Kriminoloska Analitika Udzbenik

Univerzitet u Sarajevu FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE STUDIJE

Prof.dr. Elmedin Muratbegovi Muratbegovićć

KRIMINOLOŠKA ANALITIKA Hrestomatija

Sarajevo, 2014.

Univerzitet u Sarajevu Page | 2

FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE STUDIJE

Prof.dr. Elmedin Muratbegović Muratbegović

KRIMINOLOŠKA ANALITIKA Hrestomatija

Univerzitet u Sarajevu Page | 2

FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE STUDIJE

Prof.dr. Elmedin Muratbegović Muratbegović

KRIMINOLOŠKA ANALITIKA Hrestomatija

Page | 3

Pred Vama je hrestomatski rukopis namijenjen isključivo studentima 1. ciklusa studija kriminologije za potrebe modula: Kriminološka analitika.  Nadam se da će Vam ovi materijali biti dostatni za uspješno spremanje ispita iz pomenutog modula. S poštovanjem, poštovanjem,

1.

Uvod

U svakodnevnom životu često koristimo termin „analiza“, „analitika“, „analitičar“, a da se ne bavimo podrobnije značenjem. Posebice u oblasti izučavanja kriminaliteta pomenuti termini imaju naročit značaj, jer

Page | 4 je kriminalitet po svojoj naravi kompleksna pojava koja se može adekvatno spoznavati samo ako se raščlani, razloži na sastavne dijelove. Kriminološka analiza je nova tema u obrazovanju u kriminalistici, kriminologiji i sigurnosnim stud ijama, a kolegij kriminološke analitike daje studentima priliku da spoje teoriju, metode istraživanja i praksu.

Studenti se, naime, trebaju obučiti ne samo za vladanje stručnim vještinama, nego i teorijskim znanjem i alatom za argumentiranu kritiku postojećeg znanja, a što (barem djelomice) pruža kolegij kriminološke analitike.

Neka tipična pitanja koja se postavljaju u kriminološkoj analitici su:



Koje lokacije su “aktualne” u pogledu auto krađ a?



Da li se više krade sa viših ili sa nižih spratova zgrada?



Je li manje kriminala u bolje osvijetljenim ulicama?



Jesu li kuće privlačnije za počinitelje kaznenih djela od zgrada?



U koje doba godine se najviše krade?



Je li jednaka vjerojatnoća da se postane žrtvom općenito ili pojedine vrste kriminala?



Da li je policija adekvatno organizirana da se suprotstavi kriminalitetu?

Kriminološka analitika u stanju je dati odgovor na pomenuta pitanja i pružiti validnu činjeničnu osnovu donosiocima odluka u kom pravcu reagirati i usmjeriti napore na rješavanje problema. Bez takve činjenične osnove postupanje donosioca odluka bilo bi stihijsko i dezorganizirano, ne bi polučilo željeni uspjeh, te bi iscprljivalo materijalne i kadrovske resurse. Tako bi primjerice potvrdan odgovor na pitanje da li kriminala ima manje u bolje osvijetljenim ulicama mogao pružiti činjeničnu osnovu da bolje ulično osvjetljenje zaista

situacijski preventivno djeluje, te bi služilo kao temelj policijskim zvaničnicima da aktivnosti policije usmjerava na dijelove grada koji su sa stanovišta prilike (koju pružaju slabije osvjetljeni dijelovi grada) u težoj poziciji. Isto tako je dakako moguća situacija da nema neke značajnije razlike u pogledu stanja krim inaliteta razmatrajući ga kroz prizmu geografske distribucije. U svakom slučaju se zaključak ne bi trebao izvoditi bez konsultacije adekvatnih podataka.

Podaci koje prezentira analitika, dakle, bili bi od koristi za donošenje odluka i relokaciju resursa. U konačnici bi se na taj način ostvarivala „politika zasnovana na činjenicama“ (eng. evidence based policy ), a ne politika zasnovana na impresijama i špekulacijama.

2.

Page | 5

Pojam i vrste kriminološke analitike

2.1. Pojam kriminološke analitike

Na početku uvodnog dijela kratko smo naznačili da se sa terminom analitika veže niz drugih te rmina. Jedna od osnovnih stvari jest dakako distingviranje analitike kao procesa i organizacije i njezino definiranje.

Tako se analitika može shvatiti kao analitičko-sintetički proces stjecanja nekog ciljno određenog

saznanja o nekom predmetu užeg ili šireg obuhvatâ, primjenom siste matske kombinacije raznih metoda. Istodobno, analitička služba je organizacija (ili njezin dio) čiji je pretežan ili isključiv zadatak

da stječe saznanja o nekom predmetu (ili više njih) kontinuiranim, sistematskim proučavanjem određenih pojava i procesa (Termiz & Milosavljević, 2008). Iz navedenog se može zaključiti da je analitika proces koji se zasniva na analizi (raščlambi) i sintezi (ponovnom spajanju) nekog predmeta (najčešće misaonog). Mi, naime, raščlanjivanjem predmeta spoznajemo njegove osobine, elemente, njihov međusobni odnos, a spajanjem ih dovodimo u neku smisaonu

vezu. Moguće je, npr., da razlažemo stanje kriminaliteta po vremenskim jedinicama (recimo, godinama), kako bismo zaključili koja godina je „najopterećenija“ kriminalitetom. Kada t ako dobivene podatke dovedemo u vezu sa ekonomskim kretanjima u društvu, iznenadnim krizama, demografskim promjenama i sl., moguće je da smisleno interpretiramo zabilježeno stanje kriminaliteta. Stoga je osnova analitike analiza, ali i sinteza neke pojave i njezinih dijelova.

Iz navedenog se može zaključiti da je analitika i organizacija. Naime, bavljenje analitikom, kao djelatnošću koju prakticiraju ljudi, podrazumijeva da postoji profesionaliziran dio neke organizacije (ili posebna organizacija) koji se poglavito ili isključivo bavi procesom analitike. Tako u policiji postoji odjeljenje

analitike, u pravosuđu odjel za pravosudnu upravu, itd. Bitno je da analitika kao proces podrazumijeva da postoji dio društva koji provodi taj proces (i obrnuto). Kriminološka analitika je dio aplikativne kriminologije (kao naučne discipline kriminologije) 1  koja

povezuje teoriju i praksu. Aplikativna kriminologija, pak, utječe na praksu na sljedeći način (prema Stout, Yates & Williams, 2008): 1.

Instrumentalno

2.

Simbolično

3.

Konceptualno

Kriminološke spoznaje koje pruža aplikativna kriminologija djeluju instrumentalno  ako se izravno koriste kao osnova za donošenje odluka. Neko kriminološko istraživanje, npr., sugerira da alternativni načini 1

Većina se nauka sastoji od većeg ili manjeg broja naučnih disciplina. Tako se kriminologija sasto  ji od kriminalne

etiologije, kriminalne fenomenologije, kriminalne psihologije, aplikativne kriminologije, itd.

reagovanja na kriminalitet imaju veće preventivno djelovanje na buduće kriminalno ponašanje osuđenih osoba. Ovakvi nalazi služe kao osnova stručnoj javnosti da u kaznenoj politici više pažnje posvete alternativnim načinima reagiranja na kriminalitet nego tradicionalnim. Kriminološke spoznaje mogu također samo potvrditi ono što je već u formi zvanične odluke realizirano ili čija realizacija traje. U tom slučaju

Page | 6 aplikativna kriminologija djeluje simbolički (npr. već je donesena odluka da se oformi posebno odjeljenje unutar kriminalističke policije koje bi se bavilo samo maloljetnom delinkvencijom. Takva odluka se zasnivala na procjenama donosioca odluka bez valjane činjenične osnove. Tek je naknadno kriminološko istraživanje potvrdilo opravdanost takvog postupanja, u kom slučaju se donosioc odluka poziva na provedeno istraživanje tek da bi potkrijepio vlastitu odluku). Najzad, moguće je da neka kriminološka saznanja djeluju tek kao najšira osnova, kao osnovni opći stavovi od kojih kreće neko naše mišljenje. U tom slučaju kriminološke spoznaje di o su uvriježenog, općeprihvaćenog sistema spoznaja (poput, recimo konstatacije da je obitelj bitan faktor maloljetne delinkvencije, ili da je popriličan dio kriminalnog ponašanja situacijskog karaktera), pa zapravo djeluju neizravno, nakon izvjesnog vremen a. U opisanom slučaju kriminološke spoznaje djeluju konceptualno na donošenje odluka.

Kriminološkom analitikom se bave naučnici (ako se promatra kao dio aplikativne kriminologije), ali i praktičari (ako se promatra kao organizacija). Stoga se može reći da je kriminološka analitika akademska oblast (kriminološka disciplina)   i oblast struke koja se koristi sistematskim istraživanjima da podržava rad

policijskih i sl. organa i daje informacije različitim korisnicima. Tijekom vremena su se javljale različite definicije kriminološke analitike. Jedna od najcitiranijih je sljedeća: "[Kriminološka analitika je] s kup sistematskih, analitičkih procesa usmjerenih na pružanje pravovremenih i relevantnih informacija u odnosu na kriminalitet kako bi se pomoglo operativnom i administrativnom osoblju u planiranju i raspoređivanju sredstava za prevenciju i suzbijanje kriminalnih djelatnosti, pomaganje u istražiteljskom procesu, i povećanju stope hvatanja počinitelja KD -a i rješavanja kaznenih slučajeva. U tom kontekstu, kriminološka analitika podržava mnoge policijske funkcije, poput uporabe patrola, specijalnih pol. operacija i taktičkih postrojbi, kriminalističkih istraživanja, planiranja i

istraživanja kriminaliteta, sprječavanja kriminala i administrativnih usluga (budžetiranje i planiranje programa)" (Gottlieb, Arenberg & Singh, 1994). Nešto drugačiju, sažetiju definiciju iznosi Rachel Boba (2005): "Kriminološka analitika je sistematsko proučavanje kriminaliteta i problema nereda, kao i drugih pitanja kojima se bavi policija- uključujući i socijalno-demografske, prostorne i

vremenske čimbenike kriminaliteta- kako bi pomogli policiji u hvatanju počinitelja kaznenih djela, smanjenju kriminala i nereda, sprječavanju kriminala, i evaluaciji učinjenog”. Pojašnjenje svakog aspekta ove definicije pomaže da se jasnije sagledaju razni elementi kriminološke analitike. Općenito, „proučavati“ znači ispitivati, istraživati, pažljivo pregledati, i/ili razmatrati informacije. Središnje žarište kriminološke analitike je proučavanje kriminala i nereda (npr. buka, prisustvo beskućnika ili ovisnika o drogama, druge sumnjive aktivnosti), problema i informacija vezanih za prirodu kaznenih

događaja, kriminalce, žrtve ili mete kriminala (mete su neživi objekti, kao što su zgrade ili imovina).

Kriminološka analitika nije slučajan ili anegdotalan pristup kriminalitetu, nego ona uključuje primjenu društveno-znanstvenih postupaka prikupljanja podataka, analitičkih metoda, te statističkih tehnika. Podaci kojima se bavi kriminološka analitika su k vantitativne (numeričke) ili kvalitativne prirode. Tako se prikupljaju podaci o količini kriminaliteta (broju KD -a) zabilježenom na nekom prostoru i vremenu,

Page | 7 trajanju kriminalnih događaja, učestalosti u odnosu na ukupan broj stanovnika, itd., ali i o osobi nama tog područja i vremena, odnosima između pojedinih geografskih cjelina, itd. Analitika se bavi sociodemografskim (spol, dob, socijalni status, religijska i etnička pripadnost, obrazovanje), prostornim (geografska distribucija kriminaliteta i problema nereda) i vremenskim (mjesečna,

kvartalna ili godišnja distribucija kriminaliteta i problema nereda, ali i doba dana, dan u sedmici, i sl.) karakteristikama kriminaliteta.

Završni dio gore navedene definicije -"kako bi pomogli policiji u hvatanju počinitel ja kaznenih djela, smanjenju kriminala i nereda, sprječavanju kriminala, i evaluaciji učinjenog "- uglavnom sažima ciljeve kriminološke analitike. Prvi cilj kriminološke analitike je potpora policijskog rada. Bez policije ne bi bilo

kriminološke

analitike, jer većina onoga čime se bavi analitika (makar je u organizacijskom smislu ne provodila policija)

potiče iz policijskih evidencija i općenito njihova rada. Stoga je prvi primarni cilj kriminološke analitike rješavanje konkretnih kaznenih djela hvatanjem počinitelja, i to povezivanjem aktualnih predmeta sa onim koji su već okončani (npr. kriminalistički istražitelj na temelju posebnog modus operandi [tj. metode krivičnog djela] jednog razbojništva pretražuje bazu podataka prethodnih razbojništva za slične slučajeve kako bi došao do indicija o mogućem počinitelju). Drugi primarni cilj policije je da smanji kriminal i nered. K riminološka analitika pomaže u identif i-

kaciji i analizi kriminala i nereda, te omogućava relokaciju fokusa nadležnih organa na aktua lne probleme. Analiza, npr., može ukazati da je problem krađe automobila jako prisutan i da se može očekivati njegova ekspanzija u narednom periodu. To može poslužiti donosiocima odluka da usredsrede aktivnosti nadležnih organa na pomenuti problem. Na osnovu podataka koje pruža kriminološka analitika moguće je i preduprjeđivati (prevenirati)

kriminalitet. Ne bi bilo, npr., moguće koncipirati uspješnu kampanju prevencije imovinskog kriminaliteta ako se ne bi raspolagalo adekvatnim podacima koji bi ukazival i koje su mete ili žrtve najčešće, koji se oblik

imovine najčešće otuđuje, itd. Zasnovana na tim podacima, prevencija bi bila daleko uspješnija nego stihijsko postupanje koje bi se temeljilo na intuiciji donosioca odluka (moglo bi se, npr., sugerirati da su sitniji pred-

meti od vrijednosti najčešća meta, a da su viši spratovi nebodera osobito pogođeni provalama, te kampanjom povećane opreznosti stanara bi se preveniralo neopaženo prisustvo sumnjivih lica u tim objektima). Konačni cilj kriminološke analitike je evaluacija učinjenog. Takva procjena se odnosi na dva glavna područja: (a) uspješnost programa i inicijativa za kontrolu i sprječavanje kriminala i nereda, i (b) kako se (ne)uspješno upravlja policijskim organizacijama. Kako, naime, neki program smanje nja ili prevencije kriminaliteta podrazumijava da se ocijeni (evaluira) sa stanovišta uspješnosti onoga zbog čega je pokrenut, to analitika pruža nezamjenjivu osnovu za kvalitetnu evaluaciju. Kriteriji uspješnosti policijskog rada, planiranje

kadrova, redizajniranje područja nadležnosti policijskih uprava i sl. se u idealnom slučaju treba temeljiti na

objektivnim podacima koje pruža kriminološka analitika , a ne na intuiciji ili subjektivnosti u nekom drugom smislu.

Shematski se izloženo može prikazati na sljedeći način:

Page | 8

2.2. Proces kriminološke analitike

Generalno se proces kriminološke analitike sastoji od četiri faze: prikupljanja podataka, sređivanja podataka, analize podataka, i njihove diseminacije. Poseban se dio odnosi na povratne informacije koje o

procesu analitike pružaju njihovi korisnici.

