ČELINJA LINJA PAŠA P Č E
Prof. Dr Zoran Stanimirovi ć
Katedra za Biologiju, Fakultet veterinarske medicine, Univerzitet u Beogradu
Rentabilno p~elarstvo podrazumeva raznovrsnu p~elinju pa{u, tj. postojanje mesta sa dovoljno medonosnog bilja, kao i da su ostali uslovi „medobranja” povoljni. Me|utim takvih mesta je iz godine u godinu sve manje, {to uslovljava stalnu selidbu p~elinjaka sa pa{e na pa{u, koje su ~esto udaljene jedna od druge i preko sto kilometara. Zato pri izboru mesta za p~elarenje veoma je va`no poznavati bogatstvo odabranog podru~ja medonosnom flor fl orom om,, ko koja ja p~ p~el elam amaa pr pru` u`aa glavnu i dopunsku p~elinju od ~ega zavisi i re rentabilnost p~elarstva. pa{u, od Sve biljne medonosne vrste ne cvetaju u isto vreme, ve} je njihovo cvetanje kontinuirano raspore|eno tokom sezone od kraja februara do kr kraja oktobra meseca, {to je je izuzetno zna~ajno za odvijanje normalne `ivotne aktivnosti p~elinje zajednice.
Rentabilno p~elarstvo podrazumeva raznovrsnu p~elinju pa{u, tj. postojanje mesta sa dovoljno medonosnog bilja, kao i da su ostali uslovi „medobranja” povoljni. Me|utim takvih mesta je iz godine u godinu sve manje, {to uslovljava stalnu selidbu p~elinjaka sa pa{e na pa{u, koje su ~esto udaljene jedna od druge i preko sto kilometara. Zato pri izboru mesta za p~elarenje veoma je va`no poznavati bogatstvo odabranog podru~ja medonosnom flor fl orom om,, ko koja ja p~ p~el elam amaa pr pru` u`aa glavnu i dopunsku p~elinju od ~ega zavisi i re rentabilnost p~elarstva. pa{u, od Sve biljne medonosne vrste ne cvetaju u isto vreme, ve} je njihovo cvetanje kontinuirano raspore|eno tokom sezone od kraja februara do kr kraja oktobra meseca, {to je je izuzetno zna~ajno za odvijanje normalne `ivotne aktivnosti p~elinje zajednice.
Leska (Corylus aveollana ) je `bunasto-{ibljasta biljka, koja najranije po~inje sa cvetanjem, tj. tokom normalnih godina u februaru, a ako godina zakasni, u martu. Uk Ukoliko u ov ovom periodu bude lepih dana, {to i nije retko, pa p~ele mogu izletati, don donosi}e velike koli~ine polenovog praha, nar naro~ito značajnog u ovo vreme za razvoj legla. Osim ove vrste leske u na{em podneblju se susre}e i me~ija leska (Corylus colurna ), tako|e izvanredan producent polena. Sli~no leski, dobri proizvo|a~i polena su visibaba (Gal ), Galant anthus hus niv nivali alis s ), divlji zumbul (Sc ), Scil illa la bi bifo foli lia a ), ljubi~ica (Viola odorata ), kukurek (Helleborus odorus ), javor (Acer platanoides ), ), brest (rod Ulmus ), jo{ika (Alnus glutino polla (rod Populus ), ), glutinosa sa ), topo klen (Acer campestre ), ), dren i ra razne vrste divljeg vo}a, do dok su vrbe: Salix alba - bela vrba; Salix fragilis - krta vrba; - iva, Salix cinerea - barska iva Salix carpea -
dobri proizvo|a~i kako polena (mu{ke rese) tako i nektara (`enske rese). Sve navedene biljne vrste ~ine ranu prole}nu pa{u, izuzetno zna~ajnu za obezbe|enje p~elinjeg dru{tva potrebnom hranom, naro~ito proteinskog karaktera, za normalan razvoj dru{tva. Sli~an zna~aj ima i vo}na pa{a, koja ima karakter dopunske pa{e
