Forma i dizajn Mladi arhitekt je došao postaviti pitanje. «Sanjam čudesne prostore. Prostore koji se dižu i glatko zatvaraju, bez početka, bez kraja, od materijala bez lomova, bijelog i zlatnog. ad stavim prvu !rtu na papir da uhvatim san, san nestane". #vo je dobr #vo dobro o pita pitanj nje. e. $a sam sam neka nekad d učio učio da je dobr dobro o pita pitanj nje e bolj bolje e od najbriljantnijeg odgovora. #vo je pitanje o neizmjerivom i izmjerivom. Priroda, ona %izička, je izmjeriva. #sje&aj i san nemaju mjere, nemaju jezike, i svačiji je san jedinstven. Sve što je stvoreno na neki način poštuje zakone prirode. 'ovjek je uvijek ve&i od svog rada jer nikada ne može potpuno izraziti svoje težnje. $er da bi netko izrazio sebe u glazbi ili arhitekturi mora se poslužiti mjerljivim sredstvima kompozi!ije ili projektiranja. Prva !rta na papiru ve& je mjera nečega što ne može biti izraženo potpuno. Prva !rta na papiru je nešto manje. «Prema tome" rekao je mladi arhitekt, «kakva bi to trebala biti dis!iplina, kakav bi trebao biti postupak, koji bi nas približio duševnom. $er ja osje&am da je čovjek stvarno čovjek po toj s%eri bez materijala i jezika". #krenimo se osje&anju, a dalje od misli. ( osje&anju je duša. Misao je osje&anje i prisutnost reda. )ed, koji svo postojanje, ne posjeduje postojanje *olje +-isten!e ill/. (potrijebio sam riječ red umjesto znanje, jer je individualno znanje premaleno da apstraktno izrazi mišljenje. 0a volja je u duši. Sve što želimo stvoriti ima svoj početak u osje&anju osamljenosti. 0o je istina za znan znanst stve venik nike. e. 0o je isti istina na za umje umjetn tnik ike. e. 1li 1li ja sam sam upoz upozor orio io da osta ostatiti kod kod osje&anja a udaljen od Misli zna&i ne učiniti ništa. Mladi arhitekt je rekao2 «3ivjeti i ništa ne učiniti je nezamislivo. San ve& ima u sebi volju da bude, želju da izrazi tu volju. Misao je neodvojiva od osje&anja. ako tada misao uvesti u stvaranje da bi smo jasnije mogli izraziti duševnu volju4 0o je moje slijede&e pitanje." ada osobno osje&anje prelazi u )eligiju +ne religiju nego bit religije/, a misao vodi %ilozo%iji, um se otvara prema ostvarenju. #stvarenje koje re!imo može biti posto postojan janje je volje volje osobit osobitih ih arhite arhitekto ktonsk nskih ih prosto prostora. ra. #stva #stvaren renje je je stapan stapanje je misli misli i osje&anja u najbližim odnosima uma s 5ušom, kao začetak onoga što stvar želi biti. 0o je početak Forme. Forma podrazumjeva sklad sustava, osje&aj za )ed, i ono što daje posebnost pojedinim egzisten!ijama. Forma nema oblik ili dimenziju. 6a primjer kod razlikovanja žli!e od žli!e, žli!u karakterizira %orma koja se sastoji iz dva nerazdvojna dijela, drške i udubine. 3li!a uključuje i posebno oblikovanje, načinjena od srebra ili drva, velika ili mala, plitka ili duboka. Form Forma a je «što «što". ". 5iza 5izajn jn je «kak «kako" o".. Form Forma a je bez bezličn lična. a. 5iza 5izajn jn prip pripad ada a projektantu. 5izajn je stvar okolnosti, ovisno o količini nov!a, situa!iji, naručio!u,