Page | 9

Shematski se taj proces može prikazati na sljedeći način:

2.3. Prikupljanje podataka Prvi korak u analizi procesa kriminala je prikupljanje podataka, a taj je korak tijesno vezan uz pohranu

Page | 10

podataka. Prikupljanje podataka je usmjereno, koncentrirano skupljanje informacija preko javnih i tajnih sredstava, iz svih mogućih izvora. Ovaj korak se odvija van kontrole krim inološkog analitičara. Veći

dio podataka policija, npr. prikuplja nemajući u vidu kasniju analizu tih podataka. To je jednostavno njihova dužnost po zakonskim i drugim propisima. Podaci za krim inološku analitiku mogu biti prikupljani iz mnoštva izvora, poput:

Povjerljivi informanti: pojedinci sa direktnim pristupom informacijama o ilegalnim aktivnostima

ili sistemima koji daju ove informacije agencijama za sprovođenje zakona. Tajne operacije: namjerno i planirano postavljanje osoblja (nije nužno da budu snage zakona) unutar nezakonitog sistema u svrhu sticanja specifičnih elemenata in formacija vezanih za sistem. Prethodna istraga: ranije izvedeni zaključci iz prethodnog prikupljanja i analize povezanih kriminalnih aktivnosti organizacija ili pojedinaca. Zakonski instrumenti: upotreba instrumenata kao sto su nalozi za pretres i sudski pozivi da bi se prikupile informacije od zastićenih izvora ili ne ko -operativnih subjekata. Pohranjivanje informacija i povratni sistemi: podaci koji su već prikupljeni i pohranjeni u spr emište informacija (baze), kao sto su kabinet s kartotekom ili komp juterska banka podataka.

Fizički dokazni materijal: informacije o fizičkim uslovima dobijenim sa mjesta zločina, od žrtve ili osumnjičene osobe i njegove okoline. Lična prismotra: lično diskretno motrenje i zapisivanje aktivnosti. Tehnička prismotra: diskretno motrenje i zapisivanje aktivnosti putem upotrebe tehničkih ur eđaja. Interna razmjena: informacije dobijene od, ili razmjenjene sa drugom osobom iz snaga za spro-

vođenje zakona. Regionalne obavještajne mreže: agencije koje olakšavaju razmjenu informacija i pružaju određene usluge podrške unutar određenog područja. Slobodni izvori: sastavljanje informacija koje su već prikupile vladine agencije i druge institucije, uključujući javne spise. Otvorene reference: naučna dokumentacija i drugi referentni materijali, kao što su novine. Intervjui: informacije dobijene putem korištenja planiranog, ali neformalnog dijaloga; učesnici se obično ne odnose neprijateljski jedan prema drugom. Ispitivanje: lično intervjuisanju sa iznimkom da stanje neprijateljskog odnosa može postojati između učesnika. k ratak brifing: formalni sastanak ‘pitanje -odgovor’ između članova iste jedinice, agencije i/ili profesije. Kompjuterska tehnologija: postoje mnogobrojne metode dobijanja informacija iz kompjuterskih izvora. Internet, e-mail i web stranice su samo neke od njih.

Proces prikupljanja podataka zahtijeva sljedeće: 1. Podaci moraju biti prikupljeni precizno i dosljedno (ne smije biti varijacija u metodologiji bilježenja ili kvalifikacije pojedinih delikata); 2. Samo prikupljati podatke prikladne za kriminološku analitiku (analitiku interesiraju samo podaci koji

Page | 11 imaju smisla za analizu kriminaliteta i srodnih pojava, a ne irelevantni); 3. Podaci moraju biti prikupljeni pravodobno (npr., ne 6 mjeseci nakon opažanja); 4. Podaci moraju biti dovoljno dugo dostupni kako bi bilo moguće provesti analize (ako se žele analizirati višegodišnji trendovi kriminaliteta, podaci moraju biti arhivirani i dostupni za analize); 5. Podaci moraju biti dostupni u “sirovom obliku” da se pretražuju i pohranjuju (analitičar bi bio značajno ograničen u svom radu kada bi raspolagao samo sa standardiziranim ili sumiranim podacima, a ne pristupom pojedinačnom dosjeu kojega bi mogao pregledati i kombinirati sa drugim predmetima). 2.4. Sređivanje podataka

Kako je naznačeno, većina podataka koji se koriste za kriminološku analitiku se prikupljaju u svrhu drugačiju od analize (najčešće jer je to opis posla onoga koji vrši bilježenje podataka). Jasno je da m etodologija prikupljanja tih podataka, njihovo g evidentiranja, i sl. ne odgovara nužno onome što kriminološki

analitičar namjerava uraditi sa tim podacima. Podaci se, pored toga, trebaju i kontrolirati (najčešće tehnički [npr. provjerava se određeni skup podataka da li raspolaže svim podacima] i logič ki [npr. provjera ima li pogrešaka u logici bilježenja podataka]). Iako referira na više zadaća, najčešće sređivanje podataka obuhvata: 1.

Čišćenje: proces ispravljanja pogrešaka i nedosljednosti u podacima

2.

Geokodiranje: postupak dovođenja kriminološke anal itike u vezu sa geografskim podacima tako da oni mogu biti prostorno analizirani

3.

Stvaranje nove varijable: proces rekodiranja ili računanja nove varijable iz postojećih varijabli za

učinkovitiju analizu (npr. kategorij e kaznenih djela konstruirane iz posto jećih kategorija [spajaju se svi podaci koji se odnose na imovinski kriminalitet, iako se u bazi prikazuju samo za pojedina kaznena djela]).

2.5. Analiza podataka

Ovo je ključna faza kriminološke analitike i zapravo se može smatrati analitikom u užem smislu. Analiza podataka o kriminalitetu je “sinteza policijskih i drugih relevantnih podataka kako bi se identificirali i

Page | 12

interpretirali obrasci i trendovi kriminaliteta i informirala policija i pravosudni organi” (John & Maguire, 2007). Analiza podupire prevenc iju, represiju i istraživanje kriminala osiguravajući policiji podatke koji

omogućuju fokusiranje (prioritizaciju) u njezinom radu. Prikupljeni i sređeni podaci bi, naime, imali malu vrijednost kada bi ostali samo na toj razini. Oni se trebaju raščlaniti i dovesti u međusobnu vezu, kako bi se utvrdile pravilnosti u stanju i kretanju kriminaliteta kao pojedinačne ili masovne pojave. 2.6. Diseminacija podataka

Nakon što je proces analize podataka završen, analitičar kriminaliteta treba diseminirati (distribu irati) podatke. Njihov korisnik može biti različit: od kriminalističkih istražitelja i policijskog menadžmenta, do studenata, medija, naučnika, drugih analitičara, i sl. Metode distribucije rezultata kriminološke analitike uključuju različita izvješća, mape , prezentacije,e-poštu, internet dokumenta, čak i telefonske pozive. Prilikom prezentacije rezultata treba imati na umu dvije bitne stvari: prezentacije treba prilagoditi spozna-

jama određene publike (na primjer, ako se podacu prezentiraju građanima, analitičar će možda morati poja sniti definicije različitih vrsta kaznenih djela -npr., razbojništvo i provalna krađa, prije predstavljanja rezultata analize) i treba prenijeti samo najnužnije informacije (velik dio rada analize kriminaliteta uključuje postupke koji nisu interesantni ili ih ne treba [npr. radi tajnovitosti] prenijeti korisnicima).

Takvi rezultati mogu obavijestiti policijsku praksu (npr., napore na izvršenju ili prevenciji kriminaliteta) i praksu analize kriminaliteta (npr., kopiranje uspješnih metoda prikupljanja podataka i analitičkih tehnika), kao i doprinijeti općem znanju o kriminalu i drugim policijskim pitanja vezanim za kriminalitet (npr., priroda prostitucije u ruralnim područja). To ne znači da je jedan izvještaj o je dnom zločinu dostatan da stvori svo znanje o određenoj temi, nego se širenjem rezultata analize kriminaliteta od brojnih policijskih agencija s vremenom može početi formiranje sume spoznaja o kriminaliteta, što je cilj svake društvene znanosti. 2.7. Povratne informacije Nakon diseminacije rezultata svojih analiza, analitičari kriminaliteta primaju povratne inform acije od pojedinaca kojima su te obavijesti dostavile. Povratne informacije iz uporabe proizvoda iz analize mogu po-

moći u daljnjem unaprjeđenju procesa. Analitičari   mogu primati povratne informacije o kvaliteti pojedinih analiza i izvješća, o prirodi analiziranih podataka, ili o korisnosti njihove analize za donošenje odluka.

2.8. Vrste kriminološke analitike

Izraz analiza kriminaliteta odnosi se na opći pojam i za disci plinu unutar policijske znanosti. Ova disciplina se može dalje podijeliti na vrste analiza koje se razlikuju u svrsi, opsegu, prirodi podataka i tehnikama analize. Obično se razlikuju pet vrsta analitike kriminaliteta. To su:

Page | 13 1.Obavještajna analitika 2.Ist ražna analitika ili profiliranje

3.Taktička analitika 4.Strategijska analitika 5.Administrativna analitika

2.9. Obavještajna analitika Svrha kriminološke analize je otkrivanje mreže počinitelja i kriminalne djelatnosti, kao i za pomoć

policiji u uhićenju tih počinitelja. Te mreže su obično vezane uz organizirani kriminal, droge, prostituciju, f inancijske prijevare, odnosno ovih kriminalnih aktivnosti i fokusira se na veze među licima i među organizac ijama, uključenim u konspirativne, ilegalne aktivnosti. Kriminološka analiza  se provodi u okviru policijskih odjela.

Velik dio podataka korištenih u kriminološke analize   je prikupila policija kroz tajne izvore, poput praćenja, prisluškivanja, doušnike, te promatranja sa sudjelovanjem. Vrsta informacija pregledanih   nije ograničena samo na informacije o krivičnim djelima, ona može uključiti telefonske razgovore, informacije o putovanju, financijske / porezne informacije, te porodične i poslovne odnose onih o kojima se prikupljaju p odaci. Analizirajući te podatke, kriminološki analitičari nastoje povezati informacije, prioritizirati ih, identificirati odnose i područja za daljnje istraživanje. 2.10.

Istražna analitika ili profiliranje

Primarna svrha istražne analitike je da pomogne kriminalističkim istražiteljima identifi cirati osumnjičene i fokusirati istragu na njih na temelju osobnih karakteristika vjerojatnih prijestupnika. Ova se vrsta analize bavi konstruiranjem profila počintelja koji su počinili teška krivična djela. Analitičari koriste elemente tih krivičnih djela (poput mjesta izvršenja, vremena, objekta napada, načina i zvršenja, motivacije, i sl.) kako bi zaključili neke stvari o počiniteljima, poput osobina ličnosti, društvenih i radnih navika. Primjerice, mjesto zločina koje je haotično, a žrtva izmasakrirana ukazuje na bitno druga čijeg počinitelja nego u slučaju da je mjesto očišćeno i tragovi izbrisani. Vrsta istražne analitike je i geografsko profiliranje, koje se bavi geografskim lokacijama vjerojatnih počinitelja krivičnih djela (gdje žive, rade, imaju ne ku vezu sa lokacijom, i sl.). Ponovno je cilj identifikacija i hvatanje počintelja.

2.11.

Taktička analitika

Taktička kriminološka analitika je proučavanje nedavnih incidenata i potencijalne kriminalne akti vnosti kroz ispitivanje dimenzija kao što su kako,kada,i gdje je došlo do aktivnosti koje će pomoći u razum ijevanju tijeka djela, usmjeravanju istraživanja i identifikaciji osumnjičenih, te razrješavanju djela.

Page | 14 Taktička kriminološka analitika se fokusira na nedavne zločine i na temelju konkretne inform acije o metodama izvršenja krivičnih djela, kao i pojedinaca i vozila uključenih u počinjenje djela pomaže identif  ikaciji i hvatanju počinitelja. Analizirani podaci dolaze iz formalnih policijskih izvješća, koje uključuju inform acije o karakteristikama kaznenih djela, kao što su način i mjesto ulaska na mjesto počinjenja djela, ponašanje

osumnjičenog, tip žrtve, vrstu korištenog oružja, kao i datum, vrijeme, lokaciju i tip lokacije gdje se zločin d esio.

Taktička kriminološka analitika ima tri cilja: (a) poveziva nje kaznenih djela i tako prepoznavanje pravilnosti (tendencija, zakonitosti) (b) identifikaciju potencijalnih osumnjičenih za zločine, i (c) povezivanje riješenih sa aktualnim slučajevima i na taj način pomoć u rasvjetljavanju predmeta. 2.12.

Strategijska analitika

Strategijska analitika je proučavanje kriminala i ostalih problema vezanih uz rad policije, kako bi se ustanovile smjernice rada i evaluirala postupanja policije i njihove organizacijske procedure. Pošto su pre dmet strategijske analitike dugoročni obrasci kriminaliteta, podaci koji se koriste su uglavnom kvantitativni. U strategijskoj analitici se koriste različite statističke metode za uvid i manipulaciju sa elektroničkim bazama podataka koji sadrže stotine, hiljade, pa i desetke hiljada pre dmeta. Analitičari se na ovoj razini analize bave varijablama kao što su datum, vrijeme, lokacia i vrsta incidenta, umjesto s kvalitativnim podacima kao što su narativni opisi incidenata.

Dva osnovna cilja strategijske analitike su: (a) pomoć u identifikaciji i istraživanju dugoročnih pro blema kriminaliteta; i (b) procjena postupanja policije u odnosu na probleme i organizacijske postupke polici-

jskih agencija. Istraživanje problema može uključivati analizu stope kriminala, ponovljene viktimizacije, vrućih tačaka, i ekoloških karakteristika koje utječu na prilike i same incidente kako bi se procijenila učinkovitost policijskog rada. Nalazi mogu koristiti za drugačiju organizaciju policijskog rada ili fokusiranje na pojedine oblike kriminaliteta i sl. 2.13.

 Administrativna analitika

Svrha administrativne analitike je da upozna policijski i/ili politički menadžment, kao i građane o rezultatima kriminoloških istraživanja, te pravnih, političkih i praktičnih analiza. Razlikuje se od taktičke i strategijske kriminološke analitike prema tomu što se bavi prezentacijom nalaza, prije negoli samim i straživanjem ili provođenjem analiza. Kao što se publika za analizu kriminaliteta razlikuje od jedne do druge situacije i povoda, tako se i vrsta i količina podataka odabranih za prezentaciju također razlikuje.

Taktička i strategijska analitika je usmjerena na operativne radnike, a administrativna na m enadžment i javnost. Uporaba interneta za prezentaciju stanja o kriminalitetu i napora na njegovom suzbijanju je primjer administrativne analitike.

Page | 15

2.14.

Profesija kriminološkog analitičara

Iako prve evidencije broja stanovnika i veličine zemlje potiču još od XI stoljeća i vladavine kralja Wi lliama, sistematsko praćenje stanja kriminaliteta veže se za imena Michela Guerrya i Adoplha Quetele ta. Prve su kriminalne statistike objavljene 1820. godine u Engleskoj i Walesu, 1825. u Francuskoj i 1828. u New

Yorku (Ignjatović, 2005). Ova su praćenja stanja kriminaliteta i danas nezaobilazan dio statistike jedne ze mlje, ali kriminološka analitika ide  dalje od prikupljanja i prezentacije sirovih podataka i nastoji da podatke o kriminalitetu poveže kako bi se uočile zakonitosti i utjecalo na kvalitetnije donošenje odluka, bilo da se radi o operativnoj (mikro), bilo strategijskoj (makro) razini.

Počeci kriminološke analitike (u užem smislu) se vežu za prvu polovinu XIX st. i osnivanje metropol itanske policije u Engleskoj 1829. godine. Već 1842. je osnovan detektivski ured kojemu je dato u zadatak da identificira zakonitosti u manifestiranju kriminaliteta kako bi se rasvjetljavala krivična djela.

