5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
SKEPTIČKI ARGUMENTI I ODREĐIVANJE PREDMETA TEORIJE SAZNANJA Svetlana Knjazev-Adamv!" Počev od Platona kritičko preispitivanje skeptičkih argumenata konstantno je prisutno bar kao deo tematike dela iz teorije saznanja. - odnos između skeptičkih argumenata i samog skepticizma. Postoje doduše autori koji smatraju da su ta dva pojma skoro ekvivalentna. Aleksandar Pavković: !kepticizam nije "ilozo"sko učenje ili skup takvih učenja# skepticizam je pre jedan način argumentisanja.$ %eđutim& ma koliko izgledalo privlačno i jednostavno svesti skepticizam na speci"ičan način argumentisanja& mislim da se tome opiru činjenice iz istorije "ilozo"ije. 'aime& skeptički argumenti su često korišćeni u okviru "ilozo"skih strategija koje uopšte nisu bile skeptičke. (a počnemo opet ali od Platona: on& doduše& koristi skeptičke argumente&kako "ormulisane u okviru so"ističkih učenja& svrha iznošenja tih argumenata je osporavanje moguće istinitosti čulnog saznanja& tako i značaja predmeta tog saznanja ) čulnog sveta# nasuprot njima Platon onda ističe svet ideja kao pravi predmet istinskog saznanja * episteme+. A. Pavković:,ako se u svom traganju za izvesnošću slui skeptičkim argumentima& (ekart nije skeptik.$ Ako& dakle& nema dobrih razloga da se skepticizam svede na način argumentisanja& valja potraiti neki precizniji način određivanja i jednog i drugog. Pođimo od pojma skeptičkog argumenta# on se ne moe odrediti nekim "ormalnim karakteristikama& jer "ormalne osobine skeptičkih argumenata zavise od strategije u okviru koje su upotrebljeni& zaključaka koji se iz njih nameravaju izvesti& kao i od "ormalnih karakteristika i standarda valjanosti onih "ilozo"ema protiv čijih teza se skeptički argumenti nameravaju upotrebiti. ,z istih razloga skeptičke argumente ne moemo de"inisati ni njihovim sadrajem& jer je u principu moguće skeptičko osporavanje bilo kog uverenja *meta"izičkog& epistemološkog& etičkog itd.+. !toga preostaje da se skeptički argumenti de"inišu speci"ičnom intencijom koja se pomoću njih realizuje i utoliko određenje koje daje A. Pavković& a po kojem skeptički argumenti izlau razloge za sumnju ili uzdravanje od suda u pogledu raznih "ilozo"skih ili van"ilozo"skih učenja$/ izgleda najadekvatnije. (oduše& skeptički argumenti su retko kad upravljeni protiv van"ilozo"skih uverenja# to se dešava tek onda kada se u nekom "ilozo"emu nekritički prihvata neko van"ilozo"sko uverenje *kao nešto samorazumljivo$ odnosno podrazumevano$+ kao sastavni deo "ilozo"ske argumentacije. !keptički argument je tipičan argument implicitne kritike koja u als ob modalitetu prihvata ono stanovište protiv kojeg je skeptički argument uperen i njegove standarde valjanosti argumentacije& da bi se zatim usmerio ili na osporavanje pretpostavki na kojima se neko uverenje zasniva *čime se ukazuje na njegovu nezasnovanost& pa se samim tim dato uverenje dovodi u pitanje+& ili na izvlačenje neprihvatljivih konsekvenci koje iz osporavanog uverenja slede a koje nisu bile neposredno vidljive. ! obzirom na to da je osnovna& tipična svrha skeptičkog argumenta samo dovođenje u pitanje nekog "ilozo"skog uverenja& a ne i dokaz njegove neistinitosti ) autor skeptičkog argumenta nije obavezan ni da ima do kraja 1
Op. cit & str. /.
/ http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
1/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
promišljeno vlastito "ilozo"sko stanovište& ni da ga eksplicira ukoliko ga ima. !toga se "ilozo"sko stanovište autora skeptičkog argumenta u velikom broju slučajeva moe deši"rovati$ samo paljivom analizom načina na koji on svoje argumente "ormuliše. 0a razliku od skeptičke argumentacije& koja nije jednoznačno povezana sa određenim "ilozo"skimtipa stanovištem i stoga jeste zaista"ilozo"sko nije ni "ilozo"sko učenja određenog ) skepticizam stanovišteučenje& kojimniseskup tvrdi"ilozo"skih *odnosno poriče+ skup određenih "ilozo"skih teza. !kepticizam se& doduše& slui skeptičkim argumentima& ali se na njih ne svodi# skeptički argumenti mu slue samo za raščišćavanje terena$: njima se dovodi u pitanje verodostojnost nekih uvreenih uverenja *recimo& poverenje u čula ili poverenje u razum itd+& odnosno pouzdanost svedočanstava njima u prilog# tek nakon toga skeptik svoje stanovište o nemogućnosti saznanja nudi kao jedino rešenje za nastale probleme. 1n onda poriče bilo mogućnost saznanja& bilo mogućnost neke određene vrste saznanja& pri čemu ta vrsta$ moe biti određena ili metodološki *npr. saznanje stečeno indukcijom+& ili prema moćima saznanja *recimo: čulno saznanje+& ili shodno predmetu na koji se pretenzije saznanja odnose *npr. saznanje predmeta spoljašnjeg sveta ili saznanje o postojanju i2ili sadrajima tuđih svesti& itd+. 3isto logički gledano& skepticizam kao "ilozo"sko stanovište i ne moe biti legitiman zaključak bilo kojeg pojedinačnog skeptičkog argumenta. 1n bi mogao postati logički legitimna posledica jednog niza skeptičkih argumenata samo pod uslovom da ti argumenti dovedu u pitanje sve moguće oblike saznanja i navedu na sumnju u sva moguća druga "ilozo"ska stanovišta u pogledu saznanja& što očigledno nijedan skeptik do sada nije uspeo da učini i što je teško zamislivo kao realna mogućnost. !ada se naše prvobitno pitanje o karakteru odnosa između skepticizma i teorije saznanja zapravo razlae u dva pitanja: kakav je odnos između skepticizma kao "ilozo"skog stanovišta i teorije saznanja& i kakav je odnos između skeptičkih argumenata i teorijsko-saznajne problematike. Pođimo od onog prvog# neki "ilozo"ski pisci smatraju da je upravo skepticizam& i to onaj radikalni& koji negira mogućnost saznanja uopšte *a ne samo neke vrste ili nekog oblika saznanja+& odgovoran za nastajanje prvih dela u kojima se problematizira ljudsko saznanje. 4ao njihovog karakterističnog predstavnika citiraću 5emlina *5amlin+& autora odrednice ,storija epistemologije$ u 6dvardsovoj Filozofskoj enciklopediji7. 1n piše: 4ada neki "ilozo" pita da li je nešto moguće& pitanje mora biti postavljeno nasuprot razmatranjima da ta stvar moe i daodređenog ne bude moguća 'ije to puka koincidencija da se epistemologija začinje u kontekstu oblika generalnog skepticizma u pogledu saznanja koji nalazimo kod so"ista& jer sve dok takve sumnje nisu nastale& mogućnost saznanja je nuno bila prihvatana kao nešto sigurno. 4ada su sumnje jednom pobuđene& na njih se moralo odgovoriti.$ 8 5emlinu& dakle& izgleda da je apsolutna negacija mogućnosti saznanja *generalni skepticizam$+ neophodna da bi razmišljanje o saznanju poprimilo oblik filozofskog razmatranja. %oda je to tačno ako se odnosi na psihološku motivaciju: tek radikalna negacija je u stanju da nas pokrene na preispitivanje nekih duboko uvreenih uverenja koja su of Philosophy & he %acmillan ;ompan< = he >ree Press& 'e9 Paul ?ork 6d9ards ) @ondon*ed.+& /BC&The Dol.Encyclopedia 8. 3 Op. cit & str. . 2
7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
2/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
dobila status samorazumljivosti$. %eđutim& "ilozo"ski gledano& radikalnost nekog stanovišta ne moe se meriti jedino stepenom negatorskog naboja& nego pre svega zasnovanošću upitnosti koju ono inicira& mogućnošću tog stanovišta da se odri pred kritičkim argumentima koji mu se mogu uputiti. takozvanom generalnom se u krajnjoj liniji završava tvrđenjem da se ništaAne moe pouzdano znati&skepticizmu& uvek preti koji prigovor da je samore"leksivan i kao takav paradoksalan na jedan& da tako kaemo& samoubilački način. 'aime& ako bi bilo tačno da se ništa ne moe znati& onda se ne bi moglo znati ni to da se ništa ne moe znati. A ako bi se moglo znati da se ništa ne moe znati ) onda bi iskaz da se ništa ne moe znati bio neistinit. H 'eki savremeni skeptik bi mogao da se od tog prigovora brani pozivanjem na razlikovanje objekt-nivoa i metanivoa& pa bi njegov kontraargument mogao da glasi: skepticizam je teorija na metanivou u okviru koje se za sve iskaze objekt-nivoa tvrdi da je njihovo saznanje nemoguće *ili u radikalnijoj varijanti: nijedan iskaz objekt-nivoa ne moe biti istinit+# ovo skeptičko tvrđenje ne odnosi se na iskaze na metanivou& pa stoga ni na iskaze samog skeptika. 1stavljajući po strani pitanje da li se razlikovanje objekti meta-nivoa& koje je plodno u razmatranjima veštačkih jezika i "ormalizovanih teorija& moe uspešno preneti na prirodni jezik i ne"ormalizovane teorije& moemo našem skeptiku da odvratimo pitanjem: na koji se način moe opravdati tako radikalna razlika između iskaza objekt-nivoa i iskaza metanivoa koju on praviI 0ašto bi se skeptičko poricanje mogućnosti saznanja odnosilo samo na objektnivoI 4oliko vidim& to razlikovanje bi moglo da bude uvedeno samo ad hoc konvencijom& a to će reći da ono ostaje neutemeljeno i stoga neobavezno. A u tom slučaju& šta bi moglo da nas navede da prihvatimo tu ad hoc konvenciju kojom skeptik nastoji da izbegne pogubne posledice vlastite teorijeI (rugi poznati prigovor koji se upućuje generalnom skepticizmu$ jeste tzv. argument o lanom novcu$: kao što govor o lanom novcu ima smisla samo u slučaju da postoji pravi novac i da se bar u nekim slučajevima moe razlikovati pravi novac od lanog& tako i govor o neistinitim uverenjima ili uverenjima čija eventualna istinitost nikada ne moe biti sa izvesnošću poznata ima smisla samo ako postoje bar neka istinita uverenja& kao i uverenja čiju istinitost moemo znati.J reći prigovor generalnom skepticizmu$ sastoji se u ukazivanju na njegovu nedoslednost: dokazujući da ništa nijeistinita istinitobar ili pravila da ništalogike ne moemo znati&suskeptik koristi argumente& a to podrazumeva da su po kojima ti argumenti sačinjeni. 4oristeći te argumente skeptik dokazuje da zna pravila logike i da od svojih slušalaca *čitalaca+ očekuje da znaju ta ista pravila *odnosno odgovarajuće analitičke teze logike+. 'a taj prigovor savremeni skeptik moe odgovoriti pozivanjem na razlikovanje analitičkih i sintetičkih sudova& ali je onda obavezan da svoj generalni skepticizam$ revidira i ograniči samo na sintetičke sudove. 4
5
Keneralni konvencionalizam i relativizam su na isti način samore"leksivni i samoubilački$. 'aime& ako istinitost zavisi od sistema& a sistem biramo konvencionalno& onda moemo konvencionalno izabrati neki drugi "ilozo"ski sistem u okviru kojeg će tvrđenja konvencionalista biti neistinita. !lično tome: ako su sve istine relativne& relativna je i istinitost tvrđenja da su sve istine relativne. Dideti polemiku između '. !esardića i A. Pavkovića u časopisu Theoia& poseban broj za /CJ. god& i Theoia& /27& /CB.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
3/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
'aravno& ovo su samo skice nekih najvanijih mogućih prigovora. i prigovori generalnom skepticizmu$ mogu se po potrebi i precizirati i umnoavati. Ali& već na osnovu ovih skica jasno je da pobijanje generalnog skepticizma$ ne zahteva neki veći trud& ni "ilozo"sku inventivnost& i utoliko& stanovištu po mom mišljenju& razlogauloga da se generalnom skepticizmu$ kao "ilozo"skom pripisujenema nekamnogo značajnija u iniciranju "ilozo"skih razmatranja problematike saznanja. Lostalom& ako bi bilo tačno da je generalni skepticizam$ so"istM inicirao Platonovo bavljenje saznanjem kao "ilozo"skim problemom& zašto kasniji& helenistički skepticizam nije izazvao slična reagovanjaI (a li samo zato što su argumenti kasnijeg skepticizma izgubili smisao u periodu smene "ilozo"skih paradigmi& periodu u kome je antička paradigma "ilozo"ije kao racionalnog istraivanja najdubljih pitanja čoveka i kosmosa nestala pred paradigmom hrišćanskog sveta u kome je "ilozo"ija ) ancilla theologicae$& a pitanja kojima se ona bavila ) predmet vere& a ne umaI B %eđutim& iako je generalni skepticizam$ kao "ilozo"sko stanovište odigrao vrlo malu ulogu u istoriji "ilozo"ije& to ne znači da su skeptički argumenti isto toliko beznačajni. 1dustvo panje prema skeptičkim argumentima& koje neki "ilozo"ski pisci demonstriraju& delimično potiče i otud što se te dve stvari: skepticizam kao "ilozo"sko stanovište i skeptički argumenti kao speci"ičan vid "ilozo"ske argumentacije ne odvajaju dovoljno jasno. Ali& ako paljivo pratimo istorijsku sudbinu pojedinih skeptičkih argumenata& naročito onih u okviru epistemologije& videćemo da su oni ) na eksplicitan ili implicitan način ) veoma prisutni i delotvorni bar na dva načina. Nedan od njih je izazivanje promena u pristupu "ilozo"skim problemima. Paradigmatičan slučaj takvog delovanja je 4antovo reagovanje na 5jumov skepticizam& posebno na njegovo tretiranje problema uzročnosti i uvođenje pojma sintetičkih a pioi sudova kaoC transcendentalnih uslova saznanja. Oudući da se članak A. Pavkovića u ovom istom broju bavi slučajevima takve vrste& ja se u njihovu analizu neću upuštati. Postoji& međutim& i drugi način na koji skeptički argumenti mogu biti delotvorni: oni otkrivaju slabe tačke naših uverenja& teorija i sl& ukazujući ili na njihovu nezasnovanost& ili na to da oni imaju neeljene posledice& odnosno nemaju one eljene posledice za koje se pretpostavljalo da ih imaju. 'a taj način skeptički argumenti dovode do korekcije i revizije teorija protiv kojih su upravljeni& pre nego do njihovog napuštanja. a vrsta delovanja je manje spektakularna i upadljiva& ali ne manje značajna. Paradigmatski slučaj takvog delovanja skeptičkih argumenata imamo umogu razvoju !keptički argumenti u ovom slučaju biti teorije izloeniindukcije. po shemi: /+ ,ndukcija u nekim slučajevima dovodi do istinitih zaključaka& a u nekim drugim ) do neistinitih *pri čemu se& naravno& podrazumeva da se ta istinitost2neistinitost moe ustanoviti nekim kriterijumom odnosno procedurom nezavisnim od njihovog induktivnog zasnivanja+.
6
4onstataciji da pozni& helenistički skepticizam nije podstakao nastajanje nekih novih "ilozo"skih razmatranja saznanja moda bi se moglo prigovoriti da je taj skepticizam bio upravo jedan od motiva napuštanja antičke
paradigme beznačajan. "ilozo"ije. Ako bi to čak i bio slučaj ) uticaj skepticizma na taj proces je zanemarljiv& 7 Theoia& 7& /H.
H http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
4/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
7+ , u jednim i u drugim slučajevima indukcija se odvijala prema istom skupu pravila P /& & PnQ.R 8+ ,nduktivna pravila ne obezbeđuju istinitost zaključka i uzeta sama po sebi ne pruaju kriterijum za razlikovanje istine od neistine& pa stoga nisu dovoljan osnov da neki iskaz koji je dobijen pomoću njihdasmatramo istinitim& odnosnomo!e da sa *mada izvesnošću tvrdimo da ganeistinit znamo#) H+ (akle& budući svaki induktivni zaključak ne mora+ da bude na osnovu indukcije se ništa ne moe pouzdano znati. !keptički argumenti ovog tipa su u okviru klasične teorije indukcije dovodili do permanentnih napora da se iznalaenjem odgovarajućih pravila pobiju premise skeptičkih argumenata& tj. da se "ormuliše takav skup pravila koji će obezbediti nunu istinitost induktivnog zaključka# dok je u savremenoj teoriji indukcije skeptički prigovor konačno prihvaćen utoliko što se odustalo od pretenzije na izvesnu istinitost induktivnog zaključka i teorija indukcije je povezana sa teorijom verovatnoće i tehnikama iznalaenja načina za povećanje verodostojnosti induktivnog zaključka. %islim da se moe pokazati kako se sličan& analogan proces odvijao i u istoriji teorije saznanja: klasična epistemologija je reagovala na skeptičke argumente nastojanjem da se iznađu uslovi& kriterijumi i sl.& kojima bi se u okviru date vrste saznanja obezbedilo razlikovanje istinitih od neistinitih uverenja& odnosno utvrdilo koji su to iskazi& tvrđenja& uverenja kojima se moe pripisati izvesnost& nepogrešivost& nepopravljivost ili neka slična apsolutna vrednost. !avremena epistemologija pak reaguje preispitivanjem svojih "undamentalnih pojmova: istine& znanja& izvesnosti i u vezi s tim čitave plejade izvedenih epistemoloških pojmova koji su zavisni od onih pobrojanih. Lporedo sa time u savremenoj epistemološkoj literaturi vidljiv je porast interesovanja za skeptičke argumente. 4lasični argumenti se preispituju i reinterpretiraju bilo s namerom da se otklone eventualne nedorečenosti& nepreciznosti i greške& bilo s namerom da se oni upotrebe u strategijama rešavanja novih problema# tako& na primer& skeptički argumenti u pogledu našeg znanja o tuđim svestima igraju vidnu ulogu u polemičkim raspravama o *ne+postojanju mentalnog ivota robota. L nekim tekstovima se ti argumenti osavremenjuju# tako 'ozik *'ozick+ umesto (ekartovog zlog demona uvodi zle naučnike neuro-"iziologe koji stimulacijom centara u velikom mozgu izazivaju lane doivljaje i stoga lana uverenja. 0animljiva su i nastojanja da se skeptički argumenti uopšte& tj. da se konstruišu neke opšte sheme za grupe srodnih argumenata& kao i nastojanja da se skeptički argumenti re"ormulišu tako da se sačuva njihova poenta& a da se oni upotrebe za neka opštija razmatranja u epistemologiji i o njoj. ako A.(. 6jer *A.N. A
1vaj skup pravila je& naravno& varijabilan# u svakom pojedinačnom argumentu se na tom mestu navodi onaj skup pravila koje preporučuje onaj autor protiv čijeg stanovišta je skeptički argument usmeren. L uopštenoj "ormulaciji moe se tvrditi da nijedan dosad poznati skup pravila ne garantuje istinitost induktivnog zaključka# u radikalnoj varijanti bi se na tom mestu tvrdilo da je nemogu"e iznaći takav skup pravila.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
5/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
entitetima+. L drugom koraku on dokazuje da nema legitimne deduktivne procedure koja bi opravdavala zaključak sa neposrednog znanja na traenu vrstu posrednog. L trećem koraku se to isto dokazuje za induktivnu proceduru i konačno u četvrtom koraku se zaključuje da nema nikakvog logički legitimnog puta od neposrednog ka posrednom znanju eljenog tipa. imei osporava se dovodipretenzija u pitanje zasnovanost uverenja koja znanje se odnose na "izičkejeobjekte& svesti itd. da se o njima moe imati . 0animljivo šta 6jertuđe *odnosno skeptik u 6jerovoj interpretaciji+ smatra sadrajem neposrednog$& a šta posrednog$ znanja: 1no što se redom dovodi u pitanje jeste naše pravo da pređemo sa čulnih iskustava na "izičke objekte& sa zdravorazumskog sveta na naučne entitete& sa spoljašnjeg ponašanja drugih ljudi na njihove unutrašnje misli i osećanja& sa sadašnjosti na prošlost$& kae 6jer . 1va opšta shema za neke tipove skeptičkih argumenata 6jeru slui da izvrši klasi"ikaciju različitih pravaca u epistemologiji prema tome koji se korak u skeptičkom argumentu osporava. 1stavićemo po strani pitanja kao što su: da li su ovo zaista najznačajniji skeptički argumenti# da li ovakva shema adekvatno predstavlja njihovu suštinu# da li se i drugi skeptički argumenti mogu izloiti prema istoj shemi i sl. 1čigledan nedostatak te sheme jeste da ona predstavlja suviše usku bazu za klasi"ikaciju epistemoloških pravaca *u koju bi rubriku$ ovde spadao 4antI+ zato što je izgrađena na implicitnim "ilozo"skim pretpostavkama koje nipošto nisu neosporne i zajedničke za različita nastojanja da se odgovori na nabrojane tipove skeptičkih osporavanja. (oduše& razlikovanje neposrednog i posrednog *dobijenog putem zaključivanja+ znanja jeste tačka oko koje bi se sloila većina ne samo "ilozo"a nego uopšte obrazovanih ljudi. Ali& o tome koje vrste znanja mogu spadati u domen jednog od njih *neposrednog+& a koje pak u domen drugog *posrednog+ očigledno ne postoji nikakvo opšte slaganje. o da se& recimo& naše svedočanstvo o tuđim svestima i njihovim sadrajima svodi na ono što opaamo kao spoljašnje ponašanje odgovarajućih ljudskih tela *uključujući i njihovo verbalno ponašanje+ ) više je nego sporna pretpostavka. akođe je sporno da li je neposredno znanje u svim slučajevima ) izvesno& kao i to da li između neposrednog i posrednog znanja postoji oštra i odsečna razlika. ,mplicitne pretpostavke 6jerove "ormulacije opšte sheme skeptičkih argumenata mogu biti sporne čak i u široko shvaćenom krugu analitičkih "ilozo"a& da o "ilozo"ima drugačije provenijencije ne govorimo. >ilozo"i drugačije orijentacije imaju puno razloga da ovako interpretirane skeptičke argumente ne prihvate već na samom početku& tj. već kod prve premise i da stoga ne budu intelektualno isprovocirani takvom skeptičkom argumentacijom. 1ni mogu uzvrate ) ukoliko obrate panju na ovako "ormulisane skeptičke argumente ) da jednostavno pitanjem: odakle autor skeptičkog argumenta zna šta je sadraj našeg neposrednog& a šta posrednog znanjaI ime se panja i polemika prenosi na drugi ) rekla bih& u mnogim slučajevima čisto doktrinarni ) teren i ne koncentriše na ono što je& po mom mišljenju& u skeptičkoj argumentaciji upravo "ilozo"ski najvrednije i najrelevantnije: na izazov koji autor skeptičkog argumenta upućuje samorazumljivom$ uverenju da se o "izičkim objektima& tuđim svestima itd. moe nešto znati *tj. opravdano i sa izvesnošću istinito tvrditi+. Poučeni analizom ovog 6jerovog pristupa& moemo zaključiti da& ako skeptički argumenti treba da poslue nekom opštijem sagledavanju problematike teorije saznanja i 9
A. N. A
B http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
6/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
pravaca u njenim okvirima& oni ne smeju da budu "ormulisani tako da impliciraju određeni tip "ilozo"skih stanovišta. 1staje pitanje: da li skeptički argumenti uopšte mogu da poslue tom tipu opštijih razmatranjaI %islim da mogu& pod uslovom da se "ormulišu na adekvatan način& a to će reći tako da se izbegnu *a+eksplicitne univerzalnost& koja je& kao što smo videli& samore"leksivna i stoga samoubilačka$# i *b+ ili implicitne "ilozo"ske pretpostavke koje nuno suavaju mogući opseg opravdanosti i delotvornosti skeptičke argumentacije. !toga ću nastojati da "ormulišem jednu opštu shemu *različitu od 6jerove+ onih skeptičkih argumenata koji su relevantni za teoriju saznanja& za koju mi se čini da čuva poentu skeptičkih argumenata i njihovu delotvornu "unkciju. a shema glasi: Prvi korak: u okviru one vrste saznanja protiv čije izvesnosti je skeptički argument uperen nabrajaju se slučajevi u kojima evidentno& po opštoj saglasnosti i opštem iskustvu dolazi do pogrešnih uverenja. (rugi korak: konstatuje se da ne postoje nikakvi pouzdani kriterijumi na osnovu kojih bi se u svakom konkretnom slučaju pogrešna uverenja prepoznavala& tj. povlačila sigurna demarkaciona linija između istinitih i pogrešnih uverenja date vrste. reći korak: zaključuje se da se stoga ni za jedno uveenje date vrste ne moe sa izvesnošću znati da li je istinito ili pogrešno *neistinito+& a samim tim se u datoj oblasti ne moe pretendovati na znanje. Primer: skeptičkim argumentom se osporava da se na osnovu sećanja moe nešto pouzdano zaključiti o postojanju i2ili karakteristikama odgovarajućeg događaja u prošlosti. Argument u tom slučaju glasi: !vi iz ličnog iskustva znamo da su neka naša sećanja bila pogrešna& tj. da se odgovarajući događaji nisu zbili ili su se zbili na drugačiji način& nego što ih se navodno sećamo. %eđutim& u samim slikama sećanja nema nikakvih imanentnih karakteristika po kojima bi se verodostojne slike sećanja pouzdano razlikovale od neverodostojnih. (akle& mi nikada nismo sigurni koja su naša uverenja u pogledu prošlosti& zasnovana na sećanjima& istinita& a koja ) neistinita& te ne moemo pretendovati da nešto znamo o prošlosti na osnovu sećanja. 1vakva interpretacija skeptičke argumentacije čuva njenu poentu i delotvornost& jer ističe ono do čega je skeptiku prvenstveno stalo: nepostojanje pouzdanih kriterijuma za razlikovanje istinitih uverenja u datom saznanja. 1na ujedno ne prejudicira način na kojiodseneistinitih moe traiti razrešenje teškoće&domenu tj. kriterijumi *empirijaI intuicijaI koherencijaI intersubjektivno slaganjeI+ da bi se razlikovanje istine od neistine sa sigurnošću uspostavilo& dakle& ne isključuje svojom "ormulacijom problema bilo koje "ilozo"sko stanovište u okviru kojeg bi se problem eventualno mogao rešavati. !em toga ponuđena "ormulacija ima još jednu prednost: ona shematski prikazuje relaciju između zdravorazumske svesti i "ilozo"skog razmatranja& odnosno mehanizam po kojem problem nastaje na zdravorazumskom nivou *lično iskustvo o pogrešivosti nekih uverenja date vrste+& ali se na tom nivou obično ne moe razrešiti& jer zdrav razum prikriva uočeni problem pozivanjem na neko samorazumljvo$ rešenje *u ovom slučaju zdrav razum će tvrditi da mi ipak nekako$ uspevamo da prepoznamo neistinita uverenja+# "ilozo"ska re"leksija će problem prihvatiti& otkrivajući svu sloenost i upitnost onoga što se iza te
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
7/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
navodne samorazumljivosti krije. !keptički argument posluio je upravo tome da se problem prevede$ iz domena zdravog razuma u "ilozo"sko istraivanje. Ako se skeptički argumenti& odnosno njihova "unkcija razumeju na taj način ) moemo reći da su oni zaista nuni korak u konstituisanju teorije saznanja& pa i samu teoriju saznanja moemo skup de"inisati kaopristupa skup različitih strategija opovrgavanja skeptičkihu pitanje argumenata& odnosno različitih problemima koje skeptik otvara& dovodeći *a ne radikalno osporavajući+ mogućnosti saznanja u različitim oblastima. akav način razumevanja predmeta teorije saznanja ima određene komparativne prednosti pred nekim drugim uobičajenim pristupima. 1n je adekvatniji od neutralnih$ de"inicija po kojima se epistemologija određuje samo oblašću istraivanja *u stilu: grana "ilozo"ije koja se bavi saznanjem+& jer se u de"inicijama tog tipa ne vidi ni šta je to "ilozo"sko u epistemologiji& ni kako se ona razgraničava od srodnih ne"ilozo"skih disciplina ) psihologije ili sociologije saznanja. Adekvatniji je i od onih de"inicija koje počivaju na određenim implicitnim "ilozo"skim pretpostavkama& kao što su& na primer& de"inicije koje pominju ispitivaje granica moći saznanja *lokovsko-kantijanska "ilozo"ska pozadina+ ili one koje se pozivaju na subjektobjekt relaciju *dualistička "ilozo"ska pozadina+& jer taj tip de"inicija& prvo& suava mogućnosti teorije saznanja i ograničava je na određeni tip "ilozo"skih pristupa# a drugo& daje povoda za osporavanje njene relevantnosti& osporavanjem "ilozo"skih pretpostavki koje su implicitno prisutne u de"iniciji. Oavljenje problemima saznanja sa nekih drugačijih "ilozo"skih pozicija onda po de"iniciji prestaje da bude epistemološko& te ostaje pitanje kuda u tom slučaju spada./S 'adam se da ponuđeno određenje epistemologije kao skupa različitih pristupa i strategija odgovora na skeptičke izazove u obliku sumnji u mogućnosti saznanja& izbegava ove teškoće i naglašava ono što je za "ilozo"iju bitno ) kritičko preispitivanje samorazumljivih$ uverenja& bilo da su ona nastala na nivou zdravog razuma *a nekritički su prihvaćena u samoj "ilozo"iji+& bilo da su nastala u okviru same "ilozo"ije i dugom upotrebom stekla taj status. K@ADA (TLKA !46P,;,0A% , ,0D6!'1! I #I$OZO#SKI SKEPTI%IZAM 4azao samnego da "ilozo"ski skeptik Ali ne dovodi u pitanje način na koji kanona primenjujemo naša merila dokaza& samo te dokaze. svako osporavanje primljenih osvedočenja nije "ilozo"sko. Oilo je vreme kada su ljudi verovali da je ispitivanje utrobe ptica način da se otkrije da li će izvestan postupak biti probitačan# da li je na primer& prilika povoljna da se krene u boj. !vaki skeptik koji bi tada posumnjao u vrednost metoda takvog predskazivanja osporavao bi ptihvaćeni kanon osvedočenja. , sada se slaemo da bi on stvarno bio u pravu. Ali opravdanje za njegovu sumnju ne bi bilo "ilozo"sko& nego naučno. %ogao je biti slučaj da su ta takozvana znamenja bila sistematski povezana sa događajima koji oni tobo 10
ako& kada se teorija saznanja de"iniše preko subjekt-objekt relacije& osporavanjem "undamentalnog značaja te relacije stvara se privid osporavanja smisla teorije saznanja kao "ilozo"ske discipline. 1nda se zaključuje da se drugi "ilozo"ski pravci ) primerice marksizam ) doduše bave saznajnim problemima& ali da u sebi ne sadre teoriju saznanja *epistemologiju& gnoseologiju+. Dideti: @ino Deljak& %aksizam i teoija odaza & 'aprijed& 0agreb& /C.
R http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
8/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
predskazuju: ali iskustvo pokazuje drugačije. 'a isti način& neki srednjovekovni sumnivac mogao je postaviti pitanje da li nemoć da se preivi suđenje pomoću mazije jeste verodostojna indikacija krivice. , on bi isto tako osporavao jedan priznati metod dokazivanja# i njegov skepticizam bio bi opravdan. Ali& opet& on bi bio opravdan na naučnoj osnovi. !tvar je empiričkog da susumnja nevini& jeste isto kao krivi& podloni ozledi i smrti. 1sobenostiskustva "ilozo"ovih što ione nisu na ovajtelesnoj način zdruene sa iskustvom. ,skustvo odista pokazuje da takvi priznati izvori saznanja kao što su pamćenje ili opaaj ili svedočenje jesu pogrešivi. Ali "ilozo"ski skeptik se ne bavi& kao što bi to učinio naučnik& razlikovanjem uslova u kojima ovi izvori lako mogu da izostanu iza onih u kojima se normalno moe u njih pouzdati. (ok prosvećeni mislilac koji izraava sumnju u pogledu pouzdanosti znamenjM nagoveštava da ona ne pruaju dovoljno dobre rezultate& da taj metod predskazivanja ne dostie jedno merilo koje drugi metodi mogu da zadovolje& i moda zadovoljavaju& "ilozo"ski skeptik ne pravi takve razlike: on zastupa mišljenje da je nelegitimno svako zaključivanje iz prošlosti ka budućnosti. 'a sličan način& on će tvrditi ne samo da postoje okolnosti u kojima je čovek podloan da ga sopstvena čula varaju& kao kad pati od nekih "izioloških poremećaja& već štaviše da valja sumnjati da li čulno opaanje moe u bilo kojim okolnostima da prui dokaz o postojanju "izičkih objekata. 1n će dokazivati ne samo da se u pamćenje ne moemo uvek pouzdati već i da nema jemstva za pretpostavku da je ono ikad pouzdano: sumnja koju on podstiče jeste& da li ikad moemo opravdano da izvodimo zaključke iz sadašnjeg iskustva ka prošlim događajima. 1sporavajući sebi pravo da veruje u iskustva drugih& on se neće zadovoljiti iznošenjem empiričkog osvedočenja da bi pokazao kako čovek lako moe da se prevari# daleko od toga da nas on hrabri da budemo smotreniji& njegov je argument usmeren da pokae da je svejedno ma koliko bili smotreni: on postavlja misli i osećanja drugih iza jedne barijere kroz koju je nemoguće da čovek ikad prodre. 3injenica da je ova vrsta skepticizma tako indiskriminantna u svome obuhvatu& i da dadi podjednako po pravednima i po nepravednima& mislilo se da ga izlae lakom opovrgavanju. Oaš kao što& da upotrebim jedno Tailovo upoređenje& moe biti lanog novca samo onde gde ima novca od prave kovine iskovanog od ovlašćenog lica$ // & tako umuje se& moe biti prilikM kad nas naša čula obmanjuju samo tako ako ima prilikM kad ona to ne čine. 1paaj se naziva varljivim u upoređenju sa drugim opaajima koji su istinski: stoga& tvrditi da svi opaaji moraju biti varljivi značilo bi lišiti reč varljiv$ svakog značenja. 1vaj utuk ne bi& bionikada koban ne pomoemo umerenijeg skeptika smatra sa svi moraju varljivi& većodista& samo da stvarno znatikoji da neki to ne nisu# ali iopaaji on se isto takobiti izlae istoj zamerci. Ner& moe se upitati& kako bismo ikad otkrili da su neke pojave varljive ako ne bismo zanali da su neke verodostojneI ,z daljine ili pri slaboj svetlosti mogu se prevariti u oceni oblika ili boje stvari u koju gledam# mogu pobrkati jedan predmet sa drugim# u izuzetnim uslovima& mogu čak misliti da opaam nešto kad tu uopšte nema ničega: ali ja ne bih znao da sam načinio ove grške ako ne bih bio u poloaju da ih popravim. ,z blizine i pri jačoj svetlosti mogu da vidim kakvi su stvarno oblici i boja predmeta& i& znajući to& u mogućnosti sam da zaključim da sam ih pređe pogrešno video. !aznajem da sam imao halucinaciju& jer dalji tok moga iskustva uverava me da predmet koji sam mislio da vidim ne postoji. 'a isti način& 11 G.