Vo}na pa{a se ne svrstava u glavnu p~elinju pa{u, jer to i nije, mada pri veoma povoljnim uslovima jaka p~elinja dru{tva mogu od pojedinih vrsta vo}a da sakupe dovoljne koli~ine nektara i polenovog praha. Me|utim, ova pa{a je od velikog zna~aja na{u zemlju, jer: -traje veoma dugo i kontinuirana je, posmatrano od najranijih do najkasnijih sorti vo}aka, -sti`e veoma rano, u martu i aprilu mesecu, kada druge pa{e nema, -obilno produkuje polenov prah koji je u ovom periodu i najpotrebniji za p~elinje dru{tvo, -pru`a idealne uslove za produkciju voska i tokom ove pa{e treba dodavati osnove sa}a na kojima bi p~ele izvla~ile sa}e, jer je velika gre{ka ako se to ostavi za glavnu pa{u, -vo}na pa{a zahvaljuju}i intenzivnoj aktivnosti p~ela doprinosi opra{ivanju, a tako i pove}anju prinosa u vo}arstvu. Za vo}nu p~elinju pa{u od zna~aja su ko{ti~ave vrste: (d`anarika -
Prunus armeniaca L .; vi{nja - Prunus cerasus i breskva - Prunus persica ), jabu~asto (kru{ka - Pyrus communis ; jabuka - Pyrus malus L.), dud - Morus sp . i neke vrste jezgrastog vo}a.
ć
Masla~ak (Taraxacum officinale L .), je zeljasta biljka sa cvetovima grupisanim u cvast tipa glavice. Cvetna glavica je `ute boje sa crvenkasto-`utim unutra{njim jezi~astim cvetovima. Dobro uspeva na svim terenima, ali najbolje na vla`nim livadama. Glavno cvetanje mu je u aprilu, mada nekada cveta i znatno ranije, jo{ u drugoj polovini marta, i cvetanje traje do sredine druge polovine maja. Masla~ak je dobar proizvo|a~ polena, ali i nektara, tako da predstavlja zna~ajnu komponentu prole}ne p~elinje pa{e, koja doprinosi ubrzanom prole}nom razvoju p~elinjih zajednica. Naro~ito je ~est na terenima u okolini Sjenice, Novog Pazara, Nove Varo{i, na Pasuljanskim livadama, zatim u Ma~vi i Sremu. U ovim regionima p~elari ~esto vrcaju masla~kov med, koji je zlatno`ute boje, prijatnog mirisa i brzo kristali{e.
Č
Uljana repica (Brassica napus var. oleifera ), jeste jednogodi{nja biljka koja se gaji na velikim povr{inama u Vojvodini i Ma~vi za dobijanje zelene sto~ne hrane i proizvodnju semena iz kojeg se dobija ma{insko i jestivo ulje. Postoje ozima i jara uljana repica, s tim {to ozima po~inje da cveta u drugoj polovini aprila, a jara drugom polovinom juna meseca. Za p~elarstvo su naro~ito zna~ajne ozime sorte, koje slu`e za proizvodnju semena, jer sorte koje se koriste za proizvodnju sto~ne hrane upotrebljavaju se u zelenom stanju odmah po cvetanju. Cvetovi uljane repice su jasno `ute boje, sa cvetanjem ozima po~inje u aprilu, a cvetovi se postepeno otvaraju, te cvetanje traje du`e od ~etiri nedelje, obezbe|uju}i dobre uslove ishrane p~ela, tako da se u povoljnim godinama mo`e proizvesti preko 20 kg meda po ko{nici, ne ra~unaju}i one zalihe u plodi{tu. Tako|e tokom ove pa{e p~ele intenzivno proizvode vosak, tako da je to vrlo povoljan period za zamenu starog pocrnelog sa}a.