U Sjedinjenim Državama, poznati kriminalist August Vollmer proklamirao je i podržavao rad policije koji se temeljio na podacima (mapiranje mjesta zločina pomoću markera [čioda], pregledanje pol. izvješća kako bi se uočile pravilnosti u manifestiranju kriminaliteta ili prikladnosti reagovanja policijske organizacije

na kriminalne incidente, formiranje patrolnih područja na osnovu podataka o opterećenosti kriminalitetom, itd.). Suradnik Vollmera, O. W. Wilson, prvi je u knjizi „Rukovođenje policijom“ iz 1963. godine upotrijebio

termin “analiza kriminaliteta”, iako je i ranije bila prisutna praksa koja se nije tako nazivala. U kasnijem i zdanju knjige, Wilson definira analizu kriminaliteta kao proces identifikacije trendova i zakonitosti krimi-

naliteta putem statističke analize podataka i pregleda stvarnih izvješća o krivičnim djelima. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća je u Sjedinjenim Državama svijest o značaju i mogućnosti uporabe analize kriminaliteta pojačano porasla, pa treba navesti par događaja značajnih za etabliranje krim inološke analitike kao dijela naučnogi stručnog angažmana. Kao rezultat toga, publikacije iz 1970 -ih o tehnikama analize kriminaliteta, te ocjene o funkcijama analize kriminala pokazuju d a je policija počela da pri mjenjuje savjete Vollmera i Wilsona o formaliziranju analitike kriminaliteta. 1979 je znanstvenik o policiji,

Hermann Goldstein, uveo pojam “Rad policije usmjeren na probleme” (Problem -oriented policing [POP]), kako bi označio rad policije koji pomiče fokus policije iz administrativnih i političkih pitanja kako bi dao naglasak na rješavanju kriminala i problema nereda. Sem toga, praktičari krim inološke analitike su se počeli udruživati početkom osamdesetih godina, pa je već 1982. osnovano prvo udruženje u Koloradu, a 1991. je osnovana Međunarodna udruga analitičara kriminaliteta (IACA). Konačno, u 1994. u New Yorku je uveden Compstat, strategija policijskog rada koja se temelji na podacima i mapiranju (kartografiji) kriminaliteta, a koju je brzo prihvatio velik broj drugih policijskih uprava. Sve to je utjecalo na svijest o upotrebi analize

kriminaliteta i njezinom značaju i integriranosti u svakodnevni policijski rad.

Danas je kriminološka analitika priznata kao važna i za praksu i za znanost o policiji. Međutim, pošto se još uvijek razvija, mnoge policijske agencije, posebno one manje, i dalje su skeptične o korisnosti analitike kriminaliteta. Većina srednjih do velikih policijskih agencija u SAD -u, međutim, imaju razvijenu analitiku kriminaliteta: specijalno za potrebe analize, oni zapošljavaju osobe, policijske službenike ili posebno obučene

Page | 16 analitičare civile, kako bi provodili barem jedan oblik analize kriminaliteta. Iako danas postoje naznake o š irokom korištenju analiti ke kriminaliteta, ipak se uglavnom radi o taktičkoj analizi, a rijetko o strategijskoj. Razlozi se mogu tražiti u činjenici da: 

Je policija najveći “konzument” analitičkih rezultata (provođenje istražnih analiza donosi više priznanja i podrške za analizu kriminaliteta i i mapiranje iz redova policijskih službenika i m enadžmenta. Nasuprot tome, rad policije usmjeren na probleme [kojim se bavi strategijska analitika] je noviji koncept za primjenu zakona, te tu može biti manje znanja ili potpore koncepta jedn ostavno jer rezultati nisu odmah vidljivi);



Je postupanje policije uglavnom reaktivno i ograničeno vremenom (provedba zakona podrazum ijeva tradicionalno reagiranje nakon što se nešto desi i zahtijeva brzu reakciju [hvatanje počinitelja i ra svjetljavanje djela]. Istražni proces je mnogo brži i njegovi rezultati vildjiviji od procesa rješavanja problema);



Su vještine konzumenata i autora analitičkih rezultata ograničene (mnogi analitičari su dugo vr emena bili ili su službenici ili su radili u provedbi zakona, posebno u ophodnji i istragama. Oni često ne poznaju formalnu metodologiju istraživanja, evaluaciju programa, ili statističke analize koje bi im omogućile provođenje prodornijih i učinkovitijih analiza. Isto tako, konzumenti analitičkih produkata ne poznaju statističke metode i alatke, pa im rezultati djeluju prije zbunj ujuće nego što im pomažu).

Mišljenja se ponešto razlikuju o tome što čini "dobrog" analitičara kriminaliteta, a obično mišljenja ljudi odražavaju njihova vlastita iskustva. Tako, kriminološki analitičar koji je policajac je vjerojatnije da će držati da analitičari kriminaliteta trebaju biti policajac, a kriminološki analitičar sa akademskom na obrazbom će vjerojatno smatrati da bi svi analitičari kriminaliteta trebali imati takav profil.  Iako je ovo pojednostavljenja, dobar je pokazatelj o tome kakav zaista profil analitičar treba da ima. Pored navedenih kvalifikacija (svojstvo policijskog službenika i akademska naobrazba), neki tvrde da kriminološki analit ičar treba da bude dobar računalni stručnjak. Idealna situacija kada bi analitičar imao iskustvo u službi u kojoj obavlja poslove analitike i akademsko zvanje, posebno spoznaje iz sta tistike. Nije vjerojatno da će jedna osoba imati sve ove

kvalifikacije na početku karijere, nego on ili ona može imati određene sklonosti ili prednosti u jednom od tih područja, a druge bi tek trebali sticati tijekom vremena. Grafik pokazuje o dnos tih specifičnih sposobnosti. Tendencija je da se sve više zapošljavaju analitičari iz građanstva, no pozicija u  analitici je upitna sa stanovišta napredovanja u službi. Naime, posao kriminološkog analitičara je dobar za p očetak karijere, ali rijetko pruža mogućnost napredovanja, pa je analitičar prinuđen ili da traži premještaj u drugu organ izaciju ili da mijenja poziciju unutar postojeće organizacije. Stoga se, ukoliko se pozicija analitičara želi etablirati kao

čvrst element u nomenklaturi zanimanja, posebna pozornost skreće policijskom menadžmentu ka pr epoznavanju pozicije kriminološkog analitičara. U tom smislu valja spomenuti rješenja iz Sjedinjenih Država, u kojima postoji (ali, dakako, ne u svakoj agenciji) nekoliko pozicija koje se vežu za posao analitičara.

Page | 17 To su ponajprije pripravnici i volonteri, koji se tradicionalno koriste za podršku i/ili poboljšanje   resursa i produktivnost analize kriminaliteta. Volonteri su ljudi koji rade za policijske uprave bez plaća, te postoji tendencija da se radi uglavnom o studentima ili umirovljenicima. Pripravnici su dodiplomski ili poslijediplomski studenti koji rade u p olicijskoj postaji za dobivanje praktičnog iskustva i univerzitetske bodove. Pri p-

ravnički staž često može poslužiti kao uvertira za buduće zaposlenje u odnosnoj agenciji. Druga vrsta pozicije koja se veže za rad analitičara je asistent/tehničar u analizi   kriminaliteta. To je osoba zadužena za administrativnu podršku, što uključuje (ali se ne ograničava na) javljanje na telefon, unos p odataka, izrađuje kopije, čuva dosijee, kreira jednostavne standardizirane izvještaje, te obavlja ostale admini strativne zadaće. To je pozicija koju obično obavlja neko ko je tajnik ili pojedinac koji tek počinje u struci ana l-

ize kriminaliteta. Kad policijska agencija ima višestruke pozicije razine analize kriminala, jedna od tih razina je analitičar kriminaliteta na početnoj razini (eng. entry-level analyst ). Analitičar u tom položaju obično p oduzima relativno rutinske analize kriminala, jer je vjerjatno da je on ili ona biti nov na tom polju polja i ima

ograničeno iskustvo. Tipično, ova pozicija zahtijeva dodiplomski akadem ski stupanj u kriminalistici, kriminologiji, politologiji, sociologiji, ili na polju koje uključuje statistiku i metodologiju naučnog istraživanja, te 1 godinu analitičkog iskustva, iako ne nužno iskustva u analizi kriminaliteta (magisterij se često doživljava kao ekvivalent jedne godine radnog iskustva).

Iskusni analitičar kriminaliteta može biti dio strukture kriminalističko (kriminološko) analitičkog o djela u policiji ili može biti samostalni praktičar u analizi kriminaliteta (dakako, u policiji). U usporedbi s razinom analitičara kriminaliteta na ulaznoj razini, iskusni analitičar kriminala ima više odgovornosti, a očekuje se i da provodi više napredne analize. Položaj iskusnih analitičara kriminala zahtijeva minimalno zvanje bakaleurata iz kaznenog prava, politologije, sociologije, i drugih srodnih polja koje uključuju statistike i metodologiju

naučnog istraživanja, te godine iskustva u analizi kriminala. Specijalizirani analitičar kriminaliteta je analitičar koji je angažiran za obavljanje određe ne vrste analize kriminaliteta. Agencija sa relativno velikim kriminalističko (kriminološko) analitičkim odjelom može prefe rirati da se zaposli analitičar kriminala koji su stručnjaci (tj., koji imaju svoj individualni skup specijaliziranih vještina i znanja), a ne „generalizatore“ (tj. koji imaju netipične, generalne vještine i znanja). Tako je moguće govoriti o taktičkom analitičaru kriminaliteta (koji je specijaliziran samo za provđenje taktičke analize), pro blemski analitičar kriminaliteta, itd.

Supervizor analize kriminaliteta je osoba koja predstavlja interese kriminalističko (kriminološkog)

analitičkog odjela na visokoj razini organizacijskih sastanaka (kao što su sastanci rukovodnog osoblja, ili sa stanci koji se bave istragama), koja će voditi razvoj kriminalističko (kriminološko) analitičkog odjela, i sl.

Page | 18 Tipično, ova pozicija zahtijeva magistra znanosti u kaznenim znanostima, politologiji, sociologiji, ili drugim srodnim oblastima analize kriminaliteta, te 2 godine u analizi kriminaliteta i jednu godinu rukovodnog iskustva.

3.

Etiologija kriminološke analitike

Znanje (općenito) parira snazi. Koncept prikupljanja i korištenja informacija za pomoć u donošenju odluka predstavlja strukturalni put u nešto  novo.U cilju postizanja prednosti ispred protivnika imperativno je imati podatke, tačke informacije u sklopu mnogo drugih stvari, njegovih namjera i sposobnosti. Ovo pravilo Page | 19 je prihvaćeno u svim poljima, političkim, poslovnim, vojnoj strategiji, ili kriminalističkom obavještajnom radu. Nadalje, ovo je proces koji je uvijek postojao, koji je i sada, konstatno u razvoju i napredovanju, kao odgovor na promjene u društveno/kulturnim činjenicama, tehnologiji, organizacijskim potrebama ka novim/višim nivoima analitičkih sposobnosti. Posmatranjem historijske pozadine ('korijeni'), obavještajnog rada i analize

kao procesa i profesije jesu korištenje i vježba. Proširivanje našeg razumijevanja porijekla obavještajnog rada i analize pomaže nam da razumijemo oboje, gdje smo sada i kako/zašto smo stigli do ove tačke. To nam također proširuje saznanje kako se kriminološka analiza kontinuirano mijenja, praktično razvija, što nas stalno podsjeća da relevantna i korisna praksa praktično se stalno mora osvježavati, fleksi bilno primjenjivati, donositi nove ideje, nove sposobnosti, novu tehniku. Konstanta za obavještajnog analitičara je da nema dvije dužnosti ili projekta, uvijek egzaktno ista, svaki novi dio rada traži svjež pristup. Mnogo je primjera kroz istoriju vojske, religije i društva gdje su «vođe» aktivno zaduživale pojedince da šire

probne informacije na skupovima i onda bazirali svoje odluke na tako prikupljenim informacijama. Možda je najranije prepoznati tekst kao subjekt probne informacije i obavještajnog rada «Umjetnost rata, umjetnost strategije». Napisao ga je u 5. v ijeku p.h. Sun Tzu, (mecena-gospodara rata), a isti tekst je bio slavan po svojoj sposobnosti u vojnim kampanjama čiji je uspjeh prvenstveno baziran na efektima skupljenih informacija (informanata) i odlukama donesenim na bazi obavještajnog rada. Mnogi raniji primjeri su dokumentovani u Bibliji, kao kada je Gospod rekao Mojsiju da pošalje vođe dvanaest plemena da ispitaju zemlju Cannan radi prikupljanja informacija kako bi procjenili snagu i mogućnosti neprijatelja. Od ovih ranih početaka kroz istoriju do sadašnjih vremena, upošljavanje skupljača informacija (informanata) za osnovne vojne podatke je bio opći trend. Šta više, metodologija izrasla iz ovog procesa je u osnovi uključila direktan kontakt između informanta (skupljača informacija) i klienta / donosioca odluka.  Današnja krim kriminološka analiza  ima svoju genezu u Sjevernoj Americi.60-tih godina pro šlog vijeka, organizovani kriminal je postao stvarna opasnost po dru štvo i bio je opisan u izvje štaju Predsjedni čke komisije za kriminal 'Snage za organizovani kriminal'. U zaključcima ovog izvještaja je stajalo da su zakonske mjere (prisile) neefektivne da se suprotstave organizovanom kriminalu. Kao rezultat, razvile su se mnoge krim. obavje štajne tehnike. Jedan od njih je 'Anacapa science program' (nau čni Anakapa program) koji je obezbijedio osnove za obuku u određenim tehnikama krim obavještajnih analiza. Krim kriminološki analitičari koristili su uniformnu tehniku fokusiranu na razvoju i hipotezama, rekonstrukcijom slijeda pojedina čnih krim. djela, prepoznavanjem serija povezanih kriminala, razumijevanja kriminalnih mre ža i analizom svrhe i podloge u kriminalnim aktivnostima. Krim. kriminološki analitičari obezbijedili su strandardizirane fleksibilne protivmjere koje su bile limitirane jedino spospobno šću i imaginacijom krim. obavje štajnih analitičara. Postojeće i nove tehnike su stalno razvijane kako je zahtijevao stepen istrage i projekt na kojem se mogu primjeniti. Operativna analiza je bila istražena i obebjeđivala je da bude efektivan alat kao ispomoć istražiocima.U 1990 -

tim strateška forma krim.kriminološke analize je bila puno više istražena i krim analiza je postala često korištena metoda u pravljenju -organizaciji policijskih snaga. Kako su se kriminalci premještali u različita područja kriminala, tako su i metode krim.analitičara postajale sofsticiranije, a za agencije koje provode zakon je bilo važno da budu sposobne da se prilagode njihovim metodama. Krim kriminološka anali za je od agencija koje provode zakon, tokom posljednjih tridesetak godina prihvaćena kao uspješni alat za podršku u borbi protiv kriminala. Od prvog izdanja do sadašnjih vodića u 1995. godini uloga i položaj krim kriminološke analize u globalnim snagama zakona se fundamentalno izmijenila. Međunarodna organizacija, kao EUROPOL i Međunarodni tribunal za ratne zločine, sada imaju istaknut broj krim. obavještajnih analitičara među svojim personalom. Današnji krim. kriminološki analitičari i informatička tehnologija su nerazdvojivo povezani s ciljem da se računari koristi na najbolji način.

