UVOD
Svijet je zahvatila ekonomska kriza. Uz porast broja svjetskog stanovništva, te sve veće zahtjeve Kine i Indije za standardom nalik onom u Americi i industrijski razvijenim zemljama, ravnoteža u svijetu dovedena je do krajnjih granica izdržljivosti. Povijest ekonomskih kriza potvrđuje njihovu bitnu važnost za uočavanje ekonomskih i socijalnih problema i za preuzimanje odgovornosti za dublje reforme ekonomskog i političkog sustava. Kriza globalne ekonomije potaknuta je slomom američkog hipotekarnog tržišta sredinom 2007. godine. Svaka recesija1 u posljednjih 70 godina bila je posljedica inflacije2 izazvana poremećajima unutar nacionalnih granica. Sadašnja recesija je rezultat krize globalnog bankarskog sistema. Riječ kriza označava nagli prijelaz u recesiju. Kod nas se taj pojam najčešće upotrebljava za ukazivanje neuobičajenog ekonomskog ponašanja i kretanja. Kriza se naziva gospodarskom, industrijskom ili prije trgovačkom (kada je riječ trgovina značila svako tržišno poslovanje) zato što se radi o padu opće gospodarske aktivnosti, a financijskom se naziva samo onda kada se radi o krizi financijskog sektora ili se želi naglasiti financijski aspekt gospodarskih aktivnosti. Financijska kriza može biti valutna ili bankovna. Krah burze, odnosno pad vrijednosnih dionica na burzi, primjer je financijske krize. Do takve krize dolazi kad zemlje konstantno povećavaju svoj vanjski dug i na kraju dođu više – manje u situaciju da taj dug ne mogu vratiti. Globalna ekonomija je u velikom padu, kao i svi njezini veliki djelovi: opća potrošnja, investicijska potrošnja, proizvodnja, zaposlenost i trgovina. SAD i Europa otišle su u različitim razvojnm pravcima. U SAD-u se više trošilo na materijalna dobra, robu, zadovoljstva, zabavu dok je Europa otišla u drugom pravcu. Vlade najrazvijenijih zemalja svijeta, prvenstveno SAD-a potvrdile su da krizu nitko nije očekivao, iako se to ne čini realno, jer su, nekoliko godina prije, na nju ukazivale brojne institucije i velik broj znanstvenika, pa možemo samo nagađati zašto su vlade i središnje banke to ignorirale.
1
RECESIJA (recession) – razdoblje značajnog pada ukupne proizvodnje, dohotka i zaposlenosti koje obično traje od 6 mjeseci do godinu dana, a obilježavaju ga raširene kontrakcije u mnogim gospodarskim sektorima 2
INFLACIJA (ili stopa inflacije) – postotak godišnjeg povećanja opće razine cijena.
1
1. SVJETSKA EKONOMSKA KRIZA
1.1. Uzroci i posljedice Povijest se sada ponavlja, globalna ekonomija i deregulirani financijski sustav su ponovno u krizi, a burza moralnih vrijednosti doživljava krah bilježeći najniže razine u posljednjih 70 godina. Pojedini svjetski ugledni ekonomisti, tzv. nove ekonomije (Krugman, Summers)3, tvrdili su da modernu ekonomiju ne može zahvatiti kriza, međutim današnja ekonomska realnost oštro ih demantira. Aktualna svjetska financijska kriza započeta polovinom 2007. godine koja prerasta u ekonomsku krizu najbolji je pokazatelj koliko smo malo naučili iz kriza koje su se događale u bliskoj povijesti. Jedan od najvećih krahova i velika ekonomska depresija dogodila se 1929. godine kada je slom burze označio početak velike krize američkog gospodarstva (”Great Depression”), poznat kao crni četvrtak (Black Thursday). Kriza je završila tek 1938./39. kad je Roosveltov plan poznatiji kao “New deal” počeo donositi korist. U zadnjih 40 godina krize su učestale ali nisu imale obilježja globalne krize sve do danas. Naime, u drugoj polovici 80-tih godina velik rast cijena dionica i nekretnina dogodio se u Japanu i u nordijskim zemljama u isto vrijeme. Sredinom devedesetih godina rastuća tržišta Tajlanda, Malezije i Indonezije također doživljavaju boom tržišta kapitala i rast cijena nekretnina. Rast cijena internetskih kompanija u SAD-u tijekom druge polovice 90-tih godina u proljeće 2000. godine doživljava nagli pad cijena koje su sljedeće tri godine izgubile 40% vrijednosti. Cijene se oporavljaju i nastavljaju rasti te se u posljednjih 6 godina ponovo događa napuhavanje cijena tržišta kapitala i nekretnina koje u zadnjih godinu dana, čega smo svjedoci, izgubilo i do 70% svoje vrijednosti. Dostupnost novca i optimizam koji prelazi u pohlepu za kratkoročnim kapitalnim dobitkom, a ne investicijskim dohotkom temeljenim na produktivnoj uporabi imovine, vodi nerealnom povećanju imovinskih cijena te se najprije stvaraju mjehuri cijena nekretnina i dionica koji uvijek na kraju eksplodiraju i slijedi krah.