Med od uljane repice je bezbojan ili svetlo`ut, sa ukusom repi~inog ulja, brzo kristali{e i dobija sivkastu boju. Pripada grupi drugorazrednih medova, ba{ zbog mirisa i ukusa, i uglavnom se koristi u industrijske svrhe. Zbog osobine da brzo kristali{e ~ak i u sa}u, p~elarima se preporu~uje da ga blagovremeno odstrane, ne samo iz medi{ta ve} i iz plodi{ta, kako bi se p~ele na vreme pripremile za bagremovu pa{u. Uporedo sa uljanom repicom ili posle nje cvetaju crni trn - Prunus spinosa i glog - Crataegus monogyna , koji predstavljaju dobre proizvo|a~e ne samo polena ve} i nektara.
Bagremova pa{a predstavlja najva`niju p~elinju pa{u na{eg podneblja, jer od nje zavisi krajnji rezultat p~elarenja u jednoj godini. U nizijskim predelima bagrem (Robinia pseudoacacia ) po~inje sa cvetanjem u prvoj, a u planinskim podru~jima u drugoj polovini ili krajem maja meseca, s tim {to pored visinske razlike na cvetanje bagrema uti~u i klimatski uslovi. Najbolji orijentir za utvr|ivanje po~etka cvetanja bagrema jeste ~injenica da od trenutka kada procveta {ljiva po`ega~a, bagrem }e procvetati za oko mesec dana, ili za 40 dana od dana pojave prvih pupoljaka. Sve to p~elarima mo`e biti znak da blagovremeno pripreme p~elinje dru{tvo za ovu pa{u, jer do cvetanja bagrema p~elinje dru{tvo treba da bude izrazito sna`no sa jakim radnim raspolo`enjem za prikupljanje nektara i njegovu konverziju u med. Bagremov cvet traje oko 14 dana ili ne{to du`e, mada na du`inu trajanja bagremove pa{e uti~e i teren, jer ako je teren u blizini p~elinjaka, u krugu korisnog p~elinjeg leta, valovit, tj. ako postoje ni`i i vi{i delovi, bagrem }e najpre cvetati u ni`im a zatim u vi{im podru~jima, {to }e doprineti produ`enju trajanja ove pa{e. Uz reke na toplim, od vetra zaklonjenim mestima bagrem cveta 3 do 5 dana ranije nego u ravni~arskim predelima udaljenim od reka ili drugih vodenih povr{ina, dok u brdskim reonima 15-20 dana kasnije. Me|utim treba imati na umu ~injenicu da na nadmorskoj visini iznad 700 m bagrem, prakti~no, ne medi, tako da nije rentabilno seliti p~ele na takve terene radi bagremove pa{e.
Seobom p~elinjaka vrlo jednostavno se mogu iskoristiti dve bagremove pa{e, jer u ju`nijim predelima bagrem cveta ranije nego u severnijim delovima zemlje. Tako|e, sa|enjem bagremara sa razli~itim mutantnim formama, koje se razlikuju u du`ini a, delom, i u vremenu cvetanja, mo`e se produ`iti trajanje bagremove pa{e. U cilju dobijanja {to potpunije slike koja karakteri{e bagremovu pa{u pomenu}emo samo neka mesta koja su od posebnog zna~aja za sele}e p~elarenje. Tako su za ranu bagremovu pa{u najbolja slede}a mesta: Stevanac, `elezni~ka stanica na pruzi Stala}-Ni{, Duboko kod Umke, autoput Beograd- -Obrenovac izme|u Umke i Bari~a. Srednje kasna pa{a je najpovoljnija oko Krnjeva, velikog Ora{ja, Sirakova, Ljubinja, Bogojeva, Stojnika, u okolini Ralje, Malog Popovi}a, Petlova~e, Glogovca, Ma~vanskog Prnjavora i Dublja u Ma~vi, u Le{nici, Deliblatskoj i Suboti~koj pe{~ari, Doroslovu, Rgotina, Rajcu