3.1. Koncepti koji se mogu primjeniti u analitičkom procesu

Informacija je materijal svake vrste, uključujući i ono sto je izvedeno iz zapažanja, prismotre, izvještaja,

Page | 20 glasina i drugih izvora. Sama informacija moze biti istinita ili lažna, tačna ili netačna, potvrđena ili nepotvrđena, bitna ili nebitna. Prema tome, analitički proces zahtjeva da se informacija procjeni, organizuje, pohrani i povrati.,Ove funkcije su neop hodne za podržavanje procesa. Obavještajni podatak  je proizvod koji rezultira iz pravca prilagođenog za prikupljanje informacija i kasniju procjenu kao i interpretaciju prikupljenih informacija. Obavještajni podaci se mogu gledati kao informacije kojima je nesto dodato. To nesto dodato je rezultat analize tj. objašnjenje šta znači informacija. Izvedeni zaključak je glavni proizvod analitičkog procesa. To je objašnjenje onoga sto prikupljena informacija znači. Cilj analize je da se razviju, što je vise moguće, najprecizniji i najnepobitniji izvedeni zaključci iz bilo koje dostupne informacije. Osim toga, analiza služi da se identifikuju potrebni podaci, te s tim u vezi pomaže da se fokusiraju i obezbjede upute za dalje prikupljanje informacija. Proizvod procesa se zove obavještavanje. Obavještenja po prirodi mogu biti opšta i posebna.

Opšta obavještavanja se fokusiraju na široko područje kriminalnih aktivnosti, što je tipično u agencijama ili jurisdikcijama.

Posebna obavještavanja  se fokusiraju na određen tip kriminalnih aktivnosti kao sto je prijevara, industrijska špijunaža ili organizovani kriminal. Obavještavanje ima i taktičke i strategijske primjene.

Taktičko obavještavanje je usmjereno ka kratkoročnom cilju sprovođenja zakona ili aktivnom slučaju, imajući na umu trenutno djelovanje: hapšenje, oduzimanje, zapljena. Strategijsko obavještavanje se bavi većim, dugoročnijim pitanjima i ciljevima, kao sto su identifikacija pojedinaca ili udruženja koji su počinili teža krivična djela, nac rtima rasta vrsta kriminalnih aktivnosti i utemeljivanjem načela i prioriteta snaga zakona.

3.2. Komponente analitickog procesa

Page | 21 Da bi se razumio ovaj proces, korisno je opisati njegove osnovne komponente, kao odvojene i

različite faze ili funkcije. Međutim, treba imati na umu da su komponente suštinski međusobno povezane i da se konačno moraju smatrati kao integrisani sistem. Slika 3-1. prikazuje međusobnu povezanost između ko mponenata.( ANACAPA, 2003)

Pravac (Strategija)

Analiza Prikupljanje Podataka

Procjena Podataka

Sredjivanje Podataka

Opis Podataka

Rasudjivanje Induktivno

Procjena

Sirenje

Razvijanje Hipoteze

S l i k a 3 -1 . K o m p o n e n t e a n a l i t i c k o g p r o c e s a .

Analitički proces je serija aktivnosti ili procedura koje vode do najpreciznijeg i najneospornijeg zaklju čka koji se može izvesti iz dostupnih informacija. Informacija je prikupljena, procjenjena i sređena (uređena i

pohranjena). Analitički dio procesa počinje povraćajem odgovarajućih podataka i organizovanjem istog tako da je jednostavniji za razumjevanje. Ovaj korak, opis podataka, pomaže za identifikaciju informacija koje nedostaju i u fokusiranju na napore za nared no prikupljanje informacija (naznačeno strelicom od opisa podataka do prikupljanja podataka). Takođe pruža temelje za primjenu induktivnog rasuđivanja u razvijanju jedne ili vise hipoteza o ključnim aspektima kriminalne aktivnosti. Hipoteze se testiraju p onavljanjem ciklusa prikupljanja podataka, procjenom podataka, sređivanjem

podataka, opisom podataka i induktivnim rasuđivanjem. Svaki put kada se ciklus ponovi, uže se fokusira na specifične vrste informacija koje su neophodne da potvrde ili opovrgnu hipoteze i vodi ka dobro- podržanom

izvedenom zaključku. Krajnji cilj procesa jeste da pruži takav izvedeni zaključak – koji će dati predviđanje ili procjenu na osnovu kojih se može pouzdano djelovati

Page | 22 3.3. Prikupljanje podataka Prikupljanje podataka je usmjereno, koncentrisano skupljanje informacija preko javnih i tajnih sredstava, iz svih mogu ćih izvora, uklju čujući agencije i pojedince koji se bave krivi čnim pravom kao i nekrivičnim pravom. Neki primjeri izvora prikupljanja podataka dole su navedeni. 









Povjerljivi informanti: pojedinci sa direktnim pristupom informacijama o ilegalnim aktivnostima ili sistemima koji daju ove informacije agencijama za sprovo đenje zakona. Tajne operacije: namjerno i planirano postavljanje osoblja (nije nužno da budu snage zakona) unutar nezakonitog sistema u svrhu sticanja sp ecifičnih elemenata informacija vezanih za sistem. Prethodna istraga: ranije izvedeni zaklju čci iz prethodnog prikupljanja i analize povezanih kriminalnih aktivnosti organizacija ili pojedinaca. Zakonski instrumenti: upotreba instrumenata kao sto su nalozi za pretres i sudski pozivi da bi se prikupile informacije od zastićenih izvora ili ne ko -operativnih subjekata. Pohranjivanje informacija i povratni sistemi: podaci koji su već prikupljeni i pohranjeni u spremište informacija (baze), kao sto su kabinet s kartotekom ili kompjuterska banka podataka.



Fizički dokazni materijal: informacije o fizičkim uslovima dobijenim sa mjesta zločina, od žrtve ili osumnjičene osobe i njegove okoline. Lična prismotra: lično diskretno motrenje i zapisivanje aktivnosti. Tehnička prismotra: diskretno motrenje i zapisivanje aktivnosti putem upotrebe tehničkih uređaja.



Interna razmjena: informacije dobijene od, ili razmjenjene sa drugom osobom iz snaga za









 







sprovođenje zakona. Regionalne obavještajne mreže: agencije koje olakšavaju razmjenu informacija i pružaju određene usluge podrške unutar određenog područja. Slobodni izvori: sastavljanje informacija koje su već prikupile vladine agencije i druge institucije, uključujući javne spis e. Otvorene reference: naučna dokumentacija i drugi referentni materijali, kao što su novine. Intervjui: informacije dobijene putem korištenja planiranog, ali neformalnog dijaloga; učesnici se obično ne odnose neprijateljski jedan prema drugom. Ispitivanje: lično intervjuisanju sa iznimkom da stanje neprijateljskog odnosa može postojati između učesnika. Kratak brifing: formalni sastanak ‘pitanje -odgovor’ između članova iste jedinice, agencije i/ili profesije. Kompjuterska tehnologija:  postoje mnogobrojne metode dobijanja informacija iz kompjuterskih izvora. Internet, e-mail i Web stranice su samo neke od njih.

3.4. Komponente obavještajnog procesa Za razumjevanje ovog procesa, korisno je opisati njegove osnovne komponente, kao odvojene i razlicite faze il i funkcije. Međutim, komponente su suštinski međusobno povezane i moraju se smatrati kao Page | 23 jedan sistem.

KRIMINOLO KO-OBAVJESTAJNI CIKLUS

PRAVAC

ŠIRENJE

PRIKUPLJANJE

I

I

SREĐIVANJE

PROCJENA

Slika 3-2 Obavjestajni ciklus

3.5. Sistem procjene četiri puta četiri  ( 4 X 4 ) Nacionalno usvajanje sistema formalizuje proce se i ujedno upućuje na kredibilitet informacija čime se naglašava kvaliteta vjerodostojnosti informacije vrijedne za razvijanje -dogradnju ili potencijalnu akciju.Takav način rada pomaže kod stvaranja reda prioriteta što vodi ka načinu da se oskudni izvori usmjeravaju ili eliminišu iz područja gdje informacije imaju operativnu bitnost.Sistem 4 x 4 olakšava pronalazak (razmjenu) informacija između obavještajnih operativaca (slika 3 -3 Obrazac krim.obavještajnog izvještaja).Primalac informacije može odmah prist up kvalitetu i kredibilitetu informacije.Sistem zavisi od procjene izvora informacija i tačnosti informacija. 3.5.1.Tri osnovna načela na kojima sistem počiva su : 1. Na procjenu ne smije uticati osjećanja,već ista treba biti zasnovana na profesionalnom prosuđivanju 2. Procjena izvora mora biti izvršena odvojeno od procjene informacije 3. Proces procjene se obavezno mora izvršiti tamo gdje informacija ulazi u obavještajni sistem

3.6. Procjena podataka Djelotvorna procjena zahtjeva neke pokazatelje pouzdanosti izvora i valjanosti informacije za kasnije

upućivanje. Skale procjene podataka služe ovoj svrsi. Tabele 1-1 i 1- 2 ilustruju skale valjanosti pouzdanosti izvora i informacije koje se obično koriste. (UNDCP InPage | 24 telligence Policy and Training Manual ,2000:5)

Tabela 1-1: Skala pouzdanosti izvora

Stepen  A

Opis Potpuno pouzdan

B C X

Obično pouzdan Obično nepouzdan Neisproban

Zabilješka Nema sumnje u autentičnost, istinitost, kompetentnost, u prošlosti je izvor bio potpuno pouzdan u svim sluč ajevima. Izvor koji je u većini slučajeva dokazao pouzdanost  Izvor koji se u većini slučajeva dokazao nepouzdanim Prethodno neisprobani izvor gdje postoji sumnja u

autentičnost, istinitost ili kompetentnost.

Tabela 1-2: Skala valjanosti informacije Stepen 1 2

Opis

Zabiljeska

Tačna Vjeruje se da je tačna

3

Moguće tačna

4

Ne može biti procjenjena

Kada se zna da je informacija tačna bezuvjetno. bezuvjetno. Kada je informacija lično poznata izvoru, ali nije lično poznata podnosiocu izvještaja . Kada informacija nije lično poznata izvoru, ali je potvrđena već zabilježenim informacijama. Kada informacija nije lično poznata izvoru, i ne može se potvrditi ni na koji način.

Slika 3-3 Ob razac krim.obavještajnog izvještaja

OBAVJESTAJNI IZVJESTAJ Page | 25

P O LICI J SKA UPRAV A

DATUM

BRO J DO KUM E NTA

PODNOSIOC IZVJESTAJA IME I PREZIME PREZIME:... :..... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .. ODJEL ODJELJE JENJ NJE E:..... :....... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... ..

PROCJENA IZVORA A B C X

IME IZVORA ILI PSEUDON PSEUDON IM (ili broj )

- Pouzdan - Obicno pouzdan - Obicno nepouzdan - Neisproban izvor 

Vrsta krivicnog dj ela/dogadjaj a na koj e se sumnj a:

BROJ/ BROJ/CIN:. CIN:... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... BR. TELE TELEFON FONA A:.... :...... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... ....

PROCJENA PROC JENA IN FORMACI FORMACI JE 1 - Tacna bez sumnje 2 - Informacija poznata izvoru 3 - Informacija nije licno poznata izvoru 4 - Ne moze biti procjenjena

Det alj i informacij e:

Druge inf ormacije ili predlozene akcije: akcije:

Procj ena:

Dostavljeno Dostavljeno odj elj elj enju enju (i datum):

3.7. Sređivanje

Sređivanje uključuje pohranjivanje informacija, te povrat  i pribavljanje popisanih uputa za podatke na drugom mjestu. Sredstva koja se koriste za sređivanje imaju za cilj zadovoljiti brz i tačan prist up up

Page | 26 informaciji koja je neophodna za analizu. 3.8. Opis podataka Cilj opisa podataka je da se dostupne bitne informacije okupe i sastave u cjelinu, tako da njihovo

značenje postane jasnije analitičaru. Dijelovi i djelići informacija se zbog toga organizuju u   formate koji olakšavaju razumjevanje i koji pomažu analitičaru ili timu za analizu da se fokusiraju na dodatne informacije koje će se možda tražiti. 3.9. Logično rasudjivanje Da bi se razvili zaklju čci o kriminalnim operacijama, umješanim ključnim pojedincima, metodama kriminalnih operacija i obim kriminalne aktivnosti služi se u logičk im im rasuđivanjem, koje predstavlja kritični elemenat analize. Logičko rasuđivanje je proces umnog rasu đivanja koji se primjenjuje da se uka že na značenje specificnosti i detalja. To je posebno korisno kod krim kriminološke analize  gdje je glavni cilj razviti značenje iz djelova informacija od razlicitih izvora. Analiza zahtjeva da se ide iz/iza činjenica.

Analitička komponenta reducira podatke na formu kojom se može rukovati tako što je transformisemo u grafički format, obično u grafikon. Grafikon pomaže analitičaru u interpretaciji podataka koji su često nepotpuni i olakšava identifikaciju značenja ili vezanost p odataka. 3.10.

Razvoj hipoteze

Hipoteza je probno objašnjenje, teorija koja traži više informacija da bi se potvrdila ili porekla. Može se razviti više hipoteza da se objasni ista serija podataka . Hipoteza pruža teoriju koja se može fokusirati na dalje napore za prikupljanje podataka.   Hipoteza postoji samo da bi se potvrdila ili porekla kroz testiranje. Hipoteza, ili bilo koji izvedeni zaklju čak, se sastoji iz dva dijela – same teorije i teorije i nivoa sigurnosti čime se teorija podržava. Teorija nam značajno govori o šest aspekata situacije: Ko?

Ključni pojedinci, organizacije

Sta?

Priroda kriminalnih aktivnosti

Kako? Metoda operacije Gdje?

Geografsko područje

Kada? Vremenski okvir Zasto? Motiv

Naravno ovdje se mogu dodati i preostala tri «zlatna pitanja kriminalistike» : S kim ?, Čime ?, Koga ili Što ? Nivo sigurnosti se utvr đuje u obliku vjerovatnoće (s tim da su šanse za zaključak tačne), slično načinu na koji meteorološki zavod daje izvje štaj o vremenskoj prognozi – “postoji 70% sansi da ce padati kisa ”.

Page | 27

Lice S.K. vodi kriminalnu zavjeru

Bavi se prinudnim stećajem i preuzimanjem noćnih klubova i kladionica . Sukob oko posla, sabotaže, fingirane pljačke, ucjene i prijetnje su metode koje primjenjuje lice S.K i njegovi saradnici.

Jos od 1998 svoje kriminogene aktivnosti provode na području Kantona Sarajevo.  Zasnovano na prikupljenim podacima do danas, postoji 60 posto  sansi da je hipoteza tacna.

3.10.1. Testiranje hipoteze Dalje prikupljanje podataka je potrebno da se hipoteza potvrdi ili odbaci, ili da se izabere jedna od

alternativnih hipoteza. Hipoteza pomaže analitičaru da se fokusira na specifične stavke koje se traže iz dodatnog prikupljanja podataka. Kako? Samo se prikupljaju potrebni podaci, a nepotrebni ne. Više podataka se prikuplja za kraće vrijeme i po nizoj cijeni . Unapređuju se ko -ordinacija i razumjevanje. Konačni proizvod logičnog rasuđivanja će biti zaključak, predviđanje ili procjena. Ranije je predstavljen zaključak o aktivnostima lica S.K. i njegovih saradnika.

3.11.

Izvođenje i procjena zaključaka

Opis podataka i tehnika integracije, poput analize veza, nisu same po sebi krajnji cilj.To predstavlja jedan od koraka u procesu dolaženje do zaključka iz analiziranih informacija. Zaključak je objašnjenje

izvedeno iz skupa povezanih informacija. Naš cilj je da razvijemo zaključke u koje imamo dovoljno povjerenja, te na osnovu kojih možemo donositi o dluke i poduzimati akcije. Zaključak ima ograničenu vrijednost bez neke procjene njegove vjerovatne istine. Postupci koji se trebaju poduzeti, a vezani su za zaključak, razlikovat će se u zavisnosti od toga koliko se možemo pouzdati u tačnost zaključka. Na primjer, zaključak u čiju tačnost vrlo malo vjerujemo, može poslužiti samo da usmjerimo prikupljanje dodatnih informacija. S druge strane, visok nivo uvjerenosti u tačnost zaključka može dovesti do određenih postupaka  (akcija) usmjerenih protiv vodećih ljudi krimin alnih. 3.11.1. Vrste taključaka

Postoje četiri vrste zaključaka:





 

Page | 28

Hipoteza - probno objašnjenje (teorija koja zahtjeva dodatne informacije da bi se potvrdila ili negirala). Zakljucak - objašnjenje koje ima dobru podršku (hipoteza koja je potvrđena i na osnov u koje se moze djelovati). Predviđanje - zaključak o nečemu što će se desiti u budućnosti. Procjena - zaključak sačinjen iz uzorka u cjelinu (po prirodi značajno   kvantitativan-iznos novca, potrebno vrijeme, velicina operacije itd).

