Dioba glasova Jezik starih Rimljana zove se latinski prema italskoj pokrajini Latium, u kojoj leži grad Rim. Kako se širila vlast Rima, širilo se i područje latinskog jezika, koji je istisnuo druge italske jezike. S vremenom je latinski jezik prevladao u cijelom zapadnom dijelu Rimskog carstva, a u istočne dijelu glavni jezik bio je grčki. Iz latinskog jezika razvili se današnji romanski jezici: talijanski, francuski, španjolski, portugalski i rumunjski.
PISMO I IZGOVOR Pismo § 1. Latinska abeceda ima 24 slova: A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T U V X Y Z. abcdefghiklmnopqrstuvxyz Rimljani su primili pismo od Grka preko Etruščana. Pisali su samo velikim slovima, kako vidimo na natpisima, kojih se velik broj sačuvao i u našoj zemlji. Mala slova nastala su spajanjem i pojednostavljivanjem pojednostavljivanjem velikih slova u brzu pisanju.
§ 2. Danas pišemo velikim početnim slovom: a) vlastita imena i pridjeve od njih izvedene, npr, Roma Rim, Romanus rimski; b) prvu riječ u rečenici; c) ponajviše prvu riječ u stihu.
§ 3. Latinski se glasovi dijele na samoglasnike i suglasnike. Samoglasnici su: a, e, i, o, u, y; ostali su suglasnici. Diftonzi ili dvoglasnici su: ae, oe, au, ei, eu, ui . Samoglasnici mogu biti kratki ili dugi. Kratkoću samoglasnika označujemo znakom znakom ˘, a duljinu znakom —. Kad treba svaki samoglasnik diftonga izgovarati odijeljeno, meće se na drugi samoglasnik znak kratkoće, odnosno duljine ili znak dijereze ($quot;), npr. a˘era ili a$quot;era (čitaj: aera), poeta ili poeta (čitaj: poeta). U običnim latinskim tekstovima ne označuje se kvantiteta samoglasnika. Samoglasnik je pred samoglasnikom redovno kratak ( Vocalis ante vocalem brevis ).
Izgovor § 4. Postoje dva izgovora latinskog jezika: klasični i tradicionalni. Klasični je izgovor starih Rimljana do kraja antike, a tradicionalni se razvio u ranom srednjem vijeku i očuvao se tradicijom.
Jednom i drugom izgovoru zajedničko je ovo: i na početku riječi pred samoglasnikom izgovara se j: iam = jam, iustus = justus; među samoglasnicima izgovara se ij: maior = maijor; y izgovara se i: Syria = Siria, Byzantinus = Bizantinus; x izgovara se ks: lux = luks, Xerxes = Kserkses; c ispred a, o, u i ispred suglasnika izgovara se k: caput = kaput, corvus = korvus, cura = kura, credo = kredo; ch izgovara se h: schola = shola, machina — mahina;
ph izgovara se f: Delphi — Delfi, Philippus — Filipus; qu izgovara se kv: qui = kvi, aqua = akva; ngu izgovara se ngv: lingua = lingva, sanguis = sangvis; su izgovara se su u riječima suavis = svavis, suadeo = svadeo, sueseo = svesko i u njihovim izvedenicama, izvedenicama, zatim u vlastitim imenima Suebi = Svebi, Suetonius = Svetonius.
Razlike između klasičnog i tradicionalnog izgovora: U klasičnom se izgovoru kod dvoglasnika ae i oe čuju dva glasa, c se uvijek izgovara k a tako i t uvijek t i s uvijek s. Kod tradicionalnoga došlo je do promjena koje su iznijete na desnoj strani tablice klasični ae
tradicionalni
aetas
aj
e
lunae
ajtas lunaj
etas lune
oj
e
poena
pojna
pena
Cicero centum
k Kikero kentum
c Cicero centum
samo pred e, ae, oe, eu i pred i, y
rosa Caesar
s rosa Kajsar
z roza Cezar
među samoglasnicima
natio amicitia
ti natio amikitia
ci nado amicicita
pred samoglasnikom
oe c
s
ti
Slova y i z nalaze se samo u riječima uzetim iz grčkoga. Sva se ostala slova izgovaraju kao i kod nas. Za U i V imali su Rimljani jedan znak: V, npr. VVA = uva.
§ 5. Međunarodne riječi koje su potekle iz latinskog jezika izgovaraju se tradicionalnim izgovorom, npr. socijalan ( socialis socialis ), nacija (natio), filozof ( philottophus ), erar (aerarium ), jer ih nismo primili izravno od starih Rimljana, nego su k nama došle u kasnijim stoljećima.
Naglasak
§6. Svaka latinska riječ, osim enklitika, ima svoj naglasak. U dvosložnim riječima naglašen je uvijek pretposljednji slog, npr. mater . U trosložnim i višesložnim riječima naglašen je pretposljednji slog kad je dug, npr. laudabam , a kad je on kratak, naglašen je treći slog od kraja, npr. medicus .
§ 7. Slog je dug: 1. kad je u njemu dug samoglasnik, npr. mater ; 2. kad je u njemu diftong, npr. Caesar, laudo; 3. kad iza kratkog samoglasnika slijede dva ili više suglasnika, npr. arma, contra, ili složeni suglasnik, npr. dux. Protivno gornjem pravilu, kad se enklitike -que, -ne, -ve spoje s kojom riječi, tada ta riječ ima naglasak na svom posljednjem slogu, pa i onda kad je taj slog kratak, npr. bellique, paterque , ali i terraque, temporaque . Razlikuj: itaque (stoga) od itaque (i tako).
Vrste riječi
§ 8. U latinskom jeziku ima, kao i u našem, devet vrsta riječi: 1. imenice ( substantiva ), 2. pridjevi (adiectiva ), 3. zamjenice ( pronomina), 4. brojevi (numeralia ), 5. glagoli ( verba), 6. prilozi (adverbia ), 7. prijedlozi ( praepositiones ), 8. veznici (coniunctiones ), 9. uzvici ( interiectiones ).
IMENICE I PRIDJEVI
Imenice po rodu
§ 9. Imenice su muškoga roda ( masculinum , kratica m.), ženskoga ( femininum , kratica f.) i srednjega (neutrum, kratica n.). Rod je ili prirodan — po značenju — ili gramatički — po završetku riječi. Muškoga su roda redovito imena muških lica, naroda i rijeka, a ženskoga su roda imena žena, gradova, otoka i drveta, npr. agricola ratar, Croata Hrvat i Sequana Seina muškog su roda; mulier žena, Corinthus Korint, Delus Del i fagus (bukva) ženskoga su roda.
Deklinacija
§ 10.
U latinskoj deklinaciji razlikujemo dva broja: jedninu ( singularis ) i množinu ( pluralis ). Padeža (casus) ima šest, koji odgovaraju našim padežima, samo je mjesto našeg; lokativa i instrumentala jedan padež: ablativ. Vokativ jednine uvijek je jednak nominativu jednine, osim kod imenica druge deklinacije na -us. Vokativ množine uvijek je jednak nominativu množine. Isto je tako ablativi množine uvijek jednak dativu množine. Kod imenica srednjeg roda jednaki su oblici za nominativ, akuzativ i vokativ u jednini. Ti su padeži jednaki i u množini, a svršavaju se na -a kao i u našem jeziku. Ispor. ligna, maria: drva, mora.
Prva ili a-deklinacija § 11 Nominativ jednine svršava se na -a, a genitiv jednine -ae. Sve su imenice i menice te deklinacije ženskoga roda osim onih koje označuju mušku glavu, npr. poeta pjesnik, agricola ratar, i Croata Hrvat. Ispor. u nas: žena; sluga. Casus
Nominativus Genitivus Dativus Accusativus Vocatlvus Ablativus
Singularis terra terrae terrae terram terra terra
Pluralis terrae terrarum terris terras terrae terris
§ 12.
Osobitosti u -a deklinaciji Imenica familia ima stari genitiv jednine na - as kad je u vezi s imenicom pater ili mater , npr. pater familias domaćin, mater familias domaćica. Kad je imenica dea uz imenicu deus, a filia uz filius , imaju dativ i ablativ množine na - abus, jer bi inače te imenice imale jednak oblik u tim padežima. Bogovima i božicama = diis et deabus , sinovima i kćerima = filiis filiabusque.
Druga ili o-deklinacija § 13. Imenice muškoga roda svršavaju se u nom. jedn. na -us ili -er , a imenice srednjega roda na -um. a) Imenice na -us (masculina) i na -um (neutra) Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.
populus narod populi populo populum popule populo
verbum riječ verbi verbo verbum verbum verbo
Množina populi populorum populis populos populi populis
verba verborumm verbis verba verba verbis
b) imenice na -er (masculina) Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.
magister učitelj
puer dječak
magistri magistro magistrum magister magistro
pueri puero puerum puer puero
Množina magistri magistrorum magistrris magistros magistri magistris
pueri puerorum pueris pueros pueri pueris
Većina imenica na - er gubi u deklinaciji samoglasnik e od završetka -er , a samo ga neke zadržavaju; npr. liber, libri knjiga, ager, agri njiva, ali vesper, vesperi večer.
Osobitosti u o- deklinaciji § 14. Vlastita imena na -aius i -eius stežu u genitivu jednine završetak -ii u -i, a vlastita imena na - ius mogu imati gen. na -ii na -i, npr. Gai, Pompei, Vergilii ili Vergili . Svima navedenim vlastitim imenicama završetak završetak je u vok. jedn. -i, npr. Pompei, Vergili . Isto je tako od filius (sin) vok. jedn. fili . Deus, -i, m.
(bog) ima nom. množ. dei, dii, di, a dat. i abl. množ. deis, diis, dis. Vok. jedn. je deus.
(mjesto) ima množ. loci i loca; loci su mjesta u knjizi (loci librorumrum), a loca su mjesta na zemlji ( loca terrarum ). Vir, viri m. (muž) deklinira se kao puer: Vir, viri, viro, virum, vir, viro . Množ. viri, virorum itd.
Locus, -i, m.
§ 15. Izuzetno je ženskoga roda imenica humus zemlja. Ženskoga su roda i neke imenice na -us uzete iz grčkog jezika, npr. diphthongus diftong, dvoglasnik, dialectus narječje. Srednjega su roda imenice vulgus svjetina i virus otrov.