opsegu znanja. Forma nema ništa s postoje&im uvjetima. ( arhitekturi ona karakterizira sklad prostora pogodnih za odre7enu ljudsku aktivnost. Pomislimo na čas na ono što apstraktno karakterizira ku&u, kao ku&u, kao dom. u&a je apstraktna karakteristika prostora pogodnih da se u njima živi. u&a je %orma, u smislu čuda trebala bi postojati bez oblika i dimenzije. u&a je uvjetna interpreta!ija tih prostora. 0o je dizajn. Po mom mišljenju veličina arhitekta ovisi o njegovoj snazi da realizira ono, što je ku&a, više nego o njegovom dizajnu ku&e, koji je stvar okolnosti. 5om je ku&a zajedno sa stvarima. 5om se mijenja sa svakim stanarom. 6aručitelj, za koga se ku&a projektira, odre7uje područja koja mu trebaju. Prostore tih odabranih područja stvara arhitekt. Može se re&i da takva ku&a, stvorena za posebnu obitelj mora imati karakter koji &e biti dobar i za druge. 5izajn +projekt/ na taj način odražava svoju vjernost prema %ormi. 6a školu mislim kao na ambijent od prostora koji su pogodni za učenje. 8kole su počele s čovjekom pod stablom, koji nije znao da je učitelj, koji je razmatrao svoje spoznaje s nekoli!inom koji nisu znali da su učeni!i. (čeni!i su mislili na ono o čemu su razgovarali i kako je dobro bilo biti u prisutnosti tog čovjeka. #ni bi željeli da i njihovi sinovi slušaju takvog čovjeka. (skoro su podignuti prostori i nastale su prve škole. #snivanje škola je bilo neizbježno jer je to dio čovjekovih želja. 6aši opsežni sustavi eduka!ije, sada pretvoreni u institu!ije, vuku porijeklo od tih malih škola ali duh njihovog početka je sada zaboravljen. Sobe koje zahtjevaju naše institu!ije učenja su stereotipne i ne insoiriraju. $ednake učioni!e, hodni!i s poredanim ormari&ima, i druge takozvane %unk!ionalne površine i sredstva koje traže ustanove su svakako aranžirane u uredna pakovanja arhitekata koji pažljivo slijede %inan!ijska ograničenja i zadane površine. 0e škole su lijepe za pogledati ali su plitke u arhitekturi jer ne re%lektiraju duh čovjeka pod stablom. 'itav sustav škola koji je slijedio nakon početka nebi bio mogu& da početak nije bio u skladu s ljudskom prirodom. Može se tako7er re&i da je postojanje htijenja za školom postojalo čak prije okolnosti s čovjekom pod stablom. 0o je ono zbog čega je dobro da se sjetimo početka, jer je početak najveličanstveniji trenutak bilo koje čovjekove ustanovljene aktivnosti. $er u njemu leži !jelokupan njen duh, izvornost iz koje moramo stalno vu&i inspira!ije za sadašnje potrebe. 6aše ustanove možemo učiniti velikima ako im u arhitekturi, koju &emo ponuditi, damo smisao tih inspira!ija. *ratimo se značenju škole, škole institu!ije. 9nstitu!ija nam zadaje zahtjeve za površinam. #no što institu!ija od nas očekuje je škola ili spe!i%ični projekt. 1li škola, duh škole, bit postojanja volje, to je ono što bi arhitekt trebao unijeti u svoj projekt. $a čak mislim morao, čak ako projekt ne odgovara budžetu. Po tome se arhitekt razlikuje od pukog konstruktora. ( školi kao području prostora koji su pogodni da se u njima uči, predvorje dimenzionirano od institu!ije s odre7enim brojem kvadratnih stopa po studentu postalo bi plemeniti prostor sličan Pantheonu u koji je dobro u&i. :odni!i bi bili preneseni u učioni!e koje pripadaju studentima ako bismo ih napravili mnogo širima i dodali im sjeni!e s pogledom na vrtove. #ni bi postali mjesta gdje mladi&i susre&u djevojke, gdje student razmatra pro%esorov rad sa svojim kolegom. 5aju&i tim prostorima vrijeme učioni!e, umjesto da se ono izgubi u prolazu od