3.12.

Logi č ka osnova

 Zaključ ci se izvode na logi č koj osnovi. Elementi ove osnove su: argument : lista izjava, od kojih svaka odr žava ključnu stavku ili prijedlog, koji vodi do Ove izjave se zovu pretpostavke. logika : veza između pretpostavki i zaključaka  je argument. 

zaklju čka.



Postoje dvije vrste logike, deduktivna i induktivna. Deduktivna logika: Proces uzimanja (oduzimanja) ne čega iz pretpostavk (zakljucak mora proizaci iz pretpostavki). Prema tome, ako su pretpostavke tačne, zaključak mora biti tačan. Argument  ide od opšteg stanja

do specifičnih okolnosti. Nema rizika. Primjer deduktivne logike :

ARGUMENT

Kazna za posjedovanje heroina sa namjerom preprodaje je najmanje jedna godina

PRETPOSTAVKA

Lice S.K je osuđen zbog posjedovanja heroina sa namjerom preprodaje.

PRETPOSTAVKA

Lice S.K će biti osuđen na najmanje jednu godinu zatvora.

ZAKLJUCAK

Induktivna logika: Proces rasudjivanja, od dijelova do cjeline, ili od specificnih do opstih. Prema tome nema garancije da su pretpostavke tacne. Ipak, nas zanimaju slucajevi u kojima, ako su pretpostavke tacne, vjerovatno je tacan i zakljucak. Rizik postoji. Primjer induktivne logike:

Page | 29

ARGUMENT

3.13.

Lica S.K. i M.P. dijele ćeliju u zatvoru i bliski su saradnici.

PRETPOS.

Lice M.P je uhapsen i optuzen za krađe u zlatarama .

PRETPOS.

Lice S.K. je uključen u krađe u zlatarama.

ZAKLJUCAK

Deduktivna protiv inudktivne logike

3.13.1. Procjena argumenta

Kod obje vrste logike mi odlučujemo DA LI su pretpostavke tačne prije nego se da bilo kakva izjava o tačnosti zaključka. Premda u stvarnom svijetu obavještavanja mi procjenjujemo argument putem procesa koji se sastoji od dva koraka. Kod prvog koraka moramo odgovoriti na pitanje : Koliko su vrijedne naše pretpostavke  ? Ovo je uglavnom funkcija procjene podataka. 

Kod sljedećeg koraka moramo odgovoriti na pitanje: Koliko je jaka veza između naših pretpostavki i našeg zaključka  ? Ovo je uglavnom funkcija induk

tive logike.

3.14.

Širenje

Širenje razvijenih izvedenih zaključaka od analitičara ka korisniku je vitalni dio analitickog procesa. Čak i najsofisticiranija analiza vrijedi malo ukoliko se sadržaj i značenje rezultirajućih proizvoda ne mogu efikasno predstaviti korisniku. Primjeri korisnika mogu biti komandir, visi policijski cinovnik, odredi, krim inspektori i civilno osoblje ili administrativno osoblje. Proces sirenja moze biti u pismenoj ili usmenoj formi, ali ako morate brzo djelov ati ili ste u taktickoj situaciji, usmeno sirenje je najbolje zato sto pruza mogucnost interakcije izmedju analiticara i korisnika. 3.13 Model za izvođenje zaključka Slika 3-4 ilustrira induktivan pristup izvo đenju zaključaka. U ovaj model, kao ulazni elementi procesa su uključeni: prikupljanje podataka, smanjenje podataka i njihova analiza.

U ovom modelu porijeklo zaključka je prikazano kako proizilazi iz pretpostavki. Ključna stvar je da zaključak proizilazi iz pretpostavki, a ne obrnuto. To zna či da se ne bi trebao izvesti zaključak, a nakon toga traziti informacije koje bi ga podržale.

Page | 30

P R I K U P LJ E N E

STAVKA - M STAVKA - X

PREMISA 1

PODRZAVAJUCI GRAFIKON STAVKA - D PREMISA 2 STAVKA - L STAVKA - F PREMISA 3

I N F O R M A C I J E

ZAKLJUCAK

STAVKA - S STAVKA - W

PREMISA 4

STAVKA - R PODRZAVAJUCI GRAFIKON

PREMISA 5

STAVKA - T STAVKA - O

Slika 3-4. Model izvođenja zaključka

3.13.1 Pogre š no rasuđ ivanje kao rezultat

DEDUKTIVNA

INDUKTIVNA

Zaključak ne ide iza pretpostavki - ne može se Zaključak ide iza pretpostavki doći do nečeg novog otkrivanje i predviđanje

-

prilika

za

Bez rizika: ako su pretpostavke tačne, zaključak

Rizik: ako su pretpostavke tačne, zaključak može

mora biti tačan

biti i tačan i netačan

Ne zahtjeva procjenu

Zahtjeva procjenu vjerovatnoće

Vjerovatnoće Od opšteg ka specifičnom

Od specifičnog ka opštem

Nije od koristi za analizu krim. obavještajnih

Korisno za analizu krim. obavještajnih podataka

podataka

3.13.2 Pogre š ne logike Kod logičkog pristupa izvo đenju zaključka, moraju se izbjeći "logičke pogreške" ili pogreške. Ove greške rezultiraju pogre šnim zaključcima. U najčešće pogreške spadaju pogreške propusta i varljive pretpostavke.

Page | 31 3.13.3 Pogre š ke propusta Neke važne pretpostavke, razmatranja ili aspekti argumenta su zanemareni. Ovdje su navedeni načini na koje se to moze desiti: 







previše pojednostavljeno - (zaključak koji se ne uspijeva na odgovaraju ći način dotaći svih relevantnih uslova i mogućnosti). neodgovarajući primjeri  - (pogreška napravljena zbog izvođenja zaključaka- procjena na osnovu premalo informacija ili iz informacije koja nedovoljno obja šnjava. pogresan uzrok  - (neopravdan uzrok i efekat odnosa uspostavljenih izme đu događaja ili uslova koji postoje istovremeno ili koji prethode jedan drugom ne moraju neophodno biti uzrok i posljedica jedno drugom). varljiva dilema - (pogreška u kojoj se samo ekstremne vrijednosti uzimaju u obzir ).

3.13.4 Varljive pretpostavke Primjeri u ovoj kategoriji su sljedeci: molba za pitanje -  (umjesto odgovaranja na pitanje ili problem, ono se refrazira ili se problem zamjenjuje drugim problemom, a ništa drugo se ne ostvaruje ). hipoteza koja je u suprotnosti sa činjenicama - (pogreška koja nastaje kada neko odlučno kaže šta bi se desilo da su okolnosti bile druga čije, pružajući time hipotezu koja se ne mo že potvrditi). pogrešno korištena analogija - (kada se odluke donose na osnovu analogije, onda se pretpostavlja su objekat ili događaj u stvarnom svijetu sli čni objektu ili doga đaju u analogiji. Analogija nije prikladna kao dokaz u analiti čkom radu. Analogije se najbolje mogu koristiti kao pomo ć objašnjenju ili razjašnjenju koncepta. 





3.14 Procjena zaklju čaka Krajnji korak kod procesa izvo đenja zaključaka je korištenje vrijednosti vjerovatno će kako bi se procijenio stupanj izvjesnosti ta čnosti zaključka. Zaključak bez procjene njegove ta čnosti (valjanosti) je nekompletan. Stupanj izvjesnosti može biti izražen verbalno na nekoliko nacina, na primjer: "veoma moguć," "velika vjerovatnoć a," " gotovo siguran," "nevjerovatan," "nikako vjerovatan". Vjerovatnoća je više sredstvo za izra žavanje stupnja izvjesnosti. Generalno gledajući vjerovatnoća je

decimalni razlomak koji pokazuje koliko je moguće postojanje nekog uslova ili koliko je moguće da će se desiti neki događaj. Vjerovatnoća se definise putem sljedeće jednačine:

JEROVATNOCA (P)

Broj PUTA koliko ce se dogadjaj desiti =

Broj PRILIKA za dogadjaj da se desi

Vrijednost vjerovatnoce kao sredstvo procjene, pokazuje kada bi se zaključak mogao koristiti sa sigu rnošću ili kada bi dodatne informacije trebale biti prikupljene, dok kao sredstvo komunikacije, obezđedjuje precizno oruđe za izražavanje nivoa izvjesnosti za korisnike analitičkih rezultata.Slika 3 -5. (ANACAPA, 2000)

1.00

Sigurno

Dogadjaj ce se desiti Uslov postoji

.90

Page | 32

.80 Najvjerovatnije hoce .70

.60  S      k        a    l            a   

Sanse da ce se dogadjaj desiti = Sanse da se dogadjaj nece desiti

.50

.40

.30 Najvjerovatnije nece .20

.10

0

Sigurno

Dogadjaj se nece desiti Uslov nepostoji

Slika 3-5. Prikaz u procentima

3.14.1 Izvor i procjene vjerovatnoće

Postoje tri izvora procjene vjerovatnoće:   

relativne frekvencije događaja iz prošlosti teoretska procjena subjektivna procjena

3.14.2 Vrste vrijednosti vjerovatnoće

  

Postoje tri vrste vrijednosti vjerovatnoće: jednostavna vjerovatnoća (vjerovatnoća da će se desiti samo jedan doga đaj). udružena vjerovatnoća (vjerovatnoća da će se dva događaja desiti u isto vrijeme). uslovna vjerovatnoća (vjerovatnoća drugog doga đaja, s tim da se prvi događaj vec desio).

3.14.3 Primjena uslovne vjerovatnoć e Koncept uslovne vjerovatnoće se koristi da bi se procijenili zaklju čci izvedeni putem induktivnog logičkog procesa. Pretpostavke su bile “ građevinske cigle” koje su nas vodile do zaključaka. One su takođe " građevinske cigle" na kojima mi moramo zasnovati naš nivo sigurnosti u valjanost zaključaka. Kod primjene

uslovne vjerovatnoće pretpostavke su uvjeti na osnovu kojih se vrši procjena.

Definicija uslovne vjerovatnoće je vjerovatnoća drugog događaja, s tim da se prvi događaj već desio. “Pr vi događaj ” je skup pretpostavki; “ drugi događ aj ” je zaključak. Želimo da procjenimo vjerovatnoću , tačnosti zaključka, s tim da je skup pretpostavki tačan Jedan od načina za procjenu valjanosti zaključka bi jednostavno bio razmatranje svih zaključaka odjednom i odgovaranje na sljedeće pitanje: ukoliko je skup pretpostavki tacan, koliko zakljucaka od njih 100 bi bilo tacno? Ukoliko je odgovor 90 od njih 100, mi bismo odredili vjerovatnoću za taj zaljučak da bude 0.90. Page | 33 Onda možemo reći da smo 90% sigurni da je zaključak tačan . Pored ovoga možemo imati i tačniju procjenu ukoliko sistematski uradimo procjenu tako što ćemo dodavati pretpostavke, jednu po jednu, i time graditi vrijednost vjerovatnoće na svakom koraku procesa dodavanja. 3.14.4 Radni formular za procjenu Uslovna vjerovatnoća radnog formulara za procjenu, prikazanog na slici 2-6, je osmi šljena u svrhu procjene valjanosti zaklju čka izvedenog iz skupa pretpostavki. Maksimalan broj pretpostavki obi čno ne bi prelazio sedam, zbog toga sto većina ljudi najbolje operira sa ovim brojem koncepata u isto vrijeme, a isto se RADNI LIST PROCJENE VJEROVATNOCE

      E       S       I       M       E       R       P

      K       A       C       U       J       L       K       A       Z

1

1

P=

2

2+1

P=

3

3+2+1

P=

4

4+3+2+1

P=

5

5+4+3+2+1

P=

6

6+5+4+3+2+1

P=

7

7+6+5+4+3+2+1

P=

P=

odnosi i na analiticare i korisnike analize .(“+” simbol predstavlja kombinovanje i jačanje informacija koje svakom novom pretpostavkom doprinose sveukupnoj vjerovatnoci).

Slika 3- 6. Radni list za procjenu vjerovatnoća

3.15 Usmeni brifinzi i pismeni izvještaji Page | 34 3.15.1 Usmeni brifizi Usmeni brifing je najefektivniji kada se koristi da predstavi pregled analize koja će biti osnova za trenutnu akciju, kao što su rezultati koji će se raširiti u kritičnoj brzoj istrazi. Glavna prednost oralnog brifinga je da obezbjeđuje licem u lice i nterakciju između korisnika i

proizvođaca analize. Stoga je kritično da vas brifing oslikava logično rezonovanje vaše analize. Definicija : usmeni brifing je kratka usmena i vizuelna prezentacija ključnih elemenata situacije ili analize određenoj publici. 3.15.2 Prednosti usmenog brifinga 





ušteda vremena - izlagač može prenijeti maksimalnu količinu informacija korisniku u kra tkom vremenskom periodu. direktni kontakt - usmeni brifing omogućava direktni kontakt između osobe koja je uradila

analizu i korisnika. Korisnik može pitati analitičara o izvorima podataka, procjeni njihove pouzdanosti i kako su povezani sa sličnim informacijama. Direktnim   kontaktom, korisnik moze češće procijeniti značaj rezultata analize jer se oni odnose na druge informacije o temi. "Up-to-the-minute" - Do posljednjeg minuta. Ovo nije moguće sa pisanim izvještajem. Brifing može biti brzo promjenjen kada informacija dobivena u posljednjem trenutku postane dostupna. Brifing može efektivno dati opis situacije koja se desilo malo prije brifinga.

3.15.3 Struktura brifinga

Pažljiva priprema i logična prezentacija su esencijalne za efektivnost usmenog brifinga. Logičko rezonovanje koje je ušlo u vašu analizu bi treblo biti evidentno na brifingu.

Page | 35

Predstavite se i upoznajte prisutne.

Navedite svrhu brifinga.

Navedite da ce se odgovarati na pitanja po zavrsetku.

Opisite znacajnije rezultate: Izvedeni Zakljucak (Hipoteza, Predvidjanje, Procjena ili Zakljucak) u kratko sazet format.

Pruzite potporu za rezultate: Premise i podrzavajuce podatke

Pruzite Preporuke

Odgovorite na pitanja i drzite pod kontrolom bilo kakve diskusije.

Zakljuciti brifing

Slika 3-7. Redoslijed prezentacije brifinga

3.15.4 Kritični koraci u pripremanju brifinga

Page | 36  Analiziranje publike Imati na umu potrebe publike. Na primjer, da li će informacija biti korištena kao osnova za pravljenje prezentacije od strane osoba u publici, za nekoga drugog, za donošenje odluka, za razvijanje plana za sakupljanje podataka, ili u neku drugu svrhu? Poznavanje istorije i znan ja koje publika već ima o situaciji da se pokrije na brifingu. Skiciranje brifing. Zaključci i premise iz kojih se razvij e zaključak u analitičkom procesu pružaju odličnu osnovu za

skicu brifinga. Oni osiguravaju logični kontinuitet izmedju analize i prezentacije. Skica bi trebal sadržavati četiri glavne sekcije:uvod,iskaz zaključka,pomoćne premise i podaci i preporuke. Uvod. Uvod bi trebao biti koncizan i dati svrhu brifinga. Bilo koja osjetljivost vezana za informacije u brifingu bi trebala biti iznesena na ovom stadiju. Priznanja, ako je potrebno, se takodje rade na ovom stadiju. Iskaz zakljucka. Publika želi da zna rezultate analize na početku. S tim u vezi potrebno je odmah izvesti-prezentovati zakljucak jasno, bez detalja i pojedinosti analize na ovom nivou.

