vi ste moji prijatelji,i zato cu vam rado pomoci da uhvatite clanove druzine Tag.Nego,reci mi gdje se oni kriju?“ „To mi ne znamo;to bi ti trebao da saznas.“ „Tvoj me general,dakle smatra svojim spijunom.Vi ste stranci u ovoj zemlji,i zat cu se napraviti kao da tu uvredu nisam cuo.Ali ponovis li je jos jednom,naredit cu svojim slugama da te ubiju.“ Pukovnik se masi maca.“Ja sam u svojstvu izaslanika svoje kraljice nepovrediv pa se i ovdje nalazim pod zastitom propisa medjunarodnih prava.“ „Ti se varas.Ti si samo izaslanik svog generala pa se nalazis ovdje pod zastitom vaseg medjunarodnog prava
samo dok me ne vrijedjas.Upamti to!Znas li kad je nestao radza drzave Kamooh?“ „Ne znam.“ „A ja slutim.“ „Onda kazi!“ „Ja to necu da kazem.jer bih vas time uvrijedio pa bih se sam lisio zastite sto mi je pruzaju propisi vaseg medjunarodnog prava.“ Tim se rijecima sultan bio nabacio na Engleze sumnjom da su upravo oni krivi sto je maharadza nestao.Pukovnik se po drugi put masi maca. „Ti si jasno izrekao sumnju kojom si nas uvrijedio.“ „Ponovo se varas;ja nisam nista rekao,ali sam cuo da je u vasem susjedstvu nestalo vise vladara.Zato mi se cini da je svakako uputno da covjek ne dolazi u blizi dodir s vama.“ „Onda ces utoliko lakse udovoljiti naredjenju koje sam duzan da ti isporucim.“ „O kakvom ti to naredjenju govoris?I tko se to usudjuje da mi isporuci necije naredjenje?“
„Ja!“ „Ti?“ Sultan osinu Engleza prezrivim i ujedno sazaljivim pogledom. „Da,ja! A na to me je ovlastio moj general.“ „Onda vam je obojici sunce sprzilo mozak pa ste obojica poludjeli.“ „Ti si sljedbenik Muhamedove nauke,a ja znam da ta nauka ludjake ne prezire,nego ih cak slavi.Da to nije istina,ja ti ne bih rijecima odgovorio.“ „Kakvo mi to naredjenje hoces isporuciti?“ „Napusti Aug,jer cemo se ovdje mi utaboriti.“ „Bog je velik,a svijet sirok pa u njemu ima mjesta i za nas i za vas.Utaborite se gdje god vas je volja,ali u Augu sam sada ja pa cu u njemu i ostati dok god me bude volja.“ „Sjeti se svog potpisa!“ „Sjetite se vi vasega!Ja ostajem ovdje!“ „Ti se ne drzis zajednicki ustanovljenih uslova.“ „Vi se na drzite,niste vi osvojili Aug,ja sam ga osvojio.“
„Znas li ti kakve ce posljedice imati za tebe i za tvoje ljude to tvoje odbijanje?“ „Ja cu ih mirno sacekati.“ „I ti neces da nam pomognes u traganju za clanovima druzine Tag?“ „Kazi nam gdje se oni nalaze,pa cu vam pomoci da ih uhvatite i kaznite.“ „Onda nemam vise sta da ti kazem pa mogu otici.“ „Alah neka te vodi,da ne posrnes!“ Oficir uzjaha konja i izadje sa svojom pratnjom iz dvorista. Lubah je bio cuo svaku rijec iz razgovora izmedju sultana i engleskog izaslanika:vezir maharadze drzave Kamooh bio je ubijen,a njegov je radza bio nestao.Drugi je fanzegar bio,dakle uspjesno izvrsio zadatak koji mu je bio povjeren.Oklijevanju nije vise bilo mjesta.Lubah udje u dvoranu i baci se na koljena pred sultana. „Tko si ti?
„Gospodaru neka me svjetlo tvojih ociju obasja,i ti ces odmah prepoznati svog najposlusnijeg i najvjernijeg slugu.“ Pri tom pridize malo glavu,tako da mu se sultan mogao zagledati u lice.Vladar ga odmah prepozna. „Lubah,najbolji moj konjik!“ uzviknu sultan.“Ja sam te vec davno smatrao mrtvim.Zasto si me napustio?“ „Ja te,gospodaru,nisam napustio.Tvoji su me neprijatelji zarobili i odveli me u zemlju Usufzeksa(afganistansko pleme).Tamo sam ostao kao njihov zarobljenik dok im nisam ubio sejuda(afganistanski poglavica) i utekao. „A kako si ovamo stigao?“ „Da bih dospio u Symoore morao sam proci kroz Aug.U Augu sam obolio,jer sam u zarobljenistvu mnogo propatio pa sam se morao tu zadrzati.Ali moje ti je srce ostalo vjerno pa sam,cuvsi da si dosao u Aug,dosao do tebe da ti iskazem svoju odanost.“ „Ako sam te dobro razumio,ti zelis da mi nesto priopcis.“ „Ono sto bih imao da ti saopcim mogu ti reci samo u cetiri oka.“
„Ustani i pridji blize!“ „Gospodaru,ti si mocan i bogat,ali maharedza drzave Aug bio je mnogo bogatiji od tebe.Koliko je bio bogat,to znam samo ja.“ „Jesi li ti bio mozda njegov riznicar?“ upita ga u Sali sultan. „Ne.On nije imao riznicara jer za njegova je bogatstva osim njega znala samo jos begum pa nije trebalo da ih tko cuva.“ „Alah je velik,a ti govoris istinu.Ja sam maharadzino blago posvuda trazio,ali nisam uspio da ga pronadjem.“ „Ja sam bio bolestan pa sam se morao cesto kupati u rijeci,da bih ojacao.Najradije sam se kupao uvece,jer me je od dnevne zege boljela glava.Jednom sam o ponoci lezao na samoj obali rijeke,zeljan odmora,jer sam se plivajuci bio umorio.Odjednom ugledah na rijeci jedan oveci camac koji malo zatim pristade nedaleko od mene.Iz njega izidje najprije jedan naib(potporucnik) sa nekoliko dzuvana(sluzavka),a zatim jedan sahib sa jednom zenom lica zastrta velom.Sahib je bio Madpur
Sing,maharadza drzave Aug,a zena je bila Rabbadah,begum...“ „Alah il Alah“,prekide ga sultan,“ti si vidio begum,kojoj po ljepoti nema ravne na zemlji,a vrijedi vise od svega radzinog blaga?“ „Da,vidio sam je!“ „A zar je zaista tako lijepa,kao sto se prica?“ „Jos hiljadu puta ljepsa! Kad sam ugledao njeno lice,ucinilo mi se da gledam u sjajno sunce.“ „Reci mi gdje se ona sada nalazi,i ja cu te bogato nagraditi.Ona mora doci u moj harem;razumijes li me?“ „Ja te razumijem;obecavam ti da ce begum biti tvoja,ali ja za to ne ocekujem od tebe nikakve nagrade.Ja je i ne trebam;ja sam siguran da se mogu domoci maharadzina blaga kad god to htjednem.“ „Hoces li time da kazes da ti je poznato mjesto gdje ga je maharadza sakrio?“ „Da,ono mi je poznato upravo kao i mjesto na kojem se sad nalazim.“
„Gdje se nalazi to mjesto kazi mi.Maharadzino blago pripada meni.Ja sam osvojio Aug,pa je sad moje vlasnistvo sve sto se u ovoj zemlji nalazi.“ „Gospodaru,ti ipak nisi dosao sam u Aug.Tu se nalaze i ljudi iz Kamooha,a i Englezi.Kome onda pripada drzava Aug?“ „Meni,jer se njen glavni grad nalazi u mojim rukama.“ „Ti si gospodar glavnoga grada,ali ne i maharadzinog blaga,jer je maharadza sakrio svoje blago van ovoga grada.“ „Kako?Van ovoga grada?Ta nije valjda maharadza bio toliko neoprezan.“ „Nisam jos zavrsio da ti pricam sta sam sve svojim ocima vidio.Hoces li da nastavim?“ „Nastavi!“ „Kad se radza iskrcao,posao je do jednog mjesta koje cu ti ja,ako hoces,i pokazati.S njim je posla i begum.Ljudi koji su ga do tog mjesta pratili bili su se snabdjeli motikama i lopatama pa su iskopali jedno poveliko skroviste u koje
su sakrili mnogo sanduka sto su ih ranije bili smjestili u camac. U tim se sanducima i danas nalazi blago kralja Auga.Kraljevi ljudi zametnuse zatim svaki trag,mjestu na kojemu zakopase blago,a iskopanu zemlju bacise u rijeku.U medjuvremenu se radza i begum vratise sami u camac:ja sam se bio sakrio u blizini rijeke pa sam mogao da pratim svaki njihov pokret.Tako sam primijetio kako je odjednom nesto nacas zasjalo u kraljevim rukama.Kralj se zatim vratio potporucniku.Odmah mi je sinulo sta ce uciniti.Naibu i dzuvanama bilo je sad poznato mjesto gdje je kralj naredio da se zakopa blago pa su morali sad umrijeti,da ne bi kome odali tajnu.Kralj je bio odlucio da ih s camcem baci u zrak. 'Udjite u camac i vratite se kuci!' zapovijedi im maharadza,a on sam i begum ostadose na obali.Camac se bio jedva malo udaljio,kad na njemu bljesnu iskra,odjeknu prasak,plameni se stup dize visoko i komadi rasprsnutog camca i iskidanih tijela padose u more.Maharadza je bio ostvario svoj plan pa je sad uvjeren da tajna skrivenog blaga nije vise,osim njemu ibegum,nikome poznata.“
„Sta trazis sad od mene kao nagradu sto ces mi pokazati mjesto gdje je maharadza zakopao svoje blago?“ „Gospodaru,ja sam tvoj sluga pa nemam druge zelje nego da zivim od tvoje milosti.Daj mi sto hoces.Ja ne trazim nista.Bit cu zadovoljan ako mi dopustis da pozivim pod tvojom zastitom dane koji mi jos preostaju.“ „Lubah,ti si najvjerniji moj sluga.Tvoje ce mjest biti medju velikodostojnicima moje drzave u cijem se sastavu sad nalazi i drzava Aug.A sad mi reci gdje se nalazi begum?“ „Ona je umakla tvojim borcima.Oteo ju je jedan smion covjek.Ali ti ces je ponovo vidjeti i povest ces je u svoj harem.Sad je krije u svojoj kuci jedan moj prijatelj ,jedan Gorka(Indijsko pleme u Nepalu):kod njega sam imao prilike da je vidim.A sad mi kazi gospodaru,kad hoces da ti pokazem mjesto gdje je zakopano maharadzino blago!“ „Sutra,danas bi bilo suvise kasno.“ „A Englezi?“ „Sta bi po tvome misljenju trebalo da ucinim?“ „Nisu li malocas bili ovdjei trazili od tebe da im predas glavni grad?Oni traze to od tebe samo zato sto su
uvjereni da se u Augu nalazi maharadzino golemo bogatstvo.Njihovi su se izaslanici rastali s tobom ljutiti,i ja sam uvjeren da ce se njihovi borci vratiti sutra ovamo s namjerom da ti preuzmu grad.“ „Neka samo doju i pokusaju.“ „Ali pri tom mozes,cak i ako pobijedis,izgubiti blago.Ako se ne sukobis s njima blago ce sigurno blago ce sigurno ostati neotkriveno.“ Sultan se pokori tom razlogu i kimnu Lubahu glavom,u znak da prihvata njegovo misljenje.“U pravu si,jos danas moram otici tamo.Nalazi li se daleko odavle to mjesto?“ „Na brzom konju mozes tamo stici najkasnije za cetvrt sata.Vec se spustilo vece,odluci se brzo.“ „Sta mi ti savjetujes?Da odmah ponesem sobom blago ili da ga ostavim da tamo lezi?“ „Mislis li da ce u tvom taboru biti na sigurnom mjestu?“ „Ne mislim.“ „Onda ga ostavi tamo jos neko vrijeme.Zasad ce biti dovoljno da vidis gdje se skroviste nalazi,a u slucaju da
dodje do boja,pobrinut ces se da udaljis neprijatelja od njega.“ „Slazem se i u tome s tobom.Uzmi jednog konja pa krenimo odmah.“ Lubah se okrenu i podje do konja.Ni jednom crtom svog lica ne otkri koliko se obradovao sto je uspio u svom opasnpm naumu.Sto je taj njegov naum bio izdajnicki,zlocinacki,a i strasan,za to on nije mario.On je bio fanzegar,fanatican ubica;po njegovu misljenju ubiti sultana znacilo je samo uciniti jos jedan korak na stravicnom putu sto vodi do blazenstva. Malo zatim sultan uzjaha bogato opremljenog konja,dozva Lubaha k sebi i izidje s njim iz dvorista. Mala zastitnica sastavljena od biranih konjika,pratila ih je na njihovu putu. Put ih je vodio najprije kroz gradske ulice,a zatim kroz nekoliko skupina konjika i pjesaka,daleko u polja.Vec se i vece bilo pocelo spustati. Lubah udari putem sto je vodio prema Gangesu.Na tom je putu jahao otprilike cetvrt sata,kad najednom zaustavi konja.Stotinjak koraka pred njima sumili su vec valovi
velicanstvene rijeke;njihov se drhtav sjaj vec nazirao,a svjezina sto su je oko sebe sirili vec je dopirao do njih.“Priblizili smo se cilju gospodaru“,rece fanzegar. „A zasto si stao?“ „Zar hoces da i konjicima sto nas prate da otkrijem tajnu gospodaru?“ „Ne.Ti si vrlo oprezan,pa sad razumijem zasto si stao.“ Potom se okrenu i naredi svojoj pratnji da stane i da se ne makne sa svog mjesta dok se on ne vrati,a zatim produzi dalje s Lubahom. Tako dugo dok se nije nasao na potrebnoj udaljenosti od konjika,Lubah se pravio kao da trazi znak po kome ce naci skroviste. „Zar ne mozes da nadjes mjesto gdje je maharadza naredio da mu se zakopa blago?“ „Znam ja dobro to mjesto,mojim ga ocima ne moze da sakrije ni najtamnija noc.“ „Pronadji ga,dakle vec jednom! Naredi mu sultan.“Noc je,a Englezi su tu blizi.Ne smijem se suvise udaljiti od Auga,ako necu da im dopadnem saka.“
„Alah il Alah! Na cilju smo!“ „Ah! A gdje je to mjesto?“ Lubah ispruzi ruku u stranu.“Vidis li one hridi sto se bjelasaju tamo na obali?“ „Ja ih ne vidim.“ „Tvoje oci gledaju suvise udesno.Dopusti mi da ti ih tacno pokazem!“ Lubah potjera konja do sultanova konja i polozi lijevu ruku na njegovo sedlo,a desnom gotovo taknu lice vladaru koji se trudio da vidi hridi koje ustvari nisu postojale. „Eno ih tamo!“ „Ja ih jos uvijek ne vidim.Zar se skroviste nalazi u blizini hridi koje ti spominjes?“ „Da.“ „A zasto smo onda tu stali?“Naprijed,prijedjimo tamo!“ „Ja cu sam prijeci,a ti ostani na svom mjestu!“ On objasni odmah dvostruk smisao svojih prijetecim glasom izgovorenih rijeci:prijedje,naime,sa svog konja na
vladareva konja;sultan ostade na svom mjestu,a fanzegar prijedje k njemu,upravo skoci sa svoga konja na njegova i,smjestivsi se cvrsto u sedlu,scepa ga obim rukama za vrat,tako da nije mogao ni pisnuti pa se onesvijesten srusi.Zajedno s dahom bio je izgubio i svijest. „Majstorski sam to izveo!“ progundja u sebi Lubah.“Nije mrtav,ali ucitelj ce me pohvaliti kad mu ga ziva predam u ruke.Ni Alah ga nece spasiti.“ Zatim skide s onesvijestena sultana oruzje pa se njime naoruza,a turbanom mu sveza noge,tako da ih nije mogao micati.Smjestivsi potom sultana poprijeko na konja odjaha trkom s njim odanle... ............................................................................................ Sveti boze! Kakve li sam strasne trenutke dozivio nocas! Bio sam legao umoran od posla oko svog camca.Bio sam zadovoljan,jer sam se nadao da cu se s njim uskoro moci otisnuti na more.Spavao sam mozda svega dva sata,kad me odjednom trgnu iz sna snazan udar.Mamuran skocih na noge i protrljah sanjive oci.Tko bi mogao da opise uzas sto me obuze kad,osjetivsi kako mi pod nogama tlo izmice,padoh nauznak na svoj lezaj.Bio je to
potres,upravo strahovit potres.Pogledah se pa stadoh tapkati oko sebe drzeci se cvrsto rukama za stijene svoje brvnare dok ne izadjoh napolje. Napolju upadoh u potpunu tamu.Nebo mora da je bilo prekriveno gustim oblacima,jer kroz neprovidnu tamu nije mogao da prodre ni tracak mjeseceva svjetla ili sjaj zvijezda.Bucna pjesma mora sto je udaralo o koraljne grebene,graja uplasenih sumskih prica,prodorni krici ungka prekidali su nocnu tisinu. Dotada,za svog dugog zatocenistva na otoku,nisam nikad bio dozivio strasnijih casova.Kad se zemlja nakon strahovitih udara potresa pocela smirivati,ja sam,lezeci na zemlji,pun straha i suzdrzana daha,osluskivao glasove,dosad meni nepoznate,koji su mi dopirali do usiju iz utrobe mog otoka.Ustvari je od prvog udara koji me je bio trgao iz sna pa do posljednjeg trzaja zemljine kore bilo proslo jedva nesto vise od deset minuta,ali sam jos dugo,posto su se sumske zvijeri bile vec smirile,lezao pred svojom brvnarom:koljena su mi jos drhtala,kad sam ustao i donekle pribran usao ponovo u svoj pustinjacki dom,sav obuzet mislima sto se sve mozda desilo dok se
zemlja tresla,a ja sam uzasnut,otvorenih ociju,borio se sa snom. U osvit dana napustih svoju brvnaru.Htio sam da vidim koliku je stetu noc nanijela otoku.U prvi mah mi se ucini da sanjam.Nista se oko mene dokle god mi je pogled dopirao,nije gilo izmijenilo.More je i dalje pjevalo svoju jednolicnu sumnu pjesmu,pa sam bio gotovo zaboravio da je prethodne noci strahovitom snagom udaralo o koraljne grebene.Nista,nikakvo oboreno stablo,nikakav odbacen kamen,upravo nista nije podsjecalo na prohujalu oluju.Na istoku,nad planinskim visovima,nebo se crvenjelo,obecavajuci divan vedar dan,jedan od mnogih kakvi su me vec godinama bodrili,dok sam se nalazio zatocen na otoku. Ali kad sidjoh do groba svoje Rabbadah,uvjerih se da ona nocna tresnja nije bila sasvim postedjela otok.Gromade kamenja,velicine covjecije glave,lezale su razbacane amotamo na tlu;na stijenama i na krovu grobnice,izgradjene,kao sto se cinilo da prkosi vjekovima,pa i na tlu,zjapile su siroke pukotine,a preko jedne takve pukotine koja mi se bila isprijecila na putu morao sam cak i preskociti.
Pred uzasom sto ga tamo dolje vidjeh ponovo se zgrozih.Sta ce se desiti sa mnom ako se potres ponovi,ako sile sto se kriju u unutrasnjosti zemlje uspiju da nocas uniste ono sto u prvom naletu nisu jos uspjele da uniste.Vec se odavno nisam bio uplasio za svoj zivot kao u tom casu.Da nije mozda duh otoka pruzio za mnom svoju mocnu ruku,ne bi li me sprijecio da utecem iz njegova carstva?Mogao bi on i ponoviti svoj pokusaj.Zato odlucih da pozurim sa izgradnjom camca.Necu da ostanem na otoku ni jedan dan vise nego sto je potrebno-odlucih.Prkosit cu do krajnjih granica svim svojim snagama mom nevidljivom takmicaru.Buducnost ce pokazati tko ce od nas dvojice u toj borbi pobijediti. Prethodna mi je noc bila potvrdila ono sto sam vec davno znao,da je,naime,ovaj otok bio prvobitno mnogo,mnogo veci i da je svoj sadasnji oblik bio poprimio djelovanjem slicnih prirodnih sila kakve su nocas dosle na njemu do izrazaja.Kad sam prvi put sa svojom Rabbadah obisao otok nasao sam na njegovim obalama brojne nesumnjive ostatke ranijih prebivalista.Na danasnjoj njegovoj povrsini moglo je,naime,zivjeti najvise dvadeset stanovnika.To je moje nagadjanje potvrdjeno kad sam
usred prasume naisao na goleme ostatke Sivina hrama koji me je svojimoblikom podsjecao na hram u Augu.Rusevine toga hrama nalazile su se u sumi pa smo se tamo Rabbadah i ja neko vrijeme sklanjali.Kud su se stanovnici otoka koji su tu gradjevinu izgradili sklonili? Nisam bio naisao ni na jedan kostur koji bi me mogao podsjetiti na to davno doba.Mozda su otocani uspjeli da na svojim brodovima isplove na pucinu pa su se tako spasili?A mozda ih je potresom uzburkano more sve progutalo?Tko moze danas da na ta pitanja odgovori?Svakako su otocani morali biti u izvjesnoj vezi s Indijcima,jer su ih s njima vezali ne samo ista vjera,nego i isto porijeklo i isti jezik.Sivin hram potvrdjuje to moje nagadjanje. ........................................................................................... Ucitelj fanzegara nastojao je da mojoj Rabbadah i meni olaksa sto je vise mogao dosadu besposlenosti koju nam je udes bio nametnuo.Njemu su clanovi druzine Tag koji su bili u spijunskoj sluzbi stalno donosili obavjestenja o svemu sto se zbivalo u Augu i oko njega pa bi nas on odmah izvjestavao o svim vaznijim dogadjajima.
Englezi su ubrzo doznali da su radza drzave Kamooh i sultan drzave Symoore,koji su zajedno s njima,kao njihovi saveznici,bili napali maharadzu,nestali.Nista nije moglo da pogoduje njihovim planovima vise od te vijesti.Vrhovni zapovjednik odluci stoga da iskoristi zbrku koju je sultanov nestanak bio prouzrocio,kako bi se na taj nacin domogao Auga. Engleska vojska krenu iste noci protiv glavnog grada zemlje;prethodnica joj se sastojala od samih urodjenika pa se neprijatelj mogao lako prevariti,ukoliko bi ih smatrao dijelom svoje vojske.Na celu tih urodjenika bilo je mnogo domacih spijuna koji su citav onaj kraj odlicno poznavali pa su o svemu sto bi im se ucinilo sumnjivim mogli odmah da obavijeste engleske cete. Na taj se nacin mogla bez buke povuci svaka engleska jedinica koja bi se odvazila da se suvise udalji od grada.U daljnjem toku napredovanja Englezi uspjese potajno opkoliti i onesposobiti i vece neprijateljske jedinice pa su u osvit dana mogli vec da izvrse napad. Neprijateljske jedinice kojima je bilo naredjeno da se okupe oko svog sultana nemalo se zacudise kad je odjednom nekoliko engleskih baterija otvorilo vatru na
Aug omogucivsi time odredima pjesadije da izvrse pripreme za napad.Nastade strasna zbrka.Pozar je bio vec unistio grad;zatrpane rusevinama,ulice su bile postale neprohodne,a pucnji neprijateljskih vojnika koji su se do maloprije borili na strani engleza,kao njihovi saveznici,doprinijese nemalo da se zbrka jos vise uveca.Englezi jurnuse neodoljivom snagom obarajuci svakoga tko je bio pokusao da im se opre na njihovu putu;urodjenici su bjezali napustajuci i polozaje na kojima su mogli da se brane.Jos se nije bilo sasvim razdanilo,a omrazeni su Englezi vec bili zagospodarili Augom pa je njihova konjica tjerala s takvom snagom porazene neprijatelje da se vise nisu mogli da okupe. Jos je jednom jedna bogata zemlja bila zrtvovana bezobzirnoj kolonijalnoj politici Engleske. Iste noci netko me prodrma,i ja se probudih.Pored mene je stajao fanzegar sa svjetiljkom u ruci. „Sahibe,osjecas li se dovoljno hrabar?“ „Provjeri moju hrabrost! Ti znas da nisam kukavica.“ Fanzegar kimnu glavom i nastavi:“Ti znas dobro da su Englezi osvojili Aug,posluzivsi se pri tom u punoj mjeri
izdajstvom i lopovlukom.Srce mi krvari,ali ne mogu nista na tome izmijeniti.Ucinit cu ipak sve sto je u mojoj moci.U zoru cu Englezima prirediti predstavu koje ce se dugo sjecati.Hoces li mi pri tom pomoci?“ „Hocu.Nego,kazi mi u cemu...“ „Ne pitaj sad,nego hajde sa mnom.U svoje vrijeme sve ces saznati.“ Ja se brzo obukoh i sidjoh s fanzegarom u dvoriste gdje je vec jedan clan druzine Tag drzao za uzdu opremljena konja.Cas zatim odjahasmo put rijeke,ali ne pravcem,to sam unatoc tami bio utvrdio,kojim smo Rabbadah i ja bili dosli,nego vise udesno od tog pravca,tako da smo po mom racunu mogli stici do rijeke nesto ispred glavnog grada. Fanzegar je sutio zadubljen u svoje misli,kao da je onijemio,a ja se nisam usudjivao da ga pitanjima uznemirujem.Bilo je proslo u medjuvremenu vec nekoliko sati;kad stigosmo do rijeke,nebo je na istoku bila vec osula jutarnja rumen.U jednoj uvalici sto ju je tvorila rijeka nalazio se jedan neobican brod,kome se nije mogao pravo razabrati oblik.Nad vodom primijetih cudna
neka lazila,na kojima je visilo nekoliko ljudi,a pod lazilima,na lomaci podignutoj od trupaca i granja,lezala su,tako da se bar cinilo,dva lesa.Nekoliko nam je ljudi bilo spremilo brod pa se na jedan mig fanzegara udaljise s nasim konjima.Fanzegar skoci na brod,bila je to ustvari splav,i dade mi znak da mu se pridruzim.Ja ga poslusah.Uzasnuh se kad prepoznah na vjesalima lorda Haftleya,Mericourta i engleske oficire,sve s konopcem prebacenim oko vrata.Samo dva covjeka nisu visila o konopcu,nego o remenu koji im je bio provucen ispod pazuha,pa su jos bili zivi,ali nisu mogli da govore,jer su im usta bila zapusena.Bili su to...radza drzave Kamooh i sultan drzave Symoore.U lesevima koji su lezali na lomaci prepoznah maharadzu drzave Aug,svog nesretnog prijatelja Madpura Singa,i zenu mu Aimalu. Sad shvatih cemu je imala da sluzi splav.Fanzegar je htio da svom mrtvom vladru priredi posmrtnu svecanost i da mu i da mu pri tom prinese posmrtnu zrtvu.A zrtva se sastojala od leseva engleskih oficira i od zarobljenih izdajnickih susjeda mrtvog maharadze.Ja se zgrozih. Na prednjem i straznjem dijelu splavi bilo je pricvrsceno po jedno veslo da bi se splavi mogao odrediti
smjer.Fanzegar pridje straznjem veslu,ameni naredi da se prihvatim prednjeg.Zatim odrijesi konopce od lika kojima je splav bila vezana za obalu,i mi zaplovismo. Najprije smo plovili prema sredini rijeke,gdje je struja bila najjaca,a onda nas struja ponese sobom.Katkad bi mi pogled pao na vjesala s ona dva covjeka zapusenih usta,koji su na njima visili,osudjeni na jezovitu smrt.Ja sam se u sebi bunio protiv takvog nacina izvrsavanja smrtne kazne,ali tome nisam mogao,a ni smio prigovoriti,ako nisam htio da sasvim izgubim sklonost sto je prema meni osjecao moj vodja.Laka magla,koja nas je sprecavala da vidimo drugu obalu,bila se nadvila nad rijeku.Ali,kad po mom misljenju stigosmo u blizinu grada,fanzegar usmjeri splav na drugu stranu.Uskoro se pred nasim ocima magla rasprsi,i mi ugledasmo suprotnu obalu.Bili smo upravo prosli mimo prvih kuca razorenog grada pa smo sad mirno klizili pored mnogobrojnih rusevina,bijednih ostataka nekad divne maharadzine palace.Cetvrt sata zatim nadjosmo se pred maharadzinim parkom. Do tog casa nismo bili vidjeli zive duse.Vlast ocito nije smatrala potrebnim da postavi straze na toj strani grada.I
park mrtvog Madpura Singa bio je potpuno pust.Ali na narednoj okuci rijeke ukaza nam se sasvim druga slika.Dokle nam je pogled dopirao,obala je bila puna satora:na tom se mjestu bila utaborila engleska vojska.Izmedju redova satora vladala je duboka tisina:vojnici su vjerojatno jos spavali.Samo na jednoj uzvisici,sto se bila ponesto protegla u rijeku stajao je jedan covjek.Pogledah bolje i prepoznah u njemu vojnika s puskom o ramenu.Po jednoj brzoj njegovoj kretnji zakljucih da je i on nas bio primijetio.Vojnik je promatrao sad pazljivo neobican brod koji je klizio nedaleko od njega.Jedan pucanj prekide odjednom jutarnju tisinu,i tabor u isti cas ozivje.Sa svih strana navrijese vojnici,odjeveni u meni dobro poznate odore.Njihove su oci bile uprte u nas. Dotada fanzegar nije bio rekao ni jedne jedine rijeci.Stisnutih usana i pogleda uprtog u onu vrevu pratio je svaki pokret na obali.Odjednom prekide sutnju. „Sahibe,jos samo cetvrt sata treba mi tvoja pomoc.a zatim cu te sluziti koliko god budes htio.“ „Bi li htio da mi kazes u cemu...?“
„Ne pitaj me sad!“ prekide me on nestrpljivo.“Strpi se samo jos nekoliko trenutaka! Sacekaj da ti dogadjaji odgovore na to pitanje! Pogledaj tamo prijeko!“ Ja pogledah u pravcu njegove ispruzene ruke i primijetih na jednom brezuljku jedan divan sator-ocito sator zapovjednika.Izmedju nekoliko oficira stajao je jedan covjek na kome ,unatoc prilicnoj udaljenosti s koje sam ga promatrao,razabrah generalsku uniformu.Jedan drugi covjek u urodjenickoj odjeci ocito se o necemu dogovarao s njim,pokazujuci cesce uzbudjeno na nas,a zatim,odvojivsi se od njega,pohita prema obali.Stigavsi do rijeke,skide sa sebe odjecu pa se baci u vodu i zapliva svom snagom prema nama.Fanzegar spusti vesla i okrenu se prema meni. „Sahibe,okreni splav prema covjeku koji nam se priblizava.Da cujemo sta je naumio da nam kaze.“ Ja ga poslusah i usmjerih splav prema onom covjeku.Pri tom ne primijetih sto se desavalo iza mojih ledja.Covjek koji je plivao prema nama,nije jos stigao do nas,kad odjednom zacuh iza sebe prasak.Uplasih se i okrenuh se.Ukaza mi se strasan prizor.Fanzegar je bio zapalio baklju i bacio je u grmlje koje odmah planu.Lomaca je vec
plamtjela.Ja se ne mogoh uzdrzati a da ne bacim pogled na lomacu i vjesala.Krupne kaplje znoja bile su orosile celo radzi i sultanu.Oci samo sto im ne iskocise iz ocnih supljina,a stisnute im usne probi bijela pjena.Zaprepasten tim strasnim prizorom ja se ponovo okrenuh.Kao da ga se taj strasan prizor ni malo ne tice,fanzegar je bio ostao na straznjem dijelu splavi.Plivac je bio upro sve snage:uskoro stize splav i,uhvativsi se za njen rub,pope se na nju. U tom trenutku fanzegar se okrenu prema meni: „Sahibe,usmjeri ponovo splav prema sredini rijeke!“ Zametnu se razgovor kojega se jos i danas sjecam.Ne mogu da opisem raspolozenje u kom sam se nalazio:iza mene lomaca u plamenu s osudjenicima lica iscerenih od uzasa;preda mnom sunce nalik na krvavu boginju koja je u tom trenutku izronila iz valova svetog Gangesa s namjerom da primi zrtvu koja joj se prinosi;prijeko,na suprotnoj obali,Englezi koji nisu mogli da objasne sebi zast je na splavi podignuta lomaca a pored mene ona dva covjeka koji su pripadali istom plemenu,ali su se po nacinu misljenja potpuno razlikovali jedan od drugoga.
„Tko te je ovamo poslao?“ upita covjeka fanzegar namrstena cela. „Engleski general.“ „U kojem svojstvu?“ „U svojstvu obavjestajca.“ „Drugim rijecima u svojstvu spijuna.“ Fanzegar mahnu prezrivo rukom.“Ti si,dakle,izdao svoju zemlju,svoj narod i svoga boga! Znaj da su bogovi izabrali svog fanzegara da te svojom rukom kazni.“ Covjek se nasmija nadmocno. „Ne bojim se ja ni druzine Tag ni fanzegara.Nego,reci mi sta ima da znaci ta dzola(splav)! Ko je taj pokojnik kojega ti hoces da prineses bogu smrti?“ „Reci mi najprije zasto se ti ne bojis ni druzine Tag ni fanzegara?“ „Jer se nalazim pod zastitom mocnijom od svih fanzegara.“ „ tko te to stiti?“ „Englezi.“
„Budalo! Pogledaj ta vjesala! Covjek proredjene kose i prerezana grkljana sto visi na njima bio je za zivota Lord Haftley,mocni engleski sirdar-i-sirdar(general nad generalima,vrhovni zapovjednik),a onaj sto visi pored njega zvao se Mericourt,a bio je njegov subadar(opunomocenik);a svi drugi,sto vise desno od njega bili su engleski oficiri.Ali fanzegari su te mocne ljude izvukli iz njihova tabora i sudili im.Zar ne vidis svima na vratu prerez,biljeg kojim su ih fanzegari obiljezili?“ „Covjece,i ti si,dakle,fanzegar?“ „Pravo kazes,i ja sam fanzegar.Nisam li ja,dakle,mocniji od niji kad im spaljujem najuglednije ljude koji sad vise na vjesalima?Ti su izdajnici ubili plemenitog Madpura Singa,maharadzu drzave Aug,i njegovu zenu koju je on toliko volio.Njihove duse ja predajem bogu sto stoluje na nebesima.A vidis li on dva covjeka sto vise lijevo od stranog vladara:jedan je sultan drzave Symoore,a drugi radza drzave Kamooh;obojicu smo izmamili iz njihove sredine,mada su bili okruzeni svojim ljudima.Jos su zivi,ali casovi su im odbrojani;plamen im vec lize tijela.Oni su dobrog i cestitog Madpura Singa izdajnicki napali i ubili.Fanzegari ce ga sad osvetiti:uhvatili su poglavare
njegovih neprijatelja pa ce ih sad na njegovu lesu zive ili mrtve spaliti.Da bih svima pokazao da se fanzegar ne boji,doplovio sam evo ovamo,medju vas s lomacom na splavi.Pogledaj ovaj noz!Njime bih te mogao ubiti,jer si i ti jedan od izdajnika;ali,kad te je general poslao meni postedjet cu te pod uslovom da mu kazes sta sam ti rekao.Sad se mozes vratiti,ali ja ti se kunem nasim svetim zakonima da ces u roku od tri dana,gdje god se ti krio,na nebu ili na zemlji,pasti mrtav pod ovim macem.A sad idi! Rekao sam ti sve sto sam imao danas da ti kazem.“ Poslednje rijeci fanzegar izgovori zapovjednickim glasom,kome se nije moglo odoljeti,pa obavjestajac kliznu u vodu bez ijedne rijeci i otpliva prema suprotnoj obali gdje je generala koji ga je tamo cekao,imao da izvijesti kako je izvrsio povjereni mu zadatak.Mi,medjutim nismo imali vremena da brinemo brigu o tome sto se na suprotnoj obali desavalo,jer je nas polozaj na splavi postajao vec pomalo neprijatan.Lomaca u plamenu sirila je oko sebe nepodnosljivu vrucinu koja se svakog trenutka sve vise osjecala.
„Sahibe,izvrsili smo zadatak koji nam je bio povjeren pa se sad mozemo vratiti tvojoj begum da joj ispripovijedamo kako smo osvetili vladarevu smrt.“ „Da se vratimo?A na koji nacin?Na splavi koja...?“ „Pa na splavi ne mozemo.Morat cemo plivati.Ti se valjda ne bojis da preplivas ovo malo vode?“ Na to pitanje koje je zvucalo pomalo podrugljivo ja ne odgovorih,nego skocih u rijeku,ne cekajuci dalja uputstva.Za mnom skoci u rijeku i fanzegar.Lezeci na ledjima prepustismo se struji da nas nosi niz vodu pa smo samo povremeno lakim pokretom ruke nastojali da se odupremo struji koja bi nas ponekad zanijela prema obali s koje smo bili krenuli,a na kojoj se prostirala suma Koleah,dok je splav sa svojim jezovitim teretom plovila po sredini rijeke pa je uskoro izgubismo iz vida.Sta je potom s njom bilo,to ne znam.Vjerojatno je jos dobar komad puta plovila rijekom,a zatim su joj po svoj prilici konopi od lika kojima su grede same splavi bile povezane u zaru pozara izgorjeli pa je sigurno voda svete rijeke ponijela sa sobom pepeo Madpura Singa,mog nesretnog prijatelja,a zajedno s njim i pepeo njegovih ubica.Engleza,kao i pepeo obaju izdajnickih vladara,koje
je bila stigla neminovna fanzegarova osveta:tako je pod nozem strasnog fanzegara najkasnije tri dana zatim sigurno pala druga jedna zrtva,obavjestajac koga je general bio poslao na nasu splav u nadi da bi od nas mogao sta saznati. Pristavsi uz obalu izadjosmo na jednom plitkom mjestu iz vode.Nakon paklene vrucune na splavi,okupavsi se u rijeci,ja sam se osjecao kao preporodjen.Boli smo tek stali na cvrsto tlo,kad ugledasmo pred sobom dva covjeka-dva naoruzana clana druzine Tag.Obojica su po fanzegarovoj zapovijedi slijedili s obale pogledima splav pa su nas onda docekali s konjima na mjestu gdje smo izasli iz vode.Fanzegar im pridje pa im tihim glasom nesto zapovijedi,nije htio da ga ja cujem,a zatim se oni udaljise istim pravcem kojim je tekla rijeka.Mi onda uzjahasmo svako svog konja i zacas stigosmo da staze kojom sam ja bio stigao s Rabbadah do rusevina. Ja sam imao na umu da fanzegara stosta pitam,ali on je citavo vrijeme uporno sutio,pa se ja nisam usudio da nametnem s njim razgovor,utoliko vise sto sam bio obuzet nimalo ruzicastim mislima.Imao sam osjecaj da je buducnost kojoj sam isao u susret bila i mracna i
neizvjesna.Pri tom sam mislio manje na sebe,a vise na Rabbadah koja je bila sudbinski povezana sa mnom.Ja sam je sad neizmjerno volio,a ona mi je uzvracala ljubav jednakom mjerom-to sam osjecao u dubini svog srca.Sta ce od nje biti?-pitao sam sama sebe.Ako se ona jednom odluci da mi bude zenom,hocu li moci da joj osiguram zivot kakvome se ona nada,a sam zivim zivotom siromasnog bjegunca bez domovine.Samo da Englezi nisu jos dosli ovamo! Da sam ostao samo tri mjeseca na mjestu ministra obrane,bio bih oslonjen na ljude fanzegarova kova,tako docekao engleske kramare,da bi ih zauvijek prosla volja da se ikad vise vrate.Ali sad vise nije bilo spasa. Stigavsi do rusevina sjahasmo s konja.Ucitelj povede mog konja i udje na njemu u unutrasnje dvorista,a ja potrazih Rabbadah u njenoj odaji u namjeri da je izvijestim o poslednjim dogadjajima.Bio sam upravo zavrsio svoju pricu,kad se otvorise vrata,i u sobu udje fanzegar.Rabbadah se odmah dize sa svojih jastuka i pruzi mu ruku. „Hvala ti sto si mom bratu priredio pogrebnu svecanost i time mi dokazao da si mi vjeran.Nikad se ja necu moci
odnositi prema tebi kao neprijatelj,jer ti raspolazes zivotom i smrcu,a da zbog toga ne moras da odgovaras bilo kom narodu ili javnom misljenju.Fanzegar je mocniji od bilo kojeg vladara;on ce ti pomoci da umaknes Englezima i stignes na sigurno mjesto gdje te oni nece naci.“ „A zasto mislis da ja moram napustiti Aug i bjezati pred Englezima?“ „Jer ce Aug pripasti njima.Oni ce zauzeti i Symoore i Kamooh.Aug je za tebe zauvijek izgubljen.“ „A ja?“ „Oni ce pokusati da te dobiju u svoje ruke.“ „To im nece poci za rukom dok god sam ja ziv! Upadoh mu ja u rijec. Clan druzine Tag osmjehnu se pri tom:“Kako mislis da to sprijecis?“ „Ja cu pobjeci s njom.“ „Kuda?“ „U bilo koju holandsku koloniju.“
„Dobro si smislio,jer su Holandjani neprijatelji Engleza.Samo ces morati prevaliti vrlo dug put,kojim ces proci kroz sve pokrajine u kojima su se Britanci ucvrstili,pa bi se lako moglo desiti da im zajedno s begum padnes u ruke.“ „Posavjetuj nas onda ti!“ zamoli ga Rabbadah. „Jos danas treba da pobjegnete.Suma Koleah,u kojoj se sad nalazimo,tako je blizu Augu,da ce Englezi uskoro biti ovdje.Mnogi ce od njih pasti,jer ce fanzegar bjesnjeti u njihovim redovima prije nego sto im preda rusevine hramova.Ali kad se boj zametne,vi morate biti vec daleko odavle.Ja iman veza u citavoj zemlji.Na moju zapovijed odmah ce pristati ovamo jedan brod koji ce vas Gangesom prebaciti u Kalkutu.Mornari na tom brodu cestiti su ljudi pa se u njih mozete pouzdati:oni ce vas tamo povesti jednom covjeku u cijoj cete pratnji bez ikakve opasnosti napustiti ovu zemlju i ukrcati se na jedan brod koji ce vas prevesti Holandjanima.Da izdam tu zapovijed?“ „Izdaj je slobodno! Samo mi prije reci kad ce taj brod biti spreman!“
„Nocas!“ „To je prerano.Ja moram jos ici u Aug.“ „Ima tamo nesto sto bih radije upropastila nego ostavila.“ „Ono sto bi ti htjela da sobom poneses lezi pod tvojim kioskom i niko ga se ne moze docepati,jer je pohranjeno na sigurnom mjestu.“ Begum ga pogleda u cudu,prosto se zaprepasti.“Sta znas ti o mom kiosku?“ „Znam da pod njom lezi blago maharadze drzave Aug.“ „Tko ti je ispricao tu pricu?“ „Nije to nikakva prica,vec prava istina.Fanzegaru su poznate tolike stvari o kojima nitko i ne sanja.“ „Pa dobro,priznajem da si u pravu.Ali prilaz blagu nije ti poznat,pa ga neces naci.Moram,dakle,ja pokazati gdje se ono nalazi i narediti da se odmah odnese.“ Ucitelj se ponovo osmjehnu.“Zar ti jos jednom moram reci da fanzegar zna sve?Mislis li ti da ja ne znam da ploca koju treba samo pritisnuti,da bi se kiosk okrenuo oko svoje osi i na taj nacin oslobodio prilaz blagu.Ne
vodi,dakle,brige o svom blagu.Ja mogu da okrenem tvoj kiosk upravo kao i ti sama.Ja sam se vise puta nalazio pred kioskom u nadsvodjenom prostoru u kom zlato plamti poput vatre,a dijamanti trepecu poput zvijezda.“ „Kako?Ti si se usudio da osluskujes nase tajne razgovore i da potom prodres u tajno skroviste naseg blaga?Da je to Madpur Sing znao tebe bi ta tvoja smjelost bila upropastila.“ „ne bi me bila upropastila“,odgovori fanzegar ponosno.“Nego,sad mi reci kako ste mislili da vas dvoje odnesete blago i sakrijete ga od Engleza?“ „Mi bismo bili potrazili cestite ljude koji bi nam bili pomogli pri tom.“ „Bili biste se pri tom izvrgli opasnosti,jer je zlato mocnije od cestitosti.Takve ljude vi pak niste jos nasli,kako mi se cini.Povjeri zato meni svoje bogatstvo,i ja ti obecavam da cu ti ga u cjelosti sacuvati.“ „Odredi,dakle,sta imamo da radimo,i mi cemo se tvom savjetu u cjelosti pokoriti.“ „Spremite se na put! Moji ce vas konjici pratiti i stititi ce vas od svake opasnosti.“
„A kuda cemo se morati uputiti?“ „Ganges skrece ovdje u luku prema predjelu zvanom Raiaak.Vi cete na splavi dovesti maharadzino blago.“ „Pokorit cemo se tvom savjetu.Nego,sta ce biti ako Englezi ne uspiju da se odrze u Augu?“ „Oni ga nece vise izgubiti.Ako se to ipak desi,mi cemo te kao kraljicu pozvati da se vratis pa cemo te u svemu slusati.“ „Ali ti neces znati gdje cemo se mi nalaziti.Kako cemo te o tome obavijestiti?“ „Obavijestit ces o tom covjeka u Kalkuti koji ce se pobrinuti da vam namakne brod.On ce me obavijestiti o mjestu u kom cete boraviti pa cu onda i ja vas moci obavijestiti.Rekao sam vam sve sto je trebalo da vam kazem.A sad moram ici da izvrsim na vrijeme potrebne pripreme.Nemojte ni vi utaman gubiti vrijeme,jer ce vas brod uskoro stici.“ Poslije podne vrucina popusti,i mi krenusmo na konju u pratnji desetorice clanova druzine Tag.Na putu saznah od njih da je petorici od njih odredjeno da nas prate do Kalkute kao sigurnosna pratnja.Put u hladno vece nije
ustvari bio naporan,narociti pored voljene Rabbadah,ali pred noc,stigosmo do cilja i ponovo ugledasmo obalu Gangesa,osjetih da sam prilicno klonuo od uzbudjenja i mucnih dozivljaja poslednjih dana. U jednoj uvalici Gangesa bio se usidrio uzak brodic s jednim jarbolom i tri jedra nazvan Badaya(indijska rijec:bajadera).Na pramcu mu je bio naslikan,to primijetih,dakako,tek sutradan ujutro,pri dnevnom svjetlu,lik zene,mlade plesacice,zaogrnute velom.Kapetan malog jedrenjaka koji nas je ocekivao pozdravi vrlo uctivo Rabbadah i mene i povede nas na straznju palubu broda gdje su vec bile spremljene za mene dvije male ali prijatne kabine.Kako je fanzegar s maharadzinim blagom imao da stigne tek sutradan,legosmo odmah na pocinak,i ja malo zatim zapadoh u dubok san bez snova. Probudih se kad mi neko taknu rame.Preda mnom je stajao kapetan s glinenom svjetiljkom u ruci.Mogla su biti po evropskom vremenu otprilike dva sata ujutro. „Sahibe,ustani brzo jer nas vodja moze svakog trenutka iznenaditi.“
Kako sam po istocnjackom obicaju spavao u odijelu,bio sam odmah spreman da podjem sa njim.Izisavsi na palubu,pogledah uz rijeku i spazih na izvjesnoj udaljenosti jedan splav kako plovi lagano prema nasem brodu:licila je sasvim na splav na kojoj smo prethodnog dana bili svjedoci jezovitog dogadjaja i gazila je prilicno duboko,jer je bila natovarena zamasnim teretom.Na brodu zapazih samo dva covjeka.S jedne i druge strane splava,a i iza nje,primijetih,naprotiv,brojne tamne tacke,pa mi se ucini da one prate splav.Medjutim uskoro utvrdih da su to bili ustvari plivaci lonci pomocu kojih se mogu prevaljivati duge pruge na rijekama. Plivajuci lonac je neobicno prakticna naprava.Na svakom kraju cvrsta,ali lagana bambusova stapa pricvrscena je po jedna glinena posuda.Plivac legne citavim svojim tijelom na poprecnu motku pa ga plivace posude lako odrzavaju na povrsini vode.Pracena plivacim loncima splav nam se bila vec priblizila i,malo zatim pristala uz onu stranu jedrenjaka kojom je on bio okrenut prema vodi.Prvi skoci na brod fanzegar.Kad me spazi zakoraci prema meni i zapita me: „Gdje je begum?“
„Spava.Hoces li da je probudim?“ „Ne! Neka spava!Sta ima jos da se izvrsi,moze da se izvrsi i bez njene pomoci.Dovezli smo maharadzino blago.“ „Zar zaista?A sto ima jos da se uradi?“ „Blago koje smo svezali u cvrste koznate omote prekrcat cemo odmah na brod,a zatim ce brod odmah krenuti na svoj put.“ „Kuda?“ „U Kalkutu.Tamo imam prijatelja koji ce vam biti pri ruci pa cete moci odmah produziti za Bataviju.“ „Kako cu se tom tvom prijatelju predstaviti?“ Fanzegar izvuce iz svog odijela koznatu lisnice i otvori je.U njoj se nalazio majusan ,od srebra izradjen noz,koji je po obliku licio sasvim na fanzegarov noz. „Kad stignes u Kalkutu,predaj taj noz,koji sluzi clanovima druzine Tag kao znak medjusobnog prepoznavanja,kapetanu ovog broda.On je u tu stvar upucen,pa mu se mozes sasvim povjeriti.On ce onda voditi dalje brigu o vama.Samo nemoj drugima taj znak pokazivati.“
„Postupit cu tacno prema tvojim uputstvima.“ „A sad nemojmo vise gubiti vrijeme!Za jedan sat maharadzino blago treba da bude vec na brodu.Kad sunce izidje,Badaya treba da vecbude na putu.“ Da je fanzegar mogao da naslutida su mu u parku mrtvog Madpura Singa bila za petama dva odvazna,na sve spremna covjeka,koji su bili naumili da nam ospore pravo na maharadzino blago,ne bi bio govorio tako samouvjereno,pa bi udes moje Rabbadah,a s njenim i moj licni,bio krenuo sasvim drugim,zacijelo sretnijim tokom... .......................................................................................... S gradnjom svog prekookeanskog jedrenjaka vec sam uglavnom pri kraju.Tim svojim djelom ja se stvarno ponosim.Nikada mi ranije,izuzev prvih godina mog boravka na otoku,kad mi je bila ziva Rabbadah,nisu dani i sati prolazili tako brzo kao za vrijeme dok sam bio zaokupljen tim poslom,kad sam se jos jednom uvjerio kakav blagoslovljen izvor zadovoljstva predstavlja svrsishodan rad.Osjecam se podmladjen i preporodjen,pa
sam snage u misicima svojih ruku,cini mi se prosto da vidim kako mi krv zivlje tece zilama. Sad i zivot posmatram drukcije.Ne mogu vise da zivim zivotom kakvim sam donedavno zivio.Kako sam mogao uzalud prozivjeti tolike godine u besposlenoj tuzi,a da nisam nijedanput pokusao da svoj udes popravim! Tek sada,kad osjecam da mi se vratila nekadasnja energija,uvidjam koliko sam pogodnih prilika propustio da umaknem iz zatocenistva na koje me je udes na ovom otoku osudio.Propustio sam ih kukavicki,zatvorenih ociju.Mozda sam i ovoga puta zakasnio.Mozda sam udesu,ciji poziv nisam shvatio,dojadio,pa ce me i ovoga ostaviti da zavrsim svoje dane u ovoj samoci.I to moze biti.Ali ja osjecam sad u sebi snagu,da se uhvatim u kostac sa svojim udesom.Ako ne uspijem da ga savladam,svjestan sam da jedino mogu i hocu:mogu i hocu da se snjim otvorenih ociju borim;u toj borbi mogu i podleci,ali sam svjestan da cu iz nje izaci ciste savjesti. Potres se vise nije ponovio.Nije bilo vise ni najmanjeg znaka koji bi bio mogao navesti covjeka na zakljucak da podzemne sile snuju nesto protiv covjecanstva.Ja se sad stidim sto sam se tada uplasio jednog praska.Da se nisam
mozda vratio u djetinjstvo?Gotov sam da povjerujem u to,jer sad gledam vedro i bezbrizno u buducnost pa me poteskoce koje bi mogle da mi se na mom zivotnom putu suprostave nimalo ne uznemiruju. Samo da prodju jos dvije sedmice,i ja cu,nadam se,spustiti svoj brodic u more pa cu za mjesec dana skrsiti lance kojima sam sad jos sputan i odletjeti kao ptica u dalek svijet.u susret slobodi ili propasti. ... ............................................................................................ Ploveci niz svetu rijeku,imao sam osjecaj da sanjam.U snu sam bio kraljevic iz bajke koji je posao na put da na nov zivot probudi Trnoruzicu-na zivot kakav ljudi provode u ljubavi.Svojoj Rabbadah nisam bio rekao jos ni rijeci o osjecajima sto ih je ona probudila u mom srcu.Nije to bilo ni potrebno,jer smo se mi uzajamno razumijevali i bez rijeci,kao da nam srce nosi isti osjecajni val. Na putu nismo imali nikakvih neprilika.ali dva su nam dogadjaja ipak prve veceri unapred odredili buducnost:Rabbadah mi izjavi da me voli,a ja...ali ja necu da pricu vec sad zavrsim,kad jos nisam dospio do mjenog kraja.
Plovili smo danju.Uvece bismo potrazili prenociste na nekom sigurnom mjestu na obali pa bismo tek sutradan ujutro krenuli dalje.Tako je bilo i prve veceri.Nakon pogodne plovidbe Badaya usidri uvece u jednoj uvalici.Posto zavrsise poslove koje su imali da obave na palubi mornari i clanovi druzine Tag koji su nam bili dodijeljeni kao pratnja sidjose na obalu i posjedase oko na brzu ruku napravljene vatre,na kojoj priredise skromnu veceru.Rabbadah se ubrzo povuce u svoju kabinu.Kako se meni nije jos spavalo,napustih brod pa se pridruzih saputnicima koji mi odmah spremno i s izrazima postovanja ustupise mjesto pored vatre.Bili su to sasvim priprosti,neobrazovani ljudi:nijedan od njih nije nikad bio u skoli,ali svi su znali mnostvo prica pa uskoro pocese da pricaju. Ja se rado prepustih caru njihova pricanja.Nizali su price o nekom stranom svijrtu,pa su sati prolazili kao u letu.Moglo je biti mozda deset sati uvece,kad se nasoj vatri priblizise dva covjeka.Sudeci po njihovu odijelu,pripadali su vjerojatno najstrasnijem sloju naroda,ali lica su im imala izraz svojstven casnim
ljudima.Doimali su se kao hodocasnici sto se iz daleka svijeta vracaju u domovinu. Jedan od mornara koji su sjedili oko vatre dize se,podje im u susret i upita ih: „Vi dolazite zacijelo izdaleka.Kako se znojite?“ Taj je pozdrav uobicajen kod Indijaca,jer je u toj vrucoj zemlji znojenje znak zdravlja,dok nedostatak znojenja znaci da covjeku prijeti neka bolest. „Hvala vam braco!“ odgovori stariji od one dvojice.“Mi se dobro znojimo,bogu hvala,jer dolazimo s duga puta.“ „Odakle dolazite?“ „Dolazimo s visokih svetih brda,gdje led pod suncem ne kopni.“ „Sta ste tamo radili?“ „Bili smo na cuvenom izvoru u Ahabaru,na kome se napaja sveti bik sto zivi u brdima.Tko tu vodu okusi,tome su svi grijesi oprosteni,a oprosteni su i onima koji s njim dijele lezaj i pilav.A kako se vi znojite?“ „Mi se mnogo znojimo,jer imamo da upravljamo tim brodom.“
„A kud ste krenuli?“ „Cak tamo dolje,na jug,u Kalkutu.“ „Zar tako daleko?“ „Nije to daleko carstvo laskara(indijski mornari) jos je dalje;ono se proteze na jednoj strani od Kalkute do Ahabara,pa sve do grada na svetoj rijeci.Vi ste,dakle,laskari.Dobro nam dosli! Sjednite k nama i jedite i pijte s nama pa cete nam zatim pricati o svom poboznom putovanju!“ To im nije trebalo dva puta reci.Oni sjedose i prionise za pilav.Po indijskom obicaju smjestise se tako,svako od njih oposebno,da pri jelu ne budu ni od koga posmatrani. Dok su ona dvojica jeli,jedan mornar uze u ruke raflah(muzicki instrument slican lutnji),uskladi ga i zapjeva neku pjesmu,udarajuci pri tom jednolicno prstima u zice. „A sad nam pricajte sta ste na putuvidjeli i dozivjeli!“ obrati se kapetan putnicima,posto mornar zavrsi svoju pjesmu.
„Reci najprije ovome covjeku da nam otpjeva jos jednu pjesmu“,zamoli kapetana stariji putnik.“Ja volim pjesmu uz pratnju raflaha,a vec davno nisam cuo lijepu pjesmu.“ „I ti,dakle,umijes udarati u zice?“ „Da,sahibe.“ „Onda uzmi raflah i zapjevaj nam jednu pjesmu.Ako mi se svidi povest cu vas besplatno obojicu do Kalkute.“ „Ti si milosrdan covjek,sahibe!“ obradova se covjek.“Potrudit cu se da ugodim i tebi i tvojim ljudima.“ Potom uze raflah,uskladi drukcije zice i poce da pjeva:
„Na valima burnim plovi Fanna,svoj napusta dom. i na pucini beskrajnoj Talhe sjena pociva.
Prisutni su pazljivo slusali pjesmu.i ja sam bio njome ocaran.Na te zvuke nisam bio navikao.Pjevac primijeti da me je pjesma dirnula pa nastavi:
Siri ona mrezu svoju pod mjesecinom sjajnom, u noc tihu Fanna pjeva i svoj ljuoki sniva san.
Iz pucine uzburkane bice bl'jedo tad izroni, Fannin camac zaustavi I odmah zatim nesta.“
Tada se na palubi broda pojavi divno zensko lice.Bila je to Rabbadah,koja se bila probudila i izasla iz kabine da saslusa dokraja umiljate zvuke pjesme i raflaha.Ja nisam nikako mogao da odvojim pogled od nje,toliko me je bila
ocarala svojom nebeskom ljepotom,kad pjevac odjednom zavrsi pjesmu:
„Na valima burnim plovi Fanna svoj napusta dom, a na pucini beskrajnoj Falhe sjena pociva.“
Ljudi nagradise pjevaca pljeskom.Pjesma taknu i meni srce;u noci,u neposrednoj blizini dragane,ja se jos vise raznjezih pa se digoh i pridjoh pjevacu. „Tko si ti?“ upitah ga. „Ja sam laskar,a zovem se Lidrah,sahibe.A ovaj covjek sto me prati moj je brat.a zove se Kalda.“ „Ti divno pjevas i udaras u zice isto tako divno kao nijedan od indijskih pjevaca sto sam ih dosad cuo.“ „Pjevanju i udaranju u zice naucio me jedan covjek koji je dosao u Indiju iz zemlje Franaka.“
„Odmah sam to pomislio.Znas li jos vise takvih pjesama?“ „Da,sahibe.“ „sahiba,koja stoji tamo gore,na palubi,zeljela bi da cuje jos jednu tvoju pjesmu.“ „Ako je to njena zelja,ja cu joj rado udovoljiti.“ Potom uze ponovo lutnju u ruke i udari nekoliko puta u njene zice.Rabbadah je bila uprla u njega svoje tamne oci,i on zapjeva sjetnu pjesmu.
„Lotosom je cvijet cvao okruzen vodom pustom, i pogled upro svoj, pun ceznje,u visine.
Hladne sjene vec su bile svu pritisle obalu i visoke takle vale sirec na sve strane hlad.
Za toplim suncem ceznuci cv'jet se suncu okrece, a pred suncem sjene bjeze u duboki sumski mrak.
Na valovima plovim sam, obuzet mislju zarkom, jer srce mi rani ljubav ako jos me pali zarka.
Ja s tugom svojom velikom u samoci zivim sam, a zeljan sam da pored nje prozivim dane sretne.
Al' u pogledima njenim sto ne shvacaju mene
ljubavi znaka ja nikad do sada ne prim'jetih.“
Pjevac zavrsi pjesmu i bi nagradjen jednakim pljeskom kojim mu bi pohvaljena prva pjesma. „Obradovao si me svojom pjesmom“,rece mu kapetan.“Zato cemo vas obojicu odvesti u Kalkutu.Vi ste laskari pa ste zacijelo i vjesti pomorci.“ „Da,sahibe.“ „Da li vi,kao pobozni hodocasnici,smijete raditi na brodu?“ „Da,ukoliko ne prekrsimo zavjet da cemo svaki dan izmoliti propisani broj molitva.“ „Izmolit cete ih,a uz to cete dobiti i dobru placu,ukoliko ushtjednete da nam kadsto pomognete pri namjestanju jedara.“ „Rado cemo ti u svakom pogledu pomoci,sahibe.Samo nam svaki put kazi sta zelis!“
Ja se popeh na palubu i nadjoh se ondje nasamo s voljenom Rabbadah. „Da li je taj covjek urodjenik?“ „Da.“ „Ali njegova je pjesma tako tudja nasem uhu,tako lijepa;ja mislim prema onome sto sam cula od svog brata,da pjevaju u Franackoj.“ „Njega je zaista pjevanju i udaranju u zice naucio jedan Franak.“ „Cudno je da ste vi Franci svemu vjestiji od nas!“ „Dva su tome uzroka,a oba su vrlo znacajna.“ „Kazi mi koji su to uzroci!“ „Kod nas nema kasta;svako moze da postane sto on sam hoce,svakome je ostavljeno na volju da razvija svoje prirodne sklonosti kojima ga je bog obdario i da se njima koristi kako god hoce.“ „Kod vas onda i parija moze da postane svecenik,da postane brahmanac.“
„Da,jer je bog stvorio obojicu prema svojoj slici i prilici.Ne mjeri se vrijednost covjeka prema njegovu rodjenju.Velicinu covjeka odredjuju njegove misli,osjecaji,njegova djela.“ „To zvuci lijepo i tacno,ali ja to ipak ne mogu da shvatim.Mozda cu jednoga dana shvatiti sta hoces time da kazes.A koji je drugi uzrok sto ste vi svemu vjestiji od nas?“ „Kod nas zena ima ista prava kao i muskarac.Djevojcice se radjaju slobodne upravo kao i djecacici i uce ih sta hoce;zena bira sebi muza i nije njegova robinja,dijeli s njim ne samo radosti i zalosti nego i vlast nad djecom.Muskarac i zena u bracnoj zajednici slika su i prilika bozja:kao sto se u muskarcima ogleda moc bozja,tako se u zeni ogleda ljubav bozja.A gdje moc i ljubav zajednicki djeluju,covjek postaje sve slicniji bogu,mudrost i pravicnost silaze s neba na zemlju pa se narodi sve vise priblizuju uzvisenosti i ljepoti bozjoj.“ „Ni to ne mogu da shvatim“,rece ona,“ali se nadam da cu jednom shvatiti.“ Pri tom se zamisli i ponovi:“U zeni se ogleda ljubav bozja...“
Potom uprije u nebo pogled svojih divnih ociju.Zanesen njenom ljepotom,ja joj stegnuh ruku i zapitah je tihim glasom: „Znas li ti sta je zapravo ljubav?“ „Ne znam.“ „Ti,dakle,nisi nikad ljubila?“ „Mozda i jesam.Zar to nije ljubav kad volimo majku i brata?“ „Da.Ali ima jos jedna ljubav,beskrajno bogatija,koja ljude usrecuje,a ovu bijednu zemlju pretvara u prebivaliste neizmjerno sretnih ljudi.“ „O kakvoj to ljubavi govoris?“ „O ljubavi koja se radja u srcu muskarca i zene.Jesi li tu ljubav ikada osjetila?“ „Ne.Ja nisam nikad nijednog muskarca srcem upoznala,nikad ga se nisam zazeljela,nikad nisam bila zaljubljena.“ „A ni sada ne poznajes i ne ljubis nijednog muskarca?“ „Dopustaju li vasi obicaji zeni da to otvoreno kaze?“
„Da.“ „Kome smije ona to reci?“ „Onome koga ona ljubi.“ „Onda ce on znati da ga ona ljubi.“ „A zasto ne bi smio on to znati?“ „Ako li joj on ljubav ne uzvrati?“ „Oh,ljubav je svemocna,pa joj nicije srce ne moze da odoli.Tko svim svojim srcem ljubi,tome ce sigurno ljubav biti uzvracena.“ „Zar zaista?“ sapnu ona gotovo besvjesno. Ja joj uzeh ruku i polozih je na svoje srce,a zatim je zagrlih. „Duso moja,andjele moj,bozice moja,hoces li da mi budes zenom,da zivis sa mnom sada i uvijek?“ „Sada i uvije!“ dahnu ona uzvrativsi mi poljubac koji sam joj bio pritisnuo na usne. „Ja ti se kunem,Rabbadah,da ce svaki trenutak mog zivota,svaki dah mojih grudi,svaki otkucaj moga srca pripadati odsad samo tebi!“
Mi smo sjedili zagrljeni jedno pored drugoga;zvijezdec su na nebu blistale poput dijamanata,ali sjaj zvijezda koje su zasijale u mom srcu bio je svjetliji od sjaja briljanata na tropskom nebu. Dolje oko vatre,bio je medjutim vec prestao razgovor,pa se i ljudi spremise na pocinak.Momcad leze u blizini vatre,samo se dvojica popese na brod da preuzmu strazu.Nas dvoje nismo vise mogli ondje ostati pa ustadosmo u namjeri da i mi legnemo na pocinak.Na vratima Rabbadaghine kabine oprostih se s draganom dugim njeznim poljupcem. Te noci nisam dugo mogao da zaspim.Bio sam uzbudjen;misli su mi lutale nekud daleko,docaravajuci mi sretne dane za kojioma sam toliko ceznuo.Bas sam bio budala! Nisam ni izdaleka slutio da nas vreba izdaja,da su casna lica pridoslica samo maska iza koje se kriju najmracnije namjere. ... Nekoliko sedmica zatim Badaya pristade u Kalkuti.Oba se laska pokazase ko ljudi voljni da u svakoj prilici budu mornarima pri ruci.Bilo je to jedne veceri kad se nas brod usidrio.Kapetan je bio naredio momcadi da ostanu na brodu,a on sam bio je sisao u malen camac pa se
prihvatio vesala,posto je vec ranije bio zatrazio od mene znak kojim je namjeravao da se predstavi clanovima druzineTag.Ja se povukoh obuzet zeljom da sto prije saznam da li je utjecaj fanzegara dopro do samog srca te po Englezima davno osvojene pokrajine. Bio je prosao mozda jedan sat,kad se vrata moje kabine otvorise i u kabinu udje kapetan u pratnji jednog covjeka u kome ja po neobicnoj nosnji odmah prepoznah jednog od onih Parsa(persijski obozavalac vatre) obozavalaca vatre poznatih u Indiji po njihovu bogatstvu i strogom pravdoljublju. Cim neznanac udje,kapetan zatvori vrata za njim.Pars uprije u mene dug ispitivacki pogled,a zatim podize ruku na pozdrav. „Da si mi ziv i zdrav! Jesi li ti porucio po samdhadziju?“ „Da,ja sam taj koji je po tebe porucio.Sjedni!“ Pokazah gostu mjesto na divanu pored sebe,pruzih mu persijsku lulu i napalih mu je. „Dopusti mi da te posluzim.Nama nije potreban cibukdzija.“
Pars napali potom sebi lulu i zavali se u jastuke,ocekujuci da mu kazem zasto je pozvan na brod. „Jesi li primio znak?“ upitah ga. „Jesam.“ „Receno mi je da ces ga uvaziti.“ „Da,on vazi za mene kao zapovijed.Tko ga je predao kapetanu,ti ili netko drugi>?“ „Ja.“ „Kazi,dakle,sta trazis od mene.“ „Jedan brod.“ „A kud si naumio krenuti?“ „U Bataviju!“ „Vec sutra krece jedan brod onamo.Dat cu ti najbolje mjesto.“ „Meni treba citav brod.“ „Ali ja ne mogu da otjeram putnike koji se vec nalaze na brodu.“
„Onda mi daj drugi brod!“ „Ti govoris kao da raspolazes milijunima.Tko si ti zapravo?“ „Ime mi je Hugo Gollwitz,a bio sam dobrovoljac,potporucnik sa sluzbom u engleskoj vojsci...“ „Nisi,dakle,Englez?“ „Ne,isao sam s generalom lordom Haftleyem u Aug...“ „Da maharadzi izdajnicki otmes zemlju“,namrsti se Pars i pogleda me bijesno. „Ja ga nisam mogao izdati,jer sam mu bio prijatelj.“ „Ti?“ „Da,upoznao sam ga kad je boravio ovdje kriomice.“ „Ah,ti si,dakle,onaj potporucnik o kojem mi je on pricao!Da si mi zdravo! Ne mozes ti nikako biti njegov protivnik.“ Ja mu onda ispricah sve sto sam poslednjih godina bio dozivio.Pars mi naposljetku rece: „A sta se zbilo sa begum? Zar su i nju ubili?
Ja se digoh i otvorih vrata kopja su vodila u pokrajnu kabinu. „Evo je.“ Rabbadah je stajala na vratima.Nije imala na sebi drugog nakita osim svoje ljepote,tako carobne da je Pars takoje ustao,poklonio se sav zbunjen i poljubio joj rub haljine. „Kneginjo“,uzviknu,zapovijedaj mi,moj zivot pripada tebi!“ „Ti se zoves Samdhadzija.Ti si u Kalkuti najstariji Pars?“ „Da.“ „Madpur Sing te je volio;ti si mu bio prijatelj.Hoces li i meni biti prijateljski odan?“ „Bit cu ti prijateljski i ropski odan.“ „Bjegunici su potrebni prijatelji;robove moze ona sebi i kupiti.Ovaj ce covjek biti moj muz.Hoces li nas prevesti potajno?“ „Hocu.Sutra ujutro,u zoru,krenut ce odavle jedan brod.Prevest cu te besplatno.Kazi mi trebas li novaca.Ja sam voljan da ti dadem koliko god ti treba.“
„Ne trebam ja novaca,jer sam ponijela iz Auga sve svoje blago.Nego sjedi.Htjeli bismo da ti pricamo kakav nas je tuzan udes zadesio.“ „Dopusti mi kneginjo,da se sad udaljim! Vi niste u Kalkuti nimalo sigurni.Zato idem sad da spremim jedan od svojih brodova i da uredim u luckoj kapetaniji sve sto je potrebno,kako biste mogli sto prije otploviti.Dat cu ti svoj najbolji brod i svog najboljeg kapetana.Samo se bojim da u toj zurbi necu naci dovoljno mornara.Koliko ih god skupim,nedostajat ce mi bar dvojica.“ „Dvojicu imamo mi na brodu“,upade mu u rijec begum. „Kakvi su to ljudi?“ „To su laskari.“ „To su obicno hrabri i okretni mornari.A gdje su se oni ukrcali na Badayu?“ „Na samoj granici Auga.“ „Neka budu spremni kad dodjem po vas.A sad,kneginjo,moram da idem.Imat cemo vremena da pricamo kad budemo zajedno na jedrenjaku.“ ............................................................................................