učioni!e do učioni!e, oni bi postali veza susretanja a ne samo koridor, što znači mjesto na kojem su stvorene mogu&nosti za samostalno učenje. 0o postaje učioni!a koja pripada studentima. (čioni!e bi trebale evo!irati svoju namjenu prostornom raznolikoš&u a ne slijediti uobičajenu vojničku sličnost u dimenzijama, jer jedna od najdivnijih ideja onog čovjeka pod stablom je je bila da je priznavao jedinstvenost svakog čovjeka. (čitelj ili student nije isto kada je s nekoli!inom u intimnoj sobi s kaminom ili kada je u velikoj visokoj sobi s mnogim drugima. 9 mora li restoran biti u prizemlju čak i kada se rijetko upotrebljava4 6ije li relaksiraju&i moment kada se jede tako7er dio učenja4 5ok sam u svom uredu pišem, osje&am iste stvari o kojima sam prije nekoliko dana pred mnogima govorio u ;aleilo je jasno da škola koja uzdiže Pitanje postaje zid koji okružuje Pitanje. 0o je bio %ormalni prikaz !rkve, ne i projekt. 0o me podsjetilo na zna&enje kapele na sveučilištu. $esu li kapela mozai!i, obojeno staklo, e%ekti s vodom ili drugi poznati izumi4 9li je to mjesto za inspirirani obred koji bi mogao biti izražen od studenta koji žmirka prolaze&i kapelom nakon što mu je smisao posve&enja za taj rad dao veliki učitelj. #n čak nije ni trebao u&i. 0o možda može biti izraženo mjestom koje &emo za trenitak ostaviti neopisano, a koje ima ambulatorij za onog tko ne želi u&i. 1mbulatorij je okružen arkadama za one koji ne žele u&i u ambulatorij. 1rkade su smještene u vrt za one koji ne žele u&i pod arkade. *rt ima zid i student može biti vani i pogledavati u njega. #bred je inspiriran a ne postavljen i on je osnovi!a %orme kapele.
6atrag unitarijanskoj !rkvi. Prva moja zamisao za projekt koja je slijedila, bio je potpuno simetričan kvadrat. ?grada s učioni!ama po peri%eriji, i uglovima naglašenim pomo&u ve&ih soba. Prostor u !entru kvadrata sadržavao je svetište i ambulatorij. 0aj dizajn je vjerno odražavao dijagram na ploči i svakom se svidio sve dok se pojedinačni interesi svakog člana odbora nisu počeli kidati na strogoj geometriji. 1li izvorna premisa još se uvijek držala škole oko svetišta. $e li uloga dizajna da se prilagodi trenutnim okolnostima4 ( diskusiji s članovima !rkvenog odbora nekoli!ina je inzistirala da svetište bude sasvim odvojeno od škole. $a sam rekao = u redu, učinimo to i stavimo auditorij na jedno mjesto i povežimo ga vrlo zgodnim malim spojem sa školom. (skoro su svi uvidjeli da odmor uz kavu poslije obreda zahtjeva nekoliko spojenih prostorija uz svetište, koje su, kada su same, previše nespretne i same sebi dovoljne a traže podvostručenje takvih soba u odvojenom školskom bloku. (čioni!e su tim odvajanjem tako7er izgubile snagu da podsjete na upotrebu u religiozne i intelektualne svrhe i sada su poput struje, sve vratile natrag oko svetišta. onačni dizajn nije korespondirao s prvobitnim dizajnom iako je %orma ostala. 3elio sam govoriti o razli!i izme7u %orme i dizajna, o ostvarenjima o izmjerivim i neizmjerivim aspektima našeg rada, kao i o grani!ama našeg rada. @iotto je bio veliki slikar jer je slikao !rno nebo po danu, slikao je pti!e koje nisu mogle letjeti, pse koji nisu mogli trčati, načinio je čovjeka ve&eg od vratiju, jer je bio slikar. Slikar ima tu povlasti!u. #n ne mora davati odgovore na probleme gravita!ije kao ni na slike kakve znamo iz stvarnog života. ao slikar on reagira na prirodu i uči nas kroz svoje oči i svoje reak!ije o prirodi čovjeka. ipar je onaj koji preoblikuje prostor. #n ga modi%i!ira. 1rhitekt kreira prostor. 1rhitektura ima grani!e. ad dodirnemo nevidljive zidove njezinih grani!a tada znamo više o tome što oni sadrže. Slikar može naslikati kvadratični kotač na topu da bi izrazio ništavnost rata. ipar može isklesati iste kvadratične kotače. 