Ryle, Dilemmas, str. 95.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
9/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
jedini razlog koji imam za mišljenje da patim od grešaka pamćenja jeste da ono što mi se čini da pamtim ponekad ide u raskorak sa drugim istorijskim osvedočenjem koje imam pravo da prihvatim: moj jedini razlog za predpostavljanje da sam u zabludi u pogledu iskustva drugih jeste što donosim sudove o njima koji su nesaglašljivi sa onim što naknadno otkrivam da je tačno. 1vaj argument nije odlučan. ačno je da nikakvi sudovi opaaja ne bi naročito bili podloni nepoverenju ako neki ne bi bili verodostojni# ali to nije dokaz da ne moemo biti u zabludi u pogledu onih kojima poklanjamo veru. (opuštajući čak je besmisleno reći da su svi naši opaaji varljivi& ipak svaki od njih još uvek moe da bude tačan. %oramo da budemo sigurni u našem tvrđenju da znamo da neki posebni nisu. o isto vai i za druge tipove sudova koje skeptik osporava. ,z činjenice da neke od njih odbacujemo na osnovu prihvatanja drugih& ne sledi da su istiniti oni koje prihvatamo. Pa ipak argument pokazuje da ovi opšti oblici skepticizma na mogu naći opravdanje u iskustvu. ,storičar koji je nepoverljiv prema jednom od svojih autoriteta moe potvrditi svoje sumnje ako nađe da se izveštaji koje taj autoritet daje sukobljavaju da osvedočenjem koje pruaju drugi izvori# ako su ti izvori brojni i nezavisni& i ako se slau jedan sa drugima& on će razlono biti pouzdan da je njihov prikaz stvari tačan. Ali ako njegove sumnje obuhvataju svaki iskaz koji se tiče prošlosti& takvog načina njihovog potvrđivanja neće biti# jer sve vano osvedočenje bilo bi podjednako podozrivo. 'a isti način& naučnik koji je skeptičan u pogledu istinitosti neke posebne hipoteze moe to opravdati pokazivanjem da je ona u suprotnosti sa nekom dobro-uspostavljenom teorijom. Ali za čoveka koji tvrdi da je svak induktivno umovanje nelegitimno nema dobro-uspostavljenih teorija# postoje teorije koje još nisu oborene& ali se ne smatraju ništa verodostojnije negoli one koje jesu: niti prema ovom gledištu& činjenica da je neka teorija dokazana da je bila neosnovana čini je išta manje verovatnom da vai u budućim slučajevima. ,skustvo& odista& pokazuje da opšte hipoteze nailaze na protiv-primere# i moglo bi stoga izgledati da gledište da je sve induktivno umovanje nelegitimno ima nešto empiričkog oslonca. Ali taj zaključak bio bi pogrešan# ili bolje& netačno bi pokazivao skeptikovo stanovište. 'jegova teza nije da će svaka teorija& ili hipoteza& konačno se skrhati& već da gomilanje povoljnih primera& ma koliko dugo trajalo& ne prua nikakav valjan razlog da se u nju veruje. , jasno je da je vrednost ove tvrdnje nezavisna od stvarnog toka našeg iskustva. Ako stvarno ne moe da opravda skeptika& ono ne moe ni da ga opovrgne. Psihološki& odista& on moe nalaziti ohrabrenja činjenicidada&si sledeći našabiprihvaćena dokaza& katkada dolazimo do verovanja koja upokazuju lana: bilo teško za njmerila da se čuje ako naši postupci u koje on sumnja ne bi nikad odveli na stranputicu. Ali nije bitno za njegov poloaj da to bude tako. !ve što on zahteva jeste da su greške mogućne& ne da se one stvarno događaju. Ner njegova optuba protiv naših merila dokaza nije da oni obavljaju posao rđavo# on ne nagoveštava da ima drugih koja bi poslovala bolje. 1n njih napada na temelju toga što su logički de"ektna& u svakom slučaju logički sumnjiva. 4ad polaemo pravo da budemo sigurni u istinu jednog datog iskaza& naš zahtev moe se osnivati ili na tome što je iskaz sam sobom očigledan& ili što za njegovu istinitost neposredno jamči naše iskustvo& ili što njegova valjanost proizilazi iz nekog drugog iskaza& ili niza iskaza& za koje imamo pravo da budemo sigurni. Prema tome& ako takvi zahtevi valja da budu osporeni& moe se argumentisati ili da se iskazi za koje smatramo da im nije potreban dalji /S http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
10/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
dokaz& sem pozivanja na intuiciju ili iskustvo& sami po sebi nisu sigurni& ili da metodi derivacije koji smatramo valjanim mogu stvarno ne biti takvi. 1vi pravci argumentacije ne isključuju se međusobno& i išlo se oboma. Pitalo se da li ikada moemo biti u poloaju da kaemo za neki iskaz da nema sumnje u pogledu njegove istinitosti# a to pitanje proširuje se i na valjanost čak iz i deduktivnog jer ako nije izvesno& onda iznije izvesno da jedan iskaz sledi drugoga. Ali umovanja# naše opravdanje za ništa izvođenje jednih iskaza drugih dovodi se u sumnju uglavnom u slučajevima gde prelaz nije deduktivan& ili u najmanju ruku nije očevidno takav. Postoji ili se mislilo da postoji& jedan opšti problem indukcije koji se tiče svih tipova činjeničkog izvođenja zaključaka# ali& kao što smo primetili& postoje isto tako naročiti problemi koji se tiču našeg prava da prelazimo iz jedne vrste iskaza u drugu# oni izazivaju takva pitanja kao što su& da li& ili kako& imamo pravo da donosimo tvrđenja o "izičkim predmetima na osnovu naših čulnih iskustava& ili da pripisujemo iskustva drugima da osnovu osvedočenja o njihovom ponašanja& ili da smatramo da nam naše pamćenje daje saznanje o prošlosti. Prisiljavajući nas da uzimamo u razmatranje pitanja ove vrste& skeptik čini svoju glavnu uslugu "ilozo"iji. 'o pre nego što pokušamo da ih usmemo na ispit& moe nam valjati da najpre pretresemo problem izvesnosti# pitanje da li ima iskazM čija se istinitost moe uspostaviti izvan mogućnosti sumnje.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
11/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
,, TRAGANJE ZA IZVESNO&'U za izvesnošću igralopolaganje je zamašnu ulogu istoriji "ilozo"ije: se Ako da bez nekeraganje osnove izvesnosti sve naše prava na usaznanje mora biti smatralo podozrivo. li neke stvari nisu izvesne& dralo se& ništa ne moe biti čak ni verovatno. 'a alost& nije bilo jasno šta se tačno trai. 4atkada reč izvestan$ upotrebljava se kao sinonim za nuan$ ili za aprioran$. 4ae se& na primer& da nikakvi empirički iskazi nisu izvesni& a time se misli da oni nisu nuni na način na koji su to apriorni iskazi& da se oni mogu poreći bez protivrečenja. !hodno tome& neki "ilozo"i uzimaju apriorne iskaze kao svoj ideal. 1ni ele& kao @ajbnic& da sve istinite iskaze stave na isti nivo sa iskazima "ormalne logike ili čiste matematike# ili& kao egzistencijalisti& oni pridaju tragičan značaj tome što ne moe da se učini. Ali nastrano je videti tragediju u onome što je nepojmljivo da moe da bude drugačije# a činjenica da su svi empirički iskazi kontigentni& da& čak i kad su istiniti& mogu se poreći bez protivrečenja& samo je po sebi stvar nunosti. 4ad bi empirički iskazi imali onu "ormalnu valjanost koja istine logike čini nenapadivim& oni ne bi mogli vršiti posao koji očekujemo od njih# oni ne bi bili opisni ni za šta što se zbiva. 0ahtevajući za empiričke iskaze obezbeđenje logičke nunosti& ovi "ilozo"i propustili su da vide da bi ih time lišili njihovog činjeničkog sadraja. A ovo nije ni jedini način na koji ih njihov ideal o apriornim iskazima izneverava. akvi iskazi su& odista& nenapadivi& u smisli da& ako su istiniti& nema okolnosti pod kojima bi mogli biti lani. 3ovek moe da zamisli svet u kojem oni ne bi mogli imati korisne primene& ali njihova beskorisnost ne bi ih načinila nepravovaljanim: čak i kad "izičke radnje sabiranja ili oduzimanja ne bi iz nekog razloga mogle da se obavljaju& zakoni aritmetike još uvek bi vaili. Ali iz činjenice da apriorni iskazi& ako su istiniti& nenapadivi su u ovome smislu& ne sledi da su oni imuni od sumnje. Ner& kao što smo već primetili& mogućno je praviti greške u matematici ili u logici. %ogučno je verovati da je neki apriorni iskaz istinit kad on to nije. , videli smo da je tašto traiti neko nepogrešivo stanje intuicije koje će pruiti logičko jemstvo da se ne pravi nikakva logička greška. 1vde se& takođe& moe zameriti da jedini razlog koji imamo za zaključivanje da je neki dati apriorni iskaz laan jeste taj što on protivreči nekom drugom koji je istinit. (a moemo da otkrijemo naše greške& pokazuje to što imamo moći da ih ispravimo. 3injenica da katkad nalazimo da smo pogrešili što smo prihvatili neki apriorni iskaz& ne samo sdanjim. ne daje da su lani svi onidakoje prihvatamo je inkompatibilna Ali tupodršku još uveknagoveštaju ostavlja otvorenu mogućnost pogrešimo ma u već kojem posebnom slučaju. 'ema nikakvog naročitog niza apriornih iskaza o kojima se moe reći da su baš ti van domašaja sumnje. L mnogim slučajevima ta sumnja ne bi& odista& bila ozbiljna. Ako bi se valjanost nekog logičkog načela dovela u sumnju& moe se naći puta da se ono dokae ili obesnai. Ako bi se kazalo da je sMm dokaz podozriv& moe se dobiti potvrda ponovljenim proveravanjem. 4ad ga čovek ponovo proveri& i uveri se da mu ništa ne nedostaje& pa i dalje ostaje uporan da još uvek nije valjan& da zaključak moda nije stvarno dokazan& znači samo neiskreno udvaranje ljudskoj pogrešivosti. !umnja se odrava beskonačno& jer ništa se neće računati da je rešena. , upravo zato ona nije ozbiljna. Teći da nije ozbiljna ne znači logički je isključiti. !umnje moe biti dokle god postoji mogućnost greške. A mogućnost greške mora postojati u pogledu ma kakvog iskaza& bilo empiričkog bili /7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
12/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
apriornog& koja je takva što iz činjenice da neko uzima da nešto jeste tako ne sledi logički da to tako jeste. %i smo uspostavili ovu tačku prilikom razgovora o saznanju& i videli smo da nju ne obesnauje to što u slučaju apriornih iskaza moe ne biti drugih osnova za njihovo ptihvatanje doli to što čovek vidi da su oni istiniti. >ilozo"i su upirali poglede apriorne iskaze bezbednosti radi& jeronisumogu pretpostavljali da& ukoliko ovi iskazi mogu sami ubiti izvesni& u smislu da su nuni& biti izvesno saznani. 4ao što smo videli& moe se čak tvrditi da samo ono što je izvesno istinito moe biti izvesno saznano. Ali mora se opet primetiti& ovo je zbrka. Apriorni iskazi mogu& odista& biti saznani& ne zato što su nuni već zato što su istiniti i zato što imamo pravo da ne osećamo sumnju u pogledu njihove istinitosti. A razlog zašto imamo pravo da ne osećamo sumnju u pogledu njihove istinitosti moe biti taj što ih moemo dokazati& čak samo to što moemo videti da su valjani# u oba slučaja ima pozivanja na intuiciju& pošto moramo u nekoj tački da polaemo pravo da smo kadri da vidimo valjanost nekog dokaza. 4ad bi valjanost nekog dokaza morala redom da se dokazuje& zapali bismo u beskrajni regres. Ali dopustiti da ima prilika kad opravdano moemo polagati pravo da smo sigurni u istinitost nekog apiornog iskaza& ne znači dopustiti da su naše intuicije nepogrešive. 3oveku se dopušta pravo da je siguran kada se dri da je preduzeo svaki razloan korak u pravcu postizanja sigurnost# ali ovo je još uvek logički saglašljivo s mogućnošću da je on u zabludi. 1tkriće zablude obesnauje pravo na znanje# ali to ne dokazuje da pravo& u datim okolnostima& nije bilo legitimno postavljeno. Polaganje prava na znanje jednoh apriornog iskaza opravdava se samo ako je iskaz istinit# ali ono je legitimno ako ima prikladnu podršku& koja& u izvesnim slučajevima& moe se sastojati samo u tome što iskaz izgleda očevidan. Pa i takav& on moe prevariti:ali ako bi polaganje takvih prava bilo legitimno samo kad nema logičke mogućnosti greške& onda se ono uopšte ne bi moglo ispravno ni postavljati. ako& ako je tragnje za izvesnošću prosto traganje za saznanjem& ako reći da se neki iskaz zna izvesno ne znači ništa više nego reći da se on zna& ono moe naći svoj objekt u apriornim iskazima& premda odista ne jedino u njima. L drugu ruku& ako je to traenje uslova koji isključuju ne samo činjenicu nego čak i mogućnost greške& onda ga saznanje apriornih iskaza ne zadovoljava. L oba slučaja činjenica da ovi apriorni iskazi mogu sami biti izvesni& u smislu da su nuni& irelevantna je za pitanje koje je u sporu. ,li tačnije& kao što smo videli& ona ima veze samo tako ako proizvoljno odlučimo da je načinimo takvom.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
13/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
III (MIS$IM) PREMA TOME JESAM*
Pokušaj da se saznanje postavi na bi bioje nepristupačan sumnjiparadigmom udruen je istorijski sa (ekartovom "ilozo"ijom. Alitemelj (ekart&koji premda smatrao matematiku saznanja& bio je svestan da njene apriorne istine nisu nesumnjive& u onom smislu koji je on zahtevao. 1n je dopustio da je mogućno da ga neki zao demon vara čak i u pogledu onih stvari u koje je najsigurniji /7. aj demon mogao bi tako da deluje na njegov razum da on prima lane iskaze kao očigledno istinite. Pretpostavka o takvom arhiobmanjivaču odista je prazna& jer se njegovo delovanje ne bi moglo nikaad otkriti: ali ona semoe uzeti kao slikovit način izraavanja činjenice da intuitivno uneđenje nije logičko jemstvo istinitosti. Pitanje dakle koje (ekart postavlja jeste& da li& između svih postavk koje mislimo da znamo& moe biti ikakvih koje su van domašaja tog demona. 'jegov odgovor je da ima jedna takva postavka: slavna cogito& ego sum: mislim& prema tome jesam. (emon bi moda mogao imati moći da me natera da sumnjam da li mislim& premda je teško videti na šta bi ovo izašlo# nije jasno šta bi bilo takvo stanje sunje. Ali dopuštajući čak da izraz sumnjam da li mislim$ opisuje mogućnu situaciju& sumnja mora biti nezajemčena. %a koliko demon mogao da poljulja moje pouzdanje& on me ne moe obmanuti da verujem da mislim kad ne mislim. Ner ako verujem da mislim& onda moram verovati istinski& pošto moje verovanje da mislim jest samo po sebi proces mišljenja. !ledstveno& ako mislim& nesumnjivo je da mislim& a ako je nesumnjivo da mislim& onda& dokazuje (ekart& nesumnjivo je da postojim& u njmanju ruku za vreme dok mislim. Tazmotrimo šta ovaj argument pokazuje. L kojem se smislu postavka da ja mislim& i sledstveno da ja postojim& pokazuje kao nesumnjivaI o nije pitanje za psihologiju. 'agoveštaj nije da je "izički nemogućno sumnjati da čovek misli& već pre da on nekako povlači za sobom logičku nemogućnost. 'o dok moe biti izvesnog pitanja o značenju koje se pridaje iskazu da ja sumnjam da li mislim& nije pokazano da je to protivrečno. 'iti je sMm iskaz da ja mislim izraz neke nune istine. Ako on izgleda nuan& to je zbog besmislienosti njegovog poricanja. Teći ja ne mislim$ znači načiniti sama sebe smešnim& pošto& ako se kae neinteligentno& onda mora biti lano: ali nije protivrečno samome sebi. (okaz da nije protivrečno samome sebi jeste što je to moglo biti istinito. Na sad mislim& ali lako samo mogao ne Ako misliti. A to da istonevai i za iskaz postojim. Oilo Ali bi besmisleno da poričem sam postojao. kaem postojim& to da mora biti lano. da li je moglo ne bitidalanoI 3injenica je da postojim& ali ne nuna činjenica. ako ni ja mislim$ ni ja postojim$ nije istina logike: logička istina je samo da ja postojim ako ja mislim. A videli smo da čak kad bi to bile i istine logike& one ne bi iz toga razloga bile nesumnjive. 1no što ih čini nesumnjivim to je njihovo udovoljenje jednom uslovu koji ni sam (ekart ne čini izričnim& premda njegov argument zavisi od njega. o je da njhova istinitost sledi iz toga što u njih sumnja lice koje ih izraava. !misao u kojem ja ne mogu da sumnjam u iskaz da ja mislim jeste upravo što moje sumnjanje u to povlači za sobom njegovu istinitost: i u istome smislu ja ne mogu da sumnjam da ja postojim. 1tuda 12 Rene
Dekart, Razmišljanja o prvim principima flozofje, Razmišljnje I
/H http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
14/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
(ekartu nije bilo potrebno da izvodi 'sum( iz 'cogito(# jer njegova izvesnost mogla se nezavisno uspostaviti pomoću istog kriterijuma. Ali ova izvesnost ne znači vrlo mnogo. Ako pođem od činjenice da sumnjam& ja mogu valjano da izvedem zaključak da ja mislim i da ja postojim. o će reći& ako postoji takvo lice kao što sam ja& i ako ja mislim& ne vai isamo za mene. 1čigledno istinitojeu pogledu svakoga uopšte da& akojaonmislim. postoji&, ovo on postoji& da& ako on misli& on misli.je (ekart mislio da je pokazao da su iskazi da je on svestan& i da on postoji& nekako povlašćeni& da su oni& u najmanju ruku za njega& očevidno istiniti na jedan način koji ih izdvaja iz svih drugih činjeničnih iskaza. Ali to nikako ne sledi iz njegovog argumenta. 'jegov argument ne dokazuje da on& ili ma ko drugi& zna išta. Argument prosto ističe logičku poentu da jedna vrsta iskaza sledi iz druge. 1n je zanimljiv samo stoga što ukazuje na činjenicu da ima rečenica koje se upotrebljavaju na takav načina da& ako lice koje ih upotrebi ikad postavi pitanje o tome da li su iskazi koje one izraavaju istiniti& odgovor mora biti U jesu. Ali to ne pokazuje da su ti iskazi ma po čemu sakrosanktni& uzeti sami po sebi. 'o zacelo ja mogu biti izvestan da sam svestan i da postojim. 0acelo moje svedočanstvo o tome ne moe biti jače nego što jeste. Pa opet nije jasno na šta se polae pravo kada se kae da su ove stvari izvesne ili da čovek moe u njih da bude izvestan. %oda smao to da ja znam da su one takve& i naravno ja to znam. Ali to nisu jedine činjenice koje ja znam. 'iti je moje saznavanje njih uslov za moje saznavanje ma čega drugog& kao što izgleda da se katkada nagoveštava. %oe se zamisliti da sam ja mogao ne biti samosvestan& što će reći da sam mogao ne znati da postojim# ali otuda ne bi sledilo da nisam mogao znati da su mnogi drugi iskazi istiniti. eorijski& ja sam mogao znati ma koje od bezbrojnih činjenica koje su logički nezavisne od činjenice moga postojanja. Na bih njih odista znao bez saznavanja da ih znam& prmda ne nuno bez saznavanja da su saznane# čitavo moje poimanje znanja bilo bi bezlično. 1vo je moda čudna prtpostavka& ali ona nije protivrečna. Ali dok u slučaju drugih činjenica na koje mogu razlono da polaem pravo da ih znam moe se u najmanju ruku zamisliti da svedočanstvo koje imam o njima moe da bude čak i jače nego što jeste& zacelo činjenica da postojim i činjenica da sam svestan ističu se iz razloga što je njihovo svedočanstvo savršeno. 0ar je mogućno imati bolje svedočanstvo nego što ga imam za verovanje da sam svestan# a kamoli za verovanje da postojimI 'a ovo pitanje je odista teško odgovoriti& no uglavnom zato što izgleda neumesno u ovim slučajevima uopšte govoriti o svedočanstvu. 4ada bi me neko upitao& 1tkuda znate da ste svesniI 4akvo svedočanstvo imatekao za to da šala& postojiteI Na ne znao kakva se vrsta Pitanje bi izgledalo neka parodija na bih "ilozo"sku opreznost. Akoodgovora bi se onoočekuje. ozbiljno postavilo& mogao bih se uvrediti: 4ako to mislite& otkuda znam da postojimI u sam& zar ne& i razgovaram sa vama. Ako bi se zahtevao "ilozo"ski$ odgovor& moglo bi se reći da sam pozivanjem na svoje iskustvo dokazao da postojim i da sam svestan. Ali onda ne ni na kakvo posebno iskustvo. %a koje osećanje ili opaaj koji bih hteo da navedem posluili bi podjednako dobro. 4ad je 5jum potraio neku predstavu svoga ja& nije mogao da je nađe: umesto toga on se uvek spoticao o neki poseban opaaj /8. 1n je dopuštao da bi drugi mogli biti srećnije ruke & no on je u tome bio ironičan. Ner poenta nije u tome što imati iskustvo o sopstvenome ja znači obaviti neki upadljivo teak podvig introspekcije: ona je u tome što 13 A Treatise o Human Nature, nj.
I, De! I", !#eljak "I.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
15/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
nema ničega što bi se brojalo kao posedovanje iskustva o sopstvenome ja& što izraz posedovanje iskustva o sopstvenome ja$ jeste izraz za koji se nema upotrebe. o ne znači da ljudi nisu samosvesni& u smislu da poimaju stvari kao da se događaju njima samima. o znači da svest o svome ja nije jedno iskustvo između drugih& pa čak nije& kao što su neki mislili& ni neko naročito kojedaprati sva druga. pitanje o tome iskustvo šta se misli samosvest znači.!ve ovo nije stvar psihologije već logike. o je 'ema distingtivnog iskustva za nalaenje da je neko svestan& ili da neko postoji& nema iskustva uopšte za iznalaenje da neko nije svestan& ili da neko ne postoji. , iz tog razloga u iskušenju smo da kaemo da rečenice kao ja postojim$& ja znam da sam svestan$& ne izraavaju prave stavove. (a g. A postoji& ili da je g. A svestan& pravi je stav# ali moe se dokazivati da to nije ono što se izraava sa ja postojim$& ili ja sam svestan$& čak i onda kad sam ja g. A. Ner premda je istinito da sam ja g. A& to nije nuno istinito. Teč ja$ nije sinonimna sa g. A$ čak ni kad je upotrebi g. A da označi sebe. (a je on g. A& ili da se njegov identitet moe odrediti ma na koji drugi način& empirički je iskaz koji moe biti in"ormativan ne samo za druge već isto tako u izvesnim okolnostima i za samog g. A& na primer ako je on izgubio pamćenje. !toga se ne moe umovati& sato što čovek moe uspešno izraavati prave stavove zamenjene onoga ja$ u rečenicama kao što su ja sam svestan$ ili ja postojim$ nekom imenicom& ili deskriptivnom "razom& koja označava lice koje je u pitanje& da te rečenice još uvek imaju činjenično značenje kad to zamenjivanje nije učinjeno. Pa ipak nije teško zamisliti okolnosti u kojima bi one bile od upotrebe. Na sam svestan$ mogao bi da kae u vidu obaveštenja neko ko je došao k sebi iz neznani. Ako sam bio smatran mrtvim& moje objavljuvanje da još ivim moglo bi imati značaja. (išavši svesti posle nekog nesrećnog slučaja ili bolesti& mogao bih načiniti tu opasku čak i sebi samom& i načiniti je sa izvesnim osećanjem otkrića. Oaš kao što ima trenutaka između spavanja i buđenja kad čovek moe ozbiljno da se upita da li je budan& tako postoje stanja polusvesti u kojima reči ja postojim$ odgovaraju na jedno pravo pitanje. Ali kakvo obaveštenje daje taj odgovorI Ako imam povoda da kaem drugima da postojim& obaveštenje koje oni dobivaju jeste da postoji jedan čovek koji odgovara nekom opisu& ma kakav mogao biti opis prema kojem me oni identi"ikuju# on ne bi bio isti u svakome slučaju. Ali kad kaem da ja postojim& ja ne identi"ikujem sebe pomoću bilo kakvog opisa: ja sebe uopšte ne identi"ikujem. 1baveštenje koje prenosim sebi nije da postoji osoba takve i takve vrste& obaveštenje koje bi moglo biti lano ako bih bio u zabludi u pogledu moga identiteta ili karaktera. Pa ipak ja sam u stvari osoba takveopisa i takve %eni ne pripada višeizraavanje nego što setautologije moe otkriti ukupnosti kojevrste. ja zadovoljavam. 1voništa je samo da&nabrajanjem ako je opis potpun& onda ne preostaje ništa da se opisuje. Ali zar se ne moe upitati šta je to što se opisujeI 1dgovor je& da ovo pitanje ima smisla samo kao zahtev za dalje opisivanje: ono podrazumeva da je dosadašnji opis nepotpun& kao što će u stvari uvek biti. Ali onda ako& govoreći da ja postojim& ne kaem ništa o tome da je opis zadovoljen& šta onda mogu da kaemI 1pet smo u iskušenju da odgovorimo da ja ne kazujem ništa. Pa ipak to ne bi bilo tačno. 3ak i kada ne vrši dunost opisa& niti je spojeno sa njim& demonstrativno ja$ moe biti od neke upotrebe. L slučaju koji smo zamislili& slučaj povratka k svesti& ono javlja o prisutnosti nekakvog iskustva. %eđutim ono ne karakteriše to iskustvo ni na koji način. 1no samo pokazuje na postojanje ma čega što jeste& u datim okolnostima& što njegovu sopstvenu upotrebu čini mogućnom. A pošto je kontigentna činjenica da bilo koja /B http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
16/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
takva situacija odista postoji& tvrđenje koje prosto slui da se ona označi moe se smatrati in"ormativnim. Tečenica ja postojim$& ovako upotrebljena& moe se dopustiti da izraava jedan iskaz koji je& kao i drugi iskazi& mogućan da bude istinit ili laan. %eđutim on se razlikuje od većine drugih iskaza po tome što& ako je laan& on stvarno ne moe da bude načinjen. !ledstveno& ove zareči i konkretno ne taj moe ih upotrebiti da bi načinioniko jedankoiskaz kojiinteligentno zna da je laan. Ako on upotrebljava& uspeva da stvara iskaz& iskaz mora biti istinit. o je& stoga& jedan naročit iskaz# i ne samo naročit već i degenerisan. 1n je degenerisan po tome što iskazi koje izraavaju rečenice kao ovo postoji$ ili ovo se zbiva sada$ jesu degenerisani. L svim tim slučajevima glagoli koji se moraju dodati demonstrativima da ni se obrazovala gramatička rečenica jesu usnuli partneri. ;eo posao obavlja demonstrativ: uslov upotrebe demonstrativa je taj što postoji& ili se zbiva& situacija na koju on ukazuje. o je razlog što ma koji iskaz ove vrste koji se stvarno izrazi mora biti istinit. 1n nije nuno istinit& pošto je mogla ne postojati situacija na koju demonstrativ ukazuje# logički je mogućno da je uslov za ovu posebnu upotrebu demonstrativa mogao ne vladati. 1n je& međutim& sličan analitičnom iskazu po tome što& kad jednom shvatimo upotrebu demonstrativa& koji ovde "unkcioniše kao subjekt& dodavanje predikata ne kazuje nam ništa dalje. 1dvojen od svog konteksta& ceo iskaz nema nikakvog značenja. Lzet u kontekst& on je in"ormativan samo po tome što skreće panju na bilo šta radi čijeg je indiciranja upotrebljen demonstrativ. !toga je on priblien gestu ili uskliku. Teći ja postojim$ ili ovo se zbiva sada$ slično je što i reći gleV$ ili pokazati prstom bez reči. Tazlika je što& u obrazovanju indikativne rečenice& egzistencijalni zahtev postavljen je izrično# i zbog toga moe se reći da rečenica izraava iskaz& dok usklik ili gest to ne čini: ne kae se da su usklici ili gestovi istiniti ili lani. Ali nema nikakve razlike u obaveštenju koje daju. ako vidimo da izvesnost u sopstveno postojanje nije& kao što su neki "ilozo"i pretpostavljali& ishod neke primarne intuicije& intuicije koja bi imala distinktivno svojstvo zajemčivanja istinitosti iskaza na koji je upravljena. !lučaj je odista da& ako neko tvrdi da on postoji& ili da je svestan& on mora biti u pravu. Ali to ne dolazi otuda što je on tada u nekom naročitom stanju uma koje ga obdaruje ovom nepogrešivošću. o je prosto posledica čisto logičke činjenice da& ako je on ma u kakvom stanju& sledi da on postoji: ako je ma u kakvom svesnom stanju& sledi da je on svestan. 1n moe postojati a da to ne zna# on čak moe biti svestan a da to ne zna& kao što moemo pretpostaviti da je slučaj da izvesnim ivotinjama: u svakomsebe sličaju nema protivrečnost pretpostavljanju su svesne da su svesne samih. Ali& kao što smouvideli& ako ma ko da polae pravo bez na topretpostavljanja da on zna da postoji ili da je svestan& njegov zahtev mora biti valjan& prosto zato što valjanost zahteva jeste uslov da on bude postavljen. o& međutim& ne znači reći da on& ili ma ko drugi& zna da je ma koji opis njega samoga& ili njegovog stanja svesti& istinit. 0nati o sebi išta više nego što je saznavanje da ovo postoji saznavanje ma čega o ovome. !aznavanje da postojim& saznavanje da je ovo ovde& znači dobiti odgovor na pitanje koje je postavljeno u takvom obliku da samo na sebe odgovara. 1dgovor je smisaon samo u svome kontekstu& a u njegovom kontekstu uslov da je smisaon jeste da je istinit. 1vo je razlog što kaemo da su iskazi kao ja postojim$ izvesni& ali isto tako to je dokaz njihove degeneracije: oni nemaju ništa da kau sem onoga što se podrazumeva u činjenici da na nešto upućuju.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
17/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
IV IMA $I ISKAZA IMUNI+ OD SUMNJE,
Ako je naš cilj da nikad ne podleemo obmani& bilo bi mudro da se potpuno uzdrimo od upotrebe jezika.jezika 'ašestupaju bi ponašanje jošna uvek moglo da budei zabluda& kolebljivoizvsnost ili neupućeno& ali tek sa upotrebom potpuno pozornicu istina i neizvesnost. ek takve stvari kao što su iskazi ili stavovi& ili verovanja ili mnjenja& koje se izraavaju jezikom& mogu da budu istinite ili lane& izvesne ili sumnjive. !ama naša iskustva nisu ni izvesna ni neizvesna# ona se prosto zbivaju. eka kad pokušavamo da ih saopštimo& zabeleimo ili predvidimo& da smišljamo teorije da bismo ih objasnili& priznajemo mogućnost padanja u grešku& ili pak postizanja istine. Ner to dvoje ide zajedno: bezbednost je jalova. Priča se da je grčkom "ilozo"u 4ratilu& pošto je odlučio da nikad ne kae nijedan iskaz u čiju istinitost ne bi mogao biti siguran& najzad preostalo još samo da prosto miče prstom. Nedan odjek njegovog gledišta moe se naći u raspoloenju nekih modernih "ilozo"a da smatraju čisto demonstrativne iskaze kao ovo ovde sad$ za idealnu granicu do koje sme narativna upotreba jezika da se priblii. L oba slučaja toje stvar gestikuliranja u pravcu činjenica bez njihovog opisivanja. 'o upravo njihov neuspeh da opišu čini te gestove de"ektivnim kao oblik jezika. >ilozo"e je privlačila ideja jedne čisto demnstrativne upotrebe reči zato što su eleli da koriste oba sveta. 'astojali su tako reći da sliju svoj jezika za činjenicama za koje se zamišljalo da ih on slika# da postupaju sa njegovim znacima kao sa simbolima& a ipak da im dodele čvrstinu koja pripada samim činjenicama& činjenice prosto budući tu bez javljanja ikakvog pitanja o sumnji ili grešci. Ali ovi su ciljevi inkompatibilni. 3isto demonstrativni izrazi na svoj su način bezbedni# ali samo stoga što je obaveštenje koje oni daju maleno do neprimetnosti. 1vi pokazuju za nešto što se zbiva& ali ne kazuju nam šta je to. 'eki "ilozo"i& međutim& mislili su da mogu ići dalje od toga. 1ni su mislili da je mogućno naći razred iskaza koji bi bili i istinski in"ormativni i u isto vreme imuni od sumnje. ,skazi koji se obično biraju za ovu ulogu sadre jednu demonstrativnu komponentu& ali oni nisu u celini demonstrativni# oni isto tako sadre deskriptivnu komponentu o kojoj se zamišlja da karakteriše neko sadašnje stanje govornika& ili neki sadašnji sadraj njegovog iskustva. Drsta primera koja nam se prua je osećam glavobolju$ ili meni izgleda da je ovo crveno$ ili ovo je glasnije nego ono$& gde se ovo$ i ono$ odnose na zvuke koje stvarno čujem& ili& sa više ambicije& meni se čini da je ovo sto$ ili čini mi se da pamtim da se dogodio takav događaj$. akvi iskazinamogu bitida lani kaokad godkaem i istiniti: niti boli je njihova istinitost uslov idatakav bi bili načinjeni. Na mogu& primer& laem da me glava. Ali dok moda laem i obmanjujem druge& ja ne mogu& tako se tvrdi& da i sMm budem iole u sumnji ili ma na koji način u zabludi u pogledu činjenice. 'e mogu biti nesiguran da li osećam glavobolju& niti misliti da osećam glavobolju kad je ne osećam. A to isto vai i za druge primere. L svim slučajevima& tako se navodi& ako čovek netačno opisuje prirodu sopstvenog sadašnjeg iskustva& on to moračiniti hotimično. 1n mora govoriti nešto što sMm izvesno zna da je lano. Pošto jedini način na koji se moe otkriti da je ma koji činjenični iskaz ili istinit ili laan jeste taj što neko ima nekakvo iskustvo& čini se da ovi iskazi& koji se zamišljaju& tako reći& da "otogra"išu pojedinosti naših iskustava& zauzimaju povlašćen poloaj: jer izgleda da njihova istinitost ili lanost prua test za valjanost svih drugih. ,z tog razloga oni se neki put označuju /R http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
18/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
kao osnovni iskazi& ili osnovni stavovi. ,li tačnije& uzimalo se da mora biti nekih iskaza koji& priznajući im istinitost ili lanost& pruaju prirodan završetak svakom procesu empiričkog proveravanja# a iskazi koji opisuju sadašnje zadraje iskustva odabiraju se kao najdostojniji kandidati. Tazlog zašto se oni tako pročastvuju jeste taj što se misli da su samo oni neposredno i konkluzivno proverljivi# između kojidaljem imaju proveravanju& deskriptivan sadraj samo ovi nisu podloni daljim testovima. Ako bisvih biliiskaza podloni proces proveravanja ne bi se okončao sa njima. A gde bi drugde& onda& mogao da se okončaI ako svi iskustveni iskazi& kao što ih moemo nazvati& uzimaju se kao osnovni zato što se smatraju da su nepopravljivi$. Teći da su ovi iskazi nepopravljivi ne znači da se čovekova ocena njihove istinitosti ili lanosti ne moe nikad revidirati. ,li ako se implicira& to je greška. Tecimo da& osećajući glavobolju& zapišem u svoj dnevnik osećam glavobolju$. !utradan& kad čitam taj zapis& moe mi se učiniti da se sećam da ga nisam zabeleio ozbiljno# i tako mogu rešiti da je izraeni iskaz bio laan. L prikazanim okolnostima to bi rešenje bilo pogrešno: ali to ne znači da ja nisam slobodan da ga donesem& ili pak da ga revidiram. Ali moe se reći& iskaz koji vi naknadno odbacujete nije isti onaj koji ste prvobitno prihvatili. ,skaz koji izraava rečenica osećam glavobolju sada$ različan je od rečenice osećao sam glavobolju tada$ čak iako se zamenica odnosi na isto lice u oba slučaja& i sada$ i tada$ odnose se na isti trenutak. Postoji odista jedan smisao u kojem ove rečenice zaista imaju različna značenja# tačan prevod jedne od njih na neki drugi jezik ne bi bio tačan prevod one druge. 'eka je njihova re"erencija ista& razlika u njihovim oblicima pokazuje da su izgovorene u različnim prilikama. Ali mislim da bi bilo pogrešno zaključiti da one izraavaju različne iskaze# to stanje stvari koje čini istinitim ono što izraava svaka od njih jedno je i isto. Wtaviše& izgleda čudno reći& kad proveravam neko predskazanje o toku mog iskustva& da je iskaz koji stvarno proveravam različan od iskaza koji utelovljuje predskazanje& pošto se jedan izraava rečenicom u sadašnjem a drugi rečenicom u budućem vremenu. A to bi sledilo iz pretpostavke da& ako se dve rečenice razlikuju na ovaj način& iskazi koje oni izraavaju ne mogu biti isti. Na stoga mislim da ovu pretpostavku valja odbaciti& i sledstveno da iskustveni iskazi nisu nepopravljivi u smislu da jednom pokazani istiniti oni se ne mogu docnije osporiti. Nasno& ako smo otkrili da su oni istiniti& bićemo u zabludi ako ih docnije poričemo: sve što ja sada tvrdim jeste da je to zabluda koja je u našoj vlasti da je učinimo. Ali u kojem je smislu uopšte prihvatljivo tvrditi da su ovi iskazi nepopravljiviI Nedino& ja mislim& u govoriti smislu što sopstveni razlozi za njihovo prihvatanje mogu savršeni. !toga je neuputno o razredu nepopravljivih& ili nesumnjivih iskaza& kaobiti da su biti popravljiv$ ili biti nesumnjiv$ svojstva koja pripadaju iskazima po sebi. 'agoveštaj je pre da postoji razred iskaza u koje se samo pod izvesnim okolnostima ne moe sumnjati# iskazi koji su saznani nepopravljivo kad su obrazovani od strane pravog lica u pravim okolnostima i u pravo vreme. ako& bar po mome gledištu& rečenice on ima glavobolju$& kad je ovo upotrebljeno od strane nekog drugog lica koje govori o meni& imaću glavobolju$& upotrebljeno od moje strane u prošlosti u odnosu na ovaj trenutak& i imam glavobolju$ izraavaju isti iskaz# ali samo treća od ovih rečenica upotrebljena je pod takvim uslovima da s razlogom mogu da tvrdim da je iskaz nepopravljivo saznan. Načina osnove na koju stavljam iskaz jeste ono što je nepopravljivo$ u ovom slučaju: ne u smislu da postojanje takve osnove ne mogu poricati ili u nju sumnjati druga lica& ili ja sMm u drugim prilikama& već ako je dato
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
19/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
njeno postojanje U a bitno je po argument da je ono meni dato U onda& nezavisno od svakog svedočanstva& istinitost iskaza je savršeno osigurana. !amo u ovom slučaju moe se smatrati da iskaz nije podloan nikakvim daljim testovima: zahtev moe izgledati skromnije kad se primeti da& čak i kad mi je data konkluzivna osnova za prihvatanje istinitosti onoga što kaem u takvim uslovima& taj dar seiliodmah povlači. Lslovi menjaju# minulo# i ostalo mi je slobodno da sumnjam da poričem da sam ga se ikada imao& iskustvo i tako da jeponovo dovodom u sumnju istinitost iskaza koji sam za trenutak nepopravljivo$ znao. Tazlog& dakle& za tvrđenje da& dok se ima neko iskustvo& čovek moe da zna sa apsolutnom izvesnošću istinitost nekog iskaza koji ne čini ništa više nego opisuje karakter iskustva koje je u pitanje& jeste da ovde nema mesta ničem što bi bilo manje od saznanja: tu nema ništa oko čega bi čovek mogao da bude u neizvesnosti ili u zabludi. 1gromna većina iskaza koje obično stvaramo tvrdi više nego što je strogo uzev u iskustvu sadrano: odista& mala bi bila njihova zanimljivost kad to ne bi činili. 'a primer& ja sad sedim u vinogradu: i mogu lepo da tvrdim da grozdovi vise na nekoliko stopa udaljenosti od mene. Ali čak i kad donesem takav prost iskaz kao što je ovo je grozd$& iskaz tako očevidan da se u običnom razgovoru& sem& recimo& u lekciji iz engleskog jezika& i ne stvara& ja na izvestan način prekoračujem svoje svedočanstvo. Na mogu da vidim grođe: ali potrebno je isto tako da sam kadar u podesnim uslovima da ga dodirnem. Krođe nije pravo ako nije opipljivo# a iz činjenice da imam samo ova vizuelna iskustva& izgleda da logički ne sledi ništa o onome što mogu ili ne mogu da dodirnem. Pa nije dovoljno ni to što mogu da vidim i opipam grođe: i drugi ljudi moraju biti kadri da ga opaze. Ako bih imao razloga da verujem da niko drugi& u podesnim prilikama& ne moe da vidi ni da opipa to grođe& s pravom bih mogao da zaključim da imam halucinaciju. ako& dok moja osnova za donošenje ovog tvrđenja moe biti vrlo jaka& tako jaka odista da opravdava zahtev za saznanje& ona nije konkluzivna# moje iskustvo& prema ovom argumentu& moglo bi još uvek da bude ono što jeste čak iako grođe za koje ja mislim da ga opaam stvarno ne postoji. Ali recimo sada da načinim jedan manje ambiciozan iskaz: recimo da tvrdim samo da vidim nešto što mi izgleda da je grozd& bez impliciranja da tu stvarno ima čega uopšte# tako da bi moj iskaz ostao istinit čak i kad bih sanjao ili patio od potpune halucinacije. 4ako bi u tome slučaju bilo mogućno da sam u zabludiI 'e menja stvar šta drugi mogu iskusiti& ili šta ja mogu da iskusim u drugim prilikama. %oj iskaz se tiče samo onoga što se meni čini u ovom trenutku& i samo meni: irelevantno je da li drugi imaju isti utisak. %oda ja odista nastano upotrebljavam reči. %oda nije ispravno u engleskom jeziku opisati ono što mi se čini vidim kao grozd.ono Ali što to& tako se da argumentiše& nije vano. 3ak iako je moja upotreba rečXda nekonvencionalna& mislim izrazim pomoću njih mora biti istinito.
7S http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
20/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
Deta.t/ P.jeat 0!1t2 !3t.a4!vanja 5e.na.d V!l!jam3Y 'ajopštija pravila među pravilima metoda koja je (ekart istraivao u svom spisu )egulae saeta su YYu.1n četiri pravila da: koja on sebi postavlje u drugom delu )aspave o metodu * D, /R-/& 5T / 7+ odlučuje /. 'e prihvatam ništa kao istinito što nisam jasno prepoznao kao takvo: to jest& da pazljivo izbegavam prenagljivanje i predrasude& i da u svojim sudovima ne prihvatim ništa što mom duhu nije predstavljeno tako jasno i razgovetno da ne bude više prilika u kojima mogu u to sumnjati. 7. Podelim svaku od teškoća koju sam ispitivao na što je više moguće delova i na onoliko koliko je potrebno da bi se one najbolje rešile. 8. !voje misli sprovodimo po redu& počinjući od onih predmeta koji su najjednostavniji i najlaksi za razumevanje da bih& malo-pomalo& postepeno& došao do saznanja najsloenijih: pretpostavljajuci poredak među onima koji nisu prirodno raspoređeni u nizu. H. 'ajzad& svuda vršim tako potpuna nabrajanja i tako opšte preglede kako bih bio siguran da ništa nisam izostavio. Lzeta sam za sebe& ova pravila teško da veoma prosvetljuju& i tako moemo videti da ima neke osnove za @ajbnicovo izrugivanje da su (ekartova pravila metode kao recepti nekog apotekara# uzmi ono što ti je potrebno i radi ono što bi trebalo i dobićeš ono što eliš$ /. Ali (ekart nije pretpostavljao da )aspava objašnjava njegov %etod: %oj cilj nije ovde da podučavam o %etodu koji svaka osoba treba da sledi da bi dobro upravljala svojim umom& već samo da pokaem na koji sam način pokušao da upravljam svojim. * *iscouse (eo i: D, 7& 5T, R8+& a Datijeu je pisao da ni )aspava niti njeni prateći traktati ne izraavaju adekvatno %etod *77. "ebruara /B8R: , JJ "".& 4 HJ-B# pismo jos više rasvetljava (ekartov stav prema knjizi iz /B8C+. 'o& ne radi se samo o tome da jedno delo& ili određeni skup ogleda& ne uspevaju da u potpunosti objasne %etod U nijedan čišto apstraktan pristup to ne moe. (ekart uveliko $ %re&!#
je ra'en (! knjizi )ernar# *illiams, Descartes: The Projest o Pure Enuir!, +arm!n#s!rt- %en/in )!!ks, 1987, str. 3271 ja&ljen! +RI 4 1995 str..185 214 $$ itiraj:i ili (;j;i na Dekart!&a #ela, "ilijams se !slanja na sle#e:a iz#anja na stan#ar#n! iz#anje "euvres #e Descartes -. #am i %. annery, e#s., %aris "rin, 1964 1975, k!je se (r&! na&!#i ez !znake , a !znak +R n!si stan#ar#ni en/leski (re&!# Dekart!&i- /la&ni- #ela, The Philosophical $or%s o Descartes . <. +l#ane an# G. R. . R!ss, e#s., amri#/e amri#/e =ni&ersity %ress, 1934. >a sr(sk!-r&atske (re&!#e rele&antni- Dekart!&i- #ela (!/le#ati sle#e:a iz#anja R. Des;artes, &e#itacije o prvoj flozofji, >a/re Iz&!ri i t!k!&i, 1975? R. Dekart Pra%ticna i jasna pravila ru%ovo#jenja #uhom u istrazivanju istine, )e!/ra#
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
21/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
smatra da je stvarno izlaganje intelektualnim problemima neophodno da bi se maksimama pridao ikakav sadraj# te izreke stiču značenje jedino iz iskustva koje imamo kada se bavimo samim naučnim pitanjima. ,pak& jedno od pravila& i to prvo& ima status. L spisu )egulae nalazio se nalog da se odbaci svo znanje koje je* )eg samo i da8+& se no veruje samo onome što jedan se savršeno zna i u šta se ne moe sumnjati.$ . ,i:verovatno Z 8B7& 5T/ to izgleda samo kao od mnogih metodoloskih saveta. L (ekartovim zrelim radovima& ovo pravilo počinje da igra istaknutu i "ormativnu ulogu. 'ije reč o tome da nas ovo pravilo& uzeto izdvojeno& moe više od drugih pravila prosvetliti& ukoliko se ne sučeljavamo sa stvarnim intelektualnim problemima. Pre se radi o tome da relevantni problemi mogu biti osnovni problemi filozofije& a osobenost ovog pravila se sastoji u tome da ono& kada se primeni dovoljno radikalno U radikalnije nego što je primenjeno u sklopu spisa )egulae U prua osnovu za kritiku celokupnog znanja i stoga osnovu za osobeno "ilozo"sko istraivanje. , ostala pravila igraju svoju ulogu u tom istraivanju& kao što to čine i u svakom drugom sređenom intelektualnom projektu& ali prvo pravilo ima naročitu moć da ga generiše. 1no daje osobeni karakter (ekartovom istraivanju znanja& a metod koji on koristi u svom istraivanju& sledeći ovo pravilo do njegovih krajnjih granica& naširoko je poznat kao %etod sumnje. Deoma je značajno da %etod sumnje ne predstavlja celokupan (ekartov metod. 'jime se čak ni ne iscrpljuje sav (ekartov "ilozo"ski metod pošto& kao što ćemo videti& sumnja uvodi i oblikuje istraivanje& da bi na kraju otvorila put za sistematsku odbranu znanja i njegovu sređenu rekonstrukciju. Ali& takodje& (ekartova istraivanja nisu isključivo& a ni prvenstveno& usmerena na "ilozo"iju. >ilozo"sko istraivanje je sasvim speci"ican poduhvat koji ne bi trebalo da preduzima svako * *iscouse deo ii:/J& 5T/ S+& i koji treba da bude izveden& ako se uopste izvodi& samo jednom u ivotu. (a bi neko svojim mislima upravljao na pravi način& bar je išto toliko vano da veba svoja čula i imaginaciju& koliko je vano čisto istraivanje u meta"izickim istraivanjima& kako (ekart kae princezi 6lizabeti *7R.jun /BH8: ,D BJ& 4 /H/+. o nisu samo saveti o tome kako korisno provesti svoje vreme& premda su i to vrlo razboriti saveti. 'jima se takođe ističe da se vrsta istraivanja koja je uključena u odbranu znanja nuno razlikuje od svakog drugog oblika istraivanja. o uopšte nije zbog toga što (ekart smatra& kao što neka moderna gledišta smatraju& da "ilozo"ija ima neki sasvim naročit predmet& ili da je na neki način znatno udaljena od nauka# naprotiv& on ispravno misli da između "ilozo"ije i nauke postoji uzajamna veza i izraava jednu verziju te ideje slikom drveta znanja& čiji su koreni meta"izika& "izika& ostale naukeistraivanje *autorovo se pismo pridodato "rancuskom prevodu Pincipastablo :,Z-7 /H& 5T/a grane 7//+. >ilozo"sko razlikuje od drugih& prema (ekartu& po tome što je ono jedna naročito radikalna vrsta istraivanja i što je& kao takvo& posebno oslobođeno i od predpostavki i od izvesnih vrsta ograničenja koja se generalno javljaju u traganju za znanjem: ovo je jedna ideja kojom ćemo se narociti baviti prateći (ekartov projekat. 1vim projektom se postavlja potpuno isti zadatak koji se postavlja pred svako drugo istraivanje& naime da se pokuša pona"i istina# ali se u njemu& za razliku od drugih istraivanja& taj zadatak postavlja od samog početka. (a bi se to postiglo& (ekart smatra %etod sumnje pravim instrumentom# štaviše& on ga smatra sasvim očigledno pravim instrumentom. Prvo pitanje koje moramo da razmotrimo& i koje će nam oduzeti nešto vremena& jeste zašto on smatra da je to tako očigledno. 77 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
22/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
L četvrtom delu svoga spisa *iscouse *D, 8/-7& 5T/ /SS-/S/+ on piše: 1davno sam primetio da je& što se tice praktičnog ivota& ponekad neophodno da se mišljenja za koja se zna da su veoma neizvesna& slede bas kao da su nesumnjiva& kao što je gore rečeno E(ekart upućuje na trećiistraivanjeG deo )aspave 7H& 5T/ B& gde privremenu etiku$ da ga prati kroz "ilozo"sko ali& D, & pošto sam eleo dapostavlja se u potpunosti posvetim traganju za istinom& mislio sam da bi bilo neophodno da postupim baš suprotno i da bi trebalo da odbacim& baš kao da je potpuno lano& sve u pogledu čega sam mogao da zamislim i najmanju sumnju& ne bih li video da li je posle toga išta ostalo u mom verovanju što bi bilo potpuno nesumnjivo. , tako sam& pošto nas naša cula ponekad varaju& bio sklon da pretpostavim da nista nije onakvo kakvim nas ona navode da zamisljamo. !lican brzi prelaz na %etod sumnje javlja se i u Pvoj meditaciji *D,, /R& 5T/ /HJ+: Tazum me već ubeđuje da se uzdrim od slaganja sa stvarima koje nisu jasno izvesne i nesumnjive& ne manje briljivo nego sa stvarima koje su osvedoceno lane# te ako pronađem neke razloge za sumnju u svaku od njih& ovo će biti dovoljno da ih sve odbacim. ,z toga ne sledi da bih morao pojedinačno da ih razmatram& što bi bio beskonačan zadatak# ako su temelji potkopani& sve što je na njima sagradjeno pašće samo od sebe& pa ću ja neposredno napasti one principe koji su nosili sve u šta sam do sada verovao. %etod sumnjanja u sve& dok se ne dođe& ako se uopšte moe doi& do nečega u šta se nemoe sumnjati& predstavljen je kao jedna strategija& kao sistematski način postizanja nečega što je (ekartov osnovni cilj: a to je da otkrije istinu.+ 'a osnovu oba ova pasusa je jasno& kao i na osnovu njihove kratkoće& da on ovu strategiju smatra izravnim i očigledno racionalnim putem kojim treba ići ukoliko je istina& i nista osim istine& njegov cilj. Ali je to zacelo daleko od očiglednog: mi stalno elimo da dođemo do istine o različitim stvarima& ali teško da ikada zahtevamo nesumnjivost. Prvo pitanje je& koji razlog (ekart ima da ovu neočiglednu strategiju smatra izravno racionalnim putem. Ponekad se tvrdi da on za to nije imao nikakvog razloga# da je traganje za izvesnoscu u obliku nesumnjivosti njegova predrasuda& neosnovana "ilozo"ska ambicija& uslovljena mozda 2 Iz/le#a
#a +. BrankArt Demons, Dreamers, an# &a#man, Ce !rk, 1970 a;a nek
smnj t! #a je !&! ilanar!;it! Dekart!&a ili arF!E#a #a je ila je#na &aEna me' !stalim na namerama &i#i str.namera 24 i #alje. je !&! nain #a namera se t&r#i, št! BrankArt is(ra&n! na/laša&a, #a se Dekart a&i ne sam! sti;anjem znanja, &e: i !#ran!m m!/;n!sti nje/!&!/ sti;anja !&! &i#i niEe, na str. 61. %itanje je isk!m(lik!&an! time št! BrankArt (ri(isje Dekart k!-erentisti;k! s-&atanje istine? t! ne sam! #a je ist!rijski (!t(n! ne(laziiln!, &e: i nista&a !n! št! : kasnije !&!me (!/la&lj zast(ati ka! naj!sn!&nij m!ti&a;ij za <mnj. C! neza&isn! !# /le#ista zazet!/ (!/le# na (rir!# istine, za;el! je (er&erzn! (!ri;ati #a je Dekart!&! istraEi&anje sresre'en! na istin? t! ine jasnim (ra&! #ati na&!#i iz Rasprave i im(lika;ije (r&e reeni;e Prve me#itacije0 ;A. tak!#je Princ. I 4, H>!/ t!/a št! Eelim! #a se (!s&etim! sam! (!trazi za istin!m, mi :em! na (r&!m mest (!smnjati J. ak!#je &alja s(!menti nek!m(letni #ijal!/ k!ji je Dekart na(isa! m!z#a (!sle &e#itacija , ma#a je nje/!& #atm ne(!znat, k!ji (!na&lja iste teme, a naz&an je /a Recherche #e la 12rit2, Potra)a za istinom. lj za razme&anje Dekarta i se (re sast!ja! &i'anj zašt! se tra/anje Hsam! za istin!mJ preo%re3e (!tra/ za
nesmnji&im. BrankArt!&im /le#ištima &i#eti j!š str. 198 i #alje.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
23/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
time što je on bio previše impresioniran matematikom. Poslednja primedba je& bar kao odgovor na dato pitanje& ocito budalasta pošto& ako se zapitamo cime je matematika kao "orma znanja privlacila (ekarta& odgovor glasi da je to mogucnost sticanja izvesnosti * videti njegova zapazanja o svom obrazovanju& *iscouse deo i: D, C&5T/ RJ# i c". )eg . ,i: Z 8BJ-B& 5T/ J+. Lnesumnjivost# stvari& (ekartunikada ne on pretpostavlja da matematicko rasudjivanje kaotvrdjenje takvo da poseduje )aspavi odmah prelazi sa gore citiranog pasusa na moemo pogresiti i kada je rec o iole slozenijem matematickom rasudjivanju *c". takodje Pinc. , J+. L slucaju nekih-veoma jednostavnih- matematickih iskaza moe se pokazati da oni poseduju potrebnu vrstu izvesnosti& ali onda je njihova izvesnost ono što ih cini znacajnim za istraivanje& a ne to što su matematicki. 0bog toga ovaj pravac objasnjenje ne vodi nikuda. !trategija se sastoji u tome da se tezi izvesnosti odbacivanjem onoga u sta se moe sumnjati. Odbacivati ono što je podlozno sumnji ovde znaci& svakako& uzdrzati se od sudova o tome& ili u najbolju ruku smatrati ga laznim zarad argumenata& a ne tvrditi da je lan& jer ovo ne bi& kako je (ekart ukazao zadrtom$ kriticaru ,-- Pigovoa ,-- )ep.: Dii HBS-B/& 5T7 7BB-C+& bilo nista manje dogmaticno od naseg uobicajenog stava& a bilo bi znatno manje razumno. 1va strategija nije potpuno proizvoljna s obzirom na način na koji (ekart odredjuje svoj zadatak- da bi se ona izegla& moralo bi se iz osnova odbaciti (ekartovo tumacenje traganja za istinom. ,ako postavljanje tako visokih standarda moe biti sasvim promasen poduhvat& smatrati da je traganje za istinom * bar na prvom mestu+ traganje za izvesnoscu& ne predstavlja puko neopravdano iskrivljavanje& kao što je to cešto sugerisano# motivacija za to ima duboke korene u sasvim prirodnoj koncepciji istraivanja. (a bismo stekli neki uvid u tu motivaciju& bice od pomoci da za neko vreme napustimo (ekartov pravac argumentacije i da na svoj način preispitamo jedan veoma prost model traganja za istinom. 0animace nas kako se traganje za istinom moe& pomocu tog modela& prirodno pretvoriti u traganje za izvesnoscu# ali& moramo poceti prethodnim pitanjem U da li traganje za istinom treba smatrati traganjem za znanjem. 1vaj korak moe izgledati prilicno trivijalan. 4onacno& u obicnom govoru se misao da osoba A zeli istinu o tome da li je p istinito ili nijeI$ bez ikakvihteškoca izrazava tako što se kaze da A zeli da zna da li p. 'o& mozda obican govor ne treba uzimati suviše ozbiljno na ovom mestu# kada bolje razmislimo& uopste nije tako očigledno zašto bi neko ko zeli istinu trebalo da zeli da zna& bar ako ta nevina "raza implicira da je ono što on zeli to da dodje do stanja znanja. rebalo bi prvo da vidimo da li je ta naizgled trivijalnost bar istinita. jeste& onda biodsve što je osobeno za (ekartovu strategiju bilo sadrzano u drugom koraku& Ako u kom se prelazi traganja za znanjem na traganje za izvesnoscu. Lzmimo neku osobu& nazovimo je A$& koja se nalazi u najprimitivnijoj situaciji zelje za istinom. 1na nema razradjene ili re"leksivne zahteve U ne radi se& na primer& o tome da ona zeli da stekne ili utemelji neko znanje * kao što to (ekart cini& ili ce bar hteti da ucini+. 1na samo zeli istinu o odredjenim pitanjima. akva pitanja mogu svakako poprimiti mnoge oblike& kadaI$& koI$& itd.# uprosticemo stvari i pretpostaviti da A u svakom slucaju hoce istinit odgovor na pitanje oblika da li p. !ta A tacno zeliI L koja stanja ona zeli da dodjeI 1na u najmanju ruku zeli da ima verovanje o tome da li p& i da to verovanje bude istinito. (rugim recima& ona zeli da bude bar u sledecem stanju: 7H http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
24/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
ako p& A veruje da p& a ako ne- p& A veruje da ne- p.