Pomoćne premise i podaci. Premise daju osnovu brifinga. Da bi se postigla efikasnost analize treba koristiti odgovarajuće grafikone, one koji su bili r azvijeni tokom analitičkog procesa i koji su bili najkorisniji za izvlačenje premisa. Preporuke. Voditi brifing “nasuho”.Pruziti publici preporuke vezane za zahtjeve za dodatnim prikupljanjem podataka i ostaviti dovoljno vrijemena za pitanja. 3.15.5 Pomagala za brifing Pomagala za brifing su korisni alati koji omogućavaju jasno, koncizno i logično predstavljanje brifinga. Njihova svrha je da poja ča riječ. Pomagala se obicno sastoje od vizulenih prezentacija, kao što su folije korištene sa grafoskopom, flip chart-I (grafikoni), slajdovi kori šteni sa slajd projektorom, video ili Power point prezentacija. Smjernice Dok su pomagala za brifing vrijedni a lati kod usmenog brifinga mogu takođe biti i ometanje u prezentaciji. Pažnja publike je podjeljena između izgovorene riječi i onoga što bi mogli vidjeti. Ove smjernice ce minimizirati problem. koristiti ih za ilustraciju tačke (pomagalo bi trebalo da dopuni i ilustruje brifing, ne da ga predstavi. Trebalo bi se ko ristiti da pojača ili pojasni složene tačke u brifingu. Nikad ne bi trebala biti korištena za prikazivanje, izložbu, ili ‘uredjivanje izloga’ ). držati ih jednostavnim (potrebno je pomagalo učiniti jednostavnim i laganim za razumjeti. Ako publika mora da dešifruje komplikovani grafik on, to će njenu pažnju  odvojiti od brifinga. Pomagalo 





će postati izazov i djelovati kao barijera između prezentatora i publike. pomagala pripremiti unaprijed ( postavljanje,premještanje pomagala dok tokom prezentacije ce odvući pažnju publike sa brifinga.



učiniti ih vidljivim i čitljivim ( osigurati da su po magala vidljiva i čitljiva cijeloj publici, a ne samo onima koji sjede u prvim redovima.



Page | 37

objasniti zašto je pomagalo tamo (naglasiti i objasniti tačno šta je to sto grafiko n ilustruje i pri tome izbjeći puko čitanje onoga što je prikazano na grafik onu.

4.

Pravljenje analitičkih grafikona

4.1 Analiza veza Kod istrage mnogo je sirovih podataka prikupljeno u kompleksnim i detaljiziranim izvjestajima. Drugi podaci koji su vazni za analizu kriminalnog poduzeca ili sumnjive kriminalne aktivnosti su cesto obimni Page | 38 i u razlicitim oblicima. Osnovni problem za analizu je spajanje informacija na organizovani nacin kako bi se olaksao komplikovani dio posla koji se odnosi na izvodjenje znacenja.Ova tehnika nam daje nam informacije o odnosima izmedju entiteta-individua, organizacija, lokacija itd., u obliku grafikona koji razjasnjava veze i pomaze kod izvodjenja zakljucaka. Analiza povezanosti (veza) moze se primjeniti na odnose između specificnih jedinki (entiteta) koje su identificirane u datoj analizi. Analiza povezanosti je proces koji se sastoji od sedam koraka. Proizvod procesa je grafikon povezanosti poput primjera koji je prikazan na slici 4-1. Sedam koraka koji cine analizu povezanosti su: Sakupljanje sirovih podataka, izvjestaja sa terena, izvjestaja informanata, zapisnika itd Identificiranje entiteta (jedinki) koje ce biti u fokusu na šeg grafikona. Č itanje podatka i podvlačenje ili “označavanje” ovih jedinki koje mogu ukljucivati imena ljudi i/ili organizacija, registracije auta, adrese itd Konstruiranje matrica povezanosti.(Matrica povezanosti je medju-korak u konstruiranju grafikona veze. (unošenje imena entiteta koji su subje kti na dijagonalnoj osi matrice po abecednom redu,zatim  



unošenje organizacije/a po abecednom redu, adresa, vozila itd. Kada se koriste drugi entiteti poput brojeva dozvola, registarskih oznaka ili adresa iste je poželjno poredati po brojevima,odnosno po     

abecedi) Kodiranje matrica povezanosti. Slika 4-2. Predlozeni kodovi povezanosti (ANACAPA, 2003) Odredjivanje broja veza za svaku jedinku (entitet) Odredjivanje fokusa grafikona Crtanje preliminarnog grafikona Razjasnjavanje i ponovno postavljanje grafikona

Analiza veza prikazuje odnose između entiteta (pojedinaca, organizacija itd.).

192 80

118

225

78

146

Slika 4-1 je primjer matrice povezanosti. Osnova za p ovezanost je udaljenost izmedju gradova

4.2. Grafikon toka

Page | 39

Grafikon toka se primjenjuje da pr ikaže tok neke robe (novca, ukradene robe itd.) između serije entiteta – ljudi, mjesta, organizacija i tako dalje.

Srecko

Lara

Orient Bank

Fikret

N.N

Marko T.

Danko

N.N

Cicko

Slika 4-2. Primjer grafikona toka.

4.2.1. Pravljenje grafikona toka robe

Većina kriminalnih radnji uključuje n eku vrstu robe, materijalne ili nematerijalne. Primjeri nematerijalne robe su informacije,politicki uticaj i upravljačka kontrola.Primjeri materijalnih roba su novac, dokumenti i ukradena roba. Razumjevanje toka robe koja je predmet našeg interesovanja može pojačati razumjevanje kriminalne operacije ili organizacije. U mnogim slučajevima znanje o uključenim tokovima će biti fundamentalni zahtjev za razumjevanje operacije. Na primjer, prateći tok droga u uvoznoj mreži, potrebno je da se identifikuju ključne osobe umješane u operaciju. Praćenje toka novca takođe pomaže da bi se identifikovale uloge ključnih osoba upletenih u finansiranje operacije, koji možda nisu upleteni u preprodaju droge. Za razliku od grafikona događaja i grafikona aktivnosti,   entiteti (osobe, lokacije, i organizacije) su fokus grafikona toka. Simboli identifikuju umješane entitete , a povezujuće linije i strelice pokazuju tok roba izmedju entiteta. Slika (a) pokazuje primjer grafikona toka.

Page | 40

Srecko

Nune

Bambi

Pijaca

Pijaca Beri

Kiki

Kole

“Otoka”

“Stup”

Roki

prodav.

“Sve u pola cijene”

Gazda

Pijaca

“Arizona”

Slika a. Primjer grafikona toka robe uključujući pojedince i organizacije

Postoje dva pristupa konstruisanju grafikona toka. Jedan je da se konstruise prvo grafikon veze, identifikuju veze koje su povezae za tokom robe koja nas interesuje, i da se konstruise grafikon toka koristeci te veze.Drugi pristup je da se konstruse grafikon toka direktno iz sirove informacije. Ovaj pristup je modifikacija metode od sedam koraka koji se koristi u analizi veza. Sastoji se od sljedecih koraka:      

Sakupiti sve sirove informacije Utvrditi robu koja se odnosi na tok – novac, imovina, itd. Konstruisati cetverougaonu matricu udruzenja Unijeti kodove veze u matricu Nacrtati preliminarni grafikon Pojasniti i ponovo pozicionirajti grafikon

Page | 41

PREMA U S R E C OD

L

B

R

K

K

A

E

O

I

U

L

R

K

K

P

E

I

I

I

N O

K O

SRECKO

1

LALE

1

BERI

1

ROKI KIKI UKUP-

1 1

1

2

Slika b. Primjer cetverougaone matrice sa unesenim kodovima toka veze.

4

Page | 42

LALE

SRECKO

ROKI

KIKI

BERI

Slika c: Grafikon toka robe konstruisan od informacija iz matrice

4.3. Grafikon događaja

Grafikon događaja prikazuje hronološku vezu između srodnih događaja. 4.3.1.

Page | 43

Pravljenje grafikona događaja

Grafikon događaja je odgovarajući alat za razvijanje smisla iz povezanog niza događaja. Grafikon događaja pokazuje niz događaja tako da vremena dešavanja i veze između događaja postaju jasne. Grafikon događaja se sastoji od sljedećih komponenti: 



 

kratki opisi  dogadjaja su sadrzani u simbolima kao sto su krugovi i pravougaonici u kojima opisi događaja treba da budu kratki – ne duzi od tri ili cetiri rijeci. povezujuće linije su korištene da označe veze između događaja – vremenski redoslijed događaja u

kojem svaki događaj vodi do drugoga. strelica na svakoj liniji ozn ačava redoslijed događaja – tok događaja kroz vrijeme. datum ili vrijeme udruženo sa svakim događajem je povezano na neki način sa opisom događaja unutar svakog simbola događaja, blizu simbola, ili vezana za simbol.

Finalni grafikon bi se trebao smatrati močnim alatom za analitičara da predoči značaj događaja u kriminalnoj radnji. Najčesće korišteni tip grafikona događaja je prikazan na slici 6  -1. U ovom grafikonu, sve informacije izuzev povezujućih linija i strelica, su sadržane unutar simbola događaja - datuma i opisa događaja. 30-9

27-9 23-9 Srecko posjecuje Orijent Bank

24-9

25-9

Srecko kupuje kartu za Kairo

Srecko leti za Kairo

Srecko se sa N.N. licem u Kairu

Srecko se

sreće sa Fikretom u Kairu

28-9 24-9 Srecko zove Laru

25-9 Lara zove N.N lice u Kairo

Slika 6- 1.Primjer grafikona događaja

Lara zove Fikreta u Kairo

4.4. Grafikon aktivnosti

Grafikon aktivnosti prikazuje vezu između serija srodnih aktivnosti. Može se koristiti da se utvrdi i opiše model ili sekvenca krimin alne operacije – Modus Operandi.

Page | 44 Objavljuje pozitivne clanke za novine

Kupuje propalu kompaniju

Obradjuje bankarskog sluzbenika za zajmove

Start

Iznajmljuje kradene dionice

Promovise prodaju dionica kompanije

Kraj

Nabavlja zajam sa laznim izvjestajima

Preuvelicav a finansijske izvjestaje

Slika 4-4. Primjer grafikona aktivnosti. 4.4.1.

Pravljenje grafikona aktivnosti

Grafikonii aktivnosti su korisni u ilustrovanju i analiziranju procesa ili redoslijeda aktivnosti usmjerenih ka nekom cilju, gdje je svaka akt ivnost prikazana grafički tako što odgovara na tri pitanja: Koje aktivnosti mogu biti nezavisne od drugih aktivnosti? Koje aktivnosti moraju prethoditi datu aktivnost? Koje aktivnosti moraju slijediti datu aktivnost? Model aktivnosti se pojavljuje iz akcija koje se ponavljaju ili vraćaju. Tako, da grafikon toka aktivnosti može biti razvijen iz dva ili više grafikona događaja te da pokaže modus operandi ili da uspostavi model

kriminalnog ponašanja.

Aktivnost 5

Aktivnost 4

Pocetak

 

Aktivnost 1

Aktivnost 7

Aktivnost 3

Aktivnost 6

Aktivnost 2

Slika 7- 2. Primjer grafikona aktivnosti

Aktivnost 8

 

Kraj

Jedinstvena informacija prikazana u grafikonu aktivnosti je veza između niza aktivnosti. Grafikon pokazuje koje aktivnosti zavise od drugih aktivnosti, moraju slijediti druge aktivnosti ili mogu biti zajedničke sa drugim aktivnostima u cjelokupnom procesu ili redoslijedu. U primjeru prikazanom na Slici 7- 2, data je sljedeća informacija:

Page | 45 Aktivnost 7 ovisi o aktivnosti 4 i mora prethoditi aktivnosti 8.

Aktivnost 3 ovisi o aktivnosti 1 i mora biti praćena aktivnošću 6. Aktivnost 5 ne ovisi ni o jednoj drugoj aktivnost; može biti zajednička sa bilo kojom drugom aktivnosti:

međutim, mora biti završena prije nego se proces smatra završenim. Aktivnost 2 moze biti zajednička ili sa aktivnosti 1 ili aktivnosti 3, ali mora prethoditi ak tivnosti 6. Aktivnost 8 mora slijediti aktivnost 6 i ovisi o aktivnosti 7.

Ista logika koristena u pravljenju grafikona mreže prethodinih aktivnosti je uključena u razvijanje grafikona aktivnosti. Slijedeći koraci pružaju sistematski način pristupa gr afikonu razvoja. 4.4.2.

Razvoj grafikona aktivnosti

1. 2. 3. 4. 5. 6.

identifikovati sve ključene specifične aktivnosti i navesti ih na listu.

odlučiti koje su aktivnosti ovisne o drugima, a koje nisu. simbolom predstaviti svaku aktivnost. unutar simbola opisati aktivnost. povezati linijama sve medju-uvezane aktivnosti.

prikazati pravac veza, npr. koja aktivnost prethodi ili prati drugu, koristiteći strelicu kraju zajedničke linije.

na jednom

4.5.  Analiza telefonskih poziva Pristup pravljenju grafikona veze se mo že primjeniti na manuelni grafikon telefonskih poziva. Traže se manje modifikacije ukoliko grafikon ide dalje od dijagrama telefonskih veza. U većini slučajeva nas zanima Page | 46 prikazivanje: broja koji upucuje poziv broja koji prima poziv  

učestalosti poziva u svim pravcima poziv koji po svojoj vremenskoj vrijednosti moze biti ključan u slučaju

 

Da bi se ovo postiglo, matrica je neznatno modifikovana poprimajući oblik kvadrata. Upućeni brojevi biće navedeni na vertikalnoj (od) osi na lijevoj strani kvadrata. Primljeni brojevi biće navedeni na horizontalnoj (za) osi preko gornjeg dijela kvadrata.S tim u vezi potrebno je : utvrditi sve brojeve srediti liste (po prefiksu pripremiti sve brojeve uzlaznim redoslijedom. Ukoliko postoji vise od jednog broja sa istim prefiksom, navesti po cetverocifrenom sufiksu. unos liste vertikalno unos liste horizontalno  

 

01 71 01 01 01 01 01 01 01 .6 22 22 60 21 41 51 61 29 2 3 3

01 71 .9 30

0121

9

01222

4

01223

5

0141

5

Ukupan

0151

6

Broj

01603

6

Poziva

0161

5

Od

0171.629

0

0171.930

6 12

3

3

3

4

6

3

3

9

Ukupan Broj Poziva Za Matrica Medjugradskih Telefonskih Poziva

0171 629 6334

2

1

0171 930

2

2334

2

2

0151 709

0161 273

2

0144

8754

1

3

1 1

1 2

1 1

2

1 0121 454 9667 3

2

1

2

01603 28341

01223 350666

3

1

2

1 1

1

1

1

1 0141 643 1556

1

01222 495977

 Slika 8-2. Grafikon analize telefonskih veza

4.6.  Analiza skrivenog prihoda Cilj analize skrivenog prihoda jeste da procjeni potencijalni nezakonit prihod pojedinaca ili

organizacija. Korištenjem informacija koje su dostupne od otvorenih izvora, ova tehnika može da pruži ra zne pokazatelje kriminalne akti vnosti. Posebno je korisna kada se kombinuje sa drugim tehnikama kao što je Page | 47 analiza veza i grafikon toka. Financijska dobit je osnovni motiv kriminalne aktivnosti. Zadržavanje ovog novca bez otkrivanja njegovog porijekla, je dalja motivacija za one koji su umješani u kriminalne aktivnosti. Zato su vještine za analizu prikrivenih prihoda bitne za razvoj zaključaka koji su povezani s večinom kriminalnih aktivnosti i postaju kritične kada je u pitanju organizovani kriminal ( “Bijela kragna”). Analiza prikrivenih prihoda bi trebala biti posmatrana kao još jedno oruđe , korisno pri kombinovanju rezultata analize sa drugim produktima analitickih tehnika. Primjer:

Sreten P. je došao na područje Kantona Sarajevo početkom 199 7.g. Sreten P. je prethodno bio osuđivan za trgovinu drogom, većinom za prodaju heroina na nivou “grama”.Policija   Kantona Sarajevo ga je uhapsila sredinom 1997.g. kao osumnjićenog za dilanje heroina – slučaj odbačen zbog tehničkih pojedinosti. Tokom 1998. godine informacija koju je dao informan t pretpostavlja da Sreten P.radi kao dobavljač. Tokom 1999.g. isti izvori su ga opisali kao uvoznika heroina za područje Kantona Sarajevo. Informacije dostupne 2000 g. nam govore da je Sreten P. imao reputaciju finansijera jedne vrlo važne operacije. Analiz a prikrivenih prihoda sprovedena od strane policije Kantona Sarajevo i Porezne uprave pokazuje potencijalno prikriveni prihod u vrijednostima od: 15.000 KM u 1997.g., 65.000 KM u 1998.g., 130.000 KM u 1999.g., i 205.000 KM u 2000.g.