Hocu da ispricam sad sta nam se desilo otprilike sedam dana zatim.Brzi jedrenjak Bahadur(junak) bio je vec prosao pored Andamana i Nikobana pa je plovio prema Javi.Na brodu je vladao potpun red,to se moglo primijetiti i po kapetanovu raspolozenju,jer je kapetan bezbrizno setao sa mnom gore-dolje po palubi.Kapetan je bio Nijemac,moj zemljak,pa smo za vrijeme voznje uvijek rado jedan s drugim razgovarali.Kapetan mi je upravo bio rekap: „Sve ide svojim tokom,pa cemo vjerojatno do Batavije imati samo jedan prekid.“ „A gdje?“ „Ja sam imao uvijek rijetku srecu da budem zadovoljan mojim ljudima,ali,kad sam onomadne imao vec da krenem na put,dodje mi na brod jedan covjek s kojim sam imao dosta posla.Da ne bi nepovoljno utjecao na druge pomislih da ga se rijesim.Snabdjevsi ga obilat ziveznim namirnicama,iskrcah ga na jedan otok,na kojemu je bilo voca i vode najmanje za deset ljudi.“ „Bila je to,dakle mala Robinsonijada?“
„Mala i kratka,jer je on imao da ostane tamo samo tako dugo dok ga ja na povratku ne ukrcam na brod.“ „A to ce sada biti,zar ne?“ „da.Taj otok lezi doduse malo po strani od pravca kojim mi plovimo,ali upravo zato sam toga covjeka i iskrcao tamo:bio sam uvjeren da je taj otok poznat samo meni pa zato nece ni jedan brod skrenuti onamo da bi mom kaznjeniku skratio boravak u onoj samoci.“ „A kad cemo tamo pristati?“ Kapetan ogleda jedra. „Vjerojatno cemo jos prije noci stici do otoka na kojemu je covjek zatocen.Ukoliko do noci ne stignemo do njega,krstarit cemo pred njim do sutra ujutro.“ „Da li je otok velik?“ Kapetan se nasmija.“Velik? Da ja mislim da je malo veci od ove moje ruke.“ „A da li na njemu ima stabala?“ „Da,ima podosta,koliko sam ja mogao da vidim,narocito ima mnogo kokosovih palmi.“
„A vode?“ „I vode.Nego gospodine,zasto se tako potanko raspitujete o tom otoku? Da ne mislite mozda da na njemu zaigrate ulogu Robinsona?“ „To bas ne“,rekoh i pritom se nasmijah.“Ali ja sam se sasvim nehote uzivio u ulogu Robinsona pa hocu da znam da li se na tom otoku covjek moze da odrzi.“ Da sam mogao da naslutim da ce me uskoro snaci sudbina da budem osudjen na zivot brodolomca Robinsona,ja se zacijelo ne bih nasmijao. Od tog trenutka redjali su se u mom zivotu vrtoglavom brzinom dogadjaji koji mi odjednom prekinuse nit snova kao sto su mi docaravali sretnu buducnost.Ona dva laskara pokazala su se na otvorenom moru kao vjesti pomorci,ali meni su vec nekoliko dana bili sumnjivi.Stariji,Lidrah,promatrao je na cudan nacin moju Rabbadah,kad god bi izasla na palubu.Ona je doduse,izlazila uvijek lica zastrta velom,ali on joj je bio vidio lice,mada samo nacas,vec one veceri kad je dosao na brod.Nimalo se ne zacudih sto je Rabbadah svojom ljepotom ucinila tako snazan utisak na tog priprostog
covjeka.Nesto drugo probudi u meni sumnju.Kad god bi taj covjek promatrao Rabbadah,njegove bi oci zasjale ne samo divljenjem,nego i pozudom,upravo strastvenom pozudom.Cudno! Kasnije primijetih jos nesto:kad god bi mislio da ga nitko ne vidi,taj bi me covjek gledao prijekim okom,kao neprijatelja kome radi o glavi,tako da sam ga se otada prosto plasio.Inace su mi obojica prilazili s narocitim postovanjem,upravo s poniznoscu,i zato postadoh jos nepovjerljiviji prema njima.Zato odlucih da na obojicu pripazim. Poslijepodnevni je vjetar jednog dana bio popustio,a vecernji je bio malo ojacao,ali je ipak bio jos toliko slab,da se brod jedva pomicao.Mrak se,medjutim,jos nije bio spustio,kad primijetih na palubi nedaleko od nas,jedan otocic koji se bio izdigao iznad valova.Podjoh kapetanu. „Hocete li spustiti u more jedan camac i poslati na onaj otocic ljude ,da nam dovedu na brod covjeka kojega ste na polasku tamo iskrcali?“ upitah kapetana koji je kroz dalekozor promatrao otok. „Ne,Na tim sirinama mrak se naglo spusta:camac bi mogao i ne pristati na vrijeme uz obalu otoka i izgubiti se
u mraku.Svjetlo brodske svjetiljke ne dopire tako daleko.A i kad bi stigao na vrijeme na otok,morali bi mozda najprije potraziti covjeka,a mi ne bismo mozda znali kojimpravcem da plovimo i kakvi nepredvidjeni dogadjaji mogu jos da nastupe.“ „Sta kanite da ucinite?“ „Namjestit cu kormilo tako da se pri tom blagom vjetru priblizimo otoku i u noci prodjemo mimo njega.Ujutro cemo lako naci covjeka i ukrcati ga.Gledajte kako se brzo mraci.Vecera je vec gotova.Hajdemo u kabinu.“ Posle vecere dadose brodskim zvonom znak da treba leci na pocinak,pa se povukosmo u spavace kabine.Vise iz navike nego opreza radi zakljucah za sobom vrata.Nisam jos kanio leci pa sjedoh na stolicu pored kreveta,ali ne napalih svjetla,jer sam se u mraku mogao bolje sabrati.Tome,a i okolnost sto sam bio posve miran,imam da zahvalim sto sam ostao ziv,jer bih inace te noci bio prvi pao kao zrtva ubojnickog noza. Na sto sam pri tom u prvom redu mislio,to se samo po sebi moze razumjeti.Mislio sam kako ce do nekoliko dana Bahadur stici u Bataviju pa cemo Rabbadah i ja pod
zastitom holandske zastave stupiti predoltar.Trebalo je strpjeti se jos samo nekoliko dana.A onda? Meni nije bilo ni na kraj pameti da ostanem na Javi i sacekam ondje kako ce se politicki dogadjaji u Augu dalje razvijati.Mogao sam to isto sacekati i u svojoj domovini.Bio sam cvrsto odlucio odlucio da se ukrcamo na prvi holandski ili njemacki jedrenjak koji ce krenuti za Sudlandiju.A hoce li Rabbadah u tome biti sporazumna sa mnom?Ja o tome nisam jos govorio s njom,ali sam bio cvrsto uvjeren da ce ona na to pristati.Kad je vec jednom osudjena na izgnanstvo,bit ce joj svejedno hoce li se zemlja njena izgnanstva zvati Java ili Sudlandija.Ako bi joj ipak tesko palo da se toliko udalji od zemlje svojih predja,ljubav ce sve prepreke savladati,a ja cu svim srcem nastojati da ona pretrpljene boli zaboravi i da u krilu moje porodice nadje drugu domovinu. U tom trenutku trgoh se od mastanja o sretnoj buducnosti koje me je bilo sasvim zaokupilo.Ucini mi se kao da je odozgo,iz kapetanove kabine,doprlo do mene priguseno zapomaganje.Suzdrzah dah i osluhnuh.Cuh ponovo isto zapomaganje.Sad mi se ucini da sam jasno cuo kapetanov glas i razabrao rijec 'ubica'.Bez ikakva
premisljanja skocih na noge,skidoh s pregrade mac i revolver koji je bio stalno nabijen pa pojurih na palubu.Moja se kabina nalazila na drugom kraju broda,pa sam morao da pretrcim citavu duzinu broda da bih stigao do kapetanove kabine.Htio sam upravo da udjem u nju,kad se vrata na kabini otvorise i na pragu se pojavise oba laskara-pa zastadose kad me ugledase. Sta su oni trazili kod kapetana u to kasno doba?Odmah pomislih da im savjest nije cista.Ako su posli k njemu u opakoj namjeri,onda ih moram sprijeciti da mi se priblize.Trgoh stoga revolver i uzeh ih na nisan. „Sta se to desilo kod kapetana?“ viknuh s palube. Lidrah krenu polako prema meni i odgovori mi poniznim glasom koji mu je bio svojstven. „Kapetan je vjerojatno nesto sanjao,jer...“ „Stani!“ prekinuh ga, „ako neces da pucam!“ Lidrah primijeti da sam uperio blistavu revolversku cijev u njega i odmah gotovo nesvjesno zastade. „Kormilaru!“ viknuh glasno.
Odgovor izostade.Stvar mi se ucini zagonetnom.Ja se ogledah.Nedaleko od sebe ugledah nepomicno musko tijelo. „Momcad na palubu!“ viknuh sad iz svega glasa. Uzalud,nitko se ne odazva;samo se nesto pored mene pokrenu.Bio je to Lidrah koji podize ruku i pokusa da mi turi bodez u rukav lijeve ruke.U isti cas prasnu moj hitac,i covjek se srusi na tlo,pogodjen u glavu mojim tanetom.Cas zatim stajao sam pred Kaldom;moj mac bljesnu i zada laskaru duboku ranu posred ramena tako da se i on srusi. Odjednom zacuh kako nesto iza mene zasusta.U isti cas se okrenuh. „Sta se tu desilo?“ upita me sva uplasena. „Ne boj se,Rabbadah.“ „Sta hoces time da kazes?“ „Ubio sam ta dva covjeka,jer su oni htjeli mene da ubiju.Ali Rabbadah odvrati svoj pogled od tog strasnog prizora.Vrati se u svoju kabinu! Na palubi nisi sigurna.Tamo su svi pobijeni ili su digli bunu pa me sad
vrebaju ne bi li im pokazao slabu stranu i tako im dopao saka. „Tebe da ostavim?Nikad.Ostat cu pored tebe.“ „Onda sacekaj ovdje caskom.“ Ja se vratih u svoju kabinu,uzeh svoju svjetiljku i napalih je.Zatim posvijetlih najprije oprezno u kapetanovu kabinu.Kapetan je lezao na tlu mrtav.Nisam se,dakle,bio prevario.Bio sam jasno cuo njegovo zapomaganje,ali nisam nikako mogao da sebi objasnim kako se to desilo.Nisam nikako mogao da zamislim kako su oba laskara bez saucesnistva drugih mogli da izvrse zlocin od kojeg oni nisu mogli imati nikakve koristi.U pitanju je bila,opca pobuna,a u tom slucaju morao sam imati u vidu prije svega svoju i Rabbadahinu sigurnost.Rabbadah je vjerojatno isto bila pomislila,jer me je uhvatila za ruku. „Strasna opasnost vreba tu na tebe.Hajdemo brzo odavde.Skloni se u moju kabinu dok ne svane dan.“ Ja se njezno odvojih od nje i odgovorih joj: „Ne Rabbadah! Netko bi mozda mogao ovdje poginuti,ako mu mi ne pomognemo.“
Rabbadah mi morade dati za pravo,ali ne uspjeh da je sklonim da se vrati u svoju kabinu.Ona ostade sa mnom citavo vrijeme dok sam ja oprezno prelazio preko palube.Odjednom otkrih nesto strasno.Pored kormila lezao je kormilar probijena srca.Bio je vec gotovo sasvim hladan.Ocito je bio prvi pao kao zrtva ubojicinog noza.Podjoh dalje prema lijevome boku broda,ali ne nadjoh nikoga osim covjeka koji mi je kao straza,vec ranije bio pao u oci.Teska srca krenuh potom dalje do otvora koji je vodio ka prostoriji odredjenoj za momcad.Sto sam tamo imao da vidim?Kad probih vrata i bacih pogled na uljanicom slabo osvijetljenu spavaonicu od uzasa mi se kosa najezi.Citava je prostorija plivala u krvi.Taj prizor Rabbadah nije mogla da podnese:uzasnuta,kriknu,otrgnu se od mene i nestade.Ja nisam smio da potrcim za njom,jer sam se prije morao uvjeriti nije li kome potrebna moja pomoc. Nisam dugo trazio kome sam mogao jos pomoci.Ubice su bile postigle cilj koji su sebi bile postavile:osam mladih ljudi,sva momcad,lezalo je ondje bez zivota.jos me danas taj jezovit prizor ispunjava uzasom.Ja sam se bio gotovo onesvijestio,ali se najzad ipak pribrah i dodjoh ponovo k
sebi.Polozaj u kom smo se nalazili,trazio je covjeka jake volje,citava covjeka.Poceh razmisljati o svemu tome.Kakav su cilj mogli imati pred ocima ona dva covjeka kad su odlucili da izvrse taj strasan pokolj? Na to su pitanje mogli vjerojatno samo oni odgovoriti.Ali oni su bili mrtvi pa nisu mogli na nj da odgovore.Nego,jesam li ja zaista bio tako cvrsto uvjeren da se zivot u njima ugasio?Morao sam se ipak u to sasvim uvjeriti.Zato se vratih na palubu,da jos jednom vidim Lidraha.Bio je mrtav;njegove su staklaste ukocene,bezivotne oci zurile nekud daleko.Ali dok sam jos bio zaokupljen njim,ucini mi se odjednom kao da sam s one strane na kojoj je lezao Kalda cuo jedan hropac.Okrenuh se brzo prema njemu i kleknuh do njega. Laskar je bio zadobiostrasan udarac;citavo mu je rame bilo rasjeceno:mada je tek kratko vrijeme tamo lezao,bio je izgubio toliko krvi,da mu se vise nije moglo pomoci.Ali cinilo se da je jos pri svijesti,jer je upirao pogled u mene kao da me poznaje.Ako sam,dakle,htio da nesto od njega saznam,nisam smio,to mi je bilo jasno,izgubiti ni jedan jedini trenutak. „Nesretnice,sta ste ucinili?“
Ranjenik podize jedva ruku koja mu nije bila ranjena i promuca,kao da kida rijeci: „Blago-hocu-a Lidrah-hoce-begum.“ To su dakle,htjeli! Sad sam mogao da objasnim sebi strasan zlocin.Nego kako su zlocinci mogli da saznaju za maharadzino blago i tko im je mogao reci da me na putu prati begum? Ja nisam nikome bio rekao,pa ni samom kapetanu,da je zena koja me je na putu pratila bila begum,a s pravom sam pretpostavljao da tu tajnu nisu nikome otkrili ni clanovi druzine Tag koji su da Kalkute putovali s nama.Sjena smrti spustala se vec pomalo na izoblicene crte lica umiruceg zlocinca;ako sam htio da jos stogod saznam,morao sam mu stoga brzo postaviti jos koje pitanje.Isprekidanim rijecima,sve slabijim glasom,prizna mi najzad sve.Jos je malo rijeci uspio da kaze,ali praznine u njegovu govoru mogao sam lako sam da nadopunim. Ta dva brata nisu bili,kao sto su oni tvrdili laskari,indijski ribari,vec su potjecali iz Auga.Prisustvujuci iz potaje prizoru kad je fanzegar nocu iznio po svojim ljudima iz kioska u maharadzinu parku blago,pomislise odmah kako da ga se domognu.Podjose kriomice za ljudima koji su
nosili blago i,kad vidjese da su sveznjevi vec preneseni na brod,odmah odlucise sta ce uciniti.Krenuvsi najkracim putem do jedne uvale,pretekose Badayu i naredne nam se veceri pridruzise.U nadi da ce ih kapetan primiti na brod,prevarise nas rekavsi nam da su laskari koji more smatraju svojom domovinom pa se sad vracaju s jednog hodocasca.Uspjese utoliko lakse da nas prevare jer su jednom zaista putovali po moru pa su bili stekli izvjesno iskustvo.Uvece istoga dana,Lidrah vidje Rabbadah bez vela pa je od tog casa ceznuo ne samo za blagom nego i za lijepom begum.Dok smo plovili Gangesom nije im se bila pruzila prilika da ostvare svoj plan,pa su potom mastali samo o tome kako bi mogli da ostanu s nama kad se brod otisne na pucinu.Kapetan kojemu je trebalo jos nekoliko sposobnih mornara ,pozva ih da kao mornari nastave put s nama.Kad je otok bio vec na vidiku,odlucise da svoj plan konacno i ostvare.Bili su naumili da,posto smaknu svu posadu,pristanu uz obalu otoka,prenesu na otok blago i begum,a zatim potope brod i sacekaju tamo da im se pruzi prilika da se ukrcaju na bilo koji brod sto bi se zatekao u onim vodama i tako uspiju da na sigurno mjesto sklone bar jedan dio blaga.Namjeravali su da se
zatim vrate na otok i po preostali dio blaga,posto se prije rijese begum ukoliko bi im dosadila. Iscrpljen tom dugom pricom ranjenik se onesvijesti,pa mu je dah postajao sve slabiji.Mislio sam da je vec izdahnuo,kad se odjednom uspravi,namjesti se sjedecke pa uprije pogled daleko u izvjesnu tacku,kao da vidi nekoga koga ja ne mogu da vidim,i promuca poslednjom snagom: „Na otok ... s blagom... begum ... biti tvoja...blago...moje...moje.“ Snaga ga najzad izda-i,on se srusi ostavsi nepomican,mrtav,u svom prijasnjem polozaju. Bio sam tako sve saznao,pa je sad na meni bilo da izmijenjeni polozaj sto vise iskoristim za sebe i za Rabbadah.Najprije sam imao da se pobrinem za nju.Nadjoh je gdje kleci na tlu zavite glave.Pridjoh joj i podigoh joj glavu. „Rabbadah!“ Ona se trgnu kao da se probudila iz duboke nesvjestice.Grcevito mi obujmi koljena,sva se strese i protisnu kroz zube:
„Dragi moj! Sta bi se bilo desilo sa mnom,da su i tebe ubili?“ Ja nisam imao snage ni da zamislim sta se sve s njom moglo desiti,da je onim vragovima poslo za rukom da dokraja ostvare svoj plan.Ja joj pogladih mekanu kosu i pritisnuh joj na celo poljubac. „Bog me je zastitio! Ali sve je to strasno,uzasno!“ „Ne boj se ljubavi...“ Ne dovrsih recenicu,jer odjednom osjetih kako me neodoljiva neka sila baci na tlo pa mi se u isti cas ucini kao da cujem kako nas brod skriplje pod pilama kojima su mu hiljade ruku razarale trup.Begum kriknu od silnog straha,a meni pade u isti cas napamet ,sta sam sve propustio time sto sam,umjesto da obratim paznju kormilu,uludo izgubio dragocjene trenutke pored umiruceg da bi od njega saznao o zlocinu pojedinosti koje nam nisu sada mogle biti ni od kakve pomoci.Ploveci bez kormila,brod se bio sigurno nasukao na neki greben nedaleko od otoka. Pojurih na palubu.Veliki boze,kakav se strasan prizor ukaza pred mojim ocima! Brod je bio naletio pramcem na
mracnu,visoku hrid,sto je strsila iz mora kao strasna prijetnja i ostao uklijesten izmedju litica sto su na pjescanom sprudu pred samim otokom tvorila uzak prilaz.Brod se nije nikako mogao spasiti,to mi bi odmah jasno.Srecom duvao je slab vjetar,inace bi se brod pri sudaru bio omah razbio. Potrcah odmah u unutrasnjost broda i pronadjoh rupu kroz koju je voda stalno prodirala.Rupa je bila tako velika,da je ja,nisam mogao nikako zapusiti.Imali smo jedva toliko vremena,koliko nam je trebalo da se spasimo i na otok sklonimo bar jedan dio brodskog tereta. Vec sam ranije ispricao da smo taj posao uspjesno obavili Pa sad mogu u svom pricanju prijeci preko pojedinosti.Ja sam naime s krme spustio s mukom u more jedan camac.Najprije je trebalo da se spasi dragana,a s njom i njena imovina.Pri skupljanju tereta bila mi je pri ruci Rabbadah,a ja sam bacao sanducice u camac a potom i sam sisao s draganom u camac i zaveslao prema obali.Obala se dizala strmo nad morem,ali u zoru uspjeh ipak da pronadjem mjesto gdje smo se mogli lako iskrcati.Zatim se nekoliko puta vratih na brod da spasim
preostali dio blaga i nesto ziveznih namirnica i drugih stvarcica koje su nam mogle biti od koristi. Kad se cetvrti put iskrcah,jutro je vec bilo poodmaklo,pa smo sve oko sebe mogli da razaberemo.Stojeci na obali,Rabbadah mi ukaza na obliznji grm. „Pogledaj,sta je ono tamo?“ upita me ona sva u strahu. „Tamo na onom stablu?“ „Da.“ Pridjoh stablu.I sta vidjeh?O jednoj grani visila je muska glava,pod njom,na zemlji,lezalo je tijelo koje se vec pomalo raspadalo,a pored njega primijetih jedan noz,jedan mornarski sesir i,uz druge sitnice,jednu biljeznicu s imenom njenog vlasnika. Bio je to les mladog mornara koji je napusten na tom otoku,bio na taj nacin ucinio kraj svojoj osamljenosti.Ondje brod s lesevima ovdje ostaci samoubice.svega se toga zgrozih kad pomislih na njezno bice koje je pored mene bilo izlozeno tim strahotama. ... ............................................................................................
Zavrsio sam znacajan posao.I to bolje nego sto sam se mogao nadati.Ne zna,doduse,sta bi o tom mom poslu rekao jedan brodograditelj,ali ja se osjecam sretnim kad pomislim da sam svoj posao uspjesno zavrsio. Da bih mogao lakse upravljati svojim brodicem,snabdio sam ga samo s dva jedra,jednim velikim i jednim manjim.Svjestan sam,doduse,da ce se,kad prvi put zaplovim,pa ma to bilo i po pogodnom vremenu,to predstavljati za mene izvjesnu smjelost,ali se na tu svoju prvu voznju ipak moram jednom odvaziti. Kad sam juce spustio u more svoj camac,osjecao sam se svecano raspolozen.Nisam,doduse o pramac svog camca razbio bocu sampanjca,kao sto je to uobicajeno u takvim zgodama,ali sam uvjeren da nikad nijedna ladja nije bila pracena toplijim zeljama nego sto je to bio slucaj s mojom 'Rabbadah',tim sam imenom bio,naime,nazvao svoj brodic kad sam ga izveo iz male luke,veslajuci na njemu,nedaleko od svoje kolibe. 'Rabbadah'! To i nijedno drugo ime trebalo je da dobije moj brodic kad je krsten.Jer,nakon svoje smrti Rabbadah je postala moja zastitnica:bez nje bih bio ucinio kraj svojem zivotu;ona ce i ubuduce biti moj andjeo cuvar koji
ce me stititi od svih opasnosti koje bi mi mogle zaprijetiti na otvorenom moru. Na prvoj svojoj voznji nisam imao nikakvih,pa ni najmanjih nezgoda.drzao sam se dakako tom zgodom,sasvim razumno,unutar obruca,sto ga grebeni tvore pred tim dijelom otoka,pola milje daleko od samog otoka.Na toj udaljenosti od otoka nisam mogao,dakako,dici jedro,ali kormilo se povodilo i za najslabijim pritiskom moje ruke,a pramac je sjekao tihe,sitne valove.Uvece sam legao na pocinak zahvaljujuci bogu koji mi je dao da dozivim tako lijep dan. Danas sam se probio na pucinu svojim brodicem,veslajuci izmedju grebenja,a zatim sam podigao jedro.Oplovio sam svoj otok s juzne i istocne strane.Duvao je pogodan povjetarac,pa je voznja bila prijatna.Ploveci uz istocnu obalu otoka,spustih jedro i upravih brodic prema obali.Pred vjetrom brodic je klizio brzo po glatkoj povrsini mora,gonjen samo veslima.Izmedju brojnih koraljnih grebena odabrah dva koji mi se ucinise najzgodnijimada se izmedju njih provucem do obale svojim brodicem koji nije mnogo gazio.Bio je to,doduse,opasan pothvat,ali ja se ipak sretno probih pa nekoliko minuta zatim skrenuh
pravo prema tjesnacu koji pod brdom vodio do grobnice moje Rabbadah.Godinama otkad je camac nasukanog Bahadura bio toliko napukao i istrunuo,da se vise nisam smio odvaziti na takvu pustolovinu,bilo je to prvi put sto sam Rabbadahinoj grobnici prisao s te strane. A sad je vec vrijeme da povjerim dnevniku svoju tajnu.Ja ne znam hocu li ikad moci ostvariti svoju namjeru da maharadzino blago sklonim na sigurno mjesto.Mozda ce tada moj dnevnik na neki nacin dospjeti u ruke moje porodice,pa ce mu,samo ona,postati bastinicom Madpura Singa i njegove sestre Rabbadah i sreci blago koje smatram i svojom bastinom.Drugome nekome,koji bi htio da se okoristi tim biljeskama,ne bi otkrice te tajne donijelo blagoslov,nego samo propast,nikad mu ne bi poslo za rukom da pronadje ona dva grebena izmedju kojih se moze prici maharadzinu blagu:njegov bi se camac razbio o ostre koraljne grebene.A da prilaz tajnom skrovistu blaga s kopnene strane otoka ostane i dalje tajna,za to cu se ja prije svog odlaska odavle vec pobrinuti. ... ............................................................................................
Dok sam gradio nasu kolibu,nisam imao vremena,a ni volje,da razgledam mjesto naseg zatocenja.Ali kad smo se smjestili u nasoj kolibi,odlucismo da pristupimo razgledanju naseg malog carstva. Otok nije velik,ali ga ipak nije bilo lako upoznati.Obala mu je samo na jednoj strani ravna;na njoj se nasukao nas Bahadur.U unutrasnjosti samog otoka prekritoj gustom ,gotovo neprohodnom prasumom,tlo se pomalo uspinje. Na prvom nasem izletu zadrzasmo se neko vrijeme izmedju prasume i juzne obale,divlje,rascjepkane,koja se proteze prema istoku do velikih visina.Polako prokrcismo sebi put kroz splet usahlog drveca,povijusa i krsa.Dva sata zatim stigosmo do najviseg vrha.Jos nekoliko korakai zastadosmo iznenadjeni.Otprilike tristo metara ispod nas nije se protezalo kopno,kao sto smo ocekivali,nego beskrajno more.Nad njim umalo sto nas ne uhvati vrtoglavica.Rabbadah na moj poziv zastade,a ja pridjoh oprezno rubu izbocine na kojoj smo stajali i prosto se zaprepastih.Hrid,glatka poput stijene,rusila se okomito u more:nigdje nije bilo na njoj mjesta na kom bi covjek bio mogao nogom stati;samo nekoliko metara ispod mene pocinjalo je vec strmo,kao nozem izglacano vrletno
stijenje,koje se protezalo daleko,ne gubeci nista od svoje visine i strmenitosti,zadiruci u polukruznom luku u kopno,tako da se covjeku od toga vrtjela glava.More je u zalivu,sto ga je taj polukrug stijenja pravio,bilo sasvim mirno,a sama je usjeklina mogla da sluzi kao divna prirodna luka,da je nije lanac koraljnih grebena ,sto je pocinjao na njenom sjevernom,a zavrsavao na njenom juznom dijelu,potpuno zatvorio i ucinio je posve nepristupacnom.Vani,prd koraljnim lancem,uzburkano i zapjenjeno more,kakvo nikad ranije nisam vidio,strahovito je bucalo i prasilo. Kako je mogao nastati taj neobicni oblik obale?Evo mog objasnjenja.nas je otok morao biti nekad mnogo veci,dva ili tri puta veci nego sto je danas.Snazan potres morao ga je jednom kao nozem podijeliti na dva dijela,pa je more progutalo jednu njegovu polovinu.Potom je drugi potres mozda podigao iz valova koraljni lanac i njime zatvorio zaliv kojemu je prvi potres dao oblik.Ja ne znam bi li se nauka s tim objasnjenjem slozila,ali drugi odgovor na moje gornje pitanje ja nisam nasao. To neocekivano otkrice probudi u nama zelju da produzimo nasim putem gore na onim visinama,ne
vracajuci se jos nasoj kolibi,ukoliko nam se ne suprdtstavi kakva nesavladiva prepreka.Zato smo bili stalno na oprezu i drzali se podaleko od ruba ponora,jer se ja nisam pouzdavao u cvrstocu tla.Teren se pokazao ovdje prohodnijim nego u niziji;oluje,pracene vihorima,bile su ovdje prorijedile prasumu,pa smo mogli ovuda brzo prolaziti.Pokaza se da se okomita vrlet protezala odavde sve do sjevernog dijela otoka.Nijedno ljudsko bice ne bi se bilo moglo odanle spustiti do mora,kao sto se ni najodvazniji planinar ne bi bio usudio da se s morske strane uspne na one stijene sto su ih mozda divovi u pradavna vremena ovdje naslagali. Kad krenusmo od nase nastambe,bilo je vec kasno jutro,a kad stigosmo u sjeverni dio otoka,sunce jos nije bilo preslo najvisi dio svog dnevnog puta.Mogli smo se vratiti na vrijeme putem kojim smo bili dosli,ali kako je po mom racunu put duz sjeverne obale bio kraci,odlucismo da se vratimo tim putem.Cesto su nas,doduse,zadrzavala oborena divovska stabla,prekrita povijusama,ali je put nizbrdo bio ipak laksi od puta koji smo ujutru bili prevalili,a i sunce se jos nije bilo sasvim priblizilo zapadu,kad s jedne okuke obale ugledasmo nasu kolibu.
Ja nisam dakako tada mogao da slutim da cu se jednom otkricima toga dana moci okoristiti.A to se danas desilo. Narednog dana odvazismo se da,snabdjeveni kompasom,zadjemo u prasumu,kako bismo na taj nacin upoznali i unutrasnjost otoka. To sto smo toga dana vidjeli nije zapravo zasluzivalo ime'prasume'.Ja sam vec davno po mnogim znacima bio zakljucio da je otok ranije sigurno bio nastanjen.Dakako,otocani nisu bili ostavili sumu,kojom su se oni svakako koristili,u njenom prvobitnom stanju.Otada je bilo proslo mnogo,vrlo mnogo,vrlo mnogo godina,pa je bujno raslinstvo bilo preotelo maha,tako da sam morao prosto nozem krciti sebi put.Rabbadah me je u stopu slijedila,krateci mi vrijeme svojim vedrim,djetinjim caskanjem.Ja sam je,medjutim,samo napola slusao,jer sam bio sav zaokupljen krcenjem puta,pa mi je znoj u krupnim kapljama tekao s cela. Odjednom zastadoh.Bio sam nesto cuo sto na onom mjestu nisam ocekivao.Cinilo mi se kao da iz daljine dopire do mene neciji pjev.I stvarno,netko je pjevao,nije vikao,ali je imao neobicno snazan glas.A kakav mu je bio
pjev?Pjevao je u rasponu citave jedne ljestvice,izvijajuci glas gore-dolje,stalno u opsegu iste ljestvice. Uhvatih Rabbadah za ruku.“Slusaj,sta je to?Mozda mi i nismo jedini ljudi na ovom otoku?“ Rabbadah se veselo nasmija.“Nije to covjek,nego majmun.“ „Majmun?Nemoguce! Majmun ne bi mogao da pjeva u rasponu citave jedne muzicke ljestvice i ne tako sigurno,bez greske.“ „Ja ne znam sta ti to nazivas muzickom ljestvicom,ali poznajem sasvim sigurno taj glas.To je ungkov glas.Moj brat je jednom donio sobom s Jave takvog jednog ungka.Te zvjerke u nas nema,ona predstavlja za nas veliku rijetkost.Ungko je neobicno plasljiv,zato ga i nije lako uhvatiti.Ali on ne podnosi ropstvo pa nam je,na zalost,ubrzo umakao.“ Njene rijeci pobudise u meni veliku radoznalost.Htio sam da vidim tog neobicnog pjevaca pa se poceh probijati kroz dosta gusto siblje u pravcu odakle je dopirao njegov pjev.Trud mi je bio uzaludan.Zvjerka nas je bila sigurno
primijetila,jer se bila povukla i pjev zamijenila ostrom vikom.I tako ostadosmo praznih ruku. Moram,medjutim primijetiti da sam se kasnije nasao vise puta u prilici da posmatram tu zvjerku u coporima.Ungko je visok otprilike jedan metar,glava mu je malena,okrugla,uokvirena vijencem guste kose.Ima neobicno duge i vitke ruke,kojima,kad se uspravi,dosize tlo.Kasnije sam cesto pokusavao da uhvatim jednu od tih zvjerki,da bih je pripitomio.Medjutim,blize od sto koraka nisam nikada uspio da joj se priblizim. Ungka,doduse ovoga puta ne vidjesmo,ali zat otkrismo nesto drugo.Bili smo,po mom racunu,zasli u sumu mozda tri milje daleko,i ja sam se,probijajuci se kroz nju,bio vec umorio.Ali suma je sad postajala sve rjedja,pa sam imao utisak da je ondje morala biti nekad cistina.Odjednom Rabbadah kliknu pa mi pokaza rukom pred sobom,i ja razabrah na izvjesnoj udaljenosti izmedju drveca zidine jedne gradjevine.Gonjeni radoznaloscu,krenusmo prema njoj pa se nemalo iznenadismo kad ugledasmo dobro sacuvane ostatke velikog hrama koji nas je po rasporedu i nacinu gradjenja podsjecao sasvim na hram koji smo bili ranije vidjeli u sumi nedaleko od Auga.Bili smo toliko
iznenadjeni slicnoscu izmedju ta dva hrama,da nam se cinilo da ce i sad iza jednog ugla proviriti s trgnutim nozem netko od druzine Tag.Rabbadah me uze za ruku pa se sva preplasena ogleda na sve strane.Ali nitko nam od te druzine ne pridje,niciji glas ne prekide sumsku tisinu. Posto Rabbadah savlada svoj strah dadosmo se na razgledavanje neobicne gradjevine.Udjosmo u hram,posvecen Sivi,kao sto razabrah iz lingama,znamena tog bozanstvu,uklesanog na mnogim stupovima.Hram je svojom izvornoscu i svojom zapustenoscu bio proizveo snazan utisak na mene,a jos snazniji na Rabbadah,ciji je misaoni svijet bio mnogo blizi od moga tom svjedocanstvu jedne propale kulture. Tadubljeni u razgledanje,bili smo zasli duboko u unutrasnjost hrama.Kako je svjetlost prodirala samo kroz ulaz u hram,nalazili smo se u unutrasnjosti hrama u dubokom sumraku.Bili smo stigli upravo do mjesta koje je po svemu licilo na mjesto iza kojega se u hramu u okolini Auga krile tajne stepenice.ise iz radoznalosti nego u nadi da cu postici nesto,pritisnuh snazno rukom kamenu plocu pa se vise uplasih nego iznenadih kad
ploca popusti pod pritiskom moje ruke i izmaknu.Iznenadjena,Rabbadah uzviknu.Pred nama je zjapila mracna rupa s nekoliko stepenica koje sad nisu vodile,kao u Augu navise,nego nanize. Radoznalost me je gonila da odmah rijesim zagonetku i otkrijem tajnu pred kojom se nadjoh.Ali ipak odoljeh iskusenju.Nismo imali svjetla,a silaziti bez njega znacilo je isto sto i izloziti se suvise velikoj opasnosti,jer smo,ne poznavajuci mjesto mogli upasti u kakvu provaliju.Zadovoljni poslom koji smo bili obavili odgodismo dalje istrazivanje do sutradan i vratismo se u nasu kolibu. Narednog popodneva bili smo s brodskom svjetiljkom ponovo na istom mjestu.Spustivsi se po strmim prilicno suhim i neostecenim stepenicama,stigosmo ubrzo u podzemlje,najmanje pedeset metara ispod rusevina samog hrama,pa se nadjosmo na visini povrsine mora.Na toj visini put nas je vodio dalje beskrajno dugim hodnikom koji se odjednom prosiri,tvoreci svakodnevnu,u hridi isklesanu dvoranu u koju je moglo stati mozda i sto osoba.
Cemu je mogao da sluzi taj nadsvodjeni prostor?Ni po cemu se nije moglo zakljuciti koja mu je bila prvobitna namjena:mogao sam samo da utvrdim da je potpuno go,bez i najmanjeg traga bilo kakvog raslinstva.Osjetih odjednom izvjesnu vlaznu promjenu i nakon otprilike pet stotina koraka,nadjoh se na kraju hodnika.Sidjosmo jos nekoliko stepenica nize:ja posvijetlih svjetiljkom,i odjednom se pred nama zasvjetluca nesto sto je licilo na vodu.Rekoh Rabbadah da stane,a ja se oprezno spustih do samog ruba hodnika.Tu je ocito bila granica izmedju jednog prokopa i hodnika.Sagnuh se i upravih pogled u pravcu prokopa pa ugledah u prilicnoj udaljenosti jednu tacku,odmah mi bi jasno na cemu sam:ta svijetla tacka predstavljala je ocito kraj prokopa.A gdje je bilo usce tog prokopa?Moralo je biti,svakako,negdje na istocnoj obali.Razmislih kojim smo putem stigli onamo i zakljucih da je to bilo jedino moguce rjesenje te zagonetke. Uspeh se ponovo stepenicama i rekoh svojoj begum:Rabbadah,dalje ne mozemo.Odavle vodi jedan prokop pravo do mora.“ „Do mora?“ zapita me ona u cudu.“A do koje obale?“ „Do istocne obale koju smo prekluce s vrha brda vidjeli.“
„Do istocne obale?To nije moguce.Od nje mora da smo jos dosta daleko.“ „Varas se.Promisli da smo se prije dva dana visoko uspeli i presli preko mnogo prepreka.Pri tom se covjek,naravno,zadrzava pa ga to dovodi do zablude u pogledu stvarne udaljenosti.“ „To bi znacilo da je put koji smo danas presli najkraca veza izmedju nase kuce i istocne obale?“ „Da,Ako pretpostavimo da smo primorani da idemo cesce na obalu.“ „Nego,cemu je mogao da sluzi citav taj prokop?Ti mislis da prokop prolazi samo jednim dijelom nekadsnje povrsine otoka,ukoliko je otok nekad bio mnogo veci?Izgradnja takvog golemog prokopa,zahtijevala je bez sumnje velike napore.pa je u pitanju bio sigurno i vazan cilj.“ „I ja sam toga misljenja.Vjerojatno je citav taj prokp izgradjen u vezi s vjerskim obredima svecenika koji su Sivi prinosili zrtve i pri tom mogli da neprimijeceni tim prokopom ulaze u hram i iz njega izlaze.Mozda su se njime sluzili i da bi po njemu uklonili s ovoga svijeta
nepozeljne osobe i potom njihov nestanak pripisali bogu.“ Zagonetna mi je bila i prirodna pojava koja je prouzrocila unistenje bar polovine otoka.Cudnu je igru prirode predstavljao potres koji je bio potpuno unistio citavu jednu polovinu otoka,dok druga njegova polovina nije pokazivala nikakvih znacajnih tragova tog loma.U citavom hodniku koji sam bio prosao nisam bio primijetio ni najmanju pukotinu ili rasjeklinu koja bi me bila mogla navesti na misao da je zemljina kora na tom dijelu otoka bila izvrgnuta nekom udaru potresa.Ta prirodna pojava mora da je djelovala bijesno poput ostre sjekire pod kojom je jedan dio otoka odjednom odsjecen,dok je drugi ostao posve netaknut. Ondje u nizini nismo bar neko vrijeme ondje imali sto da trazimo pa se istim putem,hodnikom i nadsvodjenim prostorom vratismo gore pred hram. ... U tom istom nadsvodjenom prostoru sahranih osam godina zatim,svoju Rabbadah. Kako me je tako neocekivano snasla ta golema nesreca?Nisam nimalo raspolozen da diram u stare rane
koje mogu da svaki cas ponovo ponovo prokrvare.Zato cu reci ukratko:umrla je od ceznje za zavicajem.Nikakvi dokazi ljubavi s moje strane nisu mogli da priguse u njoj tugu za njenom indijskom domovinom.Sklonost sto ju je osjecala prema meni nije tom tugom nimalo bila umanjena,a ni njen udes,uporedjen s njenom nekadasnjom raskosi,nije joj se cinio nepodnosljivim.Ona je bila cvijet koji na domacem tlu cvjeta,dok presadjen na drugo tlo lagano vene. Polozih pred Rabbadah maharadzino blago-tri puna sanduka.Tu neka ostane,dok dobra kob ne nanese na nj covjeka kojemu je ono namijenjeno,jednoga od moje brace.Ako li se to ne desi,neka s otokom propadne i blago.Nijedno tudje covjecije oko ne smije ga vidjeti ni uzivati u njegovu sjaju. Ali sto ce se desiti s blagom u slucaju da ja umrem ranije ili da otok bude zauzet po bilo kojoj drzavi?Hoce li onda neko uspjeti da ga se docepa?S kopnene strane nitko ga ne moze otkriti,jer nitko ne zna za kamen koji treba podici da bi se nasao put koji vodi do njega.A s morske strane?Nekoliko sedmica nakon smrti moje Rabbadah ja sam kao dobar plivac uspio da s mora sasijecem nekoliko
snaznih mladica,da ih prinesem na otok i od njih sastavim malu,izdrzljivu splav kojom sam oplovio sigurno deset puta citav onaj mali zaliv,na istocnoj obali,koji nije predstavljao nikakvu opasnost,jer je more unutar koraljnog lanca bilo sasvim mirno.Bio sam uvjeren da nema boljeg cuvara moga blaga od onih grebena i uzburkanog mora koje je uskipjelom pjenom zalijevalo samo blago.Napustao sam po sto puta splav i mjerio dubinu mora oko grebena;ogledao od sjevernog do juznog kraja otoka svaki greben i dosao do zakljucka da se samo na jednom jedinom mjestu moze savladati uzburkano more i prodrijeti u zaliv,ali i to samo camcem koji sasvim malo gazi.Onda sam spustio u more camac s Bahadura i probio se njim u zaliv.Poslo mi je to za rukom,iako sam raspolagao samo s nekoliko minuta vremena.Ali nista me na svijetu ne bi moglo vise navesti na to da taj pokusaj ponovim na drugom nekom mjestu.To bi znacilo isto sto i iskusavati boga. Dvadeset i tri godine sto sam ih prozivio u zatocenistvu ucinile su od mene ogorcena covjeka.Uza sve to ja ipak vjerujem da ce Providnost ispresti nit koja ce ovaj
samotni,zaboravljeni otok jednom povezati s domom mojih predaka. Ja ne mogu i ne smijem da otkrijem put koji vodi kroz hram do maharadzina blaga.Kad bih to ucinio,svaki stranac kome bi ove moje biljeske pale u ruke mogao bi da se docepa blaga.Do nadsvodjene prostorije vodi samo jedan prilaz,i to s morske strane:put sto s kopnene strane vodi do nje nece nakon mog odlaska vise postojeti,a ona dva grebena,kroz koje prolazi put do nadsvodjene prostorije,moze da otkrije samo netko iz moje porodice. U mojoj porodici postoji jedan udes.Ja ga ne moram ovdje pobliz oznaciti;oni na koje se on odnosi,znaju i sami u cemu se on sastoji.On je u vezi s jednim brojem.Ja znam da se u mojoj porodici o njemu nikada ne govori,a pogotovo ne u prisutnosti nekog stranca.Zato sam i uvjeren da ovo sto cu sad ovdje saopciti moze da bude od koristi samo clanovima moje porodice i nikome drugome. Dospiju li ikad ove moje biljeske u ruke onih kojima su namijenjene,a ja sam ih samo zato i napisao da bi dospjele u ruke jednoga od moje brace,neka njihov nalaznik uvazi ovo upozorenje:od njemu poznatog broja
neka odbije trideset i sest,a ostatak neka podijeli sa sto osamdeset! Broj koji pri tom dobije oznacit ce mu tacno greben,iza kojega ce se racunajuci od sjevernog rta otoka,moci da savlada uzburkano more.Greska je u tom racunu iskljucena,jer grebeni tvore gotovo matematicki tacan polukrug,ciji pojedini koluti za vrijeme oseke dolaze jasno do izrazaja. Ta naznaka bit ce sasvim dovoljna covjeku kojemu je sudjeno da naslijedi maharadzino blago.Neka se nitko drugi ne usudi da posegne za njim,jer ce ga,u to sam siguran,uzburkano more progutati. Eto,povjerio sam svoju tajnu svom dnevniku,a do osam dana otisnut cu se na pucinu. ... ............................................................................................ Kocka je bacena-skrsio sam lance i sad jedrim put istoka na sva jedra-u susret slobodi.Ruke su mi slobodne,pa cu u dokolici pokusati da zavrsim svoj dnevnik. Juce sam poslednji put stajao pred grobom svoje Rabbadah.Tesko sam se rastajao s grobom drage pokojnice kojoj sam se obracao uzvisenim rijecima:“O Rabbadah,ti si bila sunce mog zivota! Beskrajno sam te
volio i jos te volim! Svaki dan sto sam ga pored tebe proveo predstavljao je za mene dragocjen,nezasluzen poklon.Tebe su begum,nebrojene hiljade ljudskih bica castile i pred tobom se klanjale kao pred kakvom boginjom,a mene si voljela kao zena koja je svom muzu odana,vjerna,spremna da se i za njega zrtvuje.Stijenu nad tvojim lijesom obiljezio sam priprostim,skromnim krstom,ali i najraskosniji spomenik sto se koci nad grobom kakvog gresnok krscanina morao bi odati pocast tvojoj nevinoj,smjernoj,djetinjoj vjeri kojom si sluzila svome bogu.Premila moja Rabbadah,velika kita cvijeca,sto sam je pred rastanak s tobom polozio na tvoj grob,uvenut ce kao sto su uvenule i hiljade drugih sto sam ih za tebe ubrao ,ali uspomena na tebe nece nikad u mom srcu izblijediti,moje ce misli svakog dana kruziti oko tvog groba,dok ti poslednjim svojim dahomne uputim poslednji svoj blagoslov,voljena moja,nezaboravna moja kraljice!“ Tim sam se mislima rastajao sa svojom Rabbadah-mozda ipak ne zauvijek.Potom se vratih u hram.U rupu sto sam je bio dan ranije izdubao u stijenu,u neposrednoj blizini stepenica,usuh svu,ne suvise veliku zalihu baruta kojom
sam jos raspolagao.Posto polozih i pripalih fitilj,sklonih se brzo na sigurno mjesto.Kad barut prasnu,sacekah da se dim rasprsi pa se vratih na isto mjesto.Bio sam zadovoljan,mada sam se teska srca bio odlucio na taj cin:citav se straznji dio hrama bio srusio,pa je od njega bilo nastalo golemo brdo rusevina-tako da je prilaz nadsvodjenoj prostoriji bio zagradjen. Bio sam posao u osvit dana da jos jednom posjetim grob svoje mile Rabbadah,jer sam htio da upravo to doba dana iskoristim za svoj rastanak s pokojnicom i s otokom.Kad sidjoh do brodica,koji je bio usidren u zalivu,nebo je upravo vec bila osula jutarnja rumen.Dan ranije bio sam vec spremio sve sto je bilo potrebno za odlazak.Na krmi sam bio smjestio veliku hrpu kokosovih oraha i krusnih zitarica,a na pramcanu palubu jednu bacvu pitke vode,koju sam bio ucvrstio konopcima,da mi je valovi ne bi oplavili u more.Bacih jos jedan pogled na brodic,napose na kormilo,pa se otisnuh od kopna.Neko sam vrijeme veslao,a kad se vec udaljih od valova koji su se odbijali od obale,digoh jedra i zaplovih duz obale prema jugu.Upirao sam oci u svako mjesto,a tih je bilo mnogo,s kojima me je vezala neka uspomena,a najduze
mi se pogled zaustavi na obronku na kojemu se nalazio,skriven medju drvecem,hram boga Sive.Zbogom,Rabbadah,voljena zeno!Zbogom,ostrvo moje pusto,gdje sam bio zatocen.Otelo si mi dvadeset i tri godine zivota,ali ja te necu po zlu pamtiti. Kad sam vec bio prosao juzni rt otoka,okrenuh brodic i podigoh veliko jedro.Vjetar je duvao,kao da hoce da mi ugodi,tacno sa jugozapada,pa sam plovio kako sam zelio.Vec sam dva sata plovio,kad u moru nestade i poslednji odraz mog otoka.Bio sam sad sam,sasvim sicusna tacka na beskrajnom prostranstvu mora. Neko sam vrijeme,prije nego sto se odlucih da napustim otok,bio ozbiljno zaokupljen mislju da li da ponesem dnevnik sobom ili da ga ostavim na otoku.Potone li sa mnom,propast ce sa mnom,a ostavim li ga,naprotiv,u svojoj kolibi,moze se desiti da se na taj napusteni otok jednom,bilo kad,ipak iskrcaju neki ljudi i pronadju moj dnevnik pa ga predadu mojoj porodici.Ali najzad se ipak odlucih protiv svih razloga koje mi je razum navodio,da ga ponesem sobom,kao da mi je neki unutrasnji glas govorio da ce kod mene vjerojatno biti lakse sacuvan
nego li na samotnom otoku usred mora.Buducnost ce pokazati da li sam dobro ucinio sto sam taj glas poslusao. Ako vjetar nastavi duvati kao za poslednjih dvadeset i cetiri sata,ja se nadam da cu u cetiri dana stici do bilo koje tacke na obali Jave.Posluzi li me sreca,mogu ranije naici na neki brod s istim odredistem pa cu onda zamoliti kapetana da me primi na svoj brod.Nekoliko prvih dana,tako dugo dok ne zadjem u plovnije vode,ne mogu se,dakako nadati toj mogucnosti. Prekinuo sam s prosloscu pa sad zivim s mislima u buducnosti,koja mi se ukazuje u najljepsim bojama.Ponio sam sobom malu kesu punu bisera.Imam ih toliko da bih najmanje mogao da kupim divnu jahtu.Od Maharadzina blaga nisam htio da vise uzmem,vec i zato sto vecu vrijednost ne bih bio mogao da sakrijem pred pohlepnim ocima.Ako mi se posreci da stignem do obale Jave,nastojat cu da se tamo civiliziram.Onda cu se ogledati za kakvim brodom pa cu-ali bit ce mozda bolje da ne pravim suvise planova za buducnost.Za vrijeme svog boravka van domovinedozivio sam tolika razocaranja da s mnogo razloga malo ocekujem od sadasnjosti,a jos manje od buducnosti.
Vjetar pocinje bivati sve svjeziji pa o daljem pisanju dnevnika ne moze vise biti govora,jer moram sad svu paznju obratiti drugim stvarima.Plovi dalje sretno,moj ponosni brodicu! Leti,moja 'Rabbadah' ponesi me u susret slobodi i sreci!... ............................................................................................ Kako da ukratko opisem strahote koje od juce dozivljavam?Ja sam s neba svojih nada oboren u strahovit pakao pa se sad nalazim u ocajnom stanju.Vjetar mi je polomio jarbole,zivezne mi namirnice i bacva s pitkom vodom leze na dnu mora,vesla su mi valovi otplavili,kormilo mi se skrsilo-sve me je to zadesilo u roku od jednog sata.Ne dodje li mi odnekud nepredvidjen spas,meni prijeti propast. Kao sto se nenadano danas oko podneva oluja srucila na more,tako je nenadno i prestala.More se smirilo,sunce zeze kao obicno i ogleda se u moru u hiljadu blistavih slika. Vjetar se okrenuo i duvao mi sad s juga,udaljujuci brodic od zemlje za kojom ceznem.Moja podrtina-moj brodic ne zasluzuje drugo ime mada mu je trup neostecen-ljulja se
bespomocno pod vjetrom sto je goni na sjever.Od svoje veslacke klupe napravio sam za nuzdu kormilo,kojim se trudim da odolim vjetru u svom brodicu bez vesala. Da nisam bio sam u toj nesreci,bio bih bar nesto spasio.Sam se nisam mogao oduprijeti uzburkanom moru,i tako je prvi visoki val ponio sobom svu moju zalihu hrane i napunilo dopola brodic vodom,a potom,dok sam se trudio da praznom kokosovom ljuskom iscrpim vodu sto je bila prodrla u brodic,drugi val otplavi jarbol i bacvu punu vode,vezanu za nj.Brodic se pri tom zacudo ne izvrnu;ali sve sto na njemu nije bilo zakovano nestade zacas u valovima. Zasto mi okrutna sudbina ne prekide tanku nit o kojoj mi je u tim strasnim trenucima visio zivot?Kratku borbu sa smrcu bio bih u valovima podnio sto puta lakse od mucnih dana koje sam imao jos da pretrpim.Bez hrane i bez pitke vode,bio sam izlozen bijednoj aveti gladi i zedji.Blagi boze,kakvu si mi smrt namijenio?Ako vec moram da umrem,zasto nisi dao da umrem kada me jeoh,kako cesto! Tresla groznica u mojoj dascari?Zar sam premalo u toliko godina pretrpio,da me sad primoravas da ispijem i tu casu,gorcu od svih koje sam dosad ispio?
Pisem ove retke na rubu brodica,ali osjecam da sam na kraju svojih snaga pa ce me umor uskoro savladati.Leci cu da prospavam bar jedan sat,ali cu prije vezati kormilo,da brodic ne skrene s pravca kojim sam ga uputio.Vjetar se smirio---mogu se,nadam se,na to odvaziti.Ako me za to vrijeme smrt zatece,nece to biti velika steta.Vise od cetiri dana bez hrane i vode ne bih ionako mogao da izdrzim.A onda...? ............................................................................................ Prosla su cetiri dana,cetiri duga,vjecna,uzasna dana.Plovim i dalje pravcem kojim me vjetar sve ove dane nosi;stalno prema sjeveru,polako,ali nezadrzivo prema sjeveru,kao sto razabirem po kompasu sto ga srecom imam jos u dzepu.Da bih sto vise iskoristio slab povjetarac,napravio sam od svog haljetka i od komada ruba brodica novo jedro.Covjek koji ne bi u toj nevolji ucestvovao pred tim bi se jedrom grohotom nasnijao,ali meni je ono ipak dobro doslo,bar dok je vjetar duvao s juga,jer sam,ploveci prema sjeveru,mogao skrenuti prema obali Sumatre,ma bio i stotine milja daleko od nje.Sam,bez icije pomoci,bio sam,doduse,bespomocan,ali nije bilo iskljuceno da se na tom putu sretnem s kojim
brodom.Zato sam po mom racunu morao malo pomalo nastojati da se priblizim prometnijim morskim putevima. Nego,kako cu dugo jos moci da to izdrzim?Nalazim se vec u stanju kad se glad vise ne osjeca,jer ga potiskuje neutaziva zedj koja covjeka izjeda.Moram se braniti svim snagama od potpune dusevne neosjetljivosti u koju malo pomalo zapadam.Ocni su mi kapci otezali kao da su od olova,zile mi gore kao da njima protice rastopljena mjed,a grlo mi se osusilo pa ne bih mogao da izustim nijednu jedinu rijec.Kad sam jednom pokusao da izustim jednu rijec,samo da utvrdim nije li mi glas mozda utrnuo.Imao sam osjecaj da ce mi se grlo rasprsnuti.Zazelim li se ponekad roditelja i brace u dalekoj domovini pa hocu da u mislima budem uz njih,a tako i uz svoju nezaboravnu Rabbadah,ili da se pomolim bogu,ne mogu se nikako sabrati-jer imam osjecaj da mi mozak vri.Cudim se sebi sto mogu da bacim te rijeci na papir:napor sto ga pri tom osjecam tjera mi krv u ocne krvne sudove pa me oci bole kao da cu obnevidjeti. Noc me moze mozda bar na nekoliko satiokrijepiti snom i olaksati mi teske trenutke.Ali ja ceznem i za drugom jednom noci iza koje vise nema budjenja.Kako cu je dugo
jos cekati?Kako cu dugo jos moci da tjeram od sebe avet ludila sto posize svojim prstima za mojim mozgom?Boze koji si na nebesima,molim te da mi udijelis bar jednu milost,ako mi vec druge kratis:sacuvaj me od ocajanja!... ............................................................................................ „Osam dana... ili deset ... stalno put sjevera ... klonuo sam ... nema broda ... zile mi gore ... oce ... majko ... braco ... zbogom zauvijek ... boze ... Rabbadah ...
7.“TIGAR“
Na putu prema Kalkuti,upravo prema koti Radza,jedrio je jedan brod.Bio je to cvrsto gradjen brod s tri jarbola,koji je na pramcu i na krmi bio obiljezen imenom „Tigar“,sastavljenim od srebrnih slova.Sluzio je kao ratni brod,to se moglo zakljuciti po odjeci mornara,mada je njegov sastav broda,po nekim svojim u prvi mah neupadljivim znacajkama,ukazivao na to da ipak nije bio sagradjen u ratne svrhe. Nalazeci se na zapovjednickom mostu,zapovjednik broda,snazan mornaricki oficir,bio je upro pogled u jedam jarbol s kojega je jedan mornar budno motrio more. „Dakle,Petre,vidis li vec kopno?“ „Ne,komodore,ne vidim jos nista.Predaleko smo jos od kopna,a i sunce me je zablijestilo.“ „Dobro,Petre,u pravu si.samo ti budno pazi i,cim ti nesto zapne za oko,odmah me obavijesti!“
Falkenau se okrenu-pazljivi citalac sigurno je odmah pogodio da je upravo on bio komodor-i uputivsi se prema krmenoj palubi,potrazi kormilara u njegovoj izbi.Bio je to po svom stasu pravi div,kojega bi se covjek bio mogao i plasiti,da naoko grub,ali dobrocudan izraz njegova lica nije ublazavao uticaj sto ga je ostavljala njegova stasita pojava. „Ej,kormilaru,kako si?Jesi li u Kalkuti primio kakve vijesti od svojih?“ „Hvala vam,komodore.Moji su dobro,a i momak mi lijepo napreduje.Iako jos mlad,dotjerao je vec do americkog potporucnika.“ „Zaista?Ja ti cestitam,kormilaru,na takvom momku.Kad si ga poslednji put vidio?“ Preko lica diva prijedje nacas sjenka. „Ja ga uopce nisam jos vidio,komodore!“ Falkenau ustuknu u cudu.“Sta kazes?Ti ga nisi uopce jos vidio?Zar nisi nikad proveo svoj dopust kod kuce?“ „Stvar je bas u tome“,rece kormilar,a lice mu pri tom poprimi izraz tuge.“Svaki put kad bih se ja nasao kod
kuce na dopustu,moj bi sin bio u sluzbi.A kad bi on ugrabio cetrnaest dana dopusta,ja bih plovio,bog te pita gdje,na nekom dalekom moru.daleko od kuce.“ To rece poluozbiljnim glasom,kao da se sam sebi ruga,tako da se Falkenau i protiv svoje volje morao nasmijati. „Zasto nisi podnio molbu da ti sin bude premjesten na „Tiger“?Vojvoda Maks bio bi ti molbu sigurno uvazio,vec i zato sto ti je sin sticenik majora Helbiga.“ „To ja,komodore,nikako ne mogu da ucinim.Moj sin treba sam da sebi nadje put kojim ce doci do svog prava.Inace bi jednom mogao reci da mu uvijek drugi sprovode brod u luku.“ „Kormilaru,to ti shvatanje duznosti sluzi na cast.Ali ako bi se tko drugi,recimo,na primjer,ja,zauzeo za njeg i podnio u svoje ime molbu u tom smislu,to ti ne bi bilo krivo,zar ne?“ Kormilaru zasjase oci.“Da djavo...oprostite komodore,htio sam da kazem da bih se tome mnogo obradovao.Nije to mala stvar imati stalno svog jedinca sina uza se.“
„Pa dobro,ja cu stvar imati u vidu.Nego,kazi mi sta je s majkom tvog momka?Jesi li se vjencao s njom?Koliko je meni poznato,bio si cvrsto odlucio da to ucinis.“ Kormilarevo lice poprimi ponovo izraz tuge. „Nisam ja to zaboravio,pa i dalje ostajem pri tome.Ali postoji jedna poteskoca.“ „Poteskoca?Zar te ona vise ne voli?“ „Poteskoca nije u tome.Ali njen je muz jos ziv,a njena joj vjera brani da se za ziva muza spregne s drugim muzem.“ „To bi,dakako,bilo za osudu.Njen je muz,dakle,jos ziv.“ „Na zalost!“ odgovori kormilar,priznajuci otvoreno koliko mu je to zao.“Osudjen je na deset godina zatvora,ali ce se uskoro naci na slobodi pa ce ponovo pokusati da se usidri pored svoje zene.“ „Ali ovoga puta ce morati odmah kidnuti,ako hoce da iznese zivu glavu.“ „I ja sam toga misljenja.Drzne li se da je samo jednim prstom dirne,odmah ce mu biti jasno da je nagrabusio na Balduina Schuberta.Kad ga se dohvatim,nebeski ce mu andjeli zapjevati svoju pjesmu.“
Kormilar se bio toliko zagrijao,da bi nastavio dalje prijetiti svom suparniku,da Falkenau nije skrenuo razgovor na drugi kolosjek. „Sta kazes o nasem brodu,kormilaru,ne cini li ti se da nikad ranije nije tako jedrio?U jedrenju mu nema ravna,zar ne?“ „Jedri divno komodore.Ne sjecam se da sam se ikad nasao na brodu koji bi jedrio kao sto nas 'Tigar' jedri.Nakon oluje u koju smo upali jedreci duz obale Cejlona,more se smirilo pa sad 'Tigar' ponjemu klizi kao po parketima kakvog damskog salona.“ Komodor se nasmijesi.“Ti,dakle,znas kako izgledaju parketi u damskim salonima?“ „Dabome da znam.Vidio sam ih u kuci majora Helbiga,onoga oficira koji ima tri sestre.“ „A kako si se po njima kretao?“ Lose,komodore,sasvim lose! Poput jarbola sto bi ga covjek natjerao da igra po napetom uzetu,a da se pri tome ne izvrne.“
Falkenau se nasmija.“To bi zaista znacilo zahtijevati suvise.A sad me poslusaj:jedno hocu da ti preporucim;kad budes pisao kuci ne zaboravi da s moje strane pozdravis svoje pa i majora.“ „Hvala vam,komodore,ne brinite,sa zadovoljstvom cu vam ispuniti zelju.Moram li pozdraviti s vase strane i sve tri majorove sestre?“ „A zasto mislis da ne bi trebalo da ih s moje strane pozdravis?“ „Bolje bi bilo da ih ne pozdravim.“ „A zasto?“ „Jer ce svaka od te tri sajke traziti da pristanete svojim brodom uz nju pa ce vam biti tesko da se uopce odvojite od njih.“ „To je tvoje misljenje,kormilaru.Medjutim,te opasnosti nema,jer sam se ja vec cvrsto usidrio!“ „Da,pravo kazete.Glup sam kao kakav morski pas,kad tako glupo blebecem.Ta vi vec imate zenicu,i to zenica kakvoj nema po drazesti ravne.“
„Tako je moj kormilaru! Pozdravi ipak s moje strane i majorove sestre.I jos jedno ne zaboravi:ubuduce dogovori se sa svojim sinom da u isto doba podjete na godisnji odmor pa ces se konacno jednom s njim sastati.“ Falkenau se zatim rastade s kormilarom,a ovaj se preda sav mastanju o sretnim danima sto ce ih dozivjeti ako poslusa savjet svoga komodora. Komodor je bio tek stupio na prednju palubu kad s osmatracnice na jarbolu zagrmje glas posmatraca: „Camac na vidiku!“ „Gdje?“ „Pravac sjever-sjeveroistok.“ „Jedrilica?“ „Ne,veslarica.“ Veslarica na pucini,na takvoj udaljenosti od kopna,morala je pasti u oci. „S koliko vesala?“ „Ne znam.Nalazimo se jos na suvise velikoj udaljenosti od nje.“
Uto se na palubi pojavi vodja palube.Bio je to Karavej,bivsi Ciganin. „Vodjo!“ „Komodore“ „Donesi mi caskom moj durbin iz kabine.“ Karavej poslusa i vrati se zacas s durbinom.Falkenau ga razvuce i usmjeri ga u naznacenom pravcu. „Pravo kazes!Veslarica u kojoj,koliko sad mogu da razaberem,veslaju samo dva covjeka.Sta kazes na to,vodjo?“ „Bit ce da su brodolomci s nekog nastradalog broda.“ „I ja sam toga misljenja.Nego,stani!Cini mi se da se camac sklanja od nas.To mi je sumnjivo.Brodolomci bi nastojali da nam se priblize.Mora da su nas vec davno primijetili,jer im sunce obasjava ledja.Osmotri ih caskom kroz durbin vodjo.“ „Razumijem,komodore.I meni se stvar cini sumnjivom.“ Cas zatim odjeknu palubom Falkenauova zapovijed: „Spustite camce,momci!“
Zapovijed bi zacas izvrsena. „Kormilaru,okreni brod prema sjever-sjevero-istoku.“ „Tigar“ opisa nevelik luk,a vjetar,koji mu je sad duvao u krmu,nadu jedra,pa brod zaplovi gotovo dvostrukom brzinom.Uskoro se camac mogao vidjeti i prostim okom. „Vjere mi,takvo cudo jos nisam vidio“,rece nakon nekog vremena Falkenau,koji je bio upro durbin u camac:“Jedan vesla,kao da ga svi djavoli gone,a drugi drzi ruke u krilu pa se uopce ne osvrce,kao da ga se citava ta stvar nimalo ne tice.Ne bio ja komodor ovog broda,ako se tu ne krije neka vragolija.Vodjo,posalji ovamo nekoliko ljudi! Vrag ce znati s kim jos mozemo da imamo posla.“ Karavej izda potrebne zapovijedi,pa su svi sad napeto iscekivali kako ce se ona dva covjeka u camcu ponijeti.Camac im se uskoro priblizi,ali dvojica u camcu ne izmijenise nikako svoje drzanje:jedan je iz sve snage veslao,a drugi je sjedio nepomicno,stalno na istom mjestu,poput kakve vostane lutke. Komodor je tresao glavom.“Tako mi boga,ona dva covjeka tamo u onom camcu izgledaju mi sasvim
ludi,inace bi morali da uvide da svakim svojim zaveslajem nanose sebi stetu.“ „Dopustite mi,komodore“,primijeti Karavej, “meni se cini da oni nisu bas toliko ludi.Meni se cini da oni samo hoce da dobiju na vremenu.“ „Moze li to biti“,odobri mu Falkenau. „Ipak mi je zagonetan onaj sto sjedi na krmi.Izgleda mi kao da cita iz neke knjige.Mora da se radi o nekom romanu s vrlo napetom radnjom,jer se covjek ne daje prosto nicim smesti.“ „Tigar“ se bio sad vec sasvim priblizio camcu,i Falkenau naredi da se spuste jedra.Mornari izvedose to tako spretno,da se brod zaustavi pred camcem,a onda se samo jos malo pomakao,nosen valovima.Ljudi na brodu primijetise da je covjek,koji je do tada sjedio u camcu na krmi.ustao i sakrio nesto u grudi.Drugi je u isti cas bio povukao vesla. Obojici se odjeca sastojala od neke vrste kosulje koja im je sezala do gleznjeva i bila obiljezena ne rukavima izvjesnim znacima;umjesto pojasom bili su se opasali
gajtanom.Falkenau je bio uvjeren da je odmah shvatio s kim ima posla. „Ah,po kosuljama vidim da imamo posla s kaznjenicima koji su vjerojatno pobjegli iz zatvora na andamanskom otocju.Da cujemo sta ce nam sve slagati.“ On se nasloni na ogradu palube i zapita na engleskom jeziku onu dvojicu koji radoznalo,ali bez ikakva straha,uprijese oci u njega: „Odakle dolazite?“ Manji od njih,koji je vjerojatno bio pametniji,protrnu od straha kad na pramcu procita ime broda.Bio je cuo mnogo prica o „Tigru“,a znao je i da pripada Nordlandjanima.Ipak se savlada,pa nitko nije mogao ni izdaleka naslutiti da je uzbudjen.Svjestan da se nikako nece moci spasiti ako ga neko od brodske posade prepozna,bio se u prvi mah uplasio.Bio je primijetio da je komodor bacio radoznao pogled na njegovu odjecu pa zakljuci da ce najbolje uciniti ako mu po istini odgovori na svako njegovo pitanje,a pri tom zataji samo svoje ime.Kad medju onima koji su se bili naslonili na palubnu ogradu ne vidje nijedno poznato lice,umiri se i odgovori:
„S andamanskih otoka.“ „Slutio sam to.A kuda ste se uputili?“ „Do kote Radza.“ „Znao sam da ces mi tako odgovoriti.A po sto idete tamo? „Gospodaru,nemoj traziti od mene da ti na to pitanje odgovorim.Ja vidim na tebi da ti ionako znas da smo mi bjegunci.“ „Ti to vidis na meni?Pametan si ti momak“ A zasto ste pred nama bjezali?“ „Jer nismo znali koju zastavu vije vas brod.A mogao je biti bas i Englez.“ „Engleza se ti,kako se cini,silno bojis,a nas bas nimalo.Kako bi bilo da vas mi malcice zarobimo i predamo Englezima?“ „Gospodaru,mi vam nismo nista nazao ucinili.“ „Ja to znam“,nasmija se Falkenau.“Ali,ja vam otvoreno kazem da po mom misljenju kazne odredjene za pocinjene zlocine nisu ustanovljene zato da ostanu neprimijenjene.Ali ja vas ne smatram propalicama,a uz to
nisam nimalo raspolozen da za tudji racun odigram ulogu cuvara zatvora.Uostalom kako se ti zoves?“ „Zovem se Johnson,gospodaru.“ „Znaci,ti si Englez.A tvoj drug?“ „On je Malajac.Ime mu ne znam.“ „Imate li novaca da kupite sebi odijelo?“ „Ne-ne“,odgovori oklijevajuci njegov sagovornik. „Kako cete onda nabaviti sebi odijelo?Pokusat cete da ga negdje ukradete,zar ne? Ili cete cak ...“ Komodor se prekide,jer mu je poglrd pao na jedno mjesto u camcu bjegunca.“Ah,vi ste se vec opskrbili odjecom.U zavezljaju koji vidim ispod kormilarove klupe zacijelo se nalaze odijela,zar ne?“ „Ne,gospodaru.“ „Nesto se ipak u njemu nalazi.“ „Les.“ „Sta?Les?Trojica ste,dakle,pobjegli,pa je jedan od vas putem umro?“
„Ne,mi smo les nasli.“ Komodor od cuda zanijeme caskom,a potom navali: „Bitange ste vi,bitange i nista drugo! Jos biste htjeli i da mi se narugate!“ „To nam nije ni na kraj pameti,gospodaru! Istinu smo vam rekli.“ „Ali les niste valjda nasli nasred mora,a to bas ovih dana kad more miruje kao rijetko kada!“ „Mi ga i nismo nasli u moru,nego u jednom camcu.“ „U jednom camcu?A u kojemu?“ „U ovome ovdje,gospodaru.“ „A sta je s vasim camcem?Ta niste valjda zrakom jedrili?“ „Mi smo pobjegli s andamanskih otoke u jednom camcu,ali smo se negdje na jugu prekrcali u ovaj brodic koji je sam plovio morem,a ucinio nam se vecim od naseg camca,pa smo u njemu nasli ovaj les.“ „Hm! Sve mi to izgleda cudno! Nego,kazi mi kako se sve to desilo?“
'Brodolomac' se odazva pozivu kojim mu se bio obratio komodor.Ispricavsi mu potanko sto je sve na moru dozivio,zataji mu samo sta su u mrtvaca nasli. Kad 'brodolomac' zavrsi svoju pricu,komodor se caskom zamisli,a zatim mu rece: „Ne kazem da si mi slagao,sklon sam cak da ti povjerujem.Ali momcima kakvi ste vi ne moze covjek uvijek da vjeruje.Mozda je covjek,kad ste ga nasli,bio jos ziv,pa ste ga vi ubili.“ „Sta vam pada na pamet,gospodaru!“ uvrijedi se kaznjenik.“Ta nismo mi ubice.“ „Jos jedno mi kazi! Vi ste mrtvaca sigurno pretrazili.Zar niste kod njega nasli nista po cemu biste bili mogli da utvrdite njegovu istovjetnost?“ „Nista mi nismo nasli.“ „Cudno! Zar je moguce da nije imao nista pri sebi?Stvar zasluzuje da bude potanje ispitana.Predjite na moj brod!“ „Gospodaru,mi smo ti rekli istinu! Ostavi nas na miru!“ „Ako si zaista istinu rekao,dajem ti rijec da cu vas odmah pustiti na slobodu pa cete moci da nesmetano produzite
svojim putem.Ali sada morate da se pokorite mojoj zapovijedi,ako necete da vas survam na dno mora.“ Toj se prijetecim glasom izrecenoj zapovijedi moradose brodolomci pokoriti pa se predadose,mada protiv svoje volje,u ruke sudbini.Falkenau im zapovijedi da pristanu uz „Tigar“.Oni se potom po dobacenom konopu uspese na brod.Falkenau naredi zatim jednome od svojih mornara da prenese na brod les.Nalazeci se vec u stanju raspadanja ,les se svih clanova posade duboko dojmi.U namjeri da ga pretrazi,komodor se nagnu nad lesom,ali avet gladi bila je ostavila na lesu,isuvise jasne tragove,a da bi komodor i caskom mogao da bude u nedoumici kakvom je smrcu covjek umro.Falkenau ustade i,obrativsi se dvojici bjegunaca koji su stajali pored njega u stavu nestrpljiva iscekivanja,rece: „Niste lagali,covjek je skapao od gladi i zedji.Ali tvrdeci da nije nista imao pri sebi,vi ste ipak htjeli da se nasalite sa mnom.“ „Nije nam to bilo ni na kraj pameti,gospodaru!“ „Ali sta si ti sakrio kad smo se priblizili vasem brodicu?“ „Nisam ja nista sakrio.“
„Ne lazi momce! Ja sam dobro vidio.“ Kad je covjek vidio da ne moze tajnu zatajiti,jer se time izvrgava velikoj opasnosti,rece ostro: „Ostavi nas na miru,gospodaru! Sve sto imam pri sebi,moje je vlasnistvo.“ „Ako se ispostavi da je to sto imas pri sebi tvoje vlasnistvo,nitko ti u to nece dirati.“ „Hoces li da me lisis nagrade na koju imam po zakonu pravo,ukoliko sam neki predmet nasao?“ „Ah,radi se,dakle ipak o predmetu koji ste nasli kod mrtvaca.Amo s njim!“ „Jesi li ti mozda bastinik mrtvaca?“ „Covjece,ne budi drzak! Pokazi mi predmet koji si nasao! Hoces li da ti pri tom pomognem?“ „Pokazat cu ti ga,ali ti ga necu dati u ruke,huljo! Radije cu ga baciti u more!“ U isti cas kaznjenik posegnu strelovitom brzinom za mrtvacevim dnevnikom sto ga je ranije bio sakrio pod kosulju.Vec je htio da izvrsi svoju prijetnju,ali mu u poslednji cas pomrsi racune kormilar,kojemu je malocas
bila dosla smjena.Nasavsi mu se odjednom na ledjima,stegnu mu cvrsto ruke i ote mu dnevnik. „Hvala ti,kormilaru!“ pohvali ga komodor.“Ne pustaj ga! Da vidim ima li pri sebi jos stogod sto mu ne pripada.“ Zagrljaj u kom se napadnuti 'brodolomac' sad nadje bio je tako cvrst,da se on mogao jos samo da batrga.Malajac,koji dotada jos nije bio ni pisnuo,bio bi rado pomogao svom drugu,ali,kad vidje da je okruzen ljudima koji mu prijete,uplasi se i ne maknu se s mjesta.Oci su mu ipak bile pozudno uprte u knjigu koju je kormilar bio predao komodoru. „Evo vam knjige,komodore,i cuvajte je! Samo pripazite na onoga drugoga.Oci mu lice na brodsko okno.“ „Ne boj se,kormilaru! Onemogucit cemo mi njemu odmah svako izmotavanje.“ Falkenau namignu svojim ljudima,a u isti cas deset saka zgrabise Malajca i oborise ga na zemlju.Za to vrijeme kormilar nastavi da pretrazuje suznja.Ubrzo se docepa kese s nakitom i predade je komodoru,koji je otvorio i kliknu u cudu:
„Biseri,biseri najcistijeg sjaja! Pa to je citav jedan imetak! Covjece,neces nam valjda sad dokazivati kako se i na robiji moze zaraditi tako veliko blago.“ Zarobljenik skripnu zubima,ali ne rece ni rijeci. „Hoces li reci od koga poticu ti biseri?“ Pitanje ostade bez odgovora. „E pa dobro,znamo mi kako cemo te primorati da progovoris.Kormilaru pusti covjeka.“ U poslednji cas prije nego sto ce izvrsiti komodorovo naredjenje,kormilar se šprvi put zagleda u lice svom zarobljeniku i u isti cas ustuknu,kao da ga je zmija ujela. „Do djavola! Tko je to?“ „Poznajes li ga mozda?“ zapita ga odmah Falkenau. „Da li ga poznajem?Odavno ga ja vec poznajem! Nego,kazite mi komodore,da li vam je rekao kako se zove?“ „Rekao mi je da se zove Johnson.“ „Slagao vas je,krupno vas je slagao! Ja znam da se sasvim drugacije zove.Taj se covjek zove Natter.“
„Natter?To je nemoguce! Pa ipak! Mozda se ipak tako zove.Kazu da je taj po drzavu opasan covjek predan Engleskoj.“ „To je on,komodore,to je sigurno on.Vjerujte vi meni,poznajem ja svog covjeka.“ Pri spomenu svog imena,zarobljenik problijedje.Takav udarac nije ocekivao.Trudeci se da se pravi kao da je pao s neba,on uzviknu: „Vi se varate gospodaru! Ja se zovem kao sto sam vam rekao: Johnson.“ „Uzalud pokusavas da me prevaris,covjece!“ nasmija se kormilar.“U Nordlandiji si se zvao Natter.“ „Ja nisam nikad bio u Nordlandiji.“ „Ne lazi! Tvoje se lice ne moze tako lako zaboraviti.A i ti si mene prepoznao,vidim ja to jasno na tvom licu.“ „Vi se ipak varate.Ja vas do danas nikad ranije nisam vidio.“ „Do djavola! Stvar postaje sad isuvise glupa! Hoces li priznati da si bio u Nordlandiji i da si se tamo zvao Natter?“
Pri tom pridje covjeku i tako mu snazno stegnu grudi da prosto oglusi i obnevidje,a lice mu poplavi i pocrvenje. „Pustite me gospodaru! Zgnjecit cete me!“ „Jesi li ti Natter ili nisi?“ „Da,tri me djavola pomogla,jesam.“ „Vidis li kako si brzo progovorio.A sad hocu jos da znam ko ti je dao kesu s biserima.Govori,jer cu te inace zgnjeciti ko spuzvu!“ „Odmah cu ti reci.Oduzeo sam je mrtvacu.“ „Eto,vidis,sad te moram pohvaliti sto si odmah istakao pravu zastavu.Da,s kormilarom Schubertom nema sale.A sad cu ti ispuniti zelju.“ Pri tom mu oslobodi pleca,a covjek duboko udahnu od olaksanja. „Kormilaru,to si dobro izveo!“ pohvali ga komodor.“Prosto si me zadivio! To je treci put sto jedan Schubert raskrinkava tog covjeka.Da,treci put“,nasmija se komodor kad vidje kako ga Natter u cudu promatra.“Ti mozda i ne znas tko te je po drugi put osramotio.Drugi
put ti je namjestio zamku cetrnaestogodisnji djecak naseg vrijednog kormilara.“ Natter,koji to stvarno nije znao,ugrize se za usne i zasutje. „Covjece,mora da si se tesko ogrijesio o zakone Engleske,kad su te poslali na Andamansko otocje.To se mene naravno ne tice,ali cu se pobrinuti da ne izbjegnes kazni koju si zasluzio time sto si se ogrijesio o zakone Nordlandije.Vezite obojicu i turite ih u buturnicu!“ Zapovjed bi odmah spremno izvrsena.Natter,koji uvidje da je ovoga puta izgubio igru,predade se bez ikakva otpora svom udesu i pusti da ga vezu.Isti udes zapade mu i druga.Zatim ih obojicu smjestise pod palubu. Posto momcad iznesose oba zlocinca,komodor ostade nasamo s kormilarom pa izvuce iz dzepa mrtvacevu biljeznicu. „Da vidimo ima li u mrtvacevoj biljeznici podataka o imenu samog mrtvaca ili o njegovoj porodici.-Hm,bio je to obrazovan covjek,ukoliko se to moze zakljuciti po njegovu nacinu izrazavanja“,rece posto preletje
pogledom prvu stranicu.Jos je neko vrijeme listao biljeznicu,a onda odjednom zastade. „Evo“,uzviknu sav veseo, „covjek se zvao Gollwitz,Hugo Gollwitz,a potjecao je iz Sudlandije.“ „Gollwitz ... Gollwitz ...“ ponovi za komodorom kormilar,zamislivsi se pri tom.“To sam ime vec jednom negdje cuo... Ah,sad znam! Komodore,meni je taj covjek poznat.“ „Zaista?Cudno! Gdje si ga vidio?“ „Da,to je bilo davno,proslo je otada sigurno dvadeset i pet godina.Ja sam tada sluzio kao mornar na jednom engleskom ratnom brodu.S nama je sluzio mlad covjek,po imenu Gollwitz,koji je bio stupio u englesku sluzbu s namjerom da sluzi u engleskim kolonijalnim cetama.Sto se kasnije s njim zbilo,ja ne znam;ali ja sam ga upamtio kao covjeka koji nije nimalo ohol pa se i s nama,obicnom mornarima,prijateljski ophodio.“ „To je on,to je bez sumnje on“,potvrdi komodor koji je bio obratio narocitu paznju kormilarovim rijecima:“On prica i u svom dnevniku o toj svojoj sluzbi u svojstvu dobrovoljaca.Mi cemo tom biljeznicom ne samo
iznenaditi nego cemo uveliko i obradovati porodicu Gollwitz.Ja sad medjutim nemam vremena da citam taj dnevnik,citat cu ga kad budem za to imao vremena.Cuvaj ga sad ti,Schuberte.Ti imas u prvom redu pravo na to,jer si ga ti sacuvao od unistenja.Da nije tebe bilo,onaj nitkov bi ga bio bacio u more i tako unistio.A kad se vratimo u domovinu,za to ce biti,dakako,do nekoliko mjeseci,tebe ce zapasti cast da s osjecajem radosti predas porodici Gollwitz pokojnikovu oporuku,a kesu s biserima cuvat cu za to vrijeme ja.“ Dok su komodor i kormilar na palubi medjusobno izmjanjivali misli o tome sta ce uciniti sa svojim zarobljenicima,ona dva zarobljenika pod palubom bili su se upustili u razgovor druge vrste.Mala,tijesna prostorija,u kojoj su obojica lezali ruku i nogu vezanih remenom,licila je vise na mracnu celiju kakvog zatvora nego na kabinu.Posto koraci mornara koji su ih bili onamo smjestili utihnuse,prostorija utonu u tisinu pa neko vrijeme nije bilo cuti glasa.U tisini prodje pet minuta,a zatim jos pet minuta,a onda Malajac uzdahnu duboko: „Sahibe!“
„Tu sam.Sto hoces?“ „Mislis li ti da bi netko mogao da cuje nas razgovor?“ „Ne,ja mislim da je to iskljuceno.Posto su nas ona cetvorica smjestili ovamo,ja sam im cuo korake kad su nas,odlazeci odavle ostavili da camimo ovdje.Nisu smatrali potrebnim da postave strazu nad nama,jer smo vezani pa se jedva mozemo micati.“ „Da si poslusao moj savjet i bacio odmah mrtvaca u more,sve bi sad bilo u redu:ne bi nas bili pretrazili pa bi nas bili pustili na slobodu.“ „Ne varaj se! Ti bi nas psi bili svakako zgrabili,jer me je kormilar,kojega je sam djavo u zao cas po nas doveo k nama,odmah prepoznao.“ „Mislis li ti da se jos mozemo na neki nacin spasiti?“ „Ja se jos uvijek,nadam.“ „Da.Ti ce nas Nordlandjani sigurno povesti sobom do kote Radza pa ce nas tamo predati jednom engleskom brodu.Vjerojatno cemo stici za mraka pa se nocas ne moramo jos nicega bojati.Mozda ce nam se tamo pruziti
prilika da pobjegnemo.Da nema bar tog prokletog remenja,tako je cvrsto,da covjeku prosto kozu odre.“ „Remenje ti smeta?Kojesta! rece Malajac nasmijavsi se pri tom posprdno.“Ti znas kakvi su umene zubi.Nema tog remena koji bi mogao da im odoli.Sacekajmo samo da se spusti noc! Ja cu onda pregristi tebi remenje kojim su te vezali,a poslije ces ti mene odrijesiti.“ „Zaista,to bi moglo da uspije“,obradova se Natter.“Preostat ce nam onda jos da se iskopamo is te rupe,sto nece biti bas laka stvar.Ja sad jos nemam pojma kako da to izvedemo,ali pokusati ipak moramo.Ne uspijemo li da se do ujutru oslobodimo,nema vise spasa.“ „A sta cemo uciniti ako uspijemo da se oslobodimo veza i da se iskopamo iz te rupe?“ „Skocit cemo prosto u more i otplivati do obale.“ „U tim nasim kosuljama,koje ce nas svakome,cim nas ugleda,odati?“ „U pravu si.Moramo nabaviti sebi mornarska odijela.Ali prije moramo jos posjetiti kapetanovu kabinu.“ „A zasto?“
„Zar mislis da cu se ja dragovoljno odreci kese s biserima?Mi trebamo novaca,i zato hocu da iskoristim priliku i ponesem sobom ono sto mi ionako po zakonu kao nalazniku pripada.“ „Ali mi se time izvrgavamo velikoj opasnosti.“ „Izvci cemo se mnogo vecoj opasnosti ako ostanemo ovdje bez ikakvih sredstava.Uostalom,ja ne gledam u tu stvar tako crno kao ti.Ja vjerujem da ce zapovjednik,cim brod pristane,odmah sici na kopno,pa ja ne treba da se bojim da bih se mogao s njim sresti.Uostalom dosta je tog naseg caskanja.Najbolje ce biti da sad nekoliko sati prespavamo,da bismo uvece bili odmorni.Poslednjih dana nismo ionako gotovo oka sklopili.“ Bilo je proslo vec nekoliko sati,kad se Natter probudi pa zauze sjedeci stav i osluhnu.Svuda naokolo vladala je duboka tisina.Nije se cuo vise ni sum valova sto ih je brod sjekao,i Natter po tom zakljuci da se brod usidrio.Nista drugo nije mogao da primijeti,jer je zatvor u kom su lezali,od casa kad su u nj baceni,bio potpuno mracan.Natter nije mogao,dakle,da zna da li se probudio ujutro ili uvece.