1na zeli da bude ba u tom stanju# zašto bi trebalo da zeli višeI 1vde bi se moglo reci: ona mora da zeli više od ovoga jer ako se nalazi samo u stanju *i+& nece znati datako je njeno verovanje Ali njene zašto prvobitne bi ona trebala da zeli'avedena primedba zvuci kao da *i+ nece istinito. zadovoljiti zelje&topošto su te zelje zadovoljene samo stanjem *ii+
Ako p& A veruje da p& a ako ne- p& A veruje da ne- p i u oba slucaja A zna da je njegovo verovanje istinito
Wto povlaci *iii+
Ako p& A zna da p& a ako ne- p& A zna da ne- p.
Ali zašto *i+ ne bi udovoljavalo A-ovim prvobitnim potrebama bas kao *ii+ ili *iii+I 1vo pitanje je naizgled veoma slicno jednom vrlo starom pitanju koje je postavljeno u Platonovom dijalogu %enon: na cemu pociva nadmocnost znanja nad istinitim verovanjemI 1na ne pociva& kako !okrat brzo ukazuje zbunjenom %enonu *Cc+& na tome što je znanje uvek istinito-istinito verovanje je istinito bas kao i znanje. Pre ce biti slucaj& predlaze !okrat& da nam znanje U koje on povezuje sistematskim razumevanjem U nece izmaci. 1vo zapazanje moemo protumaciti u epistemoloski zanimljivijem smislu da se znanje ne moe racionalno pretvoriti u nešto sumnjivo& a ne čisto kao psiholoski iskaz * u svakom slucaju& sigurno veoma sumnjiv+ da smo više skloni da zaboravimo ono u sta samo verujemo nego ono što znamo. Ali nase pitanje u sklopu cele te problematike prethodi pitanju na koje !okrat odgovara na ovaj način. (ekart je& u stvari& kao i Platon& zainteresovan za to sta sacinjava cvrstu nauku& a zainteresovan je i da porazi skeptike& ali mi se jos ne bavimo ovim vecim ambicijama. 0a sada se iskljucivo interesujemo za osobu A& za najneambicioznijeg istrazivaca& i za to sta njegovo traganje za istinom cini traganjem za znanjem& ako ga uopste nešto cini takvim. 1no što se ovde& za razliku od Platona& ima u vidu neposredno se ne tice intrinsicnih vrednosti stanja *i+& nasuprot intrinsicnim vrednostima stanja *ii+ i *iii+: rec je o metodima mogla doci una stanje pomocu bi osoba *i+. da A je o u anajmanju znaci da kojih je njegova zeljaAuuopste pogledu odgovora pitanje li pistazivac & stvarna.zelja& ne samoruku prizeljkivanje. !taviše& on nema nikakvog razloga da veruje da ce ga samo cekanje i nadanje dovesti cak i do stanja *i+: stoga& on mora usvojiti neka svrhovita sredstva da dodje u *i+. Ako bih zeleo da sakupim kolekciju kamicaka& i to praištorijskih kamicaka& jedan od načina je da sakupim mnogo kamicaka& a onda ispitam koji od njih su& ako ih uopste ima& praištorijski. 1vo bi moglo biti nee"ikasno u poredjenju sa metodom sakupljanja samo praištorijskih kamicaka& metodom koja bi ucinila mnogo verovatnijim to da je bilo kamicak koji sam sakupio praištorijski. Ali analogan proces prilikom sticanja istinitih verovanja ne bio bi samo nee"ikasan& vec i nepojmljiv. Pošto verovati u nešto znaci verovati da je to istinito& steci verovanje znaci vec pretpostaviti odgovor na pitanje da li je to istinito. 'a taj način metod koji A koristi da kao istrazivac dodje u stanje *i+ mora biti metod sticanja verovanja koji i sam
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
25/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
cini verovatnim da ce verovanja koja pomocu njega A stice biti istinita# ili& što je ekvivalentno& metod je takav da nije verovatno da ce A njime steci neka verovanja ukoliko ona nisu istinita. 1vaj zahtev koji se postavlja metodu sticanja verovanja ekvivalentan je zahtevu koji postavlja verovanja# ona trebalo da poseduju useovoj tacki pred ostajeA-ova prilicno nejasno&zahtev ali kojedasebimoe& mada grubo& izrazitiizvesno kao: svojstvo koje proizvedena na takav način da nije verovatno da ce se na taj način steci neka verovanja ukoliko ona nisu istinita. 1belezimo ovo svojstvo sa 6$. 1no se svakako primenjuje na necije verovanje shvaceno kao stanje te osobe& a ne samo na iskaz u koji ta osoba veruje& pošto verovanje neke druge osobe u isti iskaz moe da bude steceno nepouzdanim putem i stoga mu moe nedostajati ovo svojstvo. Priroda iskaza& vrsta verovanja koja je u pitanju& ipak pomaze da se odredi kakav je pouzdani način sticanja takvih verovanja. %noga pitanja ovde nisu pokrenuta& kao na primer pitanje kako bi načini$ sticanja verovanja trebalo da budu individuirani i kako se i kako se to pitanje odnosi prema samom problemu. Lskoro cemo se vratiti na neka od tih pitanja. !ada moemo nešto da dodamo prvobitnoj speci"ikaciji A-ovog cilja. 4ao ciljno usmereni istrazivac& on ce pokusati da koristi pouzdana sredstva tako da ce& ako je uspesan& doci u sledecm stanju: *iv+ ako p& A veruje da p& a ako ne- p& A veruje da ne- p& i u oba slucaja A-ovo verovanje ima svojstvo 6. %oemo li dalje reci da *iv+ predstavlja stanje u koje A& zeleci istinu o p &zeli da dodjeI !a izvesnim blagim oprezom& moemo. A je svestan istrazivac koji zivi u ne-magijskom svetu ili& drugim recima& u svetu u kojem su potrbni metodi istraivanja da bi se doslo u stanje *i+. 1vo se moe smatrati necim što je vec pretpostavljeno u svetlu toga da je on istrazivac. Pod pretpostavkom da on zeli da tu dodje i da zna da tu mora da dodje pomocu istraivanja& onda on mora zeleti i da njegova istraivanja budu pouzdana. %ada ne mora da na nekom visokom nivou apstrakcije razmatra sta cini svojstvo E * što ne bi predstavljalo samo istraivanje& vec i "ilozo"iranje +& moemo da spojimo njegove dve zelje i da ponovo opisemo njegovo zavrsno stanje sa tacke gledista tih njegovih zelja. 1dreknimo se sada& zarad kratkoce&hipoteticku izvesnog stepena opštosti i pretpostavimo da p jeste istinito& napustiti "ormulaciju koju smo koristili do sada * ako p#tako akoda ne-moemo p$+# onda ce A-ovo konacno stanje& ako je A uspesan& biti *v+ / istinito veruje da p i njegovo verovanje ima svojstvo E. !taviše& moemo reci& sa opreznoscu na koju je vec ukazano& da je *v+ stanje u koje istrazivac zeli da dodje *uvek pretpostavljajuci da je [ p\ istinit odgovor na njegovo pitanje& pošto se ne bavimo problemima vezanim za njegovu zelju da p bude istinit odgovo & što je sasvim druga tema+. (osli smo do *v+ razmatrajuci A-ove metode pruzanja odgovora na pitanje da li p. !va A-ova istinita verovanja nece i ne bi mogla biti stecena kao rezultat svesno usmeravanog 7B http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
26/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
istraivanja koje je primenjeno na odredjena pitanja& a ima i veoma mnogo vrsta razloga zašto to ne bi uvek mogao biti slucaj# ali slicna razmatranja vaze takodje i za istrazivacev stav prema verovanjima koja nisu na taj način stecena. !akupljac kamencica& da se vratimo na njega& mogao bi ne samo da ide i sakuplja kamencice& vec bi mogao i da sa u njegovoj kolekciji javljaju dodatni kamencici koje onna sMm nije planirao. 'jemu bi se to moglo a iiznenada ne bi moralo dopasti U narocito s obzirom to koliko kamencica je praištorijsko& a mogao bi i da preduzme neke korake da zaustavi dodavanje kamencica ako dovoljan broj njih nema zeljena svojstva. Ali jos jednom imamo kontrast sa primerom sakupljanja kamencica& buduci da sticanje verovanja i prosudjivanje o tome da li je ono istinito nisu dve odvojene stvari. ako sakupljac verovanja ima jos jaci motiv nego što je analogan motiv u slucaju sakupljaca kamencica: naime& da bude siguran da verovanja cije sticanje ne primecuje poseduju svojstvo E . ako on ne naštoji da dodje u stanje *v+ samo dok traga za istinom o odredjenom pitanju& vec uopstenije zeli da do svojih verovanja dolazi putevima koji cine verovatnim to da su ona istinita# drugim recima& zeli da ona poseduju svojstvo E . (a li stanje *v+ predstavlja stanje A-ovog znanja da pI Ako to jeste slucaj& pokazali bismo kako to da /& zeleci istinu& zeli i da zna. *Pitanje koje je relevantno ja u stvari pitanje da li je *v+ dovoljan uslov za /-ovo znanje da p: zainteresovani smo za pitanje da li neko ko ima istinito verovanje koje ima svojstvo E zna& a ne za takva pitanja kao što je da li svako ko zna mora i da poseduje verovanje.+ 1dmah moemo uociti da ako stanje *v+ predstavlja stanje /ovog znanja& onda znanje ima manji broj implikacija nego što su neki "ilozo"i mislili. ako& ukoliko / u stanju *v+ zna& ne sledi da on zna da zna: mora biti moguce da nešto znamo a da ne znamo da to znamo. Podjednako je očigledno da mora biti moguce da nešto znamo a da ne budemo sigurni ili da cak ne osecamo narocitu izvesnost u pogledu toga. !taviše& na osnovu načina na koji je E do sada uvodjeno& nije očigledno nuzno da /& u stanju *v+& mora da ima svesne razloge za verovanje da p# bilo bi teško pokazati da svaki pouzdani metod sticanja istinitih verovanja koji istrazivac moe da upotrebi moa biti onaj koji ukljucuje istrazivacevo posedovanje svesnih razloga za verovanje- mada& išto tako nije teško uvideti zašto ce mnogi u stvari tako postupiti. Pogresno bi bilo samo dogmaticki tvrditi da znanje mora imati ijednu od ovih razlicitih implikacija i da stoga *v+& kako je do sada odredjeno& nije dovoljno za znanje. Poprilicno je očigledno& u stvari& da svakodnevni pojam znanja nema prvu od dve implikacije *da ako neko zna& on zna i da mora biti siguran u to što zna+# a mogu se i konstruisati primeri koji snazno sugerisuzadanekoga on nema implikaciju kojoj se moraju svesni osecanja razlozi U na primer& koni je trecu pouzdano& ali bezpo promisljanja& bio uposedovati pravu u pogledu druge osobe& sasvim prirodno bi se reklo da zna sta ta osoba oseca. o je samo svakodnevni govor: ali uspostaviti slaganje sa apsolutnio minimalnom svakodnevnom koncepcijom znanja predstavlja sve što se trazi na ovom nivou. Tazume se& ovime se ne iskljucuje da neko moe pokusati da pokae kako je ova svakodnevna koncepcija u stvari neadekvatna. !tvar je u tome da bi svaki takav pokusaj trebalo da od te tacke krene kako bi izveo jace uslove iz zahteva ili iz zahteva nekog drugog modela kojim je takvo svrhovito istraivanje zamenjeno. 1naj ko moe uspesno da obavi takvo izvodjenje& postavice u stvari jedan jaci zahtev pred znanje& a ne samo *neplauzibilno+ tvrditi da su ti zahtevi poštovani na način na koji mi obicno koristimo taj pojam.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
27/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
%eđutim& pre nego što moemo da tvrdimo da je *v+ dovoljan uslov za znanje cak i u sasvim minimalnom smislu koji je u skladu sa najmanje kritickom svakodnevnom upotrebom& moramo poblize da razmotrimo svojstvo E . o svojstvo se tice načina na koji neko stice verovanje# ali& kao što je vec pomenuto& postoje neka pitanja o tome kako takve načine valja izdvojiti. 'asakako procena verovatnoce da neki način$ do vadjenja istinitog verovanja zavisi od toga taj način$ individuiramo. !toga&dovodi postupak iz knjige$očigledno daje prilicno male izglede za istinito verovanje& a vadjenje iz knjige koja je sluzbeni godisnjak$ & mnogo vece. (alje& kao što bi se ocekivalo u stvari koja ukljucuje pojmove kakav je i pojam verovatnoce& nije nuzno slucaj da speci"icnije odredjenje pruza vece izglede. 1slanjanje na ocevica nije lose# oslanjanje na pijanog ocevica nije tako dobro# oslanjanje na pijanog i zlonamernog ocevica je jos gore& a oslanjanje na !mita& koji je pijan& zlonameran i jos mnogo toga& prilicno je beznadezno. 1vime se ne porice istinitost stava oslanjanje na ocevica je srazmerno dobar način sticanja *nekih vrsta+ istinitog verovanja$ zato što on ne povlaci stav svaki slucaj oslanjanja na ocevica je& uzet ponaosob& slucaj prilikom koga je verovatnije da ces biti u pravu nego da ces gresiti$. Pitanje o tome da li je u datom slucaju verovatnije da ste u pravu nego da gresite svakako zavisi od mnogih drugih cinjenica koje se ticu tog slucaja U i to bar nije sporno nezavisno od toga koju teoriju verovatnoce usvajamo i& shodno tome& nezavisno od toga koji smisao pripisujemo izrazu verovatnoca da budete u pravu u datom slucaju.$ Ali način na koji je& prilikom razmisljanja o aktivnostima istrazivaca& uvedeno svojstvo E & ne primorava nas& niti nas ohrabruje& da sada de"iniciju ovog svojstva citamo u svetlu tih poslednjih razmisljanja& tako kao da se njome kaze proizvedeno na način za koji se& kada se što potpunije i speci"icnije odredi&ispostavlja da cini znatno verovatnim da verovanje bude istinito u datom slucaju& -ma sta to znacilo. %otivacija da se E uopste ukljuci u razmatranje izgleda da nam je pruzila osnovu samo da ga citamo kao proizvedena na takav način da su& uopste uzev& verovanja koja su tako proizvedena verovatno istinita. Ali akocak je sve je sadrzanosmislu& u E & onda ne ce moemo smatrati jednu stanjevrstu *v+ dovoljnim za znanje ni ušto minimalnom pošto ono dopustati slucajevauslovom koja sigurno nije znanje ni po kom prirodnom kriterijumu: rec je o jednoj vrsti slucajeva u kojima neko koristi pouzdan metod i stice verovanje koje je istinito& ali u kojima upotreba tog metoda nije imala nikakvog udela& ili odgovarajuceg udela& u njegovom uspehu.8 ako 0 3 ak&i
sl;aje&i, ili ar !ni /#e s (ristni s&esni razl!zi, ;est! s nazi&ani -etijeovim 4-ettier5 primerima, z!/ #mn#a Getijea k!ji je skren! (aznj na nji-!& zna;aj s&!m ;lank HDa li je !(raan! istinit! &er!&anje znanjeKJ HIs Lsti@e# re )elieA n!le#/eKJ Anal!sis 23 1963 (!minjanje Dz!ns!n!&!/ B!r#a je zaje#ni;k! (rimerima k!ji sle#e i Getije!&!m sl!zenijem (rimer. %!st!ji mn!/! n!&ija literatra ! !&!m (itanj i (itanjima k!ja s s njim &ezi za klazl k!ja /lasi Hez lazni- lemaJ, a na k!j se nize reAerira, &i#eti Gilert +arman, Hn!le#/e, InAeren;e an# M(lanati!nJ, American Philosophical 6uarterl! 5.3 1968, str. 164.
7R http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
28/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
moe verovati da neko u njegovoj kancelariji poseduje automobil marke >ord. 1n ovo veruje zato što veruje da (zons& koji je u njegovoj kancelariji& poseduje >orda. 1n to veruje zato što je cuo da (zons govori o svom >ordu& zato što je video (zonsa kako se odvozi u >ordu& itd. Ali (zons u stvari ne poseduje >orda# svedocanstva su bila proizvod koincidencije ili proizvod obmane. %eđutim& Oraun& je ima takodje u tojverovanje& kancelariji& zaista poseduje iako 0 nema razloga da to misli# takokoji da 0 istinito verujuci da neko u>orda& toj kancelariji poseduje >orda. Ali u tim okolnostim sigurno niko ne bi rekao da je on to znao& cak i ako je imao istinito verovanje& a takodje i koristio jedan potpuno prihvacen metod& uobicajenu socijalnu opservaciju zajedno sa valjanim zakljucivanjem. L takvom slucaju ne valja to što su istinitost verovanja i upotreba metoda odvojeni jedno od drugog. Ako bismo pokusali da de"inisemo znanje& pokusali bismo da ih povezemo na neki prikladan i razumljiv način. Pojam znanja kojim trenutno baratamo izgleda da zahteva nešto što je slicno jednoj klauzuli o kojoj je raspravljao 5arman& a koju moemo nazvati pravilom odsustva laznih lema$: ako rekonstruisemo put do istinitog verovanja u obliku eksplicitnog argumenta& onda& da bi istinito verovanje bilo znanje& ne sme sustinski zavisiti od bilo kog lang iskaza& kao što je 0-ovo verovanje da je neko u kancelariji posedovao >orda sustinski zavisilo od lang verovanja da je (zons posedovao >orda. 1vde ne pokusavamo da pruzimo jednu de"iniciju znanja i necu podrobno razmatrati pitanje kako istina i metod moraju da budu povezani da bi konstruisali znanje& kao ni pitanje da li je pravilo odsustva laznih lema$ najbolji način izrazavanja tog zahteva. ,pak& ono što nas zanima je motivacija za postavljanje takvog zahteva u okviru pojma znanja i kako se to moe odnositi prema motivaciji koji ima /& nas istrazivac u potrazi za istinom. Ako se zapitamo u cemu je smisao pravila odsustva laznih lema$ ili njemu analognih zahteva& sigurno cemo ga pronaci u sledecem: kada neko dodje do istinitog verovanja zahvaljujuci sreci& kao u slucaju sa >ordom& postoji jedan smisao u kome on mozda i nije koristio metod prilikom dolazenja do tog verovanja. ime se ne tvrdi da upotreba metoda nije igrala nikakvu ulogu u njegovom dolazenju do tog verovanja-to očigledno nije slucaj. !tvar je u tome što& uprkos koriscenju ispravnog metoda i dolazenju do istinitog verovanja i uprkos tome što mogu postojati izvesni aspekti upotrebe tog metoda koji su igrali neku ulogu u njegovom dolazenju do tog verovanja& oni aspekti metoda koji metod cine genealno ispavnim nisu bili bas ti koji su ovom prilikom doveli do njegovog verovanja u jedan istinit iskaz& a ne u jedan lazan iskaz. L tim okolnostima moemo reci da je istinitost verovanja akcidentalna na metod. 1pste verovanja obelezje uobicajenog pojma znanja je da se zahteva da to uneodnosu bude tako# da istinitost ne bude akcidentalna u odnosu nanjime metod ili način na koji je ono proizvedeno. eško je detaljno razluciti sadrzaj tog zahteva& ali& uopsteno govoreci& moemo uociti da to jeste zahtev i moemo uociti u cemu je njegov smisao. (a li bi /& istrazivac koji traga za istinom& trebalo da bude zainteresovan za slican zahtevI !vakako da bi. Pošto su istinita verovanja ono što zeli& on se kao svestan istrazivac u nemagijskom svetu morao opredeliti da ih stice pouzdanim načinima. Akcidentalno istinita verovanja& mada mogu delovati kao dobrodosla samo zato što su istinita& u stvari predstavljaju jedan podskup skupa verovanja za koja su njegovi metodi irelevantni# zavisno od njegovih strategija istraivanja& ona mogu išto tako da budu i lazna& a to stanje stvari on ne moe zeleti. ako u okviru opisa stanja za koje& s duzim oprezom& moemo reci da / u njega zeli da dodje& naime stanja
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
29/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
*v+
/ istinito veruje da p i njegovo verovanje ima svojstvo E &
E moemo citati kao
pikladno proizvedeno na takav način da su verovanja proizvedena na taj način uopste uzev istina& gde prikladno$ znaci da istinitost verovanja nije akcidentalna u odnosu na ono što taj načinu njegovog proizvodjenja cini generalno pouzdanim načinom proizvodjenja istinitih verovanja. 1vako posmatrano& *v+ je sigurno dovoljno za znanje. (akle& krenuvsi samo od ideje traganja za istinom u ne- magijskom svetu i tako od upotrebe metoda istraivanja od strane tragaoca za istinom& dolazimo do zakljucka da je traganje za istinom traganje za znanjem. ,pak& pojam znanja je vrlo neambiciozno upotrebljavan& a ne podrazumeva nikakvu vrstu izvesnosti ili nesumnjivosti. (ekartov korak u tom pravcu je ono što ce nas sada zanimati. (rzeci se samo generalno pouzdanih metoda& / ce skoro sigurno imati neka lazna verovanja. Ako razmisli& on moe znati da ce skoro sigurno imati neka lazna verovanja& ali& što je veoma očigledno& nece znati koja su U ako bi znao& ne bi ih ni imao. (akle& metodi nisu savrseni& a i / zna da nisu u tom smislusavrseni da daju samo istinita verovanja. Ali oni itekako mogu biti ono najbolje što / moe da upotrebi- ne moe postojati način na koji / moe znatno promeniti odnos između svojih verovanja u korist onih koja su istinita& bar ne u sklopu ciljeva koji su mu išto tako vazni. 'e moe postojati metod koji radikalno iskljucuje lazna verovanja& a da ipak dovodi do nekih verovanja ili bar nekih ne-trivijalnih verovanja. Tazume se& / se opredelilo da bude u pravu& a ne da bude sveznajuc: on zeli da *u idealnom slucaju+ sva njegova verovanja budu istinita& a ne da *cak ni u idealnom slucaju+ veruje u sve što je istinito. Ali on sigurno zeli da ima neka verovanja# i zeli da ih ima o stvarima koje ga zanimaju. ipicna situacija je da se odnos istinitih i neistinitih verovanja moe unekoliko poboljsati bez ikakvog napustanja bilo koje klase verovanja& ali bi cena takvog postupanja bila suviše visoka sa stanovista drugih aktivnosti * ukljucujuci i druge aktivnosti istraivanja+ . / bi mogao biti kadar da na plodan način dalje istrazuje pouzdanost datog metoda ili to da li je njegova primena u datoj prilici bila prikladna& ali takve aktivnosti oduzimaju vreme i cijeslucaju. bi trosenje u datom ivotu& slucaju ulaganje moglo biti nepromisljeno# a nemoguce je trositi ih bas usnagu& svakom L stvarnom napora u istraivanje u znacajnoj meri zavisi od stepena rizika: rezervoar sa gorivom detaljnije pregledamo pre voznje preko !ahare nego pre voznje kroz grad. !taviše& jedna stvar je vazna u pogledu prakticnih& tako i u pogledu istraivanja koja su više teorijske prirode& a tice se toga da je svako od nas istrazivac među drugim istrazivacima i da postoji podela epistemickog posla& tako da& ono što je * u ovom ekonomskom smislu i u smislu teorije odlucivanja+ za osobu 1 racionalno da podrobno istrazuje& za osobu 2 je racionalno da veruje osobi 1 na rec. !ve su ovo razlozi zbog kojih / u okolnostima koje ga svakodnevno okruzuju ili ne moe da poveca broja svojih istinitih verovanja u odnosu na neistinita verovanja ili ne bi trebalo da smatra da je to uopste racionalno pokusavati. /li nijedno od ovih azmatanja ne mo!e se pimeniti na *ekatovo ista!ivanje. (ekart je sebe beomaobazrivo predstavio kao 8S http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
30/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
nekoga ko je trenutno iskljucivo posvecen istraivanju i kao nekoga ko& dokle god to cini& nema nikakvih drugih interesa. 1n stalno iznova naglasava& kao u gore citiranom *str. /RC+ pasusu iz spisa *iscouse & da njegovu !umnju$& njegov instrument re"leksivnog istraivanja& ne treba uplitati u prakticna pitanja: išto tako& nikakve vrednosti izvedene iz tih pitanjau potpunosti ne pogadjaju istraivanje. !trateska racionalnost vodi istraivanje bi da bude unutrasnja u odnosu na njega: u okvirukoja ovog poduhvata nisutrebalo vazna pitanja o tome sta& u opstem ekonomskom smislu& vredi istrazivati ili proveravati. !taviše& (ekart ne samo da je posvecen jedino pitanjima istraivanja & vec je i jedini istrazivac. 1n otelotvoruje racionalno istraivanje& iskljucujuci& da tako kazemo& sve drugo i svakog drugog. 4ada je poduhvat na ovaj način odredjen i sve dok se ostaje u njegovim granicama& vecina razmatranja koja u /-ovoj svakodnevici& racionalno posmatrano& imaju neku tezinu protiv njegovih napora da poveca broj svojih istinitih verovanja u odnosu na broj neistinitih verovanja& jednostavno padaju u vodu. Preostaje pitanje koje smo prvo pomenuli& a tice se stepena u kojem on mo!e povecati broj istinitih verovanja& a da neka& ili bar neka& ne- trivijalna verovanja i dalje zadrzi. !tvar je u tome što (ekart pre nego što se upusti u svoje istraivanje prošto ne zna moe li sa ili ne moe do sadrzajnih verovanja doci metodima kojima se ištovremeno iskljucuju lazna verovanja. Ako je to& pak& neizvesno& onda& sve dok su istina i *videli smo+ znanje njegovi ciljevi& vredi pokusati da se to otkrije. 0nacajno je da postoje dva razlicita nivoa na kojim bi se moglo reci da ovo valja preduzeti. 'azovimo perspektivu iz koje su sva strateska razmatranja ostavljena po strani&izuzev onih koja su unutrasnja u odnosu na istraivanje i traganje za istinom& perspektivom 3istog istazivaca# za naseg prvobitnog sakupljaca istina& osobu /& bi se moglo reci da postaje ;isti istrazivac kada izgubi sva interesovanja osim interesovanja za znanje. ada je& u okviru perspektive 3istog istrazivaca& trivijalno istinito& da je praksa pokusavanja da se iznadju metodi koji maksimiziraju broj istinitih verovanja ona koju vredi usvojiti& zato što unutar te perspektive nema niceg vrednijeg od traganja za istinom. %eđutim& zacelo postoji i jedno drugo pitanje& upuceno (ekartu ili bilo kom drugom coveku& a tice se svrsishodnosti privremenog prihvatanja perspektive 3istog istrazivaca# odgovor na to pitanje mora& pak& doci izvan te perspektive i biti sagledan u svetlu sire svrsishodnosti za ljudski ivot. 'a dublje razloge za prihvatanje ovog projekta ili& alternativno gledano& za njegovo odbacivanje& vraticemo se na kraju ovog poglavlja. ,pak& za sada& moe se reci da to nije očigledno nerauman %oglo bidaseselako ispostaviti da bi iskljucivo intenzivno posvecivanje& na nekopoduhvat. vreme& pokusaju poveca broj istinitih verovanjaiznatno doprinelo uobicajenom istraivanju izvan te prakse& pruzajuci bolje metode za istraivanje cak i kada ja istraivanje ograniceno& kao što to 3isto istraivanje nije& spoljasnjim razlozima. akvi ucinci bi mogli biti javno dobro& proizvod toga što je (ekart nakratko postao& jednom za svagda& ;isti istrazivac. Ali& alternativno gledano ili išto tako& mogao bi postojati jedan ucinak ove prakse koji ne bi bio javno dobro& vec bi se saštojao u tome da bi za razne pojedince bilo svrsishodno da& jednom u ivotu& zauzmu ovu tacku gledista& ukoliko što bi skepticka disciplina 3istog istraivanja svakome od njih pomogla da bolje upotrebljava svoj razum. (ekart je usvojio oba ova načina gledanja na projekat. 'ijedan od njih se ne poklapa u potpunosti sa trecim načinom gledanja na njega# naime& kao na nešto što de"inise izvestan pristup jednom "ilozo"skom predmetu& odnosno teoriji saznanja- za neke "ilozo"e nešto što u
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
31/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
stvari de"inise taj predmet. 4ako projekat moe to postati predstavlja glavnu stvar koju cemo razmatrati kada se na kraju ovog poglavlja vratimo na ovo pitanje. Projekat posmatranja stvari iz perspektive 3istog istrazivaca je& dakle& (ekartov privremeni projekat i mi cemo ga slediti u toku dobrog dela ove knjige. ,z te perspektive& racionalnoajetakav prvometod potraziti metod istinitih verovanja koji 'ijedan je potpuno oslobodjen pogreske& mora biti sticanja metod koji ne dopusta gesku. metod ne moeod biti ove vrste& ukoliko je moguce da on bude ispravno primenjen& ali da verovanje koje je proizveo ipak bude lan. (akle& ;isti istrazivac mora da potrazi metod cija ispravna primena jemci istinu. !taviše& pošto se on bavi istinitim verovanjima& nije dobro speci"ikovati taj metod samo na apstraktan način& kao što bi& na primer& bio metod speci"ikovan samo kao: prihvatanje valjanih dedukcija iz istinitih premisa$. 'ijedan smrtni istrazivac& naoruzan samo tim metodom i nicim drugim& ne bi mogao da se usavrsi praksom prihvatanja onoga što mu se cinilo da su valjane dedukcije iz onoga što mu se cinilo da su istinite premise& a i ta praksa zacelo moe generisati pogresku. Potreban je metod koji ne dopusta pogresku i koji je epistemicki delotvoran. ime se dolazi do zahteva da verovanja koja taj metod generise moraju biti izvesna. 'a ovom mestu moemo reci da se traganje za istinom& koje je takodje *kao što smo videli+ i traganje za znanjem& pretvorilo u traganje za izvesnoscu. o se desilo zbog toga što je traganje za izvesnoscu jedini moguci put ka 4istom traganju za istinom& ka projektu povecanja broja istinitih verovanja koji uopste nije podlozan bilo kakvim drugim ogranicenjima. ;isti istrazivac polazi od situacije u kojoj on ima neka verovanja: verovanja za koja zna da nisu stecena na načine koji ne dopustaju pogresku& tako da zna sa implicitnom izvesnoscu da su neka od njegovih verovanja lazna. 'aštojeci& iz perspektive u kojoj se trenutno nalazi& da poveca broj istinitih verovanja do apsolutnog maksimuma& njegov prvi korak je da sacuva& među verovanjima koja trenutno ima& ona koja su stvarno izvesna& a to ce postici tako što ce iskljuciti ona koja to nisu. 4ada to ucini& ;isti istrazivac moe videti koliko mu je i sta od toga preostalo& i na osnovu toga proceniti kako napreduje cisti projekat sakupljanja istinitih verovanja. o je %etod sumnje i& bas kao što (ekart tvrdi u spisu *iscouse& on je racionalna posledica usvajanja perspektive onoga koji zeli da se posveti iskljucivo traganju za istinom. %eđutim& na ovom mestu je lakse uvesti pojam izvesnosti nego imati jasnu predstavu o njemu. 4ako izvesnost$ treba tacno shvatitiI Nedan pristup bi ovde bio da se pretpostavi da vstu iskaza-de"inicija prilikom trazenja verovanja koja ce biti izvesna& zapravoverovanja. trazimo jednu vrstu iskaza koji& kada se u njih veruje& moraju tvoriti istinita 'ajjednostavnija iskaza takve vrste bila bi sledeca: iskaz koji je takav da ako bi neko u njega verovao& onda bi logicki sledilo da je njegovo verovanje istinito. akav iskaz nazvacu nepogesivim.H !ticanje verovanja koja su u ovom smislu nepogresiva mora biti dovoljan uslov da ;isti istrazivac dobije ono što u osnovi zeli& to jest istinu& pošto sva nepogresiva verovanja u koja veruje moraju biti istinita. !taviše& pojam nepogresivosti je& za razliku od čistog pojma istine& jedan kognitivan pojam * on sustinski ukljucuje pozivanje na verovanje+ i u tom pogledu deli jedno vazno svojstvo sa pojmom izvesnosti. %oglo bi se pomisliti kako je nepogresivost jedna vrsta izvesnosti koju ;isti istrazivac zeli. ,pak& trebalo bi da budemo oprezni u vezi sa ovim& pošto 4 >a
(re;iznije s-&atanje ne(!/resi&!sti, (!tree termina HiskazJ i s tim (!&ezana (itanja, &i#eti D!#atak 1.
87 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
32/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
nije sasvim očigledno da je sakupljaj nepogresiva verovanja$ jedna epistemicki delotvorna maksima- mozda bi istrazivac mogao biti obmanut u pogledu toga koja su verovanja nepogresiva. o je jedna vrsta teškoce koju na ovom mestu ne moemo otkloniti. L razlicitim verzijama& ona stalno vreba (ekartovo istraivanje: mi cemo se potpunije suociti sa njom u sledecemnjome poglavlju str. RB.+C.* u originalnom izdanju& prim. Prev.+& a u stvari se necemo baviti* videti sve donize& Poglavlja !ledece& mozda u vecoj meri ohrabrujuce zapazanje je da bi nepogresivost mogla biti samo jedna vrsta izvesnosti. %ozda postoje verovanja koja su izvesna a da nisu na ovaj način nepogresiva& i u tom slucaju prihvatanje iskljucivo nepogresivih iskaza svakako nece biti uslov ,strazivacevog sticanja izvesnosti. (o razmatranja predloga ove vrste doci cemo veoma brzo. Ali& sta god da je slucaj& ovo makar ne izgleda kao nerazuman način za zapocinjanje %etoda sumnje: odbacivanjem onoga što nije nepogresivo. o moe biti prejako& ali ako moe biti sprovedeno& ne moe biti suviše labavo. Ako %etod zaista zapocne na taj način& odmah sledi da ce veliki skupovi iskaza koji su obicno bili prihvatani morati da se odbace. Lzmite samo iskaze kao što su iskazi %ogu da vidim što$& ;ujem udar groma$# dodajte im iskaze kao što su Wto je tamo$ ili o je bio udar groma$& koji sami ne pominju opazanje& ali u koje verujemo na osnovu opazanja i koji tvrde postojanje javno opazljivih objekata ili stanja stvari: nazovimo ih sve perceptivnim iskazima$. 1nda nijedan perceptivni iskaz nije po de"iniciji nepogresiv& pošto& ako je [ p\ neki takav iskaz& onda A veruje da [ p\& ali [ p\ je lan$& ne izrazava nikakvu protivrecnost. Ako odbacujemo sve osim onoga što je nepogresivo& moramo odbaciti sve perceptivne iskaze. Ali ovo odmah ponovo pokrece pitanje da li bismo morali da odbacimo sve osim onoga što je nepogresivo. %ozda taj program postavlja standarde izvesnosti na pogresno mešto cak i u odnosu na zahtevne ciljeve 3istog istrazivacaI Lzmite bilo koji perceptivni iskaz& kao što je iskaz %ogu da vidim što$. 1n nije nepogresiv: ali time se samo nešto govori o samo jednoj klasi okolnosti U sve što on znaci je da su mogle postojati neke okolnosti u kojima sam verovao da sam video što& a da je to verovanje bilo lan. Ali ne sledi da je svakom prilikom kada sam verovao u taj iskaz& taj iskaz mogao biti lazan. ;injenica da on nije nepogresiv samo znaci da postoje neke okolnosti U na primer& pri losem osvetljenju& u nepoznatoj sobi& kada sam bez svojih naocara U kada bih mogao pogresno verovati da se predamnom nalazio što# ali ta nesumnjiva cinjenica ne znaci da sada& kada je dobro osvetljenje& kada sam sasvim pribran& kada su mi naocare na nosu& te kada sam okruzen poznatim namestajem& ne mogu& uprkos svemu tome& ispravno misliti da je moguce da tamo nema štola$ ili da mozda gresim$. L ovom pogledu& nepogresivost je slicna kontingentnosti. ;injenica da je neki iskaz kontingentan U tj. (a je mogao biti *logicki+ neistinit U ne implicira da bi on sada mogao biti lazan. (ekart je ponekad bio optuzivan da je %etod sumnje& ili makar njegovu primenu na perceptivne i slicne slucajeve& izgradio na ovoj zbrci vezanoj za kontingentnost# ali& kada je rec o (ekaru& to nije tacno. 'jega zanima pogresivnost& a ne kontingentnost *njegove prve vazne nepogresive istine ce u stvari biti kontingentne+. !taviše& on cak ni ne pretpostavlja da postoji neposredan prelaz od pogresivosti nekog iskaza ka njegovoj neizvesnosti u svakom datom slucaju. 3istom istrazivacu su potrebna dodatna razmisljanja da bi do toga dosao& a ona se javljaju u jednom prelazu koji (ekart na veoma jasan način cini kako u cetvrtom delu spisa *iscouse tako i u Pvoj meditaciji *a takodje i u )echeche da la ,5it5: Z J/S "".
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
33/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
5T/ 8/8 "".+. o je prelaz od povremenih pogresaka cula ka pitanju snova. Drsta pogreske koja se sastoji u pogresnom opazanju oblika udaljenog tornja U da uzmemo jedan od (ekartovih primera U 'e prenosi mogucnost pogreske na svaki slucaj vidjenja tornja& a jos manje na svaki slucaj opazanja bilo cega# pogreske u mojim snovima$ bi mogle to da ucine. sadadaveruje *bardok onoliko cvrštoverovao koliko veruje u bilo sta drugo što se tice njegove(ekart proslosti+ je cešto& je sanjao& sa najpotpunijom mogucom ubedjenoscu u istinitost stvari koje su bile lazne# te da u dato vreme nije bilo nicega što bi ga navelo da u njih sumnja. Pogreske koje je ranije razmatrao& a koje su se javljale zbog loseg osvetljenja& udaljenosti& te bolesti& opiru se uopstavanjima bar zbog toga što su razmatranja uslova opazanja u datom tenutku mogla izazvati sumnje: pošto je sada potpuno promisljen i obazriv& on moe ustanoviti da ovo nije slucaj u kojem se javljaju narociti obmanjujuci uslovi U drugim recima& sumnja se ne da generalizovati na sadasnji slucaj. 'o& buduci da nas snovi potpuno obuzimaju& (ekart smatra da nam razmisljanje ne omogucuje da situaciju& kada se u njoj nalazimo& iznutra prepoznamo kao narocitu: otkrice pogreske je u tom slucaju u celosti i bezuslovno retrospektivnog karaktera. Ako je tako& ima li cega u situaciji u kojoj se trenutno nalazimo što bi nam jemcilo da ona nece biti pracena retrospektivnom ispravkom.I 0a razliku od prethodnih sumnji& sumnja na osnovu snova se moe generalizovati. Nedan vazan aspekt toga je da se ona moe generalizovati u odnosu na svoj predmet. Prethodne vrste pogreske vaze za pojedinacne klase objekata ili uslova: prelamanje svetlosti *kada je rec o uobicajenim perceptivnim pogreskama+ utice na izgled stapova u vodi i na jos nekoliko stvari# zutica& kako se tvrdi& utice na izgled boja. Ali& sve što mogu da opazam& mogu i da sanjam da opazam. 4ada se suocim sa naizgled prelomljenim stapom& to što sam doziveo iluzije prelamanja svetlosti moe me uciniti obazrivim# situacija se odlikuje time da predstavlja situaciju naizgled prelomljenog stapa& tj. (a u njoj mozda dolazi do iluzije koja je posledica prelamanja svetlosti. Ali& pošto mogu i da sanjam sve što opazam& bilo koja situacija& bar što se tice delova koji je naizgled sacinjavaju& moe biti situacija u kojoj sanjam# a pošto se snovi cešto odlikuju potpunom uverljivoscu koja& staviše& cešto ostaje cak i kad postavim pitanje da li sanjam& cinjenica da jesam i da ostajem potpuno uveren da ovo sada nije situacija u kojoj sanjam ipak nista ne doprinosi pravoj izvesnosti da ovo nije takva situacija. ako bi bilo koja situacija koja je naizgled situacija opazanja& mogla biti situacija u kojoj sanjam: ali ako je to situacija u kojoj sanjam& onda moje prividne percepcije nisu verodoštojne& a moja perceptivna verovanja o njoj su lazna. (akle& u bilo kojoj datoj prilici& nije izvesno da su moje percepcije mogla bi biti verodoštojne# svaka data situacija 'ije lako proceniti snagu argumenta kojiiluzija. se oslanja na snove. *%ozda valja primetiti da je (z. 6. %ur& koji je silovito ili bar tvrdoglavo tvrdio da je siguran kako je u odredjenoj prilici video neki materijalni objekt& kao na jedinu opomenu ukazao na mogucnost da mozda sanja.J+ (a ne bi na ovom mestu kocio razvijanje (ekartovog argumenta& detaljnije razmatranje argumenta koji se oslanja na snove pomerio sam u dodatak *(odatak 8+. 0a sledeci deo argumenta cu pretpostaviti da nas je (ekart pomocu argumenta koji se oslanja na snove adekvatno uverio da u svakom slucaju kada nam se cini da nešto opazamo moemo pogresiti. Lskoro cemo u stvari videti da (ekart ionako koristi argument koji se oslanja na snove samo kao privremeno odmoriste na putu sumnje: na kraju ce ga on ostaviti za sobom. 5 HD!kaz
(!st!janja s(!ljasnje/ s&etaJ H%r!!A !A an Mternal *!rl#J, Philosophical
Papers, e#. +. D. Neis N!n#!n, 1959 str. 149.