i Kobi{nici u Timo~koj krajini, Kova~evcu, Glibovcu i Jagnjilovu. Najpovoljnija mesta za poznu bagremovu pa{u su: Suvi Do kod Žagubice, Krepoljin, Zvi`d, Srpce, Krst izme|u Melinaca i Ku~eva, okolina Majdanpeka, okolina Gornjeg Milanovca, ^a~ka, U`i~ke Po`ege i Valjeva. Bagrem veoma obilno cveta i u punom cvetu cela kruna pobeli. Cvetovi najintenzivnije lu~e nektar na tihom i lepom vremenu, ako ima dovoljno vlage u vazduhu i pri temperaturi od oko 25º C. Bagrem daje dosta nektara i veoma malo polena, najbolje medi oko petog dana cvetanja i u tom periodu treba biti najoprezniji,
Prvo, kao posledica bogate pa{e, jaka p~elinja dru{tva ve} prvog dana unose 1 kg, drugog 2-3 kg, tre}eg 4-5, ~etvrtog i petog pribli`no istu koli~inu kao i tre}eg dana, dok }e {estog i svih narednih dana dok pa{a traje unositi i preko 15 kg nektara u ko{nicu. Tako }e vrlo brzo popuniti sav raspolo`iv prostor za sme{taj nektara, pa }e usled toga radilice jednostavno prestati sa daljim uno{enjem nektara, ne iskoristiv{i celu pa{u. Drugo, usled obilne pa{e i brzog {irenja p~elinjeg dru{tva nastaje manjak prostora za novo leglo, te }e dru{tvo usred najobilnije pa{e ({to nije po`eljno, a ni korisno) po~eti pripreme za prirodno rojenje, i na kraju, ako se ne interveni{e, rojenje }e se i obaviti.
Bagremac (Amorfa fruticosa ) je biljka `bunastog izgleda, srednje veli~ine, preneta u na{e krajeve iz severne Amerike. Rasprostranjena je pored reka, po mo~varama, pored `elezni~kih pruga i na zapu{tenom zemlji{tu. Cveta u junu odmah po zavr{etku cvetanja bagrema, cvetovi su grupisani u grozdastu cvast ljubi~astoplave boje. Bagremac je veliki proizvo|a~ polena, ali dobro i medi, daju}i med mrke boje i veoma prijatnog ukusa i mirisa. Uporedo sa bagremcem ili posle njega cvetaju i dobro mede jo{ duba~ac (Teucrium chamaedrys ), cigansko perje (Asclepias syriaca ), mrtva kopriva (Lamium sp.), lanolist (Linaria vulgaris Mill,) i cikorija (Cichorium intybus). Naro~ito je zna~ajna mrtva kopriva, bela ili crvena, jer su obe dobre medono{e, mada je crvena bolja. Crvena kopriva (Lamium purpureum ) cveta u aprilu, tokom jula, pa ~ak i u poznu jesen, dok bela kopriva cveta od juna do kraja jula, zna~i u bespa{nom periodu, pa predstavlja dobru dopunsku letnju pa{u.
Pitomi kesten (Castanea sativa ) jeste biljka toplijih podru~ja, zadr`ana u refugijalnim d`epovima, a kod nas je ima u podno`ju [are, oko Vrap~i{ta prema Vlasenici, oko Uro{evca, manastira De~ani na Kosovu itd. Po~inje da cveta u junu posle bagrema i kasne kadulje i traje dvadesetak dana. U povoljnim vremenskim uslovima, kada je vreme toplo, mirno i sa dosta vlage u zemlji{tu i vazduhu, jaka p~elinja dru{tva za vrlo kratko vreme mogu napuniti ko{nice medom i polenom ove biljke. Pri povoljnim klimatskim uslovima unos nektara i polena po jednom prose~nom dru{tvu iznosi oko 3 kg na dan. Med od kestenovog nektara je tamne, braon boje, malo gorkog ukusa, brzo kristali{e i nije pogodan za zimovanje p~ela, a veoma tra`en na zapadnom tr`i{tu.