Sreten P. osumnjiceni diler  1997

Sreten P. dolazi u grad 1997

Sreten P. uhapsen kao ulicni diler  1997.

1997. Prihodi od droga 15,000 KM

Sreten P. prijavljen kao snabdjevac 1998

1998 Prihodi od droga 65,000 KM

Sreten P. prijavljen kao najveci uvoznik 1999

1999 Prihodi od droga 130,000 KM

Sreten P. prijavljen kao finansijer  2000.

1996 Prihodi od droga 205,000 KM

Slika 9-1. Kriticni događaji povezani sa altivnostima lica

Ova analiza omogućava utvrđivanje finansijske dobiti pojedinca, grupe ili organizacije iz njihovih kriminalnih aktivnosti. Također pruža vještine i znanje koje mogu olak šati komunikaciju s profesionalnim ra čunovođama/revizorima. Na početku, analiza prikrivenih prihoda se mo že koristiti u razvoju hipoteza i njihovom testiranju. Podatak koji se može lako prikupiti, je dovoljan: javni spisi, informanti, opservacije, prismotra i drugi najčeće korišteni izvori.

PREDLOŽENA LISTA PROVJERE IMOVINE DANA______________________________________________200..god

Page | 48 PREDMETI

VRIJEDNOST U KM

STANOVANJE ___________________________________ (najam, kamata na hipoteku, osiguranje)

USLUGE (gas, struja, voda, telefon) PREVOZ I MOTORNA VOZILA ___________________________________ (isplate vozila/najam, gorivo, opravke, osiguranje) HRANA ___________________________________

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA (doktor, bolnica, osiguranje) REKREACIJA/ ZABAVA ___________________________________

POREZI (prihod, vlasništvo, lično) OSTALO

__________________________________ __________________________________

(naznačiti intres za druge pozajmice) UKUPNI TROŠKOVI: KM___________________________________

Ova lista za provjere služi samo kao vodilja i ista se može mijenjati u skladu sa potrebama.

4.6.1.

Procjena neto vrijednosti

Procjena neto vrijednosti daje nam indikaciju financijskog statusa osobe, Neto vrijednost kakvu je mi vidimo u definicji termina, je totalna imovina osobe umanjena za date dugove u odre đenom vremenu. Ovo se Page | 49 izrazava kroz slijedeću fromulu:

Aktiva

Pasiva

Neto Vrijednost

Iako se povećanje vrijednosti ili pad vrijednosti aktive uzima u obzir pri procjeni neto vrijednosti pojedinca, ove kalkulacije nisu obavezne za analizu prikrivenih prihoda.

4.6.2. Obrnuti teret dokazivanja

Jedna o mogućih reakcija društva protiv korupcije, koja se već u dobroj mjeri uplela u sveopštu ekonomiju zemalja u tranziciji, je i uvođenje instituta obrnutog tereta dokazivanja. Čini se da će u bliskoj budućnosti sve moderne države, pa tako i ove na prostoru Zapadnog Balkana, morati što prije razmisliti o uvođenju ovog instituta u borbu protiv najsloženijih oblika kriminaliteta ove vrste. Dosadašnji argumenti, da je država najjači faktor u krivičnom postupku nisu više tako jaki jer su kriminalci sve snažniji u dokazivanju pred sudom. Oni danas svojim vrlo jakim vezama u politici i šire, svakodnevno sprečavaju efikasan rad institucija formalne socijalne kontrole i pravosuđa u cjelini. Izvršioci krivičnih djela iz oblasti korupcija i organizovanog kriminala danas svoju moć navjernije eksponiraju preko svojih advokata koji su sve jači i bolje pripremljeni na odbranu prava takvih klijenata pred sudovima. Ako analiziramo uvođenje mjera protiv or ganiziranog kriminaliteta i korupcije u modernima država, vidimo da najvišje uspjeha pokazuje mjera konfiskacije dobara stečenih kriminalnom djelatnošću. Upravo ova mjera, konfiskacija dobara, najlakše se primjenjuje putem instituta obrnutog tereta dokazivanja . Pošto je za organiziran kriminal i korupciju

generiranje dobara na ilegalan način ustvari primarna djelatnost, upravo oduzimanje takvog stečenog dobra (imovine) označava i najaču sankciju u borbi protiv tih pojava (Dobovšek, 1997).

Usmjeravanje borbe protiv (organizovanog) kriminaliteta i stavljanje apostrofa na njegovu

ekonomsku komponentu, sve se više ističe u međunarodnoj praksi i mnogim konferencijama o organiziranom kriminalitetu. I međunarodne konvencije, ugovori i prateći protokoli sve više analiziraju oduzimanje ekonomskih dobara počiniocima krivičnih djela (Marinko, 2001). Institut

Page | 50

obrnutog tereta dokazivanja ima vrlo jasnu logiku. Osumničeni izgubi svoja dobara ako nemože dokazati, da je ta dobra stekao na zakonit način i da je za tu vrijednost platio porez državi. Ako posmatramo svjetsku praksu, možemo zaključiti da je upotreba ovoga instituta u USA postignut veliki uspjeh. Upravo stoga se o takvom načinu borbe razmišlja i u Evropskoj uniji. Kao što smo napomenuli, danas se o tome vode veli ke rasprave, pošto uvođenje ovog instituta znači latentnu

opasnost za narušavanje ljdskih pfrava i sloboda izvršioca. Dokazivanje ilegalnog stečenog dobra i drugih sredstava teorijski se protivi i temeljnim načelima krivičnog postupka kao što su pretpostavka nevinosti, pravo na pošteno suđenje i načelo jednakosti oružja u krivičnom postupku.

Međutim, ako pogledamo medijsku svakodnevnicu, vidjet ćemo da isto tako već duže vrijeme istražno novinarstvo obrnutim teretom dokazivanja skoro pa svakodnevno traži, d a pojedine osobe objasne kako su stekle svoju imovinu i kojim sredstvima.

Postavlja se pitanje, kako implementirati ovkve modele postupanja? Za uvođenje tih mjera kao prvo treba do perfekcije urediti porezno zakonodavstvo i ojačati uvid i kontrolu nad fin ansijskim sredstavima, što je jedna od krucijalnih mjera na kojima insistira EU. Procjeniti dobra samo kriminalnih grupa vrlo je teško, pa možda i praktično nemoguće. Međutim, efektivan i sveobuhvatan nadzor nad finansijskim sredstvima cjele države može pomoći u tom ocenjivanju i procjenjivanju pa i za takve grupe kao dio datog društva. Policijske statistike u svim državama pokazuju da je korist i profit kriminalnih organizacija od krivičnih djela vrlo velika i može se aproksimativno i procjeniti. Poznati su primjeri u kojima su kriminalci koji su se bavili trgovinom

oružjem, drogama, ljudskim organima, umjetninama i slično stekli veliko bogastvo, bili osuđeni ali nakom postupka nije im se oduzela njihova stečena pokretna i nepoktretna imovina. Upravo ovi primjeri ukazuju na nužnost promjene zakona što je i učinilo već nekoliko država.( 2) Te promjene

zakona omogućavaju efikasnost sprečavanja zarade dobara protivpravnim ponašanjima. Ovdje moramo istaći, da se ilegalno stečeni novac može upotrebiti za daljnje izvršenje krivičnih djela kao što su korupcija i pranje novca. Izvršiocima krivičnih djela tako stečeni novac omugućava sticanje baze za investiranje u legalne djelatnosti, sticanje društvenog statusa i samim tim, imamo indirektni uticaj na moral mladih koj e pokušavamo odgojiti da rade zakonito. 2

Njemačka ( 1992), Švajcarska ( 1994), Austrija (1996), Velika Britanija (1994-1995.)

Oduzimanje dobara stečenim kriminalnom djelatnošču tradicionalno je oružje krivičnog prava, a kao novost se pojavljuje činjenica da se ta mjera uvodi najviše kod krivičnih djela vezanih za organizirani kriminalite t. Ova činjenica impicira da se mora raditi na promjenama i samih pravnih

Page | 51

sistema većine država. Takva nova zakonodavstva usmerjena su prvenstveno na: a) utvrđivanje ilegalno stečenih dobara sa upotrebom presumpcija, b) upotreba obrnutog tereta dokazivanja,3 c) širenje oduzimanja dobara koja ne potiču iz krivičnog djela ali su ujedno i predmet konkretnog krivičnog postupka. Evropska konvencija o ljudskim pravima dozvoljava upotrebu stvarnih i pravnih presumpcija u

razumnim granicama i po načelu srazmejrnosti (zavisi od prava koje se štiti) i načelu jednakosti oružja. Naime, sa sastavovišta presumpcije nevinosti bitno je da je takvu presumpciju moguće i pobijati. Evropski sud za ljudska prava presudio je u postupcima upotrebe presumpcije na teret

optuženog i potvrdio odluke nacionalnog suda u državama koje smo ranije naveli (vidi fusnotu 2). Ako je u krivičnom postupku osoba koja razpolaže imovinom koja je veća od njegove zakonito stečene imovine, moguća je primjena presumpcije da se imovina koja je stečena na ilegalni način uduzme. Takva presumpcija povezuje se sa drugim pitanjima kao što su: obim dobara, standardi dokazivanja, povezanost dobara i ilegalne djelatnosti i mogućnost pritužbe (Marinko, 2001). Oduzimanje dobara uređuje i Konvencija vijeća Evro pe o pranju, otkrivanju i oduzimanju i zapljeni dobara stečenih krivičnim djelom. 4 Slični su i članovi UN konvencije protiv međunarodnog organiziranog kriminala. U okviru Evropske unije značanja je i udružena akcija protiv pranja novca, identifikacije, pra ćenju, oduzimanju i zapljeni predmeta i dobara vezanih na kriminalnu djelatnost.

Sve pomenuto ukazuje na to, da ćemo o ovoj tematici u budućnosti još podosta raspravljati i kritički je analizirati.

4.6.3. Oduzimanje imovine stečene krivičnim djelima

Analiza događaja i kriminaliteta pokazali su, da je područje oduzimanja imovine stečene

krivičnim djelima do sada bilo poprilično zapostavljeno. Organi otkrivanja premalo su činili na of the burden of proof. Oni koji su uveli taj i nstitut predviđaju mogućnost, da od izvršioca krivičnog djela zatraže dokaze o zakonitom sticanju dobara u skladu sa zakonom. (7. alineja 12. članak Konvencije OUN protiv međ unarodnog organiziranog kriminaiteta) 4 Ta konvencija primarno uređuje sprječ avanje pranje novca. 3  Reversal

aktivnostima identifikacije i praćenju imovinske koristi i evidentiranju predme ta i imovinske koristi, kako bi omogućili oduzimanje tih stvari. Čak naprotiv, možemo zaključiti da su zvanični organi i državne institucije uopšte zatajili kod istraživanja krivičnih djela u koje je upleten organizirani kriminalitet i kod kojih imovinska korist nije znak krivičnog djela (ilegalne droge,

Page | 52

oružje, transport ljudi, prostitucija isl). Jasno je da oduzimanje imovinske koristi izvršiocima krivičnih djela znači i preventivno sredstvo u borbi protiv organiziranog kriminala. Kriminalci treba da shvate da se generiranje ilegalno stečenog novca i imovine uopšte jenostavno ne isplati. Takvo

shvatanje proizlazi is svih dokumenata EU pa se tako nalaže tužilaštvima i policiji da intenziviraju djelatnosti u cilju oduzimanja imovinske koristi.

Tužioci, policija i sud moraju da shvate da je oduzimanje nelegalno stečene imovinske koristi

svrsihodno jedino u slučajima kad se već na početku otkrivanja i procesuiranja kriminalaca upotrijebi trenutno oduzimanje imovinske koristi. Međutim, zbog kompleksnosti orga niziranog kriminala potrebna je sradnja svih institucija u društvu kao što su: institucije za sprječavanje pranja novca, poreske institucije, policija i naravno tužilaštvo. Praksa je do sada pokazala, da ako nismo oduzeli imovinu u ranim fazama postupka, d o momenta pravosnažnosti presude kriminalci svoju

imovinu obavezno prenose na druge osobe, pa tako državne institucije na kraju nemogu ništa oduzeti pravosnažno osuđenim kriminalcima. Iz svega jasno proizlazi da trebamo više sredstava namjeniti obuci polic ajaca, tužilaca i drugih službenika finansijskih institucija iz područja

oduzimanja imovinske koristi. Sve navedeno ima smisla i zbog činjence da otvorenost granica i nova komunikacijska sredstava omogućavaju kriminalcima brže transfere novca sa jedne stra ne svjeta na drugu u veoma kratkim vremenskim intervalima.

Međunarodna saradnja stoga postaje neminovnost kada su u pitanju navedeni slučajevi. U većini slučajeva tužilaštva prepuštaju identifikaciju i praćenje fluktuacije novca policiji i drugim organim a, ali u svakom momentu moraju koordinirati i voditi daljne aktivnosti. Uvid u bankovne račune, osiguravajuće police, dionice, registar vozila, registar stanova i kuća i drugi instrumenti, baza su za nadzor nad imovinom kriminalaca. Iz tih dokumenata proiz lazi rezultat; „koliku imovinu imaju

kriminalci“. Naredni korak je svakako postupak utvrđivanja porijekla imovine, što danas predstavlja najteži posao za državne organe. Upravo stoga se danas u najrazvijenijim državama svijeta sve više upotrebljava institu t obrnutog tereta dokazivanja.