8H http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
34/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
Pretpostavimo& dakle& da smo dopustili da u svakom datom slucaju kada mislim da opazam mogu da pogresim& buduci da je moguce da sanjam. %oramo naglasiti da se ovde ne radi o tome da li su relevantni perceptivni iskazi pogresivi: to je dakako tacno& ali nije dovoljno da svaku situaciju ucini podloznom sumnji& i (ekart ne pretpostavlja da je to dovoljno. ,što tako& nije rec tome opsteg da li je zapazanja& iskaz 'e sanjam$ pogresiv& takodje dovoljno. tome da&samo poredo ovog nijedan dati slucaj što ne moe danije se izdvoji kao!tvar slucajjeuu kojem ne bi bilo moguce da sanjam. ,deja da bih mogao& u datom slucaju& gresiti& ukljucuje pojam onoga što se cešto naziva epistemickom mogucnoscu& mogucnoscu koja zavisi od onoga što znamo. %isao mozda gresim$ u tom kontekstu predstavlja misao prema svemu što znam& ja gresim$# a ovo& u skladu sa visokim standardima 3istog istrazivaca koji traga za istinom bez izuzetka& zacelo treba citati kao prema svemu što znam sa apsolutnom izvesnoscu$. ,što ovako treba tumaciti i "ormulaciju koja eksplicitno koristi pojam mogucnosti: moguce ja da gresim$. 'o& kako god tumacili pojam mogucnosti& na epistemicki ili na neki drugi način& jedna stvar je jasna: iz za svako 6& moguce je da je ono F . ako je& u nekom smislu termina moguce$& za svakog datog coveka moguce da je mladji brat& ali ne postoji smisao termina moguce$ u kojem je moguce da su svi ljudi mladja braca. ,što tako& ako se termin moguce$ tumaci epistemicki: mogu biti nezainteresovan za srodstva drugih ljudi& tako da bi svaki dati covek mogao biti& prema svemu što znam& mladji brat& ali znam& i to sa izvesnoscu& da nisu svi ljudi mladja braca. ,zvesno je da (ekart& na kraju !umnje& dolazi do stava da je epistemicki moguce da su svi naizgled perceptivni sudovi pogresniB i da spoljasnji svet& pretpostavljeni objekt svih takvih sudova& mozda uopste ne postoji. ;ak i ako mu dopustimo da zastupa distributivni stav po kojem bilo koji od takvih sudova moe biti pogresan& svakako ce biti pogresno da iz toga izvede sveobuhvatan zakljucak da svi mogu biti takvi. Ali videcemo da on ne mora da napravi ovakvu gresku da bi dosao do svog zakljucka& i da to u stvari i ne cini. 1n ide od univerzalne mogucnosti iluzije ka mogucnosti univerzalne iluzije& ali ne pokusava da drugu izvede iz prve. ,pak& nezavisno od toga& dM se videti da ce se u odredjenom pogledu njegovo istraivanje kretati na skoro ištovetan način cak i ako on uopste ne izvede taj sveobuhvatan zakljucak. (ekart se& kao ;isti istrazivac& uzdrzava od slaganja sa svakim verovanjem u kojem otkriva mogucnost sumnje.sadrzi Lkoliko se uzdrzava od svakog verovanja& a svako perceptivno verovanje ponaosob mogucnost sumnje& onda setakvog uzdrzava od svakog od njih& a da ne mora nuzno da veruje da su sva lazna ili da bi zapravo sva mogla biti lazna. Tazmotrite jednu analogiju. (va coveka se nalaze u sumi u kojoj ima raznih vrsta pecuraka. Nedan od njih veruje da su sve te pecurke otrovne. (rugi veruje da su neke& no ne i sve pecurke otrovne& ali ne moe da utvrdi koje jesu a koje nisu. 1n razumno usvaja strategiju da ne jede nijednu pecurku koja je mozda otrovna. 1n ce se uzdrzati od toga da pojede bilo koju od pecuraka& što je način postupanja koji je usvojio i prvi covek. (akle& načini postupanja se 6 "re#i
za(aziti (!sle#i; #a st!/a k!ntra#ik;ija je#n!/ (er;e(ti&n!/ s#a nije i sama
(er;e(ti&ni s#. =!i;ajena ne/a;ija s#a HIs(re# mene se nalazi st!J, k!j!m se O /r! /!&!re;i O t&r#i #a !n! st! se nalazi is(re# mene nije st!, sam! je k!ntrarna (r&!itn!m s#, a (! Dekart!&!j (ret(!sta&;i !a m!/ iti lazna.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
35/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
podudaraju& iako su verovanja iz kojih proisticu razlicita. L stvari& (ekart zaista zastupa jaci& sveobuhvatni stav o perceptivnim sudovima& ali analogija sa pecurkama kazuje da on to ne mora da cini da bi dosledno sledio %etod sumnje sa slicno radikalnim ishodom. Analogija sa pecurkama ilustruje i bitnu crtu 3istog istraivanja. Nedan aspekt slucaja sa pecurkama je sledeci: način postupanja koji usvojiodadrugi covek drugog je očigledno razuman samo ako se izvesne stvari podrazumevaju U najeprimer& ima neceg za jelo. Ako nema niceg drugog za jelo& cak i način postupanja prvog coveka je razuman samo ako je skloniji da umre od gladi nego od trovanja. A bilo da ima ili da nema jos necega za jelo& razumnost nekog načina postupanja pretpostavlja vrednost koju osoba pripisuje ostajanju u ivotu. Analogno tome& covek koji bi verovao da su neka& ali ne sva& perceptivna verovanja pogresna& te bi se& zbog toga što ne zna koja su koja& opredelio da ne prihvati nijedno od njih& bio bi covek koji u stvari usvaja izvesna vrednovanja: on bi beskrajno mnogo poricao vrednost greske i radije ne bi imao nikakva verovanja nego što bi imao neko lan verovanje. 1vaj stav bi bio potpuno apsurdan kao stav u svakodnevnom ivotu& kako je to (ekart cešto isticao *za primer blizak ovom videti pismo 5
8B http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
36/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
laznaIC Tec je o zamisli po kojoj postoji sila koja smisljeno i sistematski deluje tako da osujeti ljudsko istraivanje i zelju za istinom. a zamisao veoma duboko pogadja nase pretpostavke: koliko duboko& moe se ilustrovati okolnoscu da je u savremenoj primeni teorije igara na racionalnost istraivanja& igra protiv prirode$ od samog pocetka zamisljena kaodva igraigraca& koju igra samo jedna osoba. 0amisao o zlom demonu je zamisao igre protiv sa protiv neograniceno dobro in"ormisanog i sposobnog protivnika. *1vo prirode njeno obelezje pruza nam odgovor na pitanje koje je postavio @ajbnic: zašto (emon& prema (ekartu& mora da bude zao.R+ Prema ovom testu& !umnja je prosirena i na Ooga i na proslost& na svaki sud o javno dostupnim objektima& ukljucujuci (ekartovo sopstveno telo: sada se& na ovom stupnju& sumnja u sve njih zajedno. L ovoj tacci& u kojoj dolazimo do potpuno hiperbolicne$ sumnje& kao što ju je (ekart nazvao& susrecemo se sa novom vrštom problema koji se tice znacenja onog stava na koji nas !umnja navodi da ga zastupamo. !ta je sadrzaj ideje da& uprkos tome što nam sve druge stvari uobicajeno izgledaju& "izicki svet mozda uopste i ne postojiI (a se do hiperbolicne sumnje doslo pukim uopstavanjem iz pojedinacnih sumnji koje smo ranije razmatrali& ne cini nam se da bi mogao postojati koherentan odgovor na ovo pitanje. !vi slucajevi pogreske koje je !umnja iskoriscavala na ranijim stupnjevima argumenata podrazumevali su upotrebu nekih opazanja da bi se ispravila druga opazanja& i dok bismo& u skladu s tim mozda mogli reci da u bilo kojem datom trenutku nismo apsolutno sigurni da je dato opazanje verodoštojno& ipak ne bismo mogli konzistentno reci da nijedno opazanje nije verodoštojno. *o je bio prigovor koga smo delimicno anticipirali raspravljajuci o analogiji sa pecurkama+. 1slanjanje na druga opazanja je upravo išto onoliko očigledno u slucaju sumnje na osnovu snova U sumnje koja nas je& kao distributivna generalna sumnja& ostavila na pola puta U koliko i u slucaju speci"icnijih vrsta gresaka za koje se (ekart uhvatio odmah na pocetku. 4oliko mi se samo cešto dogadjalo$& kaze (ekart u Pvoj meditaciji *D,, /& 5T/ /HJ-B+ da sam sanjao kako se nalazim na ovom mestu& da sam odeven& da sedim pored kamina& kada sam u išto vreme bio u krevetu& bez odece na sebi.$ Ali ovo tvrdjenje pociva na tome što se neki prethodni dozivljaji smatraju verodoštojnim: dozivljaj budjenja i tako dalje. 1no takodje pociva na nekim zakljuccima o drugim "izickim cinjenicama koji su doneti na osnovu tih dozivljaja& kao što je cinjenica da je pre budjenja lezao u krevetu. Ako bi hiperbolicna sumnja bila tacna& ne bi bilo takvih cinjenica& a dozivljaji koji izgledaju kao dozivljaji budjenja& i tako dalje& sami ne bi bili verodoštojni. 1datle sledi da je hiperbolicna sumnja u najmanju ruku nesrecno izrazena mislju dademozda sve *Z vreme *kako to na nekarakteristican način kaze u )echeche la ,5it5 J//&sanjamo 5T/ 8/H++# što(ekart je jos vaznije& sledi da hiperbolicnu sumnju ni na koji način ne mogu podrzati razmatranja izvedena iz pretpostavke da su pomenuti dozivljaji verodoštojni& niti ona moe na bilo koji način pocivati na necijem znanju da je& u proslosti& sanjao. 7 >a
nenat(rir!#n &erzij ist!/ teksta, &i#eti in/eni!zn knji/ %itera n/era %eter =n/er, 7)norance MA!r#, 1975. )il! k!ja (re#n!st na# Dekart!&im a(straktnijim misa!nim eks(eriment!m za k!j m!ze iz/le#ati #a je n/er!&a &erzija sti;e na !sn!& s&!ji- em(irijski- elemenata, s&akak! je nele/itimna ka! ske(ti;i, nemam! razl!/a #a &erjem! #a je nje/!& zamisljeni me-anizam !(ste me-anizam. 8 "i#eti (ism! Bse B!;-er iz 1676 Philosophical $ritin)s o /ei(niz &eryman e#n, N!n#!n 1934, str. 50.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
37/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
1na to i ne cini: konacna radikalizacija !umnje uzima ponešto sa prethodnih nivoa& ali ne pociva na poznatim cinjenicama sa kojima smo se susretali na tim nivoima jer bi time samu sebe pobijala. e cinjenice su koriscene pre svega da bi oslabila nase predrasude konacna radikalna sumnja podriva sve te poznate cinjenice zajedno. 1d njih uzima nešto što je sugerisano razmisljanjem o njima U izvesnusumnju sliku o na tome sta jesnova& verodoštojno opazanje. L 7eštoj meditaciji & retrospektivno razmatrajuci osnovu (ekart kaze *D,, CC& hr/ /R+: pošto ne verujem da stvari za koje mi se cini da ih opazam dok spavam& poisticu iz objekata izvan mene& nisam video zašto bih to u vecoj meri verovao u pogledu stvari za koje mi se dok sam budan cini da ih opazam.$ (ekart smatra samoocevidnim to da& ako imam verodoštojne opazaje& onda imama iskustvene dozivljaje koji su uzrokovani stvarima izvan mene. 1va ideja U nazovimo je kauzalnim shvatanjem opazanja$ U ugradjena je u hiperbolicnu sumnju. ,z nje sledi da svaki perceptivni sud implicira neki iskaz koji kaze da van nas postoje stvari koje izazivaju nase iskustvene dozivljaje. Ako je taj iskaz podlozan sumnji& onda je svaki perceptivni sud podlozan sumnji. !umnjajuci u taj iskaz mi smo primenili !umnju na sve njih odjednom& a ne pojedinacno# kao što je (ekart u stvari rekao da ce uciniti u pasusu koji sam naveo na pocetku *str. /RC+. 4akav je status kauzalnog shvatanja opazanjaI Ako je sumnjivo da postoje objekti izvan$ nas& u onom smislu u kojem ovo shvatanje zahteva& zar onda ne mora biti makar išto toliko sumnjivo da nasi uobicajeni sudovi opazanja impliciraju da ti objekti postojeI 1vo je način na koji bi na ovom mestu mogao argumentisati neki sledbenik (z. 6. %ura: ako se za neke zdravorazumske sudove u koje mi obicno verujemo sa visokim stepenom ubedjenosti kaze da impliciraju neki veoma opsti ili "izioloski iskaz ] i ] je podlozan sumnji& onda bi to trebalo da smatramo razlogom za kritikovanje pretpostavljene implikacije& a ne za kritikovanje nasih uobicajenih sudova na osnovu toga što je ] podlozan sumnji. !Mm (ekart u stvari nikada ne sumnja u kauzalno shvatanje opazanja: on kauzalni element smatra sastavnim delom pojma percepcije& u onom smislu tog termina u kojem percipiramo stvari kao što su štolovi. 1n u stvari takodje veruje& iako na ovom stupnju ne koristi to verovanje& da se sve što je izvan mene$ zna samo posredstvom ideja koje predstavljaju stvarnost& a koje su same neposredni objekti duhovnog saznanja. *Pismo 0ibije"u *Kibieu"+& /. januar /BH7: D,, HCH& 4/78# --- )ep.: D,, /R/& 5T/ BC-R+# ideje su ono što je& u opazanju& uzrokovanim spoljasnjim objektima. 1vo izlazi van okvira minimalnog kauzalnog shvatanja opazanja i& time što ima tezinu "ilozo"ske teorije& izgleda zaista otvoreno za ozbiljnu sumnju. ! druge neki kauzalni strane& cini Pravo se da jepitanje podjednako poricati da predstavlja deo pojma percepcije. je da liteško je minimalni smisao u kojem jeelement neki kauzalni element neosporno deo pojma percepcije dovoljan (ekartu da ga upotrebi u hiperbolickoj sumnji protiv svih nasih uobicajenih perceptivnih sudova uzetih zajedno. !teci cemo jasniju ideju o (ekartovim sopstvenim gledistima kada& mnogo kasnije& vidimo sta (ekart smatra da sam ja i& shodno tome& sta podrazumeva pod biti izvan mene. 4akav god da je tacno status i sadrzaj kauzalnog shvatanja opazanja& način na koji ih je (ekart koristio protiv uobicajenih perceptivnih sudova u hiperbolicnoj sumnji na znacajan način ilustruje njegov %etod. 1na nam narocito pomaze da otkrijemo znacaj koji neke od njegovih slika imaju za %etod sumnje: meta"ora o zgradi ili temeljima koja se cešto koristi& a 9 "i#eti
nize str. 23940 i 2846.
8R http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
38/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
u a u najrazvijenijem obliku je upotrebljena u 7edmim odgovoima# kao i slika bureta sa jabukama koja je upotrebljena u istim Odgovoima *D,, HR/& 5T/ 7R7+& prema kojoj je %etod nalik coveku koji vadi sve jabuke iz bureta jednu po jednu& pregleda ih& a zatim zdrave vraca nazad u bure. !matra se da se smisao ovog postupka sastoji u tome da se spreci da se neke eventualno pokvarene jabuke kojih bi tu umoglo zdrave. Ali lanst verovanja& za razliku od pokvarenosti jabuka& stvaribiti nijepokvare zarazna:i one istinito verovanje nista ne moe uciniti laznim& pa cak ni drugo lan verovanje. ,deja se& pre& mora saštojati u tome da jedno lan verovanje moe biti uslov da steknem ili zadrzim mnoga druga lazna verovanja& preko njegovih logickih relacija sa njima. ,ma nekoliko načina na koje bi se ovo moglo dogoditi: tako bih& u nekom holistickom usaglasavanju svojih verovanja sa ciljem da proizvedem koherentnu celinu& svoja verovanja mogao da krivo prilagodim nekoj lanj pretpostavci i da tako jos sve pogorsam. (ruga mogucnost je da zakjlucak moe biti dedukovan iz laznih premisa: u ovom slucaju& svakako nije nuznost da lanst bude preneta *pošto zakljucci koji su valjano izvedeni iz laznih premisa mogu biti istiniti+& ali ako dodjem do istinM& to ce biti samo zahvaljujuci sreci. %eđutim& za (ekarta u stvari nije najznacajnija ova mogucnost& vec njena suprotnost: mogucnost da moja verovanja mogu impliciati lazan iskaz& kao što sva moja perceptivna verovanja impliciraju& kako on pretpostavlja& mozda lazne iskaze o objektima izvan mene. L tome se sastoji glavna poruka slike o buretu sa jabukama i slike o zgradi i temeljima za %etod sumnje. (ekart na ovom stupnju ne tvrdi& kao što se cešto pretpostavlja& da cemo& ukoliko premise ucinimo izvesnim& valjanom dedukcijom iz njih doci do korpusa znanja koji ce biti potpuno izvestan. 1n pre tvrdi da nasa verovanja ne mogu biti izvesna dok god impliciaju ili petpostavljaju iskaze koji su neizvesni. L tom pogledu& %etod sumnje predstavlja jedan program kritike. 1vo je jedan& i to najslabiji& smisao u kojem se %etod sumnje moe smatrati instrumentom za obezbedjivanje temelja znanja$. %eđutim& bar se dva druga poduhvata mogu& u jacem smislu&podvesti pod taj naziv. Nedan se sastoji u pokusaju da se pronadje neki ograniceni skup iskaza koji ce biti izvesni i iz kojih ce se moci dedukovati celokupno znanje. L ovom smislu se mozda najcesce pretpostavljalo da se (ekart bavio temeljima znanja& ali ta pretpostavka je pogresna. 4ada se (ekart napokon vrati iz !umnje& i kada ponovo uspostavi verovanje u "izicki svet& priznace da moemo znati svakodnevne iskaze o tom svetu& dok god se ne bunimo u pogledu njihovog sadrzaja&/S ali on ne pretpostavlja& na primer& da iskaz Didim što$ moe ikada biti dedukovan iz iskaza koji su izvesni *bar ne zbog toga što smo i dalje skloni da povremeno gresimo+. %nogo bi plauzibilnije bilo tvrditi se su (ekart nadao da cemocidedukovati se celokupno naucno& teorijsko ili organizovano znanje o stvarima kaodašto zakoni prirode& iz ocevidnih aksioma. %eđutim& kao što cemo videti u poglavlju & nije sasvim jasno da je (ekart zaista verovao kako je ovo moguce. 1no što je za njega vazno& kako u pogledu licnih epizoda znanja kao što je ona da vidim što& tako i *što je znacajnije+ u pogledu naucnog znanja& jeste to što bi trebalo da budemo kadri da sa izvesnoscu znamo sledece: da cemo& ukoliko u obicnom ivotu sprovodimo svoje metode istraivanja bistrog uma i racionalno& u stvari doci do saznanja istina o svetu& a da nasa zamisao sveta nece biti sistematski iskrivljena ili pogresna. Pokazati da je ovo slucaj predstavlja osnovni cilj %etoda sumnje i to daje drugaciji smisao traganju za 10
snazi !&e k&ali@ka;ije &i#eti str. 2345.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
39/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
temeljima znanja$ U smisao u kojem se pokazuje da (ekart traga za osnovama mogucnosti znanja. 'a ovom mestu se na jednom znacajnijem nivou vracamo pitanju kako su motivisani %etod sumnje i projekat 3istog istraivanja u kojem on ima svoju ulogu. Lvek moramo imati umu da se uopste i ne postavlja pitanjesasvim da hiperbolicna neku racionalnu ulogu unaobicnom ivotu: !umnju treba shvatiti ozbiljno usumnja sklopu ima istraivanja o tome sta moemo znati sa najvecom izvesnoscu& kaze on Kasendiju *Kassendi+& ali mora se imati na umu distinkcija& na kojoj sam na raznim mestima insistirao& između ivotnih delatnosti i traganja za istinom$ *D )ep.: D,, 8JS& 5T7 7SB# c". Pinc. , /-8& kao i pismo iz avgusta /BH/: ,,, 8R& 4 //S+# a postojanje spoljasnjeg sveta je nešto u sta nijedan ozbiljan um nikada nije ozbiljno sumnjao$ *7inopsis %editacija: D,, /J-/B& 5r/ /H7-8+. L okviru projekta 3istog istraivanja& a s druge strane& hiperbolicna sumnja prirodno sledi. Pitanje kojim se sada dalje moramo pozabaviti tice se znacaja samog projekta 3istog istraivanja. Dec sam ukazao na neke koristi koje bismo mogli ocekivati iz ovog poduhvata& i koje su same po sebi mogle da nam pruze razlog da se u njega upustimo. !ve su bile takve vrste da se njima najviše pretpostavljalo kako projekat moe biti dobra ideja samo jednom u ivotu ili mozda jednom u ivotu jedne osobe. 'jima se nije pretpostavljalo da bi projekat u bilo kojem smislu mogao biti intelektualna nuznost. Ali ako se na projekat moe gledati kao na nešto što pruza osnove za mogucnost znanja& time se prirodno implicira da bez njega postoji sumnja u mogucnost znanja U sumnja koju bi projekat& ako bi bio uspesan& mogao utisati. !umnja u mogucnost znanja je skepticka sumnja& a %etod sumnje& shvacen kao odgovor na tu sumnju& poprima oblik peventivnog skepticizma& ciji je cilj da pruzi odgovor na skepticke sumnje tako što ih prihvata dokle god ih je moguce prihvatati& a zatim prelazi na drugu stranu. Ako se projekat 3istog istraivanja shvati& kao što su ga neki "ilozo"i shvatali& kao nešto što de"inise jedan ceo predmet U teoriju saznanja U to je zbog toga što se pretpostavlja da ukoliko se taj projekat ne moe sprovesti& nece postojati odgovor skepticizmu& te ce ostati neceg nejasnog ili sumnjivog u pogledu mogucnosti znanja u celini. Ako projekat 3istog istraivanja moe uspeti& onda je jasno da je znanje moguce. o ce bar postati jasno ako potpuno razotkrijemo nešto što je samo implicitno bilo prisutno u dosadasnjem opisu projekta: da ukoliko ,strazivac moe da prepozna neke stvari koje su izvesne& onda iz tog prepoznavanja moraju proisteci trajna stanja znanja koja ce on moci da zadrzi& kako na putu samog 3istog istraivanja& tako i nakon njega& u obicnom ivotu. Nasno je da se pošto u tomeje mora ogledatiocigledan& uspeh projekta& da bi od neke stvarne kognitivne koristi# ovaj zahtev pokazace se on da uopste on ima bio znacajne posledice& kojima cemo se baviti u poglavlju C. Ako projekat moe da se sprovede& onda je znanje moguce. Ali ideja do koje smo sada dosli zahteva nešto suprotno& da ce se& samo ako projekat moe uspeti& pokazati da je znanje moguce. 0ašto bi iko u to verovaoI Nos jednom je vazno istaci da ovo ne bi trebalo shvatiti kao čisto proizvoljan zahtev& kao puku opsesivnu zainteresovanost za vestacki skepticizam. ,što tako mislim da je pogresno ovo shvatiti samo kao jednu dodatnu aspiraciju za znanjem& jedan suvisni ideal koji je& bar 0apadni svet& sebi postavio.//Pre bi trebalo da podozrevamo kako u samom pojmu znanja ima necega što nas navodi na ovakav stav& što ga cini takvim da 11 "i#eti
na (rimer k!# Naseka !lak!&sk!/ Neszek !lak!ski, Husserl an# the earch
or 8ertitu#e Ce +a&en, 1975.
HS http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
40/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
nam izgleda sumnjivim da uopste moe biti bilo kakvog znanja ukolko projekat 3istog istraivanja ne moe uspeti. !ta znanje cini takvim da deluje problematicnoI %oglo bi se uciniti da postoji veoma jednostavan odgovor na ovo pitanje& koji pociva na stvari koju smo vec zapazili: da ako P implicira 8& onda& ako je 8 podlozno sumnji& P mora biti kao podlozno sumnji. *1vo moemo nazvati Principom sumnjivosti$.+ %oglo bi izgledati da je od ovog principa samo mali korak ka sledecem principu *koji moemo nazvati Principom neznanja$+: da ako P implicira 8& i mi ne znamo 8& onda ne znamo P # a na osnovu ovoga izgleda razumno zakljuciti da ukoliko ono što smatramo znanjem ima neke implikacije koje jos nismo istrazili ili testirali& onda ono u stvari nije znanje. Ali taj korak ka Principu neznanja nija valjan. !am Princip sumnjivosti je valjan& ako se shvati tako da znaci: ako P implicira 8 i postoji dobar razlog da se sumnja u 8& onda postoji dobar razlog da se sumnja u P . (odajmo tome jedan aksiom kojim se tvrdi da ako postoji dobar razlog da se sumnja u P & onda niko ne zna P # ili U kako bi se to moglo prepoznatljivije izraziti U ako / ima dobar razlog da sumnja u P & onda / ne zna P . Derujem da je ovaj aksiom previše jak# ali mnogi teoreticari saznanja su ga prihvatili& ukljucujuci (ekarta& a vazno je da ce ono na sta sada zelim da ukazem proci cak i ako taj aksiom prihvatimo. Princip neznanja ce slediti iz ovih premisa samo ako povrh toga pretpostavimo da postoji dobar razlog da se sumnja u bilo koji iskaz koji nismo ispitali i testirali# a ne postoji apsolutno nikakav razlog da se to pretpostavi U osim ako vec nismo prihvatili stanoviste %etoda sumnje& što je upravo ono što je ovim argumentom trebalo opravdati. L stvari& jasno je da je Princip neznanja sasvim neprihvatljiv# pošto svaki iskaz ima beskonacno mnogo implikacija& nijedan konacan duh ne bi mogao da zna *kao što Princip neznanja zahteva+ sve implikacije svega što zna. 0nanje zaista ima problematican karakter i zaista sadrzi nešto cime stalno priziva skepticizam. Pokusaj da se to razotkrije samo pomocu relacija između pojmova znanja& sumnje& izvesnosti i tako dalje& su izgleda ipak neuspesni i na karakteristican način pocivaju& kao i poslednji argument& na potpuno neplauzibilnim i cirkularnim pretpostavkama. ,zvor tog prizivanja lezi mnogo dublje. Pitanje o tome gde se on tacno nalazi je veoma teško# pokusacu da u glavnim crtama opisem jedan pristup za koji mi se cini da vodi u pravcu tog izvora. aj pristup polazi od jedne veoma bazicne misli: ako je znanje ono što pretenduje da jeste& onda je ono znanje o stvarnosti koja postoji nezavisno od tog znanja& i& u stvari *osim u posebnom slucaju kada je sama saznata stvarnost neki psiholoski entitet+ nezavisno od bilo koje misli ili iskustva. je znanje o onome što& ionako & postoji. mogao pretpostaviti ovoj misli0nanje nema niceg spornog& ali njene posledice mogu'eko biti ibizahtevne i zbunjujuce.da u Pretpostavimo da / i 0 ponaosob tvrde da imaju neko znanje o svetu. 1bojica imaju neka verovanja i& staviše& iskustva sveta i načine njegove konceptualizacije iz kojih su ta verovanja proistekla i koje ta verovanja izrazavaju: nazovimo sve ovo zajedno njihovom pedstavom o svetu *ili o delu sveta+. L odnosu na njihovo pretpostavljeno znanje& /-ove i 0-ove predstave se mogu itekako razlikovati. Ako obojica poseduju znanje& onda izgleda da sledi da moraju postojati neki koherentni način razumevanja zašto se te predstave razlikuju i kako se odnose jedna prema drugoj. Nedan veoma primitivan primer za ovo bi bio slucaj kada se / i 0 nalaze na razlicitim mestima# drugi primer bi mogao biti slucaj da su obojica tacno predvidjali kretanje planeta& ali posredstvom ralicitih& geometrijski ekvivalentnih sistema. , u jednom i u drugom slucaju&& moe se smisliti prica koja objasnjava kako i /-ova i 0-ova perspektiva
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
41/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
mogu biti perspektive iste stvarnosti. (a bi se razumela ova prica& potrebno je obrazovati koncepciju sveta koja sadzi osobe / i 0 i njihove predstave. / i 0 mogu i sami zauzeti ova gledista& ali to podrazumeva da su odustupili od svojih prvobitnih načina predstavljanja tih aspekata sveta. 'o& ovaj proces se& izgleda& moe nastaviti. Ner ako / ili 0 ili neka druga osobatoga na ovaj način dodje dou neku razumevanja ovih predstavu# predstava iali njihove sa svetom& to ce biti zbog što ih je smestila obuhvatniju ona ceveze jos uvek biti samo predstava koja ukljucuje svoja sopstvena verovanja& konceptualizacije& perceptivna iskustva i pretpostavke o zakonima prirode. Ako je to znanje& onda jos jednom moramo biti u stanju da obrazujemo koncepciju o tome kako bi se ono moglo odnositi prema nekoj drugoj predstavi koja bi podjednako mogla da pretenduje da predstavlja znanje# u stvari& moramo biti sposobni da obrazujemo takvu koncepciju u odnosu na svaku drugu predstavu koja bi mogla da na to pretenduje. Ako ne moemo da obrazujemo takvu koncepciju& onda izgleda da nemamo nikakvu adekvatnu koncepciju stvarnosti koja ionako$ postoji& predmeta svake predstave koja je znanje# ali ta koncepcija je na pocetku bila predocena kao bazicna za pojam samog znanja. 'ju bismo mogli nazvati apsolutnom koncepcijom stvarnosti. Ako je znanje uopste moguce& onda U kako se sada cini U mora biti moguca i apsolutna koncepcija stvarnosti. !ta se time zahtevaI Prirodan& mada veoma apstraktan razvojni tok izgleda da je& na ovom mestu& doveo do jedne osnovne dileme. ! jedne strane& apsolutna koncepcija bi se mogla smatrati potpuno praznom& speci"ikovana samo kao sta god te predstave predstavljaju$. L tom slucaju& ona više ne obavlja posao koji se od nje ocekivao i ne pruza dovoljan sadrzaj koncepciji o nezavisnoj stvarnosti# ona izmice toj slici& ostavljajuci nas samo sa mnostvom mogucih predstava koje valja uporedjivati jedne s drugima& bez icega što bi posredovalo među njima. ! druge strane& moemo imati neku odredjenu sliku o tome kako svet izgleda nezavisno od bilo kakvog znanja ili predstave# ali onda ponovo moemo pomisliti da je u pitanju samo jos jedna pojedinacna predstava o svetu& nasa sopstvena& i da nemamo nikakav nezavistan oslonac kojim bismo je uzdigli do apsolutne predstave o stvarnosti. 1vo je jedan krajnje shematski prikaz problema koji se iznova javljao u ištoriji 0apadne misli. Problem je "ormulisan pod uticajem "ilozo"ije posle (ekarta i on sam ga ne bi prepoznao# ali na (ekarta moemo gledati kao na nekoga ko u stvari pokusava da prevazidje gore navedenu dilemu i pokusava da& iz procesa 3istog istraivanja& izvuce jednu apsolutnu koncepciju stvarnosti. !am taj pokusaj i njegov neuspeh znatno su uticali na kasniji razvoj dogadjaja uda ovom pravcu misljenja ovajkoncepcija$ način "ormulisanja onoga što jeponudio (ekart pokusavao ucini+. 'adam se da ce*ukljucujuci se apsolutna koju je sam (ekart /7 ukazati tokom ove studije. 'o& sada se postavlja pitanje kako implicitna prisutnost apsolutne koncepcije u pojmu znanja ili& pre& obecanje jedne takve koncepcije& motiviše 3isto istraivanje. 3isto istraivanje& kako smo ga do sada razmatrali& predstavlja poduhvat otklanjanja svega spoljasnjeg ili svih kontingentnih ogranicenja prilikom traganja za istinom# ova ambicija& kao što sam ranije tvrdio& je i sama dovoljna da generise !umnju. Ali ako treba da pokusamo da utemeljimo apsolutnu koncepciju stvarnosti koju znanje& izgleda& zahteva& onda projekat presecanja svakog zamislivog izvora pogreske dobija novi znacaj. 'e radi se samo o prevazilazenju ogranicenja postavljenih istraivanju i stoga povremenih pogreski& 12 Le#an nar!;it!
&azan as(ekt te i#eje k!ji i m!/a! #a (!m!/ne #a se !na razjasni !#n!si se na #istink;ij izme#j (rimarni- i sekn#arni- k&aliteta &i#eti str. 23749.
H7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
42/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
kako nam se one ukazuju u sklopu naseg gledista& vec o prevazilazenju svake sistematske pristrasnosti ili iskrivljenosti ili jednostranosti u celini nasig gledista& u nasoj predstavi sveta: drugim recima& u prevazilazenju te predstave u smislu zauzimanja tacke gledista * apsolutne tacke gledista+ iz koje se moe razumeti njena veza sa stvarnoscu& iz koje se ona moe na razumljiv način povezatikoja sa drugim zamislivimcini predstavama. 1va motivacija 3isto istraivanje načinom za sticanje apsolutne koncepcije i stoga načinom da se pokae da je znanje moguce& razjasnjava nešto što je vec bilo prisutno u 3istom istraivanju kako je do sada bilo shvatano# naime& da čisto traganje za istinom tezi u izvesnosti protiv svake zamislive sumnje. o je vec bilo prisutno zato što je bilo ukljuceno u sprovodjenje& do krajnjih granica& cilja metoda koji ne bi trebalo da dopusta pogresku. Ali sada moemo videti dublji znacaj tog cilja i sta on podrazumeva jer& sa tacke gledista traganja za apsolutnom koncepcijom& razlika između izvora pogreske ili iskrivljenja koji je samo zamisliv i izvora koga smatramo empirijski delotvornim gubi na vaznosti. 1no o cemu sudimo kao o empirijski delotvornom je i samo "unkcija onoga u sta verujemo& nasih predstava o svetu i mora biti pokopano u toku kritickog traganja za apsolutnom koncepcijom. *Ali zar ne bi cak i ono što je za nas zamislivo moglo biti "unkcija nasih osobenih predstava o stvarnostiI 1vo ce u stvari za (ekarta biti problem& kao što cemo videti u poglavlju C.+ 4artezijanskom skepticizmu se cešto prebacivalo da se bavi pukim zamislivim izvorima pogreske i iskrivljivanja& a ne iskljucivo onima za koje moemo imati razloga da mislimo da se javljaju. Ali to je od apsolutno sredisnjeg znacaja za njegovu motivaciju koja *kako sam utvrdio+ ima korene u samom pojmu znanja. 1zbiljan prigovor kartezijanskom programu se ne sastoji u isticanju da "ilozo"ska sumnja nije obicna sumnja& niti cak da sumnja& kao delotvoran psiholoski stav& nije na mestu u "ilozo"skom kontekstu# (ekart se rado slozio sa oba zapazanja. 'iti je dovoljno samo tvrditi da obuhvatna kritika ili suspenzija verovanja uvek mora pocivati na drugim nesumnjivim pretpostavkama *nešto sa cim smo se ranije susreli& str. 7SH.+ o moe biti istinito& ali bez neke sire teorijske potkrepljenosti moe biti podrzano samo pracenjem puta 3istog istraivanja i pokazivanjem u cemu on gresi. 1zbiljan nivo kritike pre pociva u argumentu kojim se tvrdi da se dublja motivacija za 3isto istraivanje gubi& zato što apsolutna koncepcija ne moe postojati i zato što je traganje za arhimedovskom tackom oslonca zasnovano na iluziji. 1vo moe biti istinito U iako& raspravljajuci o tome& moramo biti spremni da razlikujemo dva razlicita pitanja# pitanje da li apsolutna koncepcija moguca i da li se ta izvesnozti koncepcija mora zasnivati na (ekart ga jadrugi interpretiram& pretpostavljao povezanost te dve ideje& .kao i štoje& su kako to mnogi cinili& ali implicitno mozda je traganje za izvesnoscu samo jedan od pristupa kojim se moe steci takva koncepcija. %ozda postoje i drugi pristupi: to je problem koji cemo ponovo dotaci. Ali ako uopste nema moguceg pristupa i ako je ceo pojam apsolutne koncepcije iluzoran& onda ce biti bolje ukoliko se oslobodimo druge iluzije U da znanje zahteva apsolutnu koncepciju. Ako je ono zaista zahteva i ako je ta koncepcija nemoguca& onda je i znanje nemoguce i mi cemo morati da se zadovoljimo necim manjim. %nogi bi tvrdili da nam je sada bliska situacija u kojoj se zadovoljavamo manjim od onoga što predstavlja apsolutna koncepcija i da moemo& kao moderni ljudi i za razliku od ambicioznih i samouverenih mislilaca proslih vekova& operisati slikom sveta koju na re"leksivnom nivou moemo prepoznati kao potpuno zavisnu od naseg jezika& naseg pojmovnog okvira U i najuopstenije govoreci& od nase situacije. Ali nije jasno u
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
43/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
kojoj meri zaista moemo operisati takvom slikom i nije jasno da takva gledista implicitno ne pocivaju& u svom samorazumevanju& na nekoj pretpostavljenoj apsolutnoj koncepciji& kao okviru unutar kojeg se nasa situacija moe na razumljiv način dovesti u vezu sa drugim mogucim situacijama. Ako zaista moramo da se zadovoljimo necim manjim& teško da bilo ko ima zadovoljavajucu ideju o tome koliko to manje treba da bude i kako da njime budemo zadovoljni. Poslednja stvar koju treba reci o (ekartovom projektu jeste da se on radikalno zasniva na perspektivi prvog lica. 'eki "ilozo"i su pretpostavljali ili podrazumevali da najosnovnije pitanje teorije saznanja mora imati oblik sta ja mogu da znam$& a (ekart je među njima& mozda i prvi među njima. ,pak& veoma je zanimljivo i delikatno pitanje u kojoj tacci perspektiva prvog lica& na neki metodoloski znacajan način& ovladava (ekartovim istraivanjem. 1n uvodi traganje za istinom u stilu prvog lica kako u spisu *iscouse& tako i u %editacijama *ja$ iz spisa *iscouse je odredjenije ištorijski (ekart nego osoba koja vodi solilokvij u %editacijama+& mada to jos uvek nije veoma jaka obaveza: pitanje postavljeno prilikom istraivanja moglo bi& uprkos toga& imati oblik sta je istinitoI$ ili cak sta se znaI$. ! druge strane& izvesno je da (ekart okoncava !umnju u necemu za sta smatra da je radikalno situacija prvog lica& u okviru sveta svojih sopstvenih ideja& trazeci put ka svetu izvan toga. (a li u samom njegovom procesu istraivanja postoji nešto što predodredjuje ovaj prelazI Dec smo primetili& razmatrajuci sumnje vezane za percepciju& (ekartovu jaku pretpostavku kojom se podrazumeva da je celokupno znanje koje neko ima posredovano idejama& stanjima njegovog duha& i ta pretpostavka svakako snazno podstice& ako vec i ne konstituise& njegov buduci egocentricki polozaj$. Prvo preduzimanje traganja za istinom ne moe samo po sebi obavezati na ovu pretpostavku./8 ,pak& kada traganje za istinom poprimi narocit oblik 3istog istraivanja& izgleda da priroda istraivanja zaista podrazumeva jedan element distinktivno obelezen perspektivom prvog lica *iako jos ne mora doci do neceg tako jakog kao što je (ekartova pretpostavka+. Pošto 3isto istraivanje tezi da maksimizira broj istinitih verovanja međunecijim verovanjima& trazeci *bar na prvom mestu+ metosd sticanja verovanja koji bez izuzetka proizvodi istinita verovanja& ono ukljucuje kriticku re"leksiju ne samo sadrzaja necijih verovanja& vec i metoda kojima ih je on stekao. Po prvi put se ne postavlja samo pitanje sta je slucajI$& vec i pitanje sta ja mogu znati da je slucajI$& a ova druga vrsta pitanja& za razliku od prve& pominje nas same# odgovor na pitanje zahteva re"leksiju& ne samo o svetu& vec i o necijem iskustvu sveta. ,zgleda da je neki oblik perspektive prvog lica implicitno prisutan u 3istom istraivanju od samog pocetka i on je u 13 Dz!natan )enet
L!nat-an )enett je t&r#i! #a /a i(ak !a&ezje. De@nis;i Hkartezijansk !sn!&J ka! Hintelektaln sita;ij k!j!j imam! (rist( sam! s&!m #- i nje/!&im stanjimaJ, t&r#i! je 9ants Dialectic amri#/e, 1974, str. 667 #a m!zem! iz&esti zaklj;ak kak! je Hkartezijanska !sn!&a temelj ;el!k(n!/ saznanjaJ iz ;etiri Hsk!r! tri&ijalnaJ iskaza, !# k!ji- s #&a najzna;ajnijaJs&aki intelektalni (r!lem k!ji imam m!ra, za mene, imati !lik Psta i treal! #a mislim ! ; KQJ i Hm!ja !#lka ! t!me sta mislim ! ; m!ra iti temeljena na (!#a;ima keje imamJ. %r&i !# #&e !&a iskaza je si/rn! lazan, ali s&ak!m sl;aj ar/ment za-te&a najmanje sle#e;e #&e #!#atne (ret(!sta&ke a ;el!k(n! znanje m!ze iti !# strane nek!/a smatran! ka! Hm!jeJ znanje, tj. n! je znanje neke !#re#jene !s!e? s&ak! tak&! znanje k!nstitise !#/!&!r na intelektalni (r!lem k!je/ je !naj k!ji saznaje s&estan #a /a ima? ; (!#a;i na k!je se m!ra !slanjati !#/!&!r s stanja s&esti !n!/ k!ji zna. a je #alek! !# t!/a #a je !;i/le#n! t! je (itanje k!je ; (r!#zetk #!taknti? je na zna;ajan na;in lazn!? ; (r!st! (ret(!sta&lja !n! st! i tek treal! #!kazati.
HH http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
44/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
njemu implicitno prisutan samo kao re"leksivan i samokriticki poduhvat U da bi se javila struktura perspektive prvog lica& on ne mora biti de"inisan kao traganje za osnovama znanja u bilo kojem smislu koji bi bio jaci od tog poduhvata. Ako čisto istraivanje predstavlja sustinski pristup teoriji saznanja i ako implicitno ima "ormu perspektive prvog lica& onda i teorija saznanja mora imati takav istraivanje oblik. Ali moramo imati na umu koliko toga pretpostavljamo ako zaista smatramo da je 3isto sustinski pristup teoriji saznanja. Pretpostavljamo ne samo da je svako znanje koje postoji znanje neke re"leksivne osobe# takodje pretpostavljamo i da bi osoba koja zna P trebalo da bude u stanju da to znanje razotkrije re"leksijom i da bude u stanju da tvrdi& i to da opravdano tvrdi& Na znam da P $ U cime se u stvari zahteva da ako neko zna& on mora biti u stanju da zna da zna& što je jedan veoma jak zahtev za koji nismo nasli nikakav nagovestaj u slici tragaoca za znanjem koju smo razmatrali na pocetku. L ovim poslednjim razmatranjima& pretpostavljao sam da prvo lice$ znaci prvo lice jednine. Pre toga sam govori o nasim$ prdstava# zašto bi mi$& cak i u okviru 3istog istraivanja& trebalo da se sazme na ja$I 0ar ne bi 3isto istraivanje moglo biti zajednicki poduhvatI 0a (ekarta ono svakako nije# cak i ako sprovodi istraivanje kao nas predstavnik& on to radi sam. Ali mozda to nije nuzno# mozda bi se perspektiva prvog lica mogla podjednako dobro izraziti u prvom licu mnozine. 0acelo se cini kako nema nicega u ideji traganja za apsolutnom koncepcijom$ što bi moglo drugacije da postavi stvari: potpuno je prirodno nase$ predstave smatrati kolektivnim predstavama& drustvenim proizvodima koje zajednicki dele individue u jednom drustvu ili kulturnoj grupi. 1cigledan odgovor na takve sugestije je da znanje ili verovanje jedne grupe ne moe biti konacno ili nesvodljivo U u krajnjoj liniji& individue moraju biti te koje su u takvim stanjima i govoriti o znanju koje ima grupa ili o predstavi koju ima drustvo mora predstavljati neku vrstu "inkcije. Ali ako u nekom smislu to na kraju i mora biti tako& ne radi se o necemu jednostavnom i neposredno datom. 'ije teško smisliti načine na koje ono što mi znamo moe biti prost zbir onoga što svako od nas zna./ 4ada se od znanja okrenemo ka aktivnosti samokritike koja zauzima sredisnje mešto u 3istom istraivanju& veoma je očigledno da nasa samokritika mozda sustinski podrazumeva mnostvo osoba. o je u stvari samo po sebi dovoljno da baci neku sumnju na program za teoriju saznanja koji je vezuje za prvo lice jednine. P.6lem 3aznanja Y
E7G7 Eje. I8 O5RAZA% SKEPTIČKI+ ARGUMENATA
,ma& međutim& jedna naročita vrsta slučajeva u kojima problemi stvoreni logikom 1 <&akak!
