Patnje mladog Werthera Predočeni ulomak dio je romana Patnje mladog Werthera, njemačkog devetnaestostoljetnog književnika J.W. Goethea. U vrijeme kada je izdana, knjiga je bila vrlo popularna i pokrenula je i čitavu društvenu modu oblačenja i razmišljanja poput likova, te vrlo skandalozan val samoubojstava. Ta je pojava kasnije nazvana verterizam i osigurala je Goetheovom djelu kultni status. Djelo u epistolarnoj formi (pismima koje Werther šalje prijatelju Wilhelmu) prikazuje osjedaje i razmišljanja mladog slikara i pjesnika Werthera koja su najčešde vezana uz ljepotu prirode, njegovu ljubav prema Lotti i pitanje smrti. Werther, Lotta i Lottin zaručnik Albert čine ljubavni trokut i glavni su likovi u djelu. Centralna i naslovna ličnost ovog djela svakako je Werther (koji de biti i pripovjedač sve do samog kraja kada tu ulogu preuzima urednik). Goethe Werthera oblikuje kao tipičnog sjetnog romantičarskog mladog, obrazovanog junaka koji pati i od svjetske i od vlastite boli, te se kao i vedina romantičarskih junaka bavi pjesništvom i slikarstvom. Autor se u prikazu stanja junakove duše često koristi i karakterističnom romantičarskom figurom, humaniziranim krajolikom. Tim stilskim postupkom stanje duše povezuje sa stanje prirode, tako kada se Werther osjeda sretno zapisuje: ''Neka je divna vedrina obuzela moju dušu, jednako kao slatka proljetna jutra što ih uživam svim srcem''. U ovom je ulomku zanimljiva i razlika kod uporabe te figure – u pismu od 18.8. (za razliku od ranijeg pisma, onog svibanjskog) stanje njegove duše mnogo je sumornije, pa mu je i ljepota prirode mrska i samo ga dodatno muči: ''Onaj puni, topli osjedaj moga srca za živu prirodu koji me preplavio tolikim miljem, koji mi je svijet uokolo učinio rajem, sada mi postaje nepodnošljivim mučiteljem, zlim duhom što me svuda progoni''. Wertherova bol izravno je vezana uz njegovu ljubav prema Lotti. Upoznao ju je u gradu na nekakvom balu i ona ga je isti tren očarala svojom ljepotom. No, ona je bila z aručena za Alberta, ali Werther ipak provodi dosta vremena s njom i sve više se zaljubljuje u nju. Werther je bio tužan znajudi da Lotta nije njegova, a činjenica da ga opet na neki način voli, činila je Werthera još depresivnijim. Lotta je nježna i iskrena djevojka. U svojim osjedajima nije površna, ali poštuje Alberta i zadanu riječ, pa, iako pokazuje naklonost i možda čak i ljubav prema Wertheru, nastoji je zatomiti i odbija ga i ne krši moralne konvencije, kao što je prikazano i u ovom ulomku, kada samo sebe prisiljava da ne se preda svojim osjedajima prema Wertheru ved ga odguruje i poručuje mu da je više nede vidjeti ''pribranim tonom najplemenitijeg osjedaja''. Njen zaručnik Albert potpuna je suprotnost
sanjaru Wertheru. On je stabilan i realan lik, voli Lottu, poštuje njezinu obitelj, a ona je sigurna u njegovu ljubav. Cijeni je i poštuje pružajudi joj nadu i sigurnost za sretan i miran bududi život. Prihvatio je i Werthera te njih dvojica, uz sve svoje razlike, postaju i prijatelji. U ovom ulomku njihov dijalog posebno je zanimljiv zbog toga kako se obojica odnose prema samoubojstvu – kada Werther nenapunjeni pištoj prislanja na čelo izaziva u Albertu negativnu reakciju kojem se i sama pomisao na samoubojstvo gadi i kaže da ne zna tko bi mogao biti toliko lud. Werther mu na to energično odgovara i odbija njegove stavove kao pogrešne i brzoplete i kaže da bi se prvo trebalo ''pouzdano dokučiti razloge'' koji stoje iza takve odluke, on smrt smatra oslobođenjem od boli i patnje, ali i otvara nadu u ostvarenje srede s Lottom u nekoj novoj dimenziji postojanja. Sklonosti su i težnje mladog Werthera djelomično sklonosti i težnje Goetheova vremena, pa se tako roman može promatrati i kao društveni. Smatram da djelo vrlo zanimljivo zbog kompleksnih odnosa među likovima, i djelo je završilo onako kako sam predosjedao od samog trenutka – Werther nije mogao dobiti sretni završetak jer je od samog početka tragičan lik.