9ako slikarstvo i kiparstvo igraju prekrasnu ulogu u kraljevstvu arhitekture, kao što arhitektura igra divnu ulogu u kraljevstvima slikarstva i kiparstva, ova prva nema istu dis!iplinu kao druge dvije. 6etko bi mogao re&i da je arhitektura promišljeno stvaranje prostora. 0o je, vidimo, ispunjavanje područja koje propiše naručitelj. 0o je stvaranje prostora koji pobu7uju osje&aj za odgovaraju&om upotrebom. @lazbeniku i papir s notama predstavlja ono iz čega on čuje. 6a!rt zgrade bi trebalo čitati kao harmoniju prostora u svjetlu. 'ak i prostor koji bi morao biti mračan trebao bi nam re&i koliko je on zaista mračan. Svaki prostor mora biti de%iniran svojom konstruk!ijom i karakterom svojeg prirodnog osvjetljenja. 1rhitektonski prostor mora otkriti očitost njegovog stvaranja pomo&u samog prostora. #n ne može biti prostor izrezan iz ve&e konstruk!ije smišljene za ve&i
prostor jer je izbor konstruk!ije vezan sa svjetlom i oni zajedno stvaraju sliku tog prostora. (mjetno svjetlo je jedan mali statični trenutak u svjetlu, ono je svjetlo no&i i nikad ne može dosti&i nijanse raspoloženja stvorene za dan kao ni čudo godišnjih doba. *elika zgrada, po mom mišljenju, mora početi s neizmjerivim, mora pro&i mjerljiva sredstva kad biva projektirana i na kraju mora biti neizmjerljiva. 5izajn, pravljenje stvari je izmjeriv akt. ( stvari, na toj točki, vi ste kao %izička priroda jer u njoj je sve izmjerivo, čak i ono što nije izmjereno do sada, poput najudaljenijih zvijezda za koje možemo pretpostaviti da &e možda biti izmjerene. 1li što je neizmjerivo je duh psihe. Psiha se izražava osje&anjem kao i mislima i vjerujem da &e uvijek biti neizmjeriva. Smatram da se psihičko Postojanje :tijenja poziva na prirodu da bi učinilo ono što želi biti. Mislim da ruža želi biti ruža. Postojanje htijenja, čovjek, postaje postojanje kroz prirodne zakone i evolu!iju. )ezultati su uvijek manji od smisla postojanja. 6a isti način gra7evina mora početi u neizmjerivoj atmos%eri i pro&i kroz izmjerivu da bi bila dovršena. 0o je jedini način na koji možete graditi, jedini način na koji ju možete dovesti do postojanja je preko mjerljivog. Morate slijediti zakone ali na kraju kad zgrada postane dio života ona uspostavlja nemjerljive kvalitete. oličina opeke, metode konstruiranja i inženjerstva koje dizajn povlači za sobom su prošle i duh njenog postojanja prevladava. (zmimo prekrasni brončani toranj podignut u 6eA ;orku. 0o je brončana dama, neusporediva u ljepoti, ali vi znate da ona ima steznike kroz petnaest katova jer su vjetrovni vezovi skriveni. 0o je ono što ju čini objektom protiv vjetra i moglo bi biti lijepo izraženo, baš kao što priroda pokazuje razliku izme7u mahovine i trske. >aza te gra7evine bi trebala biti šira od vrha, da stupovi na vrhu plešu poput vila, a da oni dolje, što kao ludi rastu, nemaju iste dimenzije jer oni nisu ista stvar. #va bi priča, ispričana kroz ostvarenu %ormu učinila da toranj izražava sile. 'ak ako bi u prvim pokušajima dizajniranja toranj bio ružan on bi vodio ljepoti kroz iskaz %orme. )adim zgradu u 1%ri!i, koja je vrlo blizu ekvatora. >lještavilo ubija, svatko izgleda !rn prema sunčanom svjetlu. Svjetlost je potrebna stvar ali ujedno i neprijatelj. 6emilosrdno sun!e iznad vas, sanjate popodnevni odmor. *idio sam mnoge kolibe koje su načinili domoro!i. 0amo nije bilo arhitekata. *ratio sam se s umnoženim dojmovima o tome kako je bio domišljat bio čovjek koji je riješio probleme sun!a, kiše i vjetra. 