#a trea #a razjasnim! st&ari !k! znanja i #r/i- tak&i- stanja, na s!;ijaln!m ili k!lekti&n!m ni&!, (re ne/! st! (rie/nem! %!(er!&!m Htre;em s&etJ znanja k!je nije ni #rst&en! ni (si-!l!sk!, k!je sa#rzi ;ist! l!/i;ke !jekte, a i(ak se menja &remen. "i#eti nje/!& knji/ "(jective 9no
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
45/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
!keptika ne mogu se tako lako otkloniti. o su oni u kojima je napad usmeren& ne protiv činjeničnog zaključivanja kao takvog& već protiv nekih posebnih njegovih oblika u kojima se čini da završavamo iskazima drugačije kategorije nego što je ona od koje smo pošli.ako nabacuje se sumnja na valjanost našega verovanja u postojanje "izičkih objekata& ili naučnih entiteta& slučaju ili tuđihzavisi umova& prošlosti& pomoću argumenta koji nastoji da pokae da ono u svakom odili nelegitimnog zaključivanja. 'aše pravo da činimo prelaz od čulnog iskustva ka "izičkim objektima& od sveta zdravog razuma ka entitetima nauke& od očitog ponašanja drugih ljudi ka njihovim unutrašnjim mislima i osećanjima& od sadašnjosti ka prošlosti& jeste ono što se respektivno dovodi u sumnju. 1vo su različni problemi& ali obrazac skeptikovog argumenta isti je u svakom slučaju. Prvi korak sastoji se u upornom tvrđenju da naše znanje zaključka zavisi potpuno od premisa. ako& tvrdi se da nemamo drukčijeg pristupa ka "izičkim objektima sem kroz čulna iskustva& koja sama nisu "izička# zaključujemo o postojanju naučnih entiteta& kao što su atomi i elektroni& samo po njihovim navodnim dejtvima# um nekog drugog lica otkriva nam se samo preko stanja njegovog tela ili preko onoga šta ono govori i radi# prošlost znamo samo iz spomenika ili preko našeg pamćenja& čiji sami sadraji pripadaju sadašnjosti. Telativno prema našem poznavanju svedočanstva& naše znanje zaključka mora u svakom slučaju da bude posredno: i logički to ne moe da bude drugačije. (rugi korak u argumentu je pokazati da odnos između premisa i zaključka nije deduktivan. 'e moe biti opisa& ma koliko bio dug i iscrpan& iz kojega sledi da "izički objekt postoji. ,skazi o naučnim entitetima nisu "ormalno izvodljivi ni iz kakvog niza iskaza o njihovim posledicama& niti iskazi o unutrašnjim mislima i osećanjima nekoga lica logički slede iz iskaza o njihovim spoljašnjim ispoljavanjima. %a koliko moglo biti jako sadašnje svedočanstvo o postojanju izvesnih prošlih događaja& ono nije dokaljivo. 'e bi bilo "ormalne protivrečnosti u priznavanju postojanja naših iskustava pamćenja& ili ma kojih drugih izvora saznanja prošlosti& i poricanja da su se odgovarajući prošli događaji ikada desili. Ali onda& nastavlja argument& ova zaključivanja nisu ni induktivna. Pretpostavljajući da je induktivno zaključivanje uopšte legitimno& ono nas& da uoptrebim 5jumov izraz& odvodi do slučajeva o kojima imamo iskustva ka onima o kojima nemamo nikakva /H. Ali ovde je bitno da ovi slučajevi o kojima stvarno nemamo iskustva budu takvi da smo kadri da ih iskusimo. (opustimo& i pored problema indukcije& da na osnovu onoga što odista iskusimo katkada imamo pravo da zaključimo o postojanju neopaenih događaja: naše oslanjanje na argument biće tada zamena opaanja koja& čije iz nekog praktičnog razloga& nismo kadrineda načinimo. Poloajzaje neposredna sasvim drukčiji kad stvari postojanje tvrdimo da zaključujemo samo da nisu nam date u iskustvu već nikad to ne mogu biti. Ner kakav temelj moe postojati u takvom slučaju za naše induktivne argumente i kako se moe njihova valjanost ispitatiI 'eki "ilozo"i čak smatraju da je besmisleno govoriti o postojanju objekta koji ne moe& bar u principu& biti opaen# i jasno je da nikakva količina induktivnog svedočanstva nemoe opravdati besmislen zaključak. Ali čak ako čovek i ne ide tako daleko da takve zaključke nazove besmislenim& mora se priznati& prema ovom argumentu& da oni ne mogu imati induktivnu podršku. 6ksperimentalno umovanje moe da nas nosi napred na jednom datom nivou# na temelju izvesnih čulnih iskustava ono nam dopušta da predkaemo zbivanje drugih 14 A Treatise o Human Nature,
knj. I, #e! III.
HB http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
46/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
čulnih iskustava# iz zapaanja načina na koji se neko lice ponaša ono nam dopušta da zaključimo da će njegovo ponašanje u budućnosti uzeti takav i takav pravac. 1no nam ne dopušta da skačemo sa jednog nivoa na drugi# da iz premisa koje se tiču sadraja naših čulnih iskustava prelazimo na zaključke o "izičkim objektima& iz premisa koje se tiču očitog ponašanja drugihsastoji lica daseprelazimo na zaključke njihovim umovima. ne mogu opravadi ni Poslednji korak u dokazivanju da& poštoo se ova zaključivanja induktivno ni deduktivno& ona se ne mogu opravdati u opšte. %i nemamo pravo čak ni da učinimo elementaran potez zaključivanja iz naših sadašnjih iskustava ka postojanju prošlih događaja& niti& priznajući čitav opseg naših iskustava& da dođemo na postojanje "izičkih objekata: i pretpostavljajući da smo imali dovoljno opravdanja za verovanje u postojanje "izičkih objekata koji sačinjavaju svet zdrave pameti& mi još ne bismo imali prava da činimo prelaz iz ovih ka entitetima nauke& ili iz "izičkih pojava ka postojanju drugih umova. Oilo bi opdista teško naći čak i "ilozo"a koji bi bio voljan da primi te ishode. Nedva se moe zamisliti da bi neko mogao ozbiljno da tvrdi da nemamo nikakvog prava da budemo sigurni& niti čak skromno pouzdani& ni u šta što se tiče "izičkih objekata& ili tuđih umova& ili prošlosti. 'o čak ako skeptik uzmakne da ide za svojim argumentom do onoga što izgleda da je njegov logičan zaključak& on će još uvek biti uporan u tome da argument postavlja pitanje na koje valja da odgovori. Oez sumnje mi znamo šta on kae da ne moemo znati# pozvani smo u najmanju ruku da objasnimo kako je mogućno da znamo. Problem koji se postavlja u svim slučajevima jeste problem uspostavljanja našeg prava da načinimo nešto što izgleda jedna naročita vrsta nastupanja dalje od naših zadataka. 'ivo onoga što& za svrhe problema& smatramo da su podatci varira# ali u svakom slučaju smatra se da oni zaostaju na jedan beskompromisan način& za zaključkom ka kojem se nadamo da nas povedu. 0a one koji ele da odbrane naše pravo na saznanje& teškoća je da nađu načina kako da premoste ili ukinu ovaj jaz. Oavljenje teorijom saznanja jeste vrlo mnogo stvar uzimanja ove teškoće ozbiljno. Tazlični načini pokušavanja da se ona prebrodi označavaju različne škole "ilozo"ije& ili različne metode prilaenja "ilozo"skim pitanjima. Pored čisto skeptičkog poloaja& koji postavlja problem& postoje četiri glavna pravca prilaenja. 0animljivo je da se svaki od njih sastoji u poricanju jednog različnog koraka u skeptikovom argumentu. Prvo& naivni realizam. 'aivni realist poriče prvi korak od svih. 1n neće da dopusti da je naše saznanje raznih stvari koje skeptik eli da stavi van našeg domašaja nuno posredno. 'jegov poloaj da su nam "izički objekti obično opaamo& jednom koji budu valja i objasniti&jedati$ neposredno& da nijekoje nepojmljivo da stvari ukao atomi smislu i elektroni neposredno opaeni& da bar u izvesnim povoljnim slučajevima čovek moe da zagleda u umove drugih& da nas pamćenje neposredno upoznaje s prošlošću. 1pšti stav koji se ispoljava je intuicionizam. L tome istom duhu "ilozo"i tvrde da intuitivno saznaju moralne vrednosti& ili pokušavaju da opravdaju indukciju polaući pravo na moć pojimanja nunih veza između događaja. 'o& naravno& mogućno je prihvatiti poloaj naivnog realiste po ma kojem od ovih pitanja& a ne biti time obavezan na nj po drugima. (rugo& redukcionizam. Tedukcionist dopušta prvi korak u skeptikovom argumentu& ali poriče drugi. Premda je njegova "ilozovska ćud dijametralno suprotna od ćudi naivnog realiste& ili odista intuicionizmu ma u kojem obliku& oni imaju zajedničkoga utoliko što obojica nastoje da zatvore jaz u koji se skeptik uzda zato što je otvoren. Ali dok naivni realist to čini
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
47/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
uzdizanjem svedočanstva do zaključka& postupak redukcioniste je spuštanje zaključka na nivo svedočanstva. 'jegovo gledište& koje ćemo odmah ispitati& jeste da su "izički objekti logički konstruisani iz sadraja naših čulnih iskustava& baš kao što ni entiteti nauke nisu ništa više ni iznad njihovih takozvanih e"ekata. 'a isti način& on dri da su iskazi koji izgledaju da su o umovima da drugih iskazima o njihovim "izičkimštoispoljavanjima& i dakao su iskazi koji izgledaju su o ravni prošlosti ravni iskazima o onome se obično smatra svedočanstva prošlosti& to jest iskazima o sadašnjosti i budućnosti. ako su zaključak& budući spušten na nivo svedočanstva& prikazuje u svakom slučaju kao izvodljiv iz njega. 1pet valja primetiti da čovek moe primiti redukcionističko gledište o ma kojem od ovih pitanja a da pri tom nije obavezan da ga primeni na druga. reće& imamo ono što se moe nazvati naučno prilaenje. o je poloaj onih koji priznaju prva dva koraka ali poriču treći. 0a razliku od svojih prethodnika& oni prihvataju postojanje jaza između svedočanstva i zaključka& ali dre da se on moe premostiti legitimnim procesom induktivnog umovanja. ako oni tvrde da "izičke objekte& iako ne neposredni opaljive na način kako to naivni realisti zamišljaju& moemo neposredno saznati kao uzroke naših oseta& isto onako kako što se naučni entiteti mogu zaključiti iz njihovih e"ekata& a da pritom ne moramo da identi"ikujemo to dvoje. Po ovome gledištu& izraaji pamćenja& i druga svedočanstva& čine postojanje prošlosti neodoljivo verovatnom hipotezom. 0najući da sami imamo unutrašnje misli i osećanja& moemo ih po analogiji pripisati i drugima. 4onačno& ima metod deskriptivne analize. u se ne osporavaju premise skeptikovog argumenta& već samo njegov zakjučak. 'e čini se pokušaj ni da se premosti jaz: mi prosto teba da pređemo preko njega bez po muke. Priznaje se da zaključivanja koja se dovode u sumnju nisu deduktivna& u obično prihvaćenom smislu. Ali to& smatra se& njima ne škodi. 1ni su to što jesu& ni bolji ni gori zbog toga. !em toga& oni mogu da se analiziraju. %oemo& na primer& da pokaemo pod kakvim se uslovima osećamo pouzdanim u pridavanju izvesnih iskustava drugima# moemo da procenimo različne tipove svedočanstava# moemo da razlikujemo slučajeve u kojima se naša sećanja ili opaaji smatraju pouzdanim od slučajeva u kojima oni to nisu. Lkratko& moemo da damo obračun o postupcima koje stvarno sledimo. 'o nikakvo opravdanje tih postupaka nije nuno ni mogućno. %oe se zahtevati da čovek opravda neki poseban zaključak& i on se onda moe pozvati na pogodno svedočanstvo. Ali u ovim slučajevima& ništa više nego u slučaju opštijeg problema indukcije& me moe biti dokaza da ono što smatramo valjanim svedočanstvom jeste stvarno takvo. A ako ne moe biti dokaza& nije razborito zahtevati dokaz. !keptikovi problemi nerešljivi su zato što su "iktivni. 8 OPASKE O RAZ$IČNIM METODIMA ODGOVRANJA SKEPTIKU 'e elim da kaem& na ovome stupnju& da ma koji od ovih prilaza jeste& ili nije& ispravan. Ako bi bilo kakav sud o tome mogao da se stvori& on bi morao da sledi ispitivanje raznih problema. %i ćemo se zabaviti svakim od njih u pojedinostima& samo nećemo ulaziti u "ilozo"iju nauke. Premda smo videli da oni ispoljavaju jedan zajednički obrazac& između njih ima dovoljno razlika& da ni na koji način nije izvesno da će jedan jedini tip odgovora biti pogodan za svaki slučaj: moemo naći da jedan metod koji slii dobro u jednom slučaj slui HR http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
48/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
rđavo u drugom. , onda& to je stvar za posebna ispitivanja. ,ma& međutim& jedna ili dve opšte opaske koje je moda korisno načiniti pre nego što uđemo u pojedinosti našeg istraivanja. Prvo& što se tiče naivnog realizma. !naga naivnog realiste lei u njegovoj privrenosti zdravom razumu. 1no šta on zna& on zna# argumenti koji idu za tim da pokau da on moda ipak na kraju krajeva ne zna& ne utiču odručići prvu od skeptikovih premisa& on sebe razrešava od razmatranja ostalih. 'iti na on nj# dopušta uplitanje u predmet njegovog saznanja. >izički objekti su "izički objekti& umovi su umovi& i prošlost je prošlost. Ali dok takvi truizmi mogu biti koristan korektiv za preteranosti maštavijih "ilozo"a& "ilozo"ski oni ne osvetljuju. 'a ovom& kao i na drugim poljima& neuspeh intuicionizma u tome je što nam ne prua nikakva računa o tome na koji se način saznaju stvari. %oe izgledati kao da on to čini& ali račun je krivotvoren. Ner& reći da se nešto saznaje intuicijom ili& kao što bi naivni realist mogao reći& neposrednim upoznavanjem& ne znači u opšte reći kako se to saznaje. (odavanje "raze za objašnjenje slui samo da opovrgne objašnjenje. o je opravdano samo u slučajevima& ako ima takvih& gde se na pitanje kako čovek zna nikakav odgovor ne očekuje. Ako naivni realist tei da bude i suviše običan čovek& redukcionist je jedva dovoljno običan. Doljan da sledi svoje argumente ma kuda oni vodili& njega ne zastrašuje pojava paradoksa. ,denti"ikovati stvari kao što su atomi i elektroni ili& u drugoj oblasti& nesvesne mentlne procese& sa njihovim navodnim dejstvima nije& odista& preterano paradoksalno: i moda se isto moe reći o svođenju "izičkih objekata& kao što su stolice i stolovi& na sadraje naših čulnih iskustava& premda se ovde već moe javiti protest od strane zdravog razuma. Ali tvrditi da& kada se čini da govorimo o umovima drugih ljudi& mi stvarno govorimo samo o njihovim telima& većini će sveta izgledati očevidno neistinito: dok gledište da sva prividna upućivanja na prošlost stvarno su upućivanja na sadašnjost& ili na budućnost& očigledno je naopako. Dalja primetiti& međutim& da redukcionist ne prihvata ove paradokse radi njih samih. 1n je uveren argumentom da& ako se iskazi o prošlosti& ili o "izičkim objektima& ili o umovima drugih& ne protumače na ovaj način& ne moemo imati nikakvog razloga da verujemo da su oni istiniti. !toga on prima ove analize kao jedinu alternativu potpunom skepticizmu. Pošto su ishodi tako neobični& moe se posumnjati da nešto u argumentu ne valja. Ali čak iako se redukcionist moe opovrgnuti& njegove su greške poučne. 1n nas vodi na "ilozo"sko putovanje& dok naivni realist& bezbedan u posedovanju svoga vlasništva& zadovoljava se da sedi kod kuće. 'aučni prilaz& kako sam ga nazvao& vredan je utoliko što se tu ne samo uporno tvrdi da su činjeničnanazaključivanja sa jednog drugi da legitimna& već se ozbiljno da se odgovori argumente koji idu za nivoa tim dana pokau ona to nisu. Ako se ovonastoji moe postići& jedini zadatak koji ostaje jeste da se pokae& u svakom slučaju& kako se tačno odnose svedočanstvo i zaključak. L ovoj tački& treći naš metod razvija se u četvrti& metod deskriptivne analize. Tazlika između jnih je značajna dokle god ostaje otvoreno pitanje da li postupci koji podravaju naše pravo na saznavanje zahtevaju ili ne zahtevaju dokaz svoje legitimnosti. Ako se moe pokazati da ne zahtevaju& na način koji zadovoljavajući pobija skeptikovo navodno obesnaenje& onda nije mnogo vano da li smatramo da potreba za analizom otklanja zahtev za opravdanjem& ili pak drimo da se opravdanje sastoji u analizi. Lzimajući da je ovo rezultat& analitički metod dobiva time što je naslednik svega drugog. Ali on dolazi do svog nasledstva tek onda kad je najveći deo teškoća rada obavljen. !labost je nekih savremenih "ilozo"a što mu i suviše brzo dopuštaju da nasledi.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
49/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
Pošto je toliko opšteg rečeno o pitanjima koja su pred nama& vreme je da razvijemo argument za pojedinačne slučajeve. Počećemo sa problemom opaaja.
4AT60,NA'!4, !46P,;,0A% ^ivan @azović AP!TA4: L ovom radu kartezijanski skepticizam se rekonstruiše na pozadini tradicionalne koncepcije znanja kao istinitog opravdanog verovanja i realističke pretpostavke o nezavisnom postojanju spoljašnjeg sveta. 'asuprot rasprostranjenom tumačenju po kojem je izvor kartezijanskog skepticizma u prihvatanju principa epistemičke zatvorenosti implikacije& ovde se brani teza da je taj izvor pre u (ekartovom epistemološkom internalizmu& to jest& u zahtevu da subjekt !& da bi znao neki iskaz p& mora da zna da su zadovoljeni svi nuni uslovi za znanje. !keptičke alternative koje ugroavaju naše znanje dele se na ,-alternative& koje su nesaglasne sa istinitošću iskaza p i u direktnoj su vezi sa principom epistemičke zatvorenosti implikacije& i 1-alternative& koje su nesaglasne samo sa opravdanošću verovanja u iskaz p. %ada se kartezijanski skeptički argumenti mogu opisati kao da kombinuju obe vrste alternati- va& pokazuje se da oni svoju snagu duguju pre svega tome što su mogućnost sna i mogućnost da nas 0li demon vara u osnovi 1-alternative. 4@NL3'6 T63,: znanje& verovanje& istina& opravdanje& ,-alternative& 1-alternative 'ema sumnje da skeptički stav nije privilegija "ilozo"a: sumnja je stav koji veoma često zauzimamo u svakodnevnom ivotu ili u nauci& osporavajući& recimo& iskrenost nečijih osećanja& ispravnost nečijih postupaka& istinitost nečijih iskaza ili teorija. ,pak& skepticizam je u raznim oblicima veoma popularan među "ilozo"ima& posebno među onima koji se bave teorijsko-saznajnom problematikom. 1va popularnost svakako da ne moe posluiti kao opravdanje da nekom obliku skepticizma pripišemo atribut "ilozo"ski$. Ali& skepticizam moe da poprimi karakter "ilozo"skog stava zahvaljujući vrsti argumenata kojima se slui i zaključaka do kojih dolazi. !aeto govoreći& ako su argumenti i zaključci takvi da ne osporavaju samo saznajni status nekog konkretnog iskaza& na čije znanje pretendujemo& već zadiru daleko dublje primoravajući nas da preispitujemo pojmove koje pritom koristimo *pre svega pojam znanja+ i standarde ili uslove koje sa njim povezujemo& onda imamo dosta jak razlog da govorimo o "ilozo"skom skepticizmu. Po mišljenju nekih autora& osnovtekdaunekom skeptičkom stavu atribut4ao "ilozo"ski$ prvi put u punoj meri nalazimo sedamnaestom veku& kodpripišemo Tene (ekarta. što primećuje O. !traud u svojoj veoma uticajnoj knjizi o skepticizmu& skeptički argumenti koje je (ekart izneo u %editacijama pokrenuli su opšte "ilozo"- sko pitanje: moemo li išta znati o svetu koji nas okruuje & navodeći na iznenađuju- ći zaključak da U u smislu u kojem govorimo o spoljašnjem svetu i o znanju U o tom svetu ne moemo znati ništa& čak ni to da li on postoji. !am (ekart& iako svestan snage skeptičkih argumenata& nije bio sklon ni da značajnije izmeni pretpostavljene pojmove znanja i spoljašnjeg sveta& ni da prihvati ovako radikalan skeptički zaključak. 4oristeći te argumente isključivo u metodološke svrhe& on je pokušao da na njih prui direktan odgovor i pokae da& uprkos njihovoj prividnoj uverljivosti& moemo imati znanje o spoljašnjem svetu. 1vde nas ipak neće zanimati njegovi odgovori i njegova konačna epistemološka pozicija. !voju panju usmerićemo samo na one skeptičke JS http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
50/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
argumente sa kojima se susrećemo prvi put u %editacijama& a koji su kasnije postali obrazac za "ormulisanje "ilozo"skih skeptičkih argumenata. Poku- šaćemo da pokaemo da ti argumenti& zahvaljujući svojoj strukturi& opsegu i snazi& kartezijanskom skepticizmu iz prve %editacije zaista daju karakter "ilozo"skog skepticizma. /. Pojmovni scenski okvir (ekartova prva %editacija prua poučan primer kako nas "ilozo"sko promišljanje znanja moe dovesti u naizgled paradoksalan poloaj: pred"ilozo"ski gledano& čvrsto smo uvereni da mnogo toga o spoljašnjim stvarima znamo& ali čim počnemo da se pitamo kako sve to znamo i da li smo zadovoljili sve uslove koje prećutno povezujemo sa pojmom znanja& javlja se opasnost od skeptičkog zaključka da sve ono što smo prethodno mislili da znamo u stvari ne znamo. 'o& pre nego što se upustimo u analizu skeptičkih argumenata izloenih u prvoj %editaciji& pokušaćemo da rekonstruišemo scenski okvir unutar kojeg (ekart započinje i vodi raspravu sa skeptikom. Početni pasusi nas upoznaju sa nekim detaljima koji spadaju u činjenički aspekt scenogra"ije: nakon što je dostigao određenu tačku zrelosti u svom intelektualnom razvoju i obezbedio sebi slobodno vreme i neophodan mir& (ekart se povukao u svoju radnu sobu& presavio tabak& seo uz toplo ognjište i svoje meditiranje o prvoj "ilozo"iji$ započeo preispitivanjem epistemičkog statusa svih svojih do tada čvrsto prihvaćenih uverenja. 1vi detalji nisu& naravno& bitni za argumente i zaključke do kojih će (ekart tokom svog meditiranja doći# oni će nam samo pruati materijal za neke od primera na koje ćemo se u ovom članku pozivati. (aleko je vaniji pojmovni scenski okvir koji je u pozadini (ekartovog projekta čistog istraivanja$ zamišljenog kao traganje za istinom i samo istinom$. 4ao što nam je poznato& to (ekartovo traganje se veoma brzo ispostavilo kao traganje za izvesnošću& unutar kojeg sistemat- ska sumnja i pitanje (a li uopšte bilo šta znam o svetu koji me okruuje_$ zadobijaju svoj puni smisao. Postavljeno pitanje otkriva i uporišne tačke pojmovnog scenskog okvira: to su pojmovi znanja i spoljašnjeg sveta. Priroda kartezijanskog skepticizma biće nam očiglednija ako prethodno ekspliciramo značenje u kojem su oni upotrebljeni. Ner& pretenzija kartezijanskog skeptika će biti da nas "ilozo"skim promišljanjem njihove upotrebe dovede do neočekivane posledice: da spoljašnji svet ostaje potpuno izvan domašaja naših saznajnih ambicija. Pojamuspoljašnjeg (ekartokoristi upravo kako ga upotrebljava i ogromna ljudi& realističkomsveta značenju: stvarima koje onako ga okruuju *kao što su zidovi& ognjište&većina papir& ogrtač& stolica& i druge+ on govori kao o nečemu što po- stoji izvan i nezavisno od njegove svesti& nezavisno od toga da li ih& recimo& opaa ili o njima izvodi bilo kakve zaključke. !ticajem okolnosti& (ekartovo telo *i s`mo jedna od stvari u spoljašnjem svetu+ našlo se u poloaju u kojem nabrojani predmeti deluju *po pretpostavci uzročno+ na njegova čula& izazivaju u njima osete& dovodeći do toga da ih njegova svest opaa i& zahvaljujući dodatnim obelejima svog saznajnog sklopa& stiče određena verovanja o njihovim osobinama. , dokle god su okolnosti opaanja normalne& dokle god je sa njegovim neuro"iziološkim i uopšte saznajnim sklopom sve u najboljem redu& (ekart će U kao i svi mi koji delimo njegova realistička uverenja U naizgled s punim pravom smatrati da takve osete& opaaje i verovanja koje u datom trenutku ima ne bi imao da nije& između ostalog& bilo upravo tih stvari koje su
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
51/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
*uzročno+ delovale na njegova čula. taviše& (ekart će biti čvrsto uveren da mu priroda njegovih saznajnih moći i takva veza između spoljašnjih stvari i sadraja njegovog kognitivnog iskustva omogućuje da o spoljašnjem svetu mnogo toga zna. L kom smislu zna$_ 'a stranicama %editacija statusu (ekart nigde izlae de"iniciju pojmasvetu znanja. način na koji razmišlja o epistemičkom svojihne verovanja o spoljašnjem ide,pak& u prilog pretpostavci da on u osnovi ne odstupa od tradicionalne de"inicije znanja kao istinitog opravdanog verovanja. Prema ovoj de"iniciji& neka osoba ! zna neki iskaz p& ako i samo ako su zadovoljena sledeća tri uslova: */+ ! veruje da je iskaz p istinit *uslov verovanja+# *7+ ! ima odgovarajuće opravdanje za to svoje verovanje *uslov opravdanosti+# i *8+ iskaz p je zaista istinit *uslov istinitosti+. !vaki od ovih uslova trebalo bi da je nuan za znanje: ako bilo koji od njih ne bi bio za- dovoljen& osoba ! ne bi znala iskaz p. akođe& oni bi zajedno predstavljali dovoljan uslov za znanje: ako bi osoba ! zadovoljavala sva tri uslova& sledilo bi da ona zna p. 4onkretno& za (ekarta bi& dok meditira u svojoj sobi& bilo ispravno reći da zna da u ognjištu gori vatra ukoliko */+ veruje da u ognjištu gori vatra& ukoliko *7+ ima odgovarajuće svedočanstvo na osnovu kojeg to veruje& i ukoliko je *8+ zaista tačno da u ognjištu gori vatra. Ako bismo ga upitali šta on o tome misli& odnosno& da li su zadovoljeni svi uslovi nuni za njegovo znanje iskaza L ognjištu gori vatra$& u prvi mah teško da bi se dvoumio oko potvrdnog odgovora: sasvim je svestan toga da veruje da u ognjištu gori vatra& to svoje verovanje zasniva na čulnom svedočanstvu koje je u takvim okolnostima i za verovanje u takvu vrstu činjenica naizgled najbolje moguće *sedi u neposrednoj blizini& ne samo da vidi vatru& nego i oseća njenu toplinu& čuje njeno tiho pucketanje+ i& konačno& upravo na osnovu tog svedočanstva potpuno je siguran da je zadovoljen i treći uslov& da vatra u ognjištu zaista gori. Deć naslućujemo gde će biti ranjiva tačka tradicionalnog epistemologa kao što je (ekart. im sebi postavi pitanje kako zna da u ognjištu gori vatra& (ekart se suočava sa nimalo lakim zadatkom da pokae da su ispunjeni svi nuni uslovi koje *po de"iniciji+ povezuje sa pojmom znanja. Lslov verovanja će ga najmanje brinuti& jer pada unutar$ njegove svesti: neposredno je svestan toga da veruje u istinitost iskaza L ognjištu gori vatra$. %eđutim& jedna od tradicionalnih pouka& poznata još iz Platonovog dijaloga eetet& jeste da za znanje nije dovoljno verovanje& čak ni kada je istinito *zbog toga što moe biti sasvim slučajno istinito+. 0a (ekarta *ili bilo koga od nas ko bi se našao u njegovom poloaju+ najveću će teškoću predstavljati to dabudući iz neotklonjivo perspektive verovanja napravi objektivne istine& da se pri subjektivne tom moe osloniti samo svog na svedočanstvo *opet korak do subjektivno+ kojim raspolae i pretpostavku da je ono uspešno ispunilo ulogu koja mu je u tradicionalnoj de"iniciji znanja namenjena: da bude pouzdan vodič ka istini& da između njegovog verovanja i istine uspostavi vezu zahvaljujući kojoj bismo bili skloni da kaemo da nije bilo slučajno što se ono pokazalo kao istinito. 1štrica "ilozo"skih skeptičkih argumenata biće& na kraju krajeva& usmerena na našu *prećutnu ili izričitu+ pretpostavku da je tip svedočanstva na kojem& gledano iz subjektivne perspektive& zasnivamo verovanja o spoljašnjim stvarima u stanju da ispuni ulogu koja mu se dodeljuje: oslanjajući se na čulno svedočanstvo& niko od nas& pa ni (ekart& nikada neće biti u poloaju da dođe do pune izvesnosti i sa sigurnošću tvrdi da su ispunjeni svi uslovi nuni za znanje. (a bi svoje argumente učinili uverljivim& skeptici će se posluiti konstruisanjem mogućih J7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
52/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
scenarija koji su& s jedne strane& potpuno saglasni sa svedočanstvom koje imamo& ali s druge strane pokazuju da ono ne predstavlja pouzdan vodič ka istini verovanja koje na njemu temeljimo. !a najpoznatijim od tih scenarija imaćemo prilike da se upoznamo kada budemo rekonstruisali argumente kartezijanskog skeptika. 1vde ćemo samo podsetiti na to da snaga skeptičkih argumenata pretpostavke da su zamišljeni scenariji aktualizovani. 'aglasaknejezavisi pre naodnjihovoj mogućnosti i na tome što bi& akozaista bi bili aktualizovani& ugroavali znanje. Oudući da kao mogućnosti ugroavaju naše pretpostavljeno znanje& mi smo& po mišljenju skeptika& obavezni da pokaemo da oni nisu aktualizovani. !keptikov završni udarac sastojaće se u konstruisanju hipotetičkog scenarija koji bi nas& ako bi bio aktualizovan& lišio znanja a za koji ipak U bar će na tome skeptik insistirati U nikako ne moemo utvrditi da nisu aktualizovani. Ali& neko bi se s pravom mogao zapitati kako to da smo baš mi& koji već imamo izvesno pozitivno svedočanstvo u prilog verovanja da je određeno stanje stvari aktualizovano& obavezni da se još bavimo i nekim mogućnostima na koje skeptik prosto ukazuje *čak bez obzira na to da li su i koliko verovatne+_ 1va epistemička obaveza očito ne proizlazi iz same tradicionalne de"inicije znanja& već iz načina na koji se ta de"inicija tumači i primenjuje u konkretnim okolnostima& ili iz nekih dodatnih principa koji se tiču naše opšte ideje o epistemičkoj racionalnosti& zamisli o tome kako bi bilo ko od nas trebalo da postupa da bi stekao znanje. %nogi su skloni da njeno poreklo trae u takozvanom principu epistemičke zatvorenosti implikacije *P60,+. 1 svojstvu epistemičke zatvorenosti implikacije govori se po analogiji sa njenom logičkom zatvorenošću& to jest& sa osobinom implikacije *izrae- nom u pravilu modus ponens+ da istinitost iskaza prenosi sa antecedensa na konse- kvens: ako je tačan iskaz p i ako je tačna implikacija p & onda je tačan i iskaz . L tradicionalnoj
epistemologiji pretpostavlja se da se i epistemička svojstva U kao što su to da je neki iskaz p saznat ili opravdan U prenose& po saznatoj ili opravdanoj implikaciji& na logičku posledicu tog iskaza& : recimo& ako osoba ! zna iskaz p i zna implikaciju p & onda bi& ako je tačan princip epistemičke zatvorenosti implikacije& sledilo da ! zna . 0aista& jedan od standardnih načina proširivanja obima našeg znanja& ili prenošenja opravdanja sa jednih iskaza na druge& počiva upravo na impli- citnom ili eksplicitnom prihvatanju P60,: posredstvom uočenih implikacija& znanje moemo prenositi sa iskaza koje znamo na njihove logičke posledice jer& znajući te iskaze i zahvaljujući logičkoj prirodi implikacije& moemo biti sigurni u to da će i ove logičke posledice biti istinite.
L najvećem broju slučajeva& posebno onim jednostavnijim& ovajočekuje& princip između nije ni najmanje sporan. 'a primer& od epistemički racionalne osobe se svakako ostalog& i to da ako zna konjunktivan iskaz L ognjištu gori vatra i u sobi je toplo$ i zna implikaciju [L ognjištu gori vatra i u sobi je toplo\ [L ognjištu gori vatra\$& potvrdi i to da zna iskaz L ognjištu gori vatra$. %eđutim& dramatičan obrt nastupa kada nam skeptik ukae na neke implicirane iskaze za koje u datim okolnostima ne bismo bili skloni da kaemo da ih znamo& iako bismo prema P60, na to bili obavezni. Pretpostavimo tako da smo otišli u kalemegdanski 011 i& razgledajući izloene ivotinje& došli do ograđenog prostora na kojem je okačena tabla sa natpisom 0ebre$. L njemu smo ugledali četvoronogu ivotinju koja pripada kopitarima i čija je koa prošarana crnim prugama. ! obzirom na čulno svedočanstvo i ranije stečena znanja& reći ćemo da je to zebra. Ali& iskaz 1vo je zebra$ implicira iskaz 1vo nije magarac vešto obojen tako da liči na zebru$& i ako nam neko predoči ovu
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
53/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
implikaciju& morali bismo U prema P60, U prihvatiti da znamo da ta ivotinja nije magarac vešto prerušen u zebru. Lprkos uverljivosti P60,& ovaj zaključak nam ne izgleda baš prihvatljiv. L opisanim okolnostima teško da ćemo reći da znamo da to nije magarac vešto obojen tako da liči na zebru& jer mogućnost na koju upućuje implicirani iskaz nismo ni uzeli u obzir. ne taviše& celokupno svedočanstvo kojim raspolaemo potkrepljuje samo to daočekuje je reč o zebri& isključujući mogućnosti da je to magarac vešto prerušen u zebru. !keptik upravo ovakvu reakciju i on će& pozivajući se na dodatno logičko obeleje implikacije izraeno pravilom modus tollens& iz činjenice da ne znamo logičku posledicu *1vo nije magarac vešto obojen tako da liči na zebru$+ iskaza na čije smo znanje pretendovali& a znamo da između njih postoji implikacija& izvesti zaključak da ne znamo ni polazni iskaz *1vo je zebra$+. P60, bi dakle& s jedne strane& tvrdio da je znanje polaznih iskaza i znanje implikacije dovoljno za znanje impliciranih iskaza& ali bi& s druge strane& podrazumevao i to da je znanje impliciranih iskaza& kada znamo implikaciju& nuno za znanje polaznih iskaza. ,z te logičke činjenice proizlazi epistemička obaveza na koju će skeptik u nizu slučajeva računati: ako smo prihvatili P60, i tvrdimo da znamo neki iskaz tipa 1vo je zebra$ on će se truditi da& kroz prigovor tipa %oda je to magarac vešto obojen tako da liči na zebru$& smeštajući ga u domišljato konstruisanu hipotezu o tome kako je moglo da se desi da se u ograđenom prostoru umesto zebre zatekne upravo takav magarac& ukae na alternativu čija negacija je logička posledica našeg polaznog iskaza i koju bismo zato morali da isključimo. Po mišljenju mnogih autora& tako u osnovnim crtama izgleda opšta strategija bilo kog skeptika& pa i kartezijanskog U jedino će način na koji se konstruiše hipotetički scenario& karakter alternativa koje bi morale biti isključene& kao i ciljevi koje pritom ima& uslovljavati prirodu i doseg njegove argumentacije. (reći se ove strategije& skeptik će poštovati pravila igre$ unutar skiciranog pojmovnog scenskog okvira i neće prikriveno menjati značenje pojmova spoljašnjeg sveta ili znanja& niti će uvoditi u igru neki princip različit od onih koje *kao P60,+ prećutno ili izričito usvajamo u saznajnom kontekstu. 1brazlaući svoj zaključak da upravo s obzirom na taj pretpostavljeni pojmovni okvir i uprkos našem početnom saznajnom optimi- zmu proizlazi da ne znamo one stvari za koje smo bili čvrsto uvereni da ih znamo& skeptik će nas terati na to da ili */+ izmenimo bar neke od polaznih pojmova i principa& ili *7+ ako elimo da ih u tom obliku zadrimo& da otklonimo prigovore tako što ćemo isključiti skeptičke alternative& ili *8+ da pokaamo da je u pitanju nesporazum i pogrešno razumevanje naših polaznih pojmova i principa& ili *H+ da se pomirimo sa skeptičkim zaključkom. !aimena: manje prvim ili višeputem uspeha& svi ovi oprobani. samo neka poznatija krenuo je putevi Oarkli&sudrugim sm%oemo (ekart& aspomenuti trećim recimo 1stin. ,pak& razne reakcije na skeptički izazov ovde neće biti predmet naše panje. Pokušaćemo da proniknemo u strukturu kartezijanskih skeptičkih argumenata i pokaemo da& mada se oni mogu "ormulisati i u obliku u kojem bi bili dovedeni u vezu sa P60,& njihova snaga ne zavisi toliko od ovog prin- cipa koliko od činjenice da oni znanje ugroavaju tako što ugroavaju zadovoljenje bar jednog od tri nuna uslova iz tradicionalne de"inicije znanja. Lkoliko je to tač- no& onda ni naša epistemička obaveza isključivanja kartezijanskih skeptičkih alternativa ne potiče neposredno iz prihvatanja P60, već iz toga što tradicionalni epistemo- log *kao što je (ekart+ od nas očekuje da se& kada pretendujemo na to da znamo neki iskaz p& uverimo u to da su zaista zadovoljeni svi uslovi predviđeni tradicionalnom de"inicijom. (rugim rečima& poreklo te epistemičke obaveze biće u prihvatanju takozvane JH http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
54/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
pretpostavke epistemološkog internalizma: da subjekt !& da bi znao neki iskaz p& mora da zna da zna p. ! obzirom na zahtev izraen ovom pretpostavkom& od subjekta će se očekivati da isključi ne samo one alternative čija je negacija implicirana iskazom p& nego& uopštenije& i sve one alternative koje su nesaglasne sa njegovim znanjem iskaza p. Pre nego što se rekonstruišemo kojih skeptik nastoji ugrozi naše saznajne pretenzije& reći ćemo nešto alternative više o ciljupomoću koji kartezijanski skeptik sebidapostavlja i preprekama sa kojima se neposredno suočava.