Njegov je drug,kako se cinilo jos spavao;culo se jasno kako dise duboko.On se,medjutim,probudi,cim ga Natter zovnu,i zapita ga: „Da,pocnemo,sahibe?“ „Pricekaj jos malo! Ja ne znam,doduse,koliko je sati,ali zacijelo nismo dugo spavali u tom golubinjaku.Mozda ce nas tko jos prije noci posjetiti.“ Uskoro se pokaza da su obojica bili spremni da jos dugo cekaju.Uto stepenice skripnuse.Netko je bio sisao s palube,zastao i napalio svjetlo.Natter primijeti kroz pukotine i procijepe na vratima kako je svjetlo bljesnulo.Kako su vrata bila napravljena od mekana drveta,daske su se tokom vremena bile toliko osusile i odvojile jedne od drugih,da su neke pukotine bile sire od hrpta noza. Natter pomisli odmah da bi vrata mogla biti zatvorena zasunom pa ga potrazi pogledom i uspije brzo da ga nadje.Zasun je bio namjesten na samoj sredini vrata;tamo gdje je prelazio na okvir vrata,nalazila se prilicno siroka pukotina,pa je Natteru srce jace zakucalo od radosti.Trebalo je samo gurnuti ostar predmet u
pukotinu,taknuti i pomaknuti njime zasun,i vrata bi se izvana otvorila. Natter je na tu misao bio dosao zacas,za svega dvije ili tri sekunde,kad se vrata odjednom otvorise,i u kabinu udje jedan mornar.Mornarova svjetiljka obasja kabinu,i zarobljenicima se prvi put ukaza prilika da razmotre svoj zatvor.Bila je to uska,niska prostorija u kojoj se mornar jedva mogao uspraviti;prostorija je zjapila prazna,jer u njoj osim dvojice zarobljenika nije bilo nicega:ni jedne jedine kuke,ni jednog jedinog cavla. „No,kako vam se svidja ovdje?“ nasmija se covjek.“Pokazite mi vase veze! Da vidim nisu li mozda od juce olabavile.“ On odlozi svjetiljku i ugleda remenje.Vjerojatno zadovoljan,jer utvrdi da su veze bile netaknute,isceri lice i rece: „Veze su netaknute.Njih se necete nikad vise rijesiti,ni zivi ni mrtvi.Danas ih jos mozete podnijeti.Ali sutra! Morate,naime,znati da su u luci usidrena dva engleska broda.Na jedan od njih bit cete i vi ukrcani,a onda neka vam se bog smiluje.“
Zarobljenici su sutjeli,a mornar nastavi: „Komodor i kormilar prebacili su se pred jedan sat camcem na kopno.Da se ne biste potuzili da smo za njegove odsutnosti bili prema vama negostoljubivi,kapeten nam je naredio da vas pocastimo jelom i picem.Zato sam dosao k vama,mada bih se zapravo prijatnije osjecao tamo prijeko u blagovaonici odredjenoj za momcad,gdje ce se danas momcad veselo provesti,pa bih se i ja prijatnije proveo.“ Mornar pridje pri tom vratima i stavi pred njih jedan hlebac i vrc pun vode,koje je cas prije bio ostavio na stepenicama. „Ali mi ne mozemo jesti vezanih ruku“,rece Natter. „Ne brini za to,momce.Moja ce briga biti da vas posluzim sto god budem ljepse mogao,pa ce vam se ciniti da sjedite na krilu svoje majke koja vas pita kolacima.“ Potom uze noz i poce da ih pita,turajuci redom svakom po zalogaj u usta.Obojica su bili uvelike ogladnjeli ,jer nisu bili od ranog jutra nista okusili;tom su majcinskom brigom bili ocito ushiceni,a to se moglo vidjeti i po tome sto je hlebac pred njima ubrzo nestao.
„Tako,djeco,ovaj vam je kolac,kako vidim,prijao.Medjutim,da biste mogli da jelo dobro probavite.dat cu vam jos i da pijete.“ Zatim uze velik vrc,u kom je moglo stati bar pet litara vode i primaknu ga usnama dvojici vezanih zarobljenika.Posto ih napoji,odlozi vrc i obrati se zadovoljno obojici: „Tako,djeco,sad ste siti pa cete sigurno htjeti da spavate.Zelim vam da u miru provedete noc.Sin moje majke sretan je sto nije u vasoj kozi.“ Zatim uze svjetiljku,izidje iz celije i zatvori za sobom vrata zasunom.Ugasivsi na stepenicama svjetiljku i ostavivsi je pored poslednje stepenice,pope se zatim na palubu.Vrc,u kojemu je jos bilo vode,bio je ostavio u celiji,kod zarobljenika,mada je trebalo da pomisli na vezani ljudi nece moci da iz njega piju. Prateci poput risa svaki mornarev pokret,Natter je bio primijetio s narocitim zadovoljstvom da je mornar ostavio vrc u celiji.Posto mornarovi koraci utihnuse,progovori Malajac:
„Otisao je,sahibe,pa sad mozemo zapoceti.Okreni se u stranu,da ti zubima dosegnem veze kojima su ti vezane ruke.“ „To nije vise potrebno.Mozemo mi i brze postici cilj za kojim idemo.Onaj se covjek dosjetio da ce biti dobro da ostavi ovdje svoj vrc.Mi cemo ga razbiti pa cemo onda krhotinama stakla lako moci razrezati remenje kojim su nam vezali ruke.“ „Ali lom ce doprijeti nekome do usiju i odati nas,pa cemo onda stradati“,rece Malajac. „Oh“,odvrati mu Natter.“lom se nece uopce cuti.Mornar je rekao da ce se veceras momcad u svojoj blagovaonici veselo provesti.Kakvu ce graju momcad pri tom podici,to je tebi,upravo kao i meni,jasno.Cujes li uopce kakav glas?Kao sto mi sad nista ne cujemo,tako nece ni oni zabavljajuci se,cuti lom koji cemo mi prouzrokovati razbijanjem vrca.Vece srece nismo mogli imati.Komodor je otisao u grad,a momcad se zabavlja u svojoj blagovaonici.Na palubi nema nikoga,osim straze,pa nemamo cega da se bojimo,makar se i svi djavoli urotili protiv nas,da ce nam se plan izjaloviti.Dosta je bilo rijeci! Za pola sata moramo se probiti do slobode.“
Kako je celija bila tijesna,vrc im je stajao na dohvat ruke.Natterb se polako pomaknu i uspije da ga nogama dirne.Zatim podize oprezno koljena,privuce ga nogama k sebi pa ga snazno pritisnu stopalima i zgnjeci ga.Lom,koji pri tom nastade,bio je obojici ocit dokaz da se vrc razbio u paramparcad.Natter nije mogao pri tom sprijeciti da mu krhotine ne rane koljena,ali se na to uopce ne osvrnu,upravo kao sto se na takvu sitnicu ne bi osvrnuo covjek na koga bi nasrnuo copor pasa. Izmedju krhotina vrca Natter pokusa da dohvati jedno stakalce.Mnogo se pri tom trudio,jer su mu ruke bile vezane na ledjima,ali najzad ipak uspije.Sad se Malajac morao na ledjima dogurati do njega i primaknuti mu rucnim zglobovima stakalce. Bio je to naporan posao,i Natteru je curio znoj u krupnim kapljama niz celo.Ostalo svrsise u desetak minuta.Uskoro su bili vec slobodni pa skocise na noge i protegnuse ukocene udove. „A sta sad?“ zapita Malajac sav zadihan. „Sad ce sve ici lakse.Zar nisi primijetio,kad je svjetiljka osvijetlila celiju,da izmedju vrata i dovratnika zjapi siroka
pukotina?Ako kroz tu pukotinu provucemo jedno siljato stakalce i njime dosegnemo zasun,lako cemo otvoriti vrata.“ Taj posao ne svrsi Natter,doduse, tako brzo,jer je u mraku morao da napipa zasun,ali,gurajuci ga stalno siljkom stakalca,najzad uspije da ga malo-pomalo sasvim povuce. Natter je bio predvidio da ce za taj posao trebati pola sata,ali on ga svrsi ranije,pa se obojica odjednom nadjose pred otvorenim vratima.Nater se zatim oprezno prisulja stepenicama-Malajac ga je izdaleka slijedio –i dotaknu nogom svjetiljku,koju je mornar bio odlozio pa se sagnu i podize je,a pri tom dohvati i kutiju zigica. Uspevsi se najzad do palube,obazre se oko sebe.Palubu je osvjetljavao svojim slabim svjetlom samo fenjer prednjeg jarbola.Natteru je bio dobro poznat uredjaj broda pa je znao gdje ce naci kapetanovu kabinu.Krijuci se u tami prijedje neprimijecen mimo glavnog jarbola i brodske straze koja se bila naslonila na jarbol i zurila u nebo.
Stigavsi do komodorove kabine,pokusa da pritisne kvaku i-uspje u tome,jer vrata na kabini nisu bila zakljucana.Kliznu brzo u kabinu i povuce za sobom vrata.U kabini utonu u gust mrak u koji je kroz okno s mora prodirala samo slaba zraka svjetla.Zato se osmjeli i napali svjetlo.Prvi mu pogled pade na pisaci stol,prislonjen u kutu uz straznju stijenku.Jedan ormaric usred stijenke privuce njegovu paznju.Ako igdje,kesa s biserima morala se nalaziti ondje.Ali kako da dodje do nje?Trazeci,ogleda se oko sebe;pogled mu se zaustavi na makazama za rezanje papira koje su lezale na stolu pored raznog pisaceg pribora.Zacas se odluci i turi ih izmedju brave i stijenke ormarica.Trud mu bi ubrzo nagradjen;vratasca skripnuse i u isti se cas otvorise. Provalnik se jedva savlada da ne klikne od radosti;pred njim je lezala kesa za kojom je tragao,a pored nje nekoliko svitaka novca...Ali,koliko god trazio i premetao medju papirima,dnevniku nije mogao uci u trag.To je svakako moglo da bude kobno za njega;ako se naime dnevnika docepa mrtvaceva rodbina,on se nece nikako okoristiti poznavanjem njegova sadrzaja;zato namjesti ponovo bravu,da bi bar za neko vrijeme zatro trag svojem
tajnom posjetu,utrnu svjetiljku i vrati se na palubu-istim putem kojim je bio posao u kapetanovu kabinu,sidje niz stepenice i,pod palubom,do samih stepenica nadje Malajca koji ga je nestrpljivo ocekivao. „Dugo si se zadrzao.Ja sam se vec bojao da su te uhvatili.“ „Sreca me je posluzila.Nasao sam kesu s biserima,a pored nje i nekoliko svitaka novca!“ Njegov drug se prosto zapanji.“Docepao si se kese s biserima?Oh,onda je sve u redu! Kako ti je to poslo za rukom?“ „Pricat cu ti o tome drugom jednom zgodom.Ne zaboravi da se moramo jos opskrbiti potrebnim odijelom.“ „Da,pravo kazes! Prepusti tu brigu meni,sahibe.U to se ja razumijem;ja znam gdje cu ga se domoci.“ „Gdje mislis da ga se domognes?“ zapita ga Natter. „U spavaonici momcadi,dakako.Glavno je da je ona sad pusta.Prepusti tu brigu meni! Ne nalazim se ja sad po prvi put na brodu.“
„U redu.U taj se pothvat mozes upustiti danas bez straha.Veceras se momci zabavljaju.Prije jutra nece niko od njih leci.“ „Necu,dakle,naici ni na kakve poteskoce.Sacekaj me ovdje,sahibe!“ Cas zatim Malajac je bio vec nestao u tami,pa je sad na Natteru bio red da ga saceka.Sad je on imao da izdrzi tesku kusnju pa je vec mislio da je Malajca zadesila kakva nesreca,kad ga odjednom ugleda navrh stepenica gdje nosi velik zavezljaj odjece:u zavezljaju je bilo pored odjece i cipela i kapa,pa nije trebalo da se boje kome upasti u oci kad,preplivavsi more,koje je dijelilo od kopna,stanu na cvrsto tlo. Odmah sacinise od odjevnih predmeta dva zavezljaja,i svatko,da bi svoj zavezljaj sacuvao od vode,stavi sebi na glavu svoj,a zatim obojica sidjose u more po brodskim ljestvama,koje su srecom bile ostale spustene od casa kad su se komodor i kormilar bili uputili u grad,a potom ih nitko vise nije bio podigao.Malo zatim oba zlocinca nestadose u mracnoj noci.
Ono cega su se bili pothvatili s izvjesnom sumnjom bilo je najzad postalo gotov cin,i tako su jos jednom bili izbjegli pravdi koja trazi da zlocinci budu kaznjeni. Narednog jutra,posto bi utvrdjeno da su zarobljenici nestali,obalna straza bi obavijestena o njihovu bijegu.Sva su traganja za njima bila,medjutim,uzaludna:zlocincima,cije je glave Falkenau bio visoko ucijenio,nije bilo vise ni traga ni glasa. ............................................................................................ Granicu izmedju Nordlandije i Sudlandije tvori gorski lanac kojemu po velicajnosti,nema mozda ravna.Krajeve koji svojom strahovitom divljinom podsjecaju putnike na srednjovjekovne hajducke podvige zamjenjuju ovdje odjednom prizori vanredne,neuporedive drazesti.Narocito mnogo posjecuju prijatelji prirode klanac koji juzno od Helbigsdorfa vodi uzbrdo,preko bezbroj vijuga,prema prijevoju nazvanom Himmelstein,spustajuci se potom odmah lagano u dolinu.Svaka okuka na tom klancu otkriva nov,neocekivan pogled,tako da tu cudjenju i divljenju nema ni kraja ni konca.Stigavsi na prijevoj i zastavsi na tom mjestu,putnik,koji se osvrne na put sto ga je
presao,ima osjecaj da je opijen nenadmasivom ljepotom prizora sto su se pred njegovim ocima na tom putu stalno redjali.Okrene li se pak prema jugu,da bi produzio istim putem,ponovo ce sav ocaran,zastati. S tog visokog prijevoja vodi navise lijep put,pun vijuga,koji se zavrsava pred stepenicama zamka Himmelstein,nazvanog tako po istoimenom brdu na kojemu se nalazi.Taj zamak nije nikada bio ni osvojen ni razoren,jer je po svom polozaju,bio neosvojiv.Ali zub vremena izjedao mu je stalno zidine,pa je grofovska porodica Hohenegg,u ciji je posjed najzad bio presao,na njemu bila izvela potrebne popravke,uskladivsi mu pri tom spoljasnji i unutrasnji izgled sa zahtjevima svoga vremena.Zamak je sad vlasnistvo mladjeg grofa Hohenegg,koji je u tom kraju poznat pod imenom „ludi grof“.Mladi grof naslijedio je taj zamak od svoje majke,dok je ocevu bastinu morao ustupiti njenom zakonitom nasljedniku,Nurvan-pasi,starijem bratu svoga oca.U taj je zamak mladi grof svracao svake godine na nekoliko mjeseci,zabavljajuci se lovom u prostranim sumama tog kraja,kad bi se zasitio zamornih zabava kojima se odavao u glavnom gradu.
Ostavljajuci za svojim ledjima zamak,putnik ce produzujuci dalje tim gorskim bilom stici nakon pet minuta hoda do malena,mracnom jelovom sumom okruzena jezera,koje malen gorski potok puni svojom prekomjernom vodom sto se u stepenasto polozenim vodopadima izlijeva u duboku jarugu koju je narod nazvao „paklenom jarugom“. Ta se vrlet snazno doima,vise nego svojom romanticnoscu,svojom jezovitoscu.Gornji,zamku okrenut dio sasvim je neprohodan,jer potok,koji se rusi s visine,tvori sirok vodopad,ispunjujuci pri tom sasvim svojom vodom dno jaruge.Iz te se jaruge dizu okomito uvis stijene,na cije se klizave,vodopadom skropljene strmine,ne bi ni najsmioniji planinar usudio da zakoraci. Malo podalje,na tom putu,jaruga se siri,pa iz nje vodi uska,gotovo neizgazena staza,koja se nakon cetvrt sata hoda zavrsava u nevelikoj,ali sirokojdolini,kroz koju prolazi los,izrovan kolni put. U jednoj velikoj,raskosno uredjenoj sobi,na uglu zamka Himmelstein sjedio je „ludi grof“ za bogatim doruckom.Pogled,u kom je covjek s prozora te sobe mogao da uziva bio je kakax se samo moze zamisliti,ali
grof nije uopce vise imao smisla za prirodne ljepote.Mnogo je vise uzivao u bludnom francuskom romanu koji je upravo listao. Sobe u grofovu zamku bile su iste one sobe u kojima su nekad prebivali stari vlasnici Himmelsteina,ali staro je hrastovo pokucstvo bilo nestalo iz njih,pa su one sad bile uredjene u novom stilu:mali,okrugli prozori zamijenjeni su velikim brusenim staklenim plocama,koje su se o zalazu sunca nad sirokom dolinom ljeskale poput zezenog zlata.Odanle su se stari vitezovi divili podvizima drumskih razbojnika,odanle je grof nastavljao da se bavi tim lijepim poslom na nacin prilagodjen savremenim prilikama. Odjednom se otvorise vrata,i u sobu udje upravitelj zamka.Mi smo se jednom vec sreli s njim,kad je imao da u grofovoj kociji preveze preko granice ona tri iz Hochberga odbjegla kaznjenika. Grof podize pogled s knjige.“No,Geissleru,kakve mi vijesti donosite?“ „Gospodine grofe,jedan covjek,koji ceka u predsoblju,zamolio me je da ga najavim Vasem Gospodstvu;on zeli da se porazgovori s vama.“
„Zar mu niste rekli da ne primam nikoga?“ „Ne,nisam se usudio da mu to kazem.“ „Niste se usudili? Vi?“ zapita u cudu Hohenegg. „Da,nisam se usudio.Gospodine grofe,vi cete se nemalo zacuditi kad to ime od mene saznate.“ „E,bas sam radoznao.Kazite mi tko me to trazi?“ „Vasoj cu radoznalosti,gospodine grofe,lako udovoljiti:covjek se zove Mericourt.“ „Sto?“ uzviknu Hohenegg,skocivsi sa stolice.“Kojega to Mericourta vi mislite? Zar onoga koji je u Engleskoj zamijenio svoje ime imenom Johnson,a u Nordlandiji imenom Natter?“ „Da,Vase Gospodstvo! Upravo njega mislim.“ „To je nemoguce.Ne mogu prosto da zamislim da su ga Englezi pustili na slobodu.“ „Da ga propustim,gospodine grofe?On ce vam na sva vasa pitanja u vezi s njim moci najtacnije odgovoriti.“ „Pravo kazete.Propustite ga!“
Upravitelj se udalji i propusti posjetioca.U otmjenom,po poslednjoj pariskoj modi odjevenom gospodinu,koji cas zatim lakim korakom prijedje preko praga,i udje u sobu,nitko ne bi bio prepoznao bjegunca s andamanskog otocja. „Vi me,dakle,zaista niste ocekivali,gospodine grofe?“ „Ne,nikako!Djavo me odnio ako sam to uopce smatrao mogucim.“ „Onda vam nisam ni dobro dosao?“ „Do djavola,nisam to mislio da kazem.Nadam se da necete krivo shvatiti moju zapanjenost.Ja se samo ne mogu dosta nacuditi da su vas Englezi pustili na slobodu.“ „Pravo da vam kazem“,nasmija se Natter, „oni se u stvari i nisu pokazali prema meni toliko covjekoljubivima.“ „Nisu,dakle?Onda ste im vi,kako da kazem,prosto...“ „Da,tako je.Ja sam im sretno umakao.“ „E,to mi morate ispricati.Sjednite,molim vas,i doruckujte sa mnom.“ Natter se odazva tom pozivu i sjede sucelice grofu.Grof pozva zvoncem upravitelja i naredi mu:
„Donesite brzo jeduci pribor za ovog gospodina!“ Posto uli vina u kristalne case,uspjevsi jedva da savlada svoju radoznalost,grof zapoce: „Dakle,Natter,vi dolazite sad iz Engleske?“ „Ne grofe,u velikoj ste zabludi.Ja dolazim pravo s andamanskog otocja.“ „S anda... ? “Beskrajno iznenadjenom grofu ispade viljuska iz ruke.“Ne mogu gotovo da vjerujem u to.Od stotinu gostiju tog otocja jedva jednome podje za rukom da pobjegne.“ „Shvatite slobodno moj slucaj kao jedan od rijetkih izuzetaka i dopustite mi da vam ispricam kako se to desilo.Cut cete roman koji ce vam biti zacijelo zanimljiviji od romana koji ste citali kad sam usao ovamo.“ I sad Natter zapoce svoju pricu o zgodama i nezgodama sto ih je bio dozivio u izgnanstvu,a na koje je primoran okolnostima,sam sebe bio osudio.Grof ga pazljivo saslusa,ne prekinuvsi ga ni jednom jedinom rijeci;citavo to vrijeme ne dotaknu se cak ni jela ni pica.
„Natter,vasa je prica zaista neobicna.A sta mislite sad da ucinite?“ „To nije nimalo tesko pogoditi.Odlucio sam da se domognem maharadzina blaga.“ „Ali ono ne pripada vama.“ „Ne pripada ono ni porodici Gollwitz.Clanovi te porodice nemaju nikakva na zakonu osnovanog prava da traze za sebe to blago.Brak Huga Gollwitza s lijepom begum nije bio zakonit brak,pa ga zakon ne moze ni priznati.A onda imajte na umu i koristi koje bi pored mene od tog blaga,ako ga se domognem,imalo i nase drustvo za koje sam ja toliko radio.Raspolazuci djelomice tim blagom nase bi se drustvo moglo uspjesno boriti protiv danasnjeg drustvenog uredjenja.Osim toga u citavoj toj stvari u pitanju je i moja licna cast.Gollwitz govori u svom dnevniku s tolikim omalovazavanjem o Mericourtu,da ja,kao Mericourtov brat,moram te uvrede odbiti i boriti se protiv porodice Gollwitz,ukoliko bi ona pokusala da istakne bilo kakvo pravo na maharadzino blago.Blago mora svakako pripasti meni.“
„A da li vam je u tancine poznat polozaj otoka na kojemu se blago nalazi?“ „Da,ja sam sve podatke iz dnevnika tacno upamtio.“ „A znate li i polozaj skrovista u kojemu se blago nalazi i kako se do njega moze doci?“ „Znam,a mozda i ne znam,kako se uzme.Gollwitz je naime,svoj opis tako sastavio,da samo bilo koji clan njegove porodice moze da otkrije put do skrovista blaga.“ „Ako stvar stoji tako,svi ce vasi napori biti uzaludni.“ „Hoce li biti uzaludni,to jos ne znamo,grofe.Moja je prva briga za sada da me netko uvede u porodicu Gollwitz.Zbog toga sam ja zapravo i dosao k vama.“ Ta izjava nagnu grofa u grohotan smijeh. „Dragi prijatelju,vi ste se obratili na krivu adresu.Ja vas uvjeravam da biste s mojim preporucnim pismom postigli upravo protivno od onoga sto zelite postici.Odmah bi vas izbacili na ulicu.“ „To ne vjerujem.Receno mi je da dobro poznajete tu porodicu.“
„Da,to je istina.Ali to je jedno od onih poznanstava koja se u obicnom govoru ubrajaju u red neprijateljstava.“ „Vi ste,dakle,zavadjeni s porodicom Gollwitz?A zasto?“ „Dragi prijatelju,to su stare pripovijesti,o kojima ja ne volim da govorim.Rekao sam vam da od mojih preporuka ne biste mogli imati koristi,drugo vam ne mogu reci.“ Natter se zagleda preda se,ocito razocaran.Nakon kratkog razmisljanja rece odlucno: „U redu,kad mi vi ne mozete da pomognete,pokusat cu da drugim putem dodjem do cilja.“ „A o cemu se zapravo radi?Biste li mi htjeli to bar ukratko reci?“ „Radi se o nesreci koja je pred mnogo godina zadesila porodicu Gollwitz,a potanje je poznata samo clanovima te porodice.Za tu je nesrecu znacajna jedna brojka.Ta brojka ukazuje u neku ruku na put kojim se moze doci do skrovista u kom se krije blago.“ Hohenegg je pazljivo pratio Natterove rijeci pa odjednom skoci i ushoda se gore-dolje po sobi.Posmatrajuci ga u cudu,Natter ga zapita:
„Sto vam je,grofe?Jeste li mozda upuceni u tu stvar?“ Grof odjednom zastade pred Natterom. „Da,u tu sam stvar donekle upucen.Mogu cak da kazem da mi je citava ta pripovijest dobro poznata,pa bih mogao da vam kazem i brojku za kojom tragate.“ Iznenadjen tom neocekivanom izjavom,Natter skoci kao munjom osinut. „Vi se vjerojatno salite,gospodine grofe?Kako biste inace...“ „Sjednite jos malo i saslusajte me mirno pa cete vidjeti da se ne salim.“ Pri tom sjede opet za stol,a i Natter sjede,mada s izvjesnim oklijevanjem. „Kao sto znate,moj je otac bio ministar nordlandijskog vojvode.Kao takav nasao bi se ponekad u prilici da se pozabavi i stvarima koje nije trebalo da dozna.Jednoga dana bi obavijesten po jednom spijunu da je Sudlandija sklopila tajni ugovor s jednom inostranom vladom.Zeleci da bude potanje izvijesten o pojedinostima tog ugovora obeca bogatu nagradu spijunu ako mu nabavi taj
ugovor.Nakon osam dana ugovor je vec bio u njegovim rukama.“ „ kakvoj je to,zaboga,vezi s Gollwitzom?“ „Strpite se samo! Odmah cu vam to objasniti.-U sadrzaj tajnog ugovora bila su upucena samo tri covjeka:ministar one inostrane vlasti,sudlandijski knez i-barun Otto Gollwitz,knezev licni tajnik.“ „Ah!Sad mi je sinulo!“ „Zar ne?Barun,Hugov stric bio je dobio u ruke ugovor s time da ga prepise.Isprva,medjutim,ne ostade dugo u njegovim rukama,vec nestade na neobican nacin iz njegova pisaceg stola,i on pade u nemilost,jer nitko nije htio da vjeruje u njegovu nevinost,ma koliko se on preklinjao da je u citavoj toj stvari potpuno nevin.“ „Tako,dakle,stoji stvar!“ rece Natter,zamislivsi se pri tom. „A brojka?“ „Nisam jos zavrsio.Kad je moj otac pred dvadeset godina oboren s vlasti,tadasnji kovacev sin,a sadasnji vojvoda Max,nasao je medju njegovim papirima i nestali ugovor,a s njim jos i drugu jednu ispravu koja je predstavljala ocit dokaz da je barun Gollwitz u citavoj toj stvari bio potpuno
nevin.Da je to otkrice imalo za baruna Gollwitza povoljne posljedice to mozete i sami da zamislite.Barun dobi potpunu zadovoljstinu i bi s pocastima vracen na svoje mjesto.O svemu tome pisac dnevnika nije vise bio u mogucnosti da ista sazna.“ „A sto je s brojkom? Kazite mi brojku za kojom dosad uzalud tragam.Vi je znate zar ne?“ „Ja je znam,ali nisam vlastan da vam je odam.“ „Kako?“ navali ponovo u cudu Natter.“Vi mi je necete odati.“ „Zar se ne mozete sami dosjetiti zasto vam je tajim?Mislite li vi da sam ja spreman da vam odam tajnu cija se vrijednost prosto ne moze procijeniti,a da se pri tom ja sam nikako ne okoristim?“ „Ah,grofe,sad vas razumijem.Vi biste htjeli da vam ja tu uslugu platim?“ „Eto,sad ste me najzad razumjeli!“ kimnu glavom Hohenegg.“Da,dragi moj,ja trazim od vas da mi tu uslugu platite.“
Natter mu se podrugljivo nasmija.“Varate se,gospodine grofe,ako mislite da usluga sto je od vas trazim,a vi mi je uskracujete,toliko vrijedi.Sad se citava ta stvar okrenula u prilog Gollwitzima pa sad nece vise tako stidljivo drzati u tajnosti brojku cije vrijednosti nisu svjesni.Meni,dakle,nije vise potrebna vasa pomoc.“ „Mislite li?“ nasmija se Hohenegg.“A ja vam,naprotiv,kazem da vam je ona jos vrlo potrebna.“ „Meni nije nimalo jasno zasto bi mi ona morala biti potrebna.Ja cu se na bezazlen,nepodozriv nacin pribliziti Gollwitzima i...“ „A ja cu ih“,upade mu u rijec grof, „ja cu ih opomenuti da se cuvaju izvjesnog Nattera.“ Grof se bio posluzio krajnjim sredstvom.Pogledavsi ga mrko,Natter navali na nj: „Gospodine grofe,vi ste...“ „Umuknite! Ni rijeci vise! O meni mozete misliti sto god vas je volja,to me se ne tice,ali necu trpjeti da me u mojoj kuci vrijedjate.Upamtite to!“
Neko su vrijeme jos sjedili jedan prema drugome i jedan drugoga ostro promatrali.Najzad se Natter usiljeno nasmija: „Grofe,vi se samo salite tom vasom prijetnjom zar ne?“ „Sto se mene tice,na volju vam je da smatrate salom! Ali ja se ne salim,vjerujte mi! Po mom misljenju ne biste smjeli gubiti utaman vrijeme.Vi ne znate kad dnevnik moze da dospije u ruke zakonitih vlasnika pa morate udesiti svoje vladanje tako da ne zakasnite.Mogli bi vas oni i preteci.Tko vam kaze da nisu vec saznali sve sto vi tako ponosno nazivate svojom tajnom?“ „To je,po mom misljenju nemoguce .Ja sam najkracim putem,sto sam brze mogao,stigao u Sudlandiju.Medjutim ne podcjenjujem nikako vase bojazni.Recite mi sad brojku,pa cemo se onda lako sporazumjeti.“ „Najzad ste se urazumili.Da biste uvidjeli da se sa mnom moze pregovarati,izvjestit cu vas prije negoli sto sklopimo posao,tacno o svemu sto zelite da znate.Ja vam time hocu da pokazem da se ja vise uzdajem u vas negoli sto se vi uzdajete u mene.Pricekajte jedan trenutak,odmah cu se vratiti s ugovorom.“
„Kako?Ugovor se nalazi jos kod vas?Niste li malocas rekli da ga je vojvoda Maks zaplijenio vasem ocu?“ „Da.Original je propao.Ali prepis koji je moj otac dao napraviti nalazi se kod mene.Tko bi bio rekao da ce taj papir,osim kao uspomena,imati jednom jos neku vrijednost!“ Hohenegg podje zatim u svoju radnu sobu pa se vrati nakon nekoliko minuta s plavim omotom od krutog papira i polozi ga na stol.Prereza zatim gajtan kojim je omot bio vezan ,pa iz njega ispade jedno pismo u koje se obojica zagledase. „Evo ga!“ kliknu grof. „procitajte ga!“ „2781!“ procita Natter.“jeste li vi uvjereni da je to brojka koju trazim?“ „Uvjeren sam u to.Ali procitajmo,za svaki slucaj,citavo pismo.Mozda cemo u njemu naci jos koju brojku.“ Pokaza se da je brojka u uglu pisma,naravno pored brojke kojom je bio oznacen datum,bila jedina brojka u citavom pismu.
„Nema sumnje da je to brojka koju trazim“,rece najzad Natter,skocivsi pri tom s odusevljenjem sa stolice.“Po mom racunu brojka koju trazim mora predstavljati visok broj,inace bi broj koji treba da bude rezultat dijeljenja tog broja s drugim brojem bio suvise malen.“ „Sta trabunjate o nekom broju koji treba dijeliti.Ja vas uopoce ne razumijem.“ „Ah,tako,vi ne znate nista o tome.Sada,kad mi je vec jednom poznata ta djavolska brojka,nemam vise razloga da izadjem s istinom napolje.Cujte me dakle.“ Natter se sad rasprica o racunskom zadatku koji je bio do tog trenutka presutio,a sad ga je bilo lako rijesiti. „A sad cemo provjeriti da li se racun slaze“,rece. Potom izvuce iz dzepa jednu biljeznicu i nabaci na jedan prazan listic nekoliko brojaka. „Jednadzba s dvije nepoznate glasi:(x36):183=y.Nepoznanica x vec je pronadjena:to je broj 2781.Iz toga slijedi da se i y moze bez poteskoca pronaci.Postavlja se sad samo pitanje koliko se puta djelitelj u tom broju nalazi bez ostatka.Rezultat tog racuna ne smije,dakako,biti razlomak,jer bi se onda nasli
na krivom putu...Boze,rezultat je citav broj.Sad mi je sve jasno.“ Grof ga pogleda u prvi mah prezrivo,ali onda procita kao rezultat dijeljenja broj petnaest. „Vi ste,dakle,uvjereni da broj petnaest oznacije greben iza kojega je jedino moguce probiti se do maharadzina blaga.“ „Da,uvjeren sam u to“,kliknu radosno Natter.“Spreman sam da se bilo s kim kladim da taj broj oznacuje pravi put do maharadzina blaga.“ „A koliko cu ja sad od vas dobiti za to svoje za vas dragocjeno saopcenje?“ „Koliko cete od mene dobiti?Jedan milijun,citav jedan milijun-ali tek posto budem citav taj milijun drzao cvrsto u svojim rukama.“ Grof raskolaci oci.“Do djavola,kad se tako razbacujete milijunima,znaci da se ne radi samo o nekoliko pregrsti zlatnika.-Kad mislite da se latite posla?“ „Sutra-ne,jos danas-ne,odmah! Prvim vlakom krecem na obalu pa cu se tamo ogledati za zgodnim
brodom.Unajmit cu jednu jahtu ili jedan brod s tri jarbola,ako ne nadjem drugo rjesenje.“ „A s kim se kanite udruziti?Bez icije pomoci necete se moci domoci blaga,a posadu ne mislite valjda da uputite u vase tajne.“ „Oh,sto se toga tice,imam ja vec pratioca u koga se mogu uzdati.Malajac o kome sam vam pricao,ceka me u Karishafenu,gdje smo se zajedno iskrcali.On se,doduse,ponasa kao poludivljak,ali mi je odan i vjeran poput psa.Boljega druga ne mogu sebi da zazelim.“ „E pa onda vam zelim mnogo srece u tom vasem velikom pothvatu“,rece mu grof dobro raspolozen i,podignuvsi casu,pozva Nattera da slijedi njegov primjer. „Pijte! Do djavola,rijetko se desava da nekome sreca namijeni maharadzinu bastinu.Nadajmo se da necete trcati za mjehurom od sapunice,jer bi bila steta silnog novca sto ce vas stajati taj pothvat.Dizem ovu casu sa zeljom da se sa svog puta sretno vratite,dragi prijatelju! Neka zivi maharadzino blago,a i vi s njim.“ I dva se prijatelja veselo kucnuse casama.
8.FRED IZ TEKSASA
„Do djavola! Ako ovako produzimo,uzalud cemo juriti za Komancima sto jasu na dugorepim paripima,jer necemo nijednog ugledati.“ Covjek koji se tako bio izrazio upadao je u oci svojim divovskim stasom pa bi se iz njega,da je bio od drva,a ne od krvi i mesa,bila mogla izrezati dva ljudska lika u prirodnoj velicini.Noge je bio turio u visoke cizme,podesne za mocvarno tlo,koje su mu sezale malone do pasa,a trup je bio pokrio zobuncem od jelenje koze preko kojeg je bio prebacio kaput od bivolje koze.Glavu je bio pokrio visokom kapom,obrubljenom kozama cegrtusa.Lice mu je bilo obraslo u bradu,tako da mu se nos,pored ociju,jedva vidio.Naoruzan kentuckypuskom,bio je omotao bedra u stari sal iz kojega virili zaziruci od rata,u prtljaznom drustvu,pistolj i lovacki noz. Covjek je rovao po velikoj hrpi pepela od izgorjela drva pod kojim se jedva naziralo tlo na kome je bila buknula neobicna velika vatra.
„Kazi mi,Frede“,nastavi covjek zlovoljno, „kad se taj pepeo ohladio?“ „Vatra se juce ujutru ugasila“,odgovori mu drug. Covjek koji se zvao Fred bio je mnogo mladji od svog starijeg druga.Mogle su mu biti najvise trideset i dvije godine.Mladic je imao na sebi indijansko odijelo.U takva se kicena odijela,koja krojacice godinama siju,odijevaju kicosi sto obilaze savane.Unatoc kicenosti njegova odijela,mladic nije nimalo licio na nedjeljnog lovca.Snazna su mu ledja bila obiljezena grazgotinom rane zadane ostricom noza,a na obrazu mu je bio vidljiv trag udarca koji je bio zacijelo zadobio toljagom,uobicajenom kod tamnosnjeg svijeta koji je naziva „thomahawk“.Oruzje mu se sastojalo od uedne spencer-puske,jednog bovi-noza i dva revolvera. „Tacno“,slozi se s njim div. „Ali kakve koristi mi imamo sad od toga.Drugovi su nam poginuli,konje su nam ukrali,a ljesnjake koje koje smo bili nabrali u Kaliforniji oteli.Sad jurima za tim prokletim Komancima,ali ih,ne mozemo stici.Tezak ce udes zadesiti te hulje,Bille Sanforde,ako mi padnu saka.“
On podize pesnicu i,okrenuvsi se prema jugu,zamahnu njom,prijeteci neprijateljima koji su mu bili izmakli. „Ja se pouzdano nadam da cemo ipak jednom stici te pljackase i preoteti im ono sto je bilo nase“,rece Fred. „A na koji nacin?“ „Trag kojim idemo vodi do Rio Pecosa,koji tece uz Sierra Blanca,a ta planina dijeli podrucje Komanca od podrucja Apaca.“ „Ne vidim kakva bi veza mogla da postoji izmedju te planine i otetih nam konja i ljesnjaka.“ „Ne vidis je,a ona ipak postoji,i jos kako znacajna! Komanci koji su nas opljackali mogu svakog casa da naidju na cetu Apaca pa ne smiju vise da se krecu bez obavjestajca.Sta slijedi iz toga,Bill?“ „Hm,da ce biti primorani da se krecu opreznije,da ne jure.Tvoje bi se misljenje moglo i prihvatiti.Ti mislis dakle,da se ne moramo bojati Apaca.“ „Ne.Oni su sad prema ljudima bijele puti prilicno prijateljski raspolozeni.Oni su uopce plemenitiji i hrabriji
od Komanca,otkad je vecina njihovih plemena podlozna velikom Incu-cuni,svaki im lovac bez straha moze prici.“ Odjednom iza njih nesto zasusta.Obojica se okrenuse,s puskom u ruci,i ugledase pred sobom naocita Indijanca u odijelu slicnom Fredovu.Gologlav,s divno izrezbarenim tomahawkom,za pasom,drzeci u ruci srebrom okovanu pusku,upiruci u oba lovca s povjerenjem svoje velike,tamne oci,im pridje i,podigavsi desnicu u znak pozdrava,oslovi ih: „Covjek crvene puti cu je govor svoje bijele brace.Bijelci su neprijatelji Komanca,a prijatelji Apaca,zato ce on sjesti pored njih i popusiti u njihovu drustvu lulu mira.“ Zatim sjede bez okolisanja na zemlju,napuni svoju perjem iskicenu lulu i kremenom zapali u njoj duhan. Nasuprot njemu sjedose dva lovca. Apac udahnu sest puta dim iz svoje lule,a potom ga cetiri puta odbi,svaki put na drugu stranu svijeta,a po jedan put najprije u nebo,a onda u zemlju,pa najzad pruzi lulu Sanfordu i pri tom ga oslovi:
„Veliki duh ne napusta nikad ni Apace ni bijele ljude.Njihovi neprijatelji bjeze pred njima poput muha sto bjeze pred dimom njihovih vatri.“ Lovci ponovise svecani obred,uobicajen kod Apaca,a zatim se Sanford obrati Indijancu: „Moj brat crvene koze jedan je od vodja Apaca,ja to razabirem po njegovoj luli.Hoce li nam reci svoje ime?“ „Moja su braca malocas spomenula Incu-cunu,sina Apaca“ „Incu-cuna?Zar je to zaista ime mog brata?“ „Apac nikad ne laze!“ odgovori smjerno covjek. Bio je to divan susret,sretniji od toga nismo mogli uopce da zamislimo.Zato se sad Bill obrati Indijancu pitanjem: „Da li se moj brat nalazi sam u ovom kraju?“ „Incu-cuna je u tom kraju sam:on se ne boji ni hiljade svojih neprijatelja.“ „A gdje mu je konj?“ „On se odmara tamo dolje,pod onim drvecem,a gdje su ostavila moja braca svoje konje?“
„Mi smo tu bez konja.“ On ih pogleda kao da im ne vjeruje.“Bez konja?Lovac bez konja lici na covjeka bez ruke.“ „Mi smo imali odlicne konje,ali Komanci su nam ih oteli.“ „Zasto bijeli ljudi nisu ubili Komance?“ „Mi nismo bili ovdje kad su naisli Komanci.“ „Neka mi brat to isprica.“ „Mi smo bili krenuli na konjima iz Kalifornije preko savana i brda ovamo,da bismo zatim produzili put Istoka.Bili smo se zaustavili na obalama Rio Grande,ali nismo jos bili poceli loviti.Uto nam obojici stize zapovijed da se pobrinemo za meso.Krenusmo odmah u lov,a kad se nakon jednog sata vratismo,drugovi su nam lezali mrtvi,oderanih glava,na zemlji,konja vise nije bilo a s njima su bili nestali i ljesnjaci.“ „A sta su moja braca ucinila po svom povratku na obale Rio Grande?“ „Utvrdili smo najprije po broju tragova koje su za sobom ostavili Komanci broj tih nasih neprijatelja,a zatim smo
posli u potjeru za njima,da bismo osvetili svoje mrtve i preoteli neprijateljima ono sto je bilo nase.“ „Moja su braca hrabri ratnici,ali Komanci su nerazumna celjad,upravo kao i kojoti.Da su razumniji,bili bi odmah primijetili da od ljudi bijele puti nedostaju dvojica,pa bi bili sacekali moju bracu i ubili ih zajedno s drugima.Tko ce sad ljudima bijele puti dati druge konje?“ „Mi cemo ih Komancima preoteti.“ „Ljudi bijele puti treba da sacekaju da se Incu-cuna vrati.“ On se dize,prebaci oko vrata lulu,masi se puske i nestade medju drvecem. Oba se lovca zgledase,kao da se jedan drugome cudi. „Bas nam se sreca nasmijala“,rece Bill. „Pravo kazes.Samo se bojim da nam se sreca ne izvrne u nesrecu“,odgovori mu Fred. „Zasto?“ „Jer smo s njim govorili.“
„Da,da.Velika je glupost govoriti ovdje glasno jer se glas u preriji daleko cuje pa bi nas sad moglo zadesiti i vece zlo.“ „Da ga nismo toliko hvalili,siguran sam da bi nas bio otpuhnuo.“ „Ni ja u to ne sumnjam.Drzimo bar sad jezik za zube i sacekajmo Incu-cunu na nekom skrovitom mjestu da nas tko ne vidi.“ Zatim napustise nezasticeno mjesto na kom su se nalazili i nestadose u grmlju. Bila su prosla vec dva dobra sata,kad se Apac vrati tiho na mjesto na kom je bio popusio lulu mira. „Uff!“ Na taj poziv oba lovca izidjose iz svojih skrovista. „Moja braca treba da slijede Incu-cunu!“ Apac se zatim okrenu,provede lovce kroz jednu jedva prohodnu prasumu,stize s njima do jedne prerije pa se zaustavi u jednoj udolini.Ondje ih doceka jedno mlado,zustro konjce,obavito cvrstim remenjem od koga
se prave omce.Konjce se bilo oznojilo,trudeci se da se rijesi spona. „Mogu li moja braca uzjahati jedno divlje konjce?“ Umjesto da odgovori,Fred prebaci pusku preko ramena,skoci rasirenih nogu na konja i prereza mu nozem spone.Konj poskoci.Jahac mu je bio zasjeo na hrbat,bez sedla i bez uzde.Konj se u prvi mah bio uplasio pa je skakao uvis amo-tamo,propinjuci se i rzuci pa najzad skacuci visoko pojuri trkom niz preriju. „Dobar je jahac moj mladi brat“,pohvali >Indijanac mladog Freda,a zatim krenu dolje. Nesto dalje od onog mjesta,cekao ih je u savani drugi konj,isto onako obavit remenjem poput onoga kojega je bio uzjahao Fred. „Evo tu i drugog konja;sad je red na drugome bratu da uzjase pa ce se na njemu ubrzo vratiti na mjesto gdje se jutros zaustavio da se odmori.“ Incu-cuna udje u jedan grm pa izvede iz njega konja kojega je bio ostavio tamo obavita remenjem.Bill Sanford se povede za primjerom svoga druga i zacas pojuri za njim na svom divljem konju niz savanu.
Nakon jednog sata pojavise se na obzorju,u kratkom vremenskom razmaku,redom dvije tamne tacke pa se uskoro zatim sastadose:to su se ona dva lovca vracala na ukrocenim konjima.Stigavsi sa uvalice u preriji,ugledase Incu-cunu gdje izlazi iz grmlja sa svojim konjem. „Moja bijela braca imaju sad konje pa mogu sad stici svoje neprijatelje i oteti im sedla i sto god im jos zatreba.“ Mjesto na kom se zaustavise bilo je obiljezeno brojnim tragovima konjskih kopita.Tu se Indijanac bio prikrao divljim konjima i napao ih.Kako je uspio da uhvati dva konja,to je bio presutio,jer nije htjeo da utaman gubi vrijeme. „A kuda ce sada nas brat crvene puti?“ zapita ga Bill Sanford. „Poci ce tragom Komanca,jer se zazelio da izvidi kuda su se uputili.“ „Hoce li nam se Incu-cuna pridruziti?“ „Apac je brat bijelim ljudima.On ce ostati s njima ako oni imaju povjerenja u njega.“
„Mi imamo povjerenja u tebe!“ „Howgh!“ Na taj jednostavan nacin sklopise medjusobno savez,koji,kao sto je u savani uobicajeno,obavezuje saveznike da,ako zatreba,jedan za drugoga zrtvuju i svoj zivot. Oba bijelca odrijesise omce kojima su sebi bili obavili bedra pa ih prebacise konjima oko glave i gubice poput uzde. „Hocemo li se vratiti u nase taboriste?“ zapita Bill Sanford. „Zasto?“ zapita kratko Apac. „Da udjemo u trag Komancima.“ „Moja se bijela braca nece vratiti u svoje taboriste,nego ce slijediti mene.“ „Zna li Incu-cuna bolji put kojim mozemo da stignemo razbojnike?“ „Komanci ce krenuti dolinom rijeke Rio Pecos,jer inace ne bi imali dovoljno vode za tolike konje.Ali ta rijeka tece u sirokom luku koji tvori gotovo krug pa cemo
Komance,ako me moja braca poslusaju pa se pridruze meni,stici ranije nego sto mogu da to i zamisle.“ „Mi cemo se pridruziti tebi“ izjavi Sanford. Tri jahaca krenuse zatim dalje.Oba nova konja kretala su se u pocetku nesto tromije,ali se malo pomalo oporavise pa su uvece,kad je vec trebalo imati u vidu nociste,mogli biti ponovo vezani.Cim je konj osjetio moc svog gospodara,on se lako na sve privikava i slusa covjeka podvrgavajuci mu se kao vjeran i poslusan njegov pratilac. Sutradan,rano ujutro,krenuse dalje.Tokom jutra stigose do jedne rjecice ,pritoke Rio Pecosa,cija je uska traka protjecala savanom. U juznom dijelu novog Meksika,u tom divljem kraju,visoke se planine,kao sto su Sierra Hueco i Blanca,Sacramenta i Guadalupe,medjusobno preplicu,sacinjavajuci isprekrstane gorske lance. Ti gorski lanci lice kadsto na ogromne goletne bedeme,kadsto su pokriveni neprohodnom,mracnom prasumom,odijeljeni jedni od drugih sad dubokim kanjonima,cije se stijene dizu okomito uvis,cas uskim
dolinama,za koje bi covjek rekao da su od svog postanka odvojene od vanjskog svijeta. Dolje u ravnici,lovista Apaca granice s lovistima Komanca.Na toj se granici odvijaju izmedju ta dva olemena ogorcene borbe koje historija uopce ne biljezi,pa se poneka ceta kadsto sklanja u brda i tamo nastavlja borbu s prirodnim silama kojima se covjek jedva moze da odupre. Rio Pecos izvire nedaleko od Truchas Peaka,istocno od Santa Fe,tece najprije prema jugoistoku,a zatim,napustajuci padine stjenovitih planina,krece pravo prema jugu. Taj je krug pun opasnosti. Incu-cuna jahao je ispred lovaca.Htio je vec da skrene u dolinu Rio Pecosa,kad odjednom zauzda tako snazno konja da mu se gotovo prevrnuo.Cas zatim pobode ga i nestade s njim u sumi. Ona dva lovca povedose se odmah za njegovim primjerom i potjerase konje medju drvece gdje ih je poglavica ocekivao.On je bio svom konju pokrio rukom
nozdrve da ne bi dahtanjem otkrio mjesto gdje su se oni nalazili. „Sta je to primijetio moj brat crvene puti?“ upita ga Fred. „Incu-cuna je primijetio dva covjeka crvene puti,koji su upravo htjeli da preplivaju rijeku sto je ljudi bijele puti nazivaju Pecos.“ „Jesu li to bili Apaci ili Komanci?“ „Komanci.“ „A kuda su se uputili?“ „Po smjeru kojim su udarili,Incu-cuna naslucuje da namjeravaju da prijedju preko doline u kojoj se mi nalazimo.“ „Onda cemo ih lako uhvatiti izmedju dvije vatre.Ako su nas primijetili,vjerojatno ce sici s konja da izvide trag sto su ga ostavili za sobom nasi konji.Tu cemo priliku mi iskoristiti pa cemo odmah na njih navaliti.“ Poglavica kimnu lagano glavom,u znak da se s tim planom slaze.Deset minuta prodje u nijemom iscekivanju.Lovci su vec bili uvjereni da su ljudi crvene puti udarili drugim smjerom,kad se dva komanca pojavise
u dolini.Bila su to dva jos sasvim mlada ratnika koje bilo lako prepoznati po boji njihovih lica.Jedino im je oruzje bio noz sto im je visio o pasu.Utisak koji su na lovce i na Incu-cunu,skrivene medju drvecem,bili ucinili,bio je tako bezazlen,da cekanju nije vise bilo mjesta.Apac skoci na konja,jurnu iz sume u dolinu pa navali na onu dvojicu koji su u svojoj zbunjenosti bili promasili pravi cas:nisu,naime,imali vremena da se odluce hoce li bjezati ili ce se braniti,jer im je poglavica bio vec zasao za ledja i uperio u njih svoju srebrom okovanu pusku. „Uff! Uff!“ uzviknuse iznenadjeni,kad i bijeli lovci,izasavsi izmedju drveca,navalise na njih. Da su bili stariji,iskusniji ratnici,mozda bi se bili dosjetili da udare sa strane na napadace.Umjesto da to ucine,oni se zagledase s izrazom malone strahopostovanja u poglavicu koji se bio prosto ukipio pred njima kao da je od bronce saliven. „Znaju li mladi sinovi Komanca tko sam ja?“ „Ti si Incu-cuna najveci ratnik medju Apacima.“ „Onda mladi Komanci moraju znati da ja necu proliti njihovu krv ako se bez otpora predadu.Zato ce dobro
uciniti ako odmah izruce svoje nozeve ovoj dvojici bijelaca.“ Ljudi crvene puti zagledase se u nedoumici:to im je bio vjerojatno prvi ratni pohod.Predadose bez rijeci,svaki svoj noz,jedan Billu,a drugi Fredu.Bili su uvidjeli da bi svaki otpor bio besmislen. „Sinovi Komanca imaju na rukama znak sto ga vrac smije dati samo sinovima velikog poglavice.Hoce li mladi ratnici Komanca reci Incu-cuni tko je njihov otac.“ „Nasem je ocu ime „Soko“.A ovaj je ratnik moj brat“. „Soko! On je medju Komancima najhrabriji poglavica.Sta ce reci kad sazna da su mu sinovi zarobljeni?“ „Veliki poglavica Apaca pustit ce nas na slobodu.Komanci i Apaci nisu jos iskopali ratne sjekire,a to znaci da ne ratuju jos jedni protiv drugih.“ „Nije to istina.A sto znace ratne boje na vasim licima?“ „One ne znace rat Apacima nego ljudima blijede puti kojima smo htjeli oderati kozu s glave.“ „A sto su vam ucinili ljudi bijele puti?“
„Ljudi blijede puti lupezi su i razbojnici.Pred dvaput deset izlaza sunca jedna je njihova ceta upala u podrucje Komanca i otela im mnogo konja.Zato i nema mira izmedju ljudi crvene puti i ljudi blijede puti.“ Ponovila se jos jednom stara prica! Ljudi blijede puti,a ne ljudi crvene puti,zametnuli su toboze kavgu. „A zasto Komanci hoce sad da kazne neduzne ljude?“ „Tko je po misljenju poglavice Apaca u toj stvari neduzan?“ „Po misljenju poglavice Apaca neduzni su ljudi blijede puti,njih deset na broju,koje su pet dana puta daleko odavle Komanci opljackali i ubili.“ „Tko je poglavici rekao tu laz?“ „Nije to laz.Ovi bijeli lovci dio su drustva,napadnutog po Komancima.Zato su oni sad posli u potjeru za Komancima u namjeri da im preotmu ono sto su im Komanci oteli.“ „Uff.To im nece poci za rukom.“ „Hoce,jer je poglavica Apaca na njihovoj strani pa ce se boriti za njih.“
„To Incu-cuna ne smije da ucini.Ljudi blijede puti nimalo ga se ne ticu.“ Poglavica se namrsti. „Incu-cuna najbolje zna sta smije,a sta ne smije da ucini pa nece dopustiti da ga djeca tome uce.Ljude blijede puti smatra on svojim prijateljima,svojom bracom,jer se s njima nadisao dima iz lule mira.Sinovi Komanca razumjet ce sta to znaci. Ukoreni ratnici se zbunise i zasutjese.Oni su naime znali kakve duznosti namece pusenje lule mira,ali ipak nisu htjeli da dadu za pravo poglavici. Apac nastavi da ih ispituje:“Gdje se nalazi zlato koje je oteto ljudima blijede puti?“ „Na putu koji vodi do doline Komanca.“ „Koliko ratnika ima tamo?“ „Pet puta deset.“ „Gdje se nalaze kolibe Komanca?“ „Pet dana puta juzno odavde.“
„Zasto se mladi ratnici Komanca nalaze ovdje,a ne kod svojih ratnih drugova?“ „Poslani su ovamo da bi izvidjeli da li su dva covjeka blijede puti iz drustva napadnutih posli tragom Komanca.“ „Zasto nisu Komanci to ranije ucinili?“ Mladi ratnici zasutjese postidjeni. „Sinovi Komanca losi su ratnici,jer su se tome tek sada dosjetili.Sad vidite da su oba bijela lovca za petama Komancima.Oni ce ih juriti na svojim brzim konjima dok ih ne stignu i ne preotmu zlato koje ste imoteli.Hocete li im dobrovoljno vratiti zlato,ako vas obojicu puste na slobodu?“ „Plijen ne pripada samo nama.O tvom zahtjevu treba da odluci vijece.“ „U kolibama Komanca?“ „Da.“ „ gdje ce lovci saznati sta je u vijecu odluceno?“ „Takodjer tamo.“
„Vi mislite,dakle,da vas mi moramo pratiti do Komanca?“ „Mozete nas bez straha pratiti:ne morate se bojati da se necete vratiti:niko vam nece nista nazao uciniti.“ „Poglavica Apaca vjeruje vasim rijecima,jer on poznaje obicaje ljudi crvene puti.Ali on ne mora zaci u lovista Komanca da bi dosao do opljackanog zlata.On ce stici vasih pedeset ratnika prije nego sto ih vi stignete.“ „Veliki se poglavica vara,on ih nece stici.“ „Sto te navodi na tu misao?Tragovi Komanca jos su svjezi,prosao je tek jedan dan otkad su Komanci ovuda prosli.Ako pozurimo,za dva dana cemo ih stici.“ „Incu-cuna je u zabludi.Kad su danas ratnici Komanca prebrojili zaplijenjene konje otkrise da su u drustvu napadnutih bila vjerojatno jos dva bijelca pa zakljucise da ce biti po njima progonjeni i zato pojahase mnogo brze.“ Poglavica se zagleda u tlo pa se caskom zamisli,a zatim upravi svoj mracan pogled u dvojicu mladih ratnika. „Hoce li nam oba mlada ratnika dati rijec da ce ostati kod nas i nece nam pobjeci,ako im zadamo rijec da ih necemo vezati?“
Oci mladih ratnika bljesnuse radoscu.“Oni nece pobjeci.“ „Iako nas vasi napadnu?“ „Ni onda.Ostat cemo kod vas dok nas ne pustite na slobodu.“ „Poglavica Apaca vjeruje vasim rijecima.“ Oba su lovca pratili pazljivom taj razgovor.Najzad prihvati rijec Bill: „Vjeruje li Incu-cuna zaista da se mozemo smatrati sigurnima kod Komanca?“ „Vjeruje.Mi cemo ici k njima na pregovore.Dok budemo kod njih,nista nam se nece desiti.“ „Onda i ja mislim da treba da podjemo u potjeru za tom pedesetoricom.Stignemo li ih putem prije negoli sto se vrate svojim kucama,lako cemo ih primorati da nam vrate sto su nam oteli.Ne stignemo li ih,tjerat cemo ih do njihovih koliba.“ Ma koliko pustolovan i opasan bio taj plan,Fred ga odobri,i mala ceta krenu odmah za neprijateljem.Dva mlada ratnika jahala su bez spona.Bili su zadali rijec pa su
lovci i Incu-cuna bili sigurni da nece ni pokusati da pobjegnu. Jahali su nizdol,prema rijeci Pecos.Nakon nekog vremena stigose do mjesta gdje su se sinovi poglavice Komanca bili odvojili od svoje cete.Po njihovim tragovima moglo se razabrati da su na tom mjestu pojurili sto su vise mogli.Na zalost nisu ih toga dana dalje goniti,jer je popodne bilo proslo pa se vec bila pocela spustati vecer. Udarise logor na podesnom mjestu i zapalise vatru,ali joj svjetlost ne doprije daleko,jer je mjesto bilo okruzeno gustim grmljem.Konje vezase tako da nisu mogli daleko odlutati.Kako osim zdrebadi nocu konji miruju pa samo dahtanjem navjescuju priblizavanje neprijatelja,mogli su se otprilike osjecati sigurnima pa se medju njima zametnuse igre koje na Divljem Zapadu pobudjuju ziv interes. Nakon skromne vecere Incu-cuna omota se pokrivacem i leze pored vatre.Oba se Komanca povedose za njegovim primjerom,samo bijeli lovci nisu bili raspolozeni da legnu na pocinak.Bill je neko vrijeme zurio u zar logorske vatre,a zatim se odjednom trgnu i okrenu se prema svom drugu.