Pridjevi § 16. Velik broj latinskih pridjeva pripada drugoj, odnosno prvoj deklinaciji. U nom. jedu. muški se rod svršava na -us ili na -er , ženski na -a, a srednji na - um. Muški i srednji rod deklinira se po II, a ženski po I deklinaciji. Neki pridjevi na -er , -a, -um gube u deklinaciji e od završetka -er , npr. piger, pigra, pigrum lijen, a neki ga zadržavaju, npr. liber, libera, liberum, slobodan. bonus, bona, bonum dobar, dobra, dobro Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.
bonus boni bono bonum bone bono
bona bonae bonae bonam bona bona
liber, libera, liberum
Množina bonum boni bono bonum bonum bono
boni bonorum bonis bonos boni bonis
bonae bonarum bonis bonas bonae bonis
slobodan
Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.
liber liberi libero liberum liber libero
libera liberae liberae liberam libera libera
aeger, aegra, aegrum
Množina liberum liberi libero liberum liberum libero
liberi liberorum liberis liberos liberi liberis
aeger aegri aegro aegrum aeger aegro
liberae liberarum liberis liberas liberae liberis
libera liberorum liberis libera libera liberis
bolestan
Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.
bona bonaorum bonis bona bona bonis
aegra aegrae aegrae aegram aegra aegra
Množina aegrum aegri aegro aegrum aegrum aegro
aegri aegrorum aegris aegros aegri aegris
aegrae aegrarum aegris aegras aegrae aegris
aegra aegrorum aegris aegra aegra aegris
Treća deklinacija A. Suglasničke osnove § 17. Imenicama ove skupine svršava se osnova na suglasnik. Osnovu dobivamo ako odbacimo u genitivu množine nastavak -um. Nekima je u nomin. jedn. krajnji osnovni suglasnik otpao. Imenice s osnovom na suglasnik muškoga su, ženskoga ili srednjega roda.
§ 18. Imenice muškoga roda u nom. jedn. ponajviše se svršavaju na -or (-oris), -o (-onis), -es (-itis) , npr. dolor, doloris bol, leo, leonis lav, miles, militis vojnik. jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl.
labor laboris labori laborem labor labore
množina
miles militis militi militem miles milite
labores laborum laboribus labores labores laboribus
milites militum militibus milites milites militibus
§ 19. Imenice ženskoga roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na -do (-Mnis), -io (-ionis), -$s f-Stis), -us (-utis), npr. fc tudS, fortitUdiim hrabrost, r$tm, rotionis razum, sodetas, cižtStis društvo, salus, salutis spas. jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl.
facultas facultatis facultati facultatem facultas facultate
natio nationis nationi nationem natio natione
množina facultates facultatum facultatibum facultates facultates facultatibus
nationes nationum nationibus nationes nationes nationibus
§ 20. Imenice srednjega roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na - us (-oris), -us (-eris), -men (-minis). Primjeri: tempus, temporus vrijeme, genus, generis rod, ime. jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl.
tempus temporis tempori tempus tempus tempore
nomen nominis nomini nomen nomen nomine
množina tempora temporum temporibus tempora tempora temporibus
nomina nominum nominibus nomina nomina nominibus
B. Osnove na -i § 21. Osnove te skupine svršavaju se na -i. Većina imenica muškog i ženskog roda tvori nominativ jednine dodajući osnovi -s. navis
lađa, mare more, exemplar primjer jednina
nom. gen. dat. ak. vok. abl.
navis navis navi navem navis nave
mare maris mari mare mare mari
množina exemplar exemplaris exemplari exemplar exemplar exemplari
naves navium navibus naves naves navibus
maria marium mariibus maria maria maribus
exemplaria exemplarium exemplaribus exemplaria exemplaria exemplaribus
Tako se dekliniraju: 1. Jednakosložne imenice na -is i -es ( parisyllaba ); to one koje u nominativu i genitivu jednine imaju jednak br slogova, npr. hostis, hostis neprijatelj, nubes, nubis oblak; 2. imenice na -s ili -er koje ispred završetka -is u genitivu jednine imaju dva ili više suglasnika, npr. ars, art-is umjetnost imber, imbr-is kiša; 3. neutra s nominativom jednine na -e, -al, -ar, npr. mare maris more, animal, animalis životinja, exemplar, exemplaris primjer.
§ 22. Deklinacija imenica s osnovom na - i razlikuje se od deklinacije imenica sa suglasničkim osnovama time što im je završetak u genitivu množine -ium (pri tome -i- pripada osnovi a -um je nastavak kao i kod suglasničkih osnova).
§ 23. Neutra na -e, -al, -ar imaju osim toga u ablativu jednine -i, a u nominativu, akuzativu i vokativu množine -ia. Pamti dakle za ta neutra: -i, -ia, -ium!
Osobitosti u oblicima ili deklinacije § 24. Od jednakosložni imenica na -is i -es neke imaju genitiv množine na -um, npr. canis, -is, m. pas iuvenis, -is, m. mladić
gen. množ. canum gen. množ, iuvenum
Od imenica na -er imaju izuzetno genitiv množine na -um: pater, -tris, m. otac
gen. množ. patrum
mater, -tris, f. majka frater, -tris, m. brat
gen. množ. matrum gen. množ. fratrum
§ 25. Imenice febris groznica, sitis žeđa, turris toranj, tussis kašalj, puppis krma, securis sjekira, vis (sila) imaju akuz. jedn. na -im i .abl, jedn. na -i, dakle: febrim, febri; sitim, siti itd. Jednako imaju akuz. jedn. na -im i abl. jedn. na -i jednakosložna imena gradova i rijeka na -is, npr. Neapolis, Tiberis imaju Neapolim, Neapoli; Tiberim, Tiberi.
Pridjevi III deklinacije § 26. Pridjevi treće deklinacije pripadaju -i osnovama. I za njih vrijedi: -i, -ia, -ium, tj. abl. jedn. -i, nom. akuz. i vok. množ. neutra -ia, a gen. množ. -ium. Ima ih sa tri, sa dva i s jednim završetkom. Tri su završetka: -er, -ris, -re, npr, acer, acris, acre oštar, celer, celeris, celere brz. Dva su završetka: -is, -e, i to -is za muški i ženski rod, a -e za srednji, npr. utilis, utile koristan. Jedan završetak za sva tri roda imaju npr. audax, gen. audacis odvažan, sapiens, gen. sapientis mudar. Deklinacija pridjeva sa tri završetka
jednina
nom.
množina
m.
f.
n.
m.
f.
n.
acer
acris
acre
acres
acres
acria
gen.
acris (za sva tri roda)
acri (za sva tri roda)
dat.
acri (za sva tri roda)
acri (za sva tri roda)
ak.
acrem
acrem
acre
acres
acres
acria
vok.
acer
acris
acre
acres
acres
acria
abl.
acri (za sva tri roda)
acribus
(za sva tri roda)
Deklinacija pridjeva sa dva završetka
jednina m. f. nom.
utilis
množina n.
m. f.
n.
utile
utiles
utilia
gen.
utilis
utilium
dat.
utili
utilibus
ak.
utilem
utile
utiles
utilia
vok.
utilis
utile
utiles
utilia
abl.
utili
utilibus
Deklinacija pridjeva s jednim završetkom
jednina m. f. n.
množina m. f.
n.
nom.
audax
gen.
audacis
audacium
dat.
audaci
audacibus
ak.
audacem audax
audaces
audacia
vok.
audax
audaces
audacia
abl.
audaci
audaces
audacia
audacibus
§ 27. Ovi pridjevi s jednim završetkom: dives, divitis bogat, pauper, pauperis siromašan, vetus, veteris (star) imaju u abl. jedn.: divite, paupere, vteere, a u gen. množ. divitum, pauperum, veterum. U nom. akuz. i vok. množ. srednjega roda upotrebljava se jedino vetera od vetus.
§ 28.
Neke nepravilne imenice III deklinacije Iuppiter, Iovis, Iovi, Iovem, Iuppiter, Iove Jupiter iter, itineris , put; množ. itinera vis, vim, vi, f. sila; množ. vires, virium, viribus itd.
bos, bovis, m. i f. govedo; gen. množ. boum, dat. množ. bubus ili bobus senex, senis, m. starac; gen. množ. senum
Četvrta ili u-deklinacija § 29. Završetak nominativa jedn. je -us ili -u, a genitiva jedn. -us.Imenice na -us muškoga su roda, a na -u srednjega. nom. gen. dat. ak. vok. abl.
jednina
casus pad casus casuui casum casuus casu
cornu rog cornus cornu cornu cornu cornu
casus casuum casibus casus casus casibus
množina cornua cornuum cornibus cornua cornua cornibus
§ 30. Imenica domus, -us, f. (kuća) ima abl. jedn. i akuz. množ. po II deklinaciji: domo i domos. Domi (kod kuće) stari je lokativ. Neke imenice na -us završavaju se u dat. i abl. množ. na - ubus mjesto na -ibbus, npr. lacus , jezero, portus luka, quercus hrast, arcus luk, tribus (kotar) imaju locubus, portubus, quercubus, arcubus i tribubus.
§ 31. Izuzetno su ženskoga roda: Idus (gen. Iduum ) 13. ili 15. dan u mjesecu, tribus kotar, porticus trijem, acus igla, manus ruka, domus kuća.
§ 32.
Peta ili e-deklinacija Nom. jedn. svršava se na -es, a gen. jedn. na - ei. U završetku - ei iza samoglasnika e je dugo, a iza stiglasnikaa 3e kratko, npr. dies, gen. diei dan, ali fides , gen. fidei vjera. jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl.
dies diei diei diem dies die
res rei rei rem res re
množina dies dierum diebus dies dies diebus
res rerum rebus res res rebus
Potpunu množinu imaju samo dies i res, a ostale ili nemaju množine ili u množini imaju samo akuzativ.
Imenice te deklinacije ženskoga su roda, a izuzetno su muškoga roda dies dan i meridies podne, ali dies može u jednini biti i ženskoga roda kad znači: rok, vrijeme, npr dies certa određeni rok.
Nepotpune imenice (defectiva) § 33. Defectiva numero zovu se imenice koje imaju samo jedan broj, i to: singularia tantum ako imaju samo jedninu, a pluralia tantum ako imaju samo množinu, npr.
Singularia tantum pravednost iusittia, -ae, f. zlato aurum, -i, n. Cezar Caesar, -aris, m. Singidunum, -i, n. Beograd Pluralia tantum divitiae, -arum, f. bogatstvo insidiae, -arum, f. zasjeda tenebrae, -arum, f. tmina Atena Athenae, -arum, f. djeca Delfi liberi, -orum, m. Delphi, -orum, m. preci oružje maiores, -um, m. tabor arma, -drum, n. zidine castra, -orum, n. moenia, -um, n.