Lipa (Tilia sp .) ima izuzetno veliki zna~aj za p~elinju pa{u na{eg podneblja i zauzima zajedno sa bagremovom pa{om vode}e mesto. Kod nas postoje tri vrste lipe: krupnolisna ( ), sitnolisna lipa ( ) i bela ili srebrna ( ). Prvo cveta krupnolisna, zatim sitnolisna i na kraju srebrna, bela lipa. Krupnolisna lipa po~inje da cveta u drugoj polovini juna, a odmah za njom po~inje sa cvetanjem i sitnolisna lipa, s tim {to du`ina njihovog zajedni~kog cvetanja iznosi oko 10 dana. Odmah posle njih po~inje da cveta srebrna lipa, ~ija je du`ina cvetanja oko 15 dana, {to je veoma zna~ajno zbog kontinuiteta rada p~elinjeg dru{tva, tako da tokom povoljnih klimatskih uslova osrednja dru{tva prikupe znatne koli~ine meda. Osim cvetova, za p~elinju pa{u su zna~ajni i lipovi listovi, na kojima naro~ito u vreme kada izostane lu~enje cvetnog nektara biljne va{i proizvode ve}e koli~ine medljike.
Livadska pa{a. Na livadama i pa{njacima na{eg podneblja postoji raznovrsna medonosna flora, razli~itog vrsnog sastava i vremena cvetanja, tako da livadska pa{a dugo traje pru`aju}i povoljne uslove za uspe{no p~elarenje. Pri povoljnim klimatskim uslovima livadska pa{a mo`e da traje od zavr{etka bagremove ( po~etak juna) pa sve do po~etka suncokretove pa{e (kraj prve dekade jula), mada nekada i du`e. Naime, ova pa{a u toplim predelima i nizijama po~inje krajem maja, a u planinskim podru~jima tek po~etkom jula, tako da u kombinaciji sa selidbenim p~elarenjem mo`e dugo trajati i obezbediti dobre proizvodne rezultate p~elarenja. Dnevni unos nektara tokom prose~ne livadske pa{e nije velik, ali zbog dugog trajanja, nekada i preko 40 dana, mogu se dobiti velike koli~ine visokokvalitetnog meda. Zato se mo`e re}i da livadska kao i bagremova pa{a predstavlja najsigurniju pa{u zbog velike raznovrsnosti medonosne flore i dugog trajanja. Posle bagremove pa{e p~elinja dru{tva izlaze veoma jaka i takvim ih treba odr`ati sve do naredne pa{e (lipova, suncokretova, kestenova i sl.) a za to je najpogodnija livadska pa{a jer obezbe|uje kontinuirani unos nektara i polena koji stimuli{u maticu da permanentno pola`e jaja iz kojih }e se razvijati nove mlade p~ele, ~iji je broj uvek ve}i od broja uginulih starih p~ela, te dru{tva konstantno ja~aju. Zato p~elari koji `ele da pove}aju broj dru{tava ve{ta~kim rojenjem najbolje je to da poku{aju posle bagremove, tj. tokom livadske pa{e, jer ona omogu}ava da se rojevi i mati~na dru{tva iz kojih je obavljeno izrojavanje solidno razviju, tako da se uz redovne mere koje se primenjuju u avgustu i septembru do zazimljavanja mogu razviti u sasvim normalna
Proizvodnjom rojeva na livadskoj pa{i mogu se ostvariti ~ak bolji ekonomski efekti nego pri proizvodnji meda. Livadska pa{a daje mogu}nosti za uspe{nu proizvodnju kvalitetnog voska, zatim mle~a i matica, jer p~ele bolje unose velike koli~ine polena koji je neiscrpna rezerva proteina neophodnih za normalno funkcionisanje `lezda sa spolja{njim i unutra{njim lu~enjem radilica i celog reproduktivnog sistema matice. Sve livade i pa{njake na{eg podneblja prema nadmorskoj visini mo`emo svrstati u tri grupe: nizijske, srednje visinske i visoke. Ovakva podela je naro~ito zna~ajna ako se ima u vidu ~injenica o postojanju znatnih razlika u pogledu medanja glavnih medono{a.