„Odnio djavo citavu tu dosadnu pricu! Ako produzimo tako,ne mozemo se nadati da cemo se ikad vratiti svojima.Sta kazes ti,Frede?“ „Meni se cini da cemo stici ljude crvene puti bas kad se vrate u svoje selo,a nikako prije.“ „'s death,kad pomislim samo da bi sad vec spavao,da se nismo namjerili na te ljude crvene puti,dodje mi prosto da poludim!-Egad!“ prekide se odjednom kad vidje da se njegov drug uopce ne obazire na njega.“Cini se da bas nimalo ne maris sto ti je djavo odnio ljesnjake!“ „Pih! Za ljesnjake bas i ne marim,mada ne mogu da porecem da bi mi sad dobro dosli.“ „Dash it all! Ta reci vec jednom sta mislis! Davno sam ja primijetio da te nesto tisti pa sam se zazelio da mi vec jednom kazes sta te tisti.U svog starog druga koji je spreman da za tebe u nuzdi i u vatru skoci,mogao bi ipak imati malo vise povjerenja.“ „Imao bih ja u tebe povjerenja i vise nego ti to trazis od mene,Bill! Nego,ima li uopce smisla podgrijavati stare price.Svakome je dosta i njegovih muka.“
„Heigh-ho! Kakva te to sjeta spopada,dragi moj prijatelju?Sad je prilika da mi otvoris svoje srce.Mogao bi ti mozda pomoci da nadjes ono sto trazis.“ „Da mi pomognes da nadjem ono sto trazim?Sta to govoris?Koga ili sto ja uopce trazim?“ „Good luck! Bi li uopce imalo smisla da mlad,zgodan gospodin luta po Divljem Zapadu,primoran na to bijedom,ako pri tom ne trazi nekoga kome je izgubio trag?“ Fred se zagleda caskom u vatru,a onda odjednom podize glavu: „Moram ti nesto priznati,Bill,da si u pravu.Da,ja trazim nekoga;trazim zapravo dvoje.“ „Znao sam ja to! Najzad priznajes.Heavens,koliko me je muke to stajalo! Ali sad si mi pao saka pa te necu vise pustiti.Sve ja moram saznati,sve!-Ti se zoves Fred.Ali ti se svakako jos nekako zoves! Hoces li mi reci i svoje drugo ime?“ Fred se nasmija.“Kad si me vec tako pritisnuo o zid,morat cu ti sve reci.“
„Dabome“,rece Bill zadovoljno.“Pricaj dakle!“ „Nije to bas prica u pravom smislu te rijeci.Ja ne znam da li...“ „Heigh-ho! Eto ga,sad se necka da kaze svu istinu! Da bi izasao s tobom na kraj,covjek mora da ti izvlaci rijec po rijec iz usta.Dakle go on! Ti se zoves Fred,to mi je vec citavo jedno stoljece poznato.Ali za drugim tvojim imenom ja uzalud tragam.“ „Ja se zovem Gollwitz,Friedrich plemeniti Gollwitz iz Sudlandije.Zvucnu titulu „plemeniti“ mozes slobodno zaboraviti,ovdje ona ionako nista ne znaci.“ „Well,pravo kazes.U toj blazenoj drzavi cijeni se samo covjek.Titulom ne mozes ustrijeliti ni najbjednijeg prerijskog zeca.“ „Moja porodica spada medju najstarije u mojoj zemlji,ali na zalost nije bogata,zato i nema srece.Moj je stariji brat Hugo pred dvadeset i pet godina otisao u Indiju,u nadi da ce ga u toj engleskoj koloniji,u engleskoj vojsci,posluziti sreca koja mu u domovini nije bila nimalo sklona.Od tada nismo o njemu nikad nista culi.Vjerojatno je pao u nekom boju protiv maharadze drzave Aug,jer nam je poslednje
njegovo pismo stiglo iz Kalkute,kratko vrijeme prije njegovog odlaska u unutrasnjost zemlje.“ „Zounds! Pocetak tvoje price zvuci prokleto bolno! Ja ipak mislim da ti u 'dark,and bloody grounds' ne trazis brata.“ „Zaista ne trazim njega.Njega smo vec odavno preboljeli.Ali nastavak price jos je tuzniji.Moj drugi brat bio je predodredjen za diplomatsku karijeru.Talentiran,kakav je bio,ubrzo je omilio svojim starjesinama pa se s pravom moglo ocekivati da ce se u toj karijeri uspinjati brze nego sto to obicno biva.“ „By God,to bi on bio i zasluzio.“ „Mogao mu je pri tom pomoci i nas stric,koji ga je mnogo volio,ali to ne spada u ovu pricu.Sreca mu je bila,ukratko receno,vrlo sklona.Medjutim,sam mu je djavo namjestio klopku:u glavni je grad jednog dana dosao cirkus,ciji su clanovi izvodili takve nevidjene majstorije,da je svijet bio prosto poludio za njima.U tom se cirkusu narocito isticala jedna jahacica,ciji su nastupi predstavljali najsjajnije tacke svih predstava.Javnosti je bila poznata kao miss Ella.Njeno pravo ime nisam nikad uspio da saznam.“
„Ah,sad tek pocinje prava prica.“ „U cirkusu se nad svima isticala:kao clanica baleta,bila je nenadmasiva u hodanju i igranju po uzetu,a uz to je i umjela da jase bolje od svakog muskarca i govorila bezbroj jezika pa se po tome moglo zakljuciti da je na svojim putovanjima s cirkusom obisla citav svijet.“ „Mora da je bila djavolska zena!“ „Da,bila je zaista djavolska zena! Na licu je imala brazgotinu od rane koju je bila zadobila u jednom dvoboju,a gipkoscu svoga tijela i svoga duha toliko je zanosila muskarce da im je cesto postajala cak i opasna.“ „Zar je i tvom bratu postala opasna?“ „da,i njemu.On je bio strastven jahac.Isprva je posjecivao cirkus samo s vremena na vrijeme,ali kasnije dnevno.Posjetioci takve vrste sklapaju naravno poznanstva s clanovima cirkuske druzine.Tako je i on dosao u dodir s istaknutim clanovima cirkusa pa je cesto vidjao miss Ellu i razgovarao s njom,mada to nije bilo milo nasim roditeljima,a nije dolikovalo ni njegovu polozaju.Otac ga je pozivao cesce na red,ali on je preko njegovih prijekora prelazio sutke,pa cak i s podsmijehom.
Njegovi su odnosi s tom zenom postajali iz dana u dan sve prisniji pa se nije vise zacao ni da izlazi s njom u setnju,pjeske i na konju.Stvar je bila doprla tako daleko,da su roditelji bili primorani da protiv njega zauzmu ostar stav.Pozvan pred porodicni savjet,brat izjavi otvoreno da ce se ozeniti cirkuskom jahacicom.“ „Bounce! Bomba je najzad prasnula!“ „Uzalud ga je majka placuci molila da odustane od te svoje namjere,uzalud mu je otac prijetio da ce ga razbastiniti-on ostade uporno pri svojoj namjeri.“ „A ti?“ „Ja?ja sam brata mnogo volio pa sam ga vise zalio nego se na nj ljutio.Teodor je bio zreo covjek pa je morao biti svjestan dalekoseznosti svoje odluke.Da je bar djevojka bila dostojna njega!“ „Zounds! Zar mu se iznevjerila?“ „Ne mogu da to tvrdim,jer oni nisu bili zapravo jos ni vjereni.Ali ona je svakako igrala dvostruku ulogu.Odjednom se pojavi jedan suparnik prema kojem se miss Ella pokazivala gotovo isto tako sklonom kao i prema Teodoru.Novi udvarac mogao je da privuce paznju
jahacice samo svojim bogatstvom,a moj se brat u tom pogledu nije mogao s njim takmiciti.“ „A tko je bio taj njegov suparnik?“ „Bio je to jedan grof koji je u krugovima u kojima se kretao bio po svojim pakosnim salama poznat kao 'ludi grof'.Taj se grof u Nordlandiji bio onemogucio-tu cu ti pricu drugom zgodom ispricati-pa je sad svojim prisustvom bio usrecio Sudlandiju gdje je imao vise posjeda.U zao cas po Teodora grof je lijeopoj jahacici,na koju je bio upozoren,bio ucinio mnogo usluga,potrosivsi pri tom mnogo novaca,pa se moj brat nije mogao u tom pogledu takmiciti s njim.Tako dodje izmedju dva suparnika do javnog obracuna koji se mogao samo oruzjem izravnati.Kao mjesto dvoboja bi odabran jedan grofov posjed u jednoj uvalici u blizini zamka Himmelstein.Teodor je bio medjutim otputovao i vise senije vratio.Uvece istoga dana miss Ella je imala da nastupi u cirkusu.-ali je i ona bila nestala!“ „Do djavola! Zar izmedju dvojice suparnika nije doslo do dvoboja?“
„To ne znam! Sva nasatraganja u tom poglrdu bila su uzaludna.“ „Trebalo je da se obratite 'ludom grofu'.“ „I njemu smo se obratili,ali bez uspjeha.On nas je cak bahato uputio da se obratimo miss Eli koja sigurno zna gdje se Teodor nalazi.“ „Dash it all! Time je valjda htio da kaze da je tvoj brat strugnuo s miss Elom.A vi ste mu povjerovali?“ „Morali smo mu povjerovati,jer smo nakon duzeg vremena primili iz Sjedinjenih drzava jedno pismo s potpisom konjusara mog brata nekog Georga Marlaya.U tom je pismu konjusar javljao da mu je moj brat naredio da jevi porodici Gollwitz da se on u Sudlandiji onemogucio pa se odselio u Ameriku,odakle se vise nikad nece vratiti niti se javiti,nego ce tamo ostati i cak i ime izmijeniti.“ „A miss Ela?“ „O njoj nije bilo uopce rijeci u pismu.“ „Egad! Nego,ne mogu se dosta nacuditi sto se tvoj brat po trecoj osobi javio,a ne licno.“
„Ocito je bio ljut,upravo ogorcen.“ „Moze i to biti! Ali ja ne mogu da zamislim da je tvoj brat,uvijek toliko odan svojim roditeljima i svojoj braci,mogao da ode u daleki svijet,a da se uopce prije toga ne oprosti s vama.Ja to pismo ne smatram uopce vjerodostojnim.A kako ste vi uopce shvatili to pismo.Kakav je bio vas odgovor?“ „Mi smo na to pismo odmah odgovorili.zamolili smo Marlaya da nam javi adresu naseg Teodora,ali nam se pismo vratilo neotvoreno.Covjek se bio odselio,nitko nije znao kuda.Onda smo pribjegli vlastima,ali opet bez uspjeha.Teodor nam se i dalje nije javljao.Tako su prosle citave dvije godine.Ja sam trpio gledajuci majku kako place za Teodorom,svojim miljenikom,pa sam najzad odlucio da predjem preko Oceana i nastavim ovdje da sam tragam za bratom.“ „By God,ponio si se kao dobar sin i kao dobar brat.“ „Najprije sam krenuo u Missouri,u Kingston,odakle nam je bilo stiglo Marlayevo pismo.Tamo sam saznao da je Marlay posao u New-Orleans.Odanle sam njegovim tragom krenuo za Havanu,a iz Havane produzio za
Meksiko.Iskrcavsi se tamo,proslijedio sam dalje njegovim tragom i dospio u Teksas,a odanle jos dalje do prerija na obalama Red Rivera.Lutao sam poput vjecnog Zida,ali Marlaya nisam nigdje mogao da nadjem.Po nekim znacima zakljucih da je posao u San Francisko pa sam ga i tamo trazio,ali kao sto vidis uzalud.Svaki put kad bih stigao u mjesto gdje sam bio uvjeren da cu ga naci,rekli bi mi da se odselio.Ali ja necu mirovati dok ga ne nadjem;neka mi slutnja daje snage da ne gubim nadu da cu ga jednom ipak naci.Ja ga moram naci,a kad ga nadjem,morat ce mi reci gdje cu naci svog brata.“ „All right! A ja cu te na tom putu pratiti!“ „Zar zaista?“ obradova se Fred. „Da.Fred iz Teksasa je drug cijeg se drustva covjek ne mora stidjeti.“ Cuvsi to ime Apac podize u cudu glavu,a to je bio ocit dokaz da nije uopce spavao,a i odanle gdje su spavala ona dva Komanca zacu se usklik cudjenja „uff“,po kojemu se moglo zakljuciti da to ime nije bilo ni Komancima nepoznato.
„Ima li covjek koga ti trazis mozda na sebi kakvo obiljezje po kojemu ga svako moze prepoznati?“ „Da.Kosa mu je kricavo crvene boje.“ „Kricavo crvene boje?Ah,zato se o Fredu iz Teksasa prica da on prosto mrzi crvenokose ljude;cim dodje u neko mjesto,prvo mu je pitanje ima li tamo crvenokosih ljudi.I ne napusta to mjesto dok nije u njemu vidio i posljednjeg covjeka koji se istice crvenim ukrasom svoje glave.“ „Tako?Zar se zaista to o meni prica?“ nasmija se Fred.“Eto,sad imas jasnu potvrdu da ta prica odgovara istini.Ti ces me dakle zaista pratiti?“ „Da,“ odgovori Bill iskreno.“Gdje je mjesto Freda iz Teksasa tu je mjesto i Billu Sanfordu.A sad naprijed!“ „Bijelu ce bracu pratiti i Incu-cuna.“ Oba lovca pogledase u cudu poglavicu.Ovaj odbaci pokrivac pa se uspravi u sjedecem stavu i rece: „Poglavica Apaca odvojit ce se od ljudi blijede puti samo na poziv svoje brace crvene puti.On poznaje sve sumske prerijske zvijeri i ljude;mozda poznaje i slugu kojega oni traze.“
„Ti ga poznajes?“ iznenadi se Fred iz Teksasa i ustade. „Incu-cuna poznaje jednog covjeka blijede puti koji vec duze vremena boravi kod Komanca.“ „Otkud je taj covjek dosao?“ „Iz zemlje koju je bijeli lovac malocas spomenuo.“ „A kako izgleda?“ „On ima oci boje neba,a kosu boje vatre.“ „Plave oci i crvena kosa?Tacno.da li je Incu-cini jos nesto na njemu upalo u oci?“ „Taj covjek blijede puti ima malu brazgotinu na svojim usnama.“ „I to je tacno! Ta je brazgotina posljedica jedne uspjesne operacije.“ „Heigh day!“ kliknu Sanford.“To je on! Nista nas vise ne moze zadrzati da ne potrazimo Komance.Zna li Incu-cuna gdje se nalazi njihovo utvrdjeno selo.?“ „On to zna,pa ce povesti onamo svoju bijelu bracu.Neka samo upitaju ove zarobljenike:oni znaju covjeka blijede puti koji se nalazi kod njih.“
Fred iz Teksasa poslusa poglavicu pa se obrati dvojici indijanaca,ali ne uspije da ista od njih izvuce.Razgovor zape,i svi umukose.Zatim odredise nocne straze,i svi legose na pocinak. „To ne znam! Sva nasa traganja u tom pogledu bila su uzaludna.“ „Trebalo je da se obratite 'ludom grofu'.“ „I njemu smo se obratili,ali bez uspjeha.On nas je cak bahato uputio da se obratimo miss Elli koja sigurno zna gdje se Teodor nalazi.“ „Dash it all! TIme je valjda htio da kaze da je tvoj brat strugnuom s miss Ellom.A vi ste mu povjerovali.“
9.U KOLIBAMA KOMANCA
U zoru ljudi ustadose i krenuse tragom Komanca.Trag ih je vodio desnom obalom Rio Pecosa do izdanaka Siera Guadalupe.Tu skrenuse desno u brdo do cijih padina na protivnoj strani stigose tek sutradan popodne.Uvece se ceta spusti na prostranu preriju,u cijoj su se travi tragovi sad ponovo razabirali. Nazalost pokaza se da nece moci stici lupeze ispred njihovih sela.lupezi su bili suvise odmakli sa svojim plijenom,pa se gonioci nisu mogli nikako nadati da ce ih stici jos na putu u njihovo selo.Nakon kratkog popodnevnog odmora ukaza se goniocima na obzorju nekoliko tamnih pruga.Bilo je to veliko selo Komanca,koje se sastojalo,kao sto se to malo potom ispostavi,od nekoliko redova satora.Iz tog su sela komanci polazili u lov na bivole.Trebalo je dakle smjelo prodrijeti u to selo,a to je goniocima moralo biti utoliko lakse,ukoliko su sobom vodili dva zarobljena Komanca. Incu-cuna je stalno jahao na celu cete.Nasavsi se nadomak sela,zaustavi konja i sidje s njega.Bijeli se lovci
povedose za njegovim primjerom,mada im namjere poglavice nisu bile poznate.Apac sjede na zemlju,izvuce iz dzepa svoju lulu i rece dvojici zarobljenih Komanca: „Ako je mladim ratnicima stalo do toga da sacuvaju zivot,neka se s poglavicom Apaca i s njegovim bijelim prijateljima nadisu dima iz njegove lule mira!“ Odazvavsi se tom pozivu braca sidjose odmah sa svojih konja i sjedose nasuprot Apacu.posto svi udahnuse,drzeci se davnog obicaja,po jedan dim iz lule mira,poglavica naredi dvojici zarobljenika: „Sinovi Komanca,koji su,udahnuvsi po jedan dim iz lule mira,postali sad nasa braca,neka odjasu odmah svojima i jave im da smo dosli k njima kao gosti.“ Braca se bez ikakva otpora pokorise njegovoj zapovijedi,uzjahase konje i odjurise.lovci i apac ne makose se sa svojih mjesta. Poruka ubrzo postize cilj koji je imao u tom vidu poglavica Apaca,jer se malo zatim pojavi povelika ceta jahaca i okruzi malu druzinu.krug sto ga Komanci sastavise oko druzine sve se vise suzavao,jer su naoruzani
Komanci,sa svih strana trkom nadolazili.lovci ostadose i dalje da mirno sjede,ni okom ne trepnuse. Poglavice sidjose sa svojih konja i pridjose lovcima,a najstariji ih medju njima oslovi: „Zasto se bijeli ljudi ne dizu pred poglavicama komanca?“ Bill mu odgovori:“Htjeli smo da vam time kazemo da ste nam dobro dosli pa ce nam biti milo ako sjednete do nas.“ „Poglavice Komanca voljni su da sjednu samo do poglavica.Tko je vas vodja i gdje su vase kolibe i vasi ratnici?“ „Bijeli ljudi ne zive u kolibama nego u kamenim kucama svojih velikih gradova,u kojima stanuju hiljade ratnika.Moja braca crvene puti mogu slobodno da sjednu do nas:svatko od nas u stvari je poglavica.“ „Vi se zovete?“ Komanc je vec znao njihova imena,jer ih je bio saznao od dvojice Incu-cuninih zarobljenika.Praveci se kao da mu njihova imena nisu poznata on je htio ocito da lovcima
nesto podvali,a pri tom je mrko gledao u poglavicu Apaca. „Ja cu vam reci kako se zovemo“,odgovori mu Bill.Ja se zovem Bill Sanford.“ „Sanford?To mi je ime poznato.Bijeli je covjek,neprijatelj Indijanaca,a uz to je i zao covjek.“ „A ovog mladog covjeka svi ratnici,oni crvene puti,kao i oni blijede puti zovu „Fred iz Teksasa“. „I njegovo mi je ime poznato.On je nas neprijatelj,ali on ubija ljude crvene puti samo kad s njima dodje protiv svoje volje u sukob.A tko je ovaj covjek crvene puti?“ „To je Incu-cuna poglavica Apaca.“ „Nije on poglavica,vec pseto koje ce uskoro lipsati.Jastreb ce mu oci iskljuvati,a strvinom ce mu se vukovi nahraniti.Svi cete vi danas biti nabijeni na kolac.“ „Mi?Vasi gosti?“ „Vi niste nasi gosti.“ „Mi to jesmo.Mi smo sinovima vaseg poglavice poklonili zivot,a oni su meni zadali rijec da ce nam biti dopusteno da slobodno udjemo u kolibe Komanca.“
„Oni ce odrzati rijec koju su vam zadali,ali bolje bi bili prosli da su vas ubili.Hrabar ratnik radije gine negoli da dopusti da mu neprijatelj pokloni zivot.Vi ste njihovi gosti pa ste pod njihovom zastitom.ali mi vam nismo nista obecali.Cim se „Soko“,otac vasih zastitnika,vrati,oderat cemo vam kozu s glave.“ Bijelci se zagledase,kao da hoce da jedan drugoga nesto pitaju,ali,nimalo ne oklijevajuci,sad se Incu-cuna dize.Tolikim su Komancima bili okruzeni,da im je bijeg bio onemogucen.Bili su smjelo upali u lavlju spilju pa su sad morali da smjelo glrdaju u oci opasnosti koja im je prijetila. Svatko uzjaha sad svoga konja.Okruzivsi zarobljenike,ljudi crvene puti krenuse trkom put taborista i,zasavsi medju redove satora,zaustavise se pred jednim satorom. Indijanci odstupise,pa se u isti cas zacu zapovijed starog poglavice: „Neka udju bijeli ljudi.“ „Ciji je to stan?“ zapita Fred. „Onih koji imaju da vas zastite.Predajte oruzje!“
„Bijeli se lovac ziv ne odvaja od svog oruzja.“ „Zar bijeli ljudi ne znaju da zarobljenik ne smije imati oruzja?“ „Mi smo gosti,a ne zarobljenici.“ „Vi ste i jedno i drugo.Predajte oruzje.“ Sad podize ruku Incu-cuna u znak da hoce da govori.On rece: „Sinovi Komanca traze da im predamo oruzje,jer se nas boje.Srce im je puno straha pa se plase poput prerijskih kokosi koje bjeze cim cuju da netko glasnije govori.“ Bio je to rekao i ponosno i lukavo pa postize zeljen cilj.Stari ga poglavica odmjeri ljutito pa mu odgovori: „Pimo(Pimo-pogrdno ime koje se daje Apacima) je prava mocvarna zaba krastaca.Jezik mu je lazljiv.Nicega se Komanc ne boji.Udjite pod moj sator i zadrzite oruzje.“ Lovci sad sjahase,vezase svoje konje i udjose pod sator. Sator je licio na satore kakvi se vidjaju kod sjevernih Indijanaca.Takve satore podizu samo zene,jer se Indijanac osim ratom,lovom i ribolovom nikakvim drugim poslom ne bavi.Sve druge poslove tovari on na ledja zeni.
U satoru nije bilo nikoga pa je u njemu moglo stati i mnogo vece drustvo. „Sad smo tu!“ rece Sanford.“A kako cemo odavle izici,to je drugo pitanje.“ „To cemo tek vidjeti“ dometnu kratko Fred. „Radi se samo o tome hoce li nas smatrati gostima ili zarobljenicima.U poslednjem slucaju nema nam spasa.“ „Smatrat ce nas zarobljenicima“,rece Indijanac.“jer se Incu-cuna nalazi u njihovu drustvu.“ „Sta da radimo,da bismo se spasili?“ „Neka se moja braca povedu za primjerom Incu-cune;sto on ucini neka to i oni ucine.“ „A sto bi trebalo da ucine?“ „Da popuse lulu mira s Komancima.“ „Ja ne vjerujem da ce nas oni njom ponuditi.“ „Ako nas njom ne ponude,mi cemo im je oteti.Kad je Incu-cuna bude pusio,moja braca treba da brzo posegnu za njom i,prije nego sto im je oni otmu da povuku iz nje po jedan dim.“
„Hocemo li moci da vidimo i bijelca za kojim tragamo?“ „Incu-cuna udesit ce stvar tako da se on nece moci sakriti.“ Razgovor je time bio zavrsen.Lovci umuknuse.Njihov je sator bio opkoljen cuvarima,pa ih je mogao netko i prisluskivati.Nakon nekog vremena otvorise se vrata,i u sobu udje jedan od dvojice sinova poglavice. „Moja se braca nalaze u velikoj opasnosti“,zapoce. „Kako je to moguce,kad se nalazimo pod tvojom zastitom?“ upita ga Bill. „Mojoj braci ne prijeti nikakva opasnost dok se nalaze pod mojim satorom,ali cim ovaj sator napuste,ja im ne mogu jamciti za zivot.“ „Zar nam bas nikako ne mozes spasiti zivot?“ „Trebalo bi da moja braca postanu Komanci i da se ozene jednom kceri plemena Komanca.“ „Do djavola!“ opsova Sanford.“Nisam mogao da podnesem bijelu zenu,a kamoli bih mogao da podnesem sad zenu puti bakrene boje!“ „Onda su moja braca propala.“
„da li se covjek blijede puti o kome smo vec govorili nalazi medju Komancima?“ zapita fred iz Teksasa. „Covjek blijede puti jedan je od poglavica Komanca.On ce zajedno s drugim poglavicama sjediti u vijecu kad se bude govorilo o sudbini moje brace.“ On se potom udalji.Nakon jednog sata udje u sobu jedan Indijanac mrka pogleda. „Bijelim ljudima i Apacu naredjeno je da me slijede“ zapovijedi. Oni zadjenuse za pas svoje oruzje pa krenuse za njim cestom koja je vodila do logora.Tamo su se svi ratnici bili okupili oko svojih poglavica.Vatra koja se pali kad se poglavice skupe na vijecanje vec je davno gorjela,a lula mira,bogato iskicena biserjem i perjem,bila je vec spremna.Po strani od te skupine bilo je zabijeno u zemlji vise kolaca na koje su nabijani osudjenici. Medju poglavicama sjedio je i jedan bijelac,koji je licio sasvim na Indijanca.Bio je iskitio dug percin orlovim perjem,da bi time pokazao da nije obican ratnik. Kad im zarobljenici pridjose,stari se poglavica masi lule,pripali je i turi kamis u usta.Posto povuce sest
dimova,odbi najprije po jedan na sve cetiri strane svijeta,potom jedan povuce uvis put neba i jedan nizdol u zemlju,a najzad preda lulu svom susjedu,koji je imao da povuce samo jedan dim.Tako je lula prelazila redom od jednoga do drugoga.Cetvrti ju je upravo htio predati petome kad mu Incu-cuna brzo pridje pa mu je ote. Iznenadjeni Indijanci se u prvi mah prosto ukipise od cuda suvise se kasno makose,jer je Incu-cuna vec predao lulu dalje.Tako se lula bila obredala i,presavsi od jednog bijelca do drugoga,najzad se vrati Incu-cuni.Uto se stari poglavica dize i viknu bijesno: „Pasji sine,sta si to ucinio?“ Incu-cuna povuce jos jedan dim i odgovori mirno: „Otkad ljudi crvene puti obicavaju da svoje prijatelje i bracu nazivaju psima?“ „Zar si nam ti prijatelj i brat?“ „Mi smo vasa braca,a uz to smo dosli k vama i kao vasi gosti,jer smo s vama popusili lulu mira,sacinjenu od posvecene gline.“ „Vi ste nam lulu oteli.“
„Ali vi ipak ne mozete poreci da smo s vama popusili lulu mira.“ „Mi tom cinu ne pridajemo nikakve vaznosti,jer vas mi lulom nismo ponudili.“ „Vi nam svoje gostoprimstvo niste zapravo ni ponudili,mi smo ga od vas iznudili.Ali mi trazimo od vas da nas smatrate svojim gostima,kao da ste nam svoje gostoprimstvo dobrovoljno ponudili.Veliki ce duh sad vidjeti da ce se ratnici Komanca ogrijesiti o zakone lule mira.Ja sam svoje rekao! Howgh!“ Komanc saslusa te dokaze sa zapanjujucim izrazom lica pa sjede i rece: „Poglavice Komanca vijecat ce o tom slucaju.A sad odstupite,o nasem cemo vas zakljucku ,cim ga donesemo,pravovremeno izvijestiti.“ Bijelci se pokorise toj zapovijedi.Po zivim kretnjama Komanca razabrase da je vijecanje,koje je trajalo pola sata,proteklo u burnom raspolozenju.Stari im poglavica zatim dade znak da pridju blize.Zatim se i sam dize i pozva ih da ga saslusaju.
„Neka bijeli ljudi i Apac saslusaju sta ce im sada poglavica Komanca reci: Nakon tog uvodnog upozorenja zapoce on svoj govor: „Mnogo je sunaca izaslo i zaslo od vremena kad su ljudi crvene puti sami zivjeli na zemlji izmedju dviju voda.Oni su gradili gradove,sadili stabla,lovili sobove,medvjede i bizone.Suncev sjaj i kise,rijeke i jezera,sume,brda,doline i savane prostrane zemlje-sve je to njima pripadalo.Bili su sretni pored svoje brace i svojih sinova,pored svojih zena i svojih kceri.A onda dodjose ljudi blijede puti,cija boja koze lici na bjelinu zimskog snijega,ali srce im je puno cadji sto je dim talozi.Malo ih je bilo,pa ih ljudi crvene puti primise u svoje kolibe.Ali oni donijese sobom vatreno oruzje,druge bogove i druge svecenike;donijese laz i izdajstvo,bolest i smrt.Nakon prvih pocese dolaziti preko velike vode u sve vecem broju drugi i jos mnogi za njima;jezici su im bili lazni,a nozevi ostri.Ljudi crvene puti,a dobre cudi,povjerovase im a bijelci ih onda prevarom podvrgose sebi i primorase da im predadu zemlju u kojoj su se nalazili grobovi njihovih otaca pa ih istisnuse iz njihovih koliba i s njihovih lovista,a kad bi se branili,poubijali bi ih.Da bi ih lakse savladali,ljudi blijede
puti posijase medju njih razdor:zavadjena se plemena crvene puti podijelise na vise tabora i stadose se medjusobno satirati pa ce uskoro nestati kao sto su nestali kojoti u pustinji.Prokleti bili bijelci,prokleti bili toliko puta koliko ima zvijezda na nebu.“ Caskom zastade,a zatim nastavi: „Danas su ljudi blijede puti usli u kolibe Komanca.Zaludili su jednog covjeka crvene puti,poglavicu Apaca,i sklonili ga da podje s njima i bude im brat.On je zasluzio smrt,a s njime su je zasluzili i oni.Mi bismo ih vec bili nabili polako na kolac,ali im je poslo za rukom da se nadisu dima iz nase lule mira,pa su poglavice Komanca zakljucile da se luli mira oda duzna pocast i njima dopusti da sjednu pored logorske vatre,dok se o njihovu udesu ne donese konacna odluka.Ja sam svoje rekao,a sad neka mi drugi odgovore.“ On potom sjede.Time je bilo zapravo dosta receno,ali mada po prirodi sutljiv,Indijanac ne propusta nikad priliku da odrzi govor.Ima medju njima poglavica koji su po svom govornistvu nadaleko cuveni.
Njihov slikovit govor podsjeca mnogo na nacin izrazavanja uobicajen na Istoku. Iza starog poglavice ustadose druge poglavice,da bi u svojim govorima rekli isto ono sto je on vec bio rekao.nakon poslednjeg govornika ustade Fred iz teksasa koji je na prvi pogled bio prepoznao bivseg konjusara svoga brata. „Ja sam cuo da su moja braca crvene puti obozavatelji Velikog Duha.Na pravom su putu,jer je njihov Manitu i nas Manitu.On je gospodar neba i zemlje i otac svih naroda.On zahtijeva da mu se svi ljudi klanjaju.A misle li moja braca crvene puti da je njihovu Manitu,koji je ujedno i nas,milo kad vidi kako oni kradu i pljackaju,a pri tom ubijaju ljude koji im nisu nista nazao ucinili?Sinovi Komanca znaju kako se ja zovem,a znaju i to,da ja ljude crvene puti ubijam samo kad sam na to primoran.Ja im nikad nisam bio neprijatelj.Hoce li oni da se moj odnos prema njima izmijeni?Neka ratnici crvene puti vrate ljesnjake koji im nikako ne pripadaju,i mi cemo se u miru rastati s njima.“ On pri tom zastade i pogleda starog poglavicu.Ovaj odgovori oprezno:
„Ratnici Komanca pretrest ce citavu stvar pa ce odluciti kome da pripadne zlato.“ „Neka to ucine,a ja vjerujem da ce oni donijeti pravednu presudu.Ali bijeli lovac nije jos zavrsio:jos ga je nesto dovelo ovamo.“ „Neka nam bijeli lovac kaze sta ga je ovamo dovelo?“ „Tamo prijeko onkraj velike vode,u mojoj domovini,zivio je jedan covjek kojemu je bila poznata tajna o kojoj ovisi sreca velikog broja ljudi.On je napustio svoju domovinu,a ja sam posao u potragu za njim preko brda i mora,preko rijeka i potoka,preko savana i suma.Cuo sam da on boravi kod ratnika Komanca pa sam pohitao ovamo da s njim porazgovaram.“ „Tko je taj covjek?Mi ne znamo za takva covjeka.“ „Ja vidim medju vama jednog covjeka blijede puti.“ „Taj covjek blijede puti potjece iz zemlje koja lezi juzno od nas.On je sisao s brda da bi Komancima pokazao dosta stvari za koje je pretpostavljao da ce im se svidjati.“ „On vas je slagao.“
Marlay se masi toljage,ali ne rece ni rijeci,jer nije htio da prekine u razgovoru starog poglavicu. „Ti mislis dakle,da je to covjek koga ti trazis.“ „Da,to je on.Dopusti mi da porazgovaram s njim.“ „Dopustam ti.“ Sad se Fred iz Teksasa obrati bijelom covjeku: „Kako ti je ime medju ovim ljudima?“ „Ja se zovem Rikarroh.“ „A kako si se zvao ranije,prije nego sto si dosao Komancima?“ „Ja sam dosao ratnicima Komanca da bih zaboravio svijet.Moje je ime nestalo.Necu ti ga reci.“ „Tebe svijet nije zaboravio,upravo kao sto nije zaboravio ni tvoje ime.Ti se zoves Georg Marlay.“ „Georg Marlay?Ja nisam nikad cuo da postoji ime ni slicno tome.“ „Nikad?“ nasmija se Fred.“Ne poznajes ni porodicu Gollwitz?“
„Ne.“ „Ni nekog 'ludog grofa'?Grofa Hohenegga?“ „Ne.“ „Ni neku miss Ellu,koja je radila u nekom cirkusu,a onda nestala ne ostavivsi za sobom ni traga ni glasa.“ „Ne.“ „Hm!Rikarroh,ti naveliko lazes;svu tu celjad ti dobro poznajes.“ Okrivljenik se dize i masi se toljage. „Reci mi jos jednom da lazem,ako hoces da ti glavu razbijem!“ „Ja sam Fred iz Teksasa i vi me svi poznajete.Tvoje se toljage ne bojim koliko i uboda kakvog komarca,a da bi se uvjerio da te se ne bojim nazvat cu te jos jednom lascem.Ti si Georg Marlay.Pogledaj me jos jednom pa mi reci ako smijes,da ti crte moga lica nisu poznate.“ Kao da ne pridaje vaznosti tim rijecima,'Indijanac' mahnu rukom i rece: „Nikad te ja nisam vidio.“
„Ja sam Friedrich Gollwitz brat tvog negdasnjeg gospodara.“ Blijesak straha prijedje licem bijelca.Unatoc tome rece odlucno: „Tko god ti bio ja te ne poznajem.“ Sad mu Fred pridje blize.“Poznajes li ti ovo pismo?“ Pri tom mu prinese ocima jedno pismo:koje je bilo poslano porodici Gollwitz iz Kingstoma.Covjek baci letimican pogled na pismo pa odmahnu glavom i odgovori: „Ne poznajem ja to pismo.Ostavite me na miru.“ „Ono ti je dobro poznato,jer si ga ti sam pisao.Covjece,mene se ti licno nimalo ne tices,ali ja trazim od tebe da me izvjestis o mom bratu!Gdje ga mogu naci?“ „Ja o stvari za koju me vi pitate nista ne znam.Vi ste poludjeli.“ „Covjece,ti se usudjujes da mi kazes da sam poludio.“ Fred zamahnu sakom i udari bijelca tako snazno po celu,da se ovaj odmah srusi na zemlju,ali se gotovo u isti
cas dignu i,uspravivsi se trgnu noz u namjeri da se obori na protivnika.Medjutim ne dospije da dovrsi sto je bio naumio jer ga pretekose Fred i Bill uperivsi mu u grudi revolver.Stari poglavica sprijeci ispruzenom rukom sad i njih da ostvare sto su bili naumili. „Ostavite se oruzja! Vi ste izrekli rijeci ciji je smisao nama tudj.Sta ste navalili na naseg bijelog brata?“ „On je covjek koga mi trazimo,a nece da to prizna!“ „Ako nece da prizna,to je njegova stvar.On nije vise bijelac;on je postao covjek crvene puti.Ostavite ga na miru;ja vam to naredjujem.“ Odjednom se u taboristu zacu glasan topot konjskih kopita.Jedan jahac dojaha trkom,zaustavi se pred vijecem poglavica i sidje s konja.Svi se podigose,a jedan mu Indijanac prihvati brzo konja. Jahac osinu sve redom pogledom svojih blistavih ociju i oslovi ozbiljno Incu-cunu: „Ti si Incu-cuna poglavica apaca?“ „Jesam.“
„Mnogo si smion kad si se usudio doci ratnicima Komanca.“ Zatim se 'Soko',tako se zvao pridoslica,obrati svojima. „Ja sam bio daleko na sjeveru pa sam odanle donio posvecene gline za nase lule.Posvecena glina imala je da nam donese mir,ali na povratku u svoju kolibu cujem da je u nasoj zemlji iskopana ratna sjekira i prolivena krv.Gdje su moji sinovi?“ „Tamo su,u svojoj kolibi.“ „Zasto nisu ovdje?“ „Oni su pruzili gostoprimstvo ovim ljudima pa ne mogu da im sude.“ „Ako su sinovi 'Sokola' to ucinili,znaci da su imali i razloga da to ucine.Posaljite po njih.A vi nam sad ispricajte kako se to desilo?“ Stari poglavica zapoce da prica,a 'Soko' sjede pored njega.Bio je to pravi Indijanac,onizak,ali plecat i snazan covjek.Kao istaknuta ratnika Komanci su ga jednodusno priznali za svog vrhovnog poglavicu.
Izvjestaj starog poglavice nije za lovce bio nimalo povoljan.Medjutim stigose i oba sina hrabrog 'Sokola'.Njihov se otac bio upravo vratio s duga i opasna puta,ali ponovni sastanak izmedju njega i njegovih sinova prodje gotovo neprimjetno,sasvim u duhu stroge indijanske suzdrzljivosti.Posto starac zavrsi svoj izvjestaj,otac se obrati svojim sinovima i rece im: „ratna je sjekira nedavno otkopana i sad se vodi rat izmedju ratnicki raspolozenih Komanca i ljudi bijele puti.Svi su ljudi bijele puti nasi neprijatelji,pa i ovi ovdje,zar ne?“ Sinovi hrabrog 'Sokola' prignuse glave u znak da se slazu s ocevom tvrdnjom. „Izmedju sinova Komanca i Apaca sad miruje oruzje.Ali sta ako Apac pomogne neprijateljima,sta je on nama?“ „Neprijatelj.“ „Pravo si rekao!Vi ste dakle uzvratili tudje neprijateljstvo svojim gostoprimstvom?“ Jos jednom sinovi,umjesto da odgovore ocu,kimnuse glavom bez ijedne rijeci.Pitajuci ih tako 'Soko' se obrati starijem sinu:
„Pricaj!“ rece mu. Mladic se odazva ocevu pozivu i isprica ukratko,po istini,kako je doslo do njegova obecanja gostoprimstva.Njegov ga otac pazljivo saslusa,te zatim odluci: „Poglavica Komanca,koga njegovi prijatelji i neprijatelji podjednako nazivaju 'Sokolom',bio se obradovao u svom srcu kad je ugledao svoju kolibu.Ali sad se njegova radost pretvorila u zalost,jer su se njegovi sinovi,da bi sacuvali svoj goli zivot,sprijateljili s neprijateljima svog naroda.Trebalo je da pretpostavite zivotu smrt,a ja bih onda bio s tugom u srcu,ali i s ponosom,opojao vase duse bojnom pjesmom;a tamo prijeko,na poljanama vjecnih lovista,bio bih vas ponovo sreo kao junake kojima duse ljudi blijede puti moraju da sluze.Da nisam vas otac ja bih vas sad pomilovao,jer ste postupili kao mladi ljudi koji vole zivot.Ali da se u narodu Komanca ne bi pricalo da je veliki 'Soko' bio suvise mekan prema svojim sinovima,udarit cu vam kaznu koju ste zasluzili:napustit cete odmah selo i necete se u njeg vratiti dok obojica,svako posebno,ne donese sobom po tri oderane koze s glava nasih neprijatelja.Imate li jos sto da kazete?“
„Sto ce biti od ovih ljudi kojima smo svojom rijeci zajamcili sigurnost?“ zapita jedan od njih ukazujuci na zarobljene lovce. „'Soko' ce ispuniti vase obecanje;oni se odsad nalaze pod njegovom zastitom.“ Sinovi hrabrog 'Sokola' sad se mirno udaljise. 'Soko' oslovi potom Apaca: “Govori“ Oslovljeni Apac podize ponosno glavu. „Incu-cuna poglavica Mescalerosa,gost je svojih neprijatelja.On nece nista reci,jer bi svaka njegova rijec bila suvisna.“ „Pravo kazes.Mogao bih se s tobom pobiti tamo napolju,pred kolibama,ali tu ti ne prijeti nikakva opasnost.Neka ovi mudri ljudi ipak kazu prije svoje misljenje o citavoj toj stvari,jer sam saznao da imaju da iznesu neku tuzbu protiv jednog ratnika iz plemena Komanca.“ Sad progovori Fred.“Hoces li da saslusas moju tuzbu?“ „Tko si ti?“
„Ti znas kako mi je ime.Sirom prerije svima sam poznat kao 'Fred iz Teksasa'“ „Ti si hrabar ratnik.S nama nikad nisi zametao kavgu,i zato nitko od nasih ljudi nije od tvoje ruke poginuo.“ „Ja sam imao brata koga sam volio.Obojica smo bili poglavice ljudima blijede puti,a ovaj covjek kojega vi sad smatrate svojim,posluzivao nas je i vrsio poslove koje kod vas zene vrse.Jedan je poglavica bio bogatiji od nas,a taj je mrzio moga brata.Zavadivsi se s njim,moj brat jednoga dana nestade iz domovine pa ga nikad vise ne vidjesmo.S njim nestade i njegov sluga,upravo ovaj covjek,koji bi nam mogao reci gdje se nalazi moj brat,jer za njim materinsko srce mnogo cezne.On sigurno zna gdje se on nalazi;ako nam to i dalje bude tajio,mi cemo ga ubiti.“ „Da li je on priznao da je upravo on taj koga vi trazite?“ „Ne,on to porice,a zasto,to mi ne znamo.“ „A kako ces ti dokazati da je upravo taj bijelac koga su Komanci posvojili covjek kojega vi trazite?“ „'Sokole' dopustite mi da udjem u njegovu kolibu.U njoj ce se sigurno naci hartije i pismo iz kojih ce proizaci da je on bio sluga u mog brata.“
Poglavica se caskom zamisli,a zatim se okrenu Marlayu.“Gdje ti je tobolac s ljekarijama?“ „U kolibi.“ „Znam ja taj tobolac;vidio sam vise puta da ti u njega stavljas i stvari po ljudima bijele puti nazvane pisma.Gdje se taj tobolac nalazi?“ „U spremi,iza ruda koje sam tamo smjestio.“ Pri tom se ocito bio nasao u velikoj neprilici.Njegovoj je tajni prijetila ozbiljna opasnost da bude otkrivena.“ „Ja cu licno poci po taj tobolac,ja licno,i nitko drugi“,rece 'Soko' i pri tom se dize. „Ja cu ti ga donijeti“ uzviknu Marlay.“On je moja svojina.Upravo kao i koliba u kojoj sam se nastanio;bez mog dopustenja nitko ne smije u nju uci.“ „Tvoje protivljenje ocit je dokaz da ti lazes i ujedno da je taj covjek blijede puti rekao istinu.Nas ce te narod otjerati kao kukavicu iz svoje sredine.Sutra ce skupstina odluciti o tebi.“ „Ja nisam kukavica.“
„Jesi,inace ne bi tajio svoje pravo ime,nego bi se drzao obicaja Komanca i pobio bi se s tim ljudima.“ „Ja cu ti dokazati da nisam kukavica.“ „Kako ces mi to dokazati?“ „Ja cu se pobiti s njima.“ „Ti si,dakle,covjek koga oni traze?“ „Da.“ „Ti si kod njih vrsio zenske poslove?“ „Ja sam bio njihov sluga.“ „Hoces li im pokazati pisma o kojima sam malocas govorio?“ „Ne.“ „Hoces li im reci ono sto oni zele da od tebe saznaju?“ „Ne.Ja nisam duzan da ikome polozim racun o toj stvari.“ „Nitko te ne moze na to primorati,ali ti ces se pobiti s tim ljudima blijede puti,a mi cemo odrediti doba kad treba da do tog dvoboja dodje.A sad idi.“
„Stoj“ viknu Fred.“Ovaj covjek ne smije sam uci u svoju kolibu,jer ce u tom slucaju unistiti pisma.“ „Ja cu odrediti da ga dva covjeka prate.Njima ce on morati da preda tobolac.“ Marlay ode,a na jedan znak 'Sokola' pridruzise mu se dva covjeka. Lovce,zajedno s Incu-cunom otpratise u isto vrijeme do njihova satora.Tamo oni provedose citavu noc pod strazom koja je bdjela nad njima. Dan prodje bez ikakvih znacajnih dogadjaja,a tako i noc.Ujutru im otvorise sator i jedan im Indijanac naredi da ga slijede do mjesta gdje je imalo da se odrzi vijecanje. Tamo se ponovo okupise plemenske poglavice i odlicnici.Posto im odredise mjesta koja su imali da zauzmu,bijelci sjedose iscekujuci nestrpljivo dalji razvoj dogadjaja. Zatim 'Soko' zapoce: „Veliki duh ljuti se na ratnicki raspolozene Komance sto su s ljudima blijede puti popusili lulu mira.Komance je
ponovo snasla velika nesreca,jer se Rikarroh ne nalazi vise u logoru:on je pobjegao.“ Bijelci skocise ljutito na noge,a Fred uzviknu: „Ili si sad slagao,jer ga krijes,ili si lagao jucer kad si nam obecao da cemo se pobiti s njim?“ „Jucer je 'Soko' rekao istinu,a i danas govori istinu.“ „Gdje su hartije koje ti je jucer izdajnik imao da preda?“ 'Soko' turi ruku u dzep svog lovackog odijela i iz njega izvuce jedan stari tobolac s ljekarijama. „Tu vam je tobolac s ljekarijama.Izvadite iz njega hartije.“ Fred se lati tobolca i otvori ga.Nadje u njemu dva pisma pa ih odmah rastrije u neodoljivoj zelji da se upozna s njihovim sadrzajem,ali odmah zapazi da ih je Marlay prevario i uzviknu: „Prevario nas je! Nisu to hartije koje mi trazimo.“ „U tobolcu nije bilo drugih“,odgovori mirno poglavica. „Pozovi oba covjeka kojima je Marlay imao da preda tobolac.“
Na znak vrhovnog poglavice dize se jedan Komanc i dovede oba ona covjeka kojima je Marlay imao da preda tobolac. Fred iz Teksasa ih obojicu saslusa: „Vi ste jucer s onim covjekom kojega ste vi nazivali Rikarroh usli u njegov sator?“ „Da.“ „I on vam je predao ovaj tobolac s ljekarijama?“ „Da.“ „Da li ga je otvorio prije nego sto vam ga je predao?“ „Bio ga je turio u jedan kut satora.tamo je dugo klecao,ledja okrenutih prema nama,prije nego sto se digao.Mi nismo mogli da vidima sta je tamo ucinio.“ „Ali ja znam sta je ucinio:otvorio je tobolac i povadio iz njega hartije koje smo jucer od njega trazili.A gdje je on sada?“ „Kad se sunce jutros podiglo,sinovi Komanca primijetili su da je nestao iz logora.“ „Sam?“
„Da.Dao se u bijeg s dva najbolja konja.“ „U kojem pravcu?“ „Tragovi mu vode na zapad.“ U taj im se cas priblizi jedan Komanc.Prisavsi 'Sokolu' podize bez ijedne rijeci ruku i dotaknu njima usta,u znak da hoce da govori. „Sta hoce da kaze mladi ratnik svojim ocima“ zapita ga poglavica. „Svim je nasim momcima poznato da su nasi ratnici ljudima blijede puti oteli vise koznih tobolaca koji su bili puni zlata.To je zlato bilo pohranjeno u zemlji onkraj naseg logora. „Sto kazes?Bilo je pohranjeno?Moj brat hoce valjda da kaze da je pohranjeno.“ „Nema ga vise tamo.Nestalo je.“ 'Soko' se masi rukom noza.“Tko je otkrio da ga tamo vise nema?“ „Ja.“ „Pricaj,dakle!“
„Posao sam jutros da iz copora izvedem svog konja mimo mjesta gdje je bilo zakopano zlato pa sam primijetio da je skroviste otvoreno:netko ga je bio otvorio,ali ga potom nije zatvorio.zlata tamo vise nije bilo.“ „'Soko' hoce da to utvrdi.Meni to mjesto nije poznato.Povedi me tamo.“ On se dize i nestade s njim iza satora.Nakon nekog vremena vrati se sam.Zauze ponovo prijasnje mjesto i izjavi: „Zlato je nestalo.Rikarroh ga je odnio sobom.Sinovi Komanca znaju mnoga mjesta gdje se moze naci zlato,ali oni preziru zlato.Oni zato i ne zale sto je ta kovina nestala.“ Onda uze rijec Bill Sanford: „Ali mi zalimo za njim.Mi smo ga u znoju svoga lica iskopali,pa nam je od ratnicki raspolozenih Komanca oteto.Dosli smo k njima da im ga preotmemo,a sad smo ga po drugi put izgubili.Progonit cemo Rikarroha dok mu ga ne preotmemo.“ „Mogu li ljudi blijede puti odavle otici?“
„Tko moze da nas zadrzi?“ „Oni su nasi zarobljenici.“ Sada se podize Incu-cuna.“Sinovi Komanca imaju otrov u ustima,a laz u srcu.Oni skrnave dosadasnje svete obicaje ljudi crvene puti.Apac ih prezire!“ On se pri tom okrenu i ode,a drugi podjose za njim do njegova satora. Nakon jednog sata vrata se na satoru otvorise,i u sator udje 'Soko'. „Incu-cuna,poglavica Apaca,tesko nas je uvrijedio“,rece,“ali mi cemo mu dokazati da mi ne skrnavimo svete obicaje.“ „Kako ces nam to dokazati?“ upita ga Bill radoznalo. „Poglavice Komanca su se posavjetovale pa ce pustiti na slobodu ljude blijede puti i Apaca.“ „Sa svim sto imaju uza se?“ „Sa svim.Bijeli ce lovci imati na raspolaganju cetvrti dio dana,a zatim ce Komanci poci u potjeru za njima,jer su odlucili da ih ubiju.“
„Hvala ti poglavico.Vi nas necete moci ubiti.Kad smijemo da odemo?“ „Kad bijele lovce bude volja.Samo izvijestite o tome unaprijed vasu strazu.“ Poglavica ode.Ostavsi sami,bijeli lovci odahnuse. „Obicna bajka,dakle!“ rece Fred. „Od koje necemo imati stete“,nadoda Bill. „Ali oni imaju odlicne konje.Stici ce nas.“ Bill Sanford se nasmija:“Nece nas stici.Mi cemo biti sest sati na dobitku pred njima.Samo o nama zavisi hocemo li taj dobitak podvostruciti.“ „Sta mislis time da kazes?“ „Sad je gotovo podne.Ostanimo ovdje jos tri do cetiri sata.Oni ce se strogo drzati zadane rijeci,sacekat ce tacno sest sati i tek ce onda poci u potjeru za nama.Ako mi krenemo u cetiri sata,rok ce isteci u deset,a to znaci kasno u noc.Ako im je do toga da nam ne izgube trag,morat ce sacekati da svane dan.“ „Pravo kazes;tako cemo i uciniti!A na koju cemo stranu sada krenuti?“
„Na zapad,naravno,u potjeru za Rikarrohom.“ „A sto mislis?Kome se on uputio?“ „Cekaj,da promislim!Od Komanca se mora kriti,jer ih je pokrao.“ „Ni Apacima se ne smije pribliziti,jer su oni prema njemu neprijateljski raspolozeni.“ „Onda mu ne preostaje dugo nego da se uputi Navajima.“ „A gdje se sad to pleme utaborilo?“ „S onu stranu rijeke Rio Colorado.“ „Onda mora prije proci preko podrucja plemena PahUtah.Mozda ce u njih zatraziti skloniste.“ Incu-cuna odmahnu glavom. „Pleme Pah-Utah sad je u prijateljskim odnosima s Apacima.Oni bi ga predali meni.“ „A kako bi to pleme nas primilo?“ „Neka bijelu bracu moju ne bude strah dok sam ja s njima.Ratnici plemena Pah-Utah poznaju Incucunu,poglavicu Apaca.“
„Glavno je da napustajuci logor ponesemo sobom dovoljno hrane.Ali kako cemo se domoci hrane?“ „Neka se moja braca za to ne brinu.Stada Komanca pasu napolju pred logorom.Kad krenemo odavle,zaklat cemo jedno govedo,pa ce svako odrezati sebi jedan komad mesa.Zato ce trebati najvise tolika kolicina vremena,koliko bijelci nazivaju cetvrtinom sata.“ „Imaju li Komanci pitoma goveda?“ „Imaju nekoliko steonih krava,pa se moja braca mogu napiti mlijeka.“ Sad lovci obratise paznju svojim odijelima i oruzju,da im se nadju u redu.Oko cetiri sata poslije podne izjahase iz logora.Nijedan neprijatelj ne podje za njima u potjeru.
10. U SAN FRANCISKU
Grad San Francisko lezi na jednoj prevlaci,okruzen na zapadu oceanom,na istoku divnim zalivom,a na sjeveru ulazom u taj zaliv.U njegovim se ulicama krecu blijede,vitke,otmjene Amerikanke,ponosne crnooke Spanjolke,plavokose Njemkinje,a pored njih obojene dame kudrave kose.Bogat kavalir u fraku glave pokrivene cilindrom,navukao je rukavice pa u jednoj ruci nosi sunku,a u drugoj kosaru s povrcem,ranchero je prebacio preko ramena mrezu punu ribe kojima ce proslaviti u porodici neki praznik,jedan je oficir milicije nabavio utovljena kopuna pa ga sada cvrsto steze kao da se boji da bi mu mogao pobjeci,jedan kveker pokrio je rubom svog dugog kaputa,koji mu u taj cas zamjenjuje kecelju,velikog jastoga-pa sav taj svijet vrvi amo-tamo,a da pri tom nitko nikome ne smeta. Kroz tu vrevu bogata grada probijala se mala ceta jahaca sve dok ne stize u Sutterstreet gdje zastade pred Hotelom Valladolid.bila je to skromna gostionica u kalifornijskom stilu,ustvari poduza i posiroka
jednospratna dascara,slicna krcmi u kojoj covjek povodom nagradnog gadjanja,sto ga neka streljacka druzina priredjuje moze i prenociti. Sjahavsi,jahaci predadose svoje konje konjusaru koji ih povede u jednu supu.Gostinska soba bila je unatoc svojoj velicini puna gostiju,tako da su pridoslice mogle da nadju samo nekoliko mjesta.Odmah im pridje jedna konobarica i donese im bocu portera(porter-englesko jako pivo) koju su oni bili narucili.Zatim je jedan od njih zapitao: „Moze li se govoriti sa senjorom,dijete moje?“ „Moze.Zelite li da vam je odmah posaljem?“ „Molim vas.“ Djevojka se udalji,a cas zatim pojavi se gostionicarka i zapita ih sta zele.Neznanac se dize. „Dopustite mi senjoro da vam se predstavim.Zovem se Friedrich Gollwitz.Nijemac sam,a ovo su moji drugovi.“ Zena se prikloni i pogleda ga radoznalo. „Mi smo na vas upuceni senjora.“ „Ah,smijem li vas zapitati tko vas je na mene uputio?“
„Dva dana puta odavle naisli smo na jedno rancho cija je vlasnica gospodja Eudoksija Mafero.Ta je gospodja vasa sestra,zar ne?“ „Da.“ Ona nam je preporucila vas hotel i uz to nam rekla da cemo ovdje naci covjeka s kojim bismo svakako htjeli govoriti.Mozete li nas primiti na stan,senjora?“ „Bit ce mjesta i za vas.A koga trazite senjor?“ „Nije li kod vas odsjeo jedan bijelac koji je,cini se,stigao iz daleka?“ „Jeste.“ „Kada?“ „Prekjucer.“ „A stanuje kod vas?“ „Da.“ „Namjerava li se zadrzati duze vremena?“ „To ne znam.“ „A mogu li govoriti s njim?“
„Pocekajte caskom.Potrazit cu ga.“ Posto obidje jednu veliku prostoriju zastavsi pri svakom stolu,vrati se u gostinsku sobu.Covjeka,kojega je trazila,nije bila nasla,to se moglo razabrati po izrazu njenog lica. „Nisam ga vidjela,senjor.“ „Mozda se nalazi u svojoj sobi?“ „O ne,mi nemamo uopce soba s jednim krevetom.Gosti spavaiu u jednoj velikoj prostoriji pod krovom.Vjerojatno je izasao.“ „A da li je imao mnogo prtljage?“ „Da,dvije velike od jelenje koze sasivene vrece,koje su konji jedva vukli.Ali je odmah kupio jedan kovceg.Napustit ce grad pa se raspitivao koji ce brod uskoro otploviti.“ „Hvala vam! Nemojte mu reci da smo pitali za njega:htjeli bismo ga iznenaditi!“ „Ne brinite,udovoljit cu vasoj zelji.“ Oni odu,a cas zatim udjose dva covjeka koji se ogledase za jednim mjestom.Imali su na sebi nordlandijske
mornarske uniforme,ali bez oznaka cina.Jedan je bio visoka stasa i cvrste gradje,pravi golijat,a drugi vitak,suncem opaljena i nepogodama otvrdnuta lica kakvim se isticu Cigani.Probise se kroz mnostvo gostiju pa sjedose na dvije slobodne stolice koje nakon izvjesnog trazenja uspjese najzad otkriti.Konobarica im donese naruceno pice.Golijat progundja: „Prokleta stvar! Zar ne Karavej?“ „Hm! Pij,kormilaru“ uzvrati onaj drugi. „Tri puna dana zakasnjenja.“ „Pij! Od psovanja nema koristi.“ Konobarica je bila vec donijela dvije case svijetlog piva.Golijat iskapi svoju pa lupi sakom o stol i rece: „Znas li ti sta ce o nama misliti?“ „Mislit ce da smo vrijedni pomorci.“ „Ne,mislit ce da smo dezerteri,jer se u odredjeno vrijeme nismo vratili na brod.“ „Moramo se javiti konzulu i staviti mu se na raspolaganje.“
„Kojesta! Ako mu se javimo on ce nas odmah zatvoriti.“ „Pa sta da onda uradimo?“ „Ja cu prvim boljim brodom odjedriti kuci.“Tigar“ je vec krenuo u tom pravcu.Uostalom nismo mi krivi sto je tvoj konj poceo da hramlje pa smo se kasnije vratili s izleta u brda.“ „Ti hoces da odjedris prvim brodom?A imas li novaca?“ „Zar ja?Do djavola,bas i nemam.“ „Ni ja.Imam svega jedanaest dolara.“ „A ja u najboljem slucaju jos samo pet.Djavolska smola.“ Neko su vrijeme obojica sutjeli,a onda onaj koga je njegov drug nazivao kormilarom nastavi: „Da bar to prokleto zakasnjenje ne povuce za sobom i kakvu stetnu posljedicu!“ „Sta hoces time da kazes?“ „Stalno me muci misao na mrtvog Gollwitza i na onaj njegov brodski dnevnik,sto li je,sto ga moramo stalno vuci sa sobom.“
„Hoce li pokojnikovim rodjacima doci u ruke ta knjiga koji dan ranije ili kasnije,to valjda ipak nije vazno.“ „Ali ako nas Natter,taj objesenjak ,pretekne?Njemu je poznat sadrzaj knjige pa je u stosta upucen.“ „Od toga ne moze biti nikakve stete.Clanovi porodice Gollwitz cuvat ce se da tom covjeku dadu bilo kakva obavjestenja,kojima bi se on mogao koristiti.“ „Moze njemu sam djavo pomoci da postigne cilj za kojim ide,djavo ce ga znati.Taj covjek ima srecu.Kad god ga mi potopimo,on izvuce zivu glavu i iscezne.“ „Mozda cemo ovdje biti bolje srece! Ako medju ovdasnjim gostima nadjemo covjeka spremna da nam predujmi novac,moci cemo odmah da krenemo kuci.“ „Zar ovdje da nas posluzi sreca?U ovoj dascari?Ne mogu nikako da u to povjerujem! Ta ovdje nas niko ne poznaje.A za nase cestite njuske...Grom i pakao!“ prekide se odjednom.Karavejeve ga rijeci navedose na to da obrati paznju na prisutne i pogled mu pade na Freda iz Teksasa.“Pogledaj,Karaveju,u onaj ugao! Ne sjedi li tamo utjelovljen nas Gollwitz,nas Hugo Gollwitz.“
„Covjece,ne vici! Uzbunit ces ljude.Otkud da dodje ovamo Hugo Gollwitz! Ta bio si prisutan kad smo ga pokopali na groblju u Kota Radzi.“ Kormilar je bio tako naglo skocio,da je pri tom prevrnuo stolicu.Buka koja pri tom nastade,i glasno izgovorene rijeci privukose na kormilara paznju prisutnih.Karavejeve rijeci osvijestise donekle zbunjenog kormilara:odahnuvsi,prijedje rukom preko cela i spusti se na stolicu koju mu medjutim Karavej podmetnu. „Pravo kazes Karaveju! Onaj tamo covjek toliko je slican Hugu,da sam zavaran tom slicnoscu,prosto upao u mrezu poput morskog psa.Tacno tako izgledao je Hugo pred dvadeset i pet godina,kad sam se s njim na engleskom brodu upoznao.Gle,sad ide k nama.Cuo je da smo o njemu govorili.“ Fred iz Teksasa bio je zaista cuo i razabrao kormilarove rijeci pa se bio iznenadio sto ga ondje spominju i prisao stolu za kojim su sjedilo oba pomorca. „Oprostite,gospodine,vi ste malocas spomenuli moje ime.Smijem li vas zapitati otkud me vi poznajete?“
Kormilar je medjutim dosao k sebi.Zato mu oprezno odgovori:“Da,spomenuo sam jedno ime,ali ne bih mogao ustvrditi da je to bilo upravo vase ime.“ „Da,spomenuli ste upravo moje ime,vjerujte mi.Priznajete li da ste uzviknuli „Gollwitz“.“ „To ne poricem.Uostalom svatko moze reci da se zove Gollwitz.“ „Covjece,ne smatrate me valjda lascem koji se odrice svog imena!“ „Oh,covjek moze kadsto imati valjanih razloga da se odrece svog imena.Ja cu medjutim,odmah utvrditi u vasem slucaju na cemu sam.Ako se vi zovete Gollwitz recite mi otkud potjecete?“ „Iz Sudlandije.“ „Well,vasa se tvrdnja slaze s mojim podacima o Gollwitzima.Imate li brata?“ „Da.“ „Smijem li vas pitati kako se zove?“ „Zasto ne?Nemam razloga da ga se stidim.Zove se Teodor.“
„I ta se vasa tvrdnja slaze s mojim podacima.Moram vam,medjutim uputiti jos jedno pitanje.Niste li vi imali jos jednog brata?“ „Da,ali tome se pred mnogo godina sasvim zametnuo trag.“ „A kako mu je bilo ime?“ „Hugo.“ „I po treci put se vasa tvrdnja slaze s mojim podacima.Cujte ja vec pomalo vjerujem da je susta istina sto ste mi rekli.Vi ste prema tome treci najmladji brat,a zovete se Fred.Zovete li se tako?“ „Da.Nego kazite mi otkud...“ „Sacekajte caskom.Stvar je isuvise vazna,pa ne smijem skrenuti s pravca kojim sam zaplovio.Imate li uza se kakvu ispravu kojom se mozete iskazati?“ Fred se masi rukom u dzep i izvadi iz njega svoj pasos. „Evo,pogledajte.Ja se nadam da vam ne treba jaci dokaz da je moje pravo ime Gollwitz.“ „Pasos! Ta mi je isprava pravi dokaz.Izdana je covjeku koji se zove Friedrich Gollwitz,a nadimak mu je Fred;taj se
podatak dakle slaze s podatkom koji su mi dali o tvom licnom imenu.Cak i da niste tako slicni svom bratu na osnovu ove isprave morao bih vam vjerovati da se zovete kao sto ste mi rekli.“ „Vi kazete da sam slican svome bratu?A kojemu?Zacijelo Teodoru,zar ne?“ „Ne,slicni ste drugom bratu:Hugu.“ „Zar zaista?Hugu,o kojemu gotovo dvadeset i pet godina nista ne znamo?Jeste li ga mozda vi negdje vidjeli?“ „Da.“ „A kada?“ „Prvi put pred dvadeset i pet godina,a u poslednje vrijeme pred dva mjeseca.“ Ta neocekivana vijest uzbudi neopisivo Freda.Drzeci kormilara za ruku,saletje ga prosto pitanjima: „Vi ste Huga vidjeli?Pred dva mjeseca?Ta nije moguce.Da je tada bio ziv,bio bi se davno na neki nacin javio svojoj porodici.“ „Mozda se nalazio u takvim okolnostima da vam se prosto nije mogao javiti.Ja smatram svojom duznoscu da
vas u njegovo ime pozdravim i da vam predam nesto cega vec davno zelim da se rijesim.“ „Moj je brat,dakle,jos ziv?“ „Ne,on je mrtav.“ „Ali covjece,vi me prosto udarate na muke.Najprije me u njegovo ime pozdravljate,a onda mi gotovo u isti mah kazete da nije vise ziv.Kako da to shvatim?“ „Vas vam brat nije licno isporucio pozdrave,jer je bio vec mrtav kad sam po drugi put vidio.Ali ja sam siguran da je njegova poslednja misao,prije nego je zauvijek sklopio oci,bila upucena vama.To je,medjutim duga prica,pa se na njoj sad ne mogu zadrzati.Nego,vidite li kako nas ljudi sad osluskuju.Vi suvise glasno govorite,upravo vicete,kao da hocete da vas cuju daleko,preko mora,u staroj Evropi.“ I zaista,u velikoj su prostoriji svi bili umukli;gosti su se okrenuli prema onoj dvojici,zeljni da cuju nesto od njihova suvise ziva razgovora.Fred se bio uveliko uzbudio pa je bio prosto smetnuo s uma da je okruzen ljudima.Najzad ga kormilareve rijeci osvijestise,i on shvati da nisu sami.
„U pravu si gospodine.Ne mozemo ovdje slobodno govoriti.Zamolit cemo gostionicarku da nam ustupi jednu odvojenu prostoriju,gdje cemo da nasamo razgovaramo.“ Malo zatim sjedili su Fred,Bill,Incu-cuna i ona dva nadosla gosta u jednoj omanjoj odvojenoj prostoriji,gdje su bili nasamu.Kormilar je pricao o dogadjajima koji su se odigrali na „Tigru“,a citaocu su vec poznati.Lako je zamisliti da su ga Fred i Bill najpazljivije slusali.Narocito ga je pozorno slusao Fred koji mu je svaku rijec citao s usana.Apac se nije prost micao s mjesta,praveci se pri tom kao da uopce ne prati kormilareve rijeci. Posto zavrsi svoju pricu,kormilar se masi rukom u dzep i izvadi iz njega mrtvacevu biljeznicu. „Eto,to ste bastinili.Biljeznice ne izgleda bas kao da ima neku vrijednost,ali cim pocnete da je citate,uvjerit cete se da vrijedi vise od citavog jednog kraljevstva.Grom i pakao,koliko se raduje majcin sin sto je dosla u ruke pravome nasljedniku.“ Fredu zasjase suze u ocima,kad mu kormilar preda biljeske ispisane dobro poznatim mu rukopisom njegova brata.Ne obaziruci se ni na koga,bio je vec poceo da
cita,kad se odjednom otvorise vrata,i na njima se pojavi gostionicarka. „Upravo se vratio covjek s kojim ste htjeli da govorite.“ „Da li je sam?“ „Da.Posao je u spavaonicu;ja sam se upravo nalazila tamo,kad je stigao.“ „Koje stube vode do nje?“ „One koje vode iz dvorista.“ Gostionicarka potom ode,a Fred se obrati svojim drugovima: „Dodjite! Nas trojica obracunat cemo se sami s njim.Vas,gospodo,zamolit cu da nas u ovoj sobi sacekate.Vratit cemo se cim svrsimo jedan omanji,ali bitan posao.“ Dva bijela lovca i Indijanac ustadose,uputise se u dvoriste i odanle se stubama popese na gornji sprat,a zatim udjose u dugo,onisko potkrovlje koje je zauzimalo citavu sirinu zgrade.U toj je prostoriji bilo namjesteno mnogo kreveta.Pred jednim od tih kreveta bio je kleknuo jedan covjek,okrenut ledjima,prema Fredu.Pred sobom je imao
otvoren kovceg i,kao sto se cinilo premetao nesto u njemu.Fred mu se necujno prisulja pa se preko njegovih ramena zagleda u kovceg pun ljesnjaka. „Marlay!“ doviknu mu Fred. Covjek se okrenu.Citava mu se prostorija zavrtje pred ocima.Razabravsi da se nalazi pred Fredom,zapilji se u njega kao u kakvu utvaru. „Poznajes li me,momce?“ zapita ga Fred. Fredovi su se drugovi bili zaustavili iz vrata,pa ih iznenadjeni Marlay nije mogao primijetiti.Mislio je da ima da se obracuna samo sa Fredom pa se odmah snadje. „Sta trazite od mene?“ upita ga,masivsi se noza. „Zasad samo te ljesnjake.“ „Ah,tako.Pretpostavljam da ste senuli umom.“ „Pretpostavi slobodno sto te god volja.I covjeku koji je senuo umom mogu da zatrebaju novac i ljesnjaci.“ „Do djavola,ja vas ne poznajem!“ slaga covjek drsko.