3
Paul Krugman - dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2008. Godine
LarrySummers - američki ekonomist koji je bio tajnik riznice Billa Clintona, danas je čelnik Svjetske banke
2
Valja istaknuti da ispravna dijagnoza nastanka krize nije samo akademsko pitanje, jer o njoj ovisi i terapija odnosno način izlaska iz iste. Kriza je započela slomom američkog tržišta hipotekarnih kredita. Prvo su stradale banke, burze, investicijski fondovi i druge financijske institucije, a zatim se ta ista ekonomska kriza prelila i na realni sektor ekonomije i sada se realizira kao recesija. Uzrok nastanka svjetske financijske, odnosno ekonomske krize nije kolaps tržišta nekretnina u Sjedinjenim Američkim Državama, već je to samo epicenter njezinog nastanka. U određenim okolnostima nesavršeno funkcioniranje tržišta može dovesti do poremećaja, ako nisu pravovremeno uočeni i otklonjeni. Posljedice mogu biti veoma ozbiljne, a na to ukazuje početak i razvitak recesije. Interesi snažnih ekonomskih subjekata, nadvladali su lokalne, odnosno državne interese. U prilog teze o ekonomskoj politici kao uzroku krize govori i rješavanje krizne situacije 1987. godine krahom njujorške burze koja je prijetila proširenjem na svjestsku ekonomiju, međutim, pokazalo se da se brzim reagiranjem, promjenama u nacionalnoj i međunarodnoj ekonomskoj politici može presudno utjecati na zaustavljanje krize i zaokret prema pravcu razvoja. Svjetska ekonomska kriza ima i svoje sociološko obilježje. Frank Furedi4 istražio je ono što se naziva “kulturom straha” pokazivajući kako “politika straha”, posebice nakon 11. rujna stvara atmosferu u kojoj se građani iracionalno boje nepoznate prijetnje. Na kraju možemo zaključiti da će se posljedice svjetske ekonomske krize osjećati još godinama, prvenstveno jer utječu na ponudu i potražnju. U nizu razvijenih zemalja, ekonomija će i dalje biti prilično disfunkcionalna, te će trebati dobro uravnotežiti zahtjeve za državnim poticajima na ekonomskom planu s potrebom državne štednje.
1.2. Mogućnosti oporavka
4
Frank Furedi – jedan je od najistaknutijih britanskih suvremenih sociologa politike, kulture i ideologije autor provokativnih socioloških knjiga s tematikom iz teorije kulture, globalizacije, sociologije rizika te uloge intelektualaca u suvremenom globalnom društvu. Politika straha, prva je njegova knjiga prevedena na hrvatski.