Ž
Suncokretova pa{a. U podru~jima gde se na velikim povr{inama gaji kao uljonosna kultura, suncokret predstavlja glavnu p~elinju pa{u. Suncokretovi cvetovi p~elama pru`aju velike koli~ine nektara i polena. Rane sorte sa cvetanjem po~inju u poslednjoj dekadi juna, a kasnije sorte cvetaju do kraja jula, pa i kasnije. Suncokretova pa{a traje relativno dugo, od 20 do 25 dana, a nekada, ako su klimatski uslovi povoljni, i du`e. Cvetovi suncokreta najvi{e nektara lu~e tokom toplog, mirnog i jutarnjim rosama bogatog vremena, pri temperaturi od 24 do 30º C. Ako u toku cvetanja po~ne da duva severoisto~ni i isto~ni vetar, privremeno se zaustavlja produkcija nektara, ali ako se vreme pobolj{a, ~ak i ako po~ne da duva jugozapadni ili zapadni vetar, suncokretovi cvetovi ponovo po~inju sa lu~enjem nektara. Me|utim, tokom ki{ovitog, hladnog i vremena sa ko{avom, suncokret ne samo da ne medi ve} po~inje da lu~i smolastu lepljivu supstancu od koje se lepe krila i noge p~ela, ~ak mnoge p~ele na samom cvetu slepljene uginu, {to mo`e uticati na smanjenje brojnosti, odnosno slabljenje p~elinjeg dru{tva. Zbog toga mnogi p~elari izbegavaju ovu p~elinju pa{u, ali cvetovi novijih hibridnih sorti suncokreta uglavnom ne lu~e ili lu~e manje koli~ine te smolasto-lepljive supstance, tako da je i problem lepljenja i uginjavanja p~ela za vreme lo{ih dana suncokretove pa{e ubla`en. Suncokret ne produkuje podjednako nektar na svim mestima gde je zasejan, jer se de{ava da na razmaku od samo tri kilometra prinosi budu dosta razli~iti. Obi~no se na suncokretovoj pa{i dobije 15 do 20 kg meda po ko{nici, mada pod izuzetno dobrim uslovima prinosi mogu biti udvostru~eni.
P~elinje zajednice tokom suncokretove pa{e redovno oslabe, pa se p~elarima preporu~uje da p~ele po zavr{enom vrcanju meda {to pre presele na livadsku ili ritsku pa{u, ukoliko u blizini nema belog bosiljka ili neke ritske medonosne flore. Ako se ovo pak ne u~ini, oslabljena p~elinja dru{tva u}i }e u zimu bez mnogo izgleda da prezime. Da bi p~elinje dru{tvo dobro prezimelo na suncokretovom medu koji veoma brzo kristali{e i u sa}u, obavezno treba pristupiti prihranjivanju, tako {to se polovina sa}a sa suncokretovim medom istrese, a p~ele prihrane {e}ernim ili, bolje, {e}erno- mednim sirupom (za dobijanje ovog sirupa koristiti bagremov med). Najpogodnija podru~ja sa suncokretovom pa{om su: okolina Samo{a, Padeja, Alibunara, Seleu{a, Kozjaka, Jarkovca, ^ardaka, Starih Banovaca, Novih Karlovaca, Maradika, Surduka, Bajmoka, Be~eja, Srbobrana i Sombora. Med od suncokreta je svetlo`ute do svetlobraon boje, relativno brzo kristali{e i kod nas nije mnogo cenjen, mada je na evropskom i ameri~kom tr`i{tu tra`en i posti`e visoku cenu. Me|utim, novija istra`ivanja, kako kod nas tako i u inostranstvu, ukazuju na brojne kvalitete suncokretovog meda, jer sadr`i dosta polena, samim tim je bogat belan~evinama, a poseduje i vi{e jabu~ne kiseline i brojne mineralne materije zna~ajne za ljudsku ishranu.