Imenice s različitim značenjem u množini § 34. Neke imenice imaju u množini drugo značenje nego u jednini, npr. aqua copia littera auocilium impedimentum
voda aquae toplice; Aquae Iasae Varaždinske Toplice obilje copiae čete slovo litterae pismo; književnost pomoć auxilia pomoćne čete zapreka impedimenta prtljaga međa fines zemlja
finis, m.
Komparacija pridjeva § 35. I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ. Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni završetak jedn. muškoga roda, i to u II deklinaciji -i, a u III -is, i doda za muški i ženski rod - ior , a za srednji - ius.
Pozitiv
Gen. jedn.
Komparativ m. f.
clarus (slavan) pulcher (lijep) acer (oštar) brevis (kratak) sapiens (mudar)
clar (i) pulchr (-i) acr (-is) brev (-is) sapient (-is)
n.
clar -ior pulchr-ior dcr-ior brev-ior sapient-ior
clar -ius pulchr-ius dcr-ius brev-ius sapient-ius
Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasničkoj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u nom. akuz. i vok. množine srednjeg roda -a, u gen. množine -um. m. f. nom. gen. dat. ak. vok. abl.
jednina n.
clarior clarius clarioris clariori clariorem clarius clarior clarius clariore
m. f.
množina n.
clariores clariora clariorum clarioribus clariores clariora clariores clariora clarioribus
§ 36. Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. muškog roda odbace nastavci -i ili -is i dodaju nastavci -issimus, -issima, -issimum. clarus clar-isstmus, -a, -um brevis brev-issimus, -a, -um sapiens sapient-issimus, -a, -um
§ 37. Pridjevi na - er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. muškoga roda u pozitivu doda - rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, cšler: celerrimus.
§ 38. Neki pridjevi na - ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje - is i doda -limus, -a, -um, na primjer: facilis
(lak)
facil-limus
difficilis (težak) similis (sličan) dissimilis (različan)
difficil-limus simil-limus dissimillimus
Nepravilna komparacija § 39. Ovi pridjevi tvore komparaciju od različitih osnova: Pozitiv bonus (dobar) malus (zao) magnus (velik) parvus (malen) multus (mnogi)
Komparativ
Superlativ
melior, melius peior, peius maior, maius minor, minus plus (n.), množina: plures, -a, gen. plurium
optimus, -a, -um pessimus, -a, -um maximus, -a, -um minimus, -a, -um plurimus, -a, -um
Opisna komparacija § 40. Pridjevi koji ispred nastavka -us, -a, -um imaju samoglasnik opisuju komparativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog magis (više), a superlativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog maxime (najviše). Pozitiv
Komparativ
Superlativ
idoneus (prikladan) diibius (sumnjiv) arduus (strm; težak)
magis idoneus magis diibius magis arduus
maxime idoneus maxime diibius maxime arduus
Antiquus
(star) ima antiquior, antiquissimus jer prvo u u izgovoru nije samoglasnik.
Nepotpuna komparacija § 41. Pridjevi bez pozitiva Komparativ: exterior vanjski
Superlativ: extremus
krajnji, posljednji
inferior donji posterior kasniji propior bliži superior gornji ulterior onostrani
infimus i imus najdonji, najniži postremus najkasniji, posljednji proximus najbliži supremus i summus posljednji; najviši
ultimus posljednji, zadnji
§ 42. U komparaciji dolazi uz komparativ ili quam s nominativom, odnosno akuzativom, ili ablativ (bez quam), npr. Homerus est clarior quam Vergilius ili Vergllio (bez quam). Homer je slavniji nego Vergilije ili od Vergilija. Uz superlativ dolazi partitivni genitiv, npr. sapientissimus omnium najmudriji od svih. Superlativom latinski jezik izražava često vrlo visok stupanj, a ne najviši, pa se takav superlativ prevodi sa vrlo i pozitivom, npr. vir doctissimus vrlo učen čovjek. Takav se superlativ zove elativus .
PRILOZI (ADVERBIA) § 43. U latinskom jeziku ima priloga načina, vremena i mjesta. Prilozi načina tvore se od pridjeva. Adverbia modi:
Nominativ doctus pulcher acer fortis felix sapiens
Genitiv doct-i pulchr-i acr-is fort-is felic-is sapient-is
Prilog doct-e učeno pulchr-e lijepo acr-iter oštro fort-iter hrabro felic-iter sretno sapient-er mudro
Od pridjeva na -us, -a, -um i -er, -a, -um tvore se prilozi tako da se u genitivu jedn muškog roda odbaci završetak -i i doda -e. Od pridjeva treće deklinacije tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -iter . Od pridjeva i participa na -ens i -ans tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -er .
§ 44. Komparacija priloga docte — doctius — doctisstme pulchre — piilchrius — pulcherrime acriter — acrius — acerritme fortiter — fortius — fortissime sapienter — sapientius — sapientissime
Komparativ priloga jednak je komparativu pridjeva u nam. jedn. srednjeg roda. Superlativ priloga tvori se tako da se u superlativu pridjeva završetak muškog roda -us zamijeni sa -e.
ZAMJENICE (PRONOMINA) Lične zamjenice ( Pronomina personalia ) § 45. jednina nom. gen. dat. ak. abl.
ego mei mihi me me
ja mene, me meni, mi mene, me mnom(e)
tu tui tibi te te
množina ti tebe, te tebi, ti tebe, te tobom
mi nos nostri, nostrum nama nobis nas nos nama nobis
nas
vi vos vestri, vestrum vas vama vobis vas vos vama vobis
Ego je lična zamjenica za 1. lice, tu za 2. lice, a za 3. lice nema u latinskom jeziku lične zamjenice, nego se upotrebljava pokazna zamjenica is, ea, id sa značenjem: on, ona, ono. Genitivi množ. nostrum, vestrum dolaze samo u partitivnom značenju. U ablativu jedn. i množ. prijedlog cum (sa) veže se sa zamjenicom ovako: mecum sa mnom, tecum, nobiscum, vobiscum.
§ 46. Lična povratna zamjenica (pronomen personale reflexivum)
nom. gen. dat. ak. abl.
sui sibi se se (secum)
sebe sebi sebe, se sobom (sa sobom)
Ti oblici služe i za jedninu i za množinu. Latinski jezik upotrebljava povratnu zamjenicu samo kad se odnosi na subjekt 3. lica, a mi je upotrebljavamo i onda kad se odnosi na subjekt 1. ili 2. lica, npr. nutrio me
hranim se
nutrimus nos
hranimo se
nutris te
hraniš se
nutritis vos
hranite se
nutrit se
hrani se
nutriunt se
hrane se
Posvojne zamjenice ( Pronomina possessiva )
§ 47. m e u s, m e a, m e u m t u u s, t u a, t u u m n o s t e r, n o s t r a, n o s t r u m v e s t e r, v e s t r a, v e s t r u m
moj, moja, moje tvoj, tvoja, tvoje naš, naša, naše vaš, vaša. vaše
Meus ima vok. jedn. muškog roda: mi, npr. mi pater! moj oče!
§ 48. Osim tih posvojnih zamjenica latinski jezik ima, kao i naš, posvojnu povratnu zamjenicu suus, sua, suum (svoj, svoja, svoje), koja se kao i lična povratna zamjenica proteže samo na subjekt 3. lica, npr. habet suum librum habent suum librum
ima svoju knjigu imaju svoju knjigu
§ 49. Pazi na razliku u upotrebi posvojnih zamjenica između latinskog i našeg jezika: habeo meum librum habes tuum librum habet suum librum habemus nostrum librum habetis vestrum librum habent suum librum
imam svoju knjigu imaš svoju knjigu ima svoju knjigu imamo svoju knjigu imate svoju knjigu imaju svoju knjigu
Za posvojnu zamjenicu 3. lica jednine njegov i njezin upotrebljava se u svim padežima jednine i množine eius (to je genitiv jedn. zamjenice is, ea, id ), a za njihov upotrebljava se gen. množ. iste zamjenice: eorum (ili earum kad se odnosi na ženski rod), npr. liber eius njegova knjiga liber eorum ili earum njihova knjiga. Razlikuj: habet eius librum ima njegovu knjigu, habet suum librum ima svoju knjigu.
§ 50. Pokazne zamjenice (Pronomina đemonstrativa) ovaj, ova, ovo taj, ta, to onaj, ona, ono sam, sama, samo
hic, haec, hoc iste, ista, istud ille, illa, illud ipse, ipsa, ipsum
Jednina Nom.
hic
haec
Množina hoc
hi
hae
haec
Gen.
huius
horum
Dat.
huic
his
Ak.
hunc
hanc
hoc
Abl.
hoc
hac
hoc
Nom.
ille
illa
illud
Gen.
illius
Dat.
illi
hos
has
haec
his illi
illae
illa
illorum
illarum
illorum
illis
Ak.
illum
illam
illud
Abl.
illo
illa
illo
illos
illas
illa
illis
Iste, ista, istud deklinira se kao ille, illa, illud . Jednako se deklinira i ipse, ipsa, ipsum , jedino srednji rod u nom. i -d.
§ 51. is, ea, id idem, eadem, idem
onaj, ona, ono; on, ona, ono isti, ista, isto
Jednina Nom. Is Gen. Dat. Ak. eum Abl. eo
ea
Množina id ii (ei)
eorum
eius ei
eam ea
id eo
eos
eae
ea
earum eorum iis (eis) eds ea iis (eis)
akuz. jedn. ima na kraju -m, a ne
Jednina eadem idem eiusdem eidem eandem idem eadem eodem
Nom. idem Gen. Dat. Ak. eundem Abl. eodem
Množina iidem (idem) eaedem eadem eorundem earundem eorundem isdem (eisdem) eodem eadem eodem isdem (eisdem)
Idem, eadem, idem složeno je od is, ea, id i nepromjenljive čestice -dim. U akuz. jedn. i gen. množ. ispred -dem prelazi mun, dakle eundem, eandem, eorundem, earundem .
Odnosne zamjenice ( Pronomina relativa )
qui, quae, quod koji, koja, koje; tko, što
Jednina Nom. qui Gen. Dat. Ak. quem Abl. quo
quae
Množina quod
cuius
qui
quae
quae
qudrum
quarum
quorum
cui
quibus
quam
quod
qud
quo
quos
quas
quae
quibus
Mjesto cum quo, cum qua, cum quibus kaže se i guocum, quacum, guibuscum. Genitiv jedn. relativne zamjenice često prevodimo: čiji, a, -e.
