Ljekovito bilje: Breza
DANKA VUJIČIĆ - 14.07.2009 15:05
Breza (betula pendula) je 10 do 25 metara visoko drvo s tankim, vitkim grančicama i bijelom glatkom korom, koja se može ljuštiti na listiće tanke poput papira. Listovi na peteljkama su koso četvrtasti ili trouglasti, zašiljeni i dvostruko pilasti. Cvjetne rese dugačke su tri do četiri cm, a razvijaju se zajedno s lišćem. Postoje dvije vrste breza, bijela ili obična breza, i cvjetna ili sjeverna breza. U liječenju ljekovitim biljem obje imaju jednaku vrijednost i primjenu. Za lijek se sakupljaju sok, rese, listovi i kora. Sok
se vadi krajem februara i marta, a lišće se bere za vrijeme cijele vegetacije. vegetacije. Kora se prikuplja u proljeće i jesen. Breza je jedna od najboljih diuretskih biljaka, s jakim djelovanjem, pa utiče na eliminisanje otoka,
viška vode u organizmu nastalog popuštanjem snage srca, oboljenja bubrega, a ujedno vrši i dezinfekciju mokraćnih mokraćnih puteva. Od pupoljaka i listova breze priprema se čajni uvarak, kao jedan od najboljih prirodnih diuretika. Sa čajem od listova pomažemo izlječenju bolesnih organa, odnosno sprečavamo oboljenje istih koji primarno stradaju od nakupljanja suvišne vode u organizmu. Čaj od brezovog lišća ne treba često piti, jer ima i drugog ljekovitog bilja sa sličnim djelovanjem djelovanjem u pogledu izlučivanja urina, ali se brezov čaj preporučuje za rastvaranje bubrežnih kamenaca i njihovo bezbolno izlučivanje. Brezovo lišće koristi se vrlo uspješno i za liječenje kožnih bolesti, lišajeva, uklanja bjelančevine bjelančevine u mokraći i čisti krv. Čaj od brezovog lišća i resa pojačava izlučivanje mokraće, mokraće, odstranjuje kiselinu iz organizma, te liječi groznicu, reumatske bolesti i vodenu bolest. U proljeće, kad počnu cirkulisati sokovi, probuši se rupa u brezovom stablu. U nju se stavi tanka cjevčica pomoću koje dobijamo brezov sok. Poslije toga rupa se zatvori drvenim klinom. Iz jednog stabla se može dnevno nakupiti oko četiri do pet litara soka, a oko 170 litara u sezoni. Često bušenje istog stabla štetno djeluje na drvo, smanjujući mu otpornost prema gljivičnim zarazama. U soku se nalazi šećer, te ukoliko ga grijemo da provri, dobijamo brezovo vino.
Sok i vino su odličan lijek za liječenje arterioskleroze, gojaznosti, bubrežnih kamenaca i drugih bubrežnih bolesti.
Recepti Čaj protiv vodene bolesti: 5 g lista breze, 5 g ruzmarina, 5 g lista koprive, 10 g poljske preslice i 10 g borovnice. Jednu kašiku mješavine preliti sa dva decilitra vrele vode. OhlaĎen čaj po želji zasladiti medom.
Čaj protiv reumatizma i gihta: Primjeniti istu količinu lis ta breze, lista koprive i kore krkavine. Čaj pripremiti i piti kao u prije navedenom receptu.
Čaj protiv bubrežnih kamenaca: Pripremiti čajnu mješavinu od lista breze, pirike, čestoslavice i vodopije. Priprema i pijenje čaja je ista kao kod čaja protiv vod ene bolesti.
Proljećno čišćenje krvi: Iz stabla iscijediti pet-šest velikih kašika svježeg soka i pomiješati s kozjim mlijekom i medom, ili sa malo vina, pa piti u proljeće radi čišćenja krvi od loših sokova, pluća od sluzavosti, bubrega od pijeska, kožnih osipa i avitaminoze.
Otečena slezina: U slučaju otečene slezine piti natašte čaj od 20 g brezove kore i 10 g korijandra kuvanih u 2,5 dl bijelog vina.
Protiv upale bubrega: Potrebni su list breze (20%), biljka sitnica (5%), svila od k ukuruza (15%), list borovnice (10%), vranilovka (15%), list koprive (15%) i list medvjeĎeg grožĎa (20%). Supenu
kašiku mješavine preliti sa dva dl hladne vode, poklopiti, zagrijati do vrenja, ostaviti da odstoji sat, te procijediti. Tri puta dnevno piti po dva dl nezaslaĎenog čaja poslije jela. Protiv upale prostate: Pomiješati po 30 g lista breze, medvjeĎeg grožĎa, preslice i 10 g cvijeta
podbjela. Jednu supenu kašiku mješavine kuvati oko pet minuta u dva dl vode, poklopiti i ostaviti da stoji tri sata. Procijediti i piti mlako. To se ponovi još dva -tri puta u toku dana prije jela.