3
Ponovimo, globalna kriza dogodila se na opće iznenađenje svih, 2008. godine, te je započela u najrazvijenijim zemljama, ali se ubrzo porširila i na sve ostale. O mogućem urušavanju financijskog sustava najavljivalo se već nekoliko godina prije, ali se ništa nije poduzimalo da se to spriječi. Europa je vrlo brzo reagirala antirecesijskim financijskim politikama, ali one nisu bile dovoljno obuhvatne i koordinirane potkopavajući time međudržavnu razinu učinkovitosti. Dosad poznate mjere izlaza iz krize daju samo djelomične rezultate, ali pitanja o mogućim akcijama koje bi mogle dovesti do zaokreta još su otvorena. Očekivanja oporavka vodećih gospodarstava bila su najprije optimistična, dok su sad svedena na mogućnost oporavka kroz idućih par godina. 1.3. Svjetski ekonomski poredak Sadašnji svjetski ekonomski poredak utemeljen je s ciljem da se ne ponovi kriza iz 1930-ih. Vrlo često svjetski ekonomski poredak naziva se Bretton Woods5 sustav. Valja reći da je 1944. godine u Breton Woodsu utemeljen MMF (Međunarodni Monetarni Fond) i svjetska banka, a 1956. godine svjetska banka je osnovala IFC (International Finance Corporation) – financijsku korporaciju, a zatim 1960. IDA (International Development Association) – asocijaciju za međunarodni razvoj. Kolapsu tog sustava prethodila je inflacija zbog rata u Vijetnamu početkom 1970-ih, a te godine je i promjenjivost dolara u zlato smanjena sa 55% na svega 22%. Svjetska ekonomska kriza nadvila se i nad tiskane medije, na udaru su se našle mnoge američke izdavačke kuće, čije su problem uzrokovali drastično smanjeni prihodi od reklama. Predviđa se da će se ekonomija svijeta smanjiti za otprilike 2,3%, a gubitak će podijelutu svi građani, osobito oni koji ostanu bez posla baš zbog krize. Osjetno je pala i vrijednost financijeske imovine, poput na primjer dionica. Prema časopisu Forbes6, na svijetu postoji 793 milijardera, što znači da ih je 30% manje nego 2008. te da prosječni milijarder sada vrijedi 23% manje nego pošle godine, samo 3 milijarde dolara. 1.4. Jaz između bogatih i siromašnih
5
Bretton Woods – maleni grad u američkoj saveznoj državi u New Hampshire, a postao je poznat zbog Međunarodne monetarne konferencije koja je u tom gradu održana 1944. godine kada su stvoreni MMF i Svjetska Banka. 6
Forbes – američki časopis poznat po listama.
4
Jaz u prihodima između bogatih i siromašnih u Sjedinjenim državama se posljednjih godina širi, dostigavši u 2009. godini, do sada, najveći zabilježeni jaz. Najnoviji podaci američkog ureda za popis stanovništva pokazuje do sada neviđenu razliku između bogatih i siromašnih Amerikanaca. Ti podaci dovode do zabrinutosti među socijalnim radnicima jer bi takav odnos mogao imati velik utjecaj na općenito stanje američkog društva. Ekonomisti kažu kako je recesija jedan od uzroka povećanja broja siromašnih. Posljedica je to zatvaranja mnogih radnih mjesta, jer velik broj tvornica više uopće ne postoji, a mnogi se poslovi premještaju u neku drugu zemlju ili ih zamjenjuju tehnologijom koja to radi puno efikasnije. S druge strane opet, oni uhvaćeni u siromaštvu ne mogu računati na povezivanje sa, na primjer, siromašnim prijateljima ili susjedima, vezano uz pronalaženje posla, jer ih ni oni nemaju. To sve stvara začarani krug kriminala, trudnoće među tinejdžerima, kroničnih bolesti i prerane smrti. Baš zbog tog jaza postoji mogućnost stvaranja dvoslojnog društva koje gubi osjećaj zajednice. Ipak, to sve nije tako samo u Americi, nego u mnogim drugim zemljama. Jaz između siromašnih i bogatih također je jedan od najvećih problema suvremene Kine, kako između stanovnika tako i između pojedinih regija i okruga, on ostaje jedan od glavnih izazova stabilnosti brzog rasta tamošnjeg gospodarstva i modernizacije društva. Osim u Americi i Kini, taj isti jaz vlada i u Hrvatskoj. Krizni porez na plaće i mirovine u Hrvatskoj još je više raslojio hrvatsko društvo i povećao jaz između bogatih i siromašnih. 2. ODJECI SVJETSKE EKONOMSKE KRIZE NA HRVATSKU Hrvatska od 1979. godine proživljava ekonomsku stagnaciju sa stopama rasta oko nule u 80-im godinama, sa strmim padom gospodarske aktivnosti u ratnim godinama i sa sporim oporavkom. Ratna agresija na Hrvatsku početkom 90-ih godina pogoršala je sve sastavnice razvoja našeg stanovništva – prirodne, migracijske, agregatne i strukturne. Predratnu razinu Hrvatska je dosegla tek 2004. godine, ali sa znatno pogoršanom strukturom i industrijskom proizvodnjom koja ni danas nije dosegla predratnu razinu. Što se tiče sveukupno ekonomske politike od 1990. do 2009. godine, možemo jednostavno reći jedno, a to je ono najbitnije, da je hrvatska ekonomija u krizi. Jedni smatraju da je uzrok krize globalna kriza koja se prelila na domaće tržište, dok drugi smatraju da je domaća ekonomska politika glavni uzročnik nastanka krize, a globalna kriza je samo ubrzala njen nastanak. U 5