„Hm,meni se cini da smo se negdje vidjeli,i to najprije u Sudlandiji,a zatim nedavno,kod Komanca.Ti poznajes zacijelo porodicu Gollwitz,zar ne?“ „Ne poznajem je.“ „Ni slugu te porodice,koji se zvao Georg Marlay?“ „Ne poznajem ni njega.“ „Vidim da ti je pamcenje oslabilo.Zasto si svoje prijatelje Komance tako brzo napustio?“ „Nisam se nikad u svom zivotu sreo s tim crvenim djavlima.“ „Onda ti moram dovesti svjedoke koji ce ti dokazati da lazes.“ On namignu drugovima,i oni udjose.Marlay problijedje. „Ne poznajes,momce ,ni ove?“ „Ne poznajem ih.“ „Hm! Indijanci obicno ne zaboravljaju,a ti si Rikarroh,Komanc,zar ne?“ „Vi se varate gospodine.Vi me,ocito,zamjenjujete s nekim.Vjerojatno licim na nekoga!“
„Kojesta“,umijesa se Sanford.“Ne okolisajte toliko s tim covjekom.Mi smo u Americi pa ne trebamo ni suda ni advokata.Hoces li priznati da si onaj za koga te mi smatramo?“ „Ne.“ „U redu! Pred tobom su tri covjeka koji ti nece dopustiti da im pricas lazi,a svaki od njih ima za pasom noz.Sad cu te ja preslusati.Slazes li meni djavo te je odnio.“ Uplasen tim rijecima,Marlay se ogleda oko sebe i zapita: „Sta trazite zapravo od mene?“ „Samo da nam na pitanja koja cemo ti postaviti iskreno odgovoris.Sad te pitam,a ja sam covjek koji umije da postavlja pitanja.Odgovori mi,dakle,po istini.Odakle potjeces?“ Indijanac je bio trgnuo noz,a Fred se bio poveo za njegovim primjerom. Covjek vidje da od poricanja nece imati nikakve koristi.On promuca: „Iz Sudlandije.“
„U redu,momce! Vidim da pomalo dolazis k sebi.Kako se zoves?“ „Georg Marlay.“ „Tako,momce!A bio si sluga u baruna Teodora Gollwitza,zar ne?“ „Da.“ „Od koga si dobio novac sto ga imas u tom kovcegu?“ „To je moja zarada.“ „Odlicno! Izmoli jedan Ocenas,sinko moj,da spasis bar dusu,kad neces tijelo da spasis.“ „Nista mi ne mozete nazao uciniti.“ „Ah! A zast ne mozemo?“ „Jer bi vas sud kaznio.“ „Ti si zaista mnogo veca budala nego sto sam ja mislio! Ako te moj noz zahvati,pa mi onda odemo tko ce utvrditi da si od mog noza pao.Cak ako bi to i izaslo na vidjelo,mislis li da se ja plasim?Ti si me izazvao,ti si se masio noza;zar ne znas obicaje ove zemlje?Ti imas da biras izmedju dva puta:da te predamo sucu s time da mu
kazemo sve sto o tebi znamo,pa ces nekoliko godina odsjediti u zatvoru,ili ......“ „Ili...?“ „Ili da nam sve priznas,a onda mozes racunati da cemo imati prema tebi obzira.“ „Pitaj,dakle,tako me tri djavla pomogla.“ „Kome si oteo ovo zlato?“ „To je ono isto zlato koje su Komanci oteli bijelim lovcima.“ „Ono pripada,dakle,nama dvojici,jer su Komanci nas pokrali.Sta imas u dzepu?“ „Nista.“ „U redu.Pretrazit cemo te! Drz'te ga! Sad cu da vidim.“ Uhvatise ga.Bill mu pretrazi dzepove i pronadje u njima jedan nov sat i lisnicu punu puncatu novcanica. „Kad si kupio tu lisnicu?“ „Danas.“ „Prodao si ljesnjake i kupio lisnicu,zar ne?“
„Da.“ „Onda nije tvoja.Kako si dosao do tog novca?“ „Pristedio sam ga.Vec se godinama ne odvajam od njega.“ „Ah,pristedio si ga,dakle,dok si se nalazio medju Komancima.Cudno! Sad cu to provjeriti.“ On pregleda lisnicu i provjeri pazljivo novcanice. „Hm.Mnogi bankari obicavaju obiljezavati novcanice svojim potpisom i datumom njihova izdavanja klijentima,to je sigurno i tebi poznato,zar ne?Oni to cine da bi se zastitili od nepredvidjenih neprijatnosti.“ „Meni to nije poznato.“ „Evo,na ovoj novcanici od sto funti,na primjer,mozes vidjeti biljesku:“Stirly & Co“,a pored nje danasnji datum.A ti tvrdis da se od te novcanice vec godinama ne odvajas.“ „Datum je na novcanici pogresno unesen umjesto starijeg datuma.“ „Kojesta! Taj ti je novac upravo danas isplacen za ljesnjake koje si prodao.I taj novac pripada dakle nama.“
„Podnosim zalbu“viknu Marlay,trudeci se ocajno da se otme sakama one dvojice koji su ga cvrsto drzali. „Uzalud se zalis,mladicu moj! Imam jos da ti postavim jedno pitanje od presudne vaznosti:ili ces pristati da se pod nasim nadzorom vratis u Sudlandiju,ili cemo te odvesti serifu da ti on sudi.!“ „Ja sam ovdje slobodan covjek.“ „Ja cu ti protivno dokazati.Hajte,pozovite jednog policajca.“ Fred se uputi prema vratima.Ali u poslednji cas ga Marlay vrati. „Stanite,ne idite.Ja vidim da se moram pokoriti.Ali ja trazim da ni ovdje ni u domovini ne budem predveden pred sud.“ „Tvoj cemo uslov prihvatiti samo ako nam obecas da ces na svako nase pitanje iskreno odgovoriti.“ „Sta hocete jos da saznate?“ „Covjece,kako mozes jos da pitas?“ upade mu u rijec Fred. „Ja hocu da znam gdje se sad nalazi moj brat Teodor,tvoj raniji gospodar.“
„To ne znam.“ Zbunjen tim odgovorom,Fred se u prvi mah ne snadje,ali cas zatim navali na njega: „Zar nas smatras budalama,huljo?Iz Kingstoma si pisao mojoj porodici da ti je moj brat zabranio da nam otkrijes gdje se on nalazi.To je,dakako,bila besramna laz.Govori,dakle! Gdje se nalazi moj brat?Govori ako neces da te zadavim.“ „Makar me sad lincovali,ja vam to ne mogu reci,jer ne znam.“ „Da li je moj brat iselio u Ameriku?“ „Ne,ja sam bez njega stigao ovamo.“ „Gdje si poslednji put vidio mog brata?“ „U zamku Himmelstein,prije njegova dvoboja.“ „A iza toga?“ „Slusajte me mirno.Ja cu vam iskreno reci sve sto znam.Mog je gospodara 'ludi grof' tajnim pismom pozvao k sebi u zamak Himmelstein,da bi s njime raspravio spor do kojega je medju njima bilo doslo.Moj se gospodar tome pozivu odazva i povede mene sa sobom.Kad
stigosmo tamo,grof se s mojim gospodarom povuce u jednu od svojih odaja.Ja vise ne vidjeh gospodara.Sutradan me grof pozva k sebi i zapita me da li bih htio da napravim dobar posao.Ja mu potvrdno odgovorih.On mi onda predlozi da iselim u Ameriku i odanle posaljem porodici Gollwitz pismo koje je ona potom i primila.On mi pri tom ponudi tako visoku svotu novca,da sam ja,zaveden sjajem novca,pristao na njegovu ponudu i iselio.“ „A nisi ga vise pitao za svog gospodara?“ „Jesam,ali on mi na to pitanje nije uopce odgovorio.Ja sam morao istoga dana otputovati pa otada ne znam vise nista o gospodinu Teodoru Gollwitzu.“ „Ovoga puta rekao si istinu,to ti citam na licu,mada ti inace nista ne vjerujem.Vjerujes li ti da je do dvoboja zaista doslo?“ „Ne vjerujem.“ „Kako to objasnjavas?“ „Prije svog odlaska posao sam da posjetim upravitelja zamka Geisslera.Zadrzao sam se kod njega citav jedan sat pa sam ga pitao za svog gospodara i za ishod
dvoboja.Upravitelj se nasmije podrugljivo i odgovori mi da grof uvijek moze da izbjegne dvoboju,jer raspolaze sredstvima kojima moze da ukroti svakog neprijatelja.“ „Znas li ti koja su to sredstva?“ „Ne znam,to ga nisam pitao.“ „Da ga nije mozda dao potajno ubiti?“ „Ne vjerujem da bi 'ludi grof' bio kadar da ubije ili dade ubiti nekoga,nema on petlje za to.Mozda je primorao protivnika da mu se sam izgubi s ociju.“ Fred se ushoda gore-dolje po sobi.Odjednom zastade pred Marlayem. „A miss Ella?Gdje je ona sada?“ Marlay se zapanji.“Zar je i ona nestala?O njoj ne znam nista.Ja sam bio uvjeren da je ona postala grofova ljubavnica.“ „Ja sam je tada izgubio iz vida.“ „Sve je to cudno.Mozda je bogati grof pronasao nacin kako ce je primorati da suti o svemu,sto bi njemu moglo biti neprijatno.“
„A u tome sto si mi sad ispricao nema nema ni jedne lazne rijeci,ti mi to mozes jos jednom potvrditi?“ „Nema.Srecom se svojom zaklinjem da sam sve sto znam o citavoj toj stvari po istini ispricao.“ „Ja ti vjerujem.Sad nemam vise sta da te pitam.Ja sam ti vec jednom rekao da nam nije bas nimalo do tebe stalo.Mi bismo te odmah pustili na slobodu,jer od tebe ne mozemo vise imati nikakve koristi.Ali mi moramo biti sigurni da nas neces izdati,zato cemo te povesti sobom.Ja ti dajem rijec da ti necemo nista nazao uciniti pa cemo te pustiti na slobodu cim postignemo cilj za kojim idemo.Ali znaj da neces smrti izbjeci ako na bilo koji nacin pokusas da nam pobjegnes;to dobro upamti!“ Zatim ga povedose u veliku gostinsku sobu.Cim se u njoj pojavise,dize se s jednog udaljenog stola jedan covjek cije je otrcano odijelo odavalo propalog kopaca zlata.Prisavsi im,pljesnu svojom teskom rukom Marlaya po plecima. „Ah,i ti si tu! Zar se nismo nas dvojica jednom negdje vec vidjeli?“
Marlay problijedje kao da ga je u isti cas smrt pokosila.Bio je prepoznao kopaca zlata,o tome nije moglo biti sumnje. „Nas dvojica da smo se vidjeli?“ rece.„ja se toga zaista ne sjecam.“ „Ne sjecas se?Well,onda cu te ja posjetiti.Will ustani i pogledaj caskom u djavolsku njusku.“ Covjek koji je do malocas sjedio s njim za istim stolom ustade i pridje blize.Bila je to visoka,plecata ljudina,ocito neobicne tjelesne snage. „Poznajem ja tog nevaljalca“,rece. „Jesi li siguran da ga poznajes?“ „Siguran sam!“ „E,tako.Gospodo,hocete li biti toliko dobri da me caskom saslusate!“ Glasno izrecenom pozivu svi se mukom odazvase. „Ovaj je covjek“,nastavi kopac,busheader,presao Komancima,jer se kod bijelaca nije vise osjecao sigurnim.On je od mene i od ovoga covjeka ovdje odveo
nekoliko dobrih drugova.Kazite dzentlmeni,sta zasluzuje za to?“ „Kursum-konopac...!“ zagraja gomila sa svih strana. „Well,pravo kazete! Nego,recite mi treba li covjeka za takvu tricariju voditi serifu ili prisjedniku?“ „Ne,svrsite s njim ovdje.“ Uvidjevsi u kakvoj se opasnosti nalazi,Marlay se ohrabri. „Nisan ja taj koga ovi ljudi traze“,viknu,prevarili su se,zamijenili su me nekim drugim covjekom.“ „Oho,mladicu moj“,odgovori Will,“znamo mi tebe i suvise dobro!“ „Onda me uhvatite!“ Rekavsi to,Marlay se okrenu i potrca prema izlazu.U nekoliko skokova Will ga stize,uhvati ga za vrat i vise ga ne pusti. „Stani,covjece! Mi se u hvatanje razumijemo.Sad si vidio.“ „Jos ti se ne predajem.“ U istom trenutku bljesnu u Marlayevoj ruci noz.
„Ah,tako,momce,ti nasrces na mene.Neka te djavo onda nosi!“ Kopac zlata izvuce strelovito brzo revolver i,prije nego sto je Marlay dospio da mu zada namijenjen mu udarac,obori ga jednim hicem na zemlju. „Dzentlmeni,vi ste zacijelo vidjeli,da je on potegao noz na mene.“ „Vidjeli smo!“ odjeknu sa svih strana odgovor. „Onda mozete posvjedociti da sam pucao u samoobrani?“ „Svjedocit cemo!“ „Well! Neka sad gostionicar dade prenijeti mrtvaca kud god ga volja! Razbojnika i ubicu stigla je zasluzena kazna.“ Mrtvaca iznijese iz sobe,a kopac zlata,koji je covjeka bio ustrijelio,mogao je sa sigurnoscu da racuna s time da zbog hica sto ga je ispalio na covjeka nece biti pozvan na odgovornost.Fred iz Teksasa i njegovo drustvo nisu ucestvovali u tom dogadjaju,ali Fred nije ipak mogao da prikrije uzas koji ga je bio obuzeo.
„Sad smo se rijesili tog nevaljalca,iako ne na nacin na koji smo mislili da cemo ga se rijesiti.Bili bismo imali samo jos neprilika s njim.“ „Hoce li nam gostionicarka htjeti predati njegov kovceg?“ zapita Bill. „Tko ce je jos pitati?Kovceg pripada nama,tko bi se mogao usuditi da nam ga otme.Uostalom,dobro ce nam doci,jer sad raspolazemo sredstvima pa cemo moci da pristojnije obucemo naseg Adama koji je pao na niske grane,a zatim cemo svratiti nasem novom mamcu!“ Sve se tako i zbilo;malo zatim drustvo se bilo vec okupilo u „pokrajnoj sobi“.Fred stade da prica sto se desilo,a kormilar i njegov drug pazljivo su ga slusali.Kad lovac zavrsi svoju pricu,kormilar tresnu sakom o stol.Case se potresose i zveknuse,a kormilar viknu: „Do djavola! Ljesnjaci nam dolaze upravo u pravi cas.Znate li prijatelju,sta imate da ucinite?Unajmite dobru jahtu ili bilo kakav prikladan brod pa se u najkracem roku ukrcajte i krenite dalje.“ „Da se ukrcamo i krenemo odavle?A kuda da krenem?“
„Kuda?Na otok,vaseg brata,po blago koje vas tamo ocekuje.Da,vi o svemu tome ne znate gotovo nista.Procitajte dnevnik vaseg brata i prepustite se struji koja ce vas ponijeti pravo onamo.Drugoj gospodi ja predlazem da se prosetamo gradom.Za to vrijeme prijatelj Gollwitz nece se,nadam se dosadjivati.“... „Kad su se ta cetvorica,Apac je naime,bio cetvrti,uvece vratili u gostionicu nadjose Freda gdje,crven u licu i sjajnih ociju cita biljeske svog nestalog brata.Citao ih je upravo po drugi put.Kad njegovi drugovi udjose u sobu,on ustade i,sav radostan obrati se Sanfordu: „Bille,danas mi je svanuo dan kakav jos nikada dosad nisam dozivio.Krenuo sam iz domovine da potrazim Teodora pa sam ne sam njemu usao u trag,nego sam se pri tom krizao i s tragom mog davno nestalog starijeg brata.Oh,Bille,meni dolazi u isto vrijeme da se smijem i da placem,toliko se radujem i zalostim zbog svega sto je moj brat zapisao u svoj dnevnik.A vama“,i pri tom se obrati dvojici mornara „Tigra“.“imam najvise da zahvalim sto sam danas tako sretan.Dopustite mi da vam zasada stegnem ruke.Dao bog da vam uskoro uzmognem zahvaliti i na drugi nacin.“
Kormilar koji je po svom stasu bio pravi div,a po prirodi dijete,ganu se i otrije sebi oci.Ali odmah zatim,kao da se postidio te slabosti,rece svojim larmadzijskim glasom: „Do djavola! Ucinili smo samo ono sto bi svaki cestit covjek na nasem mjestu bio ucinio.Ja i Karavej ne ocekujemo od vas da nam jos na neki drugi nacin izrazite svoju zahvalnost.Recite nam radije kako da izidjemo iz te rupe koju vi nazivate San Francisko?“ „Kako?Upravo kao sto ste malocas predlozili.“ „Da unajmimo,dakle,jedan brod.“ „Ne,bit ce bolje da ga kupimo.Imat cemo onda slobodnije ruke.Vlasnik broda koji bismo unajmili ne bi nam,naime,dopustio da otplovimo u te daleke ,nepoznate krajeve.Najvaznije je sad da na otoku nadjemo blago kad tamo stignemo.“ „A zasto da ga ne nadjemo?“ „Niste valjda zaboravili Nattera.Ako sam vas dobro razumio njemu je poznat polozaj otoka i skrovista u kome se krije blago.“
„Ne zaboravljam ja tog nitkova.Cesto ja mislim na njega.Ali on ne zna za broj koji rjesava zagonetku tajnog polozaja skrovista maharadzina blaga.“ „Oh,on ga moze svojom lukavoscu lako pronaci.“ „Kako to?Taj je broj nemoguce pronaci,ako je vjerovati vasem bratu koji u svom dnevniku to narocito istice.“ „Ali on nije mogao znati da ce se prilike u nasoj porodici u medjuvremenu sasvim izmijeniti.Sad nemamo vremena da se o toj stvari potanje porazgovaramo,drugom cu vam zgodom objasniti sve sto vam danas jos nije jasno.Danas clanovi porodice Gollwitz ne moraju da razbijaju sebi glavu da bi pronasli taj broj,jer je tajna kojom je taj broj bio obavit sad vec u njihovu korist otkrivena.“ „Do djavola! Zar zaista?Onda moramo pozuriti.“ „A sad mi jos kazite kormilaru,kad ste se vi domogli tog dnevnika?“ „Pred tri mjeseca.“ „Pred tri mjeseca?Znaci,Natter je mogao da to vrijeme iskoristi,zar ne?“ „Svakako.Do djavola,mozda nas je vec pretekao.“
„Eto,vidite.Sta nam sad preostaje da uradimo,ako je on vec ucinio ono sto mi sad tek treba da ucinimo,ako je kupio ili unajmio brod pa se vec nalazi na putu prema otoku.Sredstava ima dovoljno,jer raspolaze biserima moga brata.“ Fredove rijeci uzbudise kormilara,i on odjednom skoci. „Mister Gollwitz,uzmite sesir i hajdete sa mnom!“ „Kuda?“ „U luku,da kupimo brod.“ „Polako!“ nasmija se Gollwitz. „trebamo valjda i kapetana!“ „Vec je tu.Kapetan mogu ja da budem.“ „A razumijes li se ti u taj posao?“ „Do djavola,majstor sam ja u tom zanatu.“ „A gdje cemo naci mornare?“ „Ne brinite,lako cemo mi njih naci.“ „Ali oni nas mogu izdati.“
„Kojesta! Ima ovdje dosta Kineza.Ti su ljudi vrsni pomorci.Bit ce veseli sto im se pruzila prilika da se vrate u svoje nebesko carstvo.Prepustite vi tu brigu meni.“ „Morat cemo,dakako,nabaviti i dovoljno ziveznih namirnica.“ „Svakako.A i streljiva.Covjek nikad ne moze unaprijed znati koga sve na putu moze da sretne.“ „I sto je glavno,moramo najprije kupiti brod.A taj ce nas mnogo stajati.“ „Ne toliko koliko vi mislite.Ima u luci dosta brodova na prodaju.Uvjeren sam da cemo imati velik izbor.“ „A koliko moze da stoji jedan brod?“ „Prema tome kakav odaberemo.Koliko ce vas svega biti na brodu?“ „Svega nas dvojica: Bill Sanford i ja.“ „Onda se mozemo zadovoljiti jahtom ili malom skunom,kojoj cemo dodati jos jedno jedro,da bismo mogli da brze plovimo,veci nam brod ne treba.Dvadeset hiljada dolara bit ce nam dosta za takav brod.Jeste li voljni da toliko potrosite?“
„Dabome! Ono sto je na otoku zakopano ne pripada,naravno,samo meni,nego citavoj mojoj porodici,i zat ja ne smijem da mislim samo na sebe.Osim toga radi se o ostavstini moga brata,koja bi mi bila sveta i da se radi o neznatnom nasljedstvu.Hajdmo,dakle.“ Nakon nekoliko minuta sva se petorica,zdruzeni cudnim slucajem,uputise u luku odakle se nakon jednog sata vratise u gostionicu.Bili su kupili jednu ostecenu jahtu,na kojoj je trebalo izvrsiti izvjesne popravke,cijena je bila umjerena,pa ju je Fred mogao odmah isplatiti.Popravak i oprema broda iziskivali su,po misljenju dvojice pomoraca,najvise sedmicu dana. Kad se drustvo vrati u gostionicu,Fred se obrati Indijancu: Koliko ce se dugo poglavica Apaca zadrzati u ovoj zemlji?“ „On je nece napustiti dok se njegova bijela braca ne otisnu svojim velikim camcem na pucinu“,odgovori on. „Incu-cuna voli svoje prijatelje i ostat ce s njima dok ga oni ne napuste.“ Odsada su oba pomorca citav dan nadgledali radove oho jahte.Sama jahta bila je bogato snabdjevena ziveznim
namirnicama,a Fred je pored ostalog oruzja bio kupio i jedan pokretan top koji je smjestio na palubu.Plovidba izmedju otoka Velikog Oceana bila je dosta opasna.Zato nabavise dobre karte i sve potrebne nauticke sprave.Pri tom se kormilar Schubert ispolji kao odvazan upravljac broda. Najzad dodje i dan odlaska.Podjose na brod,gdje su ih kineski mornari vec ocekivali.Posto bi udovoljeno svim luckim propisima,Incu-cuna pridje Fredu i Sanfordu. „Moja braca idu na Zapad,a poglavica Apaca vraca se kolibama svog plemena.Hoce li njegova braca katkada misliti na njega?“ „Nikad te mi necemo zaboraviti“,odgovorise obojica toplo. „I Incu-cuna ce se uvijek njih sjecati.n ce sad otici.Neka Veliki Duh cuva moju bracu i povede ih sretno u zemlju gdje ce ponovo ugledati kolibe svog naroda.Incu-cuna se nada da ce dimom brojnih lula koja ce popusiti u cast duhova sklonuti duhove da zastite njegovu bracu.“ Tim rijecima oprosti se on s njima.Jahta dize sidro,razvi jedra i zaplovi prema sidristu,a odanle put otoka
dragulja.Smjeli moreplovci krenuse na taj opasan put da zemlji otmu bogatstvo,skriveno u njenom krilu.
11. MAHARADZINO BLAGO
Vedro nebo,bez ijednog oblaka,sirilo se nad morem i niskim zalom na kom je pred jednom dascarom sjedilo nekoliko ljudi,po njihovu odijelu sudeci ocito pomorci. Bili su napalili vatru i kuhali sebi na njoj rucak.Na uzburkanom moru,koje je zapljuskivalo niz grebena sto su stitili zalo,bio se usidri brod na kom su se oni ljudi bili dovezli ovamo.U malom zalivu bio je bacio sidro brik,po svom dugom,prema pramcu zasiljenom trupu nalik sasvim na jedrenjak koji se lako podaje vjetru.Taj dugi camac koji su oni ljudi bili upotrijebili da bi se iskrcali na zalu,lezao je jednom polovinom na zalu.U malom zalivu,u suprotnosti sa valovima sto su van zaliva udarali o grebene,more je bilo sasvim mirno,kao da ga vihor ni nacas nije uzvitlao. U razgovoru ljudi na zalu bila je nastala stanka.Predmet njihova razgovora bila je,kako se cinilo,dascara,jer su njihovi pogledi bili uprti s izrazom izvjesnog straha i radoznalosti u to jednopstavno zdanje koje je ostavljalo dojamkao da je jos nedavno bilo nastanjeno.
„Do djavola!“ prekinu najzad nastalu sutnju covjek koji je morao biti,sudeci po njegovu haljetku,kormilar.“Nesto cudnije nisam nikad dozivio,a vjerujem da ni ubuduce necu dozivjeti.Sta mislite vi o tome kapetane?“ Kapetan,u kojemu je covjek na razdaljini od stotinu koraka mogao da prepozna Amerikanca,odgovori: „Well,i meni je stvar prilicno cudna,ali ja se u to necu da mijesam.Vodja ekspedicije placa dobro,a drugo nas se ne tice.“ „Tacno,kapetane! Ali ja bih ipak,majku mu staru,zelio da znam zasto je taj gospodin Mericourt unajmio nas brik.Zar zato da se po tom nemirnom moru setamo amotamo poput sledje koji je nekad zalutao pa ne zna vise kako da se vrati svome jatu.“ „Da se setamo?Ne pada mu to na pamet,covjece.Zar vam nije rekao da se bavi botanikom,pa je na tom otoku proveo izvjesno vrijeme sa svojim slugom Malajcem,a sad se vratio ovamo po svoju zbirku,jer hoce da je skloni na sigurno mjesto?“ „I vi to vjerujete?“,rece kormilar kao da sumnja u vjerodostojnost vodjinih rijeci.“Da se samo o tome
radi,ne bi trebalo da u svemu tajanstveno postupa.Koji bi pametan covjek,pa bio on i botanicar,takve stvari,za kakve ni najbjednije dijete ne bi marilo,sklanjao tako daleko od svoje kuce?Ne tu mora da se nest krije.“ „A sto?“ „E,to ni ja sam ne znam.Znam samo da ni botanicaru ni covjeku kojega je taj lukavac najmio kao slugu ne vjerujem ni jedne jedine rijeci.Znate li,kapetane,sta smo mi nasli u dascari?“ „Da cujemo vec jednom i tu vasu mudrost! Imam ja i drugog posla pa nemam vremena da njusim po bijednim kolibama.“ „U redu.Reci cu vam ukratko.Iz jednog smo sanduka izvukli mnostvo zenskih odjevnih predmeta po kojima smo odmah zakljucili da je u toj kolibi morala sigurno duze vremena boraviti neka zena.“ „Ah!“ „Da,sve su te stvari od najfinije indijske svile,kakve se mogu naci samo u ducanima u Bombaju ili Kalkuti.Jedna od dviju sobica ,nma straznjoj strani dascare zacijelo je stan neke otmjene dame,jer je uredjena s mnogo
ukusa.Dama je mozda posla da posjeti neku svoju susjedu.“ „Goddam,to je zaista cudno! Hajde da i ja to pogledam.“ Amerikanac ustade i udje u dascaru.Nakon nekog vremena izidje iz nje i sjede na svoje prijasnje mjesto. „U pravu ste,mornaru,vodja nam je podvalio:ocito nas je htio prevariti pa nam je rekao da je bio tu sa svojim slugom.Medjutim dascara je uredjena za dvije osobe,za jednog muskarca i za jednu zenu.Za jednu trecu osobu,za slugu,nema u njoj mjesta.“ „Znaci da nam je lagao kad nam je rekao da je 'prirodnjak'.Nije htio da ga pratimo na putu u unutrasnjost otoka,kad je posao po toboznju svoju 'zbirku' pa je poveo sobom samo svoga slugu:to mi je sumnjivo.“ „Da,mornaru,to je i meni upalo u oci.Sigurno se bojao da na tom njegovom putu ne nadjemo nesto cime bismo mogli uci u trag njegovoj tajni.Ali sad ce se odmah vidjeti u cemu je stvar.Uostalom,stvar nas se zapravo i ne tice tako dugo dok on postupa s nama kao posten covjek.Do
djavola i niste imali razloga da se na njega potuzite,zar ne?“ „Istina je,kapetane“,nasmijesi se kormilar. „Na postupak mister Mericourta prema nama ne mozemo se zaista potuziti.Kad smo krenuli na put,dao nam je dvostruko veci baksis nego sto je to inace u takvim prilikama uobicajeno,uz to nam je obecao da ce nam,ukoliko sve dobro ispadne,pored plate dati i nagradu u desetorostrukom iznosu same plate.Ne skrtari,dakle!“ Pri tom pucnu prstima i napravi lice kao da cuje kako mu u dzepu vec zvece zlatnici. „Ali zato mi se onaj drugi,onaj Malajac“,nastavi on,nimalo ne svidja.On se doduse stalno trudi da napravi prijazno lice,ali lici pri tom na morskog psa koji se upinje da nicim ne pokaze da je naumio prozdrijeti covjeka.Ima izrazito lice objesenjaka,pa ne bih volio da se s njim nasamo sretnem,cime,naravno,ne mislim da kazem da se njega bojim.Unatoc tome,svaki put kad ga vidim,imam osjecaj kao da me je netko hladnim gvozdjem udario u rebra.“
„Manite Malajca! Nas se on ne tice,mi imamo da slusamo njegova gospodara,a taj se dosada ponasa prema nama kao pravi dzentlmen.Ja sam njime dosada potpuno zadovoljan.Nemam cak nista protiv toga da ostanemo na ovom otoku nekoliko dana.Kad se covjek citav mjesec dana kretao po brodskim daskama,onda mu promjena sto je dozivljava kad moze da protegne noge po cvrstom tlu........Heavens,sta je to?“ viknu odjednom zastrasen.Imao je osjecaj da ga je stigla kazna zbog lazi koje je upravo bio rekao.Sum sto se odjednom zacu licio je na skripu grane koju lomi pila,a ljudi su pri tom imali osjecaj da im izmice tlo pod nogama.Sve to potraja samo jedan trenutak,ali taj je trenutak bio dovoljan da pred mornarima nestane slika mira u kojoj su jos malocas uzivali.Smioni pomorci lezali su na zemlji isprepleteni u zbrkano klupko ruku i nogu koje se pmicalo amo-tamo.Ni kapetan nije bio medju njima izuzetak.Potres ga je bio bacio na ledja,pa bi u tom trenutku sa svojim uvis protegnutim nogama bio u drugim prilikama prosto pobudio smijeh. Kapetan odmah osjeti da njegov polozaj nije mogao nda pobudi postovanje i,snasavsi se,prvi se uspravi.Ali u licu
je bio problijedio,a koljena su mu drhtala.Za njim se i drugi snadjose i protegose ruke i noge pa se zagledase,zapanjeni,jedan u drugoga.Svi su bili blijedi.Bili su to jamacno sami odvazni ljudi koji su bili navikli da gledaju smrti u oci,ali sav je taj prizor bio toliko sablastan,da se i najodvaznijima bila koza najezila. Kad se opet sve smiri pa se potres vise ne ponovi,strah koji je bio obuzeo ljude,kako se cinilo,nestade;svi zivnuse i dadose oduska svom cudjenju najrazlicitijim povicima: „Sto mu gromova!“ opsova kormilar.“Sta se to desilo?Ja sam imao strasan osjecaj:sjedim ja uz jedno okno,pa se ono odjednom otvori,i ja se strovalim.Ako to nije bio potres,mozda ni ja nisam vise mornar.Sto kazete o svemu tome vi,kapetane?“ „Slazem se sasvim s vama,kormilaru! Nikad u svom zivotu nisam osjetio nesto slicno tome! Sigurnije se ja osjecam i na razbijenom brodu,makar i sa samom jednom daskom pod sobom,koliko god ona bila tanka,nego na kopnu kad me potres prodrma. „Mislite li vi da ce iza ovoga slijediti jos jedan udarac?“
„Tko ce to znati?Covjek bi se morao obratiti duhovima zemlje ukoliko bi htio da to sazna.Tko se mogao nadati da ... Egad! Sad mi je sinulo! Mornaru,sjecate li se sta su nam rekli kad smo pristali u Capetownu?“ „Svasta su nam rekli.Ne znam na sto mislite.“ „Govorili su nam o potresima i o vulkanskim provalama koje su ove godine ucestale narocito na Javi.Citava su naselja zasuta i nestala u potresu.“ „Ah! Sad pogadjam kud vi ciljate.Vi hocete da kazete da je ovaj udarac bio mozda u vezi s provalama tamnosnjih vulkana.“ „Ne samo mozda,nego vjerojatno,cak sigurno! Mi se nalazimo sad otprilike na istoj sirini kao i Java.“ „Ali udaljenost,kapetane,udaljenost!“ „Udaljenost ne znaci nista.Mi ne mozemo znati kako se daleko niz vulkana,kojih na javi ima mnogo,proteze ispod mora;mi sjedimo mozda u ovom trenutku na krateru jednog brda iz kojega cesto suklja vatra pa se u narednom trenutku moze otvoriti i progutati nas.“
„Zounds,ako vi tako mislite,onda,ja mislim,ne bi trebalo da ostanemo ovdje duze nego sto je potrebno.“ „I ja mislim tako.Neka djavo nosi sva brda iz kojih suklja vatra.Najbjesnja oluja milija mi je od podmuklog potresa.Ona bar pokazuje svoje pravo lice,pa covjek zna kako ima da se ponasa prema njoj.Hajdmo odavle momci! Na ovom djavolskom otoku nemamo vise sta da trazimo,vratimo se na nas brod.“ Za gledaoca koji u svemu tome nije svjesno ucestvovao moglo je biti zabavno vidjeti spremnost kojom su se mornari odazvali pozivu svog kapetana.Pravi pomorac osjeca se najbolje na svom brodu.Ako se povremeno,narocito nakon duge voznje,i zazeli da ponovo stupi na kopno i tamo se sasvim raspusti,da bi se potom na brodu uzdrzao od uzitaka,uskoro ce se zasititi drustva za kojim je ceznuo pa ce se vratiti na brodsku palubu i uzivati u svjezem lahoru koji ce mu milovati lice.Onda ce opet postati covjek u punom smislu te rijeci,covjek koji s visoka,s osjecajem prezira posmatra poljske stakore posto je odjednom izgubio nespretnost koja ga je sapinjala na kopnu.
Mornari spremise medjutim dugi camac za odlazak.Kapetanu pade odjednom pogled na daleko more pa odmah zovnu k sebi kormilara. „Mornaru,uprite pogled tamo na zapad.Vidite li nesto?“ Kormilar poslusa kapetana i uprije pogled u odredjenom pravcu.Na inace vedrom nebu primijeti svijetli oblacic prividne velicine oraha.Oblacic je bezazlen,ali kormilar je iz iskustva znao da je takav majusan oblacic kadar da u najkracem roku citavo nebo zastre zavjesom tame.Udahnu promisljeno zrak i zamisli se. „Well.kapetane.U pravu ste.Tamo pozadi nesto se kuha,zadat ce nam dosta briga.Sve se bojim da ce se za jedan sat sruciti na nas oluja.“ „Oluja?Kojesta! Da je samo to! Tu vrstu oblacica ja poznajem bolje od vas,zato se bojim da necemo tako jeftino proci.Spreman sam da se kladim u sto god hocete da cemo se uskoro naci u vrtlogu pravog pravcatog tajfuna.“ „Heavens,vi ocekujete tajfun?Nadajmo se da se ipak varate.“
„Ja bih zelio da se varam.Ali ja ne plovim po prvi put ovuda pa znam sta govorim.“Momci“,viknu s camca svojim mornarima koji su bili ostali na zalu. „Pozurite da sto prije odemo odavle! Tajfun se priblizava.Za cetvrt sata moramo vec biti na nasem brodu.“ Tim rijecima kapetan postize svoj cilj:mornari prenijese u pet minuta na camac stvari koje su bili ponijeli sobom na kopno u uvjerenju da ce njihov izlet biti kratkotrajan.Samo je kormilar jos caskom oklijevao. „A gdje je nas vodja sa svojim slugom?“ zapita on. „Za njih se mi sad ne mozemo brinuti.Morali bismo pretraziti citav otok da ih nadjemo,a tko zna bismo li ih uopce nasli:za to bi vrijema nas brik mogao dvadeset puta udariti o te proklete grebene i sasvim se razbiti.Ne,ne,za danas ih moramo prepustiti mjihovu udesu.“ „Ali vodja nam nece biti narocito zahvalan ako ga ostavimo na cjedilu.“ Kapetan slegnu ramenima.“Ja mu ne mogu pomoci.On je doduse,vodja ekspedicije,ali vodstvo broda pada na moja
ledja,za svoj brod i za sigurnost posade odgovaram ja,a ne on.Da otok ima neku luku,mogli bismo mirno sacekati oluju koja vec nailazi,ali ovako da bismo spasili nas brik,moramo se otisnuti na pucinu.“ „Ali mozda se oni vec vracaju.“ „Utoliko bolje po njih,jer cemo ih onda ukrcatidakako,ako nas oluja u tome ne sprijeci.Oni su camcem krenuli put juga,a u tom pravcu treba i mi sad da krenemo,da bi nas otok zastitio od orkana.Ostavite se dakle,naklapanja pa se ukrcajte! Tajfun nas moze odjednom napasti,nece valjda cekati da mu vi kazete kad smije da nas napadne.Cim oluja prestane mozemo poci u potragu za njima.“ Kormilar ga poslusa i skoci u camac,a za njim skoci,kao poslednji i kapetan.Camac se zatim otisnu od kopna i prijedje najprije preko malog zaliva zasticenog nizom grebena o koje se krsilo uzburkano more,a potom,izisavsi odanle,zaplovi prema brodu i nakon deset minuta pristade uz njegov bok.Momci se popese na brod,a zatim povukose na palubu camac.
Jutro je bilo vec poodmaklo.Koliko se god ljudi zurili,oluja samo sto ih ne stize.Oblacic se bio pretvorio u tamnu zavjesu,prekrivsi gotovo trecinu neba.Spustenih jedara brod zaplovi daleko,kloneci se opasne blizine otoka. ............................................................................................ Nekoliko sati prije nego sto se na zapadnoj obali otoka desavalo ono sto smo netom opisali,blizila se s istoka otoku cudno opremljena jahta:bila je opremljena poput skune,ocito zato da bi mogla da brze plovi. Na palubi su sjedila,sklonivsi se od vjetra i sunca,dva covjeka i pazljivo promatrala obzorje durbinima koji je stalno prelazio iz ruke jednoga u ruke drugoga.Jedan,u nosnji divljih konja i prerijskih kurira,licio je svojim herkuleskim uzrastom sasvim na diva,dok je drugi,znatno manji,bio odjeven po evropskoj modi. Mornar koji su bili zaposleni na palubi,vecina njih s percinom,nisu nikad mirovali,stalno su nesto radili.Po svemu je izgledalo da se razumiju u svoj posao,kao ljudi koji imaju iskustva u svom zanatu. Kapetan,visok,plecat covjek,upravo je prolazio pored one dvojice koji su sjedili na palubi.Covjek koji je bio obucen
po evropskoj modi skide s ociju durbin koji je bio uperio u jednu tacku na zapadu i zapita: „Dakle,kapetane,sta mislite?da li je tacka prema kojoj plovimo nas otok ili nije?“ „Ja ni najmanje ne sumnjam da je to upravo nas otok.Vas brat je potpuno tacno odmjerio duzinu,dok je u pogledu sirine ucinio malu gresku,ali to ne znaci nista,jer se oko nas,na udaluenosti od mnogo milja,vidi samo ta tacka pa je veca greska sasvim iskljucena.Pricekajte jos jedan sat dok ugledamo oblik obale pa cete vidjeti da je vas brat sve tako tacno opisao da ce nam na prvi pogled biti jasno na cemu smo..“ „A sto kazete o vremenu?Hoce li potrajati ovakvo kakvo je sada?Bilo bi vrlo neprijatno kad bi nam sada,kad smo se vec priblizili cilju,pomrsilo racune.“ Kapetan Schubert podize nos,kao da ocekuje s neba odgovor na to pitanje,i odgovori: „Vodjo,sad ste se time dotakli necega sto me vec duze vremena zabrinjava.“
„Sta vas to zabrinjava?Mi plovima sasvim kako treba,mada po tom jakom sjevernjaku mozemo da koristimo samo pola snage vjetra.“ „Pravo kazete! Dobro mi plovimo;ali ja bih ipak volio da taj sjevernjak hoce malo da popusti.Dodijao mi je,cak me pomalo i zabrinjava,jer vec osam dana stalno duva,i to u kraju gdje se vjetrovi stalno mijenjaju.“ „Mozda bismo bili bolje ucinili da smo se sklonili neko vrijeme u neku luku na Javi.“ „Dabome! Da nam nasi Kinezi,kolko ih god ima na brodu strugnu?Ne valja ljude dovoditi u napast,te razroke Kineze pogotovo.Ja sam njima dosada potpuno zadovoljan,ali ja poznam svoje ljude kad nanjuse zrak nedaleke domovine,umaknut ce vam bestraga.A gdje da onda nadjemo druge mornare?Ne,ne,onda je ovako ipak bolje po nas,cak ako nas zapljusne poneki koji veci val.Oluja na tim sirinama nije bas po mom ukusu,ali ja se ipak nadam da ce nasa jahta odoljeti tom iskusenju.“ Kapetan potom ode,a Fred uze opet u ruke durbin i ponovo se zagleda u onu tacku koja ga je bila
zaokupila,mozda upravo zbog toga sto su joj se svs vise priblizavali.Odjednom uhvati svog druga za ruku. „Bill!“ „Sto je Fred?“ „Samo da ne stignemo tamo prekasno.Mogao bi netko prije nas odnijeti blago?“ „Tko ce ga dodjavola odnijeti?“ „Natter.“ „Kojesta! U to ne mogu nikako da povjerujem.Kad pomislim da nije proslo mnogo vremena izmedju dana kad je dnevnik pronadjen i dana kad je Natter uspio da strugne,dolazim do zakljucka da se to moze smatrati iskljucenim.Nemogu nikako da zamislim da je nekom ludom srecom uspio da uhvati najbolju vezu i odmah nakon svog dolaska u Sudlandiju saznao tajni broj i stigao na otok prije nas.Reci pravo da li je to uopce moguce?“ „Pravo kazes,Bill i ja sam vec bezbroj puta postavljao sebi to pitanje,ali se ipak ne mogu osloboditi te misli.“ „Uzbudjen si,Fred;zato ti se to i desava!“ „Nisam ja uzbudjen,Bill!“
„To ni ti ne mozes dokazati“,nasmija se Sanford.“Tko ne bi bio uzbudjen na tvom mjestu?Zamisli samo;imas da bastinis hrpu miliona,toliko bar tvoj brat cijeni maharadzino blago.Kome da pri toj pomisli ne potece brze krv u zilama!“ „Priznajem ti da mozda imas pravo kad kazes da sam uzbudjen.U takvom raspolozenju ne mogu da mislim na Nattera.Sta da radim po tvom mislenju,ako je on zaista vec bio ovdje i ispraznio skroviste?“ „Bounce! I ti jos pitas?Poci cemo njegovim tragom i preotet cemo mu opljackano blago.“ „A kako ces saznati kud se djenuo?“ „Prepusti to meni! Pretpostavimo da je vec bio ovdje.U tom slucaju sigurno se posluzio nekim brodom.Radi se sad samo o tome da pronadjemo taj brod.To zacijelo nije nemoguce,jer svakako nije odavle zrakom odjedrio:morao je negdje naci neku luku i u nju se skloniti.samo da udjemo u trag brodu,uci cemo u trag i nasem covjeku.iskusni smo mi lovci,nece on nama uteci.“ „Sa mnom nemoj racunati,Bill:“ „A zast ne?“
„Zar si vec zaboravio sta se prica o mom bratu Teodoru i sto smo dozivjeli u San Francisku?Uzalud sam dosada tragao za svojim bratom,ali ipak ne mogu da napustim stari trag kojim sam posao u potragu za njim i krenuo novim,cak i ako bi novim mogao mozda naici na blago milijunske vrijednosti.Do brata mi je stalo samo ako je ziv,neuporedivo vise nego do maharadzina blaga.“ „Egad,pravo kazes;ti moras tragati za svojim bratom.Ali upravo zato ja bih se na tom mjestu najupornije drzao Natterova traga.“ „Bi li mi pri tom htio pomoci,Bill?“ zapita Gollwitz sav veseo. „Bas me ludo pitas! Zar bih ja mogao da te napustim,i to u trenutku kad sam ti najpotrebniji?nemojmo da govorimo sad o tome da bismo mogli biti primorani da se odvojimo jedan od drugoga.daleko smo od toga.Reci mi radije kuda mislis da idemo kad jednom ovdje obavimo posao koji smo sami sebi nametnuli?“ „Do kote radza,dakako.“ „Do kote radza?Ah,ti hoces da posjetis grob brata Huga!“
„Ne samo to.Dat cu iskopati njegov les.Necu da mu kosti pocivaju u tudjoj zemlji,hocu da mu pocivaju u domovini za kojom je toliko ceznuo.“ „Well,ti si dobar covjek,Fred! Tvoja se porodica moze tobom ponositi! Ushicen sam prosto tvojom dobrotom pa bih sve svoje ljesnjakle dao za prijatelja koji bi mi bio odan kao sto si ti svojima.“ „Bill,sad ti drobis kojesta! Smiri se vec jednom,to ti nitko ne brani.Ako hoces da me obradjujes,otprati me u domovinu i sagradi sebi kucu pored moje! Osjetit ces koliko te ja i svi moji volimo.“ Sanford se zagleda tuzno preda se i ne odgovori ni rijeci.Gotovo svaki lovac ima jednu slabu stranu koje se nikako ne moze da otrese:zbog nje on ne moze da se smiri pa vjecito luta.Zato je vjerojatno i Sanfordov zivot licio na 'pricu'. Razgovor zape,i obojica obratise ponovo svoju nepodijeljenu paznju otoku ciji su obrisi postajali sve vidljiviji.Trebalo je da prodje jos samo pet minuta pa da Fred ponovo mamjesti sebi pred oci durbin i pri tom odahnu.
„Hvala bogu! To je zaista otok moga brata.Ja vidim na obali jasno dubok ,okomit usjek sto ga moj brat pominje u svom dnevniku,a i koraljni vijenac grebena sto zatvara uvalicu.Evo nas uskoro na cilju,Bill.“ „Well,upravo se radujem.Daj mi opet nacas durbin.Ja mislim da sam vec davno na redu.“ On ote prijatelju prosto iz ruku durbin i pogleda. „Well“,kimnu glavom i zamisli se caskom.“tacno tako zamisljao sam ja taj otok,fred.Zelim ti mnogo srece.“ Gollwitz ne odgovori.Bio se mnogo uzbudio pa se uzalud trudio da svoje uzbudjenje prikrije.Uto im pridje kapetan Schubert. „Dakle,gospodine barune“,zapita smijeseci se,“nismo li citavo vrijeme jedrili tacno prema otoku?Ne bi trebalo,zapravo,ni da vam postavljam to pitanje,jer citam na vasem licu da ste zadovoljni.Zelio bih da mogu i o sebi to reci.“ „Zasto?Zar vi niste zadovoljni?Sta nas sad prijeci da privedemo kraju plan koji smo davno sebi postavili?Prici cemo sto blize obali,zatim cemo se okrenuti,spustiti
camac u more i u dva tri puta prenijeti blago na brod.A onda cemo ponovo razviti jedra i reci otoku zbogom.“ „Tacka!“ nasmija se kapetan.“Kako to brzo ide kod vas.A na oluju,koja bi mogla da odjednom omete sve te nase lijepe planove,cini se da vi ni u snu niste pomislili.“ „Kako?Zar vi mislite da bi jos danas moglo doci do oluje?“ „Da,upravo to mislim.Pomirisite caskom zrak.Zar ne osjecate nista?“ Fred se potrudi da razabra drugi neki miris pored poznatog mu mirisa mora pa odgovori: „Ja ne osjecam nista.“ „A vi,mister Sanford?“ Bill rasiri nosnice i udahnu zrak,kao sto to cini jazavcar,kad trazi svog gospodara.Odmahnuvsi glavom,najzad rece:“Na sto bi trebalo da mirise taj zrak?Zar na ruze ili na ljubice?Ja ne razabirem,nikakav miris koji bi slicio tim mirisima.Osjecam samo miris mora,posvuda oko sebe samo taj miris.“ „Dakako,vidi se da niste pomorac.Ali ja vam kazem da cemo za nekoliko sati zapasti u pravu pravcatu
oluju.Pozurimo stoga da do tog vremena obavimo ovaj posao.Ja necu biti kriv ako se batina okrene.“ Cetvrt sata potom jahta se bila toliko priblizila vijencu grebena,da se sum uzburkanog mora koje je zapljuskivalo grebene mogao vec jasno cuti na palubi.Kapetan okrenu sad brod prema vjetru,vise se nije smio pribliziti obali,da ne bi izvrgao brod opasnosti da se nasuce na koji podvodni greben.Vise nije brod ni trebalo da se priblizi,jer se s mjesta na kom se upravo nalazio mogao jasno vidjeti onaj dio obale koji se strmo rusio u more.Durbinom se mogla cak razabrati i jedna rupa koja se razabirala na stijeni sto se rusila okomito u more;bilo je to ocito usce uvalice kroz koje je trebalo prijeci da bi se potom stiglo do skrovista.Brod se nalazio najvise dvije morske milje daleko od tog mjesta. „Heavens“ uzviknu kapetan,koji je durbinom posmatrao polukrug koji su grebeni sacinjavali na tom mjestu,stiteci obalu od valova.Obruc je izgledao kao da je sestarom odmjeren.“Do djavola! Zar se kroz taj lanac moze covjek camcem probiti?Gospodine Gollwitz,da vas brat u svom dnevniku ne uvjerava citaoca da se kroz taj prolaz covjek moze probiti,ja to ne bih nikad pokusao,jer je to grebenje
sigurno sam djavo tamo postavio.Siljak petnaestog po redu grebena,kad se plovi sa sjevera prema jugu,oznacava prolaz.Da pokusamo!“ Balduin Schubert uperi durbin u to mjesto i poce da broji grebene.Pri petnaestom zastade i osmotri ga s najvecom paznjom.Zatim spusti durbin. „Hm! Ne bih rekao da sam se zabunio pri brojanju,ali taj se greben ni po cemu ne razlikuje od drugih,osim sto na njega more nasrce mozda snaznije negoli na druge.Osmotrite caskom to mjesto durbinom,gospodine barone,pa mi potom kazite svoje misljenje.“ Fred se odazva pozivu,a zatim rece: „Pravo kazete to je greben na koje more najsnaznije nasrce.“ „A vi ste uvjereni da se ne varate i da je u pitanju upravo petnaesti greben,kao sto to vas brat tvrdi,a ne koji drugi?“ „Da kapetane,zabuna ne dolazi uopce u pitanje.“ „Pa dobro,pokusat cemo,makar se morali napiti mora.Momci spremite se!“
Posto izda tu zapovijed momcadi,podje na prednju palubu i rece nekoliko rijeci Karaveju,privremenom kormilaru.Zatim se vrati onoj dvojici,Gollwitzu i Sanfordu,koji su ga cekali pri palubinoj ogradi na mjestu odakle je bio u more spusten camac.Kapetan pracen dvojicom prijatelja i kormilarom,sidje po brodskim ljestvama u camac,ali ne povede sobom uopce mornara,jer nije htio da itko od posade bude upucen u tajnu njihova pohoda.Schubert sjede na krmu,a druga se dvojica prihvatise vesala.Cas zatim camac se otisnu od jahte i uputi se prema vijencu grebena,dok su mornari s brodskih ljestava promatrali taj neobican pohod na kopno,ne znajuci kako da ga sebi objasne. Na kratkom putu do grebena,ona trojica ne progovorise ni jedne jedine rijeci,jer su svu svoju paznju bili usredsredili na camac.Ali kad nakon deset minuta stigose do presudnog mjesta,kapetan doviknu dvojici veslaca: „Sad pazite,gospodo,drzite cvrsto vesla,da vam ne ispadnu iz ruku.Zacas cemo biti prijeko ili cemo se napiti mora.“ Ljudima u camcu zastade dah.Svjesni opasnosti u kojoj su se nalazili,osjetise odjednom kako im krv siknu u
obraze.Zaveslase snazno i upustise se u borbu s uzburkanim morem.Camac se uspe caskom na jedan val,a potom kliznu u mirno more grebenima zasticene uvalice.Bili su se sretno probili. „Do djavola!“ uzviknu kapetan koji je bio okrenuo camac u smjeru male spilje natkrivene vrletnom stijenom.“Dobro smo prosli.Nadajmo se da nas sreca nece ni ubuduce napustiti.“ Drugovi mu ne odgovorise,ali mu pogledima,zivlje nego rijecima,izrazise svoju radost i svoje zadovoljstvo. Vec se bio spustio prvi mrak kad camac,klizeci po tihom i glatkom moru,udje s onom trojicom drugova u spilju.Spilja je srecom bila posiroka,pa su veslaci mogli da bez poteskoca veslaju.Kad se dnevno svjetlo nije moglo vise probiti kroz tamu koja je bila preotela maha,kapetan zapovijedi da zaustave camac,a zatim osvijetlise sebi put upaljenom bakljom sto je pricvrstise na pramac camca.Polako i oprezno produzise tako do cilja koji su sebi bili postavili.
Tisina i gust mrak u koji je spilja bila vec utonula duboko ih se dojmise.Sva su trojica sutjela,pa se cuo samo zubor sitnih valova sto su nastajali pod udarcima vesala. Bili su vec prodrli u taj mali zaliv mozda trista metara u dubinu,kad ih odjednom neprijatno dirnu ostra skripa sto je zacuse s jedne i s druge strane spilje.Cas zatim ponovi se,neprijatnije,ista skripa,i pred uplasenim im se ocima ucini da su se odjednom svijetlom bakljom osvijetljene stijene zanjihale.Oci ih vjerojatno nisu varale! Nesto se ocito bilo pokrenulo,jer se camac nekoliko puta bio zaljuljao kao da ga je sitan val,igrajuci se njime vise puta redom najprije digao,a onda opet spustio. U tisini i mraku,u koji je spilja bila utonula ,ta se tresnja morala svakoga dvostruko neprijatno dojmiti.Ljudima u camcu zastade dah od straha da bi se ona neprijatna skripa mogla ponoviti.Cekali su minutu,dvije minute,pet minuta.Srecom se vise niste ne cu,i oni dodjose ponovo k sebi. „Do djavola“,sapnu Schubert,kao da se boji da bi jaci glas mogao da izazove ponovnu tresnju.“Sto je to bilo?Naprosto strasno!“
„Sjetite se dnevnika,kapetane! Dnevnika moga brata!“ odgovori Gollwitz jednakim glasom.“I vi ste ga citali! Zacijelo se sjecanje da je on u njemu zabiljezio da je otok poprimio oblik koji danas ima vjerojatno usljed cestih potresa.“ „To je,dakle,bio potres?I to nam je jos trebalo!“ „Mislite li da bi bilo dobro da se vratimo i pokusamo drugi put?“ upita ga Gollwitz,koji se bojao da ce se morati vratiti nesvrsena posla. „Sto vam pada na um?Krivo ste me shvatili.Ako smo odlucili da budemo zivi zakopani,onda se nista na stvari ne mijenja hoce li se to desiti danas ili sutra.Odmotajmo,dakle,uze dokraja.Naprijed!“ Camac opet krenu,ovoga puta bez ikakvih upadica.Ali sad ih je ocekivalo jos jedno iznenadjenje,ovoga puta mnogo vece.Bili su presli vec kilometar puta,a mozda i vise,od mjesta gdje se po dnevniku zavrsavao kanal,i vjerojatno nisu vise bili daleko od stuba koje su vodile uzbrdo.Zato su dvojica veslaca sad veslaki polaganije i opreznije,dok je kapetan koji je sjedio u smjeru voznje nastojao da mu pogled prodre kroz tamu.
Odjednom se pred njima isprijeci crna stijena,i u isti cas camac naidje na otpor pa se zaustavi.U malom sudaru nesto zazvuca,kao kad drvo udari o drvo.Sanford je sjedio sasvim sprijeda pa se u isti cas okrenu.U mraku nazre pred sobom obrise nepomicna camca vezana za kamenu stijenu. Uznenadjen tim otkricem,Bill nehote kriknu,ali se odmah snadje: „Tiho,zaboga! Ne micite se! Nismo mi tu sami.“ Te Billove rijeci uzbudise silno drugu dvojicu. „Da li te je sam djavo napao,Bill?Tko moze jos da bude tu pored nas?“,zapita ga Fred tihim,promuklim i uzbudjenim glasom.“ „To ne znam.Znam samo da vidim jedan mali prividno prazan camac.“ „Mali camac?To nije moguce! Tko ga je mogao ovdje ostaviti?“ „Svakako ljudi koji se nalaze tu negdje u nasoj blizini.“ „To bi mogao biti samo Natter i netko od njegove druzine,ako se jos u nekoga moze da uzda.“
„Uskoro ce se pokazati sta je na stvari.Sad je najvaznije da utvrdimo da li nas je tko primijetio.“ „Pravo kazes.Osluhnimo caskom!“ Neko se vrijeme culo samo njihovo uzbudjeno disanje.Fred prekide sutnju. „Mozda nas nisu primijetili.Ako su nas ipak primijetili,onda su se povukli,da nas odnekud napadnu.Sta da radimo sad?“ Bill ne odgovori,nego uze baklju i skoci u drugi camacNekoliko je trenutaka svijetlio njom oko sebe,a zatim prigusenim glasom zovnu drugove: „Dodjite ovamo! Brzo! Opet sam nesto pronasao.Ali vezite nas camac za ovaj,da nam ovaj ne bi umakao.“ Dok je kapetan izvrsavao sto im je Bill bio naredio,Fred uskoci u drugi camac i nadje se pored svoga gruga. „Pogledaj ovamo,Fred! Vidis li sta sve ima tu-i tu-i tu! Sta mislis da se nalazi u tim koznatim omotima?“ Uistinu,i prednji i straznji dio stranog camca bili su prepuni koznatih omota pazljivo vezanih konopima od lika.Pogled na te omote natjera Fredu krv u obraze,jer
nije bilo sumnje da su ti omoti predstavljali jedan dio blaga sto ga je netko nastojao odnijeti. Fred je bio sasvim izvan sebe pri toj pomisli.Bastina njegova brata i lijepe Rabbadah,golemo maharadzino blago bilo je izvrgnuto opasnosti da ga nitkovi ponesu sobom.To on nije mogao mirno podnijeti.Smetnuvsi sasvim s uma oprez na koji je bio upozoren,on viknu: „Bill,brzo,brzo! Pseta hoce da napuste svoj log.Moramo ih preteci.Brzo,brzo!“ Izgovorivsi u najvecoj zurbi te rijeci,pokusa da istrgne prijatelju baklju iz ruke i da potom skoci na stube usjecene u stijenu,ali ga u tom pravovremeno sprijeci Bill uhvativsi ga za ruku i povukavsi ga u camac. „Stani,ludove!“ sapnu uzbudjenom fredu.“Hoces li da sve upropastis?Ti ne znas ni s koliko njih bi trebalo da se boris.Hoces li da padnes slijepo saka tim lupezima?“ Prijateljeve rijeci osvijestise Freda.Tesko disuci prijedje rukom preko cela,kao da hoce da otjera ruzan san. „Pravo kazes,Bill,ja sam nagao covjek pa sam mogao pociniti kakvu budalastinu.Od zurbe nema tu koristi,to ja sad uvidjam.Osim noza,nemamo uza se ni oruzja.“
„Da“,progundja Bill ljutito.Ucinili smo,mada ljudi koji se ponose svojom pameti,nesto sto ne bi smio uciniti iskusan lovac pa smo sada na steti.Pravo nam budi!“ „A sto cemo sad?“ zapita nestrpljivo Fred.“Ne mozemo valjda ostati vjecno ovdje.“ „Dakako da ne mozemo.Najbolje ce biti da neko od nas podje u izvidjanje.A to cu biti ja,jer se u sadasnjim okolnostima ne mogu nadati da bi izvjesni Fred da se s potrebnim mirom i oprezom prihvati tog zadatka.“ Toj se odluci,iako nevoljko,fred morao pokoriti.Opreza radi,ugasise baklju,da ih ne bi svojim svjetlom odala,i Sanford se pope uz stepenice tiho,gotovo necujno. Billovi drugovi,a narocito Fred,bili su prijateljevim odlaskom stavljeni na tesku kusnju,jer su bili ostali u tami,nestrpljivo cekajucu da se Bill vrati s izvidjanja.Deset minuta zatim javi im se on odozgo,s mjesta gdje su se stube zavrsavale,a put nastavljao. „Fred!“ „Najzad,najzad! Kako stoje stvari,Bill?“ „Odlicno!“
„Gdje su nitkovi?“ „Ne pitaj,nego dodji samo tiho! Kapetan,koji ne umije da se sulja,neka skine cipele.Nitko vas ne smije cuti.“ Schubert se pokori Billovoj zapovijesti i skide cipele.Fred ga uhvati za ruku i odvuce ga do navrh stuba,gdje ih doceka Sanford.Ovaj pruzi Fredu desnu ruku,dok se lijevom dohvati stijene.Povezavsi se tako medjusobno kao nekim zivim lancem,sva trojica krenuse naprijed brzo i u isti mah necujno.Odjednom bljesnu pred njima slabo svjetlo koje zacas ojaca.Malo zatim ucini im se da cuju tih razgovor,a stotinu koraka dalje nadjose se na jednom mjestu,gdje se put zavrsavao i ugledase pred sobom grobnicu:tu bi bili zastali i da im Bill nije bio preporucio da budu oprezni. U jednu pukotinu tla bila je utaknuta jedna baklja cije svjetlo nije doduse dopiralo do mjesta na kom su oni bili zastali osluskujuci,ali je ipak prilicno rasvjetljavao citav onaj prostor.Uz lijevu stranu stijene bio je prislonjen jedan lijes,sacinjen od grubih dasaka,a prekriven suhim uvelim vijencima.iznad lijesa,na stijeni,bio je urezan u kamen poveci kriz,ciji su se obrisi pri nemirnom svjetlu baklje sablasno doimali,postajuci prividno sad manji sad
veci.Na obim stranama odra lezali su,naslagani uz stijenu,brojni koznati omoti,slicni onim koji su bili zaprepastili Freda i njegove drugove kad su ih ugledali poslagane u camcu na uscu kanala.Ondje nagomilano blago bilo je najmanje dvostruko prema blagu vec naslaganom u camcu. Neopisiv osjecaj obuze Freda kad mu pogled pocinu na lijesu,toj najvecoj svetinji jadnog mu brata,osamljena u onoj pustosi.Jedva se savlada i otrgnu pogled odanle,da bi ga odmah zatim obratio onamo gdje je njegova prisutnost bila najpotrebnija-gdje su pred onim lijesom sjedila dva covjeka sto ih je bio odmah uocio.Snabdjeveni nozevima ,upravo su se bili prihvatili rucka,koji im se sastojao od velikog komada usoljenog mesa i boce vina.Govorili su o jelu na nacin koji je odavao njihovo raspolozenje:nimalo oneraspolozeni mjestom na kome su se nalazili,osjecali su se prijatno i razgovarali su slogodno i mirno,kao da se nalaze u nekoj gostionici,daleko od onog mjesta,u nekom velikom gradu. Fred bi bio najvolio odmah napasti ona dva covjeka,ali se savlada i saapnu Schubertu koji je stajao iza njega: „Ej,kapetane,poznajete li ona dva nitkova tamo?“
„Pitate me da li ih poznajem! Takve gavrane covjek ne moze tako lako da zaboravi! Docepali smo se konacno Nattera i njegova Malajca!“ „Dakle ipak vec jednom! Dakako,to su oni,mada izgleda nevjerojatno da se sad ovdje nalaze..Ta dva nitkova prati drska sreca!“ „Do djavola! Svrbe me dlanovi kad ih vidim ovdje zajedno.Kako bi bilo da se odmah s njima obracunamo?“ „Ne,sacekajmo jos neko vrijeme! Pustimo ih da razgovaraju i osluhnimo ih jos malo.Mozda cemo saznati nesto od cega bismo mogli imati koristi.Vi ostanite ovdje i nedajte nikome da umakne!2 „U redu,poslusat cemo.Ipak bi obojioca dobro ucinili da prebroje sad svoja rebra,jer ce onaj koji mi dopadne saka morati potom licno utvrditi njihov broj,ako se zazeli da vidi jesu li mu na broju.“ Taj razgovor,vodjen sapatom,potraja samo nekoliko trenutaka,a potom fred i njegovi drugovi obratise svu svoju paznju dvojici zlocinaca. „I ti mislis sahibe,da se zemlja ovdje nece uskoro ponovo potresti?“ upita Malajac Nattera.“Tako mi na pomoc bili
Visnu i velika boginja Laksmi,ja sam se bio vec uplasio da ce se zemlja otvoriti pa cemo obojica nestati u njenoj utrobi.“ „Kojesta! Plasis se kao dijete.Kad je otok dosad izdrzao,nece se raspasti ni u ovo nekoliko dana sto jos imamo da ostanemo na njemu.“ „A kad cemo ponovo doci ovamo?“ „Sutra cu ja sam doci ovamo.Ti ces ostati u camcu,tamo si mi potrebniji nego ovdje.“ „Zasto?“ „To valjda i sam slutis.Ja sam uvjeren da kapetan naseg brika,kad bude vidio teske omote,nece vise vjerovati u pricu o zbirkama.Ja ga doduse smatram cestitim covjekom,ali prilika moze i najcestitijeg covjeka uciniti lopovom.Bolje ce biti da ga ne dovedemo u iskusenje.Eto,upravo zato moras ti ostati u camcu,da tako ne bi vidio omote.“ „A ti,sahibe?Jesi li siguran da ces bez moje pomoci moci da svrsis taj posao?“
„Zast da ga ne svrsim?Kad mi je vec poznat izlaz iz vijencem grebena zasticene male luke,tako cu izvrsiti on sto sam stavio sebi u zadatak.Morat cu jedanput uili dvaput vise voziti,ali to ce biti sve.Ne zaboravi da je i Gollwitz morao vise puta da vozi amo-tamo taj teret.“ „A snadje li te pri tom kakva nesreca?“ „I to se moze desiti,tu mogucnost mora covjek uvijek imati u vidu.Ne mislis valjda da bi bilo bolje da s nasom tajnom upoznamo kapetana i povedemp sobom jednog ili vise mornara.“ „Ne,to nikako!“ „E,dakle,ostajemo pri tom da se sutra i jos koji dan dovezem sam ovamo.Ako me sreca posluzi,svrsut cu taj posao u dva dana,a onda cemo otoku moci reci zbogom.“ „A potom?“ „Potom?Potom cemo odjedriti do obliznje luke,gdje cu momcad isplatiti i otpustiti,dok cemo nas dvpjica s plijenom nestati.“ „A kuda,sahibe?“ „Kud nam se bude svidjalo.“
„A kuda cu ja?Hocu li moci ostati u tvojoj sluzbi?“ „I ti to jos pitas?Ja cu ti otvoreno reci da ja za tvoju cestitost i druge tvoje vrline ne bih dao ni prebite pare.Ali da mene neces moci nikada prevariti,u to sam siguran.Zato ostani u mojoj sluzbi dok sam ne zazelis da od mene odes.Ja trebam slugu koji ce mi biti odan,koji se nece uplasiti,ako ja jednom zatrazim od njega da izvede nesto sto se bez uboda nozem ne moze izvesti,a ti si to kadar izvesti.Ako mi budes odano sluzio,neces se moci potuziti na mene.Vidjet ces,tako mi bog bio na pomoc“,viknu odjednom zanosno,“kako ces zivjeti odsada unaprijed.Covjece,znas li ti uopce sta znaci 'zivjeti'?Ti to ne znas,ti to ne mozes znati;u smislu sto ga ja dajem toj rijeci ti nisi nikada dosada prozivio ni jedan dan,ni jedan sat.Ali odsada unaprijed i ti ces moci da upoznas slasti sto ih zivot moze da pruzi.“ Caskom zastade,a pogled mu pade na Rabbadahin lijes.Osmjehnuvsi se prezrivo nastavi: „Sto bi rekla ova zena sto lezi u tom lijesu kad bi vidjela kome je pripalo njeno nasljedstvo?Nasljedstvo za koje mi mozemo,ako nam se prohtije,da kupimo citavo jedno kraljevstvo?Ja mislim da bi se okrenula u tom lijesu.“
„Sahibe,ne rugaj se!“ usprotivi mu se ozbiljno Malajac.“A ponajmanje na ovom mjestu na kojemu se ja neprijatno osjecam pa sam pa sam sjeo tu samo da tebi ugodim.Zar ne bi bilo dobro da mi sad odavle odemo?Rucali smo pa nemamo sta vise ovdje da trazimo.“ „Ah,ti se bojis!“ nasmija se Natter.“Zena sto lezi u tome lijesu ne moze ti nista nazao uciniti,jer je mrtva i ostat ce zauvijek mrtva.A i njen dragi je mrtav,pa nas ne moze sprijeciti da se domognemo njegove bastine.Do djavola da mi je znati sto bi rekao da se sad nadje ovdje i ...“ „Rekao bi da na zemlji nema veceg nitkova od tebe“,odjeknu iza njega gromki glas i,jedna ga teska ruka scepa za rame.Bio je to Fred koji nije mogao vise da se uzdrzi pa je mimo Billa bio prisao Natteru iza ledja. Uzasnut,Natter se zatetura i izbeci oci u Freda,koji poprimi pred njim lik boga osvete i osinu ga svojim strasnim pogledom. „Goll-Gollwitz! Hugo Gollwitz! Promuca Natter.“To nije moguce! To je njegov duh-to mora da je njegov duh!“ Citalac se zacijelo sjeca da su oba brata mnogo licilla jedan na drugoga.Vec se kormilaru Schubertu u San
Francisku,kad je odjednom ugledao Freda,u prvi mah bilo ucinilo da vidi pred sobom Huga.Dakako,crte Fredova lica bile su crte mlada covjeka,a Natter je pamtio crte njegova mrtva brata.Ali,otkad se nalazio na divljem zapadu,Fred nije vise brijao bradu pa je izgledao stariji,a i slabo svjetlo baklje moglo je da obmane Nattera pa mu se Fred sad ucinio starijim u onom sablasnom mrtvackom izgledu. Jos se vise od Nattera bio uzasnuo njegov ortak.Kad je na onome mjestu,koje mu je vec samo po sebi bilo vrlo neprijatno,odjednom ugledao pred sobom lice onoga o kome je malocas bila rijec u njegovu razgovoru s Natterom,kriknu od silnog straha i zagleda se uzbecenih ociju i ukocena tijela u covjeka koji mu se u prvi mah ukaza kao neciji duh.Uspjevsi nacas da se savlada,tigarskim skokom mimoidje Nattera pa jurnu prema kanalu u camac,ali se u tami izgubi i poletje pravo u ruke Billa.Ovaj se odmah snadje i scepa Malajca za vrat pa ga onesvijestena preda Schubertu na cuvanje. Sve se to zbilo iza ledja mladog Freda,u cijem se odnosu prema Natteru nije bilo nista izmijenilo.Nekadasnji se
„prosvjetitelj“ bio sav ukocio.“To mora da je njegov duh“,kriknu.A Fred mu na to odgovori: „Zacijelo je to njegov duh,Natter,jer si ti sam malocas rekao da je on mrtav pa te ne moze sprijeciti da se domognes njegove bastine.“ „Do djavola,on zna i moje ime,zaista ga zna! Ali otkuda ga zna...otkuda...?“ „I ti to pitas?Duhovi znaju obicno vise od ljudi koji se jos krecu po zemlji.“ Te podrugljivim glasom izgovorene rijeci osvijestise najzad Nattera.Njegovim problijedjelim obrazima potece ponovo krv,a jezik mu se pokrenu.Tesko disuci,prijedje rukom preko cela da otare kaplje znoja,uprije svoj ispitivacki pogled u ljudsku priliku koja se bila isprijecila pred njim i prezrivo ga promatrala. „Ludo sam se dao zastrasiti.Covjek,cije mi je ime malocas izmaklo,vec je mrtav,a duhova nema.“ „U smislu sto ga ti dajes toj rijeci,duhova zaista nema,pa ti moram priznati da si sto se toga tice u pravu.“
Natter nije vise sjedio na zemlji;pred iznenadnom pojavom bio je skocio na noge.sad mu lice poprimi izraz prkosa,a on viknu: „Tko ste vi i kako ste se usudili da me zastrasite?Odakle ste dosli ovamo?“ „Kojesta! Ti se usudjujes da me pitas kako se zovem i kako sam ovamo dosao,umjesto da sacekas da te pozovem na odgovornost i da ta pitanja ja tebi postavljam.Hoces li da znas tko sam?Ja sam mladji brat onoga cije si ime malocas spomenuo,a dosao sam ovamo da preuzmem njegovu bastinu.“ „Kojesta! Ne dam ja sebi podvaliti!“ „Zar bih ja mogao biti sad ovdje da nisam onaj za koga se izdajem?zar nisi ti sam malocas,kad si me ugledao pomislio da vidis pred sobom Huga Gollwitza?Ovoga si puta najzad dolijao Natter.“ Pri tom se imenu nitkov ponovo trgnu,ali se ubrzo ponovo snadje. „Vi sad vec po drugi put spominjete moje ime.Otkud vam je ono poznato?“
„O,poznajem ja i druga vasa imena:Mericourt,pa iJohnson!...“ „Ne kazem da ne poznajete!“ naruga mu se Natter.“li cini se da ne znate da je Johnson ime vise stotina ljudi,a ne samo jednog covjeka.“ „Znam ja i to.Ali izmedju tih vise stotina nasao sam covjeka koga sam trazio.“ „Tako?A koga ste nasli?Da cujemo?“ „Samo se strpi,djeticu moj.tvojoj ce radoznalosti biti zacas udovoljeno.Nasao sam onog johnsona koji je nedavno umakao s andamanskih otoka.“ Fred je bio pogodio pravo u cilj.natter u isti cas pocrvenje.Proguta svaku fredovu rijec pa najposlije promuca s mukom: „Ja vas ne razumijem.sta hocete time da kazete?“ „Hocu da kazem da si ti onaj Johnson koji je bio lijepo primljen na nordlandijskom ratnom brodu 'Tigar' ali mu se ondje tako malo svidjelo,da se ubrzo,s jednim Malajcem,svojim ortakom,odanle izgubio pa je pri tom
ponio sobom vrecicu punu bisera,koju je komodor bio primio na cuvanje.“ Te rijeci uvjerise Nattera da Fred zna sve,mada nije mogao da sebi objasni na koji je nacin dosao do tih podataka o njemu.ali on nije koji bi se odmah,posto se od prvog straha oporavi predao svom protivniku.On se ogleda oko sebe.Malajac je nestao,pobjegao,pomisli.Billa i kapetana nije bilo nigdje vidjeti,oni su,osim sto su bili zarobili Malajca,cekali da vide kako ce se stvari dalje razvijati pa nisu uopce izasli iz tame.Natter je morao prema tome pomisliti da ima posla samo s jednim covjekom pa se nadao da ce s njim brzo svrsiti. „Gospodine,ja ne znam sta vam daje pravo da sa mnom govorite na taj nacin.Ja cu vas uvjeriti da ja nisam onaj za kojega me vi drzite.Dopustite mi samo da svoje papire...“ „Stani! Da nisi turio ruku u dzep!“ Natter vidje da njegov protivnik nema oruzja u ruci.Zato se ohrabri i prasnu u smijeh,kao da hoce da mu se naruga i,posegnuvsi rukom za dzepom,odgovori mu: „Necu ja turiti ruku u dzep,samo cu je primaknuti njemu.Hocu da znam...“
Ali se u isti cas prekide,jer ga Gollwitz udari snazno pesnicom i obori na zemlju. „Tako valja! Ne pustaj nitkova!“ odjeknu gromko Billov glas iza Fredovih ledja.U isti cas stupi Bill u krug svjetla sto ga je baklja naokolo sirila.“Suvise si mu veliku cast iskazao time sto si se tako dugo razgovarao s njim.S takvom gamadi cestit covjek razgovara samo s pesnicom ili nozem.“ Uto i kapetan izadje iz tame,povukavsi za sobom onesvijestena Malajca. „Sta da radimo s tim nevaljalcima?“ upita.Ubiti ih ne smijemo,jer nam to zakon brani,a pogotovu ih ne smijemo pustiti na slobodu,jer bismo mogli imati samo poteskoce od njih.“ „To je i moje misljenje“,potvrdi Fred.“Najjednostavnije ce biti da ih zasad vezemo,da nam ne bi na neki nacin napakostili.vezat cemo ih likom kojim su oni vezali omote dragocjenosti.“ „Pravo kazes!“ rece Sanford.“samo cemo ih najprije pretraziti,da vidimo jesu li naoruzani.“
Pretrazise ih i nadjose svakome od njih u dzepu po jedan pistolj i jedan noz.Inace nisu imali nista narocito uza se.Zatim otvorise cetiri koznata omota da bi mogli da dodju do lika.Kad na prvom odrijesise veze,pa se omot sirom otvori,slabo osvijetljen prostor zasja kao da je odjednom munja u njemu sijevnula.ljudi su doduse slutili da ce dozivjeti takvo iznenadjenje,ali ono sto im oci u taj cas ugledase nadmasi ipak stostruko sva njihova ocekivanja.Jos se vise zadivise kad otvorise i druge omote. Bilo je u njima malih kipova;jedni su prikazivali razna bozanstva,a bili su ukraseni skupocjenim draguljima,narocito kipovi indijskog Trojstva,stvoritelja brahme,uzdrzavatelja Visnu i razaratelja Sive;drugi zivotinje,kojima su se u Indiji klanjali kao bogovima,zmije od kovana zlata kojima su oci bile zamijenjene brusenim smaragdima,krave,naravno,u sto puta umanjenom mjerilu,od kojih je svaka predstavljla kao starina vrijednosti od sto hiljada i vise rupija;medju tim malim kipovima bilo je narocito mnogo kipova majmuna Hanumana kojega u Indiji uvelike obozavaju;zatim predmeta koji se upotrebljavaju u bogosluzju,kao sto su
svjetiljke,razno posudje,zezla-sve od blistava zlata.Izmedju ostalog bilo je u tim omotima i bezbroj kesa,od kojih su jedne bile pretrpane zlatnim orasima,a druge nabijene dijamantima,smaragdima i rubinima.Ta je raskos mogla da zbuni i najumjerenijeg covjeka,ali sve je to predstavljalo samo neznatan dio svega onoga sto je gollwitz od tog dana unaprijed smio da smatra svojim vlasnistvom. Pogled na to silno bogatstvo bio je zanio Freda.On se trudio da savlada svoj zanos,koji ga je bio prosto opio,ali uzalud.Bila ga je spopala neka vrsta groznice iz kojega ga trgnu kapetanov glas. „Do djavola! Pamet mi je prosto stala! Ne,nije mi stala,prosto me je izdala,ostavila.Znate li,covjece,prijatelju,da bih ja bio kadar da vas ubijem,u ludoj zelji da se domognem vaseg mjesta i docepam tog golemog bogatstva.Ali sta ja to drobim?Bog mi je svjedok da vam ne zavidim na tom bogatstvu,nego vam cak i vece zelim.Ali ne mogu ipak da vise gledam to silno bogatstvo,te starine koje su me toliko zaludile,da mi se cini da sam senuo umom.“
Cestiti kapetan odjednom se okrenu,podize liko s tla,a zatim se sagnu do onesvijestenih zarobljenika da bi ih vezao. I Sanforda obuze isti osjecaj.I on se s mukom ote opojnom utisku sto ga na njega ucinise one dragocjenosti:on uvidje da toliko bogatstvo moze da razorno djeluje na covjeka,da pobudi u njemu zudnju koja bi mogla da ga natjera na najstrasnije zlocine. Zarobljenici su bili sad savladani pa nisu vise predstavljali bilo kakvu opasnost za Freda i njegovu druzinu,koji sad na mjesto dogorjelih baklji postavise i zapalise nove.za to vrijeme Natter dodje k sebi.bio je otvorio oci pa je vec htio da se digne,ali ga u tom pokusaju sprijecise veza kojima je bio vezan.Onda se ogleda oko sebe.sad tek vidje da gollwitz nije bio sam;on prepozna i kapetana,pa mu odjednom bi jasno od koga je Gollwitz mogao da sazna za njegovo ime i za sve sto se zbilo na 'Tigru' .On primijeti i da njegov ortak nije bio umakao,kao sto se on bio ponadao,nego je lezao vezan pored njega na tlu.Pogled na otvorene pakete dovede ga gotovo do ludila pa se propinjao da bi se oslobodio veza-ali
uzalud:bio je postigao upravo protivno,jer su mu se veze bile urezale jos dublje u meso. „Ne muci se,momce!“ nasmija se kapetan koji je stajao pored njega.“Veze su cvrste,ja sam ti ih sam stavio pa te uvjeravam da u svom zivotu nikada dosada nisam svezao ljepsi cvor.Takva je tvoja sudbina:svaki put kad ti se brod nasuce,nadje se pri tom jedan Schubert.Pomiri se,dakle,tim i podnesi ponosno sto ti je usud dosudio.“ Te podrugljive rijeci pojacase bijes vezanog Nattera,i on uzviknu smalaksalim glasom: „Suvise se rano veselite! Nemojte misliti da sam ja od sviju napusten.Jos nije receno da ce blago bas vama pripasti.“ „Kojesta! Ne budi smijesan! Ja mogu da zamislim da vas dvojica niste ovamo doletjeli i da je vas brod usudren negdje uz zapadnu obalu tog blagoslovljenog otoka.Ali toga se mi nimalo ne bojimo.“ „Nasi ce drugovi doci ovamo pa ce nas osloboditi.“ „Oni nece doci ovamo i tako vas nece ni osloboditi;oni uopce ne znaju gdje se vi nalazite.“
„Ali oni ce nas traziti.“ „Neka vas traze koliko god ih volja! Ti mozda i ne znas da smo mi vas dvojicu malocas osluskivali pa smo culi o cemu ste razgovarali.Mi znamo tacno sta ste sve slagali vasem kapetanu pa znamo da on ne moze ni slutiti gdje se vi sad nalazite.“ „Ne znate vi nista!“ zakresta Natter ljutito.“Ostavite me na miru i pustite nas na slobodu! Mi vam nismo nista nazao ucinili.“ „Tako,sto ste htjeli da opljackate zakonitom vlasniku imetak vrijedan sto i vise milijuna,to je nista?Ne uzrujavaj se,mladicu! Mi cemo te pustiti cim odvezemo odavle stvari koje po zakonu pripadaju ovome covjeku,mi cemo te pustiti da ides kud god te volja,da se nepovrijedjen vratis-u svoju domovinu,odnosno-Englezima,ili cak na andamanske otoke,ako ti je to milije.“ Natter ne odgovori nista.Mada se u sebi grizao,uvidje da mu u okolnostima u kojima se nalazio niko ne moze da pomogne.Ali u sebi nije gubio nadu da ce se domoci blaga:trebalo je samo,po njegovu misljenju strpjeti se.