Upitne zamjenice ( Pronomina interrogativa )
§ 53. 1.
Nom. Gen. Dat. Ak. Abl.
quis cuius cui quem quo 2. 3.
quis? quid?
tko? što?
quid
quid
qui? (ili quis) quae? quod ? koji, -a, -e?
Neodređene zamjenice (Pronomina indefinita) § 54. 1. aliquis, aliquid (imenički) netko, nešto aliqui, aliqua, aliquod (pridjevski) neki, -a, -o
Jednina Nom. aliquis aliquid Gen. alicuius Dat. altcui Ak. aliquem aliquid Abl. aliquo
G D. A. Ab.
Jednina N. aliqui aliqua aliquod aliqui alicuius aliquorum alicui aliquem aliquam aliquod aliquos aliquo aliqua allquo
Množina aliquae aliqua aliquarum aliquorum aliquibus aliquas aliqua aliquibus
Mjesto te zamjenice stoji quis, quid (tko, što), odnosno qui, qua ili quae, quod (koji, koja, koje) iza si, nisi, ne, num i relativnih riječi (quo što, quanto koliko, ubi gdje i dr.). 2. qudam, quiddam qutdam, quaedam, quoddam
(imenički) netko, nešto (pridjevski) neki, -a, -o
Deklinira se samo prvi dio, a -dam se ne mijenja. Pazi! Akuz. jedn. quendam, quandam, gen. množ. quorundam, quarundam. 3. quisque, quidque quisque, quaeque, quodque
(imen.) svatko, svašto (pridj.) svaki, -a, -o
4. quilibet, quidlibet quilibet, quaelibet, quodlibet
(imen.) tko mu drago (pridj.) koji mu drago
§ 55. Neodređenim zamjenicama po svom su značenju srodni opće odnosne zamjenice: quicumque, quaecumque, quodcumque quisquis, quidquid
koji god tko god
Zamjenički pridjevi (Adiectiva pronominalia) § 56. unus, -a, -um jedan solus, -a, -um sam totus, -a, -um čitav ullus, -a, -um ijedan nullus, -a, -um nijedan uter, utra, utrum koji (od dvojice) uterque, utrdque, utrumque jedan i drugi alter, -era, -erum drugi(od dvojice) neuter, -tra, -trum nijedan (od dvojice) alius, -a, -ud drugi (od više njih)
Zamjenički pridjevi imaju u gen. jedn, za sva tri roda nastavak -ius, a u dat. jedn. -i, npr. unius, nullius, alterius; uni, nulli, alteri .
§ 57. nemo nitko nihil ništa
Nom. Gen. Dat. Ak. Abl.
nemo
nihil
nullius
nullius rei
nemini
nulli rei
neminem
nihil
nullo
nulla rei
Nemo tvori gen. i abl. od zamjeničkog pridjeva nullus. Nihil tvori gen., dat. i abl. od nulla res .
BROJEVI (NUMERALIA) § 58. Brojevi su: 1. glavni ( cardinalia ) na pitanje: koliko? ( quot?) 2. redni (ordinalia) na pitanje: koji po redu? ( quotus?) 3. dijelni (distributiva) na pitanje: po koliko? ( quoteni? ) 4. priložni (adverbia numeralia) na pitanje: koliko puta? ( quoties? )
§ 59.
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 30. 40.
glavni (cardinalia ) unus, una, unum duo, duae, duo tres, tria quattuor quinque sex septem octo novem decem undecim duodecim tredecim quattuordecim quindecim sedecim, sexdecim septendecim duodeviginti undeviginti viginti viginti unus, unus et viginti viginti duo, duo et viginti triginta quadraginta
redni (ordinalia) primus, secundus, tertius, quartus, quintus, sextus septimus octavus nonus decimus undecimus duodecimus tertius decimus quartus decimus quintus decimus sextus decimus
dijelni (distributiva) singuli, bini, terni (trini) quaterni quini seni septeni octoni noveni deni undeni duodeni terni deni quaterni deni quini deni seni deni
priložni (adverbia numeralia) semel, bis ter quater quinquies sexies septies octies novies decies undecies duodecies terdecies quaterdecies quinquies decies sexies decies
septimus decimus duodevicesimus undevicesimus vicesimus vicesimus primus, unus et vicesimus vicesimus secundus, alter et vicesimus tricesimus quadragesimus
septeni deni duodeviceni undeviceni viceni viceni singuli, singuli et viceni viceni bini, bini et viceni triceni quadrageni
septies decies octies decies novies decies vicies vicies semel vicies bis tricies quadragies
50. 60. 70. 80. 90. 100. 101.
quinquaginta sexaginta septuaginta octoginta nonaginta centum centum unus, centum et unus 200. ducenti, ae, a 300. trecenti 400. quadringenti 500. quingenti 600. sescenti 700. septingenti 800. octingenti 900. nongenti 1,000. mille 2,000. duo milia 100,000. centum milia 1,000,000. decies centena milia
quinquagesimus sexagesimus septuagesimus octogesimus nonagesimus centesimus centesimus primus, centesimus et primus ducentesimus trecentesimus quadringentesimus quingentesimus sescentesimus septingentesimus octingentesimus nongentesimus millesimus bis millesimus centies millesimus decies centies millesimus
quinquageni sexageni septuageni octogeni nonageni centeni centeni singuli, centeni et singuli duceni treceni quadringeni quingeni sesceni septingeni octingeni nongeni singula milia bina milia centena milia decies centena milia
quinquagies sexagies septuagies octogies nonagies centies centies semel ducenties trecenties quadringenties quingenties sescenties septingenties octingenties nongenties milies bis milies centies milies decies centies milies
§ 60. Od glavnih brojeva dekliniraju se; unus, duo, tres, stotice od 200 do 900 i milia (množina od mille; gen, milium , dat. milibus itd.). Nom. Gen. Dat. Ak. Abl.
duo
duae
duo
duorum
duarum
duorum
duobus
duabus
duobus
duo(s)
duas
duo
duobus
dudbus
duobus
tres
tria
trium tribus tres
tria
tribus
Uz glavne brojeve dolazi brojeni predmet u onom padežu u kojem bi bio da nema broja, npr. Video decem milites . Vidim deset vojnika. Sklonjivi se brojevi slažu sa svojom imenicom: u rodu, broju i padežu, npr. classis ducentdrum navium brodovlje od dvjesta lađa. Uz milia dolazi brojeni predmet u genitivu, npr. tria milia militum .
§ 61. Redni se brojevi dekliniraju kao pridjevi na -us, -a, -um. U našem jeziku samo je posljednji broj redni, a u latinskom su redni svi brojevi, npr. godine tisuću devet stotina pedeset i osme anno millesimo nongentesimo duodesexagesimo. Quota hora est? Septima. Koliko je sati? Sedam.
U lat. jeziku na pitanje: Koliko je sati? odgovara se rednim brojem, a ne glavnim kao u našem jeziku.
Dijelni brojevi § 62. singuli, -ae, -a bini temi quaterni quini seni septeni octoni novini deni po undeni vicem triceni centeni duceni singula milia
po jedan po dva po tri po četiri po pet po šest po sedam po osam po devet deset po jedanaest po dvadeset po trideset po sto po dvjesta po tisuću
Priložni brojevi § 63. semel bis ter quater quinquies sexies septies octies
jedanput dvaput triput četiri puta pet puta šest puta sedam puta osam puta
Latinska množidba 2X2=4 bis bina sunt quattuor; 3 X 10 = 30 ter dena sunt triginta.
novies decies undecies vicies tricies centies ducenties millies
devet puta deset puta jedanaest puta dvadeset puta puta sto puta dvjesta puta tisuću puta
PRIJEDLOZI (PRAEPOSITIONES ) § 64. Većina latinskih prijedloga stoji s akuzativom. Najobičniji su: ante, apud, ad, cirčum, contra, cis, erga, extra, inter, ob, post, praeter, prope, propter, per, supra, ultra, trans. ante portas apud parentes ad flumen circum silvam contra aciem cis Danuvium erga pčpulum extra muros inter bonos ob eam causam post victoriam praeter legem prope montes propter paupertatem per fines supra caput ultra Savum trans mare
pred vratima kod roditelja kod rijeke oko šume protiv bojnog reda s ove strane Dunava prema narodu izvan zidova među dobrima zbog toga poslije pobjede mimo zakona blizu gora zbog siromaštva kroz zemlju iznad glave s one strane Save preko mora
§ 65. S ablativom stoje: a (ab, abs), e (ex), cum, de, pre, sine. a magistro ab urbe condita e castris ex illo die cum militibus de amicitia pro patria sine dolore
od učitelja od utemeljenja grada (Rima) iz tabora od onoga dana s vojnicima o prijateljstvu za domovinu bez bola
Prijedlog a dolazi samo pred suglasnicima, ab pred samoglasnicima i nekim suglasnicima, a abs pred t. Prijedlog e stoji samo pred suglasnicima, a ex pred samoglasnicima i pred suglasnicima.
§ 66. S akuzativom i ablativom stoje: in i sub in scholam in schola
u školu u školi
sub terram sub terra
pod zemlju pod zemljom
S akuzativom stoje ti prijedlozi na pitanje: kamo? a s ablativom na pitanje: gdje?
GLAGOLI (VERBA) § 67. Latinski glagol ima: 1. dva broja ( numerus): jedninu i množinu; 2. tri lica ( persona ); 3. dva glagolska lika ( genus): aktiv i pasiv; 4. tri načina (modus): indikativ, konjunktiv i imperativ; 5. šest vremena ( tempus): prezent, imperfekt, futur I, perfekt, pluskvamperfekt i futur II ili egzaktni; 6. pet glagolskih imena ( nomen verbale): infinitiv, particip, gerund, gerundiv i supin.
§ 68. Kad glagol dolazi u indikativu, konjunktivu ili imperativu, zove se određen ( verbum finitum ), a kad dolazi u glagolskom imenu, zove se neodređen ( verbum infinitum ).
§ 69. Glagolski se oblici tvore od različnih osnova: 1. prezentske (npr. od roadre: roga-), 2. perfektne ( rogav-) 3. participske ( rogato- od roga-to- ). Zajednički dio svih triju osnova ( roga-) zovemo glagolskom osnovom. Od prezentske osnove tvore se: prezent, imperfekt, futur I, infinitiv prezenta, imperativ, particip prezenta, gerund i gerundiv. Od perfektne osnove tvore se: aktivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II i infinitiv perfekta aktiva. Od participske osnove tvore se: pasivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II, particip i infinitiv perfekta pasiva, particip i infinitiv futura aktiva i supin.