Hrvatskoj vlada recesija, nezaposlenost, siromaštvo. Temelji gospodarstva kao što su industrijska proizvodnja i poljoprivreda, zapušteni su i zapostavljeni. Industrijska proizvodnja 2009. u odnosu na 1989. godinu niža je 27,6%, a poljoprivredna za 20,8%. 2.1. Stanje Hrvatske Hrvatska ima gospodarstvo s manjim indeksom preduvjeta i baš zbog toga je kriza u njoj ostavila dubok trag. Dubina krize leži u unutarnjoj makroekonomskoj ravnoteži7. Hrvatska je dio tranzicijskih država i osjetila je krizu kao vanjski, ali i kao unutarnji udar (došli su do izražaja nagomilani dugovi). Pozicija Hrvatske locirana je znatno ispod 50% referentnih vrijednosti za referentne države (Češka, Mađarska i Slovačka), te je u ravnini s Rumunjskom i Bugarskom što potvrđuje odsutstvo prisutnosti novih investicija u nove tehnologije I nove proizvode, a skladan tome je podatak o pokrivenosti robnog uvoza, robnim izvozom. Prvi znaci globalne ekonomske recesije u Hrvatskoj osjetili su se u izvoznim djelatnostima, kada je smanjena potražnja za proizvodima i uslugama na međunarodnim tržištima, dok u onim razvijenijim zemljama krizu možemo vidjeti u smanjenju realnog BDP-a. Hrvatska ima skroman značaj za globalnu ekonomiju stoga se ona više odražava na njenom nacionalnom gospodarstvu. Nezino gospodarstvo za vrijeme tranzicije obilježava makroekonomska neuravnoteženost, udio izvoza se smanjio, a udio uvoza povećao. Okvir Republike Hrvatske utemeljen je na tzv. Stabilizacijskom program iz 1993. godine, a cilj tog programa bio je privatizacija, deregulacija i liberizacija, no uspjesi takve politike su izostali. Premda je neizdrživost ekonomske politike i očekivani nastanak krize hrvatskog gospodarstva znatno ranije ukazivao – prije nego li je kriza stvarno nastupila, javna percepcija krize obznanjena je 2008.g. kada je došlo do pada burze koja se još nije oporavila, a drugi ekonomski pokazatelji naglo su se pogoršali. Glavna obilježja ovog radoblja u Hrvatskoj su niska zaposlenost (stopa nezaposlenosti nam je jedna od najnižih u Europi), zaduženost, odnos štednje i investicije, inflacija, relativne cijene i tečaj8. Moramo spomenuti da je pojava svjetske ekonomske krize dovela do strukturnih promjena, kako u svim zemljama, tako i u Hrvatskoj. 7
Makroekonomska ravnoteža - osnovni ekonomski cilj svake zemlje, a podrazumjeva istovremeno postizanje stabilnosti cijena, visokog nivoa zaposlenosti i ekonomske ravnoteže uz stalan privredni rast.
6
2.2. Ekonomska politika RH Ekonomska politika Hrvatske vodi se kao konfinencija visokog stupnja liberaliziranosti međunarodnih kapitalnih tokova i fiksnog tečajnog sustava pa nemamo monetarnu suverenost u smislu vođenja monetarne politike. Potrebna nam je nova, ekonomska politika. Ona bi morala primarno biti usmjerena na smanjivanje deficit tekućeg dijela platne bilance i na smanjivanje inozemne zadužensti, ali s drugačijom kombinacijom fiskalne i monetarne politike. Višegodišnja politika ulaganja u društvene skupine koji su zapravo potencijalni birači umjesto u kvalitetne programe za poticanje gospodarstva daje i odgovarajuće (loše) rezultate. Hrvatska je u dubokoj recesiji koja nije samo rezultat opće svjetske situacije. Svjetska kriza je u određenoj mjeri utjecala na nas, ali samo dijelom koji se odnosi na smanjivanje izvoza zbog slabije kupovne moći u inozemstvu. Druga poveznica je činjenica da puno veći potresi koji imaju veze s inozemnom situacijom zapravo su posljedica naše unutarnje slabosti. Naime, dugogodišnja politika trošenja iznad vlastitih mogućnosti stalno nas je dovodila u situaciju da proračun krpamo novim zaduženjima i prodajom tzv. obiteljskog srebra. No, srebra i kupaca ponestaje, a svjetska kriza je uzrokovala činjenicu da nema više povoljnih kredita i sve ćemo teže dolaziti do kvalitetnih izvora financiranja na inozemnom tržištu. Tu je kraj svim uzrocima koji dolaze izvana. Sve drugo plod je naših vlastitih slabosti. Sto se tiče financijske kriza, ona prije svega u bankarskom sektoru prolazi snažnu recesiju. Izazvana je visokom kreditnom ekspanzijom koju su izazvale banke koristeći manjkovitost financijskog sustava i preuzimajući prevelike kredite. U ovom dijelu važno nam je još spomenuti fiskalnu i monetarnu politiku. Naime, monetarna politika u Republici Hrvatskoj je inzistiranje na stabilnosti tečaja, a temeljni razlog ovakvoj politici je potreba za smanjenjem valutnog rizika i nemogućnost promjene tečajne politike. Dok u fiskalnoj politici možemo vidjeti da zahtjevi proračuna rastu brže nego ekonomija. U provedbi monetarne politike u budućnosti, znatno je važno zaustaviti povećanje inozemnog zaduživanja koje može ostaviti velike negativne posljedice i izazvati poremećaj u cijenama. Te dvije politike nisu povezane jer u Hrvatskoj se monetarna politika provodi putem kupnje i prodaje instrumenata (to nisu državne obveznice nego strana valuta).