Kapetan se sad obrati dvojici svojih drugova koji se jos nikako nisu mogli da otrgnu od svih onih blistavih,svjetlucavih dragulja pa su predmet po predmet uzimali u ruke i svaki sa svih strana ogledali. „Gospodo“,rece pomalo podrugljivo ,“ne mislite valjda da prenocite ovdje.Vrijeme je da se vratimo kuci.Na brodu cete imati vise vremena da se divite tim stvarima!“ Obojica shvatise da je kapetan u pravu,a Gollwitz ga upita: „Gdje mislite da sklonimo ove pakete,kapetane?“ Ovaj baci pogled na gomilu naslaganih paketa,razmisli caskom i rece:“Ja mislim da tu ima paketa za dva teretna camca.Trecinu posla obavio je za nas vec Natter.Najbolje ce po mom misljenju biti da sve te pakete sto ih tu vidimo ostavimo ovdje do sutra pa najprije one sto se nalaze dolje na kanalu premjestimo na...Do djavola! Kakav je to opet gejaj!“ Kapetana je odjednom bio prekinuo u govoru mukao tutanj. „sta je opet to?“ zapita Fred u strahu.“Izgleda kao da se nesto u utrobi zemlje...?“
„Ne luduj!“ suprostavi mu se kapetan.“To je top s nase jahte.“ Ponovo je bio odjeknuo drugi tutanj. „Drugovi,ne smijemo vise ni caska casiti.Tamo je djavo otkrio svoje karte,inace nas Karavej ne bi zvao.Hajdete za mnom,moramo odmah odavle!“ U isti cas uze u ruke jednu baklju i napali je na onoj koja je vec gorjela.Ipak ne odolje srcu a da se odlazeci ne obrati s nekoliko rijeci zarobljenicima: „Do vidjenja sutra! Laka vam bila noc,nitkovi! Nadam se da se necete dosadjivati i da necete osjetiti ceznju za vanjskim svijetom,ali,ako vam se to desi,nastojte da suzbijete u sebi tu gresnu zelju! Ionako ne biste mogli da ovo mjesto napustite,cak i kad biste uspjeli da se rijesite veza koje vas stezu,jer cemo se mi odvesti vasim camcem i ponijeti sobom dragocjenosti koje ste u njega smjestili.“ Zatim se okrenu i odjuri,pracen glasnim psovkama obojice zarobljenika.Sanford i Gollwitz pozurise u isti cas za njim. Kao na juris vratise se istim putem koji su vec jednom bili presli:putem kapetan dade Billu i Gollwitzu potrebna
uputstva o daljnjem njihovu vladanju.On je bio odlucio da Natterov camac u kom se nalazio jedan dio blaga,veze za svoj,jer se pred kanalom bio usidrio camac s jahte:sva trojica morala su se ukrcati u Natterov camac i u njemu se otisnuti na otvoreno more,jer nije bilo vremena da se teret prekrca. Otkad su bila ispaljena u znak upozorenja dva topovska hica,bilo je proslo jedva pet minuta,a oni su se vec nalazili na stepenicama koje su voile do kanala.Kako Natterov camac nije sam mogao proci kroz usce na koje se izlazilo,jer je jahta zatvarala izlaz iz kanala,morali su ga vezati za svoj camac.Kapetan i Sanford,kao jaci,prijedjose u camac s jahte i prihvatise se vesala,dok je Fred u natovarenom Natterovom camcu imao da pazi da se drzi podaleko od stijena. Na povratku nisu kroz usce kanala zbog nagnutog i teskim teretom natovarenog camca mogli proci tako brzo kao kad su po prvi put kroz njega prosli. „Do djavola! Rekao sam ja da nas djavo nece ostaviti na miru.sad ce se sruciti na nas oluja.“
„Oluja“ zapita Fred iz svog camca.“Ja ne vidim nikakva znaka koji bi predskazivao oluju.Imamo stalno divno vrijeme,i ja ne vidim nikakve promjene.“ „Zar zaista nema nikakve promjene?Tako moze da govori samo 'domaci stakor',covjek koji ne zna sta je more.Zar ne vidite one visoke valove,tamo na pucini.Te valove dize zapadnjak,koji vi ne osjecate,jer nas od njega stite strme stijene.A pogledajte i nasu jahtu tamo prijeko! Zar ne primjecujete da su joj jedra savijena.Srucit ce se na nas oluja,kazem vam,i to ubrzo,najkasnije za pola sata.Ja je osjecam vec u nosu.“ U tili cas kapetan se jednim skokom prebaci u Fredov camac,i za njegovim se primjerom povede Sanford.Zatim presjekose uze kojim su oba camca bila zajedno vezana,a prazan camac s jahte prepustise njegovoj sudbini.Kapetan i Sanford,ta dva diva,prihvatise se vesala,koja su se pod pritiskom njihovih sako gotovo savijala,a camac upravljan sigurnom Fredovom lukom,kliznu prema grebenima. Trebalo je mnogo smjelosti da se camac,koji pod teskim teretom duboko gazio,preveze kroz vijenac grebena.Ako se izvrne zacas ce se blago velike milijunske vrijednosti
naci na dnu mora.Zato ih svu trojicu obuze sasvim neprijatan osjecaj cim se priblizise mjestu kroz koje su pred jedva jedan sat sretno prosli. Sreca ih ovoga puta posluzi,vise nego sto su se tome mogli nadati.Mozda su to imali da zahvale upravo valovima koji su bili predznak oluje.Bili su upravo odoljeli prvom naletu uzburkanog mora,kad se upustise u borbu s visokim valovima.Od teskog tereta imali su sad srecom koristi,a ne stete,jer je kao pritega sad znatno uvecavao otpornu snagu camca. Kad se podosta udaljise od otoka,tako da im je pogled prema zapadu bio vec slobodan,pokaza se dakako,da je kapetanovo strahovanje bilo opravdano.Na zapadu je nebo bilo potpuno zastrto kao nekom crnom zavjesom ciji su se rubovi strahovitom brzinom svakog trenutka sirili na sjever i na jug.Oba su veslaca bila napeli sve svoje snage pa im je znoj tekao u krupnim kapljama niz lice.Zato se i priblizise prilicno jahti,poduprti doduse i vjetrom koji im je duvao u krmu.Momcad koja je stajala na palubi nije bila kadra da im na bilo koji nacin pomogne.I da nije bilo opasnosti da se nasuce na
grebenima,jahta nije mogla krstariti protiv jakog zapadnjaka i pribliziti se camcu. Najzad,nakon gotovo nadljudskog naprezanja posade camac pristade uz brodske ljestve.Kapetan skoci prvi na brod i,bacivsi ispitivacki pogled na palubu,odmah utvrdi sa zadovoljstvom da momcad za njegove odsutnosti nije besposlicarila:sve je na brodu bilo u savrsenom redu. „Hvala,momci“,pohvali ih on,“bili ste vrijedni.A sad dignite camac,da teret u cjelosti sacuvate.Nijedan paket ne smije pasti u more.Jeste li me razumjeli?“ Njegova zapovijed bi zacudnom brzinom izvrsena.camac bi prikacen za vitlo i podignut,a petorici momaka,kojima su na pomoc bili Gollwitz i Sanford,bi naredjeno da sastave lanac i tako zajednickim trudom prebace teret u kabinu.Ostala momcad imala je pune ruke posla da bi opremila brod na obranu od oluje.Sva su jedra bila podvezana,kormilo osigurano uzetima,kako bi se moglo oduprijeti snazi valova,ukoliko bi kormilar malaksao,a okna cvrsto zatvorena da ne bi voda prodrla u unutrasnjost broda.
Jos dok su te mjere sigurnosti preduzimane,kapetan naredi kormilaru da okrene brod,pa se jahta udalji od mjesta na kome se bila ranije okrenula prema vjetru.Bilo je krajnje vrijeme,da se izvrsi taj manevar:nebo se bilo zastrlo crnim pokrivacem,a valovi su bili poprimili crnu.prijetecu boju. „Ej,brode!“ odjeknu odjednom zov s pramca jednog broda.“Kuda?“ „Pravac jugozapad.jug.“ „Pravac jedrenja?“ „Sjeveroistok.“ „Aha!“ rece kapetan drugovima koji su stajali pored njega.“Bit ce to brod koji je slavnog Nattera i njegovog Malajca prebacio na kopno.Koji bi drugi brod mogao sad na toj sirini da krstari? Ja slutim kud smjera:vjerojatno hoce da plovi po sredini,izmedju otoka i uragana.Ali sad nemamo vremena da se za njega brinemo,imamo mi da vodimo brigu o sebi.Opreza radi skrenut cemo ipak nekoliko crta prema jugu,da ne bi u tami doslo do kakvog sudara.“
Schubert izda naredjenje u tom smislu,a malo zatim oluja se sruci.Mela je po palubi,pa je covjek morao da se cvrsto drzi da ne bi pao u more.Jahta je prosto letjela pod svojim malim jedrom:sad se s valovima penjala visoko,sad se s njima spustala duboko.Mrak je bio vec sasvim preoteo maha,vidljivost je bila ogranicena na udaljenost od pet koraka,pa su se oba prijatelja bila vec zazeljela odmora,utoliko vise sto nisu mogli da ostanu na palubi,izlozeni opasnosti da budu otplavljeni u more. Svaki je sat za njih trajao citavu vjecnost.Razgovarati nisu mogli,jer se svaka njihova rijec gusila u bjesnilu oluje sto je udarala o tanke stijene broda koji je pucketao u svim svojim savovima.Munje su stalno igrale oko broda,tako da prasak i tutnjava gromova nisu uopce prestajali. Nakon tri cetiri sata tutnjava malo popusti,i kapetan sidje u kabinu da se porazgovori sa prijateljima.Bio je sav mokar,ali presretan.Kad ga radoznalo upitase kako stoje stvari,on im odgovori: „Odlicno! Na nas se srucilo samo nekoliko visokih valova,i to je bilo sve.Cini se da nas je orkan samo okrenuo,inace bi stvar bila ispala mnogo gore.Morao sam ipak biti oprezan,da me vihor ne bi bacio daleko na jug put
kokosovih otoka gdje more vrvi opasnim grebenima.Sad se vjetar okrenuo i duva s jugozapada.Opasnost je minula,i ja bih vam,gospodo,savjetovao da legnete i pokusate da usnete u tom urnebesu.“ Zatim ode.Oba prijatelja poslusase njegov sacjet i legose.Umorni i uzbudjeni dozivljajima poslednjeg dana,zapadose odmah u dubok san,unatoc urnebesu u zaglusnoj tutnjavi. Kad se probudise ucini im se u prvi mah da su samo jedan sat prospavali.Ali dan je bio vec odavno svanuo:kad se popese na palubu,ugledase nad sobom vedro jutarnje nebo,a svuda naokolo gotovo sasvim mirno more.Na palubi su tragovi nevremena bili vec uklonjeni,i na brodu je vladao savrsen red.Kapetan im odmah pridje i zazelje im dobro jutro. „Oluja je sretno prosla“,rece im. „i mi plovimo opet prema nasem otoku.Za jedan sat,ja se nadam,ugledat cemo ga.Sjednite,medjutim,pod sator i narucite dorucak.Ja cu se vratiti k vama za jedan sat.“ Malo zatim sjedila su oba prijatelja za soljom vruce moke.Razgovarali su,dakako,o svojim dozivljajima
prethodnog dana i o blagu pronadjenom u unutrasnjosti otoka.Bio je vec prosao jedan sat,ali kapetana jos nije bilo vidjeti.Prodje jos cetvrt sata,ali on ne dodje i ne javi da je otok na vidiku.Oni ustadose i prijedjose preko palube u potrazi za kapetanom. Nadjose ga na gornjoj palubi naslonjena na ogradu,s durbinom u ruci.Njegovo ponasanje ucini im se cudnim:bio je stavio durbin pred oci,zatim ga spustio i zabrinuto odmahnuo glavom,a zatim ga ponovo stavio pred oci,spustio ga i protrljao oci,kao da mu je vid oslabio;najzad ga stavio i treci put pred oci,ponovo ga spustio i obrisao vrhom svog kaputa lecu,kao da mu se orosila.Ali ni sad nije bio zadovoljan pa lupi nestrpljivo nekoliko puta nogom o pod,odmahnu glavom,protrlja oci i ocisti jos jednom lecu.Izgubivsi strpljenje,okrenu se u namjeri da potrazi kormilara.Uto srete Gollwitza i Sandorfa,koji su se bili zaustavili nedaleko od njega i u cudu ga promatrali. „Do djavola“ opsova kapetan.“To jos nisam nikada dozivio.“ „A sta to?“ zapita ga Fred.
„Citav jedan sat ne micem se s ovog mjesta,stalno s durbinom pred ocima i trazim nas otok.Ni truna ne vidim,a oci me vec bole od stalnog gledanja,sve se bojim iskocit ce mi iz glave.“ „Mozda smo za vrijeme oluje skrenuli suvise na jug.“ „To sam i ja u prvi mah pomislio,ali ja sam tacno izracunao brzinu kojom plovimo i ne nalazim greske.“ „O tome sam upravo htio da se osvjedocim.Hajdemo do kormilara.“ Kad zajedno s Karavejem ispitase kompas,utvrdise da na njemu nije bilo greske.Stvar je postajala zagonetnija,pa im ne preostade drugo nego da pomocu sekstanta odrede tacno duzinu i sirinu na kojoj su se nalazili.Kapetan zapovijedi da mu se donese sekstant iz kabine.Izvrsise mjerenje:rezultat je bio 92 stepena 14' duzine i 9 stepeni 41' sirine.Sva trojica se zgranuse. „Do djavola! Mozak mi je otkazao! Duzina odgovara tacno,a i sirina priblizno.Vas brat je u svom dnevniku oznacio sirinu sa 9 stepeni 37',a ja sam vec juce primijetio da se on samo za malenkost prevario.Otok lezi stvarno na 39',a mi se sad nalazimo na 41',svega dakle 2' juznije.A
ipak otoku nema traga,mada bi morao biti tu,pred nama u nasoj neposrednoj blizini.Kakvo je vase misljenje o svemu tome?“ Oba prijatelja zamukose,zgledavsi se pri tom zbunjeno.Obojica su se bojali da glasno izreku strasnu misao koja im poput munje sinu u pameti. „Ponovimo mjerenje!“ rece najzad prigusenim glasom Fred.“Mozda smo se-ipak-prevarili!“ Izvrsise ponovno mjerenje,ali s istim rezultatom.Sad se strasna misao nije mogla vise potisnuti;ona svim nametnu kao gotova cinjenica. Prvi joj Bill ne odolje. „Potres!“ ote mu se krik.“Potres je otplavio otok.“ „Do djavola!“ lupi sakom o stol kapetan.“Slutio sam ja da je otok za potresa nestao.“ „Potres!“ sapnu Fred problijedivsi pri tom poput mrtvaca.“O,blago,Hugo,tvoja se slutnja obistinila.“ „I bas smo morali zakasniti jedan dan!“ jadao se Sanford.
„Da,jedan dan!“ stade da psuje kapetan.“Kao da se sam djavo u tome upleo..Ej,da smo to mogli da predvidimo,bili bismo unajmili najbrzi brod!“ „Ne psujte kapetane,i ne predbacuje sebi nista!“ rece ozbiljno Fred,koji je vec bio dosao k sebi.“Ucinili smo sve sto smo mogli uciniti.Jesmo li pristali u kojoj luci i zbog toga i zbog toga zakasnili?Ne,jedrili smo danju i nocu pa nismo mogli doci na jedan dan ranije ovamo.Sve se to moralo desiti.“ „Ali blago,to silno blago,ti milijuni!“ jadao se Bill koji se nije mogao tako lako pomiriti sa sudbinom kao fred. „Blago! Kojesta! Usprotivi mu se Fred s izvjesnim omalovazavanjem.“Blago nije bilo nama namijenjeno.Ja sam spasio trecinu tog blaga,sve sto je meni bilo namijenjeno,pa se porodica Gollwitz time toliko obogatila da za njih nekoliko milijuna vise ili manje nece znaciti nista.“ „Nekoliko milijuna?Sta ti pada na pamet! Reci radije mnogo,mnogo milijuna!“ „Ostavi to,Bill! Meni je bilo stalo vise do Rabbadah nego do blaga.“
„Do Rabbadah ti je bilo stalo?Zasto?“ „Ja sam namjeravao da njene kosti ponesem sobom u Sudlandiju,jer sam htio da ih sahranim pored svoga brata u porodicnu grobnicu Gollwitza.sad je ta moja namjera osujecena.Rabbadah lezi na dnu mora.“ Fredove tuzne rijeci uzbudise mnogo Billa mada po prirodi nije bio njezan,on se nasmijesi i odgovori: „Frede,neka te ta misao ne muci.Ja sam procitao dnevnik tvoga brata pa znam da je ona umrla od ceznje za domovinom.Mozda ona i nije zeljela da joj tijelo zauvijek pocine daleko od mjesta njenog rodjenja.Ona je bila dijete suncane Indije,neka joj i grob bude u vodama njene domovine!...“ Dalje zadrzavanje Fredove druzine u blizini nestalog otoka nije vise imao smisla,i jahta zaplovi prema sjeveru:kota radza bila je sad njen naredni cilj. Nattera i njegova druga nije vise nitko spominjao.Kazna ih je bila stigla,u vidu brze i bezbolne smrti. Brik unajmljen po Natteru bio je nestao.Vjerojatno se bio nasukao na obali otoka pa je i on podlegao razornoj moci potresa.
12. U DVORCU HELBIGSDORF
Bilo je to jednog ranog jutra.Nije doduse bilo jos odbilo pet sati ali Furstenberg je vec bio zivnuo.Nocnici su se teturajuci vracali blijeda lica svojim kucama,dok su mljekarice i prodavacice povrca koje su bile dosle u grad iz okolnih sela obilazile svoje svakodnevne musterije.tu i tamo otvorila bi se poneka kapija pa bi iz kuce izisla pokoja cila sluzavka,a na ulicama su zanatlije zurile same ili u malim skupinama prema svojim radnim mjestima. Gostionica bivse udovice i trgovkinje krompirom Barbare Seldenmuller bila je takodjer zivnula,sudeci bar po paru drvenih cokula koje su kloparale u veci i po bucnom koji se odjednom bio javio: „Parparo!“ Nitko se ne odazva. „Moja predraga Parparo!“ Ni ovoga se puta nitko ne javi. „Grom i pakao! Parparo,golupice moja!!!“
Po svemu je izgledalo da je Barbara prosto nestala. „Ej,tako ti svih nepeskih pataljona,Parparo,pospanko kojoj nema ravne,hoces li vec jednom doci,ili ne mislis uopste doci,draga moja zenice?“ Kad se i tome pozivu nitko ne odazva,cestitom gostionicaru i kovackom majstoru Tomi Schubertu prekipje zuc. „Sto mu gromova,kakav je to red u ovoj kuci?cekaj samo,sad cu ja tebi stara pospanko,zabubnjati mars!“ U isti cas skide s nogu cokule i poce da svom snagom bubnja njima po drvenim stepenicama kao da zove vojnike na juris.Sad se tek otvorise kuhinjska vrata i na njima se pojavi krupnim miskama izazovno podbocena zena s drazesnom nocnom kapicom na glavi.Bila je to dusom i tijelom gospodja barbara,koju je njen dragi muz bubnjanjem bio izbacio iz kreveta. „Ej,Toma,sta je to danas s tobom?“ Taj glas uznemiri gostionicara.Ispustivsi,sav u strahu,cokule iz ruke,viknu:
„Draga moja Parparo,ja sam mislio da ti gore jos lezis u postelji pa sam htio da te pupnjanjem dozovem!“ „A sto ti se danas toliko zuri?“ „Ti znas,valjda,da sutra dolazi Gerd-htio sam da kazem gospodin mornaricki potporucnik-pa sam danas ustao nesto ranije.htio sam da popravim zasun na vrtnim vratima...“ „I mora da to ucinis bas danas,i to tako rano?“ „Sta to pitas,Parparo?Zar ti nije jasno da gospodinu mornarickom potporucniku moze pasti na pamet da umjesto kroz kapiu udje u kucu kroz vrt?Kakvo ce misljenje u tom slucaju mladi gospodin imati o meni ako nadje zasun u neispravnom stanju?“ Dobra Barbara prasnu sad u glasan smijeh. „Dakle,Gerd ce sutra doci,a taj je covjek ustao nocas,u doba kad svi spavaju,samo zato da bi zabio jedan cavao u vrtna vrata.I ne samo to,nego me jos bubnjanjem budi,a ja sam vec citav jedan sat u poslu.“ „Zar si tako rano ustala?A po kakvom poslu?“ „Morala sam nahraniti svinju.“
Sad je bio red na gostionicaru da zine od cuda. „Ej,Parparo,sad mi je vec svega dosta.Madam Parpara Schupert ustaje tacno u tri i cetvrt,da u gluvo doba noci nahrani svinju.“ „Pa eto,ja sam htjela da je jos malo udebljam,kako bismo njom,kad je zakoljemo,sto svecanije proslavili povratak naseg Gerda.“ Dopro si ucinila,Parparo! Neka nas Gerd,zapravo,da se tacnije izrazim,nas gospodin mornicki potporucnik,kad sutra dodje,odmah vidi da smo ucinili sve sto je bilo u nasoj moci da pismo ga...“ Odjednom zastade.bio se zagledao u dvoriste i zinuo snebivajuci se od cuda. „Parparo,evo ga!“ „Gerd!“ uzviknu ona. „Gerd!“ uzviknu i njen bracni drug. „Gospodine potporucnice!“ ispravi se ona odmah. U dvoristu je stajao Gerd,ozaren mladoscu.Snazno mu je tijelo dolazilo do narocitog izrazaja u lijepoj odori.
„Strice! Tetko!“ uzviknu mladic i zagrli odjednom oboje. „Dobro dosli,gospodine...“ „Kojesta,draga tetko! Ostavi titule! Ja se zovem Gerd,jesi li me razumjela?“ „Dobro,kako god ti hoces.-Dobro dosao,dakle,dragi Gerde.ja sam m,islila da ces tek sutra stici.“ „Tako sam vam pisao,jer sam htio da vas iznenadim.Jesam li uspio u tome?“ „I te kako!“ potkrijepi kovac.“Nego,mladicu,kako si nam postao ljepuskast i pristao otkad te nismo vidjeli!“ „Da“,potvrdi Barbara, 2prosto da te covjek svega izljubi!“ „Pa izljubi me draga tetko!“ On je zagrli i pritisnu joj topao poljubac na usne. „Nego“,zapita ga ona, „zasto si dosao tako rano?“ „Doputovao sam nocnim vlakom!“ „I usao kroz vrt...?“ „Ne,preskocio sam plot!“ nasmija se mladic.
„Nisam li,dakle,pio u pravu,Parparo?“ uzviknu kovac,praveci se pri tom vazan. „Da“,odgovori mu ona smijuci se; „to ti rado priznajem.Nego,kako cemo dugo jos zadrzavati se ovdje u vezi naseg gosta?“ Barbara otvori vrata i uvede Gerda u sobu;zatim pozuri u kuhinju da spremi sto je bilo potrebno da doceka gosta. „A gdje su drugovi?“ zapita Gerd. „Spavalu jos“,jer su sinoc radili do kasno u noc.“ „A svi jos rade kod tebe?“ „Svi.“ „I govorljivi Kazimir,koji po citav dan ponavlja one svoje dvije rijeci 'pravo kazes'?“ „I on.“ „I Fritz sa svojim vragolijama koji je sad sigurno vec ozbiljniji?“ „Da,i on.“ „I Hajnrih koji umije tako lijepo lagati?“
„Da,umije da laze polje od stampane knjige,to je istina.Samo da nas djavo ne cuje;mogao pi nas iznenaditi,pa pismo se nasli u skripcu.“ Vrata se u isti cas otvorise,i na njima se pojavise sva tri druga. „Sto,gospodin mornaricki potporucnik je stigao?Je li moguce?Dobro jutro i dobro dosao! E bas ste nas iznenadili! Mi smo vas ocekivali sutra!“ uzviknu Hajnrih i pruzi ruku Gerdu. „Pravo kazes!“ rece Kazimir pa i on pruzi ruku. I Fritz ga pozdravi.A Hajnrih se usudi da ga upita: „Gospodine potporucnice,vi sad imate posla i s topovima,zar ne?“ „Dakako.“ „E,to je lijepo.Artiljerija je najbolje oruzje,zar ne?“ „Mozda.“ „Ne mozda,nego sasvim sigurno! Dabome,velika je razlika izmedju mornaricke i poljske artiljerije.“ „U cemu se te dvije vrste oruzja razlikuju?“
„Pa to je bar jasno: mornaricka artiljerija gadja u neprijatelja s broda,a poljska gadja u njega s kopna.“ Gerd se nasmija.“Gle,bas si mudar.“ „Zar ne?Ali to je bio samo uvod.razlika koja postoji izmedju ove dvije vrste artiljerije vuce sa sobom i dvostruku posljedicu;gadjajuci s kopna na kopno,poljska artiljerija gadja tacnije od mornaricke.“ „U tome se ne bih mogao sasvim s tobom sloziti.“ „A ipak sam ja u pravu.Brod se ljulja;zar se onda moze s broda tacno gadjati? Na kopnu stvari stoje sasvim drukcije.Tu mogu s udaljenosti od pet hiljada koraka s jednim hicem odstrijeliti covjeku iz usta lulu.“ „Oho!“ „Oho?Na jednoj vjezbi iskoci odnekud pred nama zec.Kapetan dotrca odmah do mene i zapita me:“Bi li ti mogao da ustrijelis onog zeca?“ 'Svakako gospodine kapetane.' 'dat cu ti dvadeset grosa,ako ga ustrijelis,ali pod uslovom da mu krzno ostane nepovrijedjeno. 'Razumijem,gospodine kapetane!' 'Ja nanisanih ,odapeh,tane odbi zecu obje prednje noge,i on se vise ne maknu.Kapetan posla po njega ljude,naredivsi im da ga
odmah ubiju,i ja dobih svojih dvadeset grosa.Da li se tako tacno moze gadjati s broda,gospodine potporucnice?“ „Rekao bih da se ne moze“,nasmija se Gerd. „A ipak se moze!“ upade mu u rijec Fritz,nekadasnji segrt.“Ja cu vam to dokazati.Bili smo krenuli iz Amerike preko Tihog oceana u Australiju.Odjednom iskoci pred nas jedna zvijerka,nalik na staru zecicu.Brod je plovio polako,pa ja uzeh pod lijevu misku top,a u desnu ruku tane,skocih s broda i potrcah za zvijerkom.Putem nabih top,odapeh i odbih zvijerki obje desne noge.Bila je to uistinu jedna stara zecica.Kad se spremih da joj tesko ranjenoj,zadam smrtonosni udarac,ona me zamoli: 'Fritz,reci Hajnrihu da ga pozdravljam,ja sam udovica onoga zeca kojega je on na vojnoj vjezbi iz velike daljine ustrijelio'!“ Kazimir razmisli caskom pa kimnu glavom u znak da se slaze s njim: „Pravo rece!“ Svi se nasmijase,a Hajnrih planu:
„Budalo!“ dobaci protivniku i pogledavsi ga mrko,kao da hoce da ga tim pogledom smrvi,napusti popriste na kom je bio dozivio poraz. Cas zatim pojavi se gospodja Barbara s jutarnjom kavom,pa se drustvo rasprica.Kad se svi izdovoljise,Gerd se uozbilji pa se obrati Tomi: „Strice,zao mi je sto ti moram reci da nisam dosao ovamo s namjerom da ostanem ovdje.“ „Tako? A zasto si onda uopste dosao?“ „Dosao sam po vas.Povest cu vas sobom u Helbigsdorf,svom poocimu.“ „Nas ces povesti?Dakle ne samo mene,nego i moju Parparu.A zasto,dragi moj sinovce?“ „E,to ni ja sam zasad ne znam.Moram vam,naime,reci da sam dobio dopust posredstvom svog poocima.Obavijestio me je o tome pismeno,ali mi u pismu nije rekao zasto mi je ishodio dopust:rekao mi je samo da odmah podjem do vas,jer se boji da biste,pod bilo kakvim izgovorom,mogli ne odazvati se njegovom pismenom pozivu.Spremite se,dakle,odmah,jer poslije podne putujemo.“
„Hej! Ne ide to tako przo,ja se moram najprije dogovoriti sa svojom zenicom.“ „Nemas o cemu da se dogovaras.Major zeli da vas vidi,a vi sad imate da slusate.Ni rijeci vise o tome.Jesi li me razumio?“ „Razumio sam vas,gospodine potporucnice.Sto mu munja i gromova! Ja vidim da si ti odlicno naucio zapovijedati.Sto mislis ti o svemu tome,moja draga Parparo?“ „Reci cu ti,ali mi najprije kazi sta ti mislis,dragi moj muzu?“ „Ako se usudimo da otpijemo poziv gospodina majora,uvrijedit cemo ga,zar ne?“ „Uvrijedit ga nikako ne smijemo,dragi Toma! Putujmo,dakle!“ „Da,putujmo! I ni rijeci vise o tome.Ti si cuo,dragi moj sinovce,sta je porodicni savjet odlucio.Mora da se radi o vaznoj stvari,kad nas gospodin major pozivlje k sepi.Parparo,spremi zavezljaj.Poslije podne putujemo!“...
Bilo je to u Helbigsdorfu.Od dana kad su oni odbjegli kaznjenici bili ovdje ponovo uhapseni,bilo je proslo deset godina. Major je sjedio u svojoj sobi,zauzet svojim poslom.Bio se vec pomalo zgrbio,a kosa mu je bila posijedila.Ali kao i nekad,bio je obavit pustim oblacima duhanskog dima koji su izlazili iz njegove duge lule. Odjednom pred njegovom sobom odjeknuse brzi koraci,a vrata se otvorise.Na vratima se pojavi jedna dama u plavoj haljini.U narucju je drzala malu mackicu.Visoka,mrsava,bila se i ona vec zgrbila,a i kosa joj je buila posijedjela upravo kao i majoru. „Dobro jutro Emile!“ pozdravi ona majora. On joj odzdravi i pozva je pokretom ruke da sjedne. „Ali,molim te,dragi brate...! Ta tvoja lula-taj necisti zraktaj zagusljivi dim...puh!“ „Hm,a ja uzivam u toj mjesavini zraka i dima.“ „A ja cu se ugusiti u toj mjesavini!“ „Da je toliko stetna po tvoje zdravlje,ti bi se vec davno bila preselila u carstvo nasih predja,draga moja Freja.Tko
hoce da me vidi u mojoj sobi,treba da bude spreman da se navikne na taj prijatni zadah.“ Ponovo odjeknuse neciji koraci,vrata se po drugi put otvorise,i u sobu udje druga dama,sitna i mrsava,u zelenoj haljini,sa zamorcetom u narucju. „Dobro jutro,brate!“ pozdravi brata. „Dobro jutro,draga Vanka!“ odgovori joj brat. „Jao,moja mala Lili,ovdje cemo se ugusiti! Oh,taj dim-taj neprijatan miris...!“ „Meni taj dim upravo prija“ promrmlja major. „Ali moja ga slatka Lili ne podnosi! Molim te,dragi Emile,otvori prozore!“ „Jedan je vec otvoren.da otvorim i druge,to bi ti naudilo,jer si ionako osjetljiva zdravlja pa bi se mogla lakse nahladiti.“ Uto udje Cila,treca sestra,s vjevericom u narucju.Grimiznocrvena haljina obavijala joj je obline. „Dobro jutro!“ pozdravi dascuci. „Dobro jutro,sestro! Sjedni!“
Ona sjede.Pod njenom tezinom rasklimana stolica skripnu. „Oh ta moja strasna astma.“ „Imas suvise sala!“ rece brat,nasmijesivsi se neprimijetno pri tom. „Suvise sala? O Emile,opet si neraspolozen.“ „Varas se,moram ti reci da sam upravo odlicno raspolozen.“ „A sto spominjes onda moje salo! Kako mozes da se sluzis tako nelijepim rijecima! Salo nalazimo u svinja i slicnih nakaza,a ti ga nalazis u mene.Kako se to izrazavas?Ja sam samo punahna;primijetila sam cak da sam u poslednje vrijeme prilicno smrsala.A zrak je u ovoj sobi nepodnosljiv.“ „Ja nalazim naprotiv,da je sasvim podnosljiv.“ „Da,ti ga sa svojim medvjedjim zdravljem lako podnosis.Ali mi smo njezne pa se gusimo.Pogledaj samo moju vjevericu!“ „Tvoja vjeverica?Ta ona se osjeca sasvim dobro!“
„Sasvim dobro?Emile,ti si pravi barbarin.Zar ne vidis kako ubrzano dise moja Mimi?“ „A i moja Lili!“ uzviknu Vanka. „A moja Bibi?“ nadoda Freja. „Djeco,prestanite vec jednom! Ako moj duhan ne prija vasim zivotinjama,ne nosite ih ovamo.Necu se ja zbog njih odreci svoje lule! A sad vas molim da mi kazete sta vas je dovelo jutros ovamo k meni.“ „To hoces da znas? Vazna nas je stvar dovela k tebi“ zapoce Freja. „Dosle smo da ti se potuzimo!“ „Da mi se potuzite!“ zacudi se major. „A na koga?“ „Na Kunca!“ odgovori mu odlucno Freja. „Na coravog podmuklicu!“ uzviknu vanka uzbudjeno. „Na izdajnika i buntovnika!“ oglasi se,disuci ubrzano,Cila. Major se nasmija. „Moj stari Kunc da je podmuklica,izdajnik i buntovnik?! To je ipak suvise! Uostalom,ja nemam sad vremena da pretresam s vama te njegove mane.Oko je izgubio boreci se pored mene za domovinu.A sto vam je sad skrivio da
ste odjednom sve zajedno dosle da mi se na njega potuzite?“ „On nas je oklevetao“,rece Cila. „Izdao!“ dodade ljutito Vanka. „Uvrijedio!“ nadopuni ih Freja. „Pred kim?“ „Pred gospodinom Uhle.“ „Ah,pred nasim novim susjedom.“ „Da.A on je tako ljubazan,narocito prema meni.“ „I tako njezan,narocito prema meni.“ „Pa to je onda,kako se cini,gospodin Uhle pravi feniks.“ „Da,pravo kazes.Ja sam ga pitala da li ce se zeniti...“ „Ja sam ga isto to pitala.“ „I ja takodjer.“
Major otpuhnu gust oblak dima.Taj ga je razgovor ocito zabavljao.
„Nas vam je novi susjed sigurno odmah odgovorio na to pitanje.Sta vam je rekao?“ „Da ce se zeniti“,rece Freja,a lice joj se pri tom ozari. Druge dvije potvrdise to,a vanka dometnu: „Izgleda da su mu narocito mile zene njeznih prijatnih oblika.“ Freja odmahnu odlucno rukom. „Gospodin Uhle je karakteran covjek.Zacijelo su mu milije zene jace izrazenih oblika.“ Cila mahnu glavom. „Ni jedno ni drugo ne odgovara istini“,ustvrdi ona.“Prekjuce mi je rekao da cezne samo za punahnom zenom.Ja mislim da nema krivo.Ali necemo sad to ovdje pretresati.“ „Hocete li mi vec jednom reci sta vam je skrivio Kunc!“ rece im najzad ostro major. „On nas je uvrijedio.Sve tri mozemo to posvjedociti,jer smo dobro cule sta je rekao.“ „A gdje je to bilo?“
„U vrtu.Pred gospodinom Uhleom.On ce te posjetiti.Jos je rano,pa je najprije posao u park.“ „Nije bio sam“,nadoda Vanka.“Kod njega boravi jedan gospodin.Mi ga ne poznajemo,ali nam se po crtama lica ucinio nekako poznat.“ „Gradjanin,po izgledu,ili vojnik?“ „Po izgledu gradjanin,ali po drzanju vojnik.vjerojatno oficir,“ „Jeste li govorile s njima?“ „Ne;ali smo ih-ali smo ih...“ „Osluskivale?“ zapita major. „Samo malo,ali ne namjerno.Oni su sjedili na jednoj klupi,a mi smo se nalazile iza njih u grmu.“ „O cemu su govorili?“ „O svemu i svacemu.Onda im pridje Kunc koji je nedaleko od njih zalijevao cvijece.Gospoda ga zadrzase pa ga upitase za tebe i za nas.“ „I tada vas je Kunc oklevetao?A sto vam, je rekao'“ „Rekao nam je da smo ...ne,to ti ne mogu ponoviti!“
„Zao mi je.Zasto ste onda uopce dosle?da mi dosadjujete,zar ne?“ „Mi ti to ipak moramo reci,jer ga ti mores kazniti.“ „Ako treba da ga kaznim,morate mi svakako reci sto vam je rekao.“ „Pa dobro! Stranac ga je upitao da li su sestre gospodina majora mlade,a Kunc mu je rekao da smo...usidjelice!“ „Strasno!“ naljuti se toboze major. „Da,strasno!“ rece jedna od sestara,ona u plavoj haljini. „Uzasno!“ prasnu druga,ona u zelenoj haljini. „Grozno!“ pristade uz ovu treca,ona u crvenoj haljini.“Ti ga moras kazniti!“ „Djavla cu ga kazniti!“ nasmija se njihov brat.“Zar da ga kaznim zato sto je rekao istinu?Uostalom ja se prosto cudim sto trazite od mene da ga zato pozovem na red;ne mogu ga prekoriti,a da mu pri tom ne kazem da ste njega i ona dva gospodina osluskivale,a time bih samo vas osramotio.“ Uto netko zakuca na vrata,i u sobu udje covjek o kom je upravo bio govor:sluga Kunc.Godine kao da nisu bile
ostavile traga na njemu;on najavi goste glasom u kome se jos osjecala nekadasnja snaga: „Gospodin Uhle i jedan stranac.“ „Gospode boze!“ uzviknu Freja, „vec su tu.Moramo odmah nestati.Hajdemo sestre!“ One nestadose.Major pogleda slugu kao da trazi od njega izvjesno objasnjenje. „T si rijec 'stranac' izgovorio kao da si htio da je narocito naglasis.da li si htio da me time na nesto upozoris?“ „Da.Jeste li me razumjeli?“ „Na sto si me htio upozoriti?“ „Gospodin Uhle nije mi spomenuo strancevo ime.Ali ja tog stranca vrlo dobro poznam.To je 'ludi grof'.Jeste li me razumjeli?“ „Do djavola.To je zaista cudno.Sta trazi on kod mene?Reci gospodi da ih ocekujem.“ Kunc izidje iz sobe,a ona dvojica udjose gotovo u isti cas.jedan je bio stariji gospodin,sudeci po crtama njegova lica i po njegovu drzanju,seoski plemic,a drugi cetrdesetogodisnjak,mozda i koju godinu stariji,ocito
otmjena roda,ali,sudeci po njegovoj vanjstini,izmoren nesredjenim zivotom.Boja njegova lica i ostrina njegovih crta jasno su odavale covjeka vicna da zivi brze nego sto mu je to zdravlje moglo da dopusti. Major mu se pokloni.Uzvrativsi mu pozdrav,stranac ga zapita: „Vi me poznajete,gospodine majore?“ „Pocascen sam vec vasim poznanstvom,.gospodine grofe.“ „Onda vam ne moram biti predstavljen.Dozvolite nam da sjednemo! Gospodin Uhle je moj prijatelj.Put me je nanio na njegovo imanje,pa sam svratio k njemu.Kad sam cuo da se vi nalazite u Helbigsdorfu,odlucio sam da vas posjetim.“ „Vasim sam posjetom narocito pocascen,gospodine grofe.“ „Smijem li vas onda zamoliti da me predstavite clanovima svoje porodice?Obradovat cete me mnogo ako mi omogucite da ih pozdravim.“
„Dopustite mi,gospodine grofe,da izdam potrebna naredjenja.“ Major pozvoni,a Kunc se odmah pojavi. „Reci damama da izvole doci u salon.“ „Razumijem.Zapovijeda li gospodin major jos nesto?“ „Reci mojim sestrama da imam goste.“ Kunc izidje.U hodniku naidje na mladu damu koja je upravo htjela da podje majoru.Bila je to Magda majorova kci.Djevojcica koja se kao dijete igrala s Gerdom bila je postala djevojka neobicne ljepote. „Da li je tata sam u sobi?“ zapita djevojka slugu. „Ne.“ „A tko je kod njega?“ „Gospodin Uhle i jedan stranac.“ „Jedan stranac?A ti ga poznajes?“ „Da,vrlo dobro.To je 'ludi grof'.Jeste li me razumjeli?“ „Ah!“ zacudi se djevojka. „Sta trazi taj covjek u Helbigsdorfu?“
„Hm! Ja sam bio u vrtu i vidjeo ih izdaleka.Odmah sam prepoznao grofa pa sam stao iza jednog grma i pustio ih da prodju mimo mene.Onda sam toboze slucajno prosao mimo njih pa sam cuo grofa kako pita naseg susjeda da li ste vi zaista tako lijepa mlada dama kao sto se to prica. 'Vrlo lijepa!' odgovori mu nas susjed. 'A da li ima vec udvaraca'? zanimao se dalje grof. 'mislim da nema',izvijesti ga nas susjed.“ „Kako?Ta su se gospoda usudila da govore o meni?Nastavi!“ „Upravo su prolazili mimo mene,kad zacuh grofa kako odgovara nasem susjedu: 'utoliko bolje.S neduznom cemo djevojkom to lakse udesiti.Vi ste mi obecali,gospodine Uhle,da cete mi pomoci da postignem cilj za kojim idem.Ja kanim ostati ovdje nekoliko dana pa cu iskoristiti to vrijeme da se s djevojkom zabavim.'To je rekao 'ludi grof'.“ „Hvala ti,Kunc.Hoce li gospoda biti nasi gosti?“ „Da.Ja imam duznost da to javim vasim tetkama i da ujedno kazem svim damama da ih major ocekuje u salonu.“
„Ja cu doci“,rece Magda i ode,a Kunc se uputi u kuhinju,gdje su se nalazile sve tri majorove sestre. „Sta hocete od nas?“ upita ga Freja cim ga vidje. „Dosao sam da vam kazem sta vam zapovijeda gospodin major.“ „Zar nama da on zapovijeda?Vi niste sasvim pri sebi.“ „Gospodin Helbig je major,a kad major nesto porucuje,on to,dakako,i zapovijeda.Imate,dakle,da odmah dodjete u salon.“ „Gospodin major hoce da vas predstavi jednom stranom gospodinu.“ „A tko je taj strani gospodin?“ „Jedan visok oficir koji obilazi zemlju da bi nasao sebi zenu“,odgovori on uz zloban smijesak. „Otkud znas to?“ „On mi je sam to rekao.Pitao me je za gospodjice i za njihovu dob.“ „Oh! A sta si mu ti odgovorio?“
„Ja sam mu rekao: 'Freji je sto godina,Vanki dvjesta godina,a Cili trista godina.Jeste li me razumjele?“ „Bezobraznice...“ Freja dize ruku,ali on u isti cas smugnu i lupnu nza sobom vratima. „Da li se ikad nesto slicno culo“ ljutila se jedna od sestara,ona u plavoj haljini. „To je drsko!-Nego,podjima sad u salon.“ Upravo su htjele da izidju iz kuhinje,kad se vrata ponovo otvorise.U kuhinju proviri Kunc. „Nesto sam zaboravio da vam kazem:oba ce gospodina rucati kod nas.“ „Jao,bit ce sad posla.Kunc,dragi Kunc! Tko je taj oficir?Kako se zove?“ „To je zacarani kraljevic!“ „Rugaj se kome hoces,samo ne nama,zvekane!“ „Hvala lijepa! Stojim vam i dalje na raspolaganju.Jeste li me razumjele?“
On ode,a tri dame odjurise u salon,gdje je Magda vec sjedila pored prozora. „Dobro jutro,srdasce moje!“ „Dobro jutro,srdasce moje!“ „Dobro jutro,srdasce moje!“ Uz taj troglasni pozdrav opkolise Magdu i redom je izljubise.Bilo je ocito da je Magda svakoj od njih za srce prirasla. „I ti cekas stranog oficira?“ „Ne.“ „Hoce da se zeni!“ „A da li je vec nasao djevojku,draga tetko?“ „To jos ne znamo.Mozda je tetka Cila ta sretnici!“ „Ili tetka Freja“ uzviknu Vanka. „Ili vas je sve tri zajedno ta sreca zapala!“ nasmija se Magda. „Tko vam je rekao da hoce da se zeni?“ „Kunc.“ „Tako?A da li vam je rekao i tko je taj stranac?“
„Ne.“ „Onda cujte: to je +ludi grof' Hohenegg!“ „Ludi...“ Cili zašpe ime u grlu,jer se isti cas otvorise vrata,i u sobu udje major sa svoja dva gosta.Posto bi predstavljen damama,grof se trudio da ucini sto bolji utisak na Magdu,ali mu to ocito ne podje za rukom...
U isto je vrijeme jedna kocija bila krenula prema Helbigsdorfu.U njoj su sjedile tri osobe:jedan visok,mrsav,odrastao muskarac snazne tjelesne gradje,jedna krupna zena rumenih obraza i jedan mladic koji je upravljao konjima.Mladic je imao na sebi uniformu mornarickog potporucnika,a medalja koja mu je visila na grudima bila je sigurno svjedocanstvo da se u sluzbi,unatoc svojim mladim godinama,vec bio istakao. „Pas sam radoznao da li cemo majora naci kod kuce!“ rece dugonja. „Ne brini,dragi strice,naci cemo ga!“ odgovori potporucnik.
„Da mi je samo znati sta ga je navelo na to da mene i moju dragu Parparu pozove k sebi.To cemo valjda uskoro saznati.“ „Da li je ono tamo Helbigsdorf?“ zapita sad zena. „Da,Parpara,to je Helbigsdorf“,odgovori joj dvorski kovac. Ali mi se necemo odvesti gore,na imanje;major je,naime,pisao Gerdu da ga sacekamo dolje u gostionici,jer ce on licno doci po nas.“ Stigavsi u selo,kovac i njegova zena svratise u gostionicu,a Gerd krenu put dvorca. Ali,umjesto da krene putem kojim je obicavao ici u dvorac,uputi se preko livada i stize u park,odakle se ulazilo u vrt majorova dvorca,a zatim,dalje u sumu.Bio je tek zasao u jedan drvored,kad odjednom doprijese do njega tri zenska i jedan muski glas.Zaziruci od gospodina Uhlea,da se ne bi bio sreo s njim,skrenu lijevo prema maloj sjenici u kojoj je Magda voljela da gotovo svaki dan neko veijeme posjedi.Koliko je sretnih casova bio on proveo ondje pored nje! Kad stize na cistinu,odakle se sjenica mogla vidjeti,primijeti u sjenici Magdu.U isto se vrijeme
medjutim,sjenici priblizavao,s druge strane,jedan covjek.Cim ga ona ugleda dize se u namjeri da se udalji.Njeni brzi koraci licili su na bijeg.Gerd zato odstupi s ruba sume pa se povuce u unutrasnjost sume i sakri se iza debla jednog hrasta da bi odanle mogao da utvrdi zasto djevojka hoce da izbjegne susret s onim covjekom. Covjek pozuri sto je vise mogao i stize Magdu upravo na mjestu gdje je malo prije stajao Gerd.Iznenadjen,potporucnik se nesvjesno trgnu.To mu je lice bilo poznato,negdje ga je vec jednom bio vidio,pa ga je bio zapamtio. „Vi bjezite od mene,gospodjice?“ upita stranac Magdu,uhvativsi je za ruku. Ona mu se istrgnu. „Zar ja bjezim?“ osmjehnu se djevojka ponosno. „Na cemu zasnivate tu svoju pretpostavku?“ „Na tome sto sam primijetio da ste,kad sam vam se izdaleka priblizavao,ubrzali korak,u nastojanju da se udaljite.“ „Vi znate da se samo pred neprijateljem bjezi!“ „Ah! Vi me,dakle,smatrate svojim neprijateljem?“
„Tako je.“ „Onda sam se ja zacijelo prevario,jer nema valjda covjeka koji bi jace od mene osjecao zelju da vam bude prijatelj“ „Hvala vam.Ja imam dosta prijatelja,pa mi drugi vise ne tebaju.“ „Covjek nema nikad dosta prijatelja.“ „Pa ipak,ako ih bude previse,moze se desiti,gospodine,da postanu dosadni.“ „Ah gospodjice,to ste mi rekli vise nego iskreno pa ste se tim cak ogrijesili o-pristojnost.“ „Kojesta! Da ste mi zdravo!“ Htjela je vec da ode,ali je on uhvati cvrsto za ruku. “Stanite,necete mi pobjeci.“ „Grofe,pustite mi ruku!“ Te rijeci izrece prijetecim glasom i pri tom zamahnu ljutito desnom rukom,a on joj cvrsto stegnu lijevu. „Tu rucicu da pustim?“ nasmija se grof. „Na takvo lijepo,na tako divno bice nisam nikad dosad u svom zivotu naisao.I sad kad imam pred sobom tog andjela,vi
trazite od mene da se svojevoljno od njega odvoji.Suvise trazite od mene.“ „Po poslednji put trazim to od vas.“ „Ne pustam ja vas.“ „Pa dobro! Kad necete drukcije!“ U isti cas ga desnom rukom udari tako snazno po obrazu,da je uzmaknuo i pustio joj lijevu ruku,koju je bio cvrsto stegao.Ali potom joj odmah ponovo pridje i svom snagom je zagrli. „Ah,ti mali,slatki djavole,to ces mi platiti!“ Ona pokusa da se istrgne iz zagrljaja,ali uzalud:on je snagom bio jaci od nje.Bio je vec primakao svoje usne njenim,u namjeri da je poljubi,kad odjednom zadobi udarac po glavi pa se zatetura i srusi na zemlju. „Gerd!“ kriknu djevojka,pruzivsi ruke prema svom spasiocu. „Ti si to!“ „Da,Magda.Ja sam stajao iza ovog hrasta pa sam sve cuo.“
Grof se medjutim bio digao.Bio se sav zazario od stida i bijesa. „Derane,sta si se to usudio!“ prodera se on,sav drscuci. „Gospodine,zar ne vidite da sam oficir?“ „I ja sam oficir.“ „To ja ne razabirem ni po vasoj odjeci ni po vasem ponasanju.Vi se ponasate kao nitkov dostojan najveceg prezira.“ „Djeticu,ja cu te smrviti.“ Htio je vec da scepa potporucnika,ali mu ovaj izmaknu. „Grofe,cuvajte se! Pomorac umije da scepa drukcije nego sto to cini pauk koji zivi na kopnu.“ „Ja trazim zadovoljstinu.“ „Ali ne od mene! Ja se bijem samo s postenim ljudima!“ „Sad jos i to?Evo ti!“ Bio je vec zamahnuo rukom kad ga odjednom Gerd zgrabi,podize ga uvis i tresnu s njim o tlo pa ga ostavi da tamo lezi. „Dodji,Magda;on je dobio sto je zasluzio!“
Ona se zagleda svojim sjajnim ocima u ljepuskasto,mirno lice mladog covjeka. „Gdje je tvoj tata?“ zapita je on potom. „On se nalazi vjerojatno u svojoj sobi.U poslednje vrijeme salje na sve strane brojna pisma;cini se da su ga zaokupile silne tajne.“ „Ti si znala da me on ocekuje?“ „Znala sam.Zato sam jutros malo projahala.“ „Hvala ti! Nisi imala mira,zar ne?“ „Da;a znala sam da je trebalo da prodje jos nekoliko sati da tvog dolaska.“ Moja je sestrica,izgleda,vrlo nestrpljiva.A gospodin Uhle se nalazi u vrtu s tetkama,zar ne?“ „Ti si ga sreo?On je doveo grofa u Helbigsdorf.“ „Sta trazi taj covjek ovdje?“ „Pitaj Kunca,on ce reci!“ „Zasto mi ne mozes ti reci?“ „Jer sam ja licno u pitanju.“
On zastade sav u strahu i zagleda se u nju. „Ti licno?Ah,ne,ne,to je nemoguce!“ Djevojci se lice zazari do vrata. „Gerd,ja ne znam sta si sad pomislio.“ „Pomislio sam caskom,Magda,da moras...otici.“ „Ne,sacuvaj boze! Pitaj slobodno Kunca.Sto se mene tice mozes biti miran.“ Gerdovo problijedjelo lice poprimi opet svoju boju. „To je bio,dakle,samo surov napad.Ah,neka se samo jos jedanput usudi;kaznit cu ja njega jos ostrije,pa ce me upamtiti.“ Bili su vec stigli do dvorca.Gerd povede Magdu do njene sobe,a zatim se uputi majoru.U hodniku naidje na Kunca. „Oh,mladi gospodin!“ uzviknu ovaj radosno i potrca mu u susret. „Dobro dosli u Helbigsdorf,gospodine Gerd.Iznenadili ste nas! Kojim ste putem dosli?“ „Prosao sam kroz park.“ „Ah,tako! Jeste li primijetili goste?“
„Da,gospodina Uhlea i 'ludog grofa'.Kunc,zasto su zapravo ova gospoda dosla u Helbigsdorf?“ Kunc isprica potporucniku sto je cuo kad je onu dvojicu osluskivao,a Gerd isprica njemu kako se posvadajao s grofom i potom ga upita: „Da li se major nalazi u svojoj sobi?“ „Da.“ Gerd udje.Major ga doceka ocinski.Pruzi mu ruku i privuce ga na svoje grudi. „Dobro mi dosao,Gerd!“ rece mu. „Nestrpljivo sam te ocekivao!“ „Trazio sam dopust,jer si mi pisao da dodjem“,rece mladi pomorac. „Dobri si ucinio,jer ces se morati zadrzati ovdje.“ „Zasto?“ „Ocekujem danas jedan posjet koji ce te mnogo obradovati.“ „Koga to ocekujes?“ „Neke znance.“ „Spada li u taj posjet i covjek koji je malocas bio u vrtu?“
„Ne.Grof je i nas svojim dolaskom iznenadio.“ „Zasto je on uopce dosao u Helbigsdorf?“ „Posjetio je gospodina Uhlea pa je onda s njim dosao i k nama.“ „Znaci,taj 'ludi grof' je tvoj gost?“ „Da.“ „A ja sam ga uvrijedio!“ „Ti?Kako?Zasto?“ Gerd mu isprica kako se sukobio s grofom.Major se namrsti. „Ti si postupio ispravno,iako mozda suvise ostro“,rece. „Taj covjek misli da mu njegov polozaj,dopusta da dosadjuje Magdi.Svojim je danasnjim ponasanjem onemogucio sebe u mojoj kuci.Ja cu mu dati odmah lekciju koja ce biti isto tako ostra kao i tvoja.“ On pozvoni,i sluga udje. „kunc,grof se nalazi u parku.Potrazi ga i reci mu da ja za njega vise ne postojim.“ Stari sluga prasnu u smijeh.
„Gospodine majore,izvrsit cu vase naredjenje.Reci cu mu sve sto ste izvoljeli da mu po meni porucite.Ni jednu jedinu rijec iz vase poruke necu pri tom zaboraviti.Jeste li me razumjeli?“ On ode.U vrtu zatece grofa s majorovim sestrama.Bez ikakva uvoda,on ga oslovi: „Cujte vi!“ „Sto?“ upita grof,zacudjen tim nepristojnim nacinom izrazavanja majorova sluge. „Moj gospodar,major Helbig,porucuje vam da napustite njegovu kucu.Jeste li razumjeli?“ „Covjece,ti se usodjujes da u tom tonu jednog-da u tom tonu mene oslovljavas.Ja cu se odmah prituziti majoru.“ „Govorite pristojnije,inace cete odmah nestati odavle! Gospodin major mi je rekao da vas nece vise da vidi;ako se vi unatoc tome pojavite u njegovu predsoblju,ja cu se posluziti pravom koje mi daje nas kucni red.Jeste li razumjeli?“ Sve tri se majorove sesre zaprepastise. „Kunc!“ uzviknu ona u plavoj haljini.
„Covjece!“ kriknu ona u grimzno crvenoj. „Drznice!“,skrgutnu ona u zelenoj haljini. „Zar sam ja drznik ako doslovno izvrsavam nalog gospodina majora?Ovaj je covjek napao gospodjicu Magdu i dosadjivao joj kao kakav deran!“ „Dosadjivao Magdi?Kao nas gost?Sramota!“ uzviknu Cila. Tri sestre osjetise se povrijedjenima u svom najplemenitijem osjecaju,u ljubavi prema Magdi. „Sramota!“ uzviknu i Vanka. „Sramota!“ zavrsi Freja,pa se sve tri okrenuse i napustivsi grofa pozurise za slugom koji je vec bio odmakao. „Na koji joj je nacin dosadjivao?“ zapita slugu ona u plavoj haljini. „Htio joj je nesto dati.“ „A sto to?“ „Ono sto vi,sve tri zajedno,jos nikad niste okusile...poljubac!“ „Strasno!“ uzviknu ona povisoka.
„Uzasno!“ razesti se ona u grimiznocrvenoj haljini. „Odvratno!“ jauknu ona u zelenoj haljini,lomeci ruke. „A da li je uspio u tome?“ „Ne.“ „Ona se,dakle,branila?“ „I te kako! A nas Gerd joj je pritekao u pomoc.“ „Gerd?Ta on nije uopce ovdje.“ „Gospodin potporucnik je upravo stigao i nalazi se sad kod gospodina majora.“ „Zar zaista?“ uzviknu Freja radosno. „Onda ga moramo odmah pozdraviti.Hajdemo!“... Malo zatim stigose s protivne strane pred dvorac jedna kola.Posto se zaustavise u dvoristu,sidjose s njih cetiri covjeka:orijas Bill Sanford,Friedrich Gollwitz,kapetan Schubert i kormilar Karavej.Jedan sluga potrca im u susret. „Da li je gospodin major kod kuce?“ zapita Fred. „Da.“ „Gdje mu se mozemo najaviti?“
„U predsoblju na prvom spratu.“ „Ispregnite konje.Mi ostajemo ovdje.“ Cetiri pridoslice udjose u dvorac i zatekose na prvom spratu Kunca. „Moze li se govoriti s gospodinom majorom?“ zapita ga Gollwitz. „Propitat cu se.“ Uto mu pogled pade na Balduina Schuberta. „Ah,otac naseg Gerda.Dobro nam dosli.Opet ste dobili dopust! To ce majoru biti drago.Nego,kojim cu imenom najaviti ovu gospodu?“ „Kazite mu jednostavno da su po njemu ocekivani gosti stigli.“ Kunc udje u majorovu sobu. „Gospodine majore,u predsoblju se nalazi kapetan Schubert s tri strana gospodina.Nisu mi rekli kako se zovu.Rekli su samo da vam ih najavim kao goste koje ocekujete.Jeste li razumjeli?“ „Ah! Neka udju!“ Cas zatim udjose sva cetvorica.Kapetan pridje Helbigu i,kao sto to pomorci obicavaju,stegnu mu snazno
ruku.Zatim predstavi svoje posjetioce.Nakon izmjene pozdrava,major zamoli goste da sjednu,a zatim se obrati Gollwitzu: „Vi dolazite,dakle,kao sto mi je gospodin Schubert pisao,ustvari vaseg brata.Sta ste utvrdili?“ „Utvrdili nismo zapravo nista,ali smo mu usli u trag.“ „Znaci,vas brat nije uopce napustio Evropu?“ „Ne.“ „Cudno! A gdje je poslednji put vidjen?“ „U Himmelsteinu.“ „U zamku koji pripada 'ludom grofu'?“ „Da! A vi znate vlasnika tog zamka?“ „Znam ga vrlo dobro,i to otprije,a do pred jedan sat bio je cak moj gost.“ „Smijem li vas upitati s kakvom je namjerom dolazio ovamo?“ „O,molim! S kakvom je namjerom dosao ovamo,to ne znam ni ja.Doveo ga je k meni jedan moj susjed.“
„I vise se ne nalazi kod vas?“ „Ne.Pred jedan sat pokazao sam mu vrata.“ „Pokazali ste mu vrata?Znaci,uvrijedio vas je?“ „Da.Ponio se nepristojno prema mojoj...!“ Major se prekide i razmisli caskom.Zatim se lukavo osmjehnu i rece: „Ali tu se nalazi jedan gospodin koji vam najbolje moze da citavu tu stvar objasni.“ U isti cas pozvoni i naredi Kuncu: „Recite gospodinu potporucniku da ga molim da udje.“ Nakon nekoliko minuta Gerd udje.Zauzevsi svecan stav,major ga oslovi: „Gospodine potporucnice,dozvolite mi da vam predstavim ovu gospodu.“ Gerd se iznenadi kad cu kako ga poocim svecano oslovljava. „Barun Friedrich Gollwitz,njegov prijatelj Bill Sanford,vodja palube Karavej i...“ Major se prekide,jer se Gerd snebi od cuda pa se obrati Karaveju i zapita ga:
„Kako?Vi ste Karavej,vodja palube?Smijem li vas upitati na kojem ste brodu dosada vrsili tu sluzbu?“ Major se zadovoljno smijesio.On je znao sta ce se sad desiti. „Zasto ne?“ odgovori Karavej. „Na 'Tigru'.Zar ne znate?“ „Vase sam ime cuo cesto spominjati pa bih zelio da vas za nekoga pitam.Zove li se kormilar tog broda Balduin Schubert?“ „Da.“ „Vi ste njegov prijatelj,zar ne?“ „Da.“ „A gdje se sad nalazi 'Tigar'?“ „Na putu je.Sad plovi uz obalu.“ „A vas prijatelj kormilar se nalazi na njemu?“ „Ne.“ „Ne?A gdje je on?“ „On je tu.“ „Vi...! Vi ste to?Ti...ti...!“
On rasiri ruke i htjede da se baci u zagrljaj iznenadjenom Schubertu,ali zastade napo puta i obrati se majoru: „Sad znam zasto si mi ishodio dopust.Trebalo je da najzad jednom vidim svog oca.“ „Da“,kimnu glavom Helbig,a pri tom mu se oci orosise, „najzad si docekao tu radost.Schubert,taj mladi covjek vas je sin.Sta ste se tu ukipili?Zagrlite ga vec jednom! Naprijed mars!“ „Gerd!“ Kormilar promuca samo tu jednu rijec.bio se prosto ukocio,nepomican,raskolacenih ociju,gledao je u mladica koji je zazarenih obraza i sjajnih ociju stajao pred njim. „Oce,ta ja sam tvoj sin.Vjeruj mi!“ „Ti...vi...Ah! Oh!“ kormilar se raskravi i pade u zagrljaj sina,koji mu savi ruke oko vrata i poljubi ga. „Sto mu gromova! Ti si to! Ti si to zaista! Ja gotovo ne mogu da vjerujem da imam takva sina:ulickan si i cist kao kakva oklopnjaca.“ Posto unekoliko zadovolji srce,Schubert,kome se jezik ponovo dohvati sluzbenih stvari,upita sina:
„Ti si na dopustu?“ „Da,i to za neodredjeno vrijeme.“ „Oh,ja cu zamoliti komodora da ti od vojvode ishodi premjestaj na 'Tigar'.“ „Ucini to,oce! Biti s tobom,to ce biti za mene prava sreca,a sluziti na 'Tigru',to je najveca cast za pomorca.Nego,stani,jesi li pozdravio vec majku?“ „Ne,nije bilo za to vremena.Ona je zdrava i cila,zar ne?Gdje je moja draga Brigg?“ „Zdrava je i cila.Pocekaj samo casak,odmah cu ti je dovesti.“ On pohita u kuhinju gdje zatece gospodju Hartmann. „Majko,pogodi tko je dosao?“ „Otkud mogu ja to znati!“ „Tata! Pomisli:major je saznao da ce on doci pa mi je ishodio dopust da vidim najzad jednom svog oca.Oh,kako sam veseo.Pozuri,majko;otac te ceka.ja cu medjutim svratiti dolje u selo.Stric i tetka moraju takodjer doci do nas.“
Dok se gospodja sva radosno spremala da se u ljepsoj haljini pojavi u majorovoj sobi,Gerd se vec nalazio na putu u selo kuda je bio posao po strica Tomu i tetku Barbaru. Kad malo zatim tri majorove sestre otvorise vrata sobe svoga brata zapahnu ih tako silan duhanski dim,da bi najradije bile pobjegle.Ali kroz neprovidnu maglu doprijese do njih obijesni,veseli glasovi,pa zastadose kao uklete. „Strasno! Taj zagusljiv dim!“ zastenja krupna. „Nesnosno! Oh,ti muskarci!“ zajeca povisoka. „Sto se tu zbiva?To moramo vidjeti!“ zadahta oniska. Zenska radoznalost nadvlada ipak povrijedjeno osjetilo njuha,i one,prkoseci smrtnoj opasnosti,jurnuse u zadimljenu tamu,koja nije mogla da pomuti srecu cvrsto zagrljenih ljudskih parova.