Čestoslavica - VERONICA OFFICINALIS L. Podijeli
Narodni nazivi: dupčac — jetičnik — ranilist — razlog — stravna trava — verolima — veronik — veronka — vernika — vidac.
Opis biljke: iz trajnog podzemnog dijela tjeraju povaljene, gotovo odrvenjele stabljike koje su proviĎene dlakama. Krajevi stabljike dižu se oko 20 do 30 cm iznad zemlje. Listovi stoje nasuprotno, s kratkom drškom, obrnuto su jajasti sivo-zeleni, sitno nazubljeni i mekano dlakavi. Cvjetni grozdovi stoje u pazuhu lista i imaju male
blijedoplave cvjetove. Plod je obrnuto trokutasta čahura. Biljka u cvatu ima slabo aromatičan miris, dok je osušena potpuno bez mirisa. Okus je balzamičan, malo gorak i stežući.
Vrijeme cvatnje: svibanj i lipanj.
Stanište: raširena je gotovo na svim područjima Evrope, a uspijeva u svijetlim šumama, neplodnim zemljištima u nizini kao i u planinskim područjima, daje prednost suhim staništima. Osobito dobro uspijeva na paljevinama i u okolini mjesta gdje se pali ugljen.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se biljka u cvatu (Herba Veronicae) bez korijena, osuši u hladu pojedinačno rasprostrta. Tek nakon što je biljka dobro osušena, može se sitno izrezati.
Ljekovite i djelotvorne tvari: veliko priznanje, koje se o duvijek iskazuje čestoslavici, ukazuje na to, da su u biljci sadržane mnoge ljekovite tvari. Osim gorke tvari, tanina, nešto eteričnog ulja, masti i šećera, u biljci je još samo u manjoj mjeri sadržan glukozid aukubin, dok je sporan saponin, no unatoč tome je čestoslavica važna ljekovita biljka.
Ljekovito djelovanje: čestoslavica je biljka za rane, ona iznutra jača i izvanredno je sredstvo za prsa i sredstvo za pospješenje mokrenja i znojenja. Čestoslavica je odavno hvaljena kao univerzalno sredstvo za gotovo sve bolesti; danas se to i naučno priznaje, jer su poznate tvari koje ova ljekovita biljka krije u sebi. Ona najpovoljnije utječe na želudac, sredstvo je za čišćenje krvi, liječi pluća i ljekovita je biljka za jetru, slezenu, bubrege i mjehur. Ljekovito djelovanje na sve te važne organe ljudskog tijela dalo je čestoslavici s pravom ime "lijek za sve".
Iz starih bilinarskih kn jiga i iz iskustva pučke medicine: u knjizi o bilju Hieronymus Bock se vrlo pohvalno izrazio o
čestoslavici kao o ljekovitoj biljci koja liječi mnoge bolesti.
Prirodni liječnik Weinmann piše 1762. god.: "Čestoslavica čini pijane ljude trijeznima, a prah te biljke treba da otkloni neplodnost pretilih žena." Sebastian Kneipp je ponovo utvrdio da je čestoslavica zaštitno sredstvo protiv tuberkuloze i protiv uloga, jer ona tijelo oslobaĎa sluzi. To što neki prirodni liječnici drugih zemalja ne odaju čestoslavici priznanje, vjerojatno je uzrok isključivo u staništu biljke.
Visoko djelovanje čestoslavice na čišćenju krvi, pomoglo je u liječenju gubavosti (lepra).
Čestoslavica je prikladna za liječenje kroničnih ekcema, pogotovo ako je to povezano s neugodnim nadražajem na svrbež. Čajnom kurom se znatno poboljšava u starosti česti svrbež kože.
Čestoslavica se često uzima zajedno s drugim ljekovitim biljkama. Evo nekoliko primjera:
Čajna mješavina za prsne i plućne bolesti:
100 g biljke čestoslavice 50 g biljke plućnjaka (br. 118) 50 g cvijeta divizme (br. 154) 50 g lista trpuca (br. 108).
Čajna žlica mješavine za šalicu oparka, piju se 2 do 3 šalice dnevno u gutljajima, zaslaĎeno šećerom ili medom.
Čajna mješavina kod bolesti jetre:
50 g korijena maslačka (br. 142) 25 g cvijeta vodopije (br. 46)
25 g biljke lazarkinje mirisne (br. 26)
50 g biljke čestoslavice.
Čajna žlica ove mješavine uzima se za šalicu čaja, procijedi se i pije nezaslaĎeno i u gutljajima 2 šalice dnevno.