5ošao sam do zaključka da bi svaki prostor trebao pred sobom imati zid. 0aj bi zid prihva&ao dnevno svjetlo i imao jasan otvor prema nebu. >lještanje bi bilo ispravljeno osvjetljenim a pogled nebi bio zatvoren. 6a taj su način izbjegnuti kontrasti od različitih vrsta blještanja koje inače stvaraju grilje tik uz prozor. 5ruga je ideja došla od mogu&nosti da se vjetar iskoristi za klimatiza!iju, tako da se napravi odvojeni krov za zaštitu od sun!a s nezavisnim podupiračima, odignut od krova koji
štiti od kiše. 0i projekti prozora i zida i krova za sun!e i kišu govorili bi čovjeku s uli!e o načinu života u 1ngoli. Projektiram jedinstveni laboratorij za istraživanja u San 5iegu u ali%orniji. 5irektor, poznati čovjek, čuo me kako govorim u Pittsburgu. 5ošao je u Philadelphiju da vidi zgradu koju sam projektirao za pensilvanijsko sveučilište. 9zašli smo van na kišni dan. )ekao je2" ako je lijepa, prekrasna zgrada. 6isam znao da zgrada može koja se diže u zrak može biti lijepa. oliko kvadrata ima ova zgrada4" $a rekoh2" Stotinu i devet tisu&a kvadratnih stopa". #n reče2" 0ako nešto i mi trebamo". 0o je bio početak programiranja površina. 1li nešto drugo što je on rekao postalo je ključ za čitavu prostornu okolinu. 6aime, taj medi!inski istraživački !entar ne pripada samo medi!inskim i %izikalnim znanostima. #n pripada stanovništvu. Smatrao sam da svatko s umom i čovječnoš&u može u znanosti i umjetnosti doprinjeti onoj duhovnoj okolini istraživanja koja vodi do znanstvenih otkri&a. 6agra7uju&e iskustvo je postalo, bez diktatorskog ograničavanja, sudjelovati u stvaranju razvojnog programa prostora kakvih nikada ranije nije bilo. 0o je bilo mogu&e samo zato što je direktor bio čovjek s jedinstvenim osje&ajem za ambijent kao stvar koja inspirira, i on je mogao osjetiti postojanje htijenja i njegovo ostvarivanje kroz %ormu prostora koje sam ja odredio. $ednostavni početni zahtjevi za laboratorijima i njihovim servisima proširili su se na vrtove s trijemovima i studije o arkadama kao i na prostore za susrete i relaksa!iju protkane s bezimenim prostorima za veličanje sadržajne okoline. Baboratoriji mogu biti okarakterizirani kao arhitektura čisto&e zraka i prostorne prilagodljivosti. 1rhitektura ovakovog stola ili tepiha je ono što se proučava. Centar za medi!inska istraživanja na pensilvanijskom sveučilištu je začet u shva&anju spoznaje da su znanstveni laboratoriji studiji i da zrak koji se udiše mora biti odvojen od onoga koji se izba!uje. ( uobičajenom planu laboratorija su radni prostori na jednoj strani javnog hodnika, a na drugoj su stepeni!e, dizala, odjeli za životinje, vodovi i drugi servisi. 0aj hodnik vodi istrošeni opasni zrak, a ujedno kroz njega dolazi zrak koji dišemo, sve jedno s drugim. $edina razlika me7u radnim i drugim prostorijama su brojevi na vratima. 5izajnirao sam tri tornja sa studijima u kojima čovjek može raditi u svom vlastitom prostoru i svaki studio ima vlastito požarno stubište i ispust za in%i!irani zrak, otrovne plinove i zrak u kojem ima izotopa. Središnja zgrada s tri dodana glavna tornja smještena je na prostoru servisa koji su inače u normalnom planu s druge strane hodnika. 0a središnja zgrada ima nozdrve za uvlačenje svježeg zraka, udaljene od ispusta zaga7enog zraka. #vaj projekt, posljedi!a shva&anja o jedinstvenom korištenju njegovih prostora i toga kako su oni posluživani, karakterizira čemu služi.