13.GROF-PALIKUCA
U isto vrijeme,napustivsi dvorac,dva covjeka zadjose u sumu i stranputicom krenuse prema susjednom imanju.Bili su to grof i gospodin Uhle,grofov prijatelj,koji nije znao sta se toga dana bilo desilo u parku,jer se u vrijeme,kad se grof sukobio s Gerdom,nalazio u Helbigovoj knjiznici.Grofa su bile obuzele tmurne misli ,nimalo prijatne,pa je koracao oborena pogleda,siljeci ljutito,naizmjence,sad desni sad lijevi brk.Najzad se obrati Uhleu: „Vi poznajete Helbigsdorf?“ „Da.“ „Jeste li upuceni u majorove porodicne prilike?“ „Prilicno.“ „Ima li major sina?“ „nema.“
„Ali danas me je u vrtu sreo jedan mornaricki potporucnik koji je zacijelo s majorovom kceri u bliskom odnosu,jer joj je govorio 'ti'.“ „To je majorov posinak.“ „Hm! Posinak! Vjerojatno neki blizi majorov srodnik!“ „O tome se svasta prica,cak da je momak nezakonito dijete nekog mornara.“ „To nije moguce! Nije valjda major posinio nezakonito mornarsko dijete!“ „A ipak je to doista vjerojatno,jer je djecakova mati domacica u majora.“ „Sve mi se cini da sam ja tog momka pred vise godina negdje vidio.Otkud je ta zena dosla majoru?“ „Ljudi kazu da ju je major upoznao u Fallumu.“ „U Fallumu?Hm! Sto mu gromova! Kako joj je ime?“ „Svi je poznaju kao gospodju Hartmann.“ „Hartmann?A kako joj se zove sin?“ „Gerd.“
Grof pucnu prstima. Sad ga imam! Ah! Ti si to mladicu moj! Ja cu te...“ Odjednom se prekide.Na rubu sumskog kolnika sjedio je jedan covjek koji se dize,kad ih ugleda,i pruzi prema njima svoj stari sesir.Bio je to neki prosjak. Masivsi se rukom u dzep gospodin Uhle mu dade nesto sitnisa,a grof uprije u njega ostar pogled. „Tko si ti?“ „Ja sam siromasan mornar.“ „Mornar?A lutas po ovim brdima?“ „Ja sam se uputio u Sudlandiju.“ Covjek je bio izgladnio pa je izgledao jadno.Bio je zacijelo prebolio neku bolest i mnogo prepatio. „Odakle si dosao ovamo?“ „S mora.“ „Pa onda si mogao da morem proslijedis u Sudlandiju.“ „Da,ali me niko nije htio da ukrca.“ „Zasto?“
„Nisam imao cime da platim prevoz.“ „Mogao si se kao mornar lako zaposliti na brodu.“ „Bio sam suvise slab.Bio sam dugo bolestan.“ „Zar nemas u ovom kraju prijatelja ili rodjaka?“ „Ja sam se upravo uputio k njima.Oni stanuju tu u Helbigsdorfu.“ „Kome to ides?“ „Majorovoj domacici.“ „Ti si u nekom rodu s njom?“ „Da,ona je moja zena.“ „Ah,a odakle si ti?“ „Iz Falluma.“ „A zoves se?“ „Hartmann.“ „Tacno! Gospodine Uhle,izvinite me,molim vas,nacas.Produzite slobodno,ja cu vas stici.moram caskom porazgovarati s tim covjekom.“ Uhle proslijedi,a grof se ponovo obrati Hartmannu.
„Znas li ti zasto te niko nije htio ukrcati?“ „Gospodine!“ „Priznaj! Mene se ti ne trebas bojati,necu te ja zbog toga prekoriti,samo mi kazi jesam li pogodio.“ „Da“,odgovori covjek oklijevajuci. „Mislis li ti da ce ti major ili tvoja zena izici u susret?“ „Ja se nadam da ce me ona prihvatiti kao svog covjeka ili ce se sa mnom preseliti u Sudlandiju.U Nordlandiji nema meni vise zivota.“ „Poznajes li me ti?“ „Ne.“ „Ali mi smo se vec jednom sreli u Fallumu.“ „Mozda.Tamo se mnogo kupalisnih gosti vozilo u mom camcu.“ „Nisam se ja vozio samo s tobom,vozio sam se i s tvojim sinom.“ „Ah!“ uzviknu Hartmann,koga je sad ta stvar sve vise zanimala.
„Bio zbog toga tuzen sudu...“ „Vi ste...!“ „I najzad kaznjen unatoc svom drustvenom polozaju kojim sam zapravo morao biti zasticen od takvog postupka.“ „Gospodine sad ja znam tko ste vi!“ „Tiho! Necemo sad spominjati nicije ime! Ja bih ti ipak htio priteci u pomoc.U Helbigsdorfu neces vjerojatno naci ono sto trazis.“ „To je vrlo vjerojatno.“ „Meni ce se mozda pruziti mogucnost da ti priteknem u pomoc.“ „Gospodine kamo srece da u tome uspijete.“ „To je moja zelja.Ja cu te sad pratiti na tvom putu,a pred Helbigsdorfom cu te ostaviti pa cu te ondje cekati da se vratis,a onda cu te povesti sobom svojoj kuci gdje ces mi potanko opisati kako je ispao tvoj posjet.tek cemo onda vidjeti sta se moze uciniti.Pristajes li na to?“ „Vrlo rado.“
„Ali mene ne spominji nikako!“ „Ni jednom vas rijecju necu spomenuti.“ Oni se uputise prema selu.Kad ugledase dvorac,grof se zaustavi. „To je Helbigsdorf.A sad idi sam dalje.Ja cu te ovdje cekati.“ „Ja cu se svakako vratiti,gospodine.“ „Ako me ovdje ne zateces,ti samo zvizni.Mozda ce biti potrebno da se sakrijem.“ Hartmann produzi sam do dvorca.na ulazu u dvorac naidje na jednog slugu. „Da li je to dvorac Helbigsdorf?“ zapita ga. „Da“,odgovori sluga.“Koga trazite u dvorcu?“ „To se vas ne tice.“ On udje mimo zabezeknuta sluge u dvoriste dvorca pa se odanle neprimijecen,usavsi na vrata zgrade,pope na sprat.Gore je u taj cas bio izasao iz majorove sobe Kunc. „Sta trazite ovdje?“
„Hocu da govorim s domacicom.“ „S gospodjom Hartmann?A zasto?“ „To se samo mene i nje tice.“ „Vi ste grubijan.Gubite se odavle!“ „Tko se ovdje svadja?“ viknu netko strogo. Obojica se okrenuse i ugledase pred sobom majora. „Ovaj covjek galami ovdje,gospodine majore!“ odgovori Kunc. „Sto vas je ovamo dovelo?“ „Ja hocu da vidim domacicu,gospodine majore“,odgovori Hartmann. „Hocu da govorim s njom.Ja sam njen muz.“ „Vi ste,dakle,mornar Hartmann iz Falluma?“ „Da.“ „Vi ste.dakle,otpusteni iz kaznionice?“ „Ja sam slobodan covjek.“ „Dodjite sa mnom.Ja cu vas licno odvesti vasoj zeni.“ Major povede Hartmanna u kuhinju.Tamo su se pored domacice nalazile i sve tri majorove sestre.
„Gospodjo Hartmann“,rece major, „danas dozivljavate sama iznenadjenja.Ovaj vas covjek trazi.“ „Tko je taj covjek?“ Ona se okrenu prema strancu i preblijedje. „Zar me ne poznajes?“ upita je on. „Hartmann!“ kriknu ona,zaprepastena.Ti si dosao iz...iz...“ „Iz kaznionice!“ nadopuni je on podrugljivo. „I dosao si k meni“,produzi domacica. „Dosao sam k tebi,jer sam znao da ti neces doci k meni.Neces da pozdravis,da prihvatis svog muza?“ „Ne.Nikada!“ branila se ona. „Da,to mi je jasno.Dok sam ja trpio i gladovao,u svemu oskudijevao i gubio zivce,ti si ovdje uzivala pa si me sasvim zaboravila.Ali ja sam tvoj muz,i ti pripadas meni.Ako mi ovdje nema mjesta,ti ces tu kucu napustiti pa ces se vratiti meni.“ „Vi bas licite na covjeka kome ce se ona vratiti“,rece Kunc koji se iz radoznalosti uvukao u kuhinju.
„To se vas tice koliko i djavola.“ Rece mu Hartmann. „Oh! Vi se prema meni grubo ponasate pa cete mi dopustiti da vam ja grubost istom mjerom uzvratim.Jeste li me razumjeli?“ Uto se major obrati svojoj domacici. „Gospodjo Hartmann,jeste li voljni da obnovite bracnu zajednicu sa ovim covjekom?“ „Nikad vise!“ odgovori ona. „Jeste li culi?“ upita Helbig Hartmanna. „Da,cuo sam.Ali ona ce se jos predomisliti.“ „Vi se varate.Ona ce ostati kod mene,i ja cu se vec pobrinuti da vas dvoje budete sto prije razvedeni.“ „Ja necu nikad na to pristati.“ „Vi cete biti primorani da na to pristanete.Ali bit ce bolje za vas,ako na to dobrovoljno pristanete.Ako se pokazete spremni da tom nasem zahtjevu udovoljite,ja cu vam pomoci da dodjete do postene zarade.“ „Ne treba meni nicija,a ponajmanje vasa pomoc.“ „Tako?Onda mozete ici!“
„Nitko me ne moze odavle otjerati dok se moja zena nalazi ovdje.“ „Culi ste da ona nece vise da zna za vas pa sad idite!“ „A moja djeca?Gdje su moja djeca?“ „Vasa su djeca zbrinuta.Vi se dosada niste uopce brinuli za njih,pa vas ni odsada ceznja za njima nece suvise moriti.“ „Ali ja hocu da ih vidim.Ja imam pravo na to.“ „Djeca nisu ovdje.“ „Znaci vi necete da mi ih izrucite.“ „Ni rijeci vise o tome:taj ce spor rijesiti sud!“ „Ja hocu svoju zenu!“ ponovi covjek zahtjev. „Kunc!“ „Gospodine majore!“ „Skini mi s vrata tog covjeka!“ „Odmah,gospodine majore! Dodji,momce! Jesi li me razumio?“
Kunc uze Hartmanna najprije pod ruku,a zatim ga,zgrabi oko struka pa ga izbaci napolje.Pod snaznim sakama majorova sluge mornar smalaksa i poletje niz stepenice u dvoriste gdje ga doceka drugi sluga i isprati do kapije. ... U sumi naidje Hartmann na grofa. „Brzo si se vratio!“ zacudi se grof. „Da.Sve se to doista grzo svrsilo.Najprije me nisu htjeli pustiti u dvorac,a onda su se namucili dok su me se rijesili.“ „Sta je rekla tvoja zena?“ „Rekla mi je da nece vise da zna za mene.“ „A s kim si jos govorio?“ „S majorom.On je prosto naredio da me izbace napolje.“ „Njegov se postupak prema tebi ne moze nazvati prijateljskim.“ „Ne,nimalo.Ni djecu mi nije htio pokazati.“ „Ni tvog posinka?“ „Ni njega.Zar je on ovdje?“
„Da.On je mornaricki potporucnik.“ „Sto?Mornaricki potporucnik! Ah,to je covjek koji me je otpremio u kaznionicu.Sto mu gromova,tome cu ja zabiti klinac.“ „Zar samo njemu?“ upita ga grof nestrpljivo ocekujuci njegov odgovor. „Njemu,majoru-svima njima.“ „To bi ti mogao uciniti.“ „Na koji nacin?“ „Hm! Nije lako takve stvari pretresati.“ „Gospodine,u mene se mozete uzdati.“ „Hoces li stupiti u moju sluzbu?Samo znaj da ja trazim da mi sluga bude u najvecoj mogucoj mjeri odan i pouzdan.Ali zato ja placam dobro,a spreman sam i da u nekim stvarima zatvorim jedno oko.“ „Kakvu sluzbu treba da vrsim kod vas?“ „Da me zastupas kad se za to ukaze potreba.“ „To nije moguce!“
„Moguce je i sasvim ostvarljivo.Ja poznajem dobro ljude pa nimalo ne sumnjam da bi od tebe u potrebi mogao imati koristi.Ja te necu opterecivati napornim poslovima,samo te unaprijed upozoravam da o zadacima koje cu ti povjeravati ne smijes nikad nikome ni rijeci reci.Jesi li voljan da pod tim uslovima stupis u moju sluzbu?“ „Da,gospodine.Vi cete u meni naci covjeka koji ce vam biti uvijek odan,koji ce uvijek svaku vasu zapovijed savjesno izvrsavati.“ „I ako ja zatrazim od tebe da ucinis nesto-nesto-sto je kaznjivo.“ „Da,i u tom slucaju.“ „Trebat ce ipak da te najprije iskusam.“ „Iskusajte me.Vidjet cete da vas necu iznenaditi.“ „U redu.Cuj me,dakle.Ja bih htio da majoru napravim neku malu psinu ,nesto sto bi moglo da citav Helbigsdorf uzbudi i uzbuni.“ „Samo to?Bez ikakve stete za njega?“ „Sto se mene tice,neka pretrpi pri tom i neku stetu.“
„Kako bi bilo da mu zatrujemo staju?“ „Kojesta!“ „Ili da mu potpalimo dvorac?“ „To bi vec bilo nesto.“ „Da ucinim to,gospodine?“ „Da.“ „Nocas?“ „Da.Ali to je opasno!“ „Oh! U dvorcu stanuje mnogo svijeta.Ako te pri tom uhvate slabo ces se provesti.“ „Nece me uhvatiti.Uzdajte se u mene.“ „Ali ja se ne bih zadovoljio malom vatricom.Citav dvorac sa svim nuzgrednim zgradama trebalo bi da izgori,a to cini tu stvar ne samo opasnom,nego i tesko izvodljivom.“ „Zasto?“ „Trebalo bi podmetnuti vatru na vise mjesta.“ „I to cu uciniti.“ „Ali hoces li moci samo ugrabiti priliku da to ucinis?“
„To nece biti nimalo tesko,gospodine.Najprije cu potpaliti u selu jednu ili dvije kuce.“ „Sto mu djavola,ja vidim da si ti uistinu glavica kakvu ja trebam.“ „Ako plane selo,svi stanovnici sela,u najmanju ruku muskarci,pojaviti dolje,da pomognu pri spasavanju,a onda smo na konju.“ „Onda smo se sporazumjeli:ti ces odsada biti u mojoj sluzbi.Ali sad mi pada na pamet da bih pri tom mogao uz put postici jos jedan cilj.“ „Sta ste jos smislili,gospodine?“ „Helbigu je njegova kci prirasla za srce.“ „Treba li i ona da u pozaru izgori?“ „Ne,to ne! Ali,eto-mogao bi se malo poigrati,znas,onako na srednjevjekovni nacin.Mogao bih s njom nekud odjahati.“ „Da je otmete,to vi mislite,zar ne,da se starac zabrine kad primijeti da mu je kci nestala?“ „Jesi li spreman da mi i pri tom pomognes?“
„Svakako!“ „U redu.Ja imam svoja kola i kocijasa koji mi je vrlo odan,pa se nas trojica mozemo u tu svrhu udruziti.Nastojat cemo da djevojku u pogodan cas zgrabimo i ponesemo u sumu,a onda cu reci gospodinu Uhleu da cu otputovati-ja sam,naime,danas njegov gostpa cemo djevojku,kad se nadjemo u sumi,smjestiti u moja kola.“ „A kuda ste naumili da krenemo s njom?“ „Pravo prema granici.“ „U Sudlandiju?“ „Da,do zamka Himmelstein.“ „Na granici ce nas zaustaviti pa ce zahtijevati da pretraze kola.“ „Kojesta! Moja kola sigurno nece pretraziti.“ „Ni ako primijete da putujete s covjekom ovako bijedno odjevenim?“ On ukaza pri tom na svoje bijedno odijelo.Grof se nasmija.
„Mislis li ti da cu te ja ostaviti u tom bijednom odijelu?Ti se moras vec danas preobuci.Do obliznjeg grada imas svega dva sata hoda.Ako pozuris,mozes se za dva sata vec vratiti.Evo ti novaca.Kupi sebi sve sto ti treba,u prvom redu vatreno oruzje!“ Grof se masi novcanika i dade mu izvjesnu svotu novca. „Gdje cemo se naci?“ „Tacno ovdje.“ „Kada?“ „U jedanaest sati uvece.ja cu se vec pobrinuti da se moja kola nadju u to doba vec u sumi.To ce biti svakako bolje nego da ja kasnije otputujem.“ On ode,a Hartman se polako odsulja dalje. ... Uvece istoga dana Magda se nalazila u gradu,u posjetu kod jedne bolesnice.Gerd ju je bio otpratio tamo,pa su se sad oboje bili uputili prema dvorcu.Kod bolesnice su se bili zadrzali duze vremena pa je bilo vec kasno,ali ipak krenuse stazom kroz park.Bili su suteci jedan pored drugoga.Srca su im zivo kucala,ali rijeci im nisu izlazile iz usta:bio ih je obuzeo neki strah pa nisu imali snage da
izraze svoje osjecaje.On je drzao za ruku lijepu djevojku,a ona mu se nije otimala.Samo kad primijeti da on tesko dise ona ga upita: „Na sto mislis,Gerd?“ „Na tebe i jos na stosta“,odgovori joj on. „Ne bi li mi mogao otkriti bar neku od tih tvojih misli?“ „Sve moje misli,ti vec znas.“ „Ne znam sta hoces time da kazes“,rece ona tiho. „Da ja tako malo znacim...“ „Zar to malo znaci sto si tako mlad vec mornaricki potporucnik?“ „Nije to nista u poredjenju s tobom.“ Ona mu polozi ruku na rame i pokusa da ga ohrabri: „Reci mi otvoreno sta te tisti?“ „To ni ja sam ne znam.ali kad sam danas vidio grofa gdje te zaustavlja,imao sam osjecaj da bi svakoga covjeka koji bi se usudio da te dirne,kao sto je on to i pokusao,mogao odmah da smrvim.“ „Nitko se nece usuditi da me dirne.“
„A ipak ces ti to jednom nekome dopustiti.Jednom ces naci civjeka kojrga...“ „Kojega...?Nastavi!“ „Kojega...kojega ces-zavoljeti.“ Bilo mu je tesko izreci tu rijec.Ona usutje caskom,a zatim rece tiho: „Ta nisi valjda...ljubomoran,Gerd?“ „jesam“,odgovori on oklijevajuci, „iako nemam na to nikakva prava.“ „Oh,dragi Gerd,mozda imas ipak neko pravo.“ „Magda! Sta hoces time da kazes?“ „Zar brat nema pravo da bude ljubomoran?“ „Da,ali ne onako kako ja to mislim.“ „A tko,dakle,ima na to pravo?“ „Ti znas to!“ sapnu on. „A zar ti to ne mozes da budes?“ sapnu mu ona kao da se Sali,ali glas joj je pri tom drhtao.
„Oh,kako bih ja rado bio to! Sta bih dao za to! Ali ja sam svjestan da si ti za me nepredobitna.“ Iz njenih usta zaori svijetao zvonak smijeh,i ona ga zapita: „Nepredobitna?Zar nisam vec tvoja?Zar me ne drzis vec za ruku?“ „Da.Moja si,i drzim te za ruku.Ali dokada?“ „Dok god ti to budes htio,Gerd!“ „Zauvijek,zar ne?“ „Da“,ote joj se uzdah. „Do poslednjeg naseg daha?“ „Da,dok se tebi to svidi.“ On je zagrli i privuce je na svoje grudi. „hvala ti,milo,slatko moje dijete! Samo uz tebe mogu da budem sretan! Ti mnogo znacis u drustvu,a ja sasvim malo,ali ako ti hoces da budes moja,ja osjecam u sebi snagu da se za tebe borim bilo s kim.“ „To nece biti potrebno,jer me od tebe nitko nece moci odvojiti.“
„Zar ni otac tvoj?“ „Ni on,jer te i on voli.“ „Ali njegova sklonost prema meni nece moci da ukloni smetnju sto je tvoje porijeklo predstavlja.“ „Ta smetnja pripada vec davno proslosti.“ „Ne! Dok se ne rijesi pitanje mog porijekla,mi se ne mozemo vjencati.“ „Da“,nasmija se ona veselo.“Drugo nam ne preostaje.“ On se pri tom sagnu do nje i pritisnu joj topao cjelov na rumene usne.Zatim krenuse,zagrljeni,prema dvorcu. Tamo su ih vec dugo ocekivali.Gosti su imali toliko da pricaju,da se drustvo tek o ponoci bilo spremilo da legne na pocinak.Odjednom sve uzbuni nemirno dozivanje koje doprije do njih iz dvorista. „sta se to desava?“ zapita major. „Boze,negdje je buknuo pozar pa ljudi zovu u pomoc!“ stade da kuka Freja. Na druge dvije sestre,koje su jednako kukale,nitko se ne obazre.Freja je u svom naslonjacu bila pala
nauznak.Vanka je lezala u lijevom uglu divana.Cila u desnom,a sve tri su lezale sklopljenih ociju.freja prva otvori oci.Bila je cula kako u dvoristu ljudi jure,kako se dozivaju,pa ponovo zakuka i sklopi oci.Sad je na Vanku bio red da se iz nesvijesti trgne.Zablijestena sjajem vatre ona kriknu pa se i ona svali na ledja.I Cila se nacas trgnu iz svoje smalaksalosti,ali se od jarke svjetlosti onesvijesti. „Strasno!“ zastenje sestra u plavoj haljini. „Uzasno!“ zakuka ona u zelenoj haljini. „Grozno!“ zajeca ona u grimiznocrvenoj haljini. Prva se ohrabri Freja pa pridje prozoru. „gledajte tu vatru! Srecom gori u selu pa se nece prosiriti da nas!“ „Kod koga gori?“ „Cekajte da se raspitamo.“ Sidjose u dvoriste.Vatrogasna su kola bila upravo projurila kroz kapiju u pomoc selu.Dvorac je bio sasvim opustio:sluge i djevojke pohitase premaselu,a njima se pridruzise,pored majora i njegovi gosti i Kunc sa svojim
ljudima,pa cak i Magda,svi spremni da pomognu onima kojima je pozar prijetio unistenju njihove imovine. Gorjela je kuca jednog siromasnog seljaka.vec se na prvi pogled vidjelo da se kuca nece moci spasiti.U opasnosti su se nalazili i susjedi.Kako se u prvi mah nisu mogli uzdati u pomoc okolnih mjesta,obuze ih sve panican strah pa se smirise tek posto major preuze na sebe da upravlja radovima oko spasavanja ljudi i njihove imovine.Njegov se jak muski glas nadaleko cuo. Imovina vlasnika kuce koja je prva pocela da gori bila je bijedna pa je brzo spasise.Brinuci se da pozar ne zahvati druge kuce,ljudi se nisu vise obazirali na kucu koja je vec gorjela. Izmedju dvorca i sela nalazila se na putu jedna visoka lipa do koje doteturase tri zene.Bile su to majorove sestre. „Ja ne mogu dalje“ jadala se ona povisoka. „Mene noge ne mogu vise da nose“ uzdisala je ona oniska. „Ja cu klonuti“ stenjala je ona krupna.
One su bile uprle oci u selo pa nisu mogle vidjeti sta se iza njihovih ledja zbiva.Odjednom doprije do njih s mjesta pozara silan glas,i one tri dame primijetise da svijet juri prema dvorcu. „Sto se to desava?“ zapita Freja. „Ljudi bjeze!“ odgovori Vanka. „A zasto bjeze?“ rece Cila.“Mora da se tamo gore nesto desilo.Stalno vicu 'vatra'.“ One se okrenuse pa se,uzasnute,onesvijestise.Dvorac je gorio.Pozar je bio zahvatio,pored gospodarskih zgrada,vec i glavnu zgradu.Plameni jezici sukljali su visoko uvis. „Vatra je podmetnuta!“ skrgutnu zubima major,potrcavsi pored lipe. „Prva je vatra podmetnuta samo da nas izmami iz dvorca! Gdje je Magda? Povika Gerd koji se drzao majora. „U selu.“ „A vase tri sestre?“ „Zar ih nisi vidio pored lipe?One su na sigurnom mjestu.Hajdemo brzo da spasimo svoje isprave.“
„I stoku.Najprije moramo otvoriti staje.“ Pored lipe prodje divlja trka.Nitko se nije ni za koga brinuo,svako se trudio samo da sto prije stigne do dvorca.Svi seljaci koji su sad bili sigurni da njihovim domovima ne prijeti nikakva opasnost,pohitase takodjer prema dvorcu.Netko je sprecavao ljude da hitaju naprijed,zato Magda,koja se nalazila medju onima koji su bili najvise zaostali,odluci da skrenu udesno i udari putem koji je vodio preko livada. Nedaleko od tog puta stajala su iza jednog grma dva covjeka.Bili su to grof i Hartmann. „Sva su nasa ocekivanja ostvarena,cak i premasena!“ rece Hohenegg. „Bio je to ipak djavolski posao,jer ja nisam mogao slutiti da ce oni ostaviti bez ikakve zastite sva vrata i sve kapije.“ „Hoce li moci da spase mnogo stvari?“ „Ja mislim da nece.Ja sam podmetnuo vatru najprije u straznjim prostorijama,da bi se vatra iz sela sto kasnije primijetila.Sad gore prednje strane zgrada.Tko zna hoce li vatra dospjeti da zahvati i gornje spratove.Ja sam u
podrumu naisao na tri balona petroleja pa sam ih prosuo i zapalio u vezi kad je vec sve bilo u plamenu.“ „Hvala! Onda ce majoru i novac propasti.“ Hartmann ne odgovori nista,ali se nehote masi rukom za dzep na grudima.Po danu bilo bi se primijetilo da je lisnica koju je bio sakrio bila prepuna. „Prava je sreca“,nastavi grof, „sto nam vatra osvjetljava put pa mozemo prepoznati svakoga tko ovuda prodje.“ „Vi znate sigurno da je i djevijka pohitala u selo?“ „Ja sam je vidio.“ „Onda ce ona sad biti na povratku.Kako cemo je uhvatiti?“ „Ovdje nikako,to je izvan svake sumnje.Poci cemo za njom pa ce nam se gore,u opcoj zbrci,vec pruziti prilika da je odvedemo kud nam se prohtjedne. Rijeka ljudi koji su vikali stalno je protjecala pored njih.Ona dva prisluskivala primijetise odjednom jednu zenu koja je bila skrenula s puta kojim je isla pa se bila uputila pravo prema njima. „Poznajes li tu zenu?“ zapita grof.
„Ne poznajem je,ali vidim da hita da bi sto brze dosla do cilja.“ „Ona mora proci mimo nas.“ „Uklonima se gospodine! Ona nas ne smije primijetiti.“ „Ona treba i te kako da nas primijeti! Znas li ti tko je ta zena?“ „Ah,sad joj se lice vidi! Nije li to nasa dama?“ „Dakako.“ „Hocemo li je sad zgrabiti?“ „dabome! Pustit cemo je najprije da prodje mimo nas,onda ces je ti zgrabiti,a ja cu joj zapusiti usta maramicom.Pazi vec je tu. Obojica se scucurise iza grma.Ne sluteci nikakva zla,Magda je krocila prema njima.Bila je tek prosla mimo njih,kad je Hartmann zgrabi i obori na zemlju.Njen se prvi krik ne cu,jer ga prigusi graja ljudi sto su hitali prema vatri,a drugi joj grof omete jer joj maramicom zapusi usta.Izvukavsi potom iz dzepa nekoliko jakih gajtana,uz Hartmannovu pomoc veza zarobljenicu.
„Nemoj da je vezes suvise cvrsto!“ zapovijedi mu Hohenegg.“Ona nam nece pobjeci,jer se onesvijestila;uostalom,zenu je lako savladati.“ „Tako!“ rece njegov vrijedan pomocnik.“To je gotovo! Da je sad ponesem?“ „Da.Hajdmo!“ Hartmann uprti sebi na ledja onesvijestenu zenu i podje za svojim gospodarom koji se preko polja i livada uputi prema sumi.morali su udariti zaobilaznim putem,jer je zar pozara koji je bio zahvatio dvorac obasjavao citavu okolinu pa se cetvrt sata hoda naokolo moglo svako celjade prepoznati. Iza dvorca i na strani nasuprot selu prostirala se na malom prostoru suma koja se potom uspinjala uz strane strmog gorskog lanca s cijeg je vrha cesta vodila brojnim vijugama u dolinu.Pjesak se mogao popeti do vrha izgazenom stazom koja je svaku vijugu presijecala i bila na obje strane upravo kao i cesta,obrasla gustim grmljem. Na drugoj strani prevoja prolazila su otvorena kola koja su prema sljemenu brda vukla dva umorna konja.U njima
se pored kocijasa nalazio samo jedan putnik,zaogrnut kabanicom,koji se bio zavalio u sjedalo pa se cinilo da spava.S vremena na vrijeme,kad bi se kola naisavsi na kamen,ostrije trgla,putnik bi podigao glavu,da vidi gdje se nalazi,pa bi je zatim ponovo spustio.Odjednom se kola zaustavise i putnik skoci. „Sto je?“ zapita. „Stigli smo mavrh brda.“ „E pa,sta sad?“ „Gospodine,dajmo konjima da se malo odmore od tog strasnog puta.“ „Pa dobro,neka se odmore,ne protivim se ja tome.Samo mi je krivo sto cu morati tako kasno buditi ljude.Ti si vjerojatno iz ovog kraja?“ „Da,gospodine,ja sam iz Steinweilera.“ „Koliko se ja sjecam,to mjesto i nije daleko od Helbigsdorfa,zar ne?“ „Da,svega pola sata hoda,pravo prema svjetlu sto se vidi iznad stabala.“
I vrh brda na koji su se upravo bili popeli je obrastao gustom sumom pa je pogled u dolinu bio njom zastrt.zato s tog mjesta i nisu mogli da vide pozar:mogli su samo da iznad vrhova stabala nazru nejasno svjetlo,kao da vec pomalo svice jutro..Putnik je posmatrao nebo. „Hm! Mi dolazima s istoka,a ponoc je tek prosla.Sudeci po tom svjetlu,rekao bih da je negdje buknuo pozar.“ „I ja sam tog misljenja,gospodine.Vidite li onaj mali oblak iznad stabala?“ „Da,vidim.Crn je,a donji mu se rub zari poput rastopljenog zlata.“ „Svjetlo sto ga vatra nocu siri moze cesto da zavara covjeka.S obliznje okuke moci cemo da vidimo citavu dolinu.Da produzimo jos malo?“ „Svakako,i to odmah.“ Kola krenuse pa se cas zatim nadjose na cistini s koje je cesta vodila nizbrdo.Kocijas tu gotovo zakoci,i kola se zaustavise.Zaprepasten prizorom koji mu se ukaza pred ocima.kocijas viknu: „Gospodine,vidite li?“
„Da.Vidim dvije vatre,jednu malu i jednu veliku.Boze,pa to gori dvorac Helbigsdorf,a manja vatra gorin u selu.Vozi dalje,prema dvorcu.Brzo,trkom.“ „Cesta je strma i opasna,a moji konji su iznemogli.“ „Pa dobro,onda cu ja sici pa cu produziti pjeske.ja znam tu u blizini jedan precac koji presijeca vijuge.Ti vozi dalje lagano prema dvorcu pa cemo se tamo naci.“ Skinuvsi kabanicu,stranac sidje.Taj civjek visoka stasa zacijelo je poznavao dobro onaj kraj.Bez predomisljanja vrati se nekoliko koraka natrag,do mjesta gdje je precac izlazio na cestu.Staza nije bila siroka,ali je vodila pravo prema zapaljenom dvorcu i bila sjajem vatre osvijetljena,pa se stranac brzo spusti u dolinu.Na mjestu gdje se precac bio po poslednji put probo na cestu,stranac se zaustavi pred jednom kocijom,pored koje je kocijas,stojeci pred otvorenim vratascima,nekoga ocekivao.To mu se ucini cudnim. „Dobar vecer!“ pozdravi stranac. „Dobar vecer!“ otpozdravi mrzovoljno kocijas. „Cija su to kola?“
„Moja.“ „Tvoja?A koga cekas?“ „To se nikoga ne tice.“ „Grubijane! Ti mi izgledas pomalo sumnjiv!“ „I ti meni.“ Stranac se nasmija.“Momce,ti mi se svidjas.Drz' po tom ces me upamtiti!“ Povirivsi u kociju i uvjerivsi se da je prazna,zamahnu rukom i opali kocijasu zvucan samar.Kocijas se zabezeknu:ne dospje da se pribere,a kamoli da pomisli kako da mu vrati milo za drago,jer je stranac medjutim bio vec prilicno odmakao. Cesta je brojnim vijugama vodila u selo.Tajanstveni putnik odluci da se probije kroz grmlje pravo do dvorca pa je bio vec presao polovicu puta,kad ga nesto odjednom primora da odskoci s puta.Bio se gotovo sukobio s jednim covjekom koji je iznenada bio iskocio pred njega iz grmlja.Za tim je covjekom isao drugi covjek sa velikim zavezljajem pod rukom. „Stanite!“ zapovijedi stranac dvojici sumnjivaca.
Prvi se covjek u tili cas okrenu drugome,istrgnu mu iz ruku zavezljaj i naredi mu glasno: „Obracunaj se s njim!“ Pri tom prvi nestade u grmlju,a drugi pridje drsko strancu:“Tko ste vi?“ „Ne pitaj me!-Kazi mi radije sta je ponio sobom onaj covjek.“ „Nosi se,momce,a nas oszavi na miru!“ Covjek je vec htio da podje za svojim ortako,ali ga stranac na koga se bio oborio,zgrabi cvrsto za ruke. „Stani prijatelju! Tamo gori,a vi se suljate s nekim predmetom kroz sumu.Ti ces me pratiti do dvorca!“ „A ti ces otici dodjavola!“ „Vrlo rado,ali nikako bez tebe.Naprijed!“ „Smijesno! Ukloni mi se s puta momce!“ Covjek zgrabi stranca,u namjeri da ga obori na zemlju,ali je bio ocito lose odmjerio njegovu tjelesnu snagu,jer je u isti cas on lezao na tlu,a njegov je protivnik bio klekao na njega.
„Strasan si ti golijat!“ nasmija se stranac.“sad cu ti ja malo vezati ruke,kako bi te oni tamo u dvorcu mogli lakse izbliza da osmotre.“ On izvuce iz dzepa maramicu u namjeri da mu njom veze ruke,ali pri tom morade osloboditi covjeku-bio je to Hartmamm-jednu ruku.Ovaj se masi u isti cas rukom u dzep,izvuce iz njega pistolj i odape. Njegov protivnik dospje jedva da skloni glavu,tane mu prosisa pored cela. „Ah zmijo,ti ujedas.Daj amo tu igracku!“ Stranac posegnu za oruzjem u namjeri da mu ga istrgne iz ruke. „Crkni pseto!“ riknu bijesno Hartmann. Pri tom se napregnu i trgnu pa uspije da zapne i drugi obarac,ali mu stranac na vrijeme okrenu pistolj.Hitac opali,ali pogodi njega. „Jao!“ jauknu Hartmann.“Pogodio sam sebe!“ Stranac primijeti da ranjenik gubi snagu pa mu sad lako veza ruke. „Sad ces doci sa mnom“ zapovijedi mu. „Ne mogu“,zastenja ranjenik.
„Ustani!“ „Ne mogu.Ranio sam sebe u oko Glas mu se pri tom gasio,a udovi mu sasvim klonuse. „Onda si propao momce.Reci mi tko si i sto si ovdje radio.“ Ranjenik zajeca:“Ostavite me da ovdje sam umrem.“ „Da te ostavim,pa da te tvoj ortak spasi?To nikako.“ On ga dize,kao sto se dijete dize,pa ga prebaci sebi preko ramena.Hartmann se nije branio.Stranac ga ponese kroz grmlje na cistinu,odakle je mogao da vidi pozar u svoj njegovoj strahoti,a zatim pohita s njim do zgarista. Tu zatece najprije Karaveja i Balduina Schuberta.Polozivsi im pred noge ranjenika,obrati se jednome od njih: „Recite mi dragi prijatelju...“ rece mu,ali se gotovo u isti cas prekide,jer mu pogled pade na vatrom obasjano lice poznatog mu Ciganina.“Karavej! Otkuda si se ti odjednom ovdje stvorio?“ Sad i Karavej prepozna stranca.
„Katombo...to jest Nurvan-paso... grofe Hohenegg... ti... vi... zar je to moguce?“ On rasiri ruke i htjede vec da mu potrci u zagrljaj,ali odjednom zastade jer mu pade na pamet da ga od prijatelja dijele staleske razlike.Grofu ne izmaknu prijateljevo oklijevanje pa ga srdacno oslovi: „Karavej,ne budali! Ja nisam za tebe grof Wilhelm Hohenegg,ja sam za tebe jos Katombo,tvoj prijatelj i brat.Dodji da te zagrlim!“ Posto se srdacno pozdravise,a pri tom i postenjacinu Schuberta zapade topao stisak ruke,Katombo upita prijatelja: „Sto te ovamo dovelo?Zacijelo si dosao da posjetis Lilgu,svoju sestru,zar ne?“ „Ne,ja sam ovamo dosao po drugom poslu,ali to je duga prica,pa ti je ne mogu sad ispricati.ali jos se vise moram cuditi ja,sto tebe ovdje vidim.“ „Tome ne treba da se nimalo cudis.Ja sam po nalogu vojvode Maksa imao da u Sudlandiji izvrsim jedan zadatak pa sam na povratku htio da jos jednom vidim kraj kojim sam tako cesto krstario u doba kad jos nisam bio ni
Nurvan-pasa ni grof Hohemegg-tebi je poznato,dragi Karavej-a uz to da posjetim majora Helbiga.To je sve.“ „Dosao si u najnesretniji cas.“ „Gori li dvorac vec dugo?“ „Vec pola sata.“ „Vatra je,dakle,podmetnuta.Zahvatila je sve cetiri strane dvorca.Sumnjate li na nekoga?“ „Ne.“ „Mozda ce ovaj ovdje moci da unese nesto svjetla u tu mracnu stvar.“ „Tko je taj covjek?“ „Ja sam ga zatekao nedaleko odavle u grmlju.S njim se nalazio jos jedan covjek,ali taj mi je utekao.Ponio je sobom jedan veliki zavezljaj.“ Karavej se sagnu da osmotri uhapsenika.“Sto mu gromova,covjek je mrtav.“ „Mrtav?“ zapita Katombo ravnodusno „To je moguce,ali sam je tome kriv.“ „Kako to?“
„Pucao je u mene.Prvim je hicem promasio cilj,ali drugim je sebe pogodio.“ Uto dojuri u blizinu zgarista major s Gollwitzom i Sanfordom.Kad ugleda stranca,ustuknu iznenadjen. „Nurvan-pasa! Dobro dosli.Ekselencijo! na zalost ne mogu vas primiti pod svoj krov.Pozar mi je unistio ne samo kucu nego i sav imetak.Oprostite mi sto vam sad ne mogu obratiti duznu paznju kako bih zelio.Mnogo sam zabrinut,jer mi je kci nekud nestala pa je ne mogu nigdje naci.“ „Bila je dolje u selu pa je vjerojatno tamo zaostala.strah oduzimlje cesto zenama snagu“,rece Karavej. „Ta me misao donekle umiruje.Tko to lezi ovdje?“ „Netko na koga sam dolazeci ovamo naisao u jednom grmu“,odgovori mu Katombo. Major se sagnu.“Hartmann!“ uzviknu iznenadjen. „Vi ga poznajete gospodine majore?“ „Da.To je muz moje domacice.Dosao je k nama iz kaznionice,ali sam ga primorao da napusti dvorac.On mi je vjerojatno,zapalio dom.“
„Pretrest cemo ga!“ rece Gollwitz i odmah zatim kleknu,pretrese mrtvacu dzepove pa mu nadje u unutrasnjem dzepu jedan omot i otvori ga. „Novac! Novcanice! Pogledajte gospodine majore!“ Helbig se odmah lati papira,drzavnih obveznica i novcanica,sve ih redom pregleda. „To je moj novac.“ Uzviknu. „Ja obicavam unositi u ugao svakog znatnijeg ceka svoje ime.Evo,citajte! A i svota odgovara.Taj mi je covjek,dakle,zapalio dom!2 „Imetak vam je ipak dobrim dijelom spasen“,pokusa da ga utjesi Fred. „Ali mi je unistena knjiznica,a s njom i poneki vazan spis.Gospodine Gollwitz,pojurite molim vas,u selo i nastojte da pronadjete Magdu.Gerdova prisutnost na zgaristu i dalje je potrebna.“ Gollwitz udovolji majorovoj molbi.Putem naidje na vatrogasce iz susjednih sela koji su sa svojim pumpama bili prekasno stigli.Vatra se bila rasplamsala,prijeteci ljudima koji su joj se priblizavali,a gust,crn dim vec je bio zastro nebo.Sva je okolina bila obasjana svjetlom sto ga je vatra naokolo sirila.
Kad Fred stize u selo,kucica siromasnog seljaka bila je vec izgorjela.Samo je jos nekoliko plamicaka lizalo tu i tamo spoljne zidove sto su bili odoljeli vatri.Obje susjedne kuce ljudi su bili uspjeli postedjeti od vatre,seljaci su se najvecim dijelom bili uputili prema dvorcu:u selu je bilo ostalo samo malo ljudi. Fred je svakoga,na koga bi naisao,pitao za nestalu djevojku,ali mu nitko nije znao o njoj nista reci.Isao je od kuce do kuce,od polja do polja,nailazio je tu i tamo na kojeg starijeg covjeka,na koju stariju zenu,pa ih pitao za djevojku,ali se stalno vracao neobavljena posla. Samo izvan sela naidje na jednu zenu,koja se upravo vracala s zgarista majorova dvorca,zabrinuta za djecu koju je bila ostavila u selu. „Stanite,zeno! Jeste li veceras vidjeli milostivu gospodjicu?“ „Da.Ona je bila u selu pa je zajedno s nama pojurila prema dvorcu kad je dvorac planuo.“ „Jeste li sigurni da ste je vidjeli?“ „Da.Ona je isprva jurila preda mnom.Zbog velike guzve skrenula je putem desno,preko livada.“
„Hvala vam.“ On pozuri dalje i,kako je svako nastojanje da se pozar ugasi bilo uzaludno,nadje okupljene na jednom mjestu sve stanare dvorca i njihove goste. „Jeste li je nasli?“ upita ga major. „Da sam je nasao,ne bih se bio vratio bez nje.“ „Otisla je,dakle! Boze kud je posla?“ „Vasa je kci posla iz sela i uputila se prema dvorcu pa je,stigavsi do grmlja krenula preko livada,kako mi je rekla zena koja ju je vidjela.“ „Onda je pretekla druge i usla u dvorac.“ „Mozda je izgorjela!“ zakuka Freja. „Umirite se!“ zamoli je Gerd. „dama ne moze da ide tako brzo kao sto smo isli ja i tata.Mi smo prvi stigli ovamo pa bismo je bili vidjeli.“ „Mozda se putem onesvijestila pa lezi nrgdje“,rece major. „Hajdemo da je potrazimo!“ Uto stize pasin kocijas.Pri svjetlu,sto ga je vatra sirila,primijetise da krvari.
„Sto se to s tobom desilo?“ upita ga pasa. „Ranio me jedan covjek koji je htio da me u zatvorenim kolima mimoidje.“ „Kako se to desilo?“ „Na po puta do vrha brda sreo sam jedna kola.Kako je put bio uzak i strm,sidjoh s kocijaseva sjedala,a za mnom se povede i onaj drugi kocijas pa zaustavi konje.Htio sam upravo da prodjem mimo njega,kad u onoj kociji neko zapomaga i...“ „Do djavola!“ uzviknu Gollwitz. „Kakav je to glas bio?Muski ili zenski?“ „Zenski,tako mi se bar ucini.Ali nisam to mogao da jasno razaberem,jer glas gotovo u isti cas zamrije u hropcu.netko je sigurno zapusio ona usta.“ „Sto si ti onda ucinio?“ „Naredio sam kocijasu da stane.Kad me ne poslusa,ja ga zgrabih.Porvasmo se.On me ubode nozem u ruku,a onda se na kolima otvorise vratasca.Jedan covjek sidje pa mi zadade udarac u ledja,i ja se srusih.Neko sam vrijeme lezao bez svijesti.Kad se probudih,njih vise nije bilo.“
„Kako si dugo lezao?“ „Dosta dugo,tako mi se bar cini.“ „Hajdmo odmah u potjeru za njima.“ Naredi major. „Polako,ne smijemo se prenagliti!“ rece pasa.“U tim stvarima hladnokrvnoscu se postize vise nego uzrujavanjem.U kolima je sigurno lezalo neko ljudsko bice.Ali takav se zlocin nije u ovom kraju nikada dosada desio.Ako je to bila dama koju vi sad trazite,tko je bio njen otmicar?“ „Da,tko?“ upita Helbig. „Obican covjek nije to nikako mogao biti“,rece pasa.“Imate li kakvog neprijatelja u ovom kraju,gospodine majore?“ „Koliko ja mogu da znam,nemam.Nisam nikoga uvrijedio.“ „Ali mozda sam ja nekoga uvrijedio“,upade majoru u rijec Gerd.“Takva mi se osveta cini ipak nemogucom.Ne mogu da zamislim da bi se on na taj nacin mogao osvetiti.“ „Tko bi bio taj osvetnik?“ „Pa... 'ludi grof'.“
Pasa planu.“Zar je 'ludi grof' bio ovdje?“ „Da.Danas.“ „I vi ste ga uvrijedili?“ „Ja sam ga kaznio.“ „Zasto?“ „On se u parku ponio prema Magdi kao sto se samo nitkov moze da ponasa.“ „Boze,onda je to bio vrlo vjerojatno on!“ uzviknu pasa.“Nego kako se on tosastao s ovim covjekom koji sad lezi ovdje mrtav?“ „vjerojatno je putem naisao na njega.“ „Ali s neznancem na koga je slucajno naisao nije mogao da se ranije dogovori o tako opasnom planu.“ „Oni su se od ranije poznavali.Upoznali su se pred mnogo godina u Fallumu.“ „E,stvar onda izgleda sasvim drukcije.Grof je vjerojatno znao i da je Hartmann dosao iz kaznionice pa je onda u njemu nasao covjeka koji mu je posluzio kao orudje.“ „Moramo odmah poci u potjeru za njim!“ ponovi major.
„Pricekajmo jos malo!“ zamoli ga Gollwitz.“Mogli bismo pogrijesiti,ako pozurimo.“ „Ako ne pozurimo on ce nam uteci.“ „Otmicar vase kceri uteci ce nam samo ako se prenaglimo.Nama su u prerijama Sjeverne Amerike dopali saka mnogi slicni momci.Najprije se ipak moramo uvjeriti da se nismo prevarili.Mlada dama lezi mozda jos tamo dolje.“ „Onda je moramo odmah potraziti!“ uzviknu major i vec se uputi. „Stanite!“ zapovijedi mu Gollwitz.“Treba da pazimo da sacuvamo tragove.Ostanite svi ovdje idem ja.a pratit ce me Bill Sanford.On umije da cuva tragove.Jeste li spasili kojeg konja?“ „Da.Stoka je gotovo sva spasena.“ „Onda nam dajte dva dobra konja.Mi cemo se brzo vratiti.“ Oba lovca divljih konja krenuse.Uputise se nizbrdo prema selu,osmatrajuci pazljivo rub puta kojim su prolazili.Jarko svjetlo sto ga je vatra nadaleko oko sebe sirila
omogucavalo im je da razaberu i najsitnije predmete.Pred grmljem Fred zastade. „Pogledaj!“ rece,ukazujuci na izgazenu travu. Oni se sagnuse da ogledaju trag. „Ovaj trag male zenske noge“,rece Bill,“vodi nas odavle desno,do mjesta koje je spomenula ona zena.Na pravom smo putu.Hajdemo!“ Krenuse polako dalje.fred je stalno jahao ispred Billa;prolazeci pored grmlja,odjednom zastade. „Do djavola,tu vidim i druge tragove.Trava je sasvim zgazena,gotovo je nema.“ „Koliko je osoba bilo tu?“ zapita Bill. „Da vidimo.“ Ogledase otiske. „Dva covjeka!“ zakljuci Sanford.“Ovdje iza ovog grma,stajali su i cekali. „Prikrali su se s desne strane,ovuda“,potvrdi mu Fred. „Pokusajmo da odgonetnemo otkuda su dosli“,rece Bill.
„Ne.To ne bi imalo smisla.Nas zanima samo kuda su odavle posli,a ne otkuda su dosli.Pogledaj,ovdje su je napali,a odavle pa dalje zenska noga nije ostavila traga.“ „To znaci da su damu ponijeli na rukama.“ „Da,i ja sad vise ne sumnjam da su to bila ona dva covjeka na koje je pasa naisao.Hajdemo dalje!“ Produzise tragom kola do mjesta gdje je pasa bio naisao na otmicare. „Stani!“ rece Fred.To su oni.Vratimo se,jer od daljeg traganja ne bismo imali koristi,a mogli bismo imati cak i stete.“ Bilo je proslo,otkad su posli na izvidjanje,jedva deset minuta.Helbig im podje u susret. „Dakle?“ upita ih sav obuzet strahom. „Budite hrabri,gospodine majore!“ odgovori mu Gollwitz.“Vasa je kci zaista oteta.“ „Krenimo odmah u potjeru za njima.“ Htio je vec da uzjase konja,ali ga Fred zadrza.“Molim vas,gospodine majore,ne zurite.Nismo jos pravo o svemu razmislili.“
„Hajte dodjavola s tim vasim razmisljanjem.Dok mi budemo razmisljali,taj ce nam nitkov umaci.“ „Nece nam on umaci! Za kolima ce najprije poci dva covjeka,a vi cete ostati ovdje jos neko vrijeme.“ „Ja?Zasto?“ „Vi ste ovdje na mjestu nesrece potrebniji nego iko drugi.“ „Najpotrebniji sam ja svojoj kceri.“ „Ukoliko je u pitanju vasa kci,mi vas mozemo zastupati,ali na zgaristu vas ne moze nitko zastupati.“ „Ja imam covjeka koji me moze zastupati.“ „To moze biti.Ali da bismo usli u trag vasoj kceri,mi moramo krenuti u potjeru za otmicarom,a vi morate ostati ovdje,jer se uzajamno mozemo sporazumjeti ukoliko budemo mi od vas i vi od nas odijeljeni.“ „A zasto moramo biti odijeljeni?“ „Dosada znamo samo da je vasu kcer oteo jedan covjek,ali tko je taj covjek,to ne znamo.“ „To je grof.“
„To mi samo naslucujemo,ali ne mozemo sa sigurnoscu tvrditi.Da li je granica daleko odavle?“ „Na brzim konjima mozete stici do nje za tri sata.“ „A kako se zove granicno mjesto?“ „Wiesenstein.“ „A put kojim je stigao pasa vodi onamo?“ „Da,samo treba od raskrsca koje se nalazi sat hoda odavle krenuti desno.“ „E dobro,a sad cujte moj plan:ako ga se budemo drzali,postici cemo cilj za kojim idemo.Ako je grof zaista oteo djevojku,on ce nastojati da sto prije predje preko granice.Dva covjeka treba,dakle,da podju za njim u potjeru...“ „Jedan od te dvojice bit cu ja!“ prekide ga Helbig. „Ne,vi cete ostati ovdje.U potjeru za grofom poci ce dva covjeka vjesta pronalazenju tragova.Toga cu se posla ja latiti,a pratit ce me na tom putu moj prijatelj Sanford.“ „Vi ne poznajete puteve.“
„To nije vazno.U prerijama nema uopce puteva,pa smo se mi ipak u njima dobro snalazili.Ostajemo,dakle,pri tome:u potjeru za grofom poci cu ja,a na tom ce me putu pratiti moj prijatelj Bill! Netko ce medjutim poci do gospodina Uhlea pa ce se raspitati zasto je grof otisao od njega.Mozda se cak nalazi jos kod njega.Sve sto o grofu saznate javit cete mi telegrafski,i to u Wiesenstein.“ „A na koju adresu?“ „Sanford.protestant. 'Samo pazite da telegram sastavite oprezno! Vode li odavde neke staze prema granici.“ „Da.“ „Tim cemo stazama morati krenuti.Nego,tko poznaje te tajne puteve?“ „Ja“, javi se Karavej. „Ja“, odgovori u ist mah i Nurvan-pasa. „Vi,gospodine grofe?“ zapita Fred,koji se u sebi obradova,jer je po pricanju znao za njegovu odlucnost.“Ta vi ne mislite valjda da ucestvujete u toj potjeri?“
„Zast ne?Ne pada mi uopce na pamet da se sad rastanem sa svojim prijateljem Karavejom koga nisam vec toliko godina vidio.A osim toga,a osim toga ako se ispostavi da je u tu drsku pustolovinu upleten grof,iskoristit cu priliku da se s njim ozbiljno porazgovaram.On pripada po imenu mom rodu,pa mi ne moze biti svejedno da li on stalno sramoti svoje ime,jer to ime nije samo njegovo nego i moje.“ „Ali vi cete se na tom dugom putu mozda umoriti,ako...“ „Ni najmanje,naprotiv,ja volim da se krecem.Imate li jos sto da nam kazete,mozda o tome kako treba da se ponasamo?“ „Ne.Morat cete se ravnati prema prilikama.Hocete li se morati dugo spremati za taj put?“ „Mi smo vec spremni pa mozemo odmah krenuti!“ rece Katombo. „Ali...“ „U redu.Za mene nemojte biti u brizi!“ rece Katombo pa se odmah uputi brzim korakom.Njemu se odmah pridruzi Karavej.
„Silan covjek!“ rece fred zadivljen njime.“sad mi trebaju jos dvojica.“ „Zasto? „Grof naime,ako je on uistinu u pitanju,vec je odmakao pred nama,mozda i sat hoda,pa se moze desiti da ga i ne stignemo do granice.“ „Ima li gospodin potporucnik dug dopust?“ „On moze ostati na dopustu koliko mu se svidi.“ Neka se onda sto brze uputi sa svojim ocem do Himmelsteina i taj zamak,tacno sa svih strana razgleda.Ako nam grof utece,sigurno ce se tamo skloniti.Vi cete,gospodine majore,ostati,dakle,ovdje,da biste nas obavjestavali o svemu sto bi vam se moglo uciniti vaznim,pa cete doci za nama tek kad vas mi pozovemo.Da ste nam zdravo!“ Potom im dovedose dva konja.Fred uzjaha jednoga,a Sanford drugoga.Zacas nestadose obojica.Drugi,prilicno uzbudjeni,ne makose se uopce s mjesta. „Tko ce poci do gospodina Uhlea?“ upita Gerd.
„Poci cu ja licno“,rece major.Ti i tvoj otac morate me pratiti,jer put kojim cete vi krenuti prolazi onuda,i tako necete izgubiti na vremenu.“ „Vi cete nas ostaviti?“ uzdahnu Freja. „Ostat ce ovdje s vama Kunc.“ „Kunc?On nije kadar da stiti zene.“ „Zar mislite da cu vas ja pojesti?“ zapitaih sluga. „Jeste li ga culi!“ zakuka Cila. „On je krvolok!“ jauknu Vanka. „On ce nas izmuciti!“ zajeca Freja. „Sidjite u selo i posjetite pastorovu zenu!“ rijesi spor major.“ostanite kod nje dok se ja ne vratim.Tamo cete biti daleko od svake opasnosti.Ovdje smo mi sad suvisni,jer dvorac ne moze vise nitko spasiti.“ Put ih je citav jedan sat vodio kroz sumu,a onda se spustise u dolinu.Udno doline nalazio se posjed gospodina Uhlea.Kako se posjed nalazio na osami,nitko nije bio primijetio pozar.Dan je vec pomalo svitao,ali svi su jos spavali dubokim snom,pa su pridoslice morali kucati.
Upravitelj doma ustade i,prepoznavsi majora,otvori strancima vrata. „Spava li jos gospodin Uhle?“ zapita major. „Da.“ „Probudite ga,molim vas.“ „Odmah.Izvolite u salon,gospodine majore!2 Upravitelj ode,a malo zatim udje u salon Uhle,iznenadjen neocekivanim posjedom. „Oprostite nam sto vas uznemirujemo“,zapoce Helbig posto pozdravi domacina.“Da li je grof Hohenegg vec otisao?“ „Da.On se odvezao svojim kolima.“ „Vi ste bili kod mene s njim.Da li se on vratio ovamo s vama?“ „Ne.Mi smo jedan dio puta isli zajedno,a zatim smo naisli na jednog prosjaka pa se on s njim zadrzao.“ „On se nije vratio s vama,zar ne?“ „Ne.Vratio se otprilike tri sata iza mene.“
„S onim prosjakom?“ „Ne,bez njega.“ „Molim vas,opisite mi tu skitnicu.“ „Moglo mu je biti pedesetak godina,a izgledao je dosta slabo.Imao je na sebi sive hlace,poderan crn kaput i kapu smedje boje sa sirokim stitnikom.Njegovo lice...“ „To mi je dosta.Vas je opis sasvim tacan.“ „Sto hocete time da kazete?“ „Da mi je covjek sto ste ga upravo opisali zapalio dvorac,posto je prije toga zapalio kucu jednog siromasnog seljaka u Helbigsdorfu.“ „Zar je to moguce,gospodine majore?nadam se ipak da ste na vrijeme ugasili pozar,inace,vjerojatno ne biste dosli kod mene.“ „To sto sam dosao do vas znaci upravo da se dvorac bnije mogao spasiti.“ „Zaboga,gospodine majore,sto hocete time da kazete?# „Da moj dvorac jos gori.Osim stoke,nisam uspio spasiti nista.“
„Naredit cu da odmah spreme kola.“ „Ucinite to,ali,molim vas,naredite da spreme dvoja kola,jedna za vas i za mene a druga za ovu gospodu koja moraju krenuti u brda!2 „Ima li ljudskih zrtava?“ „Ne.Ali moja kci je nestala.“ „Ah!“ Uhle se zaprepasti.“I ne znate gdje se sad nalazi?“ „Ne.Ali mi smo joj usli u trag.“ „A gdje mislite da se nalazi?“ „Ondje kuda ce se sada ova gospoda uputiti.“ „Povest cu sa sobom nekoliko slugu!“ rece posjednik.Uhle izidje iz sobe. „Oteo ju je grof“,rece major. „O tome nema sumnje!“ uzviknu Gerd.“Ja bih najvolio da ga ne stignemo do granice.“ „A zasto?“ „Da mi u Himmelsteinu padne u ruke pa da tamo smrvim tu hulju.“
„Ja zelim da mi se kci sto prije vrati.Zamisli sta ce sve Magda s njim prepatiti!2 „Tesko njemu ako ga ja uhvatim.“ „Svladaj se,sine moj! Ja sam joj otac,pa ipak moram svoj gnjev savladati.“ Nekoliko minuta zatim vec su oba kola jurila,u suprotnom pravcu jedna od drugih,jedna put brda,a druga put Helbigsdorfa.Kad major stize u Helbigsdorf,od dvorca nije osim spoljnih zidova bilo ostalo nista,ali plamen se i dalje dizao visoko,jer je drvena gradja,koja se bila srusila,pothranjivala vatru.Helbigove sestre nalazile su se kod pastora,a debela Barbara,dvorski kovac,upravitelj i Kunc trudili su se da na zgaristi drze daleko od prozdrljive vatre grabezljive ljude i tako spasu jos koju sitnicu. Rano ujutru stize s male telegrafske stanice kratka vijest: „Ne nalaze se u Wiesensteinu,skrenuli su ulijevo.Stalno smo im na tragu.Javit cemo se uskoro opsirnije...“
14. LILGINA SMRT
Visoko u brdima,nedaleko od granice,usred guste sume,po strani od ceste koja se pruza duz granice,sirila se prostrana cistina,na kojoj se nalazila kucica u kojoj je stanovao stari lugar Tirban. Pred kucicom je sjedila na naramku suhog granja postarija zena.U haljini kricavo crvene boje,ispod koje se nazirala stara prljava kosulja,sa zutom maramicom kojom je bila obavila glavu,ogoljenih,suncem opaljenih ruku i nogu,zena je ostavljala neprijatan dojam.Otkad smo se bili,deset godina ranije sreli s njom na cesti,bila se mnogo postarala,pa joj je lice bilo puno bora,kao nozem izrezuckano.Mada je bila sklopila oci,u igri nemirnih crta njenog lica moglo se jasno razabrati da jos zivi bujnim dusevnim zivotom. Uto izadje iz kucice,upiruci se o stap,covjek oniska stasa,mrsaviji od one zene.Sitne su mu oci upale duboko u ocne supljine,a brada mu je gotovo dodirivala nos.Pogled mu je neko vrijeme kruzio po cistini,a zatim mu pocinu na zeni.
„Lilga!“ ote mu se glas iz bezubih usta. Ona ne odgovori. „Lilga!“ I po drugi put mu se zena ne odazva.Ni ovoga puta ne otvori oci,ali mu laganim pokretom ruke naznaci da je cula kako ju je nazvao imenom. „Lilga,ja idem“,rece on po treci put. Sad ona uspravi malo glavu.“Ti ides?Sve ide,sve prolazi... prolazi sunce,prolaze zvijezde,godine,dani,sati,prolaze ljudi.Da idi,Tirbane;i ja cu otici!2 „Hoces li ici sa mnom?“ „S tobom?Ne.Moje vrijeme nije jos doslo.Ja cu otici tek kad mi usud dosudi da ga jos jedanput vidim.“ „Nisam tako mislio.Zvao sam te u sumu.“ „Sto cu ja u sumi,ako tamo nema onoga koga ja ocekujem?“ „Da bers bilje,Lilga.“ „Da berem bilje?A cemu?Da njime lijecim bolesnike?Zar ce im bilje pomoci?Oni ce ipak umrijeti,prije ili kasnije.“
„I skupstinu imamo u sumi...“ Sad popdize ona caskom kapke. „Skupstinu?A tko dolazi na nju?“ „Tvoji ljudi.Nisi li ti njihova kraljica?A danas je petak?“ „Moji ljudi?Gdje su oni?Oni su umrli pa me vise ne trebaju.A onaj koji me treba,taj je daleko,negdje na moru.Mozda su ga valovi progutali,-pa je zauvijek otisao.“ Uto se pred njima rastvori grmlje.Iz njega izadjose na cistinu dva covjeka i uputise se prema kucici.Prvi od dvojice uspori caskom korak,zagleda se u one dvije ljudske prilike pred kucicom pa zakoraci brze. „Lilga!2 uzviknu,sireci ruke prema starici. Ona se odjednom dize,raskolaci oci,a glas joj radosno zazvuca. „Karaveje,brate!“ U isti cas padose jedno drugome u zagrljaj,ali radost sto je osjeti pri ponovnom vidjenju s bratom oslabi Lilgu toliko,da je ponovo morala da sjedne na naramak granja.
„On je dosao!“ dahnu ona.“Oh,sad ja mogu da idem-kao sto idu i prolaze zvijezde i sati,kao sto prolazi cvijece.“ „Cuvaj svoje snage,Lilga!“ obrati joj se brat. „Pogledaj me!“ Ona mu se zagleda u lice,a oci joj pri tom zasjase. „Lilga,zar neces da pozdravis i gospodina koji je dosao sa mnom?“ Ona tek sada primijeti da Karavej nije sam:istrgnu se bratu iz zagrljaja pa se uspravi.Pred njom je stajao pristao covjek pune brade,u koju se bila uplela samo poneka srebrnasta nit.On ga odmah prepozna. „Katombo! I ti si tu! Ah,i ti! Oh,kako sam radosna sto sam u poslednjim trenucima svog zivota i to dozivjela.“ Grof joj pruzi prijatno ruku i zagleda se,duboko ganut,u njeno lice koje je nekad bilo tako lijepo,a sad su ga godine svojom ostrom,neumoljivom pisaljkom bile nemilosrdno isarale.Koliko je on tu zenu nekad volio! A koko je strahovito bila ona kaznjena zbog svoje nevjere prema njemu.
„Ne govori tako,Lilga!“ zamoli je on,a glas mu pri tom zazvuca neobicno njezno.“Ti ces jos mnogo godina dozivjeti.“ „Da,Lilga!“ upade mu zivo u rijec Karavej.“Ja sam bogat pa cu ti suton tvojih dana uljepsati.“ Ona odmahnu lagano glavom. „Ja to ne zelim.Lilga nece napustiti sumu,ona ce pocinuti ovdje gdje je provela toliko godina lutajuci.Ja sam molila boginju da mi dopusti da docekam tebe.danas si ti dosao,i danas ce me ona pozvati k sebi.Pruzi mi na rastanku ruku.Ja cu danas zauvijek nestati sa zemlje.“ „Oh,gospodine!2 zajeca Tirban. „Nagovori moju gospodaricu! Danas se ona sasvim izmijenila.Stalno govori o odlazenju i sasvim se cudno izrazava.“ „lilga,ti me ne smijes vise ostaviti;ti si mi potrebna.“ „Zar ja mogu biti tebi potrebna?Sta ja mogu za tebe uciniti?“ „Mozes da naredis svojim ljudima da nam pomognu.“ „Ti trazis pomoc od mene?Kakvu to pomoc trazis,kazi mi?“
„Mi smo posli u potjeru za 'ludim grofom'.“ Pri tom se imenu Lilga trgnu.“Za 'ludim grofom'?A gdje je on dosad bio?I sto je ucinio?“ „Bio je u Helbigsdorfu i zapalio dvorac,da bi na taj nacin oteo lakse majorovu kcer.“ „Da bi je oteo?Nju,golubicu?On,jastreb?I to mu je poslo za rukom?“ „Da.Odveo ju je kolima sobom.Mi smo pomislili da ce preci granicu kod Wiesensteina pa smo poslali u potjeru za njim dva covjeka vjesta traganju;a ja sam s Katombom pozurio k tebi,kako bismo i druge puteve zaposjeli.“ Lilgi zasjase oci,i ina se uspravi kao nekad kao da je dvadeset godina mladja. Puna snage,predje preko cistine,pracena ljudima koji su se bili okupili oko nje.Zasavsi u sumu,ne mareci za granje sto joj je sibalo lice,spusti se u jedan tijesan klanac gdje je sjedilo dvadeset ljudi cija su lica odavala Cigane.Ugledavsi Lilgu,oni ustadose. Jeste li vi,ljudi plemena Boinjara,naoruzani kako treba?“ upita ih Lilga.