Beli bosiljak (Stachys annua ) jeste samonikla korovska biljka njiva, me|a, kanala, a ima je po `itima, mladoj detelini, repi{tu i kukuruzi{tu, mada najbolje uspeva po retkoj p{enici i je~mu. Posle `etve `ita beli bosiljak nastavlja sa rastom i cvetanjem sve do druge polovine avgusta. Cvetovi su beli, re|e bledo`uti. Najbolje lu~e nektar po mirnom i toplom vremenu, posle ki{e ili za vreme i posle jutarnje rose. Ranijih godina, kada nije bilo ugarivanja strni{ta, tj. kada strnjike nisu paljene i zaoravane, beli bosiljak je medio po dva meseca, a prinosi meda su bili izvanredni. Me|utim, danas, zbog neznanja poljoprivrednika i ~estih paljenje strni{ta, sve manje je povr{ina pod ovom biljkom, odnosno beli bosiljak se zadr`ava jo{ na mestima gde se ne zaoravaju i ne pale strnjike. U Srbiji beli bosiljak se jo{ uvek u masi razvija i raste po poljima Vojvodine i Ma~ve, uglavnom oko kanala, puteva, po me|ama, zapu{tenim njivama i neugarenim strnjikama. Med od belog bosiljka je mle~nobele boje, brzo kristali{e, i na njemu p~ele dobro prezimljavaju, a svrstava se u drugorazredne medove. Zna~aj dopunske p~elinje pa{e imaju drenak (Lythrum salicaria ), barska metvica (Melissa officinalis ), konjski bosiljak (Metha pulegium ), duvan (Nicotiana tabacum ), troskot (Polygonum aviculare ), pamuk (Gossypium sp.) i heljda (Polygonum fagopyrum ), koje po~inju da cvetaju u drugoj polovini jula pa sve do poznih mrazeva, tj. u bespa{nom periodu. Od svih ovih navedenih biljki dopunske p~elinje pa{e ne{to vi{e bismo rekli o zna~aju konjskog bosiljka i heljde.
Konjski bosiljak (Mentha longifolia ) uspeva po vla`nim ritskim terenima, ali ga dosta ima po livadama, pored puteva i na neobra|enom zemlji{tu. Cveta u julu i avgustu. Cvetovi su sitni, ljubi~asti i grupisani du` stabla u cvetne loptice. Po lepom i toplom vremenu p~ele preko celog dana u masi pose}uju cvetove konjskog bosiljka, odnose}i u ko{nice velike koli~ine nektara. Konjski bosiljak je naro~ito zna~ajan kao dopunska p~elinja pa{a za popunu p~elinjih zimskih zaliha, ali tokom povoljnih klimatskih uslova mo`e dati toliko nektara da p~ele stvaraju i vi{kove ove vrste meda, koji se mo`e izvrcati za potrebe ~oveka. Heljda (Polygonum fagopyrum ) je jednogodi{nja biljka poreklom iz Azije. Poseduje veoma aromatizovane grozdaste cvasti ru`i~aste ili zelenkaste boje. U ni`im podru~jima cveta u drugoj polovini jula, dok u vi{im regionima u drugoj polovini avgusta. Cveta oko 20 dana. Tokom klimatski povoljnih godina heljda daje osrednju pa{u, a u su{nim godinama ne cveta. Najbolji prinosi nektara su tokom lepih toplih letnjih dana sa povremenom ki{om, dok vetrovi uslovljavaju smanjenje pa i prekid lu~enja nektara. Setva heljde se mo`e prilagoditi potrebama p~elarstva, jer od setve do cvetanja treba da pro|e 60 dana, pa se sa tog aspekta mo`e i sagledati zna~aj heljde kao letnje dopunske p~elinje pa{e u periodima kada drugih pa{a nema ili su slabe. U na{oj zemlji heljda se ne{to vi{e gaji u zapadnoj Srbiji.