§ 70. Da se upoznaju sve osnove za tvorbu glagolskih oblika, navode se za latinski glagol četiri oblika: prezent, infinitiv prezenta, perfekt i particip perfekta, npr. rogo, rogate, rogavi, rogatum.
§ 71. Prema prezentskoj osnovi dijele se glagoli na četiri konjugacije koje se najbolje vide u infinitivu prezenta. U I konjugaciji prezentska osnova svršava se na -a, zato se zove a-konjugacija, npr. roga-re pitati; u II konjugaciji na -e, zato se zove e-k onjugacija, npr. mone-re opominjati;
u III konjugaciji na suglasnik, zato se zove suglasnička. Budući da između osnove i nastavka dolazi kratak samoglasnik (tzv. tematski), ta se konjugacija naziva i konjugacija s kratkim samoglasnikom, npr. scrib-e-re pisati; u IV konjugaciji na -i, zato i-konjugacija, npr. puni-re kažnjavati.
§ 72. Lični nastavci a) za indikativ i konjunktiv: Aktiv Jednina
1. lice 2. lice 3. lice Množina 1. lice 2. lice 3. lice
-m, -o -s -t -mus -tis -nt
Pasiv indik. perf. -i -isti -it -imus -istis -erunt
-r -ris -tur -mur -mini -ntur
b) za imperativ:
Jedn.2.lice Jedn.3.lice Množ. 2.lice Množ.3.lice
Aktiv I ---te --
Pasiv II -to -to -tote -nto
-re --mini --
Pregled glagolskih oblika U tabelama su navedeni aktivni i pasivni oblici konjugacija prema osnovama od kojih se ti oblici tvore, tj. prema sprezentskoj, perfektnoj i participskoj osnovi. Većina glagola I konjugacije svršava se u perfektu na -avi, a u participu perfekta na -atum. Zato se takvi glagoli navode samo u 1. licu prezenta i infinitivu, npr. rogo, 1. Isto tako, većina glagola IV konjugacije ima u perfektu završetak - ivi, a u participu perfekta - itum. Takvi se glagoli zbog toga navode ovako: -punio, 4. Konjugacija: I Indikativ prezenta
rogo roga -s roga -t
pitam pitaš pita
Konjugacija: II Konjugacija: III Konjugacija: IV mone -o mone -s mone -t
scrib -o scrib -i-s scrib -i-t
puni -o puni -s puni -s
roga -mus roga -tis roga -nt
pitamo pitate pitaju
mone -mus mone -tis mone -nt
scrib -i-mus scrib -i-tis scrib -u-nt
puni -mus puni -tis puni -u-nt
Indikativ roga -ba-m imperfekta roga -ba-s roga -ba-t roga -ba-mus roga -ba-tis roga -ba-nt
pitah pitaše pitaše pitasmo pitaste pitahu
mone -ba-m mone -ba- s mone -ba-t mone -ba- mus mone -ba-tis mone -ba- nt
scrib -e-ba-m scrib -e-ba-s scrib-e-ba- t scrib -e-ba-mus scrib -e-ba-tis scrib -e-ba-nt
puni-e -ba-m puni -e-ba-s puni -e-ba-t puni -e-ba-mus puni -e-ba-tis puni -e-ba-nt
Futur I
roga-bo roga -bi-s roga -bi-t roga -bimus roga -bi-tis roga -bu-nt
pitat ću pitatćeą pitat će pitat ćemo pitat ćete pitat će
mone -bo mone -bi-s mone -bi-t mone -bi-mus mone -bi-tis mone -bu-nt
scrib-a- m scrib -e- s scrib-e- t scrib -e- mus scrib -e- tis scrib -e-nt
puni -a-m puni -e-s puni -e-t puni -e-mus puni -e- tis puni -e-nt
Imperativ
J. roga M. roga-te
pitaj pitajte
J. mone M. mone-te
scrib -e scrib -i-te
puni puni -t
J.roga roga M. roga roga
pitaj neka pita pitajte neka pitaju
mone -to mone -to mone -tote mone -nto
scrib -i-to scrib -i-to scrib -i-tote scrib -i-nto
puni -to puni -to puni -tote puni -u-nto
mone -a-m mone -a-s mone -a- t mone -a-mus mone -a-tis mone -a-nt
scrib-a-m scrib -a-s scrib -a-t scrib -a-mus scrib -a-tis scrib -a-nt
puni -a-m puni -a-s puni -a-t puni -a-mus puni -a-tis puni -a-nt
mone-re-m mone -re-s mone -re-t mone-re-mus mone -re-tis mone -re-nt
scrib-e-re-m scrib-e-re- s scrib-e-re-t scrib-e-re-mus scrib-e-re-tis scrib-e-re- nt
puni-re-m puni-re-s puni-re-t puni-re-mus puni-re-tis puni-re- nt
Konjuktiv prezenta
roge- m roge- s roge- t roge- mus roge- tis roge- nt
Konjuktiv roga-re- m imperfekta roga-re-s roga-re-t roga-re-mus roga-re-tis roga-re-nt Glagolska Infinitiv imena prezenta: roga-re Particip prezenta: roga-ns (roga-ntis) Gerund: gen. roga-ndi dat. roga-ndo ak. roga-ndum abl. roga-ndo
pitati
mone-re
scrib-e-re
puni-re
pitajući onaj koji pita
mone-ns (mone-ntis)
scrib-e-ns (scrib-e-ntis)
puni-e-ns (puni-e-ntis)
pitanja pitanju pitanje pitanjem, pitajući
mone-ndi mone-ndo mone-ndum mone-ndo
scrib-e-ndi scrib-e-ndo scrib-e-ndum scrib-e-ndo
puni-e-ndi puni-e-ndo puni-e-ndum puni-e-ndo
Oblici prezentske osnove § 74. Pasiv Konjugacija: I
Konjugacija: II
Konjugacija: III Konjugacija: IV
Indikativ prezenta
rogo-r roga-ris roga-tur roga-mur roga-mini roga-ntur
bivam pitan ili pitaju me ili pitam se
mone-o-r mone-ris mone-tur mone-mur mone-mini mone-ntur
scrib-o-r scrib-e-ris scrib-i-tur scrib-i-mur scrib-i-mini scrib-u-ntur
puni-o-r puni-ris puni-tur puni-mur puni-mini puni-u-ntur
Indikativ imperfekta
roga-ba-r roga-ba-ris roga-ba-tur roga-bamur roga-bamini roga-bantur
bijah pitan ili pitahu me ili pitah se
mone-ba-r mone-ba-ris mone-ba-tur mone-ba-mur mone-ba-mini mone-ba-ntur
scrib-e-ba-r scrib-e-ba-ris scrib-e-ba-tur scrib-e-ba-mur scrib-e-ba-mini scrib-e-ba-ntur
puni-e-ba-r puni-e-ba-ris puni-e-ba-tur puni-e-ba-mur puni-e-ba-mini puni-e-ba-ntur
Futur I
roga-bo-r roga-be-ris roga-bi-tur roga-bi-mur roga-bimini roga-buntur
bit ću pitan ili pitat će me ili pitat ću se
mone-bo-r mone-be-ris mone-bi-tur mone-bi-mur mone-bi-mini mone-bu-ntur
scrib-a-r scrib-e-ris scrib-e-tur scrib-e-mur scrib-e-mini scrib-e-ntur
puni-a-r puni-e-ris puni-e-tur puni-e-mur puni-e-mini puni-e-ntur
Konjuktiv prezenta
roge-r roge-ris roge-tur roge-mur roge-mini roge-ntur
mone-a-r mone-a-ris mone-a-tur mone-a-mur mone-a-mini mone-a-ntur
scrib-a-r scrib-a-ris scrib-a-tur scrib-a-mur scrib-a-mini scrib-a-ntur
puni-a-r puni-a-ris puni-a-tur puni-a-mur puni-a-mini puni-a-ntur
Konjuktiv imperfekta
roga-re-r roga-re-ris roga-re-tur roga-re-mur roga-remini roga-re-ntur
mone-re-r mone-re-ris mone-re-tur mone-re-mur mone-re-mini mone-re-ntur
scrib-e-re-r scrib-e-re-ris scrib-e-re-tur scrib-e-re-mur scrib-e-re-mini scrib-e-re-ntur
puni-re-r puni-re-ris puni-re-tur puni-re-mur puni-re-mini puni-re-ntur
Glagolska imena: Infinitiv prezenta
roga-ri
mone-ri
scrib-i
puni-ri
biti pitan
Glagolska imena: Gerundiv
roga-ndus, -a, um
onaj koji treba da se pita
mone-ndus, -a, um
scrib-ndus, -a, um
puni-ndus, -a, um
Oblici perfektne osnove § 75. aktiv Konjugacija I:
Konjugacija II:
Konjugacija III:
Konjugacija IV:
Indikativ perfekta
rogav-i rogav-isti rogav-it rogav-imus rogav-istis rogav-erunt
upitao sam
monu-i monu--isti monu--it monu--imus monu--istis monu--erunt
scrips-i scrips-isti scrips-it scrips-imus scrips-istis scrips-erunt
puniv-i puniv-isti puniv-it puniv-imus puniv-istis puniv-erunt
Indikativ pluskvamperfekta
rogav-era-m rogav-era-s rogav-era-t rogav-eramus rogav-era-tis rogav-era-nt
bijah upitao
monu-era-m monu-era-s monu-era-t monu-eramus monu-era-tis monu-era-nt
scrips-era-m scrips-era--s scrips-era--t scrips-era-mus scrips-era-tis scrips-era--nt
puniv-era-m puniv-era-s puniv-era-t puniv-era-mus
rogav-er-o rogav-eri--s rogav-eri-t rogav-erimus rogav-eri--tis
budem upitao, upitam
monu-er-o monu-eri-s monu-eri-t monu-erimus monu-eri-tis monu-eri-nt
scrips-er-o scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-erimus scrips-eri-tis scrips-eri-nt
puniv-er-o puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri-mus puniv-eri--tis puniv-eri--nt
monu-eri-m monu-eri-s monu-eri-t monu-erimus monu-eri-tis monu-eri-nt
scrips-eri-m scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-erimus scrips-eri-tis scrips-eri-nt
puniv-eri--m puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri-mus puniv-eri--tis puniv-eri-nt
monu-isse-m monu-isse-s monu-isse-t monu-issemus monu-isse-tis
scrips-isse-m scrips-isse-s scrips-isse-t scrips-issemus scrips-isse-tis
puniv-isse-m puniv-isse-s puniv-isse-t puniv-issemus puniv-isse-tis puniv-isse-nt
Futur II
puniv-era-tis puniv-era-nt
rogav-eri--nt
Konjuktiv perfekta
rogav-eri--m rogav-eri--s rogav-eri--t rogav-eri-mus rogav-eri--tis rogav-eri--nt
Konjuktiv pluskvamperfekta
rogav-isse-m rogav-isse-s rogav-isse-t rogav-issemus rogav-isse-tis
Infinitiv perfekta
rogav-isse-nt
monu-isse-nt
-nt
rogav-isse
monu-isse
scrips-isse
puniv-isse
Oblici participske osnove § 76. pasiv Konjugacija: I