„Da.“ „Onda hajte sa mnom.U pitanju je velika lovina!2 Ona se uspe ponovo u sumu,zasavsi malo u stranu,a njeni ljudi podjose u stopu za njom.Sad nije vise bila ni najmanje umorna.Vise od cetvrt sata odmicala je ona snaznim koracima,dok ne stize do mjesta gdje se cesta ,penjuci se prema vrhu brda,dijelila u dva dijela,od kojih je svaki bio usmjeren u drugom pravcu.Zaustavivsi se pod drvecem obrati se Karaveju. „Ako nije prosao mimo Wiesensteina,morat ce proci ovuda“,rece.Mi cemo zaposjesti...“ Odjednom zastade,jer u isti cas zacu tandrkanje kola koja su nekud hitala,a cas zatim se ta kola,u koja su bila upregnuta dva konja,i pojavise.Jedan je Ciganin bio neoprezno izisao pred njih,ali ga kocijas primijeti pa se okrenu i zakuca na prednji prozorciv.Vratasca se na jednoj strani kola otvorise;u isti cas iz kola poviri netko i prodornim pogledom osmotri okolinu. „Ah,Lilga!“ progundja neznanac,a zatim dometnu poluglasno:“Kocijasu,netko hoce da nas napadne.Osinite snazno konje,ako vidite da netko hoce da nas zaustavi.“
Bio je to grof.Pred njim je sjedila Magda.Vezanih ruku i zapusenih usta,nije mogla ni dati kakav znak ni zvati u pomoc.Bila je ipak cula sto je grof bio sapnuo kocijasu,joj u ocima zasja nada.Grof primijeti da se poradovala pa joj se podrugljivo osmjehnu. „Ne brini,zlato moje!“ rece joj; „nas ljubavni sastanak nitko nece omesti,ja ti to jamcim.“ U isti cas izvuce iz dzepa dvocijevni pistolj i zape oba obaraca.Bio je to krajnji cas,jer uto izidje ispod drveca Lilga,a pored nje i iza nje pojavise se Karavej i Katombo,koji nisu znali imaju li pred sobom prava kola.Lilga stupi pred njih i podize stap,a zatim naredi glasno kocijasu: „Stoj!“ Kocijas osinu snazno konje koji povukose svom snagom kola.U isti cas prasnuse kroz otvorena vrata dva hica; Lilga i jedan Ciganin srusise se na zemlju,a kola projurise takvom brzinom,da ih nitko nije mogao stici. Na to nije nitko bio ni pomislio,jer su se svi bili nagnuli nad Lilgom,kojoj je tane bilo zaslo u grudi.Ciganin je bio ranjen samo u nogu.Karavej i Katombo klecali su pored
nje i ogledali joj ranu.Ona je lezala nepomicno,sklopljenih ociju.Cinilo se da je vec mrtva. „Lilga!“ zovnu je glasno brat.“Govori! Jesi li jos ziva?“ Ona ne otvori oci,ali odgovori: „On je to bio.“ Glas joj se jedva cuo,kao da se vec gasi.“Tko?Grof?Jesi li ga prepoznala?“ „Da.“ „Platit ce on za to!“ Ona se oduprije jednom rukom o zemlju i pokusa da se uspravi,ali uzalud,jer pade ponovo nauznak.Ali iz njenih polusklopljenih ociju izbi zraka bijesne osvetnicke zelje i ona sapnu: „Da,Karavej,krv za krv! On je ubio poslednju kraljicu Boinjara; neka umre dvostrukom i trostrukom smrcu.On je umakao,ali ti ces ga naci.“ „Da,Lilga,ja cu ga naci,kunem ti se.“ Ona otvori oci,zagleda se dugo,bez ijedne rijeci,u ona dva lica koja su se bila sagnula nad njom,i najzad sapnu:
„Karavej je tu,pored mene-a i Katombo-dva covjeka koje sam u svom zivotu najvise voljela-oh,kako je lako umrijeti-ja se gasim-poput zvijezde-ja venem poput cvijeta-Bovanija me zove-Ostajte mi zdravo!“ „Lilga,ti ne smijes umrijeti,ti moras zivjeti!“ „Ja idem! Pokopajte me u sumi-pod hridima i jelama.Ja tonem i nestajem poput naseg naroda-bez domovine-u sumoru vjetra-da ste mi zdravo-da ste mi zdravo...“ Ona se protegnu.Jos jednom otvori sirom oci,kako bi pogledom koji joj se vec gasio upila tamno zelenilo jela,a potom ih zauvijek sklopi.Njen brat pade do nje.Tijelo mu se trzalo pod teretom bola koji ga je bio savladao,ali ne izusti ni jedne jedine rijeci.oko njega bili su se okupili njegovi drugovi. Djednom odjeknuse neciji brzi koraci.Dva su covjeka,zazarenih lica bila dojurila cestom. „Gollwitz!“ uzviknu Katombo iznenadjen.“Gollwitz i Sanford.“ Karavej se dize.Lice mu poprimi izraz gvozdene odlucnosti.
„Gle!“ uzviknu Sanford.“Sastali smo se ovdje.“ „Pogledajte amo!“ rece Katombo ozbiljno. Obojica pridjose mrtvoj Lilgi. „Ubistvo! Tko je to?“ „Sestra naseg prijatelja Karaveja.Ubio ju je grof.“ „Grom i pakao! Zar je ovuda prosao?“ „Da.“ „Kada?“ „Pred nekoliko minuta.“ „Sto mu djavola! Mi smo mu bili za petama.“ „Gdje su vam konji?“ „jedan je hramao.Ostavili smo ih u jednom selu,jer su nam bili vise na smetnji nego od koristi.Isli smo grofovim tragom pa smo cesto zalazili u sumu,jer smo cesto bili primorani da presijecamo vijuge na cestama kojima je on kolima prolazio.To smo pjeske lakse postizali.da li je daleko granica odavle?“ „Cetvrt sata hoda“,odgovori Tirban. „Onda nam je umakao.“
„Svakako!“ nastavi sad Karavej.Ali ne zadugo.Stici cemo mi njega.“ „Da,mi cemo njega uhvatiti.Ali vi sad valjda ne mislite da nam se pridruzite?“ „Ne.Ja moram ostati uz svoju sestru.“ „To se samo po sebi razumije.Vi hocete da je pokopate?“ „Da.Ovdje u sumi.To je bila njena poslednja zelja.“ „Onda ostanite ovdje pa cete doci za nama kad svrsite taj posao i ukoliko vas mi zatrebamo.A sto mislite vi uciniti gospodine grofe?“ „Ja idem s vama.Kao Hohenegg osjecam se obaveznim da vam pomognem u vasem nastojanju da budu okajani zlocini sto ih je drugi jedan Hohenegg u svojoj zaslijepljenosti pocinio.“ „Hvala vam,gospodine grofe.To vam sluzi na cast.Ali mi se ne smijemo duze zadrzavati ovdje,ako necemo da izgubimo s vida 'ludog grofa'.Jeste li spremni da nam se odmah pridruzite?“
„Spreman sam.Evo me odmah s vama,samo da se oprostim s Karavejom i s pokojnicom koja je odigrala vaznu ulogu u mom zivotu!“... Uskoro zatim sva trojica krenuse dalje za 'ludim grofom'.Cigani ostadose u sumi. „Kuda cemo sad prenijeti les?“ zapita Karavej. „U moju kucicu“,odgovori lugar.“Tamo je ona vec odavno spremila sebi lijes.“ „Znaci da je vec sama odredila kako i gdje da bude pokopana.“ „Da,zeljela je da bude pokopana u klancu,tamo kud nas je danas povela.“ „Ja cu joj podici nadgrobni spomenik od stanca kamena,a oko njega cu zasaditi tamne jele.Njen ce ubica platiti smrcu svoj zlocin,ali mu za grob nece niko znati.Bovanija je boginja osvete:ona ce mi pomoci da osvetim Lilgu.“ Napravise odar i polozise na njega les.Bez rijeci krenu povorka prema kucici pred cijim je vratima Lilga ujutru istoga dana bila rekla:“Ja idem,kao sto ide sunce,kao sto
idu zvijezde,dani i sati,sve ide,sve prolazi,pa i ja idem i ja prolazim!“...
15. BOZJI MLIN Po kamenoj brdskoj stazi,pritijesnjenom visokim strmim stijenama,sto je vodila mimo zamka Himmelstein,da bi zatim pola sata hoda iza zamka izbila na cestu koja je vodila kroz klanac,koracala su brzo tri covjeka. Cesta je bila uska,tesko prohodna.samo tu i tamo gdje se bio slegao tanak sloj zemlje vidjeli su se jos tragovi kola sto su onuda s vremena na vrijeme prolazila. Bilo je vec podne,ali medju onim okomitim stijenama,visokim i do sto metara,vec se mracilo,jer se nad cestom nazirala samo sasvim uska pruga neba. „Heavens“ uzviknu cudeci se tome najvisi izmedju ona tri naocita putnika.“Imam prosto utisak kao da se nalazimo u nekom kanjonu u Sjevernoj Americi pa se ne bih nimalo
iznenadio da se iza kojeg ugla odjednom pojavi kakav Indijanac u punoj ratnoj opremi.Covjek bi se morao zaista i prevariti da tu ima vode;ali eto,nema ni rijeke,pa cak ni potoka.Nisi li i ti tog misljenja Fred?“ „Mozda si u pravu,stari moj Bill“ kimnu glavom Fred.“Ja se ovdje zaista osjecam kao da se nalazim na Divljem Zapadu.“ „Strpite se jos pet minuta“,rece treci,u kome ce citalac lako prepoznati Nurvan-pasu,“i zelja ce vam biti ispunjena.Uskoro cemo stici do 'paklenog zdrijela',do izvora sumna potoka koji se slijeva u dolinu sto se siri pod nama,pa cete imati utisak da se nalazite u Americi,u kanjonu na koji vas ovaj kraj podsjeca.“ „Proci cemo,dakle,mimo 'paklenog zdrijela'?“ upita Fred iznenadjen pasinom primjedbom.“To mi je ime poznato,jer se tako zove klanac u kome je imalo da dodje do dvoboja izmedju mog brata i 'ludog grofa'.“ „Prava je steta sto nemamo vremena da se na tom mjestu zadrzimo,jer bih vam ga inace rado pokazao.“ „Izgleda,gospodine grofe,da taj kraj dobro poznajete!“
„Oh“,osmjehnu se Katombo,“ja sam u svojoj mladosti mnogo tumarao po ovim brdima.“ „Cudim se“,rece Bill,kako je 'ludom grofu' moglo pasti na pamet da prodje upravo ovim strasnim putem.“ „Ja se tome nimalo ne cudim.Moj cestiti sinovac odabrao je upravo taj put,jer je bio uvjeren da mu tu nitko nece uci u trag.“ „I ja sam toga misljenja“,rece fred.“Nego,pogledajte:izgleda da se vec nalazimo na mjestu koje ste nam malocas opisali.S ove strane,desno zjapi zdrijelo,a tu sumi Misisipi,rijeka koju ...behold! Sto je to?“ Bio se prekinuo,jer mu pogled pade na tlo koje je na tom mjestu bilo prekrito gustom travom,ocito usljed blizine potoka koji se tu iz klanca slijevao sumno u kanjon. „Bill,dodji ovamo i osmotri caskom tragove koji su ovdje sasvim jasni!“ Sanford poslusa prijatelja i pridje blize onom mjestu.Otisci su na tlu bili tako jasni da se na njihovu provjeravanju ne zadrza dugo.
„Gospodine grofe vas je sinovac ovdje sisao s kola i tu se zadrzao“,ustvrdi Fred. „To nije moguce! Tragovi kola vode dalje.“ „Tacno! Ali odavde pa dalje grof nije vise sjedio u kolima.“ „Po cemu to zakljucujete?“ „Stvar je sasvim jednostavna.Kola su ovdje stala.To se moze zakljuciti po tome sto su se tragovi kopita ovdje jasno utisnuli u mekanu zemlju.I jos po necemu.Vidite li ovdje otiske jednog para muskih cizama.Ti se otisci jasno vide na mjestu gdje su se morala nalaziti vratasca samih kola,pa su duboko utisnuti u zemlju,ocito zato sto je grof bio primoran da iznese iz kola potezi teret.Vi zacijelo naslucujete koji je to teret morao da iznese.“ „Vi mislite,naravno,da je to bila Magda,majorova kci.Ali kuda je posao s njom,to je za mene i dalje tajna.“ „I za mene zasada.Ali mi cemo to ipak dokuciti.Vas sinovac nije ocito mogao nikako da nasluti da ce ga tragovi njegovih cizama odati.“
„Da je mogao da nasluti da bi ga dva prerijska lovca,kadri da udju u trag i komarcu,mogli da po njegovu tragu pronadju,bio bi se bolje cuvao“,nasali se Katombo. Zagonetka koju imamo da rijesimo,nije nerjesiva“,nasmija se Fred.“Da cujemo sta je Bill otkrio.Cini se da je nesto pronasao.“ Sanford se medjutim bio zadrzao na ulazu u zdrijelo i tamo ispitao pazljivo tlo,a potom se uspravio i usao u samo zdrijelo pa se i tamo caskom zadrzao,a zatim se vratio. „Momak je usao u zdrijelo.Ja sam mu tamo otkrio trag.“ „To je ipak nemoguce!“ usprotivi mu se Katombo. „Sto je moglo da ga navede da udje u to zdrijelo?Ta iz njega nema na protivnoj strani izlaza.“ „To morate vi,naravno,znati bolje od mene“,odgovori mu ravnodusno Bill.“Ali ja sam spreman da se na mjestu dam objesiti,ukoliko sam se prevario.Pogledajte ovamo-i ovamo!-Svuda trag iste muske cizme,koji ste malocas vidjeli.Nas covjek mora da se jos nalazi u zdrijelu,iz njega nije uopce izisao.“
„Gospodine grofe!“ obrati se Fred Nurvan-pasi.“Da li je dug put odavle do dvorca kroz ovo zdrijelo?“ „Bit ce najvise cetvrtz sata hoda u zracnoj liniji.“ „A vi kazete da iz njega nema na protivnoj strani izlaza?Vasem je sinovcu,kako se cini,ipak poznat taj izlaz,jer inace,od straha da ne padne u stupicu,ne bi bio ni usao u zdrijelo.“ „Ja ne znam za taj izlaz.“ „A moze li se covjek popeti na stijene i na taj nacin izici iz zdrijela?“ „To je iskljuceno.Stijene su tako visoke i strme,da bi se i najvjestiji penjac pri takvom pokusaju s njih strmoglavio.“ „Pa dobro vidjet cemo.Ako stvari zaista stoje kao sto vi kazete,onda ce nam 'ludi grof' past ravno u sake.Naprijed za njim u zdrijelo!“ Katombo odmahnu glavom:nije nikako vjerovao u mogucnost da bi se Fredova pretpostavka mogla ostvariti,ali se ne usprotivi svom prijatelju,nego podje s njim.Zdrijelo je bilo kakvo ga je on bio opisao na obje strane potoka dizale su se visoke stijene,a uz njih je
vodila uska staza koja se tako naglo penjala,da se i sama pomisao da bi se covjek mogao da popne navrh bilo koje od tih stijena morala razumnom covjeku uciniti ludom.Utoliko zagonetnijima cinili su se goniocima tragovi na koje su samo u pocetku nailazili,jer ih kasnije na kamenom tlu zivo bice nije moglo da ostavi. Staza se isprva lagano penjala,ali stalno uzbrdo,pa je za covjeka koji ne pati od vrtoglavice bila prilicno prohodna.Duboko dolje ispod one vrletne staze,kojom su se penjala tri covjeka,sumila je bucno dinlja pjesma potoka,a gore,nad samom stazom,stijene su se,dizuci se visoko na objema stranama zdrijela,gotovo dodirivale,pa su gonioci imali utisak da se nalaze u unutrasnjosti zemlje.Toj jezovitoj romantici,kojom su bili okruzeni,gonioci nisu mogli nikako da odole. „Sad shvacam“,rece Fred, „zasto se taj uski klanac zove 'pakleno zdrijelo'.Zaista je strasan,i ja se ne bih ni najmanje cudio kad bih odjednom u tom mracnom spletu hridi i urvina ugledao djavle i bjesove kako oko mene kruze.“ „Dodjite ama,u taj polumrak!“ rece grof.“Odavle ce vam ovo zdrijelo izgledati jos strasnije,jer cete odavle vidjeti
vrh zamka okruzen krunom suncevih zraka,i njegove prozore na koje sunce prosiplje svoje zlato.Covjek ima utisak,da iz dubine pakla gleda gore u divno plavetnilo neba.“ „Odavle se zamak ne vidi.“ „Odavle se jos ne vidi,ali cete ga uskoro vidjeti,s mjesta gdje se staza primice kraju.Za pet minuta stici cemo tamo.“ Nije bilo jos sasvim proslo pet minuta,kad se zdrijelo odjednom prosiri,stijene se povukose u stranu,a staza pridje malom plitkom jezeru koje nije uopce imalo obala,pa su se crne stijene dizale neposredno iz vode do visine od 150 metara otprilike i svojom se mracnom bojom odrzavale na povrsini vode.Desno od tog jezera,na vrtoglavoj visini,dizale su se zidine Himmelsteina,grofova zamka,au pozadini rusio se u dubinu potok preko nekoliko bucnih slapova od kojih je onaj koji je bio u dnu bio ujedno i najvisi i najsiri. Taj se strasan prizor doimao covjeka kao kakav prizor iz Danteova pakla.Ni Fred se nije mogao oteti tom dojmu.
„Neka mi se bog smiluje“,uzviknu, „sve mi to lici na Danteov pakao! Upravo tako zamisljam jarugu pjesnikova pakla u kojoj su podmitljivci osudjeni na vjecne muke,a taj zamak tamo gore morao bi se zvati,vidjen odavle,ne Himmelstein(Nebeski kamen) nego Hollenstein(Pakleni kamen),jer zaista izgleda kao da u njemu prebiva sam djavo pa odanle nadgleda duse koje se peku u smoli.“ „Ah,kakva smola“,progundja Bill, za Dantea je to sitnica.Nego reci mi radije kud je nestao 'ludi grof'!“ Trijezne rijeci njegova prijatelja vratise Freda ponovo u stvarnost.On se ogleda oko sebe i rece u cudu: „Da,zaista! Kud je nestao?Covjek bi gotovo pomislio da se s djavlom udruzio.“ „Ta rekao sam ja da tim putem nije mogao udariti“,rece Katombo. „Odavle je mogao da se popne u zamak samo zrakoplovom.“ „Ako ga nije sam djavo,koga je Fred spomenuo,snabdio krilima“,progundja Bill ljutito. Gollwitz odmahnu zbunjeno glavom. „Sve mi se cini da smo na krivom putu.Ali tragovi su na travi bili jasni.“
„Dosad sam se smatrao covjekom Divljeg Zapada,i to ne najgorim“,rece Bill, „a sadnas,eto taj 'ludi grof' vuce za nos.“ „Ne ljutite se zbog toga!“ pokusa da ga odobrovolji Katombo. „Prvi nam pokusaj nije uspio,pa sad moramo pokusati da stvar izvedemo nacisto na drugi nacin.Ja cu se sad popeti do zamka pa cu se ozbiljno porazgovoriti sa svojim sinovcem.On me mora saslusati.“ „Vi hocete da govorite s njim?“ upita ga Fred.“Koliko ce vam vremena trebati da se popnete do zamka?“ „Dobar jedan sat.“ „Znaci da biste za tri sata mogli da se vratite ovamo,zar ne?“ „Svakako.A zar me necete vi pratiti?“ „Ja cu ostati ovdje“,rece Fred odlucno. „Imam osjecaj da se tu negdje mora da krije skriven prilaz zamku.“ „Ni ja necu da se maknem odavle“,rece Bill. „Nisam jos nikad u svom zivotu vidio tako jasan trag pa hocu da vidim sta se tu krije.Ali nemojte reci svom sinovcu da niste sami!“
„Ne brinite.Ja znam kako imam da se vladam.Nadam se da vam za to vrijeme nece biti dosadno.“ Nurvan pasa vrati se zatim kojim su bili dosli do jezera.Ostavsi ondje,oba prijatelja sjedose i izgladnjeli na dugom putu sto su ga bili pjeske presli prihvatise se zalihe hrane ... U velikoj odaji,na uglu zamka Himmelstein,sjedio je 'ludi grof',udobno zavaljen u svom naslonjacu.Bio je odlozio putno odijelo,i obukao kucnu haljinu u kojoj se prijatno osjecao.Pred njim,na stolu,nalazili su se ostaci bogatog rucka,kojim se grof bio svojski okrijepio.Bio je,sudeci po izrazu njegova lica,odlicno raspolozen.Misao mu se vracala na dogadjaje sto ih je bio poslednjih dana dozivio,pa bi ponekad cak prasnuo u glasan smijeh.Najzad pritisnu dugme stolnog zvonca i naredi sluzi,koji cas zatim udje,da mu odnese jelo i posalje upravitelja zamka.Nekoliko minuta zatim udje Geissler. „Sta je,stari prijatelju,jeste li se odmorili od napornog puta.Voznja je bila divna,zar ne,unatoc tome sto smo naisli na izvjesne smetnje.Nego,sto je vama?Sve mi se nekako cini da niste bas najbolje volje.“
„I nemate krivo,milostivi gospodaru! Ja se ne osjecam nimalo prijatno.Samo da citava ta pripovijest ne izidje na vidjelo! Nije trebalo da se povjeravate onom robijasu.“ „Kojesta!“ nasmija se grof.“Geissler,vi se suvise plasite.Tko nam sto moze?Cak i ako uhvate tog Hartmanna,mi nemamo cega da se bojimo.Mi necemo prosto nista priznati.Nitko nije vidio da smo djevojku prenijeli u zamak,a to je glavno.Dobro je ucinio moj otac sto je u svoje vrijeme dao popraviti staru napravu koja je vec bila pala u zaborav.“ „To svakako milostivi gospodaru,ali sad je toga suvise odjednom:pozar,otmica,slucaj s Ciganima i sa stranim kocijasem koga sam ranio u ruku,sve to...“ „Prestanite,Geissler! Vi ste uvijek zloguki gavran,a danas narocito! Stalno se necega plasite! Sto bi bilo od mene,da me je stalno necega strah! Recite mi radije da li je vasa zena vec spremila dvije sobice u tornju?“ „Vase je naredjenje izvrseno,gospodine grofe!“ „A djevojka?“ „E,s njom smo,cini mi se,uprtili sebi na ledja kriz.Stalno place i kuka i zove u pomoc svoga oca i nekog Gerda.“
„Tome se ja nimalo ne cudim“,nasmija se podrugljivo grof. „Ali to je samo pocetak price.Mi cemo djevojku vec pripitomiti.“ „Ali ako se ona opre vasim zeljama?“ „Onda ce dospjeti u samicu.“ „Oprostite,milostivi gospodaru,ali to je nemoguce.“ „Zasto?“ „Postoji samo jedna sigurna celija,a ta je zauzeta.Poslednji zatvorenik jos je ziv.“ „Jos je ziv?Taj,znaci,sjajno zivi!“ „To ne; ali taj je zdrav kao drijen,a ja necu da ogrijesim dusu umorstvom.“ Grof se zlobno nasmija. „Da,ja znam da vam je savjest suvise osjetljiva.A sad idite! Ja sam dobro raspolozen,a vase bi me kiselo lice moglo oneraspoloziti.“ Vrata su se jedva zatvorila za upraviteljem,kad ovaj ponovo udje i preda svom gospodaru jednu posjetnicu. „Grof Wilhelm Hohenegg,Hohenegg! Tko se osim mene,jos tako zove?Dabome to je cuveni gusar koji je
mom ocu omeo sve planove,a mene lisio oceva nasljedstva.Sto ga to sad vodi k meni?Geissler,recite gospodinu neka izvoli uci.Ta necu valjda pogrijesiti ako ga primim.“ Upraviteljizidje,a cas zatim udje covjek koga je upravitelj bio najavio.Nakon prve izmjene pozdrava,nimalo srdacnih,mada je do tog sastanka bilo doslo izmedju bliskih srodnika koji se vec dugo nisu bili vidjeli,domacin pokaza pokretom ruke svom posjetiocu stolicu,zamolivsi ga na taj nacin da sjedne.Posjetilac se medjutim napravi kao da poziv domacina nije uopce primijetio pa se ne maknu s mjesta na kome je stajao. „Cemu ima da zahvalim,dragi moj strice,sto vas najzad smijem da pozdravim u svojoj kuci nakon sto se tako dugo nismo vidjeli?Ima tome gotovo citava vjecnost otkad smo se poslednji put sreli.“ „Vi kazete da nema tome davno sto ste se sreli?Vi se ocito varate.“ „Mozda me vi niste prepoznali.Sreli smo se sinoc nekoliko sati prije ponoci.Vi ste nosili na rukama neki tezak teret.“
'Ludi grof' se trgnu,ali se potrudi da taj svoj pokret prikrije; uspije cak da se pri tom nasmijesi. „Jeste li vi svjesni da mi svojim rijecima koje ste mi uputili niste nimalo polaskali?Vidjeli ste nekog nosaca,pa vam se ucinilo da sam to ja.“ „Mozda se u vasem slucaju ipak jedan grof ponizio do nosaca.“ „Ja vas ne razumijem,dragi strice.“ „Molim vas,nemojte sad preda mnom glumiti.Vi me vrlo dobro razumijete.Necete valjda tvrditi da ne znate sta se jucer desilo na imanju majora Helbiga.“ „Otkud bih ja to mogao znati?Za vrijeme svog kratkog posjeta kod majora,zadrzao sam se kod njega najvise jedan sat,nije se desilo nista sto bi bilo vrijedno spomena.“ „Da,al se desilo nakon vaseg odlaska.“ „To je moguce; ali to nije ni u kakvoj vezi sa mnom.“ „Veza izmedju vas i svega sto se nocas desilo na majorovu imanju ipak postoji,mada vi niste voljni da to priznate.Majorovo je imanje nocas sasvim izgorjelo.“
„Boze,sto to cujem?“ To nije moguce!“ „A za vrijeme pozara jedan nitkov oteo je majorovu kcer.“ Novovjekovni otmicar napravi se kao da je prosto zapanjen rijecima svog posjetioca.“Zar je to moguce?Takve se stvari danas uopce ne desavaju!“ž „Ponekad se ipak desavaju,to vi dobro znate! Kako sam se upravo nalazio nedaleko od majorova imanja ,odlucih da posjetim majora i nadjoh ga duboko rastuzena zbog nestanke njegove kceri.S majorom me vezu prijateljske veze,pa sam zato odmah posao u potjeru za otmicarom.Moje me je traganje dovelo do zamka Himmelstein.“ „Do zamka-Himmelstein?“ zapita ga grof zamuckujuci pri tom.“Sto hocete time da kazete?“ „Hocu da kazem da se djevojka nalazi ovdje u zatvoru.“ „Gospodine...! Kako se usudjujete...?“ „Molimvas,ne uzrujavajte se! Ja znam dobro na cemu sam s vama.Zato vas ja pitam hocete li mi djevojku dobrovoljno predati ili necete?“
„Ja ne mogu da shvatim sto vam daje pravo da mi se s takvim pitanjem obracate.Djevojka se ne nalazi kod mene.“ „Kojesta! Uzalud se trudite da to poreknete! Opametite se! Ako me poslusate,spreman sam da u tu stvar vise ne diram i da o njoj vise ne govorim.U protivnom slucaju morat cu se obratiti policiji,da mi ona u toj stvari pomogne.“ „Cudno mi je sto vi,gospodine grofe,zauzimate takav stav prema meni pa mi prijetite policijom.Tko vam daje to pravo?“ „I vi jos pitate?Upravo zato sto sam i ja Hohenegg,ne mogu mirno da posmatram kako se moje ime sramoti.Vi se dakle protivite da predate djevojku?“ „Ja se nicemu ne protivim,ali najostrije prosvjedujem protiv toga da me bilo tko dovodi s tim slucajem,s kojim ja nisam ni u kakvoj vezi.Zato vam predlazem da obidjete sa mnom zamak,kako biste se uvjerili da ste u zabludi.“ „Kojesta!“ odgovori mu prezrivo Katombo.“Meni je dobro poznato da u ovom starom zamku ima tajni za koje
znaju samo upuceni.A vi mi te tajne necete nikako otkriti.“ „U Himmelsteinu nema nikakvih tajni.“ „Utoliko bolje za vas!“ „Zavrsimo taj razgovor! Ja nisam voljan da ni od koga budem preslusavan kao zlocinac.“ „Pa dobro! Pogrijesio sam sto sam mislio da cu svojim posjetom postici od vas da mi u stvari zbog koje sam k vama dosao kazete istinu.Ja idem,ali znajte da vas i u Sudlandiji samo trpe.Dosta ce biti da kazem samo jednu rijec,i vi cete biti iz te zemlje izgnani.“ „Gospodine,vi ste senili umom,inace se ne biste usudili da na taj nacin govorite sa mnom.Ja vam to u svojoj kuci zabranjujem.Znajte da se samo iz obzira prema vasem imenu,koje je i moje,a za koje vi mislite da je samo vama sveto,ustezem da postupim s vama kao sto zasluzujete.“ „Kako biste inace postupili sa mnom?“ nasmijesi se pasa s osjecajem nadmocnosti. „Biste li mozda naredili da nestanem,kao sto je po vasoj zapovijedi nestao mladi barun Teodor Gollwitz?“
'Ludi grof' se trgnu. „Gollwitz?Zasto mi odjednom njega spominjete?Ja vas ne razumijem.“ „Razmislite o tome dragi sinovce,pa cete me razumjeti.Vase se spletke malo pomalo otkrivaju.Da ste mi zdravo!“ Ne ocekujuci ikakva odgovora,Katombo izidje iz sobe i sidje niz kamene stube prekrite cilimima.Izisavsi napolje,krenu prema jugu i stize nakon deset minuta u sumu koja se sterala uz obje strane ceste. Bio se vec primakao prvim stablima sume,kad iz sume izidjose dva covjeka koji su ga vjerojatno ocekivali. „Vec ste se vratili,gospodine?“ upita ga stariji od one dvojice u kojima ce citalac odmah prepoznati Schuberta i njegova sina Gerda,koji su bili izaslani da izvide okolinu Himmelsteina.“Brzo ste to obavili.Jeste li sta postigli?“ „Nista,sve je porekao.“ „Nisam li ja to odmah predvidio,kad smo se pred pola sata sreli na ovom mjestu.Lukav je taj nitkov.“ „A sto cemo sad?“ zapita Gerd,koji nije bio kadar da se savlada.“Necemo valjda cekati da policija uzme stvar u
svije ruke?Dotada moze biti Magda upropastena moze cak i umrijeti.“ „I ja sam toga misljenja“,slozi se s njim njegov otac.“Ja predlazem da mi dignemo odmah sidro,da razapnemo jedro i napadnemo gusarski brod Himmelstein.Zakacit cemo ga i prenijet cemo na nas brod sve sto nadjemo na neprijateljskom brodu,kao sto to prilici pravim pomorcima.Ostanimo pri tom!“ Katombo se nasmija. „Tako brzo,kao sto vi mislite,nece to ipak ici.ne smijemo,dakako,nista poduzeti,a da prije nismo druge o svemu obavijestili.Najbolje ce biti da sad potrazimo u 'paklenom zdrijelu' Gollwitza i Sanforda.“ „Zar sva trojica koliko nas ovdje ima?“ „Da.“ „Ako li nam ipak nitkov medjutim s djevojkom pobjegne?Ne bi li bilo bolje da jedan od nas ostane ovdje na strazi?“ „Ja to smatram suvisnim.Otmicar nece napustiti zamak,jer je uvjeren da mu je ondje plijen najsigurnije sklonjen.“
„Mozda ste u pravu.Dignimo,dakle,sidro.“ Krenuse odmah na put pa se za manje od jednog sata nadjose u 'paklenom zdrijelu',na mjestu gdje su ih oba 'prerijska lovca' nestrpljivo ocekivali. „Konacno!“ uzviknu Fred ugledavsi Katomba. „Vratili ste se brze nego sto smo vam se nadali.A vama su se,eto,pridruzila i druga dva gospodina.E,tako,sad smo svi na okupu pa mozemo da se zajedno prihvatimo posla.Jeste li postigli sto gospodina?“ „Ne,nista; on sve porice.“ „Well,to smo mogli da predvidimo.A vi,gospodine kapetane?Sto ste vi primijetili?“ „Nista.Usidrili smo se pred zamkom pa smo ostali tamo citavo vrijeme,ali smo vidili samo jednu praznu kociju kako jedri uzbrdo,a zatim u dvoriste zamka.“ „Praznu kociju?Naravno! Grof nije usao u zamak kroz prednju kapiju,nego je ranije sisao s kocije,posto je prisao zgradi s traga,pa je svoj plijen smjestio na sigurno mjesto.“ „Straga?Ali gdje?“
„Eno,tamo.“ „Ostajete,dakle,jos pri tom da je tamo sisao s kocije?“ upita ga Katombo. „Da,sad jos vise nego prije.Mi nismo,naime,nakon vaseg odlaska besposlicarili.“ „Tako?A sto ste u to vrijeme radili?“ „Razmisljali smo pa smo otkrili ulaz u zamak!“ Ta neocekivana izjava zapanji onu trojicu.Graji koja nastade ucini kraj Fred svojom izjavom: „Rekao sam da smo otkrili tajni ulaz.Mogao sam mozda jasnije izraziti svoju misao i reci:mi taj ulaz nismo doduse vidjeli,ali znamo gdje se on nalazi,gdje se upravo mora nalaziti.“ „Gdje se,nalazi taj ulaz?Nema na zidinama zamka nijednog takvog mjesta koje se odavle ne bi moglo dobro vidjeti.Nikakva se rupa na njima ne vidi.“ „Zar zaista?“ nasmijesi se Fred,pomalo polaskan. „A stvar je ipak sasvim jednostavna.Ima jedno takvo mjesto koje izmice nasim pogledima,samo jedno,dabome.“
„Koje to mislite?“ upita ga radoznalo Katombo.„Ima samo jedno,ali to ne dolazi u obzir: to je,naime,mjesto koje je prekrito vodopadom.“ „To ja i mislim“,ostade uporno pri svojoj tvrdnji Fred. „Bill se slaze sa mnom.“ „To je nemoguce!“ „Zasto?“ „Kako je moj sinovac mogao da udje s djevojkom u zamak kroz vodopad?“ „To se nas ne tice; za to se on morao sam pobrinuti.Ako postoji mogucnost da se nekom napravom vodopad zaustavi i da se iza njega krije negdje camac,tu nema vise zagonetke.Kocijas,koji je u tu tajnu upucen potjerao je konja dalje,zaustavio vodopad i prevezao camcem grofa i Magdu,sacuvavsi ih od svakog dodira sa vodom.“ „Ali ta vasa prica zvuci sasvim nevjerojatno!“ „To ne znaci da je istina daleko od nje.Ono sto izglada nevjerojatno jedino je i moguce u ovom slucaju,a zato i ostvarljivo.“
Katombo odmahnu glavom. „Vi prerijski lovci,cudna ste celjad! Jedna vam vlat trave posluzi kao potka za citavu jednu pricu,pa onda zahtijevate da se toj vasoj prici i povjeruje kao istinskoj zgodi.“ „Ne prepirimo se!“ rece Fred. „Uskoro cemo vidjeti tko je od nas dvojice u pravu.Ima li netko od gospode svijecu ili nesto slicno uza se?“ Nakon izvjesnog trazenja Balduin Schubert mu pruzi komadic loja. „To ce biti dosta.Zigica imam ja,glavno je da ih tamo prenesem suhe.“ „Sto ste naumili?Ne mislite valjda da otplivate do zamka?“ „To bas i mislim“,nasmija se fred.“Moram vam dokazati da smo ja i Bill u pravu.“ „Ali u toj ledenoj vodi vi mozete da nadjete smrt.“ „Kojesta! Ni rijeke na Divljem Zapadu koje sam ja toliko puta preplivao nisu bile zagrijane.“ Pri tom skide sa sebe kaput.
Ali sad se u stvar umijesa kapetan.“Stop,dragi Gollwitz.Dok ste vi odmatali svoje omasno klupko,ja nisam ni rijeci rekao,ali,kad se radi o tome da neko mora da pliva,ja sam misljenja da plivanje spada u moju struku.Obucite ponovo svoj kaput i predajte meni loj i zigice.Ja sam veslanju vjestiji od vas,pa je po meni red da citavu stvar istrazim.“ Fred nije htio nikako da popusti,pa se zametnu kratka prepirka,iz koje najzad ipak izadje kao pobjednikSchubert. Vec je bio odlozio,uz kaput,sve sto je smatrao nepotrebnim.Komadic loja i zigice bio je pazljivo umotao u svoju maramicu i turio ih pod svoj sesir koji navuce do cela.Zatim udje u vodu,koja mu je isprva sezala samo do koljena. Njegovi drugovi,koji su bili ostali pored malog jezera,pratili su pazljivo njegovo kretanje.Kapetan je krocio sve dalje i dalje prema sredini jezera,koje je postojalo sve dublje i dublje,pa mu voda najzad dosegnu do ramena.Tada rasiri ruke i zapliva prema vodopadu,ali ne prema njegovoj sredini nego prema njegovom rubu.
„Hm,lukavo je to udesio“,primijeti zadovoljno Fred.“Zna on da treba da pridje vodopadu sa strane,zato je i zaplivao prema njegovoj najslabijoj strani,prema njegovom rubu.“ „Mislite li da se prilaz zamku nalazi tamo?“ zapita Gerd. „Ne bas tamo,nego vise prema sredini.Po mom mislenju on ce iskoristiti slobodan prostor izmedju vodopada i zida.“ „Kako znate da takav prostor postoji?Odavle se ne vidi nista.“ „Izdaleka se taj prostor ne vidi,ali on mora da postoji.Morate uzeti u obzir snagu kojom se voda rusi sa tolike visine.Jasno je da se ona rusi u luku,dosta daleko od zida,a ne okomito,uz sam zid,sto se odavle ne promjecuje.Gledajte sad je vas otac stigao do ruba,a sad je –nestao.“ Da,kapetan je bio nestao.S obale su bili jos primijetili da je u poslednji cas,brzim pokretom navukao dublje na celo sesir koji mu se bio pomakao,a onda zaronio i nestao. Pretpostavka dvojice lovaca bila je tacna,jer bi se inace kapetan bio casim pojavio pred vodopadom.Pod
pretpostavkom da se nije unesrecio,bio je to dobar znak.U iscekivanju sta ce se dalje desiti,njegovi su drugovi gledali nijemo prema mjestu na kojem je kapetan bio nestao.Tako prodje pet minuta,onda jos pet,ali Schubert se ne pojavi pred vodopadom.Drugovi mu se vec zabrinuse.Narocito mu se sin bio uzbudio.Prodje jos pet minuta u nijemom iscekivanju,kad odjednom Gerd uzviknu: „Vodopad,vodopad! Eno,pogledajte,nestaje!“ „Da,vodopad je bio zaista nestao: najprije s prve,a onda redom s ostalih stepenica.Sum vode bio je utihnuo,pa se mjesto suma culo jos neko vrijeme sasvim tiho rominjanje.Mjesto cas prije bucnog slapa,ukaza se nad samom povrsinom vode posirok otvor,koji je izdaleka licio na pukotinu,pa se svi u njega radoznalo zagledase. „Eto,vidi se jasno ulaz u zamak!“ rece Katombo s prizvukom udivljenja u glasu,obrativsi se Fredu: „Zaista,barune,zadivljen sam vasom ostroumnoscu!“ „Oh,gospodine grofe,nije bilo nimalo tesko otkriti tu tajnu! I vi ste tome nemalo doprinijeli,najprije time sto ste ukazali na tragove koji su ocito vodili u zdrijelo,a
zatim i time sto ste sve nas uvjerili da je nemoguce popeti se na stijene medju koje je stijesnjeno zdrijelo.Oni koje mi trazimo nisu mogli uci u zamak zrakom,a kako ih u kociji koja je usla u dvoriste nije bilo,zakljucio sam da su u zamak usli na neka tajna vrata koja su se morala nalaziti iza vodopada.“ „Citava ta stvar,kako je vi prikazujete,izgleda zaista vrlo jednostavna.Medjutim,ja na misao da se iza vodopada krije ulaz ne bih bio dosao ni da sam godinu dana o toj stvari razmisljao.Nego,kako je vodopad odjednom mogao da nestane?To vi meni objasnite.“ To ce vam najbolje da objasni kapetan,ako ...behold! Evo ga,vec je tu.I to u camcu,upravo kao sto sam ja to bio predvidio!“ I zaista iz one pukotine bio je izbio jedan camac,a u njemu je sjedio Schubert.Pristavsi uz obalu,gdje su ga drugovi nestrpljivo ocekivali,iskoci iz camca. „Evo,kako vidite,vratio sam se !“ nasmija se veselo.“Zacijelo ste me nestrpljivo ocekivali,ali ja ni uz najbolju volju nisam mogao brze odmotati uze.Vi se,gospodine barune,u svojoj slutnji niste prevarili.Ja sam
se drzao vasih uputa pa sam pronasao tajni ulaz u zamak.Posto sam...“ „Stanite,prijatelju!“ upade mu u rijec Fred.“Svi smo mi zeljni da cujemo sto ste tamo otkrili,ali to nam mozete i putem ispricati.Ja sam misljenja da sada,kad smo vec otkrili tajnu,ne smijemo vise dangubiti.Krenimo,dakle,odmah tamo!“ „Zar svi odjednom?“ zapita Gerd posto osmotri zabrinuto mali camac. „Zasto da ne krenemo svi odjednom?Ako u camcu mogu da stanu trojica,moci ce u njega stati i petorica,ukoliko se u njemu stisnu“,rece njegov otac nimalo ne strahujuci. I tako skocise svi u camac.Sanford se prihvati vesala,Schubert zauze mjesto kormilara,a ostala trojica sjedose jedan do drugoga,stisnuvsi se sto su vise mogli.Kapetan poce odmah da odmotava svoje uze. „Bio sam spretno zaronio u vodu-poce on pricati-i izronio s onu stranu vodopada,bez i najmanje kvrge na glavi.U polumraku,u kojemu sam se odjednom,okruzen vodom,nasao,primijetih odmah jedan otvor u zidu i zaplivah prema njemu.Cas zatim utonuh u duboku
tamu.Plivajuci oprezno dalje,dodirnuh malo zatim rukom jedan predmet koji je strsio nad vodom: bio je to,srecom,kako se odmah uvjerih,jedan camac.Skocih u njega,zapalih komadic loja sto sam ga bio ponio sobom i utvrdih pri slabom svjetlu da se nalazim u jednom kanalu koji se zavrsavao pred stepenicama sto su vodile u zamak.Sad sam mogao zapravo smatrati da sam izvrsio zadatak koji mi je bio povjeren pa odlucih da se vratim svojim drugovima.Ali onda mi pade na pamet da je Fred spomenuo da se vodopad vrlo vjerojatno moze zaustaviti,pa me ta misao potaknu da tu stvar poblize ispitam.Ne premisljajuci se mnogo,zagazih ponovo u vodu.Komadic loja koji sam bio sobom ponio vec je dogorijevao.Vec sam se bio uspeo na poslednju stepenicu stepenista koje je vodilo po strani u jedan ravan hodnik,gdje otkrih ono sto sam trazio,neku vrstu kolotura,ciji su konopci kroz rupu u stropu vodili uvis.Odmah mi bi jasno na cemu sam: pomakoh kolo pa ga stadoh okretati dok ne naidje na otpor.Na tlu se nalazila jedna svjetiljka koja mi je dobro dosla; netko ju je bio ostavio ovdje,tko bi znao zasto.Ja je zapalih na svojoj lojanici i pozurih niz stepenice.Koliko se obradovah kad
vidjeh da je vodopad nestao pa je kanal bio osvijetljen dnevnim svjetlom! Zato ugasih svjetiljku.“ Balduin Schubert bio je upravo zavrsio svoj sazeti izvjestaj,kad udjose u kanal.Sanford zavesla jos nekoliko puta,i oni se nadjose pred stepenistem.Napunise ponovo svjetiljku,vezase camac za jedan stup,a Fred se pope na poslednju stepenicu,do mjesta na kojemu se nalazio pogonski uredjaj.Popevsi se,Fred upozori drugove da se moraju kretati tiho kako ih ne bi tko cuo. Hodnik u koji sad udjose bio je sirok jedan metar,a visok dva metra.Malo zatim naidjose na jedan drveni sud dopola ispunjen vodom.To im doduse upade u oci,ali,kako im se zurilo,krenuse dalje. Fred je s pravom bio drugovima preporucio da budu oprezni,jer cas zatim posto prodjose pored suda s vodom,doprije do njih,iz izvjesne udaljenosti,tihi sum. „Pst.Netko ide! Lezite i da nitko nije ni pisnuo!“ Svi ga poslusase,a Fred u isti cas ugasi svjetiljku. Otprilike davadeset koraka ispred sebe primijeti blijed trak svjetla.Sam izvor svjetla nije mogao da vidi,jer je hodnik upravo na tom mjestu skretao.Fred se poput
macke usulja u kut.Svjetlo odjednom ojaca,i na uglu se u necijoj ruci pomoli svjetiljka sa zasjenkom. Bio je to upravitelj zamka.Ne sluteci ni izdaleka da ga necije oci prate,prodje mimo Freda koji se bio stisnuo uza zid. „Stoj!“ viknu Fred. Iznenadjen neocekivanim ljudskim glasom,upravitelj se trgnu.Okrenuvsi se i vidjevsi Freda,uplasi se kao da je pred sobom ugledao sablast,ali se odmah snadje. „Tko ste vi i sto trazite ovdje?“ zapita prijetecim glasom. „Hm,ne ljuti se,starce! Dosao sam da posjetim tvog gospodara,najveceg nitkova sto postoji na ovome svijetu.“ „Momce,tko si ti?“ „Tko sam ja,to se tebe sad ne tice.Jednom ces me prilikom vec upoznati.A sad mi daj svoju svjetiljku!!“ Jos nije pravo ni izrekao te rijeci,a vec mu je bio istrgnuo iz ruke sbjetiljku. „Covjece!“ zaprijeti mu upravitelj.“Odmah da si mi vratio svjetiljku ili...“
Ali ne rece vise ni rijeci,vec uzmaknu nekoliko koraka,jer ugleda pred sobom grlic pistolja sto ga je Fred bio uperio u njega. „Bill!“ zapovijedi Fred. „Evo me!“ odazva mu se Sanford,koji se nalazio odmah iza njega. „Da osinem tog klipana?“ Upravitelj se okrenu. „Tko je taj covjek?“ zapita sav u strahu. „Ja sam djavo.Dosao sam da te popvedem sobom“,nasmija se Bill.“Nemoj ni pokusavati da mi se opres!“ Pri tom ga tako snazno stegnu svojim rucetinama,da se nije mogao maknuti. „Tako,s tim sam svrsio.A sad mozes,Fred,da saznas od njega st god ti se prohtije.Dajem ti rijec da ce ti sve priznati.Za to cu se vec ja pobrinuti.“ Pri prepadu upravitelju je bio ispao i skotrljao se na tlo hljebac sto ga je drzao pod pazuhom. „Gle hljebac! Kuda si ga nosio,nitkove?“
„Bio sam se uputio...htio sam...da nahranim ribe na vodopadu.“ Izgovor je djelovao saljivo,pa se svi jedva uzdrzase da ne prasnu u grohotan smijeh koji bi ih bio odao. „Tako,tako! Ti nas ocito smatras budalama pa pretpostavljas da cemo ti povjerovati.Kuda si bio namjerio da ides,to nas zanima.Reci nam radije kuda vodi ovaj hodnik!“ „To se vas ne tice!“ „Covjece,govori pristojno,ako neces da ti slomim grudni kos!“ zaprijeti mu Bill,stegnuvsi ga pri tom svom snagom svojih ruku. Upravitelj zastenja.“Pustite me,zaboga,pustite me,reci cu vam!“ „Opisi mi,dakle,put! Kuda vodi ovaj hodnik?“ zapita ga Fred. „Ako produzite pravonjime,stici cete do jednih vrata,iza kojih se nalazi bunar koji snabdijeva zamak vodom.“ „Cime su vrata zatvorena?Zasunom?“ „Ne.Posebnom tajnom napravom.“
„A ti,dakako,umijes njom rukovati?“ „Da“,odgovori upravitelj nakon kratkog oklijevanja. „To je dobro,tako necemo uzalud gubiti dragocjeno vrijeme! Tko jos umije njom rukovati?“ „Grof i moja zena.“ „I nitko drugi?“ „Ne.“ „Nastavi!“ „Iza tih vrata,nesto podalje,postoje druga vrata,s istom napravom,vode u jedan hodnik,a taj se zavrsava pred zavojitim stepenistem.“ „Kuda vodi to stepeniste?“ „Do jednog tornja sa dva sobicka.“ „Tko prebiva u tom tornju?“ Upravitelj zasutje,ali stegnut Sanfordovim gvozdenim rukama,postade zacas meksi od voska i,shvativsi u kakvom se polozaju nalazi,progovori stenjuci: „Kci majora Helbiga.“
„Eto,vidis kako ti se jezik razvezao!“ nasmija se Fred.“Pristup zavojitom stepenistu mora da je mora da je iznutra necim oblozen,jer bi vam inace zarobljenici mogli da smugnu.“ „Da,vrata su iznutra prekrita jednom slikom:vanjskoj strani tih tajnih vrata odgovara na unutrasnjoj strani jedna izbocina nad klinom o koji visi kovir slike.“ „Dobro! Tu cu se ja snaci.Ali mora da postoji i neka veza sa zamkom.“ „Ta se nalazi na drugom odmoristu gdje jedna vrata vode u pust hodnik zamka.“ „Nadam se da si rekao istinu.Ukoliko si nam bilo u cemu slagao,uzmi na znanje da si propao! Ti ces sada,dakako,ostati s nama kao nas zarobljenik.O tvom ce ponasanju zavisiti kakva ce te kazna stici.Bill,uzmi sad drugu svjetiljku i pazi na tog covjeka.Ucini li ti se imalo sumnjivim koji njegov pokret,odmah ga na mjestu ustrijeli!“ Posto pretrazise zarobljenika,da utvrde ima li pri sebi kakvo oruzje,pa mu pronadjose jedan noz,koji Bill turi sebi za pas,krenuse dalje i zaustavise se pred jednim
vratima.Osvijetlivsi ih svjetiljkom i utvrdivsi da nemaju ni zasuna ni brave,Fred se obrati upravitelju: „Kako se otvaraju ta vrata?Odmah da si nam rekao,samo pazi da ne slazes!“ Zarobljenik se bio vec uvjerio da mu i najmanji otpor moze samo da pogorsa polozaj.Zato pokaza prstom izvjesno mjesto na okviru vrata i rece: „Treba samo turiti noz u tu pukotinu i snazno pritisnuti vrata.“ Fred ga odmah poslusa.Vrata tiho skripnuse i u isti cas odskocise.Vlazna,hladna para zapahnu ih iz prostora koji je Fred bio osvijetlio svjetiljkom.Bila je to okrugla,kamenim plocama oblozena nevelika prostorija,s dubokom jamom u sredini u kojoj je visio konopac sto je odozgo bio spusten do samog dna tog bunara koji je snabdijevao zamak vodom. „Ogledajmo pazljivo tu prostoriju prije nego sto u nju udjemo.Svjetiljku moramo zasjeniti,jer bi nas njeno svjetlo moglo odati,ako tko pokusa da odozgo pridje bunaru.Krenut cemo desno i obici cemo jamu.Bill,ti ostani,molim te,ovdje s nasim zarobljenikom.Mi ne
znamo tko se tu pred nama moze da krije pa nas i jedan jedini njegov glasni uzvik moze da oda.Zadrzi njegovu svjetiljku,nama je dosta jedna.“ Fred zasjeni svoju svjetiljku i pridje sa svojim drugovima bunaru.Obidjose sretno bunar i stigose do vrata koja su se otvarala jednako kao i prva,na koja su bili usli u onu prostoriju. Uklonivsi sa svjetiljke zasjenak ugledase pred sobom hodnik koji je vodio pravo dalje do zavojitog stepenista sto se uspinjalo usred okruglog kamenom oblozenog prostora. „Dosad nam zarobljenik nije slagao;njegovi su podaci tacni.A sad tiho,molim vas!“ Sva su se cetvorica,uspinjuci se stepenicama,tiho suljala.Na drugom odmoristu Fred zastade.Osvijetli svjetiljkom stijenu na kojoj zamijeti vrata zacudo otvorena. „To je cudno!“ sapnu. „Da ih nije mozda ostavio otvorena nas zarobljenik?Ili ih je mozda netko drugi nakon njega otvorio?To je mogao biti samo +ludi grof'.Ostanite ovdje,ja cu se sam popeti gore da osluhnem!“
Cas zatim zastade za jednom okukom stepenica.Gore se neko vrijeme zadrza,osluhnu pa se vrati. „Gospodo,stigli smo u pravi cas.Gore je gospodjica Magda,a kod nje se nalazi on.Cuo sam ih oboje i prepoznao sam ih po glasu.“ „Hulja jedna!2 uzviknu Gerd,problijedivsi od uzbudjenja. „Naprijed,popnimo se odmah gore!“ „Stanite!“ zapovijedi mu Fred,drzeci ga cvrsto objema rukama. „Ja ocekujem od svih vas da cete se pokoriti mojim naredjenjima,Vase Gospodstvo“,obrati se zatim Katombu, „uci cete s kapetanom u ovaj hodnik i docekati tu grofa ako mu se posreci da nam gore umakne.Gospodin potporucnik doci ce sa mnom.“ Spomenuta dvojica ostase u mraku,a Fred se s Gerdom pope gore.Na cetvrtom odredistu,na kom se stepeniste zavrsavalo,zastadose pred jednim vratima.Do njih doprijese neciji glasovi.Fred udje,a za njim udje i Gerd.Nadjose se u skromno namjestenom sobicku: krevet,nocni ormaric i dvije stolice,to je bilo sve sto je taj sobicak ispunjavalo,drugog pokucstva u njemu nije bilo.Ni prozora nije u njemu bilo,pa je u njega samo kroz
pukotinu prislonjenih vrata dopirao tracak svjetla.Gerd pridje pukotini i zaviri u pokrajnu sobu. „Tu je kvaka.Udjimo.Samo tiho!“ opomenu Fred svog druga. Na lagani pritisak vrata se otvorise. Na jednom malom divanu sjedio je grof,a u krajnjem kutu sobe stajala je Magda.Uzasnuta,bila je sklopila ruke kao da se molitvom hoce da odbrani od nasrtljiva grofa. „Ne varajte se,golubice moja!“ bio joj u taj cas rekao grof. „Nitko ne zna gdje se vi nalazite,nitko vam nece priteci u pomoc.Samo ako se odazovete glasu moje ljubavi mozete se nadati da cu vas vratiti vasima.“ „Ja vas mrzim i prezirem!“ „Oh,ja sam vec podosta pticica pripitomio.Pripitomicu i vas kad vas spustim u jednu od u kojima krotiti goropadnice.“ „Ja cu umrijeti.“ „Ne umire se tako lako!“ „Bog ce me zastititi i spasiti.“
„Mislite li?Ja bih zelio da znam na koji ce nacin on to udesiti.Vi ste slabi,a ja sam jak.Ja cu to vama i dokazati.“ On se dize,pridje joj sasvim blizu i pokusa da je zagrli,ali pri tom problijedje,jer se u isti cas vrata otvorise i na njima se pojavi Gerd i zgrmje: „Bijednice!“ „Grof se odmah snadje.“Utvare ne govore.“ „O boze,Gerd!“ kriknu Magda i baci se svom dragom u zagrljaj. „Sto trazite vi ovdje?“ prodera se grof,prisavsi gerdu. Odjednom zapazi Gollwitza,koji je bio usao za Gerdom. Tko...tko je to?Gdje sam ja vas vec jednom...vec jednom vidio?“ „Tko sam ja?Ja sam vas zao duh pa sam,dosao da vas pozovem na odgovornost.Moj brat Teodor nestao je u sukobu s vama,a vi ste za to odgovorni.“ „Gollwitz!“ uzviknu sav zaprepasten,iznenadjeni grof.
„Da,i ja se zovem Gollwitz.Dosao sam da osvetim brata,vasem je racunu dospio rok,pa je dosao cas da naplatim zlocince!“ „Jos ne!“ vrisnu Hohenegg. Brzim korakom zgrabi svjetiljku koju je bio sobom ponio pa iskoci napolje kroz vrata spavace sobe.U isti cas tajna vrata,prekrivena slikom,grunuse u unutrasnjost zamka. „Pobjeze!“ uzviknu Fred. „Ali ne zadugo! Ne moze nam on umaci.Ostanite zasad ovdje s gospodjicom,gospodine potporucnice,dok se ja vratim!“ On pozuri u spavacu sobu i zgrabi svjetiljku koju je bio malocas odlozio na jednu stolicu.Zatim pronadje izbocinu nad klinom o koji je visila slika,pritisnu je,i vrata se otvorise.Zacas se nadje napolju i jurnu niz stepenice. Hohenegg je medjutim bio vec presao preko dva odmorista,i nasao se pred vratima koja su vodila u unutrasnjost zamka.Ali svjetlo njegove svjetiljke odjednom obasja Katomba i kapetana,koji su ondje stajali na strazi,spremni da ga svaki cas scepaju,ako na njih naidje.Ali prije nego sto se oni snadjose,on pojuri niz stepenice,izmaknu im i nestade.
„Do djavola!“ opsova Balduin Schubert. „Odjedrio je,a mi smo ovdje ostali kao dvije brodske podrtine.Sto da radimo sada?Da ostanemo na svojim mjestima ili da pojurimo za njim?Da je bar gospodin Gollwitz...“ „Kapetane!“ odjeknu odjednom u neposrednoj blizini Fredov glas. „Gospodine barune,jeste li vi to?“ „Da,ja sam“,zacu se odgovor i u isti cas izroni iz tame obasjan svjetlom svoje svjetiljke Fredov lik. „Jeste li vidjeli 'ludog grofa'?“ „Da,bljesnuo je tu i u isti cas nestao brzinom munje.“ „Jeste li vidjeli kojim je pravcem udario?“ „Pojurio je niz stepenice.“ „Sigurno je pokusao da preko hodnika umakne kroz sobu s bunarom.Ali u tome nece uspjeti ako ga Bill na drugoj strani i dalje vreba.On ce nam ga pritjerati.Hajdemo da ga docekamo!“ Svi jurnuse niz stepenice.Stigavsi na najnize odmoriste,ugledase pred sobom na prilicnoj udaljenosti bjegunca,ciji je jik bio jasno obasjan svjetlom njegove
svjetiljke.Pohitase za njim,ali bjegunac,zacuvsi sum njihovih koraka,jurnu jos brze,pa se udaljenost izmedju njega i njih nije smanjivala.Nakon dvije minute stize do sobe s bunarom.Vec je bio napola optrcao jamu,kad nekoliko koraka ispred njega odjeknu Billov glas: „Stani! Stani odmah,ili pucam!“ Vidjevsi da mu je i tu put zakrcen,Hohenegg se zaprepasti,uzmaknu nekoliko koraka,zatetura i nesretnim slucajem stade na jednnu olabavjelu plocu koja se pod teretom njegova tijela pomaknu,i to na onu stranu gdje je u neposrednoj blizini zjapila bunarska jama.Bjegunac se zatetura,podize jednu nogu da nadje uporiste,ali izgubi pri tom sasvim ravnotezu,u isti cas kriknu uzasnut i pade nauznak u bunar.Mukao se tutanj razleze kad grofovo tijelo udari o dno bunara. Nekoliko trenutaka zatim pojavi se u sobi s bunarom Fred sa svojim drugovima. „Bill!“ „Fred!“ „Gdje je 'ludi grof'?“
„Pao je u bunar.“ „U bu...“ Rijec mu zape u grlu,toliko je bio iznenadjen i zaprepasten. I drugi zamuknuse,uzasnuti.Iz one strasne dubine nije bilo cuti glasa-grofovo se tijelo bilo sigurno razmrskalo. „Bog mu je sudio!“ uzviknu najzad Fred,blijed kao mrtvac. „Groza me hvata.Ostavimo to strasno mjesto.“ Katombo pridje oprezno bunaru i osluhnu.Mrtva tisina bila je ocit znak da je zlocinac mrtav.Okrenuvsi se prema svojim drugovima,ne krijuci svoje uzbudjenje,rece drhtavim glasom: „Kao covjek,a pogotovo kao njegov rodjak ne radujem se njegovoj smrti,ali bih se bio takodjer tesko odlucio da ga izvedem pred sud.Na taj je nacin stvar slucajem rijesena.Hajdmo sad odavle!“ „Da,hajdmo!“ slozi se s njim Fred. „Ali najprije da vidimo Gerda i Magdu,koji ce sigurno biti u brizi za nas.Kapetane,uzmite ovu svjetiljku i podjite po njih.“
Uzevsi svjetiljku,Schubert pohita hodnikom pa se zavojitim stepenistem pope do Magdina zatvora.Djevojka je vec bila dosla k sebi. „Kako stoje stvari?“ upita Gerd kapetana. „Dobro,vrlo dobro-za nas!“ „Gdje je grof?“ zapita ga u strahu Magda,glave naslonjene na Gerdove grudi. „On je mrtav.Htio je da nam umakne pa je pao u bunar.“ „Sveti boze!“ uzasnu se mladic. „Dodjite brzo! Drugovi nas cekaju.Ovdje nemamo vise sta da trazimo.“ Gerd uze djevojku pod ruku i krenu s njom.Za njim krenu i njegov otac i zatvori za sobom vrata prekrivena slikom.Ubrzo stigose da drugova koji su ih nestrpljivo cekali. Naprasnom grofovom smrcu najvise je bio potresen upravitelj zamka Geissler.Bio je to opak covjek,koji je grofu bio pri ruci u svim njegovim necasnim podvizima,ali nije ipak bio okorio zlocinac.Kad je na svoje oci vidio kako mu se gospodar srusio u bunar,bio je protrnuo od
uzasa.Ali njegov je otpor bio potpuno skrsen,jer sad nije imao da se boji svog gospodara,ako oda njegove tajne. Izisavsi iz sobe s bunarom i zatvorivsi za sobom vrata,Fred se obrati Geissleru: „Momce,s tvojim smo gospodarom svrsili: on je dobio zasluzenu placu.Sad si ti na redu!“ „Smilujte se,smilujte se“,zajeca zarobljenik. „Sve cu priznati.“ „Poznajes li mog brata Teodora Gollwitza?“ „Da,poznajem ga.“ „Znas li da li je jos ziv*“ „Da ,jos je ziv.“ Taj neocekivani odgovor,mada mu se neko vrijeme i nadao,toliko iznenadi Freda,da se gotovo onesvijesti pa se okrenu u stranu da prikrije svoje uzbudjenje.Katombo to primijeti pa mu,saosjecajuci s njim,rece: „Gospodine barune,umirite se i dopustite mi da ja tom covjeku umjesto vas postavim izvjesna pitanja! Vi ste suvise uzbudjeni,da biste mogli to uciniti.Ej,momce“,obrati se on zatim zarobljeniku, „ti si rekao da
je gospodin barun Gollwitz jos ziv.Gdje se on sada nalazi?“ „Sasvim tu blizu,u jednom podzemnom zatvoru.“ „Hoces li nas povesti tamo?“ „Hocu.“ „Tko je nosio hranu zarobljeniku?“ „Ja licno.“ „A kad tebe nije bilo u zamku?“ „Moja zena.“ „A sto ste mu nosili?“ „Hljeba i vode“ promuca upravitelj.“I nista drugo?“ „Nista.“ „Bili ste zaista darezljivi prema njemu.Djavo ce vas jednom za to nagraditi.Ja se samo cudim sto Hohenegg nije skinuo sebi s vrata svog suparnika!2 „Gospodine,to ja ne bih bio nikako dopustio,jer ja nisam ubica.“
„To ti,naravno,kazes samo zato da sebe opers.Ali ja ti moram priznati da nisam sasvim nezadovoljan tobom,ukoliko nam,nisi slagao.A sad nas povedi do podzemnog zatvora koji si malocas spomenuo!2 Mala se povorka pokrenu.Sprijeda je isao zarobljenik s Billom koji ga nje ni caskom gubio s vida.Za njima je isao Fred,koji je bio neopisivo uzbudjen,a kao zastitnica isli su za njima ostali. Kod kablice za vodu upravitelj zastade. „Stigli smo na lice mjesta,pred sam tajni zatvor.“ „Ali ja tu ne vidim vrata!“ zacudi se Katombo. „Vrata su s vanjske strane oblozena kamenom koji lici sasvim na kamen od koga je zgrada izgradjena,pa ih je zato tesko i raspoznati.Evo,pogledajte!“ Pri tom se sagnu i podize s poda mali kamen.U isti cas se pomoli kraj duge zeljezne motke.On je okrenu i pred njima se u isti cas otvorise uska,od greda sastavljena vrata.Kroz uzak otvor zapahnu ih odvratan miris.U zatvoru,koji je Bill bio osvijetlio,lezalo je lancima vezano ljudsko bice,odjeveno u krpe.Pored naramka nagnjile
slame na kojemu je zatvorenik provodio noc,nalazio se napola razbijen vrc. „Oh,boze!“ uzviknu Katombo. „Zar je to covjek! Jeste li to vi,gospodine Gollwitz?“ „Bice,nalik na covjeka,odize se s tla i svojim se tamnim,strasnim ocima,duboko uadjenim u ocnice sto su licile na ocnice mrtvacke lubanje,zagleda se u ljude sto su pred njim stajali. „Uklonite svjetlo!“ zacu se potmuo,promukao glas. „Pali mi oci i mozak.Nosite se odavle!“ „Gospodine Gollwitz,jeste li se zazeljeli slobode?“ „Slobode!“ odazva se krikom covjek. „Sloboda,to u vasem jeziku znaci smrt! Da,ubijte me,ubit cete covjeka koji je vec mrtav!“ „Gospodine Gollwitz,mi vam donosimo slobodu,a uz nju i pozdrave koje vam upucuje vas brat Fred.“ Sad se Fred vise nije mogao suzdrzati.On odgurnu Katomba i jurnu u celiju. „Teodore!“
Odjeknu strasan krik,a cas zatim jazbina utonu u tisinu,isprekidanu samo poljupcima kojima je mladic obasipao usta svog onesvijestenog brata. Katomba,odnosno kako cemo ga odsada zvati,grof Wilhelm Hohenegg,izidje pred drugove s ovim prijedlogom: „Ja sam odlucio da kroz glavnu kapiju udjem u zamak pa molim gospodina Sanforda da me prati i uz to smjesti naseg zarobljenika na sigurno mjesto.Kad to svrsimo,poslat cu po njega i po ostale drugove; ja mislim da ce dvoja kola za sve nas biti dovoljna.U medjuvremenu izdat cu naredjenje da se u mom dvorcu spremi docek mojim sticenicima.A zatim cemo morati napustiti zo tuzno mjesto,ako necemo da nas mrak ovdje zatece.“ Malo zatim mala se povorka pokrenu.Ispred svih isao je Bill sa zarobljenim upraviteljem,za njim je isao Gerd s Magdom u narucju,za nji Fred sa svojim bratom Teodorom,a na kraju povorke kapetan s Grofom. Kad stigose do strmih stepenica kojima se silazilo do kanala,Magda se jos cvrsce privi uz grudi svog zastitnika i sapnu mu:
„Gerd,dragi Gerd,ti si me u svom narucju ponio ovamo,hoces li me i kroz zivot pronijeti na svojim rukama?“ „Hocu,i jos kako,jos kako rado!“ obeca joj Gerd i pritisnu joj poljubac na usne koje mu se spremno podase.. ............................................................................................ Godinu dana zatim bi posvecen ponovo dvorac Helbigsdorf.Major nije imao dovoljno sredstava za izgradnju novog doma,ali mu vojvoda,imajuci u vidu njegove boracke zasluge ,stavi na raspolaganje potrebnu svotu. Na svecanosti toga dana bio je naravno pozvan i vojvoda sa svojom suprugom.Pored njih Helbig je zelio da vidi na taj dan i one koji su mu bili narocuto srcu prirasli. Duga povorka kocija pope se na brezuljak na kom je bio obnovljen dvorac.Povorku su predvodila vojvodina kola. Majorove sestre ocekivale su nestrpljivo goste. „Dolaze!“ uzviknu ona u plavoj haljini. „Svi!“ dometnu ona u zelenoj haljini.
„Svi zajedno!“ nadopuni druge dvije sestre ona u grimiznoj haljini. Kad udjose tandrcuci u dvoriste,gdje domacica dolicno doceka goste.Iza vojvodskog para izidje iz svojih kola Gerd,a za njim izidjose iz svojih kola kapetan Schubert s Karavejem,kovac Schubert sa svojom zenom i na kraju povorke grof Wilhelm Hohenegg,raniji Nurvan-pasa. Pozdravima i stezanju ruku,pitanjima i odgovorima nije bilo ni kraja ni konca,a otegnu se i razgledanje dvorca,i tako prodje dosta vremena prije nego sto sjedose za stol. Vojvoda zauze predsjednicko mjesto.Njegovo se zadovoljstvo odrazavalo i na lijepom licu njegove susjede Magde.On je umio da zabavlja goste,pa se na njegovu licu moglo vidjeti da je spremio razna iznenadjenja.Bio se upravo obratio Karaveju: „Vama je sigurno poznato da sam ja bio prijatelj neke Lilge.“ „Da.Vase Gospodstvo,to mi je poznato“,odgovori kormilar. „Cuo sam da se vi i vas drug Schubert spremate da zatrazite otpust iz mornarice.“
„Tako je.Starimo i...“ „Da,da“,prekide ga vojvoda. „Ali kao kormilar,to jest kao potporucnik necete valjda prije vremena traziti otpust iz mornarice.“ „Oh,Vase Gospodstvo...!“ promuca sretni kormilar. „Ne zahvaljujte mi,vi ste to zavrijedili!“ rece mu vojvoda,a zatim se obrati Schubertu: „A vi ste se kao kapetan istakli na svom putu da otoka dragulja pa vam taj polozaj pripada i u mojoj mornarici.“ „Ah,sto mu gromova. „Vase Gospodstvo,zar ja da budem kapetan?“-uzviknu smjeli Balduin. „Vi ste to zasluzili,prijatelju,i ja se radujem sto mi se pruzila prilika da za ovim stolom pozdravim kao kapetana i vaseg sina.“ Gerd se dize sav sretan. „Vase Gospodstvo,zar sam ja tu cast zasluzio?“ „Molim vas,prepustite meni tu odluku o tome.“ „Ja ne nalazim rijeci,Vase Gospodstvo,kojima bih mogao da vam zahvalim na castima kojima ste obasuli moj
dom“,uzviknu major. „Pa i taj je dom dar vase darezljive ruke koju ja...“ „Stanite!“ prekide ga vojvoda. „Vrijeme je da objasnim tu zabludu.Nisam vam ja darovao taj dom,darovao vam ga je svake casti i postovanja vrijedan kapetan Balduin Schubert.“ „Ah!“ odjeknu iz usta svih prisutnih usklik cudjenja. „Da“,nastavi vojvoda. „Kapetan je na jednom dalekom indijskom otoku zajedno s barunom Gollwitzom otkrio golemo blago,pa njemu i Karaveju,koji je takodjer ucestvovao u tom pothvatu,pao u krilo prilican djelak.Zar vam nije pricao o tome?“ „Ne,ni rijeci!“ uzviknu major sav zapanjen. „Onda ce nam tu uzbudljivu pricu o otoku dragulja ispricati kasnije,uz casu vina,barun Friedrich.“ Sad skoci na noge Helbig i zagrli starog morskog vuka. „Prijatelju Schubert,podigni svoju casu,a ja cu svoju,pa se povezimo vezom pobratimstva.Ti si otac,a ja poocim istom mladicu,budimo,dakle,braca.“
„Zasto samo braca,a ne i oci jedne kceri?Majore,ja sam slobodan da za svog mladog mornarickog kapetana,sina Balduina Schuberta,zaprosim ruku vase kceri Magde.Hocete li mi dati kosaricu?“ Svi kliknuse radosno,a dvoje mladih se pred svima zagrlise. „Vidis li Parpara“,rece Toma, „tako je i kod nas pilo,kad si mi prvi poljupac dala.“ Svi se nasmijase,a vojvoda nastavi: „Ja ne vjerujem da se tu ne bi mogle naci jos dvije srodne duse koje se vole.Gospodjo Hartmann,ja znam da vi volite vjeernu dusu koju sam vam ja namijenio.Poslednja prepreka koja je tome dosada stajala na putu sad je nestala,i ja sam uvjeren da vi tu vama srdnu dusu necete odbiti.“ Gospodja Hartmann obrati se sad,s radosnim smijeskom na usnama,cestitom kapetanu Schubertu: „Balduine,vilis li me zaista jos?“ „Djavo neka me nosi ako mi uopce pada na pamet da ti kazem 'ne'.Ja sam za tebe,kao praotac Ruben za svoju
Jezabel,sluzio tolike godine pa sam sretan sto ti sad mogu dobaciti konop i tegliti te za sobom.“ Posto svoju biblijsku vjernost potvrdi na tako sjajan nacin,zveknuse case po drugi put,pa je Fred sad mogao da isprica svoju pricu o otoku dragulja. Uvece istoga dana tri se sestre povukose u svoje spavace spobe.Prije nego sto ce se rastati,uzme rijec Freja: „Dvuje vjeridbe u jedan dan,hm!“ „Da,dvije! Hm!“ primijeti i Vanka. „Ah,dvije! Hm!“ potvrdi Cila. „A mi?“ zapita ljutito povisoka. „Da,mi?“ upadne joj u rijec ona omalena. „Oh,mi!“ rece bijesno ona krupna. „Ja ne mislim uopce da se udam!“ zakle se ona u modroj haljini. „Ja necu ni za koga da podjem!“ odluci ona u zelenoj haljini. „A ja se necu nikad vjeriti,nikad!“ prisegnu krupna i pritisnu njezno Mimi na svoje grudi...
