Pedagoška psihologija Tema: Metoda podsticanja
Mentor: prof. dr Vanče Bojkov
Studenti: Dušan Knežević 14699 Marko Cenić 14617
Sadržaj
Table of Contents Šta je metoda?.............................................................................................................................................2 Klasifikacija metoda......................................................................................................................................2 Metoda podsticanja......................................................................................................................................3 Kada primenjujemo metodu podsticanja?................................................................................................3 Osnovna sredstva podsticanja......................................................................................................................4
1
ŠŠ ta je metoda? Metoda je osmišljen i ustaljen postupak usmeren na postizanje nekog cilja u nauci ili praktičnoj delatnosti. Kada se radi o putevima, načinima i rešenjima za realizaciju vaspitno-obrazovnih ciljeva i zadataka (vaspitanja kao praktične delatnosti), tada govorimo o metodama vaspitanja (uže o nastavnim metodama) i njima se bave opšta metodika vaspitanja, didaktika i posebne metodike pojedinih vaspitnih područja ili nastavnih predmeta. Metode nam, dakle, odgovaraju na pitanje kako postupati da bi se cilj vaspitanja praktično ostvario. Metode označavaju relativno ustaljene modele (redosled, procedure) ponašanja koji su se pokazali efikasnim. Pedagogija kao nauka, proučava te raznovrsne metodičke modele za organizaciju vaspitnog procesa i time podiže nivo njihove osmišljenosti, svesnosti, pa i efikasnosti.
Klasifikacija metoda Postoje različite klasifikacije metoda koje se koriste u vaspitanju ili posebno u nastavi. Kao opšte metode vaspitanja, najčešće se pominju:
• metoda ubeđivanja i uveravanja (saznavanje, shvatanje i emocionalno prihvatanje određenih pogleda, ubeđenja, uverenja, stavova i vrednosnih opredeljenja); • metoda vežbanja i navikavanja (osposobljavanje za primenu usvojenih znanja, vrednosti, ubeđenja, uverenja; umenja i navika); •
metoda podsticanja (motivacioni sistem postupaka), i
• metoda sprečavanja (izbegavanje i eliminisanje negativnih elemenata u vaspitnom procesu).
2
Metoda podsticanja Primena ove metode podrazumeva jedan opšti stav pedagoškog optimizma, vere u mogućnost razvijanja svake ličnosti, bez obzira koliko su složene okolnosti; u poštovanju svakog učenika i poverenju u njegove mogućnosti i snage.
Kada primenjujemo metodu podsticanja? Metodu podsticanja primenjujemo onda kada učenik pokazuje uspeh, čime pojačavamo njegovu motivaciju, ali i onda kada se nađe pred teškoćama, kada se koleba i posustaje. I svet odraslih oduvek ima čitav sistem podsticajnih sredstava kao što su ordeni, odlikovanja, povelje, plakete, nagrade, priznanja; stimulativna novčana sredstva za rad na radnom mestu itd. Kod učenika, koji su u procesu razvoja i koji još uvek nisu svesni svojih mogućnosti i sposobnosti, ova metoda će nam više pomoći nego neke druge koje imaju prvenstveno represivni karakter. Motiv lične afirmacije u svojoj prirodi teži osvajanju nečeg novog i boljeg, kao i samo vaspitanje, pa se na njega treba i osloniti. Sama metoda podsticanja ima jednu emocionalnu osnovu i usmerena je na međusobnu simpatiju i pridobijanje poverenja između nastavnika i učenika. Poverenje koje ohrabruje i na osnovu koga učenik zna da nije sam i da o njemu neko brine, ali i poverenja koje obavezuje da se uloži krajnji napor da se u nečemu istraje i uspe. Pojedinac, jednostavno želi da bude prihvaćen od uže i šire okoline, pa od toga možemo i poći u vaspitanju. U tradicionalnoj pedagogiji se zato dosta govorilo o postupcima koji polaze od častoljubivosti učenika.
Metoda podsticanja dovodi učenika u situaciju da se oduševi za neki vaspitni rad (za radnje i postupke koje tek uči) i da kroz njega doživljava uzbuđenje (funkcionalnu radost) koje pojačava kvalitet tog učenja (patriotski ponos, afirmacija zbog nekih kulturnih, aktivnosti, sažaljenje ili srdžba zbog socijalnih problema u svojoj sredini i sl.). Učenika treba stavljati u situaciju da otkrije skrivena osećanja, omogućiti mu da se raduje svome razvoju i napretku. Ko oseća nešto živo i snažno, taj će i učiniti nešto, pre nego onaj koji samo misli o tome.
Težnju mladih da se pokažu u periodu razvoja treba pozitivno usmeriti u oblasti učenja, rada i korisnih aktivnosti, jer se ta potreba može ispoljiti na sasvim nepotrebnim, pa i štetnim poljima. Nivo lične aspiracije se može podizati i usmeravati ka povećanju ličnog uspeha i odgovornosti. Zato savemena psihologija dosta govori o teoriji potkrepljenja, o povratnoj informaciji u procesu učenja i sličnim mehanizmima koji pokreću ličnost na pojačanu aktivnost.
3
Pored ostalog, metoda podsticanja pozitivno vrednuje i selekcioniše ono što je društveno prihvatljivo, a odbacuje i ignoriše ono što je štetno i neprihvatljivo od okoline. Time se i učenik usmerava i navikava da svoje napore uloži u ono što je korisno i za vaspitni rad značajno. Sa manje reči, opomena, pretnji i zabrana, ostvarićemo iste ciljeve i zadatke.