8
Tečaj (devizni tečaj – Foreign exchange rate) – tečaj ili cjena po kojoj se valuta jedne zemlje mjenja za valutu druge zemlje.
7
2.3. Posljedice krize u Hrvatskoj Posljedice krize su različite, promatrajući razvijene zemlje i one u razvoju. Posljedice globalne ekonomske krize odrazile su se u zajedničkoj mjeri i na kretanje hrvatskog gospodarstva. Prvi znaci krize vidjeli su se 2008. Smanjenjem izvoza i kumuliranja zaliha gotovih proizvoda. Posljedice recesije značajno su se odrazile i na nepovoljna kretanja u trgovini na malo, što je uvjetovano smanjenjem zaposlenosti, kreditnom restrikcijom i smanjenjem kupovne moći stanovništva. Negativna kretanja zabilježena su i u industriji. Ona su posljedica smanjenja potražnje za sektorima prerađivačke industrije, koja je najznačajnija sastavnica ukupne industrijske proizvodnje Republike Hrvatske. Unatrag godinu dana, bez posla je u Hrvatskoj ostao veliki broj ljudi. Svaki deseti radnik u industriji više ne radi, deset posto manje radnika broji i turizam, dok graditelji pak bilježe svoje najcrnje dane. Danas, kad je do grla došla i voda, uredi za posredovanje pri naplati dugovanja, posla imaju preko glave, o čemu najbolje svjedoči podatak prema kojem je takvih agencija još prije dvije, tri godine bilo desetak, a danas ih je puno više (oko dvadesetak). Posjedice gospodarske krize sasvim su sigurno negativno utjecale na tvrtke, čak 65% ispitanika prema jednoj nedavno provedenoj anketi smatra da njihova tvrtka posluje lošije u odnosu na razdoblje prije dvije godine. Prema istraživanju “Kriza ili loš menadžment” na internetskom portalu posao.hr, većina ispitanika smatra kako su njihove tvrtke prekasno uvele “krizne” mjere, a najčešća mjera za smanjenje posljedica krize u tvrtkama bilo je otpuštanje zaposlenika. Mjere koje su imale za cilj olakšati poslovanje tvrtkama, našim su građanima već dobro poznate, a najčešće se radilo o: otkazima (25%), smanjenju plaća (24%), ukidanju stručnih edukacija (17%), ukidanju drugih povlastica (15%) itd. Samo 6% ispitanika istaknulo je kako njihove tvrtke nisu provele nikakve mjere uzrokovane globalnom krizom. 2.4. Izlaz iz krize Smatra se da čovijek “samo pod državnim vlasništvom” može ostvariti raspodjelu u skladu sa svojim radom a čak i izbjeći krizu. Za izlazak iz ove krize potrebno je upotrijebiti nove razvojne paradigme i napustiti dosadašnji neoliberalni model, te se vratiti tradicionalnom pristupu, gdje je naglasak na poljoprivredi i industriji, prioritetnim sektorima ekonomske i razvojne politike sljedećeg razdoblja. Za izlazak iz ove krize važna nam je i usklađenost fiskalne i monetarne 8
politike. Za ublaživanje recesije u Hrvatskoj imala je značajnu ulogu i Hrvatska Narodna Banka (HNB), smanjivanjem stope obvezne rezerve banaka i oslobađanje dijela deviznih rezervi središnje banke. Studija svjetske banke sugerira da je trajno održivi i ubrzani gospodarski rast u Hrvatskoj ostvariv uz povećanje doprinosa radne snage i smanjenje nezaposlenosti, povećanje ukupne faktorske produktivnosti, produbljivanje trgovinske integracije i promicanje inovacija. Vanjski financijski zahtjevi najviše spriječavaju rast Hrvatske, jer je Hrvastka