Čajna mješavina kod staračkog svrbeža, ekcema ili kožnih bolesti:
100 g biljke čestoslavice 50 g listova oraha (br. 74)
50 g biljke maćuhice (br. 157) 50 g listova bazge (br. 133).
Čajna žlica mješavine uzima se za pripremu šalice čaja, procijedi se i pije nezaslaĎeno 2 do 3 šalice dnevno.
U pučkoj medicini vrlo je cijenjena čestoslavica i kao biljka za rane. U tu svrhu priprema se čajni oparak kojim se, kad je mlak, čiste rane. Dodatno se na rane polaže vlažno-mlaki oblog.
Cvatuća biljka često se stavlja u jaku rakiju (1 dobra šaka sitno izrezane biljke u cvatu u litru rakije) i pusti se na suncu 2 do 3 tjedna, a onda se ocijedi. U pučkoj medicini tako dobivena tinktura služi kod reumatičnih bolesti za masiranje ili se uzima iznutra 3 puta d nevno 15 kapi na šećeru. Za pripremu č istog čaja od čestoslavice uzima se samo pola čajne žlice droge, jer je inače čaj gorak i gadljiv.
Napomena: srodnici čestoslavice su
1. VERONICA BECCABUNGA L. — čestoslavica potočna.
Narodni nazivi: bobak — bobovnjak — bobunjak — razgon — trava od razgona.
Opis biljke: čestoslavica potočna je trajna vodena biljka koja raste na mokrim i vlažnim mjestima, visoka je do 50 cm s okruglom stabljikom. Listovi su usko pilasti, jajoliki, široko-eliptični i goli. Azurno-modri cvjetovi stoje u kosim
grozdovima.
Vrijeme cvatnje: od ožujka do lipnja, ovisno o staništu biljke.
Ljekoviti dio biljke: sabire se biljka u cvatu.
Ljekovito djelovanje: čestoslavica potočna bila je ranije u pučkoj meddoini mnogo upotrebljavana protiv kamenca u mjehuru, plućnih bolesti i krvarenja zubnog mesa. U srednjem vijeku bila je vrlo cijenjena. Svježi sok biljke je sredstvo za otvaranje i izlučivanje mokraće, a u proljeće se uzima po čajnu žlicu kao kura za čišćenje krvi. Osobe, osjetljive na želudac, uzimaju razrijeĎen sok s kuhanim ohlaĎenim mlijekom. Za pripremu "proljetne salate" uzimaju se mladi nježni listovi potočne čestoslavice, ili pomiješani s koprivom (br. 150), dragušcem (br. 94), dobričicom (br. 64), listovima bazge (br. 133) i listovima maslačka (br. 142)
2. VERONICA CHAMAEDRYS L. — čestoslavica zmijina.
Sinonimi: Veronica rigida Turr.
Narodni nazivi: drač divje čele — trbušac — trov od zmije — vrednikov jetičnik — zmijina trava.
Čestoslavica zmijina može se upotrijebiti kao i čestoslavica, ali je slabija u svom ljekovitom djelovanju.
Istu ljekovitost kao i čestoslavica posjeduje i
3. VERONICA ALPINA L. — čestoslavica alpska, koja je u alpskim područjima Austrije vrlo cijenjena ljekovita biljka. Biljka je visoka svega 2 -15 cm, jako je obrasla dlakama i ima tamnoplave listove. Uspijeva u planinskom
području južne i srednje Evrope i sjevernije do Grenlanda.
Primjena u liječenju životinja: sve opisane vrste čestoslavice upotrebljavaju se često u liječenju domaćih životinja: oteklina i šuge. Recept "čajna mješavina za prsne i plućne bolesti" primjenjuje se i kod oboljelih domaćih životinja.
ČESTOSLAVICA (Veronica officinalis) Fam. Scrophulariaeae Čestoslavica ili razgon, zmijina čestoslavica, prava veronika, šumska veronika je višegodišnja zeljasta biljka iz roda Veronika. Ona ima puzeći rizomom iz koga izbijaju skoro odrvenele, dlakave stabljike. Cela biljka pokrivena je gustim, žlezdastim dlakama. Listovi su sitno nazubljenog oboda i sivozelene boje i naspramnog rasporeda. Cvetovi su sa dugačkim prašnicima, svetloplave do ljubičaste boje i prošarani tamnoplavim žilicama. Sakupljeni su u grozdaste cvasti koje su u početku zbijene a kasnije se izdužuju. Plod je čahura pokrivena žlezdanim maljama. U lečenju se upotrebljava nadzemni deo biljke u cvatu koji sadrži : glikozide, nepoznate saponide, gorke materije, malo eterskog ulja, provitamina A, šećere, vosak i dr
Ova biljka koristi se samo u narodnoj medicini za olakšano iskašljavanje i izbacivanje sekreta, kod grozničavih stanja, kao antiseptično sredstvo, aperitiv, pomaže varenju hrane i dr. Najčešće se primenjuje kod oboljenja disajnih organa kao što su bronhitis, hronični katar ili bolovi u grudnom košu i kod povišene temperature. Upotrebljava se u spravljanju čajeva, tinktura, odvara ili ceĎenju svežeg soka od biljke.