Konjugacija: II
Konjugacija: III
Konjugacija: IV sum punit es us, est -a, -um sumus puniti estis , sunt -ae, -a
Indikativ perfekta
sum rogat es us, est -a, -um sumus rogat i, estis -ae, sunt -a
upitan sam ili upitali su me
sum monit es us, est -a, -um sumus monit estis i, sunt -ae, -a
sum script es us, est -a, -um sumus script estis i, sunt -ae, -a
Indikativ pluskvampe rfekta
eram rogat eras us erat -a, -um
bijah upitan ili bili su me upitali
eram moni eras tus erat -a, -um eramus moni ti eratis -ae, erant -a
eram roga eras tus erat -a, -um eramus roga ti eratis -ae, erant -a
ero monit eras us erit -a, -um erimus monit eritis i erunt -ae, -a
ero scrip eras tus erit -a, -um erimus scrip eritis ti erunt -ae, -a
ero punit eras us erit -a, -um erimus punit eritis i erunt -ae, -a
sim monit sis us sit -a, -um simus monit sitis i sint -ae,
sim script sis us sit -a, -um simus script sitis i sint -ae,
sim punit sis us sit -a, -um simus puniti sitis -ae, sint -a
eramus rogati eratis erant -ae, -a
Futur II
ero rogat eras us erit -a, -um erimus rogati eritis , erunt -ae, -a
konjuktiv perfekta
sim rogatus sis -a, -um sit simus rogati sitis -ae, -a sint
budem upitan
roga tus -a, -um
eram eras erat
eramus roga ti -ae, -a
eratis erant
pasiv konjuktiva perfekta
glagolska imena: particip perfekta pasiva glagolska imena: Infinitiv perfekta pasiva glagolska imena: Particip futura aktiva glagolska imena: Infinitiv futura aktiva glagolska imena: Supin
essem rogatus esses -a, -um esset simus rogati sitis -ae, -a sint
rogatus, -a, -um
-a
-a
essem monit esses us esset -a, -um simus monit sitis i sint -ae, -a
essem script esses us esset -a, -um simus script sitis i sint -ae, -a
essem punit esses us esset -a, -um simus punit sitis i sint -ae, -a
monitus, -a, -um
scriptus, -a, -um
punitus, -a, -um
upitan, -a, -o
rogatum -am, -um (-us, -a, -um) esse
monitum, -am, -um scriptum -am, -um punitum -am, -um (-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um)esse
rogaturus, -a, -um,
moniturus-a, -um
scripturus-a, -um
puniturus-a, -um
onaj koji će pitati
rogaturum, -am, -um (-us, -a, -um) esse
moniturum -am, scripturum -am, puniturum -am, -um -um -um (-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um) esse
rogatum rogatu
monitum monitu
scriptum scriptu
punitum punitu
Glagoli III konjugacije na -io § 77. Neki se glagoli III kortjugacije svršavaju na -io; to i u prezentskoj osnovi ponajviše gube kad za njim dolazi i ili e. Evo glavnih oblika:
Indikativ prezenta:
Aktiv
Pasiv
capi-o (uzimam) capi-s capt-t capi-mus capi-tis capi-unt
capi-or cap-e-ris cdpi-tur capi-mur cam-mini capi-u-ntur
Imperfekt akt.:
capi-ebam, -as
itd.; pas. capi-ebar, capi-ebdris itd.
Futur I akt.: Infinitiv prez. akt. Imperativ I: Particip prezenta: Gerundiv:
capi-am, -es itd.; pas. capi-ar, -eris itd. cap-ere; pas. cap-i cape, capi-te! impt. II capi-to, capi-to, capi-tote, capi-unto capi-ens, -entis capi-end-us, -a, -um
§ 78. Verba deponentia Neki glagoli imaju samo pasivne oblike, ali značenje| aktivno. Oni su, tako reći, odložili pasivno značenje pa se pog tome zovu odložni glagoli ( verba deponentia ). Od aktivnih oblika imaju particip prezenta, particip i infinitiv futura aktiva. Pasivno značenje ima jedino gerundiv. Deponentia se konjugiraju jednako kao i obični glagoli u pasivu. Navodimo ih u 1. licu prezenta, infinitivu prezenta i I. licu perfekta, npr.: hortor, hortari, hortatus sum vereor, vereri veritus sum loquor, loqui, locutus sum partior, partiri. partitus sum
sokoliti poštovati; bojati se govoriti dijeliti
Imperativ deponentnih glagola I konjugacija: II konjugacija: III konjugacija: IV konjugacija:
hortare verere loquere partire
sokoli, hortamini puštuj, veremini govori, loquimini dijeli, partimini
sokolite poštujte govorite dijelite
Verba semideponentia § 79. Verba semideponentia zovu se oni glagoli kojima su oblici prezentske osnove aktivni, a u perfektu. pluskvamperfektu i futuru II imaju pasivne oblike s aktivnim značenjem, na primjer: audeo, audere, ausus sum gaudeo, gaudere, gavisus sum soleo, solere, solitus sum
usuditi se radovati se običavati
Tvorba glagolskih oblika A. Oblici prezentske osnove
§ 80. Indikativ prezenta aktivnog tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju lični nastavci, npr. roga-o = rogo, mone-o, puni-o. U svim licima III konjugacije (osim u 1. licu jedn.). i u 3. licu množ. IV konjugacije stoji između osnove i nastavka tzv. tematski samoglasnik -i- ili -u-, npr. scrib-i-s, scribu-nt, puni-u-nt.
Indikativ prezenta pasivnog zadržava u 1. licu jedn. aktivni završetak -o i prima pasivni nastavak -r. U ostalim licima dodajemo pasivne nastavke prezentskoj osnovi u svim konjugacijama osim u III i u 3. licu množ, IV, gdje između osnove i ličnog nastavka dolaze tematski samoglasnici -e-, -i-,; -u- , npr. rog-or, mone-or, leg-or, puni-or; roga-tur, mone-tur, puni-tur; scrib-e-ris, scrib-i-tur, scrib-untur, puni-u-ntur.
Konjunktiv prezenta svršava se u aktivu I konjugacije na -em, upasivu na -er , npr. rog-em, rog-er; u ostalim konjugacijama završetak je -am, odnosno -ar , npr. mone-am, mone-ar, scrib-am, scrib-ar, puni-am, puni-ar.
§ 81. U indikativu imperfekta aktivnog i pasivnog između prezentske osnove i ličnih nastavaka u I i II konjugaciji stoji -ba-, a u III i IV konjugaciji -eba-, na primjer roga-ba-m, mone-ba-s, scrib-eba-mus, puni-eba-ntnr. Konjunktiv imperfekta aktivnog i pasivnog nastaje ako se infinitivu prezenta aktiva dodaju lični nastavci, npr. rogare-m, monere-s, scribere-mur, puni-re-ntur.
§ 82. Futur I aktivni i pasivni I ili konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -bo, -bis, -bit, -bimus, -bitis, -bunt, a za pasiv -bor, -beris, -bitur, -bimur, -bimini-, -buntur, npr. roga-bo, mone-bit. roga-bor, mone-bitur,
U III i IV konjugaciji tvori se futur tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -am, -es, -et, -emus, -etis, -ent, a za pasiv: -ar, -eris, -etur, -emur, -emini, -entur, npr. scrib-am, scrib-es, puniar, puni-eris.
§ 83. Imperativ I u 2. licu jedn. jednak je prezentskoj osnovi u I, II i IV konjugaciji, a u III konjugaciji ima završetak -e, npr. roga, mone, puni, scrib-e . U 2. licu množine dodaje se prezentskoj osnovi I, II i IV konjugacije nastavak -te, npr. roga-te. mone-te, puni-te; u III konjugaciji dolazi između osnove i nastavka -te tematski samoglasnik -i, npr, scrib-i-te . Imperativ II tvori se tako da se prezentskoj osnovi (u III konjugaciji proširenoj tematskim samoglasnikom - i-, odnosno -ti-, a u IV konjugaciji samo tematskim samoglasnikom -u- i to u 3. licu množ.) dodaju nastavci -to, -tote, -nto, npr roga-to, scrib-i-to, mone-tote, scrib-u-nto, puni-u-nto.
§ 83.a) Infinitiv prezenta aktiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -re, npr. roga-re, mone-re, puni-re , a u III konjugaciji tako da se doda -ere, npr. scrib-ere. Infinitiv prezenta pasiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -ri, npr. roga-ri mone-ri, puni-ri , a III konjugacije tako da se prezentskoj osnovi doda -i, npr. leg-i.
§ 84. Particip prezenta aktiva tvori se tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda za nominativ jedn. -ns, a za genitiv jedn. -ntis , npr. roga-ns, roga-ntis, mone-ns, mone-ntis; u III i IV konjugaciji stoji pred nastavkom tematski -samoglasnik -e-, npr. scrib-e-ns, puni-e-ns, scrib-e-ntis, puni-e-ntis.
§ 85.
Gerundiv se tvori tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda -ndus, -nda, -ndum , a prezentskoj osnovi III i IV konjugacije -endus, -enda, -endum , npr. roga-ndus, scrib-endus, punienđus. B. Oblici perfektne osnove
§ 86. Od perfektne osnove tvori se indikativ perfekta aktivnog dodavanjem perfektnih nastavaka: -i, -isti, it, -imus, -istis, -erunt, npr. rogav-i, monu-isti, scrips-istis, puniv-erunt. U indikativu pluskvamperfekta aktivnog dodaje se perfektnoj osnovi: -eram, -eras, -erat itd., npr, rogav-eram, monu-eras, scrips-erat, puniv-eramus.