zemlja koja je u ogromnim dugovima. Iako Vlada u 2010. očekuje rast hrvatskog gospodarstva do 0,5%, analitičari smatraju da će se recesija nastaviti i u sljedećoj godini. Tako, na primjer, makroekonomisti Zagrebačke banke u 2010. očekuju pad gospodarske aktivnosti od 1,5%, dok su analitičari Hypo Banke još pesimističniji i najavljuju pad BDP-a9 od 1,9%. S druge strane, u PBZ-u i Raiffeisenu smatraju da će se stopa gospodarskog rasta kretati oko 0%. Nešto su optimističniji u međunarodnim institucijama, pa u Europskoj komisiji prognoziraju da će Hrvatska u sljedećoj godini ostvariti rast gospodrarstva od 0,2%. U Međunarodnom monetarnom fondu, pak, očekuju rast hrvatskog gospodrastva od 0,4%, a u Svjetskoj banci na liniji Vladinih očekivanja je rast od 0,5%.
ZAKLJUČAK Moderne države svoj napredak, stabilnost i legitimitet, vezale su primarno uz stalni gospodarski rast i namirivanje rastućih potreba države i stanovništva, a sada se moraju suočiti s iznenadnim prekidom rasta i svjetskom ekonomskom krizom, te pronaći najbolja rješenja za izlazak iz nje. Hrvatska ima dovoljno svog kapitala, no u svakoj zemlji koja troši više nego što stvara, a Hrvatska to radi već desetljećima, domaća štednja dobiva negativan predznak, a inozemni kapital postaje prijeko potreban. Republika Hrvatska je prezadužena zemlja, njezin dug 2008. godine iznosio je 38 milijardi eura što je gotovo jedako jednogodišnjem BDP-u zemlje, dok je sad već premašio 45 milijardi eura. Taj teret duga postaje nesnošljiv, iako bi se mogao popraviti povećanjem izvoza i prodajom imovine. Gospodarstvo mora poslovati odgovorno i sustavno raditi na tom istom odgovornom poslovanju, zakonodavni okvir mora biti poticajan i stvoriti 9
BDP (Bruto domaći proizvod) – količina robe i usluga proizvedena u zemlji tijekom godine dana.
9
okruženje u kojem se odgovorno poslovanje adekvatno vrednuje, a uvjeti poslovanja su jasni i jednaki za sve. Za izlazak iz krize potreban nam je "plan B", jer rješenje neće doći kao rezultat onoga što čine hrvatska i druge vlade, ali ni od ekonomskih timova, jer i oni očekuju da će se kriza rješiti novim rastom. U bilo kakvoj krizi, ako imamo krov nad glavom, ako nismo gladni, ako imamo vodu i energetski minimum i dobro organiziranu lokalnu zajednicu, a sve to možemo imati, nitko u toj zajednici nebi trebao biti egzistencijalno ugrožen. Budući da smo već u krizi koju pogrešnom politikom dodatno produbljujemo, mislim da iz nje ne možemo izaći “stezanjem remena” nego da trebamo koristiti inovacije, domišljatost, moramo čuvati imovinu i resurse, stimulirati potražnju i proizvodnju, te podizati kvalitetu usluga.
POPIS LITERATURE: 1. Ekonomija – časopis za ekonomsku teoriju i politiku (godina 16. br. 2), Zagreb 2009. 2. Ekonomija – časopis za ekonomsku teoriju i politiku (godina 8. br. 1), Zagreb 2001. 3. HAZU, RAD 482, knjiga 39, Zagreb 2001. 4. Ekonomski pregled godina 60, Zagreb 2009. 5. http://www.zadarskilist.hr/clanci/19082010/lokalna-inicijativa---plan-b-izlaska-iz-krize 6. www.seebiz.eu 7. www.pollitika.com 8. http://www.list-sef.org/lscms/default2.asp?active_page_id=101 9. http://www.ivantic.net/Energija/Pages%20from%20Nexus_26.pdf
10