Potpomaže i olakšava varenje i rad creva, a sprecava i proliv. Za umne radnike prava je blagodet ako pred spavanje popiju šolju čaja od ovog cveta. On jača memoriju i pomaže protiv vrtoglavice, deluje umirujuće. Otklanja i pojave „blokade memorije". Kad se pomeša sa celerovim korenom, deluje protiv nervne slabosti i odlicno je sredstvo protiv depresije. Njeno polje delovanja se prostire i na reumatske bolesti, gde je vrlo efikasna, leci i pesak u bešici, kao i žuticu. Svež sok takode leči ekceme, a tinktura deluje protiv kostobolje. Zbog svih
navedenih osobina, svako bi trebalo da napravi čajnu kuru jednom godišnje. Ona deluje kao preventiva protiv zakrčenja krvnih sudova i daje telu elastičnost. Terapeutske indikacije: Hronični bronhitis (hronična upala br onhija - dušnica), gastritis (upala želudačne sluznice), hepatitis (upala jetre), reumatizam, neurastenija (preterana nervna na petost), depresija, problemi sa pamćenjem i nesvesticom (piju se 2 šolje mešavine preslice i čestoslavice, u jednakim količinama), zastarele
rane, varikozni čir. Svež sok od procvetale čestoslavice je preporučljiv protiv hroničnih oboljenja kože. Način upotrebe : - Infuzija: 1 punu kašičicu dodati u 250 ml vrele vode, ostaviti da odstoji poklopljeno 30 sekundi, a zatim procediti. - Svež sok: Sveže cvetne vrhove oprati i dok su još vlažni, staviti u sokovnik. Sok se sipa u flašice i čuva u frižideru. Primenjuje se spolja.
- Tinktura: 1 puna šaka cvetnih vrhova fino se isitni i ostavi da odstoji u 1 litar votke jačine 40%, i to ka sunc u ili
pored peći, 14 dana. Koristi se protiv reumatizma i kostobolje, interno, 15 kapi, 3 puta dnevno, kao dodatak čaju ili sa vodom. Spolja se primenjuje za frikciju (trljanje) bolnih mesta. Protiv senilnog pruritisa (hroničnog svraba kože kod starijih os oba) i hroničnih ekcema, koristi se dekokt dobijen od 25 g biljke dan i noć i 25 g čestoslavice. Ova mešavina se kuva 3 minuta u 1 litar vode, a zatim odstoji 10 minuta. Dobijenom tečnošću se vrše ispiranja i koristi se u vidu obloga na obolela mesta. Oblog se drži 10 minuta.
Plućnjak - Pulmonaria officinalis
Narodna imena. Džigeričnjak, lisac, lišac, medunica, medunika, kudrovac, plućnik,
trava od guje, žigeričnjak.
Botaničke karakteristike. Plućnjak je višegodišnja zeljasta biljka, visoka do 20
cm. Stabljika je uspravna i obrasla oštrim dlakama. Prizemni listovi su sa drškom, jajastog su oblika i zašiljeni, po obodu celi. Gornji listovi su sedeći i znatno manji od prizemnih. Po listovima se nalaze beličaste ili svetlozelene pege. Cvetovi s e nalaze na vrhu stabljika, levkastog su oblika. U početku cvetanja su ružičaste boje, a što su stariji boja prelazi u plavo-ljubičastu. Cveta vrlo rano u proleće (mart-april). Stanište. Raste svuda po šumama, živicama, meĎu grmljem, posebno u vlažnim i du bokim zemljištima. Upotrebljivi delovi biljke. Za lek se skuplja cela biljka, bez korena. Hemijski sastav. Sadrži sluzi, tanine sa dosta polifenola, malo alkaloida, karotin, vitamin C.
Primena. Važi kao prva pomoć kod svih plućnih bolesti. Pomaže kod katar a disajnih
organa, kod kašlja sa ispljuvkom, upale pluća, gripe, bronhitisa, tuberkuloze. Leči promuklost, upalu grla, ubrzava izlučivanje mokraće, leči hemoroide.
Način upotrebe. Čaj: jedna kašika biljke na 300 -400 ml ključale vode ostaviti da stoji 10-15 minuta. Zatim procediti i preko dana piti nekoliko puta po jednu šoljicu.
Ako se pretvori u prašak, dobar je za posipanje starih rana.