Za uspjeh tužilaštva i policije potreban je uvid u svu dokumentaciju i državne baze podataka. Analiza dosadašnjih aktivnosti pokazala je da državne institucije nisu dovoljno aktivne kod istraživanja krivičnih djela za koje imovinska korist nije znak krivičnog djela. Naprotiv, vrlo rijetko se istražuje imovinska korist od krivičnih djela kao što su: trgovina drogom, oružjem i organizovana Page | 53

prostitucija, a skoro pa nikada se ne primjeni oduzimanje imovinske koristi. Imovinska korist

oduzimala se samo u primjerima kad se tokom istrage pored droge našao i novac. Imovinska korist kriminalaca sredstvo je za činjenje novih krivičnih djela i investiranje u legalne djelatnosti. Tu upravo leži odgovor na sve češće dileme i zabrinutost šire javnosti, kako kriminalci („kontroverzni biznismeni“) prelaze u legalnu sferu pa čak i u politiku. Baš zbog toga se u EU poduzimaju nove mjere koje su fokusirane na oduzimanje ileglano stečene imovinske koristi. Te mjere bi morale uvesti i države u tranziciji, jer bi na taj način stekle novac i imovinu koje trebaju za svoj širi socijalni i ekonomski razvoj.

Evropska konvencija o ljudskim pravima dozvoljava upotrebu presumpcije i obrnutog treta

dokazivanja u razumnim granicama. Različite države upotrebljavaju različite presumpcije a slično im je to da tačno definiraju a) u kojim primjerima se mogu upotrijebiti, b) obim imovine koja se oduzima, c) standardi dokazivanja veze između imovine i ilegalne djelatnosti, d) mogućnost pobijanja tih instituta.

Iz analize očigledno proizlazi da su rješenja oduzimanja imovinske koristi sa obrnutim teretom

dokazivanja u nekim zemaljama već uobičajeno sredstvo za borbu protiv organiziranog kriminaliteta, pa ćemo zato u natavku teksta kao primjer navesti fiktivno otkrivanje, razjašnjavanje i dokazivanje krivičnog djela metodom obrnutog tereta dokazivanja. 4.6.4. Rješavanje praktičnog primjera

Ovaj dio namjenjen je praktičkom rješavanju slučaja kriminalne djelatnosti i sastoji se od početne analize dokazivanja sa upotrebom obrnutog tereta dokazivanja u primjeru jednog kriminalaca koga

trebamo zajedno riješiti (FBI Manual , 1995). Slučajeve obrnutog tereta dokazivanja rješavamo tako da najprije sakupimo podatke i dokumentaciju o osobi koja se bavi kriminalnom djelatnošću. Podatke moramo klasificirati i urediti po standardima prihoda i rashoda za svaku godinu posebno.

Prvi korak je ustanoviti svu imovinu koju je osoba stekla u istraživanoj godini.

Page | 54

GODINA 1

GODINA 2

Banka

20

120

Auto

20

20

Kuća 

175

175

25

70

240

385

Dionice UKUPNO

Drugi korak je ustanoviti svu pasivu koju osoba mora još platiti.

GODINA 1

GODINA 2

Krediti

50

30

Posuđeno

10

5

UKUPNO

60

35

Sada možemo zaključiti koju vrijednost je osoba stekla u godini koja nas interesuje. (Za „GODINU 1“ je to 240-60=180, za „GODINU 2“ je to 385-35=350.)

GODINA 1

GODINA 2

Aktiva

240

385

Pasiva

60

35

180

350

Neto vrijednost

Računanjem smo ustanovili da je imovinsko stanje osobe u „GODINI 1“ vrijedno 180 jedinica a u „GODINI 2“ još 350 jedinica. Pošto nas interesuje „GODINA 2“ moramo stanje u „GODINI 1“ oduzeti od stanja u „GODINI 2“.

„GODINA 1“ - „GODINA 2“ = ?

Page | 55

GODINA 1

GODINA 2

Neto vrijednost u „GODINI 2“

180

350

170

U „GODINI 2“ je tako osoba ostvarila 170 jedinica nove neto vrijednosti. Treći korak podrazumjeva biranje podataka o protivrječnim životnim troškovima osobe (energija,

hrana…). Te troškove potrebno je dodati na neto vrijednosti u godini koja nas interesuje. Naime, sasvim logično je za pretpostaviti je da je osoba za svoje potrebe najmanje toliko novca potrošila u svakodnevnim aktivnostima.

U konkretnom primjeru ustanovii smo da su ti troškovi 50 jedinica i zato ih dodajemo na neto vrijednosti koje je osoba stekla tokom godine.

Neto vrijednost u

Životni

Ukupna vrijednost u

„GODINI 2“

troškovi

„GODINI 2“

170

50

220

Četvrti korak podrazumjeva prikupljanje dokumentacije o prijavljenim primanjima (dohadak i sl..) te osobe. U našem primjeru ustanovili smo, da je osoba prijavila državi 125 jedinica za koje je platila i porez. Tu sumu moramo oduzeti od ukupne vrijednosti koju je osoba ustvarila ustvarila u godini koja nas interesuje.

Ukupna vrijednost u „GODINI 2“

240

Prijavljeni prihodi

125

Nepoznati izvori prihoda

95

Iz svega navedenog proizlazi da je osoba proizvela 95 jedinica sredstava za koje ne može dokazati da su bila ostvarena legalno i da je na vridenost tih sredstava platila porez.

Upotrebom instituta obrnutog tereta dokazivanja osobi se oduzima 95 jedinica sredstava i vrati mu

Page | 56

se jedino ako dokaže da je ta sredstava ta osoba stekla zakonito i na njih platila porez. Ovaj primjer je idealiziran i simplificiran ali pokazuje svrhu upotrebe obrnutog tereta dokazivanja i

namjenjen je policiji, tužilaštvu ali i financijskim institucijama. Mišljenje autora ovog te ksta ide u pravcu da bi upravo zaposlenici u finansijskim institucijama trebali proći neki vid edukacije iz oblasti kriminalistike (univerzitetske programe cjeloživotnog učenja, „Master“ programe ili slično), tokom kojeg bi se posebna pažnja trebala usmjer iti na edukaciju iz oblasti prikupljanja dokaza i dokazivanja krivičnih djela korupcije i drugih srodnih protivpravnih ponašanja.

4.6.5. Praktični primjeri

U praktičnom dijelu seminara obradit ćemo fiktivni primjer analize imovine stečene i legalnim djelatnostima. Svaki polaznik seminara (naročito značajno za financijske institucije, novinare, NGO) Page | 57

dobit će zadatak, da analizira imovinu fiktivne osobe sa nalogom, da ustanovi, da li je ta imovina stečena legalno ili ilegalno. Tokom analize ukazat ćemo i na kriminalistikčke radnje kao što su uviđaj, razgvor sa svjedocima i izvršiocima korupcije kao i pretres ureda i stana. 4.6.5.1.

Primjer istrage kriminalnih djelatnosti

Nalazimo se u godini 2003 i istražujemo primer Janeza Novaka iz Ljubljane, Prečna ulica 7. Skupljanjem informacija na terenu došli su do indicija da je Janez Novak glavna osoba u kriminalnoj organizaciji koja je vezana za prodaju droge i sumnjive investicije u privredu sa mnogim sumnjama

na podmićivanja u tom procesu. Putem dodatnih informacija došli smo do slijedećih podataka: Janez ima firmu IMPORT EXPORT & co. Iz Ministarstva financija dobili smo slijedeće podatke: GODINA

UKUPNA PRODAJA

PROFIT

(Eur)

(Eur)

2002

8.500.000

1.325.000

2001

4.700.000

515.000

2000

4.000.000

395.000

1999

2.000.000

60.000

Kao direktor preduzeća Janez jesebi isplatio platu i visini: 

105.000 (Eur) za godinu 2002,



85.000 (Eur) za godinu 2001,



55.000 (Eur) za godinu 2000.

Janez ima otvoreni račun kod NLB preko koga plaća svoje lične troškove. Krajem 2000. godine imao je 5.000 (Eur) na bankovnom računu; 2001. godine imao je 7.000(Eur) i godine 2002. godine imao je 9.000(Eur) na svom računu. Kod Kmečkog saveza ima knjižicu na kojoj ispisi ukazuju na stanje 7.800 (Eur) krajem 2000. godine; 18.000(Eur) krajem 2001. i 20.000(Eur) krajem 2002. godine.

Uvid u dokumentaciju o nekretninama iskazuje slijedeće: Stan na Erjavčevi ulici u Ljubljani, koji je kupio 12. oktobra 2000. za 126.500(Eur). Stan je kupljen na kredit kod Hypoleasing trade Ljubljana, i isti je isplaćen 31. oktobra 2002. godine.

15. decebra 1999, je kupio je garsonjeru na Bijelom Križu iznad Pirana za 68.000(Eur) na kredit Page | 58 kod Stambene zadruge Piran, kojeg još nije otplatio. Janez je 22. marta 2001. kupio kuću na Bledu za 244.400   (Eur) na kredit. O isplati kredita nema podataka.

3. Jula 2002. godine je na kredit kupio novu kuću u Trzinu za 166.700(Eur), a kredit je uzeo kod Domžalske banke. Gospodin Novak ima dva automobila. Za automobil marke »WW Passat« godište 1996. je godi ne 1999. kad ga je kupio dao 14.400(Eur). Lični automobil marke »Mercedes« je kupio 28. februara 2002. za 37.850 (Eur). Oba automobila je kupio kod kompanije »Avto & Cash«, u Ljubljani i platio je novcem (»kešom«). Janez Novak obilazi i kulturna događanj a, u Modernoj galeriji je kupio tri slike Ivane Kobilice, godine 2001. za 14.000(Eur). U istoj galeriji kupio je i vazu dinastije Ming, godine 2002. za 17.500 (Eur).

Krajem 2000. godine, Janez je dugovao Hypoleasingu 97.400 (Eur) za svoju kuću na Erjavčevi ulici i 58.500 (Eur) Stambenoj zadruzi Piran za garsonjeru na Bijelom Križu. Krajem 2001. Janez je dugovao 96.200 (Eur) za kuću na Erjavčevi i 57.900 (Eur) za garsonjeru u Piranu. 13. oktobra 2002 Janez je isplatio cjelokupan iznos duga za kredit kod Hypoleasinga u visini od

95.300(Eur) (dobio je popust). Ostao je dužan 57.300 za garsonjeru u Piranu, što je bilo iskazano i krajem godine 2002. godine.

Janezov dug krajem 2001. godine bio je 195.000 (Eur) za kuću na Bledu. Krajem 2002. godine Janez je dugovao za Bled još 193.100(Eur), i 134.600(Eur) za kuću u Trzinu. Daljnjim istraživanjem ustanovili smo da je Janez digao kredit u Novoj Gorici 2000. godine u visini od 35.000(Eur). Banci je bio dužan krajem 2001. godine još 32.800(Eur) i krajem 2002. godine još 20.000(Eur).

Iz Ministarstva finansija smo dobili podatak, da su njegovi životni troškovi u 2000. godini bili nešto oko 44.750(Eur) i 2001. godine oko 64.400(Eur), te 2002. godine 81.700(Eur).

ZADATAK (pokušajte rješiti sami) : Upotrijebivši sve podatke, izračunajte nezakonite prihode za gospodina Janeza za godine 2001. i 2002.? (koristite se tabelom koja se nalazi u nastavku teksta).

Page | 59

………………………………….. IMOVINSKO STANJE

UKUPNO imovinsko stanje OBAVEZE (Dugovi)

UKUPNO obaveze, dugovi

Neto čista vrijednost  Umanjenje:

Neto vrijednosti prijašnje godine Povišenje neto vrijednosti u godini

Životni troškovi TOTAL (ukupno) Prihodki od poznatih sredstava Prihodki od nepoznatih sredstava

31.12.2000

31.12.2001

31.12.2002

4.7. Softwer za pomoć u radu analitčara

Page | 60 4.7.1.

Bilježnica analitičara (Analyst's Notebook)

Jedan od računarskih programa koji pruža pomoć u radu analitičara je i Analyst´s Notebook. Korištenjem Analyst´s Notebooka možemo uraditi sljedeće  : 

Brzo uočiti zajedničke elemente i veze koje su skrivene u našim informacijama.



Lako pretraživati i tumačiti složene informacije.



Primjeniti sveobuhvatni opseg analitičkih tehnika za razvoj obavještajnog rada.



Grafički prezentirati rezultate naše analize, čineći ih pristupnijima i lakšim za razumjevanje.



Proizvesti dinamične grafikone za brifinge, u koje možemo uključiti video klipove i dokumente.



Generirati analitički input koji se fokusira na istrazi i koji potpomaže učinkovito u donošenju odluka i

raspoređivanje resursa.

 Analyst´s Notebook (Bilježnica analitičara ) daje grafikone u određenom broju formata od kojih je svaki primjenjiv za različitu tehniku. Obično su tu uključeni: Grafikon analize veza – predstavlja ljude, račune organizacije i druge entitete zajedno sa odnosima ili tokom

robe između njih, bez obzira na kompleksnost situacije.

Grafikon analize mreže – proširuje koncept analize veza do velikih skupova podataka. Oni su obično automatski generirani i posebno su korisni kod identificiranja ključnih povezanosti putem tel. brojeva, računskih transakcija i transakcija putem interneta. Redoslijed grafikona događaja –  otkriva kako su se povezani događaji dešavali kroz određeni vremenski period. Grafikon analize uzorka transakcija – opisuje kada je došlo do razmjene ili do toka robe između entiteta. Na sljedećim stranicama su primjeri korištenja  Analyst´s Notebook  u grafičkom prikazu analize doga djaja ,

ostvarenih telefonskih poziva i kretanja novca kroz bankovne račune.

GRAFIKON DOGAĐAJA (Analyst´s Notebook -User Guide, 2002)

Page | 61

GRAFIKON TEL. POZIVA OSUMNJIČENOG (Analyst´s Notebook -User Guide, 2002)

Page | 62

GRAFIKON PRIKAZA PUTA NOCA KROZ BANKOVNE RAČUNE (Analyst´s Notebook -User Guide, 2002)

Page | 63

4.7.2.

iBase - iBaza

Najmoderniji istražiteljski alat za sakupljanje, razvijanje i ispitivanje podataka u centralnom i robustnom okruženju.  iBase-iBaza  je specijalno dizajnira na za istražitelje i analitičare i obuhvata niz značajnih funkcija stvorenih prema našim potrebama.

Page | 64

Dolazi u dva oblika: User version – Korisnič ka verzija pruza kompletnu funkcionalnost za «hvatanje» i ispitivanje informacija dok Designer version –  Dizajnerska verzija  dodaje sposobnost definisanja novih struktura baze podataka i protokola za štite.

Koristeći iBazu možemo: 

jednostavno dizajnirati na šu vlastitu bazu podataka bez potrebe za modernom stručnom ekspertizom.



Odmah popuniti našu bazu podataka korištenjem ugrađenih formi  i drugih pomagala.



Efektivno upravljati kroz na še podatke uz trenutni pristup pregledu svih naših dokumenata.









Ispitati naše podatke ‘crtanjem’ naših pitanja izbjegavajući potrebu da nauci mo jezik upita baze podataka. Ovi vizueln i upiti mogu biti sačuvani za kasniju upotrebu. Pronaći skrivene puteve između pojedinih dijelova , čak iako nisu direktno povezani. Brzo kreirati standarne i specijalizovane izvještaje korištenjem modernih pomagala za pisanje izvještaja. Brzo naći vitalne informacije koristeći bilo koje polje da pretražmo poprijeko kroz našu cijelu bazu podataka.



Raditi individualno ili kao dio tima gdje svako može unijeti, ažurirati, ispitati i analizirati podatak istovremeno.





Zaštititi naše podatke preko fajlova sa š ifrom, i pomagala za nivoe pristupa i kontrolisanje. iBaza uključuje ugrađenu vezu sa  Analyst’s Notebook -om –  Analitičarevom biljež nicom. Sa ovom kombinacijom alata možemo sakupiti sve informacije u iBazi i onda ih bezbolno analizirati koristeći veliku funkcionalnost Analitičareve bilježnice.

ELEKTRONSKI OBRAĐEN DOSIJE KRIMINOGENOG LICA (iBase 4 User Guide Database,2002)

Page | 65