7. ;ilj kartezijanskog skeptika 'a samom početku prve %editacije (ekart piše o tome kako je osetio potrebu da se upusti u projekat preispitivanja epistemičkog statusa svih svojih do tog trenutka čvrsto prihvaćenih verovanja: 1davno sam još primetio da sam od svoje najranije mladosti prihvatio veliki broj lanih verovanja& smatrajući ih istinitim& i da sve što sam na tako nepouzdanim osnovama utemeljio mora i s`mo biti veoma sumnjivo i neizvesno. Lvideo sam kako bi valjalo da jednom ozbiljno pokušam da se oslobodim svih mišljenja koja sam usvojio& i počnem iz početka& od samih osnova& ukoliko elim da u naukama izgradim nešto čvrsto i postojano. Lpotrebljena meta"ora osnova-nadgradnja$ otkriva nam jedno od obeleja (e- kartovog opšteg epistemološkog stanovišta. 1no naše znanje slikovito prikazuje kao građevinu kojoj su osnovi izvesna verovanja čiji epistemički status je& po pretpostavci& nesporan *ona se nazivaju bazičnim verovanjima+ i iz kojih su onda *postupcima kao što su indukcija ili dedukcija+ izvedena sva ostala pojedinačna i opšta verovanja. Oudući da je razlika između bazičnih i izvedenih verovanja povučena tako što je kao kriterijum njihovog razgraničenja uzeto neko epistemički relevantno obeleje *njihovo poreklo& način na koji ih opravdavamo& ili njihov sadraj+& ovo gledište je& kao što ističe %. Dilijams& suštinski povezana sa još jednom tradicionalnom pretpo- stavkom& pretpostavkom epistemološkog realizma: da verovanja prema izvesnim epistemički relevantnim kriterijumima *kao što su njihov sadraj ili njihovo poreklo+ moemo deliti u odgovarajuće klase koje bi bile nalik prirodnim vrstama. okom rasprave sa skeptikom (ekart će se sve vreme drati ovakve globalne slike o znanju& gajeći nadu da će svoj epistemološki projekat uspešno okončati pronalaenjem klase bazičnih verovanja na kojoj bi mogao epistemičkog utemeljiti svastatusa ostala. svojih verovanja (ekart je& kao što nam je !m projekat preispitivanja poznato& razvio na metodičan i sistematičan način. 1snovno metodološko pravilo kojim se pritom rukovodio on je veoma precizno "ormulisao na drugom mestu: Prvo pravilo mi je bilo da nikada nijednu stvar ne usvojim kao istinitu& dok je očevidno nisam takvom saznao# tj. da briljivo izbegavam prenagljivanje i pred- ubeđenja i sudim samo o onome što se mome duhu predstavlja tako jasno i tako razgovetno& da ne bude više prilika u kojima mogu u to posumnjati. *4urziv . @.+
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
55/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
1vo pravilo izraava jedan od principa kojim bi& po (ekartovom mišljenju& trebalo da se rukovodi svaki epistemički racionalan subjekt. %oemo ga izloiti u uopštenijoj& i to pozitivnoj "ormulaciji: *P/+ 1d epistemički racionalne osobe ! se očekuje da prihvati kao istinit samo onaj iskaz p u čijuzahtev& istinitost nema nikakvognegativno& razloga da(ekart sumnja.postavlja i na početku prve %editacije& gde ,sti samo "ormulisan kae da će mu za odbacivanje *bar privremeno+ ma kojeg verovanja biti dovoljno da pronađe bilo koji razlog za sumnju u njegovu istinitost: budem li našao i naj- manji razlog da posumnjam u bilo koje od njih& to će biti dovoljno da ih sve zajedno odbacim$. Lopšteno "ormulisan& princip bi u svom negativnom obliku glasio: *P7+ 1d epistemički racionalne osobe ! se očekuje da ne prihvati kao istinit nijedan iskaz p u čiju istinitost moe s nekim razloga da sumnja. >ormulisan u pozitivnom i negativnom obliku& ovaj princip epistemičke racionalnosti nagoveštava tok (ekartove rasprave sa skeptikom. !keptik će nastojati da pronađe razloge za sumnju u istinitost svakog iskaza p za koji je (ekart pretpostavljao da ga zna. Lkoliko pronađe bar jedan takav razlog& (ekart će& poštujući *P7+& biti obavezan da ne prihvati p i odustane od verovanja u njegovu istinitost dokle god ne pronađe način da sumnju otkloni. Lkoliko& pak& sam (ekart dođe do nekog iskaza *kakav je& po njegovom mišljenju& iskaz ;ogito& ergo sum$+ čiju istinitost skeptik nikako ne bi mogao osporiti& on bi& u skladu sa *P/+& taj iskaz trebalo da prihvati kao po- uzdano istinit. Ali& oblik u kojem je (ekart na samom početku prve %editacije "ormulisao cilj svog projekta& zamišljajući ga kao preispitivanje epistemičkog statusa svih svojih verovanja& rađa dve dodatne nedoumice: */+ (a li će skeptik& u svom nastojanju da ospori pretpostavku da su ta verovanja znanja& morati da dokazuje njihovu lanost_ *7+ %a kako razrešili prvu nedoumicu& da li će skeptik& ukoliko eli da ospori sva (ekartova verovanja& morati da ih preispituje redom& jedno po jedno_ 'ačin na koji (ekart otklanja ove dve nedoumice značajan je za razumevanje pozicije kartezijanskog skeptika& tim pre što se ovaj ne zadrava na tome da dokazuje da su sva verovanja koja je (ekart do tog trenutka prihvatio podlona sumnji& pa čak ni na tome da (ekart uopšte ne moe imati bilo kakvo verovanje koje bi pretendovalo na znanje U kartezijanski skeptik tei još radikalnijem& tačnije& uopštenijem i modalno jačem zaključku da niko od nas ne moe ništaodmah znati ootklanja svetu koji nas okruuje. Prvu nedoumicu (ekart ističući da skeptik nije obavezan da dokazuje lanost iskaza u koji verujemo. 0ahtevati to od njega značilo bi terati ga da dvostruko izneveri svoje izvorne namere. ime što bi dokazivao da su iskazi u koje verujemo pogrešni on bi svoj zaključak& ukoliko je dokazivanje uspešno okončao& ograničio na tvrđenje da niko od nas ništa de "acto ne zna& ne dovodeći u pitanje to da li bi neko od nas nešto mogao znati. to je još gore& dokazujući da niko od nas ništa ne zna on bi sebe samog doveo u paradoksalan poloaj& jer bi predstavljao nekoga ko nešto ipak zna& naime& onoga ko zna *budući da raspolae dokazima za to+ da su iskazi u koje svi mi verujemo pogrešni. 4artezijanski skeptik će zato biti oprezniji i izbeći ovu zamku paradoksalnosti: on neće osećati kao svoju onu episte- mičku obavezu koju na sebe preuzima& dreći se principa *P/+ i *P7+& njegov JB http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
56/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
protivnik& i neće dokazivati pogrešnost verovanja čiji epistemički status preispituje# imajući u vidu *P7+& dovoljno će mu biti da traga za razlozima za sumnju. (ekart nedvosmisleno potvrđuje da je takvo ponašanje skeptika sasvim u duhu principa epistemičke racionalnosti *P/+ i *P7+& priznajući: pošto me um uverava da bi trebalo ništa manje oprezno se se uzdravam odda verovanja u stvari potpuno izvesne i nesumnjive& kaodašto uzdravam poverujem u onekoje kojenisu su očigledno lane& budem li našao i najmanji razlog da posumnjam u bilo koje od njih& to će biti dovoljno da ih sve zajedno odbacim$. 1vakav manevarski prostor dostupan skeptiku proizlazi iz jednog pojmovnog momenta u vezi sa de"inicijom znanja. 0na- nje& videli smo& zahteva istinitost iskaza u koji se opravdano veruje& ali iz toga ne sledi da neznanje zahteva neistinitost tog iskaza. !umnja ovaj prostor obilato koristi: sumnjati u iskaz p ne znači tvrditi ili podrazumevati njegovu neistinitost& već samo to da je *s obzirom na svedočanstvo 6 kojim raspolaemo prihvatajući p+ moguće i da je istinit i da je neistinit. Ali& ako su uprkos opravdanju 6 otvorene obe mogućnosti& onda ono nije ispunilo ulogu koja mu se u tradicionalnoj de"iniciji namenjuje& nije nas na pouzdan način dovelo do istinitosti iskaza u koji verujemo. 4rajnja svrha skeptičkih prigovora trebalo bi da bude da nam& predočavanjem razloga za sumnju& otkriju da ne znamo da li je iskaz p u koji verujemo istinit ili ne& ne implicirajući pritom da je iskaz p neistinit. (okazivanjem njegove neistinitosti skeptik bi nam u stvari učinio uslugu& jer bi nam omogućio da korigujemo svoje neznanja *pogrešno verovanje da je iskaz p istinit+ i steknemo znanje *da je istinit iskaz p+. 1vako& ukazivanjem na razloge za sumnju on epistemičku obavezu prenosi na nas: ukoliko smo epistemički racionalni& morali bismo ili da U u skladu sa *P/+ U neutrališemo skeptički prigovor& ili da U u skladu sa *P7+ U odustanemo od prihvatanja iskaza p.
to se tiče druge nedoumice& ako bismo (ekartov projekat preispitivanja epi- stemičkog statusa svih prihvaćenih verovanja razumeli tako kao da se od skeptika zahteva da ih preispituje pojedinačno& jedno po jedno& i u svakom konkretnom slu- čaju pronađe razloge za sumnju& doveli bismo skeptika u krajnje nezavidan poloaj. 'aravno& načelno gledano& on bi mogao i tako da postupi: postavljajući se u njegov poloaj& (ekart je mogao prvo da se zapita da li zaista zna da sedi u svojoj radnoj sobi *u šta u tom trenutku veruje+& zatim da li zaista zna da je tiho pucketanje koje čuje u trenutku dok meditira pucketanje vatre na ognjištu *u šta takođe u tom trenutku veruje+& i tako dalje. %eđutim& teškoće su daleko veće nego što u prvi mah izgleda: ima li (ekart uopšte e"ikasan način da prebroji sva svoja verovanja_ Ako bi lista njegovih verovanja bila beskonačna& (ekart upustio u posao bez ma kraja$ i teško da bismo danas imali njegove %editacije. Ako bi bi se lista ipak bila konačna& koliko duga& skeptik bi U pod pretpostavkom da je svoj posao uspešno okončao i našao razloge da se u svako od njih posumnja U došao samo do zaključka da (ekart de "acto ništa ne zna zato što& saglasno *P7+& ne moe da prihvati nijedan od iskaza u čiju istinitost je do tada verovao. akvim zaključkom kartezijanski skeptik svakako ne bi zadovoljio svoju elju da brani modalno jače i uopštenije tvrđenje: da niko od nas ništa ne moe znati o svetu koji nas okruuje. Tazrešenje druge nedoumice je od neposrednog značaja za to kako će kartezijan- ski skeptik doći do eljenog zaključka: zavisno od toga za koji se način preispitiva- nja verovanja opredeli& zavisiće i snaga i doseg tog zaključka. Oudući da do najjačeg zaključka očito ne moe doći ispitivanjem pojedinačnih verovanja& ima li načina da do njega uopšte nekako
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
57/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
dođe_ 1slanjajući se na pretpostavku da je verovanja po nekim epistemički relevantnim svojstvima moguće deliti u klase koje nalikuju prirodnim vrstama& i razvrstavajući verovanja na bazična i izvedena& (ekart skeptiku ukazuje na izlaz iz teškoće. Poznato nam je iz drugih oblasti da& u slučajevima u kojima se bavimo prirodnim vrstama& ne moramo ispitati pojedinačno svedovoljno slučajevedadaispitamo bismo izveli uopšten zaključak o članovima neke vrste ceteris paribus& one slučajeve *često i veoma mali broj njih+ kojinego su je& reprezentativni za tu vrstu. (ekart smatra da slično moemo postupiti i kod verovanja: ako ih po nekim obelejima moemo razvrstati u relativno homogene klase& do opštih za- ključaka o njima mogli bismo doći ne samo ispitivanjem svih pojedinačnih slučajeva *što je kod otvorenih klasa praktično neizvodljivo+& pa čak ne samo ni ispitivanjem dovoljno velikog broja slučajeva *postupkom uobičajene induktivne generalizacije+& nego i tako što bismo ispitali samo ona verovanja koja su reprezentativna za datu klasu. 'aravno& pošto je ovde reč o preispitivanju epistemičkog statusa verovanja *da li predstavljaju slučajeve znanja+& jedino o čemu bismo morali voditi računa jeste da su izabrana verovanja i u epistemičkom smislu reprezentativna za datu kla- su& to jest& da ona u okviru date klase imaju najviše izgleda da predstavljaju znanje. 0a epistemološkog realistu kakav je (ekart mogućnost razvrstavanja verovanja u prirodne vrste koje bi se karakterisale izvesnim epistemički relevantnim obelejima *na primer& da su bazična ili da su izvedena+ nije sporna. !amim tim je i kartezijanskom skeptiku posao znatno olakšan. Lmesto da nalazi razloge za sumnju koji će ugroziti epistemički status samo konkretnih& pojedinačnih verovanja u okviru neke klase& ne dovodeći u pitanje ostala verovanja iz te klase& kartezijanski skeptik će iz date klase verovanja izdvojiti ona koja su u epistemičkom pogledu reprezentativna& pa će& ako uspe da pokae da ni ona U mada su imala najveće izglede za to U ne zadovoljavaju sve uslove neophodne za znanje& izvesti opšti zaključak da a "ortiori te uslove ne mogu zadovoljiti ni ostala verovanja iz te klase. Lopšteno govoreći& verovanja moemo klasi"ikovati po raznim kriterijumima. (ekart ih u prvi mah razvrstava na bazična i izvedena& imajući pri tom u vidu i nji- hovo različito poreklo& odnosno& različit način na koji do njih dolazimo. ,zvor sveg našeg znanja o stvarima koje nas okruuju jeste u našim čulima i na osnovu in"ormacija dobijenih putem čula mi dolazimo do verovanja i izvodimo zaključke o predmetima i njihovim osobinama. 0ato u bazična verovanja (ekart ubraja ona koja se neposredno oslanjaju na trenutno čulno svedočanstvo *takvo je verovanje L ognjištu gori vatra$ do kojeg (ekart dolazi u trenutku kada& sedećiverovanja pokraj ognjišta& vatru vidi& čuje i oseća kojuverovanja& ona izaziva +# sva ostala empirijska su iz njih izvedena. Oudući da toplinu su bazična meta"orično govoreći& u temelju sveg ostalog znanja o spoljašnjem svetu& skeptik svoju panju moe prvo usmeriti na njih. 'akon zapaanja: !ve što sam do sada usvojio kao istinito i pouzdano& naučio sam od čula& ili pomo- ću njih$& (ekart ističe da će najpre ispitati načela na kojima je temeljio svoja ranija verovanja$& jer bi propast temelja nuno dovela do propasti svega što je na njima izgrađeno$. Derovanja koja neposredno počivaju na trenutnom čulnom svedočanstvu nazvaćemo opaajnim verovanjima. Ako je tačno da sva ostala verovanja koja stičemo o spoljašnjem svetu zavise od ovakvih opaajnih verovanja i to na dvostruk način& kauzalno *u smislu da u njima imaju svoje uzročno poreklo+ i epistemički *u njima nalaze svoje opravdanje+& skeptiku će posao zaista biti olakšan& i to opet dvostruko: imaće pred sobom relativno homogenu klasu JR http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
58/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
verovanja koja će moći da procenjuje& i U s obzirom na pretpostavku o njihovoj bazičnosti U eventualnim ugroavanjem njihovog epistemičkog statusa ugrozio bi i epistemički status svih ostalih verovanja. 4ao što nam je poznato& epistemički status opaajnih verovanja bio je predmet preispitivanja još antičkoj "ilozo"iji& u kojoj su "ormulisani tradicionalni skeptički argumenti što su oni ukoji se pozivaju na mogućnost čulnih obmana ili na relativnost naših opaaja.kao Nedan način na koji se ti argumenti mogu interpretirati ima u vidu i (ekart: 1tkrio sam nekoliko puta da čula varaju& a razboritost nalae da se nikad u potpunosti ne pouzdajemo u one koji su nas makar samo jednom prevarili$. ,pak& (ekart izraava velike rezerve u pogledu mogućnosti uopštavanja zaključaka ovako interpretiranih tradicionalnih skeptičkih argumenata. 1ni nisu u stanju da ugroze epistemički status svih naših opaajnih verovanja prosto zato što iz činjenice da nas čula ponekad varaju nikako ne sledi zaključak da nas uvek varaju& odnosno& da nisu moguće okolnosti u kojima bi nam pruala pouzdane in"ormacije o osobinama spoljašnjih stvari. Didećemo kasnije da su ovi tradicionalni skeptički pri- govori po svom duhu mnogo blii običnom nego kartezijanskom *i uopšte "ilozo"skom+ skepticizmu. Ner& okolnosti u kojima nas čula varaju& ili nam daju nepomirljive in- "ormacije& uvek su takve da se moe identi"ikovati uzrok ili izvor pogreške: prilikom opaanja četvrtastog tornja kao okruglog do obmane dolazi usled toga što ga posma- tramo iz velike udaljenosti# kada štap do pola zaronjen u vodu izbliza vidimo kao da je prelomljen& uzrok iluzije je prelamanje svetlosnih zraka na površini vode& itd. 'a- kon što je identi"ikovan& uzrok obmane se u načelu moe otkloniti *tornju ćemo se pribliiti ili ćemo štap izvući iz vode+& ili se in"ormacija koju smo stekli korišćenjem izvesnog čula moe korigovati korišćenjem drugih čula *kao& u slučaju štapa zaronje- nog u vodu& čula dodira+ ili pozivanjem na neka druga prihvaćena verovanja *teo- riju o di"rakciji svetlosti& na primer+. Lopšteno govoreći& kad god nam neko u kon- kretnim okolnostima u kojima na osnovu neposrednog čulnog svedočanstva prihvatamo neko opaajno verovanje skrene panju na to da nas čula moda varaju& nasto- jaćemo da pronađemo i otklonimo uzrok pogreške ili korigujemo svedočanstvo ko- jim raspolaemo# imaćemo *bar u načelu+ načina da otklonimo *ili potvrdimo+ sumnju poboljšavajući epistemički poloaj u kojem prihvatamo dato opaajno verovanje. (a (ekart nije preterano impresioniran tradicionalnim skeptičkim argumenti- ma i da razmišlja na upravo opisan način& svedoči i sledeći citat: %eđutim& ako nas čula ponekad varaju kad je reč o stvarima slabo opaljivim i prilično udaljenim& moda ima i mnogih drugih stvari kojedasaznajemo pomoću a u koje ne bi bilo sumnjati. primer& to da sam ovde& sedim pored vatre& čula sa kućnim ogrtačem narazborito sebi& sa ovim listom'ahartije u rukama& i tome slično.$ Pretpostavljajući da su spoljašnje okolnosti krajnje povoljne i da je sa njegovim čulima i moći rasuđiva- nja sve u najboljem redu& (ekart postavlja pitanje sa čijim prećutnim odgovorom bi se mnogi sloili: 4ako bih mogao da poreknem da ove ruke i ovo telo pripadaju meni_$ !ituacija u kojoj se nalazi i okolnosti u kojima dolazi do pomenutih opaajnih verovanja je& bar kada je reč o verovanjima te klase& zaista takva da se ne vidi kako bi okolnosti za sticanje takve vrste opaajnog svedočanstva mogle biti epistemološki povoljnije i kako bi neko& pozivajući se na tradicionalne skeptičke prigovore& mogao da pronađe bilo kakav razlog za sumnju. 1vakva verovanja& stečena U bar kada su u pitanju verovanja te klase U u epistemološki najpovoljnijim okolnostima& posluiće tek kartezijanskom skeptiku da na njima oproba oštricu svoje sumnje.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
59/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
8. !keptičke alternative Pretpostavimo da jeLiskaz p empirijski& to jest& da tvrdi neštoznanja& o realistički shvaće- nom spoljašnjem svetu. skladu sa tradicionalnom de"inicijom pretendovaćemo na to da znamo iskaz p ako verujemo u njegovu istinitost& imamo za to svoje verovanje odgovarajuće svedočanstvo i ako je& konačno& iskaz p zaista istinit. !keptik će nastojati da konstruiše takav hipotetički scenario koji bi& ako bi bio aktualizovan& doveo do toga da ipak ne znamo da je iskaz p istinit. (rugim rečima& hipoteza na koju se skeptik poziva prigovarajući nam da moda ne znamo p morala bi biti nesaglasna sa našim znanjem iskaza p. 'a primer& ako (ekart dok sedi pored ognjišta u jednom trenutku zatvori oči u elji da se potpuno udubi u svoje misli& ali i dalje čuje tiho pucketanje na osnovu kojeg veruje da vatra u ognjištu još uvek gori& on će imati čulno svedočanstvo za to svoje verovanje i ono bi se& ukoliko u tom trenutku vatra u ognjištu zaista gori& moglo nazvati znanjem. !keptik bi mogao da postavi pitanje: kako (ekart iz subjektivne perspektive svog čulnog *auditivnog+ svedočanstva i na njemu zasnovanog verovanja moe biti siguran da je zadovoljen i treći uslov neophodan za znanje& uslov istinitosti njegovog verovanja_ Ner& potkrepiće skeptik svoju polaznu rezervu& upravo u opisanim okolnostima moguće je da se vatra ugasila odmah nakon što je (ekart zatvorio oči i da pucketanje koje čuje u stvari dopire od termita koji nagrizaju drvenu ploču iznad ognjišta. 1vu mogućnost& sadranu u hipotetičkom scenariju koji bi& ako bi bio aktualizovan& uzročno objašnjavao kako je (ekart došao do svedočanstva i do verovanja da vatra u ognjištu gori& (ekart očito nije isključio& a ona je ipak sasvim saglasna sa svedočanstvom na koje se oslanja. %eđutim& izgleda da bi on tu mogućnost morao da isključi& jer bi ona& ukoliko bi bila aktualizovana& činila neistinitim iskaz u koji veruje. Pošto bi tako bio prekršen jedan od nunih uslova za znanje& uslov istinitosti& sledilo bi da (ekart ne zna da vatra u ognjištu gori. 'aravno& kao što smo već ranije naglasili& skeptikov prigovor ne počiva na pretpostavci da je izloeni scenario aktualizovan& već na tome što bi (ekart& da bi znao da vatra u ognjištu gori& morao da zna da taj hipotetički scenario nije aktualizovan. (ekartova nevolja u opisanim okolnostima je& pak& u tome što mu svedočanstvo kojim raspolae govori u prilog verovanja da vatra u ognjištu još uvek gori ali ne sadri ništa što bi isključivalo mogućnost da je ona ugašena a da tiho pucketanje koje čuje potiče od termita koji nagrizaju drvenu ploču slui iznadosporavajući ognjišta. (ekartovu pretenziju na znanje iskaza p u !trategija kojom se skeptik osnovi se svodi na konstruisanje hipotetičkog scenarija 5 nesaglasnog sa (ekartovim znanjem iskaza p. ! obzirom na to da znanje& po tradicionalnoj de"ini- ciji& zahteva ispunjenje sva tri uslova *uslova verovanja& uslova opravdanosti i uslo- va istinitosti+ hipotetički scenario 5 će biti nesaglasan sa (ekartovim znanjem p ukoliko bi aktualizacija 5 imala za posledicu da bar jedan od ta tri uslova nije zadovoljen. Pod pretpostavkom& recimo& da je (ekart pretendovao na to da zna p zato što ima odgovarajuće svedočanstvo 6 pomoću kojeg opravdava svoje verovanje D u istinitost iskaza p& skeptik bi njegovu saznajnu pretenziju mogao da ugrozi tako što bi konstruisao hipotetički scenario 5 koji bi& ako bi bio aktualizovan& za posledicu imao ili: BS http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
60/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
*/+ to da je (ekart pogrešio misleći da ima verovanje D u iskaz p *recimo& ume- sto u p verovao je u neki drugi iskaz r+# ili: *7+ to da je svedočanstvo 6 pomoću kojeg je opravdavao D u nekom relevant- nom pogledu bilo loše ili neadekvatno# ili:"ilozo"skoj *8+ to da jetradiciji& iskaz p neistinit. L posebno kartezijanskoj& mogućnost */+ se uopšte ne uzima u obzir& zato što se smatra da subjekt ima povlašćen epistemološki pristup u identi"ikaciji sadraja svojih mentalnih stanja. Prema kartezijanskom shvatanju& subjekt je u pogledu sadraja svog iskustva zaista u idealnom saznajnom poloaju: ona su mu neposredno data i potpuno transparentna& i prilikom utvrđivanja njihovog kvalitativnog karaktera ili sadraja on se& po pretpostavci& ne moe nikako prevariti. (ekart se zato na početku prve %editacije i ne pita da li uopšte ima verovanja ili da li su njegova verovanja& ako ih ima& po svom sadraju zaista takva kakva on misli da su. ak i ako skeptik ospori celokupno naše znanje o spoljašnjem svetu& (ekart bi porekao da je time dovodeno u pitanje subjektovo znanje o sadrajima sopstvenog iskustva. 1vo gledište je očito odrivo samo ako karakter ili sadraj subjektovih mentalnih stanja nije određen ničim što bi bilo izvan subjektove svesti& nikakvim spoljašnjim uslovima kao što su "izički objekti ili relacije prema drugim članovima zajednice kojoj subjekt pripada. , to je svojevrsna internalistička pretpostavka& samo što je ovde u pitanju internalističko shvatanje sadraja naših mentalnih stanja i mogućnosti njihove identi"ikacije. 0načaj ovakvog shvatanja je u sklopu argumentacije kartezijanskog skeptika daleko veći no što u prvi mah izgleda& jer jedan od ključnih koraka u toj argumentaciji uključuje pretpostavku da bi iskustva koja imamo u pogledu svog kvalitativnog karaktera i sadraja mogla ostati istovetna i u potpuno izmenjenim spoljašnjim okolnostima& odnosno u situaciji u kojoj bi& po skeptičkoj hipotezi& njihovo uzročno poreklo ili njihova uzročna istorija bili sasvim drugačiji *štaviše& po jednom od hipotetičkih scenarija kartezijanskog skeptika& ono bi moglo ostati isto čak i ukoliko spoljašnji svet uopšte ne bi postojao+. Ali& ni u takvom hipotetičkom scenariju neće biti doveden u pitanje subjektov epistemološki povlašćen pristup& to da on moe nepogrešivo da utvrdi kvalititativni karakter i sadraj svojih iskustava i da se neće varati u identi"ikaciji svojih mentalnih stanja *uključujući tu i verovanja+& nego samo u dodatnom uverenju da se neka od njih zaista odnose na ob- jekte iz spoljašnjeg sveta. 0animljivo je uočiti da se sa odbacivanjem ovakvog internalističkog shvatanja prirode i sadraja mentalnih stanja otvara prostor za skeptičke alternative koje bi znanje ugroavale tako što bi& ako bi!kepticizam bile aktualizovane& u pitanje prvi od nunih za suprotnom& znanje& uslov verovanja. u ovom dovodile *ne-kartezijanskom+ obliku počivauslova onda na eksternalističkom shvatanju koje se& doduše& tiče samo onih naših mentalnih stanja koja imaju propozicionalni sadraj *sadraj koji moemo izraziti odgovarajućim iskazima+& ali je i to u ovom kontekstu sasvim do- voljno& jer su među njima najreprezentativnija upravo verovanja. Po pretpostavci eksternalista kao što su Patnam ili Oerd& sadraj nekih mentalnih stanja& recimo nekog opaajnog verovanja& nije određen isključivo relevantnim unutrašnjim obelejima prisutnim u subjektovoj svesti& već je delom zavisan i od izvesnih spoljašnjih "aktora kao što je objekt na koji se to verovanje odnosi i uzročni odnos u kojem stoji: sa promenom u spoljašnjim "aktorima menja se i sadraj verovanja. Nedna od zanimljivih posledica ovakvog tumačenja sadraja mentalnih stanja je da sub- jekt ipak moe da pogreši prilikom utvrđivanja identiteta nekog svog verovanja: on moe da se prevari u tome na koji
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
61/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
se objekt njegovo verovanje zaista odnosi& tačnije& sa kojim objektom iz spoljašnjeg sveta je ono uzročno povezano. 4onkretno& u 011-primeru nam se moe desiti da& dok posmatramo ivotinju za koju mislimo da je zebra& steknemo neka dodatna verovanja o njoj& na primer verovanje da je umiljata. Propozicionalni sadraj ovog našeg verovanje moemo izraziti iskazom4artezijanski 1va zebra je umiljata$.ćeAli& je predprevarili nama u stvari magarac vešto prerušen u zebru_ internalista rećištadaako se nismo u identi"ikaciji svog verovanja& ali da smo se prevarili u pogledu njegove tačnosti. %eđutim& eksternalisti se ne bi sa time sloili već bi primetili da smo& u opisanim okolnostima& pogrešno identi"ikovali svoje verovanje: umesto da se odnosi na zebru& ono se u stvari odnosi na magarca prerušenog u zebru. taviše& tako *eksternalistički+ interpretirano& ono se moe smatrati i tačnim ako je zadovoljen deskriptivni uslov "ormulisan u iskazu: pogrešno mislimo da verujemo da je ova zebra umiljata& ali za ovog magarca prerušenog u zebru tačno verujemo da je umiljat. 'ećemo se ovde upuštati u pitanje koja je od ove dve suprotstavljene koncepcije o sadraju mentalnih stanja prihvatljivija. Oilo nam je vano samo da ukaemo na to da je internalistička koncepcija u pozadini dekartovskih skeptičkih argumenata i da kartezijanski skeptik& upravo zato što polazi od jedne ovakve koncepcije& neće ni pokušavati da svojim hipotetičkim scenarijima ugrozi znanje tako što bi ugrozio prvi od nunih uslova& uslov verovanja# štaviše& kao što smo već primetili& kartezijanski skeptički argumenti suštinski zavise upravo od internalističkog shvatanja sadraja mentalnih stanja. ! druge strane& sa prihvatanjem eksternalističke koncepcije "ilozo"skom skeptiku se otvara širi prostor& odnosno& budući da proizlazi da se moemo varati u identi"ikaciji svojih verovanja& on moe tragati za hipotetičkim scenarijima koji bi ugroavali ne samo naše znanje o spoljašnjem svetu& nego i naše znanje o unutrašnjem svetu$ naših sopstvenih mentalnih stanja. !vaki hipotetički scenario koji bi& ako bi bio aktualizovan& imao za posledicu to da se varamo misleći da verujemo u istinitost iskaza p& ugroavao bi i naše znanje iskaza p& dakle& da bismo U u skladu sa tradicionalnim pretpostavkama povezanim sa pojmom znanja U znali iskaz p morali bismo& između ostalog& da pokaemo da taj scenario nije aktualizovan. Ali& dok zadovoljenje prvog od tri nuna uslova za znanje kartezijanski skeptik nikada neće dovoditi u pitanje& zadovoljenje preostala dva uslova& uslova istinitosti i uslova opravdanosti& biće stalna meta njegovog napada. 4artezijanska sumnja se ni u tom pogledu neće bitno razlikovati od obične. 0aista& kada u uobičajenim okolnostima neka osoba tvrdi da zna p i kada izraavamo sumnju u to da ona zaista zna p& ako nemamo neki poseban razlog da posumnjamo u iskrenost njenog tvrđenja& njenu da jezičku kompetenciju to da jep.pri!por sebi& neće nam ni pasti na um da dovodimo u pitanje ona zaista veruje u ili istinitost između internalizma i eksternalizma u tumačenju sadraja mentalnih stanja suviše je daleko od zdravorazumskog razmišljanja običnih ljudi. 'o& bez obzira na to& čini se da smo u svakodnevnim situacijama prećutno naklonjeniji internalizmu bar u minimalnom smislu u kojem ne osporavamo da subjekt ima najbolji uvid kako u svoja verovanja tako i u ostala svoja mentalna stanja. !umnjajući u to da neko nešto zna mi ćemo po pravilu razloge za sumnju nalaziti u pretpostavkama da je moda aktualizovan neki tok događaja koji ugroava bar jedan od preostala dva nuna uslova za znanje& uslov istinitosti ili uslov opravdanosti. 4ako to moe izgledati ilustrovaćemo ponovo na 011-primeru. Pretpostavimo da smo& u ranije opisanim okolnostima& ivotinju koju vidimo identi"ikovali kao zebru. 'a naše tvrđenje da znamo da je to zebra& skeptik bi svoju sumnju mogao da nagovesti pitanjem: 4ako znate B7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
62/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
da je to zebra_$ a razlog za sumnju primedbom: %oda je to magarac vešto obojen tako da liči na zebru$. 'aravno& skeptik bi& nastojeći da svojoj sumnju d veću teinu& smislio čitav scenario koji bi& ako bi bio aktualizovan& podjednako dobro objašnjavao kako to da smo poverovali da je pred nama zebra& a ne bi dirao u svedočanstvo na kojem zasnivamo to svoje verovanje. 1drazloga slikovitosti i konzistentnosti takvog scenarija zavisila uverljivost skeptikovog za sumnju. Ali& ma kako on u detaljima izgledao&biod nas će se očekivati da sumnju otklonimo& to jest& da pokaemo da ivotinja koju vidimo nije magarac vešto prerušen u zebru. L konkretnom primeru& ova epistemička obaveza zaista ima veze sa P60,. %ogućnost na koju upućuje skeptik nesaglasna je sa istinitošću iskaza u koji verujemo. (rugim rečima& iskaz u koji verujemo implicira& između ostalog& negaciju te mogućnosti& a po P60, mi bismo& kada tvrdimo da znamo iskaz 1vo je zebra$ i kada nam je predočena implikacija [1vo je zebra\ \1vo je magarac vešto prerušen u zebru\$& morali da znamo konsekvens& to jest da mogućnost na koju se skeptički scenario poziva nije aktualizovana. Lopšteno govoreći& situacija o kojoj smo upravo govorili izgleda ovako: kada na osnovu određenog svedočanstva 6 pretendujemo na znanje nekog iskaza p& skeptik će& slueći se opisanim tipom argumentacije& nastojati da konstruše hipotetički scenario 5 u kojem će se pozvati na neku mogućnost koja ne dira neposredno u svedočanstvo 6 već je nesaglasna sa istinitošću iskaza p& odnosno& čija aktualizacija bi ostavila nepromenjenim karakter svedočanstva 6 ali bi za posledicu imala p. P60, prime- njen u ovakvim okolnostima zahteva od nas da znamo & odnosno& da alternativu isključimo& pa ako to nismo u stanju da postignemo& onda *po modus tollens-u+ sledi da ne znamo ni p. 1vaj tip skeptičkih alternativa& za koje je karakteristično da su ne- saglasne sa istinitošću iskaza u koje verujemo& nazvaćemo ,-alternativama. !keptički prigovori koji ih uključuju ugroavaju znanje tako što&
ukoliko bi mogućnosti na koju se pozivaju bile aktualizovane& uslov istinitosti ne bi bio zadovoljen. !amim tim što svaki iskaz na čije znanje pretendujemo moe imati nebrojeno mnogo logičkih posledica& neiscrpne su i mogućnosti koje skeptiku stoje na raspolaganju: za bilo koji iskaz p u čiju istinitost verujemo skeptik& uz dovoljno maštovitosti& moe u načelu konstruisati neprebrojivo mnogo različitih ,-alternativa& /&&n& ističući da u datim okolnostima ne znamo p zato što ne znamo da nije aktualizovana neka alternativa i. 'aravno& skeptik neće od nas traiti da isključimo sve takve *zamislive+ alternative kao preduslov za znanje p& jer bi takav zahtev U da moramo znati sve logičke posledice iskaza p da bismo znali p U bio reductio ad absurdum P60,. Ali P60, nas naizgled obavezuje da znamo one logičke posledice za koje smoćeuočili da zadovoljiti su na taj način sa iskazom istinitost *opravdano+ verujemo. !keptik se zato timepovezane da nas upozna sa u čiju implikacijama koje nismo imali u vidu kada smo tvrdili da znamo p& i koje će u konsekvensu imati negaciju alternative i čija bi aktualizacija isključivala istinitost iskaza p. !voju sumnju u to da znamo p skeptik će onda obrazloiti time što ne znamo da nije slučaj . 5ipotetički scenario koji skeptik koristi moe izgledati i nešto drugačije. (a bi ugrozio naše znanje iskaza p on ne mora uključivati ,-alternativu& odnosno& mogućnost koja bi& ako bi bila aktualizovana& činila p neistinitim. !keptik se moe posluiti i scenariom neutralnim u pogledu istinitosti p. 4ao poslednja meta napada u tom slučaju preostaje uslov opravdanosti. ,lustracije radi& vratimo se primeru sa (ekartom koji je& dok meditira pokraj ognjišta& za tren zatvorio oči udubivši se u svoje misli# iz spoljašnjeg sveta *koji će ubrzo naizgled nepovratno izgubiti pred naletom skeptičkih argumenata+ posredstvom čula sluha do njegove svesti
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
63/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
dopire još samo tiho pucketanje vatre sa ognjišta. Prekinuvši načas tok svojih misli& (ekart obraća panju na taj zvuk i na osnovu auditivnog svedočanstva koje ima stiče verovanje da vatra u ognjištu gori. !keptik sada moe postaviti pitanje: 4ako znaš da vatra u ognjištu gori_$ iznoseći sledeći razlog za sumnju: %oda zvuk koji čuješ& tačnije& auditivno svedočanstvo imaš& potiče od termita koji nagrizaju drvenu ploču iznad ognjišta_$. , ova sumnja postaćekoje uverljivija dopunjavanjem scenarija u okviru kojeg bi (ekartovi auditivni oseti ostali kvalitativno potpuno isti ali bi imali drugačiju uzročnu istoriju od one koju& po (ekartovoj pretpostavci& imaju# samim tim bi i (ekartovo verovanje da vatra u ognjištu gori imalo drugačije uzročno poreklo od onog koje je (ekart sklon da mu pripiše. Tazlika u odnosu na prethodnu situaciju je& međutim& u tome što ovaj scenario ne uključuje pretpostavku da je vatra u ognjištu ugašena& odnosno& da nije tačan iskaz u čiju istinitost (ekart veruje. 'jime se sada& uz odgovarajuće promene u uzročnom poreklu *ne i u kvalitativnom karakteru+ svedočanstva kojim (ekart raspolae& dovodi u pitanje zadovoljenost uslova opravdanosti. Ner& u opisanim okolnostima (ekartovo auditivno svedočanstvo bi bilo adekvatno samo ukoliko bi& ceteris paribus& zaista bilo uzrokovano plamenom vatre u ognjištu *kao posledica& ono bi ukazivalo na svoj uzrok+. !a promenom u njegovom uzročnom poreklu menjao bi se i njegov status kao svedočanstva: ako bi svoj uzrok imalo u tome što termiti nagrizaju drvenu ploču iznad ognjišta praveći zvuk koji (ekart čuje& onda ono više ne bi moglo da poslui kao adekvatno opravdanje za verovanje da vatra u ognjištu gori čak ni ako vatra u ognjištu zaista gori. A nevolja u kojoj se (ekart nalazi jeste u tome što mu svedočanstvo na koje se oslanja nikakvim pouzdanim znacima ne ukazuje na svoje stvarno uzročno poreklo. Alternativa na koju se skeptik u ovakvom scenariju poziva nije& dakle& nesaglasna sa istinitošću iskaza u koji (ekart veruje. 'jena razorna snaga time ipak nije umanjena& jer je ona i dalje nesaglasna sa (ekartovim znanjem tog iskaza. ,zvor nesaglasnosti je sada nešto drugačiji nego u slučaju ,-alternativa: ako je aktualizovana& ona otkriva "atalni nedostatak opravdanja kojim (ekart raspolae. 'aime& pokazuje se da ono nije u stanju da ispuni zadatak koji mu se u tradicionalnoj de"iniciji postavlja: da poslui kao pouzdan vodič do istinitosti verovanja. Ner& ukoliko je skeptikov scenario aktualizovan& to jest& ukoliko zvuk koji (ekart čuje potiče od termita a ne od vatre u ognjištu& onda bi (ekart poverovao da vatra u ognjištu gori potpuno nezavisno od toga da li ona zaista gori# verovanje do kojeg u takvim okolnostima dolazi nije ni u kakvoj uzročnoj vezi sa činjenicom da vatra u ognjištu gori već samo sa činjenicom da je (ekart zvuk vatra koji čuje& a koji potiče od termita& pogrešno identi"ikovao kao zvuk koji proizvodi u ognjištu. (ekartovo verovanje moe biti istinito& ali će se *kao u poznatim primerima kojima su se razni autori& od Platona do Tasela& sluili da bi pokazali kako istinitost verovanja nije dovoljna za znanje+ u okviru skeptikovog hipotetičkog scenarija ispostaviti kao slučajno istinito. , ovu situaciju moemo predstaviti na uopšten način. 4ada na osnovu svedočanstva 6 pretendujemo na znanje nekog iskaza p& skeptik će& slueći se opisanim tipom prigovora& nastojati da konstruiše hipotetički scenario 5 koji ukazuje na neku mogućnost saglasnu sa istinitošću iskaza p& ali nesaglasnu sa adekvatnošću svedočan- stva 6 u tom smislu što bi se& ako bi mogućnost bila aktualizovana& pokazalo da svedočanstvo 6 ne prua adekvatno opravdanje za verovanje u istinitost iskaza p. 1vakve skeptičke alternative& za koje je karakteristično da su neutralne u pogledu istinitosti iskaza u koje verujemo ali nisu saglasne BH http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
64/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
sa adekvatnošću opravdanja kojim raspolaemo& nazvaćemo 1-alternativama. Lprkos tome što je ugroeno samo zadovoljenje uslova opavdanosti& nalazićemo se pred istim skeptičkim izazovom kao i u slučaju ,-alternativa. 4ada na osnovu 6 naizgled opravdano verujemo u p& skeptik će nam postaviti pitanje kako moemo biti sigurni da nije aktualizovana mo- gućnost nesaglasnaisključimo sa adekvatnošću ističući ponovo da je naopravdanosti& nama epistemička obaveza tu mogućnost zato što6& ona& ugroavajući uslov ugroava i našedaznanje p. 1snovna razlika između ,- i 1-alternativa je u načinu na koji ugroavaju znanje i moe se ilustrovati dovođenjem u vezu sa P60,. Priroda ,-alternativa je takva da je njihova neistinitost nuan uslov istinitosti iskaza na čije znanje pretendujemo& pa je i znanje da one nisu aktualizovane nuan uslov za znanje ovih iskaza. (rugim rečima& ,-alternative su takve da se P60, na njih moe direktno primeniti: ako je alternativa na koju se skeptik poziva takva da je nesaglasna sa istinitošću iskaza p& na čije znanje pretendujemo& epistemička obaveza koju naizgled imamo i koja je izraena u zahtevu da eliminišemo alternativu neposredno proističe iz P60,: iz toga što& po pretpostavci& znamo p i što smo& zahvaljujući skeptiku& uočili da p im- plicira & sledi *po P60,+ da bismo morali znati i . !hematski& situacija se moe ovako predstaviti:
! zna p ! zna *p ! zna
+
.
(rugi tip alternativa na koje se skeptik moe pozvati nije& bar ne na tako direktan način& povezan sa P60,. 'eka 1-alternativa uključena u skeptikov hipotetički scenario neće biti nesaglasna sa istinitošću iskaza p& već samo sa adekvatnošću svedočanstva na kojem se zasniva verovanje u istinitost p. L tom slučaju neistinitost nije nuan uslov istinitosti p& pa nema ni implikacije p koju zahteva P60,. !toga se ni epistemička obaveza isključenja takve alternative ne moe traiti u P60,. 1na proističe pre iz same tradicionalne de"inicije znanja i iz motivacije koja je u pozadini uvođenja uslova opravdanosti: 1-alternativu je neophodno isključiti da bismo otklonili prepreku za zadovoljenje tog nunog uslova za znanje& to jest& da bismo omogućili da nas svedočanstvo kojim raspolaemo na pouzdan način vodi do istinitosti iskaza p. L slučaju 1-alternative nije nam neophodan P60,. Pošto nije
nesaglasno sa p nego sa znanjem p& situacija shematski predstavljeno izgleda ovako: ! zna p *! zna p+
Tazlika u odnosu na prvu shemu je očigledna. , dok u prvom slučaju epistemička obaveza da se isključi alternativa & to jest da se pokae da vai & proističe nepo- sredno iz P60,& u drugom slučaju& ako se drimo samo implikacije& takve obaveze nema: u zaključku sledi jedino & ne i to da ! zna . 6pistemička obaveza koju subjekt u ovoj drugoj situaciji naizgled ima pre je u vezi sa pretpostavkom koju smo ranije *u odeljku /+ nazvali pretpostavkom epistemološkog internalizma i za koju smo istakli da je prihvaćene u čitavoj
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
65/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
tradicionalnoj& pa i u kartezijanskoj epistemologiji. Prema toj pretpostavci& epistemički racionalan subjekt& kada pretenduje na to da zna neki iskaz p& mora da utvrdi da su zaista zadovoljeni svi nuni uslovi za znanje iskaza p. (rugim rečima& od epistemički racionalnog subjekta se očekuje ne samo to da zna već i to da zna da zna. Pošto scenario koji uključuje
1-alternativu da pjeočekuje nuan uslov za znanje p& od epistemički koja pretenduje otkriva na znanje se da eliminiše alternativu & to jest& daracionalne utvrdi daosobe vai i time pokae da je ispunjen nuan uslov za znanje p. 'aravno& i ovde je& kao i kod ,alternativa& skeptiku na raspolaganju nebrojeno mnogo alternativnih tokova događaja koji bi& kao 1-alternative& pretili da ugroze znanje: svaki od tih hipotetičkih scenarija izlagao bi jedan od nunih uslova za znanje. Tazume se da bi bilo nerealno očekivati od subjekta da zna da su svi ti nuni uslovi za znanje zadovoljeni. 4ao što sugerišu (ekartovi principi *P/+ i *P7+& od epistemički racionalne osobe se ne trai da zna da nijedna zamisliva skeptička 1-alternativa nije aktuali- zovana& već samo to da za svaku uočenu 1-alternativu ustanovi da nije aktualizova- na: kao epistemički racionalna osoba ona mora nastojati da otkloni svaki konkretan razlog za sumnju koji joj biva predočen i koji ugroava epistemički status nekog njenog verovanja.