U futuru II dodaje se perfektnoj osnovi: -ero, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint, npr. rogav-ero, rogav-eris, monu-erit, log-erimus, scrips-eritis, puniv-erint.
§ 86.a) Infinitiv perfekta aktiva tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda završetak -isse, npr. rogav-isse, monu-isse, scrips-isse, puniu-isse.
§ 87. Konjunktiv perfekta aktivnog tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda: -erim, -eris, -erit, -erimus, eritis, -erint, npr. scrips-eritis, puniv-erint , Konjunktiv pluskvamperfekta aktivnog tvori se tako da se infinitivu perfekta aktiva na -isse dodaju, lični nastavci: -m, -s, -t, -mus itd., npr. monuisse-m, scrip-sisse-tis. C. Oblici participske osnove (Osnova participa perfekta pasiva)
§ 88. Particip perfekta pasiva tvori se od glagolske osnove. Završava se na -tus, -ta, -tum ili -sus, -sa, -sum , npr. roga-tus, scrip-tus; man-sus, clau-sus. Taj particip spojen s oblicima glagola esse tvori pasivni perfekt, pluskvamperfekt i futur II, na primjer rogatus sum i sim, scriptus eram i essem, punitus ero. Od participa perfekta pasiva tvori se particip futura aktiva tako da se završeci -us, -a, -um zamijene završecima -urus, -ura, -urum, npr. rogat-urus, monit-urus, script-urus, mans-urus.
Tvorba perfektne osnove § 89. Perfekt na -vi rogo, 1. rogavi, rogatum pitati deleo, 2. delevi, deletum razoriti 1.
peto, 3. petivi, petitum punio, 4. punivi, punitum
tražiti kazniti
2. Većina glagola I i IV konjugacije tvori perfekt na -vi. Perfekt na -ui zabranjivati veto, 1. vetui, vetitum moneo, 2. monui, monitum opominjati štovati otvarati colo, 3. colui, cultum 3.
aperio, 4. aperui, apertum
4. Perfekt na -i solvo, 3. solvi, solutum odriješiti 6. Perfekt na -i s otezanjem osnovnog samoglasnika 7. vidjeti video, 2. vidi, visum čitati (legit čita, legit pročitao je) lego, 3. legi, lectum venio, 4. veni, ventum doći (venit dolazi, venit došao je) 8. Perfekt na -si 9. smijati se rideo, 2. risi, risum scribo, 3. scripsi, scriptum pisati osjećati sentio, 4. sensi, sensum 10. 11. Perfekt s reduplikacijom dati do, dare, dedi, datum circumdo, cirumdare, circumdedi, circumdatum opkoliti gristi mordeo, 2. momordi, morsum tjerati pello, 3, pepuli, pulsum 12. 5.
Glagoli s posebnom konjugacijom (Verba anomala) § 90. Pomoćni glagol: sum, esse, fui biti Indikativ
Konjuktiv
Prezent
sum jesam, sam es est sumus estis sunt
sim sis sit simus sitis sint
Imperfekt
eram bijah eras erat
essem esses esset
eramus eratis erant
essemus essetis essent
Futur I
ero bit ću eris erit enmus eritis erunt
Perfekt
fui bio sam fuisti fuit fuimus fuistis fuerunt
fuerim fueris fuerit fuerimus fueritis fuerint
Pluskvamperfekt
fueram bijah bio fueras fuerat fueramus fueratis fuerant
fuissem fuisses fuisset fuissemus fuissetis fuissent
Futur II
fuero budem (bio) fueris fuerit fuerimus fuentis fuerint
Imperativ
I. Jedn. 2. es budi! 3.Množ. 2. este budite! 3. —
Particip fut. akt. Infinitiv prez. Infinitiv perf. Infinitiv fut.
futurus, -a, -um koji će biti, budući esse fuisse futurum, -am, -um esse ili fore
§ 91. Složenice glagola esse: absum, abesse, afui adsum, adesse, affui obsum, obesse, obfui praesum, praeesse, praefui prosum, prodesse, profui
biti odsutan biti prisutan škoditi biti na čelu koristiti
II. esto budi esto neka bude! estote budite! sunto neka budu!
Particip prezenta imaju samo složenice praesum i absum: praesens, gen. praesentis prisutan; absens , gen. absentis odsutan.
§ 92. Prosum je postalo od pro(d) i sum. Krajnje d javlja se samo ispred e. Prema tome glasi
prezent:
prosum prosumus prodes prodestis prodest prosunt Imperfekt: proderam itd. Futur I: Perfekt:
prodero, proderis profui itd
itd.
§ 93. Possum, posse potui (moći) u prezentskoj osnovi postalo od pot(e) + sum . U oblicima te osnove ostaje pot - pred samoglasnikom e; ispred s krajnje t prelazi u s, pa odatle ss. U perfektnoj osnovi taj glagol nije složenica glagola esse, nego uzima osnovu nestaloga glagola potere.
Indikativ
Konjunktiv
Prezent
possum mogu potes potest possumus potestis possunt
possim possis possit possimus possltis possint
Imperfekt
poteram mogah poteras poterat poteramus poteratis poterant
possem posses posset possemus possetis possent
Futur I
potero moći ću poteris poterit poterimus poteritis poterunt
Perfekt
potui mogao sam potuisti potuit potuimus potuistis potuerunt
potuerim potueris potuerit potuerimus potueritis potuerint
Pluskvamperfekt
potueram bijah mogao potueras
potuissem potuisses
potuerat potueramus potueratis potuerant
Futur II
potuero budem mogao, potueris uzmognem potuerit potuerimus potueritis potuerint
Infinitiv prezenta: Infinitiv perfekta:
posse potuisse
potuisset potuissemus potuissetis potuissent
§ 94. fero, ferre, tuli, latum
nositi Osnove: prezentska fer-, perfektna tul-, particip perfekta latus.
Prezent: Indik. akt.
Konj. akt.
Indik. pas.
Konj. pas.
fero fers fert ferimus fertis ferunt
feram feras ferat feramus feratis ferant
feror ferris fertur ferimur ferimini feruntur
ferar feraris feratur feramur feramini ferantur
ferrem
ferebar
ferrer
itd. itd. Futur I akt. Futur I pas.
itd. Imper. I
feram feres feret
fer ferte
itd. Imper. II ferto ferto fertdte ferunto
Imperfekt: ferebam
ferar fereris feretur
itd. itd. Infinitiv prezenta aktiva: ferre Infinitiv prezenta pasiva: ferri Infinitiv perfekta aktiva: tulisse Infinitiv perfekta pasiva: latum, -am, -um esse Ostali se oblici pravilno izvode od perfekta tuli i participa perf. latus.
§ 95. Jednako se konjugiraju složenice: affero, afferre, attuli, allatum aufero, auferre, abstuli, ablatum differo, differre, distuli, dilatum effero, efferre, extuli, elatum infero, inferre, intuli, illatum, offero, offerre, obtuli, ablatum
donijeti odnijeti odgoditi; razlikovati se iznijeti unijeti nuditi
natrag nositi, javljati refero, referre, rettuli, relatum Ovamo ide i glagol: tollo, 3. sustuli, sublatum dići
§ 96. vo1o, velle, volui nolo, nolle, nolui malo, malle, malui
htjeti ne htjeti (od ne-volo ) voljeti (od magis-volo )
Indikativ prezenta: volo vis vult volumus vultis volunt
nolo non vis non vult nolumus non vultis nolunt
malo mavis mavult mdlumus mavultis malunt
Konjunktiv prezenta: velim velis velit velimus velitis velint
nolim nolis nolit nolimus nolitis nolint
malim malis malit malimus malitis malint
Indikativ imperfekta: volebam nolebam volebas nolčbas
malebam malebas
itd. itd itd. Konjunktiv imperfekta: vellem velles vellet
nollem nolles nollet
mallem malles mallet
itd. Futur I:
itd.
itd.
volam voles volet
nolam noles nolet
malam males malet itd.
itd. itd. Infinitiv prezenta: velle
nolle
malle
Imperativ: I -noli -nolite II -nolito -nolitote Perfekt:
-----
volui voluisti
nolui noluisti
malui maluisti
itd.
itd.
itd.
Ostali oblici izvode se pravilno od perfektne osnove
§ 97. eo, ire, ii, itum
Indikativ Prezent eo idem is it imus itis eunt
Imperfekt ibam iđah ibas ibat ibamus
itd. Futur I ibo ići ću
ići
Konjunktiv eam eas eat eamus eatis eant
ieras
isses
itd. itd. Futur II iero budem išao ieris
itd. Imperativ I i idi ite idite Particip prezenta iens, euntis idući onaj koji ide Gerundiv
irem ires iret iremus
itd.
ibis ibit ibimus ibitis ibunt
II ito ito itote eunto
eundus, eunda, eundum
Perfekt ii išao sam ierim isti iit iimus istis ierunt
Indikativ Konjunktiv Pluskvamperfekt ieram bijah išao issem
ieris ierit ierimus ieritis ierint
Infinitiv perfekta aktiva isse Supin I II itum
itu
U indikativu perfekta, infinitivu perfekta i konjunktivu pluskvamperfekta ii pred s steže se u i. Glagol eo je neprelazan pa dolazi u pasivu samo u 3. licu jedn., npr. itur, eatur, itum est.
§ 98. Jednako se konjugiraju i složenice: abeo, -ire, -ii, -itum adeo axeo ineo intereo
odlazim obilazim; umirem obeo pristupam pereo pogibam izlazim praeterreo mimoilazim ulazim vraćam se redeo propadam transeo prelazim
§ 99. fio, fieri, factus sum
bivati, postati, dogoditi se
Glagol fio služi kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum činiti. Po tvorbi svojih oblika taj glagol pripada među verba semideponentia.
Indikativ
Konjunktiv
Prez.
fio, fis, fit —, —, fiunt
fiam, fias, fiat, fiamus, fiatis, fiant
Imperf. Fut. I Perfekt Infinitiv prez.: Infinitiv perf.: Infinitiv fut.: Gerundiv:
fiebam, fiebas itd.
fierem, fieres, fieret itd.
fiam, fies itd.
—
factus sum itd.
factus sim itd.
fieri factum, -am, -um esse futurum, -am,. -um esse
ili fore
faciendus, -a, -um
Nepotpuni glagoli (Verba defectiva) § 100. coepi, coepisse počeo sam memini, meminisse sjećam se odi, odisse mrzim Glagoli memini i odi nemaju oblika, prezentske osnove, nego im perfekt ima značenje prezenta ( perfectum praesens), pluskvamperfekt značenje imperfekta, a futur II značenje futura I.