Med od heljde je tamno`ute boje sa specifi~nim ukusom i sa znatno ve}om koli~inom vode nego druge vrste medova. Ova vrsta meda je naro~ito cenjena na zapadnom tr`i{tu, gde dosti`e vrlo dobru prodajnu cenu. Za pobolj{anje p~elinje pa{e u letnjem periodu naro~ito su zna~ajni kokotac, esparzeta, sofora, zlato{ipka i facelija. Kokotac (Melilotus officinalis ), jeste korovska biljka, koja raste pored puteva, kanala, `elezni~kih pruga i na zapu{tenim zemlji{tima. Kod nas kokotac nema ve}i zna~aj, jer je zastupljen na malim povr{inama, ali u kombinaciji sa drugim medonosnim biljem predstavlja dobru dopunsku p~elinju pa{u. Cveta po~etkom jula, ali ne medi svake, ve} svake druge godine, kada se po prose~nom p~elinjem dru{tvu mo`e dobiti i do 15 kg meda. Med od kokoca je tamno`ute boje, veoma prijatnog ukusa i mirisa koji podse}a na vanilu, i ubraja se u prvoklasne medove. Ovaj med je naro~ito dobar za prezimljavanje p~ela. Esparzeta (Onobrychis viciaefolia ) je krmna biljka, ali raste i kao divlja na plitkim, siroma{nim i kamenitim zemlji{tima, bogatim kre~om. Ova biljka je naro~ito zna~ajna za p~elarstvo brdsko-planinskih regiona, jer produkuje velike koli~ine nektara. U predelima gde je zastupljena u ve}im koli~inama, tokom povoljnih klimatskih uslova, sa osrednjim p~elinjim dru{tvom, mo`e dati 15 do 20 kg
Med je tamno`ut, prijatnog mirisa i ukusa i pogodan je za prezimljavanje i brzo prole}no razvi}e p~elinjeg dru{tva. Esparzeta je rasprostranjena u okolini Dimitrovgrada, Pirota, Soko Banje, na Zlataru. Sofora (Sophora japonica L .) je ukrasna drvenasta biljka ruralnih predela, otporna na zaga|enost `ivotne sredine, ali sporo raste. Razvijene biljke imaju mo}nu krunu na ~ijim se vrhovima gran~ica javljaju `u}kasti cvetovi. Sa cvetanjem po~inje u julu i cvetanje traje oko dve nedelje. Dobar je proizvo|a~ polenovog praha, ali zato produkuje manje koli~ine nektara. Zlato{ipka (Solidago virga aurea L.) je zeljasta vi{egodi{nja biljka koja raste pored kanala, reka i u mo~varnim predelima. Cvetovi su zlatno`ute boje, grupisani u grozdaste cvasti. Po~inju sa cvetanjem u drugoj polovini avgusta i traju sve do kraja prve nedelje septembra, tj. vreme kada je u mnogim krajevima na{e zemlje najoskudnija p~elinja pa{a. Rasprostranjena je u dolini reke Save i njenih pritoka. Facelija (Phacelia tanacetifolia Bemt.) predstavlja jednogodi{nju biljku, u na{e krajeve prenetu iz Kalifornije. Uspe{no raste na svim zemlji{tima, a poseduje cvasti sa cvetovima ljubi~astoplave boje, koji cvetaju u julu mesecu. Dobar je proizvo|a~ polena, i solidna medono{a u na{im uslovima.
Beli bosiljaka
Konjski bosiljaka
Heljda
Kokotac
Sofora -cvet Esperzeta
Esperzeta -cvet
Sofora u cvetu
Zlatošipka - Solidago virga aurea