H. 1bična i kartezijanska sumnja Teći ćemo sada nešto više o obelejima po kojima se kartezijanski skepticizam razlikuje od običnog skepticizma. Dideli smo da je u slučaju bilo kojeg iskaza p na čije znanje pretendujemo načelno zamislivo nebrojeno mnogo hipotetičkih scenarija& to jest& ,- ili 1alternativa koje ugroavaju naše znanje iskaza p. !trategija traganja za takvim alternativama biće zajednička običnom i kartezijanskom skeptiku. 4ada tvrdimo da znamo da je pred nama zebra& nečija primedba da je to moda magarac vešto prerušen u zebru ugroziće ovo naše znanje na isti način kao i prigovor kartezijanskog skeptika da je& recimo& moguće da nas vara 0li demon i da zebre tu uopšte nema: obe alternative spadaju u grupu ,-alternativa koje bismo morali da isključimo zato što je njihova istinitost nesaglasna sa istinitošću iskaza na čije znanje pretendujemo. ,li& kada na osnovu zvuka koji čujemo poverujemo da u ognjištu gori vatra& prigovor da je to što čujemo moda zvuk koji potiče od termita koji nagrizaju drvenu ploču iznad ognjišta ugroava epistemički status ovog našeg verovanja na isti način kao i prigovor skeptika damada modasusanjamo u ognjištu gori: obe verujemo& alternative spadaju ukartezijanskog grupu 1-alternativa koje& saglasnedasavatra iskazom u čiju istinitost onemogućuju zadovoljenje uslova opravdanosti i tako ugroavaju naše znanje. ,pak& stvari tako izgledaju samo ako se ograničimo na konkretne okolnosti i konkretno verovanje čiji epistemički status je predmet skeptikovog osporavanja. 0a običnu sumnju ovo ograničavanje je ne samo dovoljno& nego i određujuće: uobičajeni prigovori kojima u svakodnevnim okolnostima& pa čak i u nauci& nastojimo da dovedemo u sumnju nečije znanje lokalnog su tipa& usmereni su na konkretna verovanja ili grupe takvih verovanja. Alternative na koje se u takvim prigovorima pozivamo takođe su konkretizovane i vezane za okolnosti u kojima stičemo dato verovanje ili grupu takvih verovanja. 'a primer& ako verujemo u neki iskaz p& obična sumnja će biti izraena pozivanjem na alternativu koja će *kao ,-alternativa ili kao 1-alternativa+ ugroavati samo naše znanje iskaza p. Ako nam BB http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
66/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
neko& kada tvrdimo da je pred nama zebra prigovori da je moda reč o magarcu vešto prerušenom u zebru& ova ,-alternativa će ugroziti samo naše znanje da je pred nama zebra& ne i druga znanja koja po pretpostavci u tom trenutku imamo *recimo& da obilazimo kalemegdanski 011& da smo koji trenutak ranije opazili ira"u& da sada opaamo ivotinju čija koaudubljeni je prošarana crnim prugama& itd.+. ,li&tiho ako pucketanje nam neko& za dokkoje kaosmo (ekart sedimo pokraj ognjišta u svoje misli i osluškujemo uvereni da potiče od vatre& prigovori da su to moda termiti koji nagrizaju drvenu ploču iznad ognjišta& ova 1alternativa će takođe ugroziti samo naše znanje da vatra u ognjištu gori& ne i ostala naša pretpostavljena znanja *da sedimo pokraj ognjišta& da smo u svojoj sobi& itd.+. 4ao što vidimo& obična sumnja nema uopšte pretenziju da se proširi na klasu verovanja: dovodeći u pitanje epistemički status nekog našeg konkretnog verovanja& bilo opaajnog *kao što je verovanje da je ivotinja koju vidimo zebra+& bilo nekog drugog *recimo verovanja da je (ekart rođen /JB. godine kao primera verovanj o prošlim događajima+& ona neće osporavati epistemički status ostalih verovanja iste vrste. taviše& alternative na koje se obična sumnja poziva po pravilu će biti takve da pretpostavljaju istinitost mnogih verovanja iz te klase: verovanja da postoje magarci koji se mogu pre"arbati tako da liče na zebre& ili da postoje termiti koji nagrizaju drvo i mogu praviti zvuk sličan tihom pucketanju vatre& i još niza drugih verovanja o spoljašnjem svetu. (odatno obeleje obične sumnje ispoljava se i u prirodi alternativa na koje se ona poziva. 'aime& alternative su po pravilu takve da se ispostavlja samo to da smo ih& kada smo tvrdili da znamo iskaz p& iz nekog razloga prosto prevideli& propustivši da ih uzmemo u obzir i isključimo. L okolnostima u kojima se izraava obična sumnja ne podrazumeva se da su to alternative koje nikako ne bismo mogli isključiti. 'aprotiv& one su takve da bismo bar u načelu& koristeći se naknadnim istraivanjem& pribavljanjem dodatnog svedočanstva ili uzimanjem u obzir drugih znanja& mogli da utvrdimo da li su aktualizovane ili ne: postoje načini da ustanovimo da li je ivotinja koju vidimo zebra ili magarac vešto obojen tako da liči na zebru& da li zvuk koji čujemo potiče od vatre ili od termita& itd. !keptički prigovori koji izraavaju običnu sumnju predstavljaju samo usputne i privremene izazove koji nas podstiču da svoj epistemički poloaj poboljšavamo. Nednostavno rečeno& oni su bar načelno podloni otklanjanju. 'aravno& bar kad je u pitanju znanje o spoljašnjim stvarima& bilo bi nerealistično očekivati da ćemo svoj epistemički poloaj moći da dovedemo do savršenstva& odnosno& da ćemo uspeti da otklonimo svaki mogući prigovor koji bi izraavao običnu sumnju. Dideli smo već da to nemoguće zatoima štoneprebrojivo alternativ na koje se(ovoljno obični skeptik pozvati bilo kogje našeg verovanja mnogo. nam je&moe međutim& to uštoslučaju svaku konkretnu alternativu u načelu moemo isključiti *ostajući pri tome da znamo p+ ili potvrditi *priznajući da smo samo verovali& ne i znali p+. Argumenti kartezijanskog skeptika ne predstavljaju samo usputne i privremene izazove na koje u svakodnevnoj saznajnoj aktivnosti nailazimo. 'jegovi scenariji i alternative imaće neuporedivo dalekosenije posledice: neće nas prosto podsticati na to da poboljšavamo svoj epistemički poloaj i stičemo nova znanja& nego će nas upozoriti na to da smo& s obzirom na pojam znanja koji koristimo i uslove koje sa njim povezujemo& dospeli u epistemički bezizlazan poloaj. 'aime& i kada usredsredi panju na naše pretpostavljeno znanje nekog konkretnog iskaza p& kartezijanski skeptik će nastojati da konstruiše hipotetički scenario koji sadri alternativu takvu da */+ ugroava ne samo naše znanje iskaza p nego i svih ostalih
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
67/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
iskaza iz klase kojoj taj iskaz pripada& i takvu da se *7+ pokazuje ne samo to da smo je iz nekog razloga prevideli propustivši da je isključimo& nego i to da je nikako ne moemo isključiti. 1ba ova momenta otpočetka su sadrana u cilju koji je kartezijanski skeptik sebi postavio: pod */+ je to tenja ka uopštavanju sumnje sa jednog ili više verovanja na čitavu klasu i podznanje *7+ pretenzija na modalno jači zaključak u kojem se tvrditi nene samo da de verovanja& "acto nemamo na koje smo pretendovali nego i to da takvo će znanje nikako moemo imati. 0a postizanje ovako ambicioznog cilja kartezijanski skeptik neće moći da se osloni na bilo koju od nebrojeno mnogo zamislivih alternativa. L prvoj %editaciji (ekart "ormuliše dve koje bi u tu svrhu bile prikladne U to su mogućnost da sanjamo i mogućnost da nas vara 0li demon. J. 4artezijanske alternative L 7. odeljku prikazali smo kako (ekart shvata skeptički projekt preispitivanja epistemičkog statusa svih naših verovanja o spoljašnjem svetu. ! jedne strane& videli smo da skeptik ne eli da dokazuje lanost naših verovanja& već se ograničava na iznošenje razloga za sumnju i to u obliku alternativa koje ugroavaju znanje. ! druge strane& videli smo i to da (ekart pod preispitivanjem epistemičkog statusa svih naših verovanja ne podrazumeva njihovo pojedinačno preispitivanje& već& nakon što je utvrdio da ih moe svrstati u relativno homogene klase& preispitivanje epistemički reprezentativnih slučajeva na osnovu kojih se onda mogu vršiti uopštavanja o čitavoj klasi. !va verovanja o spoljašnjem svetu (ekart je podelio u dve klase: klasu bazičnih verovanja& u koju spadaju sva ona koja su neposredno povezana sa trenutnim čulnom svedočanstvom *opaajna verovanja+& i klasu izvedenih verovanja& koju sačinjavaju sva ostala pojedinačna i opšta empirijska verovanja. L pogledu svog epistemičkog statusa& verovanja druge vrste su zavisna od prvih& što onda omogućuje skeptiku da svoju panju usredsredi samo na bazična *opaajna+ verovanja& jer bi& kao što ističe (ekart& propast temelja nuno dovela do propasti svega što je na njima izgrađeno$. 4lasični skeptički argumenti kao što su argumenti koji se pozivaju na greške ili relativnost u opaanju nisu& po (ekartovom mišljenju& u stanju da podre zaključak do kojeg je kartezijanskom skeptiku stalo. 1ni su takvi da izraavaju pre običnu nego kartezijansku sumnju. ,z toga što nam čula ponekad daju pogrešne ili nesaglasne in"ormacije o spoljašnjim stvarima ne sledi da slučajevi nikada neumogu bitinam pouzdan izvor takvih taviše& kadaseseda paljivije pogledaju kojima čula pruaju spornoin"ormacija. svedočanstvo& uočava je izvor njihove nepouzdanosti u nekim sasvim konkretnim okolnostima koje naš epistemički poloaj čine nepovolj- nim& ali ne beznadeno& jer ih moemo izmeniti& dovesti sebe u povoljniji epistemički poloaj i steći verodostojnija opaajna verovanja. %eđutim& kako stoje stvari sa epistemički reprezentativnim slučajevima opaajnih verovanja& sa onim verovanjima koja počivaju na neposrednom čulnom svedočanstvu stečenom u maksimalno po- voljnim epistemološkim uslovima_ 0ar za njih onda ne bismo rekli& kao što i (ekart u prvi mah primećuje& da su sasvim verodostojna i da u njih ne bi bilo razborito sumnjati$_ (ekart navodi takve primere svojih opaajnih verovanja: da u trenutku dok meditira sedi u svojoj sobi& da sedi pored vatre& da na sebi ima kućni ogrtač& da u rukama dri list hartije& da ruke i telo koje oseća kao svoje i vidi ih zaista pri- padaju njemu. Ako bi skeptik uspeo da pronađe BR http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
68/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
razloge da se posumnja i u njihov epistemički status& stvorio bi čvrstu osnovu za uopštavanje sumnje na sva ostala opaajna verovanja. (ekart ubrzo prelazi na izlaganje jednog hipotetičkog scenarija koji ukazuje na mogućnost nesaglasnu sa znanjem čak i u epistemološki tako povoljnim okolnostima: 4olikovatre& puta mi desilo da noću sanjamgodaleao sam unakrevetu_ ovom mestu& da sam obučen& samhartiju pored doksesam& u stvari& potpuno renutno mi se čini dadaovu ne gledam dremljivim očima& da ova glava& koju mičem& nije uspavana& da sa ciljem i svesno pruam i osećam ovu ruku: ono što se u snu dešava ne izgleda ni tako jasno ni tako razgovetno. Ali& kad paljivije o tome razmislim& prisetim se da su me slične opsene u snu često varale. , misleći na to& bivam potpuno začuđen jer jasno uviđam da nema ni konačnih pokazatelja ni dovoljno pouzdanih obeleja pomoću kojih bi se java od sna mogla nedvosmisleno razlikovati. 1vo moje čuđenje je toliko veliko da me gotovo moe ubediti da i sada spavam. L ovom hipotetičkim scenariju izloen je poznati argument koji se poziva na mogućnost sna. 0aista& dok na osnovu čulnog svedočanstva koje u tom trenutku ima (ekart naizgled sasvim opravdano veruje da sedi pokraj ognjišta& pretendujući na znanje da sedi pokraj ognjišta& skeptik ga opominje da je moguće da je to čulno svedočanstvo nastalo na potpuno drugačiji način od onog na koji (ekart pretpostavlja da je nastalo& odnosno od onog na koji bi zaista trebalo da nastane da bi moglo da poslui kao adekvatno opravdanje za (ekartovo opaajno verovanje: da bi posluilo kao adekvatno svedočanstvo& ono bi moralo da ima svoje uzročno poreklo u samim spoljašnjim stvarima na koje se (ekartovo verovanje odnosi& dok hipotetički scena- rio na koji se poziva skeptik sadri pretpostavku o tome da je ono samo deo sna& bez stvarne uzročne veze sa njima. L tom smislu& mogućnost sna je 1-alternativa koja ugroava (ekartovo znanje da sedi pokraj ognjišta: sadraji sna ne mogu posluiti kao adekvatno svedočanstvo za sticanje verovanja o spoljašnjim stvarima& zato što između njih i spoljašnjih stvari ne postoje odgovarajuće uzročne veze koje bi ih učinile pouzdanim znakom da se stvari koje sanjama zaista dešavaju u stvarnosti. !adraji sna& makar po svom kvalitativnom karakteru bili istovetni sadrajima oseta koje imamo na javi& ne predstavljaju siguran vodič od verovanja koja bismo na osnovu njih obrazovali o spoljašnjem svetu do istine o tom svetu. 'epouzdanost sna kao izvora svedočanstva za verovanja o spoljašnjem svetu proizlazi iz prirode sna. !adraji sna& ma koliko bili slični iskustvenim sadrajima stečenim na javi& nastaju spontanim "unkcionisanjem određenih neuro"izoloških centara u mozgu& potpuno nezavisno od ispoljašnjih predmeta delovanja na naša čula. san ni !vakako da je moguće sanjati događaj koji se u tomi njihovog trenutku zaista dešava. %eđutim& tada nije pouzdan izvor svedočanstva o dešavanju tog događaja zato što bi po svom sadraju bio potpuno isti i ako događaja u stvarnosti ne bi bilo. Derovanje o tom događaju stečeno u snu bilo bi istinito& ali samo pukim sticajem okolnosti. Lpravo zato (ekartovo znanje da sedi pokraj ognjišta mogućnost sna ugroava kao 1-alternativa. 'jena aktualizacija je nesaglasna sa zadovoljenjem uslova opravdanosti: ako bi bilo tačno da (ekart sanja da sedi pokraj ognjišta& onda on u svom iskustvu ne bi imao adekvatno opravdanje za verovanje da sedi pokraj ognjišta. 5ipotetički scenario koji upućuje na mogućnost sna moe se *što (ekart povre- meno i čini+ konstruisati i tako da kombinuje 1- i ,-alternativu. Početno (ekartovo pitanje nagoveštava upravo takvu kombinaciju: 4oliko puta mi se desilo da noću sanjam da sam na ovom mestu&
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
69/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
da sam obučen& da sam pored vatre& dok sam& u stvari& potpuno go leao u krevetu_$ 0aista& mogućnost da lei u krevetu i sanja da sedi pored ognjišta takva je da predstavlja spoj ,- i 1alternative& pošto istinitost iskaza (ekart lei u krevetu$ isključuje istinitost iskaza (ekart sedi pokraj ognjišta$& dok je istinitost iskaza (ekart sanja da sedi pokraj ognjišta$ nesaglasna sa adekvasvedočanstva kojim (ekart pravda verovanje da ,-alternativa sedi pokraj ognjišta. ,pak& u ovom tnošću spoju stvarnu snagu kartezijanskom argumentu ne daje (ekart lei u krevetu$ nego 1-alternativa (ekart sanja da sedi pokraj ognjišta$. Ner& prva mogućnost& ukoliko ne bi bila kombinovana sa drugom& mogla bi da izraava samo uobičajenu sumnju usmerenu na konkretno (ekartovo verovanje da sedi pokraj og- njišta. Ako bi neko izneo prigovor koji se poziva samo na tu alternativu& (ekart bi mogao da preduzme dodatne korake i otkloni je ili& eventualno& potvrdi. (ruga alter- nativa& mogućnost sna& daleko je podesnija za ostvarenje cilja koji kartezijanski skeptik sebi postavlja. 1na (ekartovo znanje da sedi pokraj ognjišta ugroava sa- mostalno i nezavisno od toga da li je njegovo verovanje istinito ili lano& zato što& kao što smo već istakli& (ekart neće moći da ima to znanje ukoliko svoje verovanje pravda sadrajima sna. L pogledu snage skeptičkog argumenta koji se poziva na mogućnost sna ništa se neće promeniti ukoliko se pretpostavi da (ekart zaista sedi pokraj ognjišta ali da je& dok je meditirao& zadremao& utonuo u san i sanja sve one doivljaje koje bi inače imao da je na javi: tada bi uslov istinitosti bio ispunjen& ali bismo bili skloni da za njegovo verovanje kaemo da je sasvim slučajno istinito i da drugi nuan uslov za znanje& uslov opravdanosti& nije ispunjen. !amim tim se ispostavlja da je neostvare- nost ovakve 1-alternative nuan uslov za (ekartovo znanje da sedi pokraj ognjišta. A onog trenutka kad toga postane svestan (ekart je& u skladu sa principima epistemi- čke racionalnosti *P/+ i *P7+& obavezan ili da je isključi ili da se uzdri od svog ve- rovanja. 0a njega tu onda nastaju nepremostive teškoće: strategija koja je inače plodna kod obične sumnje& više nije ni od kakve pomoći& jer će svaki korak koji preduzme da bi se uverio da ne sanja *svako dodatno svedočanstvo čula ili svako dodatno verovanje na koje se moe pozvati+ skeptik moći s lakoćom da uključi u svoj hipotetički scenario pretpostavljajući da je i to deo (ekartovog sna. (ekartova nevolja sada više nije samo u tome što je sticajem okolnosti prevideo tu mogućnost& s nadom da bi je naknadno mogao otkloniti. Problem je daleko dublji: usled mogućno- sti da iskustva u snu budu kvalitativno i sadrinski istovetna sa onima na javi& po- kazuje se da (ekart ne samo da nije de "acto isključio mogućnost da ne sanja& već tu mogućnost nikako ni ne moe isključiti. Ner& povod za njegovu bilo bi je se to što konačnih pokazatelja razlikovati$. ni dovoljno pouzdanih obelejazačuđenost pomoću kojih javanema od snanimogla nedvosmisleno %ogućnost sna kao 1-alternativa zaista je takva da zaključku kartezijanskog skeptika obezbeđuje modalnu snagu koju zaključci običnog skeptika ne postiu. 4ako stoje stvari sa mogućnošću uopštavanja skeptičkog zaključka_ 4ada je u pitanju klasa opaajnih verovanja *zasnovanih na trenutnom čulnom svedočanstvu+& mogućnost sna kao 1alternativa& opet samostalno& prua osnov i za eljeno uopštava- nje. 0a razliku od alternativa na koje upućuje obični skepticizam& ona nije neposredno vezana za konkretne okolnosti i konkretna opaajna verovanja. L kojim god okolnostima da stičemo ma koje opaajno verovanje& mogućnost sna je prisutna& jer je sa svakim čulnim svedočanstvom saglasna zamisao da ono nije nastalo uobičajenim delovanjem spoljašnjih stvari nego je deo nekog CS http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
70/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
realističnog sna. Pošto su opaajna verovanja svrstana u klasu upravo po tome što su u neposrednoj vezi sa trenutnim čulnim svedočanstvom& skeptik svoj zaključak moe lako da uopšti i tvrdi da ni u kojim okolnostima opaanja nismo u stanju da isključimo mogućnost sna. 4rajnji skeptikov zaključak biće da ne moemo imati nikakvo opaajno znanje o spoljašnjem svetu& čak ni znanje da onargument u trenutku kada mislimo ga opaamo postoji. (rugi (ekartov argument& takozvani koji se poziva nada mogućnost da nas 0li demon vara& u pogledu svoje strukture ne razlikuje se bitno od prvog. Taz- lika je& kao što znamo& pre u opsegu zaključka do kojeg on vodi: dok mogućnost sna kao skeptička alternativa ugroava naša verovanja u kontingentne iskaze o spoljašnjem svetu& mogućnost da nas 0li demon vara ugroava i naša verovanja u nune istine matematike& geometrije i logike. ,pak& u obliku u kojem je "ormulisan& ovaj drugi argument odaje još jači utisak da je reč o ,alternativi i da je njegova snaga u neposrednoj vezi sa P60,. (ekart prvo sebi postavlja pitanje kako zna da svemoćni Oog nije učinio da spoljašnji svet uopšte ne postoji& ili da postoji na sasvim drugačiji način i sa drugačijim obelejima od onih koja mu& oslanjajući se na čulno svedočanstvo& pripisujemo. 'admoćnost jednog ovakvog scenarija u odnosu na prethodni ogleda se pre svega u tome što bi Oog& kao svemoćan& mogao da interveniše u našoj svesti i kod nas izazove ne samo pogrešna verovanja o spoljašnjem svetu& nego i snano *ali pogrešno+ uverenje da su istiniti svi *nuni+ iskazi matematike& geometrije ili logike. 'aravno& naše iskustvo se ni u okviru takvog skeptičkog scenarija ne bi kvalitativno i sadrinski promenilo& pa ni po čemu ne bi nedvosmisleno otkrivalo svoje poreklo& odnosno to da li je nastalo na uobičajen način ili intervenisanjem svemoćnog Ooga. !vemoćni Oog& ili 0li demon *kako ga kasnije (ekart preimenuje uveren da boanska svemoć i apsolutna dobrota isključuju obmanjivačke namere+& mogao se pobrinuti za to da imamo sadraje svesti istovetne onima koje bismo imali kao rezultat uobi- čajenog uzročnog delovanja spoljašnjih stvari& intuitivnog uvida i samostalnog pro- cesa zaključivanja. %eđutim& pretpostavljeni način nastanka poništio bi njihovu stvarnu vezu sa činjenicama koje ih čine istinitim i oduzeo bi im epistemički status koji im obično pripisujemo smatrajući ih znanjem. Pošto se poziva na pretpostavku da nas 0li demon obmanjuje& (ekartov hipotetički scenario ovde ponovo kombinuje ,- i 1-alternativu. 0a krajnji skeptikov cilj je to i u ovom slučaju nepotrebno. (o eljenog modalno jačeg i uopštenog zaključka skeptik moe doći oslanjajući se samo na mogućnost da 0li demon u nama stvara sve one sadraje svesti na kojima počiva naše pretpostavljeno znanje kontingentnih i nunih iskaza& ne ulazeći u to da li su ovi iskazi istiniti ili ne. mogućnost bi naših onda imala karakter samo 1-alternative saglasne sa o istinitošću ali1vakva ne i sa opravdanošću verovanja. 4onkretno& ako bismo do verovanja spoljašnjem svetu došli ne zato što je ovaj u nama izazvao odgovarajuće čulne osete& nego voljom 0log demona& i ako bismo do verovanja u nune istine došli ne zato što su neke od njih samoočigledno istinite a druge deduktivno izvedene& nego opet voljom 0log demona& onda ne samo da ne bi bilo odgovarajuće veze između naših verovanja i činjenica koje ih čine istinitim& nego bi ta veza bila sasvim pokidana utoliko što bismo& po pretpostavci& imali ista verovanja bez obzira na to da li su ona istinita ili ne. Ako bi naša verovanja u takvim okolnostima i bila istinita& njihova istinitost bi bila rezultat pukog sticaja okolnosti& usled čega ona ne bi mogla da pretenduju na status znanja. ako se i mogućnost da nas 0li demon vara& konstruisana kao 1-alternativa& pokazuje kao mogućnost čije isključenje je nuan uslov našeg znanja& ovog puta ne samo o spolja- šnjem svetu nego i znanja nunih istina. %eđutim&
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
71/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
ni za nju se ne vidi kako bismo je uopšte mogli isključiti: šta god da preduzmemo& na koje god dodatno svedočan- stvo da se pozovemo& pa čak i kojim god deduktivnim dokazom da se posluimo& sve naše pokušaje skeptik će s lakoćom uneti u svoj pretpostavljeni scenario. 4ao što vidimo& za hipotetičke scenarije kartezijanskog skeptika nebitan je doda- tak u vidu ,alternativa.kao 1ništo su su stanju da naše sna znanje ugroze slueći se 0log isključivo 1-alternativama. 1alternative mogućnost ili obmane od strane demona daju skeptiku osnov za zaključak koji će biti i modalno dovoljno jak i do- voljno uopšten& pre svega zahvaljujući tome što otkrivaju "atalni nedostatak ne samo određenog svedočanstva na kojem zasnivamo neko konkretno verovanje& nego tipa svedočanstva na kojem zasnivamo sva svoja opaajna verovanja ili sva svoja verova- nja u nune istine. ! jedne strane& pokazuje se da te alternative ne moemo nikako isključiti& budući da nam s`mo iskustvo ništa pouzdano ne govori o svom uzročnom poreklu& a svaki naš pokušaj da to poreklo utvrdimo moe se lako prikazati kao deo pretpostavljenog scenarija. ! druge strane& one ugroavaju epistemički status ne sa- mo nekog određenog verovanja& nego čitave klase verovanja& pošto su ona klasi"iko- vana upravo po načinu na koji do njih dolazimo i na koji ih opravdavamo. ,pak& zar skeptik ne moe da do sličnog rezultata dođe i drugim putem& koristeći samo ,alternative_ Ltisak je da ne moe. Ako se ograničimo na empirijska verova- nja& svako opaajno verovanje ima poseban sadraj po kojem se razlikuje od drugih& to jest& odnosi se na sasvim određen iskaz u kojem se& na osnovu trenutnog opaanja& tvrdi nešto o nekom spoljašnjem objektu. ako imamo niz različitih opaajnih vero- vanja: u istinitost p/& u istinitost p7& & u istinitost pn. 0a svako takvo verovanje lako moemo konstruisati ,alternativu: / *koja implicira p/+& 7 *koja implicira p7+& & n *koja implicira pn+. Ali& pošto su iskazi p/& p7& & pn logički nezavisni& nijedna od tih alternativa ne omogućuje
uopštavanje sumnje sa nekog konkretnog iskaza pi na čitavu klasu iskaza. Oudući da bi& kao što je primetio (ekart& bio za- ludan i beskrajan posao ići od iskaza do iskaza i konstruisanjem alternative za svaki od njih dovoditi u sumnju odgovarajuća verovanja& skeptik bi morao naći bar jednu ,-alternativu koja bi mu omogućila eljeno uopštavanje zaključka. Nedina šansa da takvu alternativu pronađe krije se u eventualnoj zajedničkoj logičkoj posledici svih iskaza p/& p7& & pn. Ako bi postojao neki iskaz r koji je impliciran svakim iskazom p& skeptik bi mogao da pokuša da konstruiše hipotetički scenario koji bi& ako bi bio aktualizovan& činio r lanim i preko P60, ugrozio istinitost svih iskaza p/& p7& & pn. akav scenario sadravao bi ,-alternativu koja bi bila podesna za ostvarenje skeptikove
elje: da bismo bilo koji pi& morali bismo znamo & klase. pa ako!keptik ne bismo znali & sledilo bi daznali ne znamo ni iskaz pi& odnosno nijedan odda iskaza iz date zaista moe naći bar jednu takvu zajedničku logičku posledicu iskaza koji izraavaju sadraj opaajnih verovanja: svi oni& ma kako se inače uzajamno razlikovali& u krajnjoj liniji nešto tvrde o spoljašnjem svetu i impliciraju njegovo postojanje. ,skaz r kao ta zajednička logička posledica glasio bi: Postoji spoljašnji svet$. Prema P60,& imali bismo sledeću situaciju: ! zna p/ ! zna p7 && ! zna pn ! zna *p/ r+ ! zna *p7 r+ ! zna *pn r+ ! zna r ! zna r ! zna r.
(a bi ugrozio naše znanje svih iskaza p/& p7& & pn& skeptik bi& dakle& morao da kon- struiše hipotetički scenario u kojem bi se pozvao na mogućnost da spoljašnji svet ne postoji. 1va C7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
72/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
alternativa bi svakako imala karakter ,-alternative& jer bi njena aktuali- zacija učinila neistinitim sva naša verovanja o spoljašnjem svetu. Ako je nikada ne bismo mogli isključiti& sledilo bi da nikada ništa ne znamo o spoljašnjem svetu. 0ašto se kartezijanski skeptik ipak ne poziva samo na ovakvu ,-alternativu_ Pre svega& očito je je ona u jednom smislu trivijalna& iskazi p/&'aravno p7& & da pn izkontingentni& što znači dada je bez protivrečnosti zamislivo da su jer svisu onisvineistiniti. njihove neistinitosti ne bi neposredno sledilo nepostojanje spoljašnjeg sveta& ali bi ono tim pre bilo zamislivo. Ako bi skeptik svoj izazov pokušao da "ormuliše u obliku primedbe %oguće je da spoljašnji svet uopšte ne postoji$& bez ikakvog dodatnog obrazloenja& čini se da bi naša prirodna reakcija bila daleko smirenija od one začuđenosti$ o kojoj je (ekart govorio: da& takvu logičku mogućnost niko ne osporava& jer od svedočanstva koje imamo za verovanje da on postoji ni ne očekujemo da ima deduktivan karakter. !naga našeg saznajnog poloaja u odnosu na ovako "ormulisan skeptički prigovor je u tome što mi ipak raspolaemo izvesnim& i to naizgled veoma uverljivim svedočanstvom koje učvršćuje našu sigurnost u postojanje spoljašnjeg sveta& dok se skeptik poziva samo na puku mogućnost ne potkrepljujući je nikakvim dodatnim obrazloenjem. 4ao i u nekim ranijim situacijama& i ovde se pred njim račvaju dva puta: prvi& kojim on svakako ne bi eleo da ide& jeste da na sebe preuzme epistemičku obavezu i potrudi se da dokae svoju pretpostavku o nepostojanju spoljašnjeg sveta# i drugi& kojim će se uputiti& jeste da pokuša da otkrije neku neotklonjivu slabost našeg svedočanstva i neutrališe ga. (a bi u ovom nastojanju imao izgleda na uspeh& svoj hipotetički scenario on će pre ili kasnije morati da dopuni 1-alternativom. A kada krene tim putem& ubrzo se pokazuje da mu eksplicitno pozivanje na ,-alternativu uopšte nije neophodno: iz same činjenice da je tip svedočanstva na kojem zasnivamo svoja verovanja o spoljašnjem svetu u nekom bitnom aspektu manjkav i nemoćan da prui adekvatno opravdanje slediće da je *ne samo logički& nego i realno+ moguće da svet& uprkos našem snanom uve- renju da postoji& uopšte ne postoji. @išavajući se nepotrebnih implikacija koje imaju i ontološku prizvuk& kartezijanski skeptik učvršćuje svoj epistemološki poloaj. (a bi ugrozio naše znanje o spoljašnjem svetu& on ne mora da eksplicitno pretpostavi mogućnost njegovog nepostojanja i time dovede u pitanje naše polazno realističko uverenje. eljeni cilj moe postići i sa manjim ontološkim balastom& pozivajući se jedino na 1-alternative da *moda+ sanjamo ili da nas *moda+ vara 0li demon& pošto one otkrivaju onu za (ekarta i sve nas toliko iznenađujuću posledicu: da o spoljašnjem svetu ništaonenjemu moemo znati čak ni pod pretpostavkom da on postoji i da su sva naša verovanja istinita. ^ivan @azović 4AT60,NA'!4, !46P,;,0A% ^ivan @azović AP!TA4: L ovom radu kartezijanski skepticizam se rekonstruiše na pozadini tradicionalne koncepcije znanja kao istinitog opravdanog verovanja i realističke pretpostavke o nezavisnom postojanju spoljašnjeg sveta. 'asuprot rasprostranjenom tumačenju po kojem je izvor kartezijanskog skepticizma u prihvatanju principa epistemičke zatvorenosti implikacije& ovde se brani teza da je taj izvor pre u (ekartovom epistemološkom
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
73/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
internalizmu& to jest& u zahtevu da subjekt !& da bi znao neki iskaz p& mora da zna da su zadovoljeni svi nuni uslovi za znanje. !keptičke alternative koje ugroavaju naše znanje dele se na ,-alternative& koje su nesaglasne sa istinitošću iskaza p i u direktnoj su vezi sa principom epistemičke zatvorenosti implikacije& i 1-alternative& koje su nesaglasne samo sa opravdanošću verovanja u iskaz p. %ada kartezijanski skeptički argumenti mogu kao da kombinuju obe vrste alternativa& se pokazuje se da oni svoju snagu duguju preopisati svega tome što su mogućnost sna i mogućnost da nas 0li demon vara u osnovi 1-alternative. 4@NL3'6 T63,: znanje& verovanje& istina& opravdanje& ,-alternative& 1-alternative 'ema sumnje da skeptički stav nije privilegija "ilozo"a: sumnja je stav koji veoma često zauzimamo u svakodnevnom ivotu ili u nauci& osporavajući& recimo& iskrenost nečijih osećanja& ispravnost nečijih postupaka& istinitost nečijih iskaza ili teorija. ,pak& skepticizam je u raznim oblicima veoma popularan među "ilozo"ima& posebno među onima koji se bave teorijsko-saznajnom problematikom. 1va popularnost svakako da ne moe posluiti kao opravdanje da nekom obliku skepticizma pripišemo atribut "ilozo"ski$. Ali& skepticizam moe da poprimi karakter "ilozo"skog stava zahvaljujući vrsti argumenata kojima se slui i zaključaka do kojih dolazi. !aeto govoreći& ako su argumenti i zaključci takvi da ne osporavaju samo saznajni status nekog konkretnog iskaza& na čije znanje pretendujemo& već zadiru daleko dublje primoravajući nas da preispitujemo pojmove koje pritom koristimo *pre svega pojam znanja+ i standarde ili uslove koje sa njim povezujemo& onda imamo dosta jak razlog da govorimo o "ilozo"skom skepticizmu. Po mišljenju nekih autora& osnov da nekom skeptičkom stavu pripišemo atribut "ilozo"ski$ prvi put u punoj meri nalazimo tek u sedamnaestom veku& kod Tene (ekarta. 4ao što primećuje O. !traud u svojoj veoma uticajnoj knjizi o skepticizmu& skeptički argumenti koje je (ekart izneo u %editacijama pokrenuli su opšte "ilozo"- sko pitanje: moemo li išta znati o svetu koji nas okruuje & navodeći na iznenađuju- ći zaključak da U u smislu u kojem govorimo o spoljašnjem svetu i o znanju U o tom svetu ne moemo znati ništa& čak ni to da li on postoji. !am (ekart& iako svestan snage skeptičkih argumenata& nije bio sklon ni da značajnije izmeni pretpostavljene pojmove znanja i spoljašnjeg sveta& ni da prihvati ovako radikalan skeptički zaključak. 4oristeći te argumente isključivo u metodološke svrhe& on je pokušao da na njih prui direktan odgovor i pokae da& uprkos njihovoj prividnoj uverljivosti& moemo imati znanje o spoljašnjem svetu. 1vde nas ipak neće zanimati njegovi odgovori i njegova konačna epistemološka pozicija. !voju panju usmerićemo samo na one skeptičke argumente sa kojima se susrećemo prviargumenata. put u %editacijama& a kojida supokaemo kasnije postali za "ormulisanje "ilozo"skih skeptičkih Poku- šaćemo da ti obrazac argumenti& zahvaljujući svojoj strukturi& opsegu i snazi& kartezijanskom skepticizmu iz prve %editacije zaista daju karakter "ilozo"skog skepticizma. /. Pojmovni scenski okvir (ekartova prva %editacija prua poučan primer kako nas "ilozo"sko promišljanje znanja moe dovesti u naizgled paradoksalan poloaj: pred"ilozo"ski gledano& čvrsto smo uvereni da mnogo toga o spoljašnjim stvarima znamo& ali čim počnemo da se pitamo kako sve to znamo i da li smo zadovoljili sve uslove koje prećutno povezujemo sa pojmom znanja& javlja se CH http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
74/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
opasnost od skeptičkog zaključka da sve ono što smo prethodno mislili da znamo u stvari ne znamo. 'o& pre nego što se upustimo u analizu skeptičkih argumenata izloenih u prvoj %editaciji& pokušaćemo da rekonstruišemo scenski okvir unutar kojeg (ekart započinje i vodi raspravu sa skeptikom. Početni pasusi nas upoznaju sa nekim detaljima koji spadaju u činjenički aspektrazvoju scenogra"ije: nakonsebi štoslobodno je dostigao određenu tačku zrelosti u svom intelektualnom i obezbedio vreme i neophodan mir& (ekart se povukao u svoju radnu sobu& presavio tabak& seo uz toplo ognjište i svoje meditiranje o prvoj "ilozo"iji$ započeo preispitivanjem epistemičkog statusa svih svojih do tada čvrsto prihvaćenih uverenja. 1vi detalji nisu& naravno& bitni za argumente i zaključke do kojih će (ekart tokom svog meditiranja doći# oni će nam samo pruati materijal za neke od primera na koje ćemo se u ovom članku pozivati. (aleko je vaniji pojmovni scenski okvir koji je u pozadini (ekartovog projekta čistog istraivanja$ zamišljenog kao traganje za istinom i samo istinom$. 4ao što nam je poznato& to (ekartovo traganje se veoma brzo ispostavilo kao traganje za izvesnošću& unutar kojeg sistemat- ska sumnja i pitanje (a li uopšte bilo šta znam o svetu koji me okruuje_$ zadobijaju svoj puni smisao. Postavljeno pitanje otkriva i uporišne tačke pojmovnog scenskog okvira: to su pojmovi znanja i spoljašnjeg sveta. Priroda kartezijanskog skepticizma biće nam očiglednija ako prethodno ekspliciramo značenje u kojem su oni upotrebljeni. Ner& pretenzija kartezijanskog skeptika će biti da nas "ilozo"skim promišljanjem njihove upotrebe dovede do neočekivane posledice: da spoljašnji svet ostaje potpuno izvan domašaja naših saznajnih ambicija. Pojam spoljašnjeg sveta (ekart koristi upravo onako kako ga upotrebljava i ogromna većina ljudi& u realističkom značenju: o stvarima koje ga okruuju *kao što su zidovi& ognjište& papir& ogrtač& stolica& i druge+ on govori kao o nečemu što po- stoji izvan i nezavisno od njegove svesti& nezavisno od toga da li ih& recimo& opaa ili o njima izvodi bilo kakve zaključke. !ticajem okolnosti& (ekartovo telo *i s`mo jedna od stvari u spoljašnjem svetu+ našlo se u poloaju u kojem nabrojani predmeti deluju *po pretpostavci uzročno+ na njegova čula& izazivaju u njima osete& dovodeći do toga da ih njegova svest opaa i& zahvaljujući dodatnim obelejima svog saznajnog sklopa& stiče određena verovanja o njihovim osobinama. , dokle god su okolnosti opaanja normalne& dokle god je sa njegovim neuro"iziološkim i uopšte saznajnim sklopom sve u najboljem redu& (ekart će U kao i svi mi koji delimo njegova realistička uverenja U naizgled s punim pravom smatrati da takve osete& opaaje i verovanja koje u datom trenutku ima ne bi imao da nije& između ostalog& bilo upravo tih stvari koje su *uzročno+saznajnih delovale na njegova će bitistvari čvrsto uveren da mu priroda njegovih moći i takvačula. vezataviše& između(ekart spoljašnjih i sadraja njegovog kognitivnog iskustva omogućuje da o spoljašnjem svetu mnogo toga zna. L kom smislu zna$_ 'a stranicama %editacija (ekart nigde ne izlae de"iniciju pojma znanja. ,pak& način na koji razmišlja o epistemičkom statusu svojih verovanja o spoljašnjem svetu ide u prilog pretpostavci da on u osnovi ne odstupa od tradicionalne de"inicije znanja kao istinitog opravdanog verovanja. Prema ovoj de"iniciji& neka osoba ! zna neki iskaz p& ako i samo ako su zadovoljena sledeća tri uslova: */+ ! veruje da je iskaz p istinit *uslov verovanja+# *7+ ! ima odgovarajuće opravdanje za to svoje verovanje *uslov opravdanosti+# i *8+ iskaz p je zaista istinit *uslov istinitosti+. !vaki od ovih uslova trebalo bi da je nuan za znanje: ako bilo koji od njih ne bi bio za- dovoljen& osoba ! ne bi znala iskaz p. akođe& oni bi zajedno
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
75/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
predstavljali dovoljan uslov za znanje: ako bi osoba ! zadovoljavala sva tri uslova& sledilo bi da ona zna p. 4onkretno& za (ekarta bi& dok meditira u svojoj sobi& bilo ispravno reći da zna da u ognjištu gori vatra ukoliko */+ veruje da u ognjištu gori vatra& ukoliko *7+ ima odgovarajuće svedočanstvo na osnovu kojeg to veruje& i ukoliko je *8+ zaista tačno da u ognjištu vatra. Ako bismo ga upitali o tomegori misli& odnosno& li suteško zadovoljeni svi uslovigori nuni za njegovo znanje iskazašta Lon ognjištu vatra$& u prvidamah da bi se dvoumio oko potvrdnog odgovora: sasvim je svestan toga da veruje da u ognjištu gori vatra& to svoje verovanje zasniva na čulnom svedočanstvu koje je u takvim okolnostima i za verovanje u takvu vrstu činjenica naizgled najbolje moguće *sedi u neposrednoj blizini& ne samo da vidi vatru& nego i oseća njenu toplinu& čuje njeno tiho pucketanje+ i& konačno& upravo na osnovu tog svedočanstva potpuno je siguran da je zadovoljen i treći uslov& da vatra u ognjištu zaista gori. Deć naslućujemo gde će biti ranjiva tačka tradicionalnog epistemologa kao što je (ekart. im sebi postavi pitanje kako zna da u ognjištu gori vatra& (ekart se suočava sa nimalo lakim zadatkom da pokae da su ispunjeni svi nuni uslovi koje *po de"iniciji+ povezuje sa pojmom znanja. Lslov verovanja će ga najmanje brinuti& jer pada unutar$ njegove svesti: neposredno je svestan toga da veruje u istinitost iskaza L ognjištu gori vatra$. %eđutim& jedna od tradicionalnih pouka& poznata još iz Platonovog dijaloga eetet& jeste da za znanje nije dovoljno verovanje& čak ni kada je istinito *zbog toga što moe biti sasvim slučajno istinito+. 0a (ekarta *ili bilo koga od nas ko bi se našao u njegovom poloaju+ najveću će teškoću predstavljati to da iz neotklonjivo subjektivne perspektive svog verovanja napravi korak do objektivne istine& budući da se pri tom moe osloniti samo na svedočanstvo *opet subjektivno+ kojim raspolae i pretpostavku da je ono uspešno ispunilo ulogu koja mu je u tradicionalnoj de"iniciji znanja namenjena: da bude pouzdan vodič ka istini& da između njegovog verovanja i istine uspostavi vezu zahvaljujući kojoj bismo bili skloni da kaemo da nije bilo slučajno što se ono pokazalo kao istinito. 1štrica "ilozo"skih skeptičkih argumenata biće& na kraju krajeva& usmerena na našu *prećutnu ili izričitu+ pretpostavku da je tip svedočanstva na kojem& gledano iz subjektivne perspektive& zasnivamo verovanja o spoljašnjim stvarima u stanju da ispuni ulogu koja mu se dodeljuje: oslanjajući se na čulno svedočanstvo& niko od nas& pa ni (ekart& nikada neće biti u poloaju da dođe do pune izvesnosti i sa sigurnošću tvrdi da su ispunjeni svi uslovi nuni za znanje. (a bi svoje argumente učinili uverljivim& skeptici će se posluiti konstruisanjem mogućih scenarija koji su&das jedne potpuno saglasni sa svedočanstvom kojekoje imamo& ali s druge strane pokazuju ono nestrane& predstavlja pouzdan vodič ka istini verovanja na njemu temeljimo. !a najpoznatijim od tih scenarija imaćemo prilike da se upoznamo kada budemo rekonstruisali argumente kartezijanskog skeptika. 1vde ćemo samo podsetiti na to da snaga skeptičkih argumenata ne zavisi od pretpostavke da su zamišljeni scenariji zaista aktualizovani. 'aglasak je pre na njihovoj mogućnosti i na tome što bi& ako bi bili aktualizovani& ugroavali znanje. Oudući da kao mogućnosti ugroavaju naše pretpostavljeno znanje& mi smo& po mišljenju skeptika& obavezni da pokaemo da oni nisu aktualizovani. !keptikov završni udarac sastojaće se u konstruisanju hipotetičkog scenarija koji bi nas& ako bi bio aktualizovan& lišio znanja a za koji ipak U bar će na tome skeptik insistirati U nikako ne moemo utvrditi da nisu aktualizovani. CB http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
76/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
Ali& neko bi se s pravom mogao zapitati kako to da smo baš mi& koji već imamo izvesno pozitivno svedočanstvo u prilog verovanja da je određeno stanje stvari aktualizovano& obavezni da se još bavimo i nekim mogućnostima na koje skeptik prosto ukazuje *čak bez obzira na to da li su i koliko verovatne+_ 1va epistemička obaveza očito ne proizlazi iz same tradicionalneokolnostima& de"inicije znanja& već izdodatnih načina naprincipa koji se koji ta de"inicija tumači i primenjuje konkretnim ili iz nekih se tiču naše opšte ideje o u epistemičkoj racionalnosti& zamisli o tome kako bi bilo ko od nas trebalo da postupa da bi stekao znanje. %nogi su skloni da njeno poreklo trae u takozvanom principu epistemičke zatvorenosti implikacije *P60,+. 1 svojstvu epistemičke zatvorenosti implikacije govori se po analogiji sa njenom logičkom zatvorenošću& to jest& sa osobinom implikacije *izrae- nom u pravilu modus ponens+ da istinitost iskaza prenosi sa antecedensa na konse- kvens: ako je tačan iskaz p i ako je tačna implikacija p & onda je tačan i iskaz . L tradicionalnoj epistemologiji pretpostavlja se da se i epistemička svojstva U kao što su to da je neki iskaz p saznat ili opravdan U prenose& po saznatoj ili opravdanoj implikaciji& na logičku posledicu tog iskaza& : recimo& ako osoba ! zna iskaz p i zna implikaciju p & onda bi& ako je tačan princip epistemičke zatvorenosti implikacije& sledilo da ! zna . 0aista& jedan od standardnih načina proširivanja obima našeg znanja& ili prenošenja opravdanja sa jednih iskaza na druge& počiva upravo na impli- citnom ili eksplicitnom prihvatanju P60,: posredstvom uočenih implikacija& znanje moemo prenositi sa iskaza koje znamo na njihove logičke posledice jer& znajući te iskaze i zahvaljujući logičkoj prirodi implikacije& moemo biti sigurni u to da će i ove logičke posledice biti istinite. L najvećem broju slučajeva& posebno onim jednostavnijim& ovaj princip nije ni najmanje sporan. 'a primer& od epistemički racionalne osobe se svakako očekuje& između ostalog& i to
da ako zna konjunktivan iskaz L ognjištu gori vatra i u sobi je toplo$ i zna implikaciju [L ognjištu gori vatra i u sobi je toplo\ [L ognjištu gori vatra\$& potvrdi i to da zna iskaz L ognjištu gori vatra$. %eđutim& dramatičan obrt nastupa kada nam skeptik ukae na neke implicirane iskaze za koje u datim okolnostima ne bismo bili skloni da kaemo da ih znamo& iako bismo prema P60, na to bili obavezni. Pretpostavimo tako da smo otišli u kalemegdanski 011 i& razgledajući izloene ivotinje& došli do ograđenog prostora na kojem je okačena tabla sa natpisom 0ebre$. L njemu smo ugledali četvoronogu ivotinju koja pripada kopitarima i čija je koa prošarana crnim prugama. ! obzirom na čulno svedočanstvo i ranije stečena znanja& reći ćemo da je to zebra. Ali& iskaz 1vo je zebra$ implicira iskaz
1vo nije magarac tako da liči na zebru$& ako nam predočinije ovumagarac implikaciju& morali vešto bismoobojen U prema P60, U prihvatiti da iznamo da neko ta ivotinja vešto prerušen u zebru. Lprkos uverljivosti P60,& ovaj zaključak nam ne izgleda baš prihvatljiv. L opisanim okolnostima teško da ćemo reći da znamo da to nije magarac vešto obojen tako da liči na zebru& jer mogućnost na koju upućuje implicirani iskaz nismo ni uzeli u obzir. taviše& celokupno svedočanstvo kojim raspolaemo potkrepljuje samo to da je reč o zebri& ne isključujući mogućnosti da je to magarac vešto prerušen u zebru. !keptik očekuje upravo ovakvu reakciju i on će& pozivajući se na dodatno logičko obeleje implikacije izraeno pravilom modus tollens& iz činjenice da ne znamo logičku posledicu *1vo nije magarac vešto obojen tako da liči na zebru$+ iskaza na čije smo znanje pretendovali& a znamo da između njih postoji implikacija& izvesti zaključak da ne znamo ni polazni iskaz *1vo je zebra$+. P60, bi dakle& s jedne strane& tvrdio da je znanje polaznih iskaza i znanje
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
77/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
implikacije dovoljno za znanje impliciranih iskaza& ali bi& s druge strane& podrazumevao i to da je znanje impliciranih iskaza& kada znamo implikaciju& nuno za znanje polaznih iskaza. ,z te logičke činjenice proizlazi epistemička obaveza na koju će skeptik u nizu slučajeva računati: ako smo prihvatili P60, i tvrdimo da znamo neki iskaz tipa 1vo je zebra$ on će se truditi da& kroz tipakonstruisanu %oda je tohipotezu magaraco vešto obojen dada ličisenadesi zebru$& smeštajući ga uprigovor domišljato tome kako je tako moglo da se u ograđenom prostoru umesto zebre zatekne upravo takav magarac& ukae na alternativu čija negacija je logička posledica našeg polaznog iskaza i koju bismo zato morali da isključimo. Po mišljenju mnogih autora& tako u osnovnim crtama izgleda opšta strategija bilo kog skeptika& pa i kartezijanskog U jedino će način na koji se konstruiše hipotetički scenario& karakter alternativa koje bi morale biti isključene& kao i ciljevi koje pritom ima& uslovljavati prirodu i doseg njegove argumentacije. (reći se ove strategije& skeptik će poštovati pravila igre$ unutar skiciranog pojmovnog scenskog okvira i neće prikriveno menjati značenje pojmova spoljašnjeg sveta ili znanja& niti će uvoditi u igru neki princip različit od onih koje *kao P60,+ prećutno ili izričito usvajamo u saznajnom kontekstu. 1brazlaući svoj zaključak da upravo s obzirom na taj pretpostavljeni pojmovni okvir i uprkos našem početnom saznajnom optimi- zmu proizlazi da ne znamo one stvari za koje smo bili čvrsto uvereni da ih znamo& skeptik će nas terati na to da ili */+ izmenimo bar neke od polaznih pojmova i principa& ili *7+ ako elimo da ih u tom obliku zadrimo& da otklonimo prigovore tako što ćemo isključiti skeptičke alternative& ili *8+ da pokaamo da je u pitanju nesporazum i pogrešno razumevanje naših polaznih pojmova i principa& ili *H+ da se pomirimo sa skeptičkim zaključkom. !a manje ili više uspeha& svi ovi putevi su oprobani. %oemo spomenuti samo neka poznatija imena: prvim putem krenuo je Oarkli& drugim sm (ekart& a trećim recimo 1stin. ,pak& razne reakcije na skeptički izazov ovde neće biti predmet naše panje. Pokušaćemo da proniknemo u strukturu kartezijanskih skeptičkih argumenata i pokaemo da& mada se oni mogu "ormulisati i u obliku u kojem bi bili dovedeni u vezu sa P60,& njihova snaga ne zavisi toliko od ovog prin- cipa koliko od činjenice da oni znanje ugroavaju tako što ugroavaju zadovoljenje bar jednog od tri nuna uslova iz tradicionalne de"inicije znanja. Lkoliko je to tač- no& onda ni naša epistemička obaveza isključivanja kartezijanskih skeptičkih alternativa ne potiče neposredno iz prihvatanja P60, već iz toga što tradicionalni epistemo- log *kao što je (ekart+ od nas očekuje da se& kada pretendujemo na to da znamo neki iskaz p& uverimo u to da su zaista zadovoljeni svi uslovi predviđeni tradicionalnom de"inicijom. (rugim rečima& poreklo te epistemičke pretpostavke epistemološkog internalizma: da subjektobaveze !& da bibiće znaou prihvatanju neki iskaz p&takozvane mora da zna da zna p. ! obzirom na zahtev izraen ovom pretpostavkom& od subjekta će se očekivati da isključi ne samo one alternative čija je negacija implicirana iskazom p& nego& uopštenije& i sve one alternative koje su nesaglasne sa njegovim znanjem iskaza p. Pre nego što se rekonstruišemo alternative pomoću kojih skeptik nastoji da ugrozi naše saznajne pretenzije& reći ćemo nešto više o cilju koji kartezijanski skeptik sebi postavlja i preprekama sa kojima se neposredno suočava.