Osnovna sredstva podsticanja -Izražena briga i razumevanje za ono što učenik radi i stalna težnja da on shvati da uloženi napor ima smisla, da ga neko primećuje i ceni. -Blago i pravično postupanje, odanost i iskren odnos prema učeniku, kao izraz nastavnikove naklonosti prema njemu, čime se može otkloniti eventualno stečen strah od škole i nastavnika i predrasuda da nastavnici u radu učenika jedino žele da otkriju grešku. Ta večita konfrontacija nastavnika i učenika, za koju ne postoje stvarni razlozi, može biti ozbiljna smetnja u realizaciji vaspitnog procesa. -Bodrenje i hrabrenje na sve veće i veće postignuće predstavlja izraz vere u učeničke snage i mogućnosti. U slučajevima kada učenik ne može da ostvari neke zadatke, treba ih svesti na niži nivo opterećenja angažovanjem na lakšim zadacima i time vratiti poljuljano samopouzdanje. Uspostavljajući međusobnu vezu između pojedinih stepena opterećenosti, učenik će imati logičniji tok napredovanja i ubrzo će izvršiti i teže zadatke. Za vaspitni rad je bitno, ne odustajati od započetih aktivnosti, već ih novim metodičkim pristupom dovesti do kraja. -Pohvale su najstarije i najčešće sredstvo podsticanja. Radi se o vrsti moralne nagrade, koja može biti neposredna ili javna, lična i kolektivna, izrečena uz rad ili u posebnim okolnostima. -Obećanja mogu biti sredstvo podsticanja jedino ako su realna i ako se izvršavaju. U njihovom izricanju treba imati dosta takta, odmerenosti i promišljenosti. Najčešće ih srećemo u porodičnom vaspitanju. -Iskustvo uspeha i prijatnosti koje uspeh sobom nosi može, takođe, da bude značajno sredstvo podsticanja. Obično se kaže da je najbolji motiv za postizanje uspeha - sam uspeh. To posebno važi za rad sa učenicima koji su često izloženi neuspehu. Zato je posebna obaveza nastavnika da, diferenciranim i drugim individualizovanim postupcima i pristupima, sve učenike dovede u okolnosti da ostvare barem početni uspeh. U domaćem i školskom životu treba za to sa strpljenjem birati pogodne trenutke uz traganje za aktivnostima kroz koje se može učiti na relativno prijatniji način. Bitno je da svaki učenik iskusi koristi ili štete, prijatnosti ili neprijatnosti od različitih oblika ponašanja.
4
-Priznanja mogu biti brojna i raznovrsna: od pismenih priznanja, pohvalnih listova, diploma, povelja, plaketa, medalja, pobedničkih pehara, do lovorovih venaca. Priznanja se mogu izricati i u obliku izvršenja odgovornih dužnosti, počasnih zvanja, specijalnih zaduženja, dakle, kao izraz posebnog poverenja u učenikove sposobnosti. -Nagrade, takođe, mogu biti vrlo raznovrsne. Najčešće su prilagođene vrsti aktivnosti i uzrastu učenika: knjige, školski pribor, predmeti koje vole učenici određenog uzrasta (lopta, bicikl, kompjuter i sl.). Nagrade mogu biti i u formi omogućavanja da se učenik još intenzivnije bavi aktivnošću u kojoj se ističe: stipendije, uplate za kurseve stranih jezika, letnju novinarsku školu, upućivanje u dečju slikarsku koloniju i tako dalje. Na širem planu nagrade mogu biti i određene (unapred objavljene) privilegije prilikom upisa pojedinih vrsta škola, fakulteta, postdiplomskih studija (prosek studija iznad 8,00) i slično. -Novčane nagrade su relativno retke u procesu vaspitnog rada, mada i one mogu da imaju svoje opravdanje u određenim okolnostima. Na primer, nagrade za ostvareni rad u đačkoj zadruzi, nekoj radnoj akciji, manifestaciji; (u oblasti srednjeg obrazovanja, u obrazovanju odraslih, i slično). -Takmičenja podstiču na marljivost, urednost, kolektivnu saradnju, postignuće iznad prosečnih rezultata, upornost; a istovremeno su za učenike interesantna i zabavna. Mogu biti individualna, kolektivna i kao takmičenje sa samim sobom, tj. sa prevazilaženjem do sada postignutih rezultata. -Takmičenje zahteva vrlo ozbiljnu organizaciju. Pošto se zasniva u velikoj meri na častoljublju i konkurenciji, ono može da ima i negativne efekte (sebičnost, mržnja, zavist, oholost u odnosu na pobeđene). Nastavnici treba da vode računa da se među sobom mogu takmičiti učenici približno istih sposobnosti, a da za takmičenje budu obezbeđeni isti uslovi. Kada se radi o takmičenju učenika u okviru jednog odeljenja, takmičarske grupe treba češće menjati u pogledu sastava, kao i takmičarske aktivnosti, tako da svaki učenik može doći u situaciju da se afirmiše. -Ocene su, takođe, značajno sredstvo podsticanja, mada ih u školskoj praksi većina učenika i nastavnika doživljava kao sredstvo opomene, pretnje i prinude. Pravovremeno, javno i objektivno ocenjivanje učenika informiše o stepenu postignuća i, kada se radi o uspehu, podstiče ga. Školske ocene su i date u vidu skale (od 1 do 5) da bi učenici imali vidljiv razlog (kvantitativno izražen) za šta treba da se bore. -Za sva sredstva podsticanja važi napomena da ih treba izricati objektivno i prema zasluzi, ne prečesto, ne svima, javno (i merenje i odlučivanje i dodela nagrada), sa težnjom da učenici shvate da im nije cilj nagrada, već stečena osobina; da im je
5
važnije unutrašnje zadovoljstvo od uspeha i vršenja određene dužnosti, nego spoljašnji simbol tog priznanja ili poraz protivnika.
6