$ednog sam dana posjetio gradilište baš kad su dizali pre%abri!irani okvir zgrade. *eliki kran podizao je pre%abri!irane dijelove teške DE tona i postavljao ih na mjesto poput šibi!a koje pomičemo rukom. ?avidio sam drečavo obojenom kranu, tom čudovištu koje je ponižavalo moju zgradu stavljaju&i je izvan mjerila. Promatrao sam kran kroz sve njegove pokrete i računao !ijelo vrijeme koliko &e još dana ta stvar vladati gradilištem i zgradom prije nego &e se mo&i napraviti laskava %otogra%ija. Sada mi je drago zbog tog iskustva jer sam postao svjestan što zna&i kran u projektiranju, jer je on samo produženje ruke, kao čeki&. Počeo sam razmišljati o dijelovima teškim sto tona koje bi podizali još ve&i kranovi. #gromni dijelovi bili bi samo elementi složenog stupa, s reškama i spojevima kao kod skulpture u zlatu i por!ulanu, i zašti&enim sobama popločanim mramorom na raznim razinama. 0i bi dijelovi bili postavljeni na velikim rasponima, a !ijeli bi volumen bio obložen staklom na nosačima i okvirima od nehr7aju&eg čelika, protkanim poput niti da pomažu staklu protiv snage vjetra. ran je sada bio prijatelj i poti!aj za stvaranje nove %orme. 9nstitu!ije gradova mogu se učiniti ve&ima snagom arhitektonskih prostora. u&a za sastajanje u seoskom zelenilu je otvorila put do gradske vije&ni!e koja više nije mjesto sastajanja. 1li ja osje&am postojanje htijenja za trgom u gradu. 0rgom koji bi bio okružen arkadama, s igrom %ontana, gdje opet mom!i susre&u djevojke, gdje grad opet može zabaviti i dovesti obi&ne goste, gdje se mnoga društva koja podržavaju naše demokratske ideale mogu sastati u grupe slušatelja u gradskom prostoru. Motorno vozilo je sasvim poremetilo %ormu gradova. #sje&am da je došlo vrijeme da se učini razlika izme7u automobilske viadukt = arhitekture i arhitekture ljudskih aktivnosti. 0enden!ije projektanata da kombiniraju dvije arhitekture u jednostavnu zamisao zamršile su prava! planiranja i tehnologije. *iadukt arhitektura ulazi u grad iz vanjskih područja. 6a toj točki nju bi trebalo početi stvarati mnogo pažljivije. 'ak i uz ve&e troškove trebalo bi ju strateški bolje postaviti s obzirom na središte. *iadukt arhitektura uključuje i uli!u koja u središtu želi biti zgradom, s prostorima za !ijevi gradskih servisa ispod nje, da se izbjegne prekidanje prometa kada ih treba popraviti. *iadukt arhitektura podrazumijevala bi jedan potpuno novi kon!ept kretanja uli!om koji razlučuje stakato kretanje autobusa «stani" i «idi" od «idi" kretanja automobila. Područja uz brze prometni!e su poput rijeka. 0e rijeke trebaju luke. Privremene uli!e su kao kanali kojima su potrebni dokovi. Buke su gigantski gatovi koji stvaraju arhitekturu zaustavljanja. 6a krajevima viadukt arhitekture su terminali s garažama u jezgri, hotelima i robnim ku&ama na peri%eriji i trgovačkim !entrima na razini uli!e. 0o strateško postavljanje točaka oko grada predstavljalo bi logičnu sliku zaštite od razaranja grada motornim vozilima. Problem grada i automobila je u biti
rat, a planiranje za novi rast gradova nije samodopadni čin, ve& čin koji proizlazi iz nužde. )azlikovanje dviju arhitektura, viadukt arhitekture i arhitekture čovjekovih aktivnosti može nas dovesti do logike rasta i do zdravog gledišta za budu&e pothvate. $edan je arhitekt iz 9ndije održao odličan govor na sveučilištu o novom Corbusieovom radu kao i o vlastitom radu. 9mpresioniralo me, me7utim, da su ti lijepi radovi koje je pokazao bili uvijek izvan konteksta i da nisu imali pozi!ije. Poslije njegovog predavanja zamolili su me da dam komentar. 6ekako su me pokrenuli da odem do ploče gdje sam u !entru ploče na!rtao visoki vodotoranj širok pri vrhu a uzak pri dnu. Poput zraka zvijezde na!rtao sam akvadukte radijalno od tornja. 0o je uključivalo da se pojave i stabla, plodna zemlja i početak života. ?grade koje još nisu bile tamo, bile bi skupljene oko akvadukta i imale bi značajno mjesto i karakter. @rad bi imao %ormu. 9z svega što sam rekao ne želim sugerirati sustav misli ili rada koji vodi shva&anju od Forme do projekta. 5izajn +projektiranje/ može jednako tako dobro voditi do ostvarenja u %ormi . #va me7uigra predstavlja trajno uzbu7enje u arhitekturi.