Glagol coepi ima perfektno značenje a oblike prezentske osnove uzima od glagola incipio, 3. počinjem. Indik. perf. Konj. perf Indik. pluskpf Konj. pluskpf. Futur II Imperativ Infinitiv perfekta Part. perf. pas. Part. futura akt.
coepi
memini
odi
coeperim
meminerim
oderim
coeperam
memineram
oderam
coepissem
meminissem
odissem
coepero
meminero
odero
--
memento, mementote
--
coepisse
meminisse
odisse
coeptus, -a, -um
--
--
coepturus, -a, -um
--
osurus, -a, -um
§ 101. inquam
Prezent:
kažem inquam, inquis, inquit, -, -,inquiunt
Imperfekt: inquiebat Futur I: —, inquies, inquiet Perfekt: inquit salve! salvete! vale! valete! ave! avete!
zdravo! dobro došao! zdravo! zdravo! budi pozdravljen!
Imperativ salve i ave upotrebljava se kao pozdrav pri dolasku, a pri odlasku običan je samo pozdrav: vale! volete!
Bezlični glagoli (Verba impersonalia) § 102. Bezlični glagoli upotrebljavaju se samo u 3. licu jedn. i u infinitivu. Dijele se u prave i neprave. Pravi su oni koji se upotrebljavaju samo bezlično, a nepravi su postali od glagola koji se upotrebljavaju i lično s različnim značenjem. Evo nekoliko bezličnih glagola: Pravi su: decet, 2. decuit dedecet, 2. dedecuit licet, 2. licuit ili licitum est oportet, 2. oportuit pudet me, 2. puduit paenitet me, 2. paenituit
Nepravi su: dolikuje ne dolikuje slobodno je treba stid me je kajem se
iuvat me, 1. iuvit isporedi iuvo, 1. iuvi, iutum
apparet, 2. appdruit isp. appareo, 2. apparui constat, 1. constitit
praestat, 1. praestitit
godi mi; pomagati jasno je; pokazati se poznato je bolje je
SINTAKSA SINTAKSA PADEŽA Akuzativ Dva akuzativa i dva nominativa
§ 103. Populus Ciceronem consulem creavit.
Narod je Cicerona izabrao za konzula (konzulom). U toj rečenici imamo dva akuzativa: Ciceronem i consulem. Ciceronem je objekt glagola creavit , a consulem je dio predikata jer dopunjuje glagol creavit . Takva dva akuzativa stoje uz glagole: creo biram, facio činim, appello, dico nazivam, extstimo, habeo smatram koga čim i si. Akuzativ koji je dio predikata prevodimo na hrvatski ili srpski prijedlogom za s akuzativom ili samim instrumentalom.
§ 104.
A populo Cicčro consul creatus est .
Ciceron je od naroda bio izabran za konzula. U toj rečenici dolazi glagol creare u pasivu a ima uza se dva nominativa: Cicero i consul . Kad glagoli uz koje u aktivu stoje dva akuzativa dolaze u pasivu, imaju uza se dva nominativa. Prvi je subjekt a drugi dio predikata. Nominativ kao dio predikata prevodimo nominativom, instrumentalom ili prijedlogom za s akuzativom.
Aktivne i pasivne rečenice § 105. Discipulus librum legit. A discipulo liber legitur. Labor animum nobilitat. Labore animus nobilitatur.
Učenik čita knjigu. Rad oplemenjuje duh.
Aktivnu rečenicu možemo izreći i pasivno. U tom slučaju subjekt aktivne rečenice dolazi u ablativ s prijedlogom a ili ab znači nešto živo, a bez prijedloga kad znači nešto neživo; objekt aktivne rečenice postaje subjekt pasivne a glagol dolazi pasiv i slaže se s novim subjektom.
Dativ § 106. Dativus possessivus Patri est domus. Mihi nomen est Iulius
Otac ima kuću. (ili: Iulio ). Ime mi je Julije.
Patri est domus znači isto što: Pater habet domum. Dativ u takvim primjerima znači da netko nešto ima, pa se zato takav dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni).
Isp. u nas: još da mi je zelen vijenac! Uz mihi nomen est vlastito ime slaže se u padežu sa nomen ; ili sa mihi; prema tomu u navedenom primjeru može biti Iulius ili Iulio.
§ 107. Dativus finalis Labor nobis honori est. Sociis auxilio venite!
Rad nam je na čast. Dođite u pomoć saveznicima!
U tim primjerima dolaze dva dativa, i to dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na pitanje: čemu? (dativi lica: nobis i sociis i dativi stvari: honori i auxilio ). Takav dativ na pitanje: čemu? dolazi uz glagole: esse biti, dare dati, venire doći, mittere poslati i slične a zove se dativus finalis (dativ svrhe).
§ 108. Dativus commodi
Non scholae, sed vitae discimus.
Ne učimo za školu, nego za život.
Dativi scholae i vitae pokazuju na čiju se korist vrši radnja: glagola discere. Takav se dativ zove dativus commodi (dativ koristi).
Genitiv § 109. Genitivus obiectivus
Amor parentum liberis innatus est. Ljubav prema roditeljima djeci je prirođena. U navedenom primjeru amor parentum znači: ljubav prema roditeljima; oni su objekt te ljubavi. Kad bismo tu misao izrekli glagolom, rekli bismo: Liberi parentes amant . Djeca ljube roditelje. Tu je parentes objekt, pa genitiv parentur nazivamo genitiv objektni. Jednako je objektni genitiv u primjerima: spes praedae nada u plijen, metus nostri strah od nas, imperium Gallorum vlast nad Galima. Objektni genitiv prevodimo najradije različitim prijedložnim izrazima. Milites belli periti esse debent.
Vojnici moraju biti vješti ratu. Genitiv objektni stoji i uz pridjeve kao što su: avidus lakom, cupidus željan, peritus vješt, memor sjećajući se, plenus pun, conscius svjestan.
§ 110. Genitivus possessivus Militum est pugnare. Dužnost je vojnika boriti se. Stulti est sine causa ridere. Običaj (znak) je luđaka smijati
se bez razloga.
U gornjim primjerima posvojni genitivi militum i stulti zajedno sa est tvore predikat. Takav genitiv prevodimo dodajući, prema smislu rečenice, jedan od ovih izraza: dužnost, običaj, svojstvo, znak. Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je dužnost nastojati oko opće koristi. Nostrum est patriam defendere. Naša je dužnost braniti domovinu. Mjesto posvojnoga genitiva ličnih zamjenica: mei, tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne zamjenice: meum, tuum, suum, nostrum, vestrum .
Ablativ § 111. Ablativus separationis Milites nostri patriam servitute liberaverunt . Naši vojnici oslobodiše domovinu ropstva. Solon sud sponte patria cessit . Solon je svojevoljno otišao iz domovine. vacuus curis bez briga
Ablativ separationis pokazuje neko odvajanje a stoji uz glagole: liberare osloboditi, privare lišiti i sl. te uz pridjeve liber slobodan, vacuus prazan, bez čega, nudus lišen.
§ 112. Ablatlvus causae Rerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nestašice svega vojnici pogiboše. Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno žalostio zbog smrti Patroklove
Ablativus causae pokazuje uzrok zbog kojega se neka radnja vrši. Često dolaze ablativi causae: odio iz mržnje, metu od straha, timore iz bojazni.
§ 113. Ablatlvus qualitatis Cezar je bio visoka stasa i ćelave glave. Svojstvo se ne izriče samo gentivom kao u našem jeziku nego i ablativom ( ablativus qualitatis ). Ablativ svojstva koji se redovno sastoji od imenice i atributa, označuje duševno ili tjelesno svojstvo. Caesar fuit excelsa statura et capite calvo.
§ 114. Ablativus loci Omnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima vodila žestoka borba. Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vršio novačenje u cijeloj provinciji.
U ablativu mjesta ( ablatlvus loci ) stoje: oznake mjesta u kojima su riječi locus ili totus. Pamti: terra marique na kopnu i na moru, domi militiaeque u miru i u ratu.
§ 115. Ablativus temporis
Antiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt.
U najstarija vremena sva su dobra bila
zajednička. Hora decima u deset sati, media nocte o ponoći, vere u proljeće, Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) siječnja.
Na pitanje: kada? vrijeme se označuje ablativom bez prijedloga ( ablativus temporis ).
§ 116. Upotreba imena mjesta bez prijedloga 1.
Romam, Delum, Carthaginem, Athenas, Delphos proficisci
u Rim, na Del, u Kartagu, u
Atenu, u Delfe putovati; 2. Roma, Delo, Carthagine, Athenis, Delphis redire iz Rima, sa Dela, iz Kartage, Atene, Delfa vratiti se; 3. Romae, Deli, Carthagine, Athenis, Delphis habitare u Rimu, na Delu, u Kartagi, Ateni, Delfima boraviti.
Imena gradova i manjih otoka, kad nemaju apozicije, stoje bez prijed1oga, i to: 1. na pitanje: kamo? u akuzativu, 2. na pitanje: odakle? u ablativu, 3. na pitanje: gdje? singularia tantum I i II deklinanacije u genitivu, a ostala imena u ablativu. Domum kući, domo od kuće, domi kod kuće; rus na selo, rure sa sela, ruri na selu; humo sa zemlje, humi na zemlji. Kao imena mjesta upotrebljavaju se i imenice domus, us, f, kuća, rus, ruris, n. selo i humus, -i, f. zemlja.
Postoje dva načina izgovora: klasični i tradicionalni. Klasičnim izgovorom čitamo tekstove koji su nastali do propasti Zapadnog Rimskog Carstva (5. st.), a tradicionalnim sve tekstove koji su nastali nakon 5.st.n.e.
Tradicionalni izgovor [uredi] • • • • • • • • • • • •
ae i oe čitaju se kao e i se ispred samoglasnika čita kao j c se ispred e, i, y, ae, oe čita kao c, a inače kao k ch se čita kao h, osim u iznimkama kao Christus [Kristus] ngu se pred suglasnikom čita kao ngv ph se čita kao f qu se čita kao kv rh se čita kao r th se čita kao th s se između samoglasnika čita kao z ti se pred vokalom, i kad je nenaglašen, čita kao ci, a ako slijedi iza s, t ili x, tada se čita kao ti x se čita kao ks, a y kao i
Klasični izgovor [uredi] Vrijede pravila kao i za tradicionalni s malenim iznimkama: •
c se čita kao k