7. ;ilj kartezijanskog skeptika CR http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
78/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
'a samom početku prve %editacije (ekart piše o tome kako je osetio potrebu da se upusti u projekat preispitivanja epistemičkog statusa svih svojih do tog trenutka čvrsto prihvaćenih verovanja: 1davno sam još primetio da sam od svoje najranije mladosti prihvatio veliki broj lanih verovanja& smatrajući ih istinitim& sve što sam na tako osnovama utemeljio mora i s`mo biti veoma sumnjivoiida neizvesno. Lvideo samnepouzdanim kako bi valjalo da jednom ozbiljno pokušam da se oslobodim svih mišljenja koja sam usvojio& i počnem iz početka& od samih osnova& ukoliko elim da u naukama izgradim nešto čvrsto i postojano. Lpotrebljena meta"ora osnova-nadgradnja$ otkriva nam jedno od obeleja (e- kartovog opšteg epistemološkog stanovišta. 1no naše znanje slikovito prikazuje kao građevinu kojoj su osnovi izvesna verovanja čiji epistemički status je& po pretpostavci& nesporan *ona se nazivaju bazičnim verovanjima+ i iz kojih su onda *postupcima kao što su indukcija ili dedukcija+ izvedena sva ostala pojedinačna i opšta verovanja. Oudući da je razlika između bazičnih i izvedenih verovanja povučena tako što je kao kriterijum njihovog razgraničenja uzeto neko epistemički relevantno obeleje *njihovo poreklo& način na koji ih opravdavamo& ili njihov sadraj+& ovo gledište je& kao što ističe %. Dilijams& suštinski povezana sa još jednom tradicionalnom pretpo- stavkom& pretpostavkom epistemološkog realizma: da verovanja prema izvesnim epistemički relevantnim kriterijumima *kao što su njihov sadraj ili njihovo poreklo+ moemo deliti u odgovarajuće klase koje bi bile nalik prirodnim vrstama. okom rasprave sa skeptikom (ekart će se sve vreme drati ovakve globalne slike o znanju& gajeći nadu da će svoj epistemološki projekat uspešno okončati pronalaenjem klase bazičnih verovanja na kojoj bi mogao utemeljiti sva ostala. !m projekat preispitivanja epistemičkog statusa svojih verovanja (ekart je& kao što nam je poznato& razvio na metodičan i sistematičan način. 1snovno metodološko pravilo kojim se pritom rukovodio on je veoma precizno "ormulisao na drugom mestu: Prvo pravilo mi je bilo da nikada nijednu stvar ne usvojim kao istinitu& dok je očevidno nisam takvom saznao# tj. da briljivo izbegavam prenagljivanje i pred- ubeđenja i sudim samo o onome što se mome duhu predstavlja tako jasno i tako razgovetno& da ne bude više prilika u kojima mogu u to posumnjati. *4urziv . @.+ 1vo pravilo izraava jedan od principa kojim bi& po (ekartovom mišljenju& trebalo da se rukovodi svaki epistemički racionalan subjekt. %oemo ga izloiti u uopštenijoj& i to pozitivnoj "ormulaciji: *P/+ 1d epistemički racionalne osobe ! se očekuje da prihvati kao istinit samo onaj iskaz p u čiju istinitost nema nikakvog razloga da sumnja. ,sti zahtev& samo "ormulisan negativno& (ekart postavlja i na početku prve %editacije& gde kae da će mu za odbacivanje *bar privremeno+ ma kojeg verovanja biti dovoljno da pronađe bilo koji razlog za sumnju u njegovu istinitost: budem li našao i naj- manji razlog da posumnjam u bilo koje od njih& to će biti dovoljno da ih sve zajedno odbacim$. Lopšteno "ormulisan& princip bi u svom negativnom obliku glasio: *P7+ 1d epistemički racionalne osobe ! se očekuje da ne prihvati kao istinit nijedan iskaz p u čiju istinitost moe s nekim razloga da sumnja.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
79/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
>ormulisan u pozitivnom i negativnom obliku& ovaj princip epistemičke racionalnosti nagoveštava tok (ekartove rasprave sa skeptikom. !keptik će nastojati da pronađe razloge za sumnju u istinitost svakog iskaza p za koji je (ekart pretpostavljao da ga zna. Lkoliko pronađe bar jedan takav razlog& (ekart će& poštujući *P7+& biti obavezan da ne prihvati p i odustane pak& od verovanja u njegovu dokle *kakav god ne je& pronađe način damišljenju& sumnju otkloni. Lkoliko& sam (ekart dođe doistinitost nekog iskaza po njegovom iskaz ;ogito& ergo sum$+ čiju istinitost skeptik nikako ne bi mogao osporiti& on bi& u skladu sa *P/+& taj iskaz trebalo da prihvati kao po- uzdano istinit. Ali& oblik u kojem je (ekart na samom početku prve %editacije "ormulisao cilj svog projekta& zamišljajući ga kao preispitivanje epistemičkog statusa svih svojih verovanja& rađa dve dodatne nedoumice: */+ (a li će skeptik& u svom nastojanju da ospori pretpostavku da su ta verovanja znanja& morati da dokazuje njihovu lanost_ *7+ %a kako razrešili prvu nedoumicu& da li će skeptik& ukoliko eli da ospori sva (ekartova verovanja& morati da ih preispituje redom& jedno po jedno_ 'ačin na koji (ekart otklanja ove dve nedoumice značajan je za razumevanje pozicije kartezijanskog skeptika& tim pre što se ovaj ne zadrava na tome da dokazuje da su sva verovanja koja je (ekart do tog trenutka prihvatio podlona sumnji& pa čak ni na tome da (ekart uopšte ne moe imati bilo kakvo verovanje koje bi pretendovalo na znanje U kartezijanski skeptik tei još radikalnijem& tačnije& uopštenijem i modalno jačem zaključku da niko od nas ne moe ništa znati o svetu koji nas okruuje. Prvu nedoumicu (ekart odmah otklanja ističući da skeptik nije obavezan da dokazuje lanost iskaza u koji verujemo. 0ahtevati to od njega značilo bi terati ga da dvostruko izneveri svoje izvorne namere. ime što bi dokazivao da su iskazi u koje verujemo pogrešni on bi svoj zaključak& ukoliko je dokazivanje uspešno okončao& ograničio na tvrđenje da niko od nas ništa de "acto ne zna& ne dovodeći u pitanje to da li bi neko od nas nešto mogao znati. to je još gore& dokazujući da niko od nas ništa ne zna on bi sebe samog doveo u paradoksalan poloaj& jer bi predstavljao nekoga ko nešto ipak zna& naime& onoga ko zna *budući da raspolae dokazima za to+ da su iskazi u koje svi mi verujemo pogrešni. 4artezijanski skeptik će zato biti oprezniji i izbeći ovu zamku paradoksalnosti: on neće osećati kao svoju onu episte- mičku obavezu koju na sebe preuzima& dreći se principa *P/+ i *P7+& njegov protivnik& i neće dokazivati pogrešnost verovanja čiji epistemički status preispituje# imajući u vidu *P7+& dovoljno će mu biti da da traga za razlozima za sumnju. (ekart nedvosmisleno potvrđuje je takvo ponašanje skeptika sasvim u duhu principa epistemičke racionalnosti *P/+ i *P7+& priznajući: pošto me um uverava da bi trebalo ništa manje oprezno da se uzdravam od verovanja u stvari koje nisu potpuno izvesne i nesumnjive& kao što se uzdravam da poverujem u one koje su očigledno lane& budem li našao i najmanji razlog da posumnjam u bilo koje od njih& to će biti dovoljno da ih sve zajedno odbacim$. 1vakav manevarski prostor dostupan skeptiku proizlazi iz jednog pojmovnog momenta u vezi sa de"inicijom znanja. 0na- nje& videli smo& zahteva istinitost iskaza u koji se opravdano veruje& ali iz toga ne sledi da neznanje zahteva neistinitost tog iskaza. !umnja ovaj prostor obilato koristi: sumnjati u iskaz p ne znači tvrditi ili podrazumevati njegovu neistinitost& već samo to da je *s obzirom na svedočanstvo 6 kojim raspolaemo prihvatajući p+ moguće i da je istinit i da je neistinit. Ali& ako su uprkos RS http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
80/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
opravdanju 6 otvorene obe mogućnosti& onda ono nije ispunilo ulogu koja mu se u tradicionalnoj de"iniciji namenjuje& nije nas na pouzdan način dovelo do istinitosti iskaza u koji verujemo. 4rajnja svrha skeptičkih prigovora trebalo bi da bude da nam& predočavanjem razloga za sumnju& otkriju da ne znamo da li je iskaz p u koji verujemo istinit ili ne& ne implicirajući pritomuslugu& da je iskaz neistinit. (okazivanjem njegove neistinitosti skeptik bi nam u stvari učinio jer bip nam omogućio da korigujemo svoje neznanja *pogrešno verovanje da je iskaz p istinit+ i steknemo znanje *da je istinit iskaz p+. 1vako& ukazivanjem na razloge za sumnju on epistemičku obavezu prenosi na nas: ukoliko smo epistemički racionalni& morali bismo ili da U u skladu sa *P/+ U neutrališemo skeptički prigovor& ili da U u skladu sa *P7+ U odustanemo od prihvatanja iskaza p. to se tiče druge nedoumice& ako bismo (ekartov projekat preispitivanja epi- stemičkog statusa svih prihvaćenih verovanja razumeli tako kao da se od skeptika zahteva da ih preispituje pojedinačno& jedno po jedno& i u svakom konkretnom slu- čaju pronađe razloge za sumnju& doveli bismo skeptika u krajnje nezavidan poloaj. 'aravno& načelno gledano& on bi mogao i tako da postupi: postavljajući se u njegov poloaj& (ekart je mogao prvo da se zapita da li zaista zna da sedi u svojoj radnoj sobi *u šta u tom trenutku veruje+& zatim da li zaista zna da je tiho pucketanje koje čuje u trenutku dok meditira pucketanje vatre na ognjištu *u šta takođe u tom trenutku veruje+& i tako dalje. %eđutim& teškoće su daleko veće nego što u prvi mah izgleda: ima li (ekart uopšte e"ikasan način da prebroji sva svoja verovanja_ Ako bi lista njegovih verovanja bila beskonačna& (ekart bi se upustio u posao bez kraja$ i teško da bismo danas imali njegove %editacije. Ako bi lista ipak bila konačna& ma koliko duga& skeptik bi U pod pretpostavkom da je svoj posao uspešno okončao i našao razloge da se u svako od njih posumnja U došao samo do zaključka da (ekart de "acto ništa ne zna zato što&
saglasno *P7+& ne moe da prihvati nijedan od iskaza u čiju istinitost je do tada verovao. akvim zaključkom kartezijanski skeptik svakako ne bi zadovoljio svoju elju da brani modalno jače i uopštenije tvrđenje: da niko od nas ništa ne moe znati o svetu koji nas okruuje. Tazrešenje druge nedoumice je od neposrednog značaja za to kako će kartezijan- ski skeptik doći do eljenog zaključka: zavisno od toga za koji se način preispitiva- nja verovanja opredeli& zavisiće i snaga i doseg tog zaključka. Oudući da do najjačeg zaključka očito ne moe doći ispitivanjem pojedinačnih verovanja& ima li načina da do njega uopšte nekako dođe_ 1slanjajući se na pretpostavku da je verovanja po nekim epistemički relevantnim svojstvima deliti u klase koje nalikuju i razvrstavajući na bazična imoguće izvedena& (ekart skeptiku ukazuje prirodnim na izlaz iz vrstama& teškoće. Poznato nam je verovanja iz drugih oblasti da& u slučajevima u kojima se bavimo prirodnim vrstama& ne moramo ispitati pojedinačno sve slučajeve da bismo izveli uopšten zaključak o članovima neke vrste nego je& ceteris paribus& dovoljno da ispitamo one slučajeve *često i veoma mali broj njih+ koji su reprezentativni za tu vrstu. (ekart smatra da slično moemo postupiti i kod verovanja: ako ih po nekim obelejima moemo razvrstati u relativno homogene klase& do opštih za- ključaka o njima mogli bismo doći ne samo ispitivanjem svih pojedinačnih slučajeva *što je kod otvorenih klasa praktično neizvodljivo+& pa čak ne samo ni ispitivanjem dovoljno velikog broja slučajeva *postupkom uobičajene induktivne generalizacije+& nego i tako što bismo ispitali samo ona verovanja koja su reprezentativna za datu klasu. 'aravno& pošto je ovde reč o preispitivanju epistemičkog statusa verovanja *da li predstavljaju slučajeve znanja+& jedino
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
81/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
o čemu bismo morali voditi računa jeste da su izabrana verovanja i u epistemičkom smislu reprezentativna za datu kla- su& to jest& da ona u okviru date klase imaju najviše izgleda da predstavljaju znanje. 0a epistemološkog realistu kakav je (ekart mogućnost razvrstavanja verovanja u prirodne vrste koje bi se karakterisale izvesnim epistemički relevantnim obelejima *na primer& su bazična da su izvedena+ sporna. !amim je i koji će kartezijanskom skeptikudaposao znatnoiliolakšan. Lmesto nije da nalazi razloge za tim sumnju ugroziti epistemički status samo konkretnih& pojedinačnih verovanja u okviru neke klase& ne dovodeći u pitanje ostala verovanja iz te klase& kartezijanski skeptik će iz date klase verovanja izdvojiti ona koja su u epistemičkom pogledu reprezentativna& pa će& ako uspe da pokae da ni ona U mada su imala najveće izglede za to U ne zadovoljavaju sve uslove neophodne za znanje& izvesti opšti zaključak da a "ortiori te uslove ne mogu zadovoljiti ni ostala verovanja iz te klase. Lopšteno govoreći& verovanja moemo klasi"ikovati po raznim kriterijumima. (ekart ih u prvi mah razvrstava na bazična i izvedena& imajući pri tom u vidu i nji- hovo različito poreklo& odnosno& različit način na koji do njih dolazimo. ,zvor sveg našeg znanja o stvarima koje nas okruuju jeste u našim čulima i na osnovu in"ormacija dobijenih putem čula mi dolazimo do verovanja i izvodimo zaključke o predmetima i njihovim osobinama. 0ato u bazična verovanja (ekart ubraja ona koja se neposredno oslanjaju na trenutno čulno svedočanstvo *takvo je verovanje L ognjištu gori vatra$ do kojeg (ekart dolazi u trenutku kada& sedeći pokraj ognjišta& vatru vidi& čuje i oseća toplinu koju ona izaziva +# sva ostala empirijska verovanja su iz njih izvedena. Oudući da su bazična verovanja& meta"orično govoreći& u temelju sveg ostalog znanja o spoljašnjem svetu& skeptik svoju panju moe prvo usmeriti na njih. 'akon zapaanja: !ve što sam do sada usvojio kao istinito i pouzdano& naučio sam od čula& ili pomo- ću njih$& (ekart ističe da će najpre ispitati načela na kojima je temeljio svoja ranija verovanja$& jer bi propast temelja nuno dovela do propasti svega što je na njima izgrađeno$. Derovanja koja neposredno počivaju na trenutnom čulnom svedočanstvu nazvaćemo opaajnim verovanjima. Ako je tačno da sva ostala verovanja koja stičemo o spoljašnjem svetu zavise od ovakvih opaajnih verovanja i to na dvostruk način& kauzalno *u smislu da u njima imaju svoje uzročno poreklo+ i epistemički *u njima nalaze svoje opravdanje+& skeptiku će posao zaista biti olakšan& i to opet dvostruko: imaće pred sobom relativno homogenu klasu verovanja koja će moći da procenjuje& i U s obzirom na pretpostavku o njihovoj bazičnosti U eventualnim ugroavanjem njihovog epistemičkog statusa ugrozio bi i epistemički status svih ostalih verovanja. 4ao što nam je poznato& epistemički status opaajnih verovanja bio je predmet preispitivanja još u antičkoj "ilozo"iji& u kojoj su "ormulisani tradicionalni skeptički argumenti kao što su oni koji se pozivaju na mogućnost čulnih obmana ili na relativnost naših opaaja. Nedan način na koji se ti argumenti mogu interpretirati ima u vidu i (ekart: 1tkrio sam nekoliko puta da čula varaju& a razboritost nalae da se nikad u potpunosti ne pouzdajemo u one koji su nas makar samo jednom prevarili$. ,pak& (ekart izraava velike rezerve u pogledu mogućnosti uopštavanja zaključaka ovako interpretiranih tradicionalnih skeptičkih argumenata. 1ni nisu u stanju da ugroze epistemički status svih naših opaajnih verovanja prosto zato što iz činjenice da nas čula ponekad varaju nikako ne sledi zaključak da nas uvek varaju& odnosno& da nisu moguće okolnosti u kojima bi nam pruala pouzdane in"ormacije o R7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
82/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
osobinama spoljašnjih stvari. Didećemo kasnije da su ovi tradicionalni skeptički pri- govori po svom duhu mnogo blii običnom nego kartezijanskom *i uopšte "ilozo"skom+ skepticizmu. Ner& okolnosti u kojima nas čula varaju& ili nam daju nepomirljive in- "ormacije& uvek su takve da se moe identi"ikovati uzrok ili izvor pogreške: prilikom opaanja četvrtastog tornja kao okruglog do obmane toga štodagajeposmatramouzrok iz velike udaljenosti# kada štap do pola zaronjen u vodu dolazi izblizausled vidimo kao prelomljen& iluzije je prelamanje svetlosnih zraka na površini vode& itd. 'a- kon što je identi"ikovan& uzrok obmane se u načelu moe otkloniti *tornju ćemo se pribliiti ili ćemo štap izvući iz vode+& ili se in"ormacija koju smo stekli korišćenjem izvesnog čula moe korigovati korišćenjem drugih čula *kao& u slučaju štapa zaronje- nog u vodu& čula dodira+ ili pozivanjem na neka druga prihvaćena verovanja *teo- riju o di"rakciji svetlosti& na primer+. Lopšteno govoreći& kad god nam neko u kon- kretnim okolnostima u kojima na osnovu neposrednog čulnog svedočanstva prihvatamo neko opaajno verovanje skrene panju na to da nas čula moda varaju& nasto- jaćemo da pronađemo i otklonimo uzrok pogreške ili korigujemo svedočanstvo ko- jim raspolaemo# imaćemo *bar u načelu+ načina da otklonimo *ili potvrdimo+ sumnju poboljšavajući epistemički poloaj u kojem prihvatamo dato opaajno verovanje. (a (ekart nije preterano impresioniran tradicionalnim skeptičkim argumenti- ma i da razmišlja na upravo opisan način& svedoči i sledeći citat: %eđutim& ako nas čula ponekad varaju kad je reč o stvarima slabo opaljivim i prilično udaljenim& moda ima i mnogih drugih stvari koje saznajemo pomoću čula a u koje ne bi bilo razborito sumnjati. 'a primer& to da sam ovde& da sedim pored vatre& sa kućnim ogrtačem na sebi& sa ovim listom hartije u rukama& i tome slično.$ Pretpostavljajući da su spoljašnje okolnosti krajnje povoljne i da je sa njegovim čulima i moći rasuđiva- nja sve u najboljem redu& (ekart postavlja pitanje sa čijim prećutnim odgovorom bi se mnogi sloili: 4ako bih mogao da poreknem da ove ruke i ovo telo pripadaju meni_$ !ituacija u kojoj se nalazi i okolnosti u kojima dolazi do pomenutih opaajnih verovanja je& bar kada je reč o verovanjima te klase& zaista takva da se ne vidi kako bi okolnosti za sticanje takve vrste opaajnog svedočanstva mogle biti epistemološki povoljnije i kako bi neko& pozivajući se na tradicionalne skeptičke prigovore& mogao da pronađe bilo kakav razlog za sumnju. 1vakva verovanja& stečena U bar kada su u pitanju verovanja te klase U u epistemološki najpovoljnijim okolnostima& posluiće tek kartezijanskom skeptiku da na njima oproba oštricu svoje sumnje.
8. !keptičke alternative Pretpostavimo da je iskaz p empirijski& to jest& da tvrdi nešto o realistički shvaće- nom spoljašnjem svetu. L skladu sa tradicionalnom de"inicijom znanja& pretendovaćemo na to da znamo iskaz p ako verujemo u njegovu istinitost& imamo za to svoje verovanje odgovarajuće svedočanstvo i ako je& konačno& iskaz p zaista istinit. !keptik će nastojati da konstruiše takav hipotetički scenario koji bi& ako bi bio aktualizovan& doveo do toga da ipak ne znamo da je iskaz p istinit. (rugim rečima& hipoteza na koju se skeptik poziva prigovarajući nam da moda ne znamo p morala bi biti nesaglasna sa našim znanjem iskaza p. 'a primer& ako (ekart dok sedi pored ognjišta u jednom trenutku zatvori oči u elji da se potpuno udubi u svoje misli& ali i dalje čuje tiho pucketanje na osnovu kojeg veruje da vatra u ognjištu još
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
83/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
uvek gori& on će imati čulno svedočanstvo za to svoje verovanje i ono bi se& ukoliko u tom trenutku vatra u ognjištu zaista gori& moglo nazvati znanjem. !keptik bi mogao da postavi pitanje: kako (ekart iz subjektivne perspektive svog čulnog *auditivnog+ svedočanstva i na njemu zasnovanog verovanja moe biti siguran da je zadovoljen i treći uslov neophodan za znanje& uuslov istinitosti njegovogmoguće verovanja_ potkrepiće polaznu rezervu& upravo opisanim okolnostima je daNer& se vatra ugasilaskeptik odmahsvoju nakon što je (ekart zatvorio oči i da pucketanje koje čuje u stvari dopire od termita koji nagrizaju drvenu ploču iznad ognjišta. 1vu mogućnost& sadranu u hipotetičkom scenariju koji bi& ako bi bio aktualizovan& uzročno objašnjavao kako je (ekart došao do svedočanstva i do verovanja da vatra u ognjištu gori& (ekart očito nije isključio& a ona je ipak sasvim saglasna sa svedočanstvom na koje se oslanja. %eđutim& izgleda da bi on tu mogućnost morao da isključi& jer bi ona& ukoliko bi bila aktualizovana& činila neistinitim iskaz u koji veruje. Pošto bi tako bio prekršen jedan od nunih uslova za znanje& uslov istinitosti& sledilo bi da (ekart ne zna da vatra u ognjištu gori. 'aravno& kao što smo već ranije naglasili& skeptikov prigovor ne počiva na pretpostavci da je izloeni scenario aktualizovan& već na tome što bi (ekart& da bi znao da vatra u ognjištu gori& morao da zna da taj hipotetički scenario nije aktualizovan. (ekartova nevolja u opisanim okolnostima je& pak& u tome što mu svedočanstvo kojim raspolae govori u prilog verovanja da vatra u ognjištu još uvek gori ali ne sadri ništa što bi isključivalo mogućnost da je ona ugašena a da tiho pucketanje koje čuje potiče od termita koji nagrizaju drvenu ploču iznad ognjišta. !trategija kojom se skeptik slui osporavajući (ekartovu pretenziju na znanje iskaza p u osnovi se svodi na konstruisanje hipotetičkog scenarija 5 nesaglasnog sa (ekartovim znanjem iskaza p. ! obzirom na to da znanje& po tradicionalnoj de"ini- ciji& zahteva ispunjenje sva tri uslova *uslova verovanja& uslova opravdanosti i uslo- va istinitosti+ hipotetički scenario 5 će biti nesaglasan sa (ekartovim znanjem p ukoliko bi aktualizacija 5 imala za posledicu da bar jedan od ta tri uslova nije zadovoljen. Pod pretpostavkom& recimo& da je (ekart pretendovao na to da zna p zato što ima odgovarajuće svedočanstvo 6 pomoću kojeg opravdava svoje verovanje D u istinitost iskaza p& skeptik bi njegovu saznajnu pretenziju mogao da ugrozi tako što bi konstruisao hipotetički scenario 5 koji bi& ako bi bio aktualizovan& za posledicu imao ili: */+ to da je (ekart pogrešio misleći da ima verovanje D u iskaz p *recimo& ume- sto u p verovao je u neki drugi iskaz r+# ili: *7+ tobilo da jeloše svedočanstvo 6 pomoću kojeg je opravdavao D u nekom relevant- nom pogledu ili neadekvatno# ili: *8+ to da je iskaz p neistinit. L "ilozo"skoj tradiciji& posebno kartezijanskoj& mogućnost */+ se uopšte ne uzima u obzir& zato što se smatra da subjekt ima povlašćen epistemološki pristup u identi"ikaciji sadraja svojih mentalnih stanja. Prema kartezijanskom shvatanju& subjekt je u pogledu sadraja svog iskustva zaista u idealnom saznajnom poloaju: ona su mu neposredno data i potpuno transparentna& i prilikom utvrđivanja njihovog kvalitativnog karaktera ili sadraja on se& po pretpostavci& ne moe nikako prevariti. (ekart se zato na početku prve %editacije i ne pita da li uopšte ima verovanja ili da li su njegova verovanja& ako ih ima& po svom sadraju zaista takva kakva on misli da su. ak i ako skeptik ospori celokupno naše znanje o spoljašnjem svetu& (ekart bi porekao da je time dovodeno u pitanje subjektovo znanje o sadrajima RH http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
84/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
sopstvenog iskustva. 1vo gledište je očito odrivo samo ako karakter ili sadraj subjektovih mentalnih stanja nije određen ničim što bi bilo izvan subjektove svesti& nikakvim spoljašnjim uslovima kao što su "izički objekti ili relacije prema drugim članovima zajednice kojoj subjekt pripada. , to je svojevrsna internalistička pretpostavka& samo što je ovde u pitanju internalističko našihargumentacije mentalnih stanja i mogućnosti njihovedaleko identi"ikacije. 0načaj ovakvogshvatanje shvatanjasadraja je u sklopu kartezijanskog skeptika veći no što u prvi mah izgleda& jer jedan od ključnih koraka u toj argumentaciji uključuje pretpostavku da bi iskustva koja imamo u pogledu svog kvalitativnog karaktera i sadraja mogla ostati istovetna i u potpuno izmenjenim spoljašnjim okolnostima& odnosno u situaciji u kojoj bi& po skeptičkoj hipotezi& njihovo uzročno poreklo ili njihova uzročna istorija bili sasvim drugačiji *štaviše& po jednom od hipotetičkih scenarija kartezijanskog skeptika& ono bi moglo ostati isto čak i ukoliko spoljašnji svet uopšte ne bi postojao+. Ali& ni u takvom hipotetičkom scenariju neće biti doveden u pitanje subjektov epistemološki povlašćen pristup& to da on moe nepogrešivo da utvrdi kvalititativni karakter i sadraj svojih iskustava i da se neće varati u identi"ikaciji svojih mentalnih stanja *uključujući tu i verovanja+& nego samo u dodatnom uverenju da se neka od njih zaista odnose na ob- jekte iz spoljašnjeg sveta. 0animljivo je uočiti da se sa odbacivanjem ovakvog internalističkog shvatanja prirode i sadraja mentalnih stanja otvara prostor za skeptičke alternative koje bi znanje ugroavale tako što bi& ako bi bile aktualizovane& dovodile u pitanje prvi od nunih uslova za znanje& uslov verovanja. !kepticizam u ovom *ne-kartezijanskom+ obliku počiva onda na suprotnom& eksternalističkom shvatanju koje se& doduše& tiče samo onih naših mentalnih stanja koja imaju propozicionalni sadraj *sadraj koji moemo izraziti odgovarajućim iskazima+& ali je i to u ovom kontekstu sasvim do- voljno& jer su među njima najreprezentativnija upravo verovanja. Po pretpostavci eksternalista kao što su Patnam ili Oerd& sadraj nekih mentalnih stanja& recimo nekog opaajnog verovanja& nije određen isključivo relevantnim unutrašnjim obelejima prisutnim u subjektovoj svesti& već je delom zavisan i od izvesnih spoljašnjih "aktora kao što je objekt na koji se to verovanje odnosi i uzročni odnos u kojem stoji: sa promenom u spoljašnjim "aktorima menja se i sadraj verovanja. Nedna od zanimljivih posledica ovakvog tumačenja sadraja mentalnih stanja je da sub- jekt ipak moe da pogreši prilikom utvrđivanja identiteta nekog svog verovanja: on moe da se prevari u tome na koji se objekt njegovo verovanje zaista odnosi& tačnije& sa kojim objektom iz spoljašnjeg sveta je ono uzročno povezano. 4onkretno& u 011-primeru nam se moe desiti da& dok posmatramo ivotinju zadakoju mislimoPropozicionalni da je zebra& steknemo verovanjamoemo o njoj& naizraziti primer verovanje je umiljata. sadrajneka ovogdodatna našeg verovanje iskazom 1va zebra je umiljata$. Ali& šta ako je pred nama u stvari magarac vešto prerušen u zebru_ 4artezijanski internalista će reći da se nismo prevarili u identi"ikaciji svog verovanja& ali da smo se prevarili u pogledu njegove tačnosti. %eđutim& eksternalisti se ne bi sa time sloili već bi primetili da smo& u opisanim okolnostima& pogrešno identi"ikovali svoje verovanje: umesto da se odnosi na zebru& ono se u stvari odnosi na magarca prerušenog u zebru. taviše& tako *eksternalistički+ interpretirano& ono se moe smatrati i tačnim ako je zadovoljen deskriptivni uslov "ormulisan u iskazu: pogrešno mislimo da verujemo da je ova zebra umiljata& ali za ovog magarca prerušenog u zebru tačno verujemo da je umiljat. 'ećemo se ovde upuštati u pitanje koja je od ove dve suprotstavljene koncepcije o sadraju mentalnih stanja prihvatljivija. Oilo nam je vano samo da ukaemo na to da je internalistička
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
85/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
koncepcija u pozadini dekartovskih skeptičkih argumenata i da kartezijanski skeptik& upravo zato što polazi od jedne ovakve koncepcije& neće ni pokušavati da svojim hipotetičkim scenarijima ugrozi znanje tako što bi ugrozio prvi od nunih uslova& uslov verovanja# štaviše& kao što smo već primetili& kartezijanski skeptički argumenti suštinski zavise upravo od internalističkog koncepcije shvatanja sadraja mentalnih stanja. ! druge sa prihvatanjem eksternalističke "ilozo"skom skeptiku se otvara širistrane& prostor& odnosno& budući da proizlazi da se moemo varati u identi"ikaciji svojih verovanja& on moe tragati za hipotetičkim scenarijima koji bi ugroavali ne samo naše znanje o spoljašnjem svetu& nego i naše znanje o unutrašnjem svetu$ naših sopstvenih mentalnih stanja. !vaki hipotetički scenario koji bi& ako bi bio aktualizovan& imao za posledicu to da se varamo misleći da verujemo u istinitost iskaza p& ugroavao bi i naše znanje iskaza p& dakle& da bismo U u skladu sa tradicionalnim pretpostavkama povezanim sa pojmom znanja U znali iskaz p morali bismo& između ostalog& da pokaemo da taj scenario nije aktualizovan. Ali& dok zadovoljenje prvog od tri nuna uslova za znanje kartezijanski skeptik nikada neće dovoditi u pitanje& zadovoljenje preostala dva uslova& uslova istinitosti i uslova opravdanosti& biće stalna meta njegovog napada. 4artezijanska sumnja se ni u tom pogledu neće bitno razlikovati od obične. 0aista& kada u uobičajenim okolnostima neka osoba tvrdi da zna p i kada izraavamo sumnju u to da ona zaista zna p& ako nemamo neki poseban razlog da posumnjamo u iskrenost njenog tvrđenja& njenu jezičku kompetenciju ili to da je pri sebi& neće nam ni pasti na um da dovodimo u pitanje da ona zaista veruje u istinitost p. !por između internalizma i eksternalizma u tumačenju sadraja mentalnih stanja suviše je daleko od zdravorazumskog razmišljanja običnih ljudi. 'o& bez obzira na to& čini se da smo u svakodnevnim situacijama prećutno naklonjeniji internalizmu bar u minimalnom smislu u kojem ne osporavamo da subjekt ima najbolji uvid kako u svoja verovanja tako i u ostala svoja mentalna stanja. !umnjajući u to da neko nešto zna mi ćemo po pravilu razloge za sumnju nalaziti u pretpostavkama da je moda aktualizovan neki tok događaja koji ugroava bar jedan od preostala dva nuna uslova za znanje& uslov istinitosti ili uslov opravdanosti. 4ako to moe izgledati ilustrovaćemo ponovo na 011-primeru. Pretpostavimo da smo& u ranije opisanim okolnostima& ivotinju koju vidimo identi"ikovali kao zebru. 'a naše tvrđenje da znamo da je to zebra& skeptik bi svoju sumnju mogao da nagovesti pitanjem: 4ako znate da je to zebra_$ a razlog za sumnju primedbom: %oda je to magarac vešto obojen tako da liči na zebru$. 'aravno& skeptik bi& nastojeći da svojoj sumnju d veću teinu& smislio čitav scenario koji bio aktualizovan& dobro objašnjavao to da smo poverovali dabi& je ako predbinama zebra& a ne bipodjednako dirao u svedočanstvo na kojemkako zasnivamo to svoje verovanje. 1d slikovitosti i konzistentnosti takvog scenarija zavisila bi uverljivost skeptikovog razloga za sumnju. Ali& ma kako on u detaljima izgledao& od nas će se očekivati da sumnju otklonimo& to jest& da pokaemo da ivotinja koju vidimo nije magarac vešto prerušen u zebru. L konkretnom primeru& ova epistemička obaveza zaista ima veze sa P60,. %ogućnost na koju upućuje skeptik nesaglasna je sa istinitošću iskaza u koji verujemo. (rugim rečima& iskaz u koji verujemo implicira& između ostalog& negaciju te mogućnosti& a po P60, mi bismo& kada tvrdimo da znamo iskaz 1vo je zebra$ i kada nam je predočena implikacija [1vo je zebra\ \1vo je magarac vešto prerušen u zebru\$& morali da znamo konsekvens& to jest da mogućnost na koju se skeptički scenario poziva nije aktualizovana.
RB http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
86/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
Lopšteno govoreći& situacija o kojoj smo upravo govorili izgleda ovako: kada na osnovu određenog svedočanstva 6 pretendujemo na znanje nekog iskaza p& skeptik će& slueći se opisanim tipom argumentacije& nastojati da konstruše hipotetički scenario 5 u kojem će se pozvati na neku mogućnost koja ne dira neposredno u svedočanstvo 6 već je nesaglasna sa istinitošću iskaza čija aktualizacija bi ostavila svedočanstva 6 alip&biodnosno& za posledicu imala p. P60, prime-nepromenjenim njen u ovakvimkarakter okolnostima zahteva od nas da znamo & odnosno& da alternativu isključimo& pa ako to nismo u stanju da postignemo& onda *po modus tollens-u+ sledi da ne znamo ni p. 1vaj tip skeptičkih alternativa& za koje je karakteristično da su ne- saglasne sa istinitošću iskaza u koje verujemo& nazvaćemo ,-alternativama. !keptički prigovori koji ih uključuju ugroavaju znanje tako što& ukoliko bi mogućnosti na koju se pozivaju bile aktualizovane& uslov istinitosti ne bi bio zadovoljen. !amim tim što svaki iskaz na čije znanje pretendujemo moe imati nebrojeno mnogo logičkih posledica& neiscrpne su i mogućnosti koje skeptiku stoje na raspolaganju: za bilo koji iskaz p u čiju istinitost verujemo skeptik& uz dovoljno maštovitosti& moe u načelu konstruisati neprebrojivo mnogo različitih ,-alternativa& /&&n& ističući da u datim okolnostima ne znamo p zato što ne znamo da nije aktualizovana neka alternativa i. 'aravno& skeptik neće od nas traiti da isključimo sve takve *zamislive+ alternative kao preduslov za znanje p& jer bi takav zahtev U da moramo znati sve logičke posledice iskaza p da bismo znali p U bio reductio ad absurdum P60,. Ali P60, nas naizgled obavezuje da znamo one logičke posledice za koje smo uočili da su na taj način povezane sa iskazom u čiju istinitost *opravdano+ verujemo. !keptik će se zato zadovoljiti time da nas upozna sa implikacijama koje nismo imali u vidu kada smo tvrdili da znamo p& i koje će u konsekvensu imati negaciju alternative i čija bi aktualizacija isključivala istinitost iskaza p. !voju sumnju
u to da znamo p skeptik će onda obrazloiti time što ne znamo da nije slučaj . 5ipotetički scenario koji skeptik koristi moe izgledati i nešto drugačije. (a bi ugrozio naše znanje iskaza p on ne mora uključivati ,-alternativu& odnosno& mogućnost koja bi& ako bi bila aktualizovana& činila p neistinitim. !keptik se moe posluiti i scenariom neutralnim u pogledu istinitosti p. 4ao poslednja meta napada u tom slučaju preostaje uslov opravdanosti. ,lustracije radi& vratimo se primeru sa (ekartom koji je& dok meditira pokraj ognjišta& za tren zatvorio oči udubivši se u svoje misli# iz spoljašnjeg sveta *koji će ubrzo naizgled nepovratno izgubiti pred naletom skeptičkih argumenata+ posredstvom čula sluha do njegove svesti dopire još samo tiho pucketanje vatre sa ognjišta. Prekinuvši načas tok svojih misli& (ekart obraćau panju taj zvuk i nasada osnovu auditivnog vatra ognjištunagori. !keptik moe postaviti svedočanstva pitanje: 4akokoje znašima da stiče vatraverovanje u ognjištuda gori_$ iznoseći sledeći razlog za sumnju: %oda zvuk koji čuješ& tačnije& auditivno svedočanstvo koje imaš& potiče od termita koji nagrizaju drvenu ploču iznad ognjišta_$. , ova sumnja postaće uverljivija dopunjavanjem scenarija u okviru kojeg bi (ekartovi auditivni oseti ostali kvalitativno potpuno isti ali bi imali drugačiju uzročnu istoriju od one koju& po (ekartovoj pretpostavci& imaju# samim tim bi i (ekartovo verovanje da vatra u ognjištu gori imalo drugačije uzročno poreklo od onog koje je (ekart sklon da mu pripiše. Tazlika u odnosu na prethodnu situaciju je& međutim& u tome što ovaj scenario ne uključuje pretpostavku da je vatra u ognjištu ugašena& odnosno& da nije tačan iskaz u čiju istinitost (ekart veruje. 'jime se sada& uz odgovarajuće promene u uzročnom poreklu *ne i u kvalitativnom karakteru+ svedočanstva kojim (ekart raspolae& dovodi u pitanje
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
87/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
zadovoljenost uslova opravdanosti. Ner& u opisanim okolnostima (ekartovo auditivno svedočanstvo bi bilo adekvatno samo ukoliko bi& ceteris paribus& zaista bilo uzrokovano plamenom vatre u ognjištu *kao posledica& ono bi ukazivalo na svoj uzrok+. !a promenom u njegovom uzročnom poreklu menjao bi se i njegov status kao svedočanstva: ako bi svoj uzrok imaloono u tome nagrizaju drvenu iznadopravdanje ognjišta praveći zvuk koji onda višešto ne termiti bi moglo da poslui kao ploču adekvatno za verovanje da (ekart vatra u čuje& ognjištu gori čak ni ako vatra u ognjištu zaista gori. A nevolja u kojoj se (ekart nalazi jeste u tome što mu svedočanstvo na koje se oslanja nikakvim pouzdanim znacima ne ukazuje na svoje stvarno uzročno poreklo. Alternativa na koju se skeptik u ovakvom scenariju poziva nije& dakle& nesaglasna sa istinitošću iskaza u koji (ekart veruje. 'jena razorna snaga time ipak nije umanjena& jer je ona i dalje nesaglasna sa (ekartovim znanjem tog iskaza. ,zvor nesaglasnosti je sada nešto drugačiji nego u slučaju ,-alternativa: ako je aktualizovana& ona otkriva "atalni nedostatak opravdanja kojim (ekart raspolae. 'aime& pokazuje se da ono nije u stanju da ispuni zadatak koji mu se u tradicionalnoj de"iniciji postavlja: da poslui kao pouzdan vodič do istinitosti verovanja. Ner& ukoliko je skeptikov scenario aktualizovan& to jest& ukoliko zvuk koji (ekart čuje potiče od termita a ne od vatre u ognjištu& onda bi (ekart poverovao da vatra u ognjištu gori potpuno nezavisno od toga da li ona zaista gori# verovanje do kojeg u takvim okolnostima dolazi nije ni u kakvoj uzročnoj vezi sa činjenicom da vatra u ognjištu gori već samo sa činjenicom da je (ekart zvuk koji čuje& a koji potiče od termita& pogrešno identi"ikovao kao zvuk koji proizvodi vatra u ognjištu. (ekartovo verovanje moe biti istinito& ali će se *kao u poznatim primerima kojima su se razni autori& od Platona do Tasela& sluili da bi pokazali kako istinitost verovanja nije dovoljna za znanje+ u okviru skeptikovog hipotetičkog scenarija ispostaviti kao slučajno istinito. , ovu situaciju moemo predstaviti na uopšten način. 4ada na osnovu svedočanstva 6 pretendujemo na znanje nekog iskaza p& skeptik će& slueći se opisanim tipom prigovora& nastojati da konstruiše hipotetički scenario 5 koji ukazuje na neku mogućnost saglasnu sa istinitošću iskaza p& ali nesaglasnu sa adekvatnošću svedočan- stva 6 u tom smislu što bi se& ako bi mogućnost bila aktualizovana& pokazalo da svedočanstvo 6 ne prua adekvatno opravdanje za verovanje u istinitost iskaza p. 1vakve skeptičke alternative& za koje je karakteristično da su neutralne u pogledu istinitosti iskaza u koje verujemo ali nisu saglasne sa adekvatnošću opravdanja kojim raspolaemo& nazvaćemo 1-alternativama. Lprkos tome što je ugroeno zadovoljenje uslova opavdanosti& se pred istim skeptičkim izazovom kao i usamo slučaju ,-alternativa. 4ada na osnovu 6nalazićemo naizgled opravdano verujemo u p& skeptik će nam postaviti pitanje kako moemo biti sigurni da nije aktualizovana mo- gućnost nesaglasna sa adekvatnošću 6& ističući ponovo da je na nama epistemička obaveza da tu mogućnost isključimo zato što ona& ugroavajući uslov opravdanosti& ugroava i naše znanje p. 1snovna razlika između ,- i 1-alternativa je u načinu na koji ugroavaju znanje i moe se ilustrovati dovođenjem u vezu sa P60,. Priroda ,-alternativa je takva da je njihova neistinitost nuan uslov istinitosti iskaza na čije znanje pretendujemo& pa je i znanje da one nisu aktualizovane nuan uslov za znanje ovih iskaza. (rugim rečima& ,-alternative su takve da se P60, na njih moe direktno primeniti: ako je alternativa na koju se skeptik poziva takva da je nesaglasna sa istinitošću iskaza p& na čije znanje pretendujemo& epistemička RR http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
88/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
obaveza koju naizgled imamo i koja je izraena u zahtevu da eliminišemo alternativu neposredno proističe iz P60,: iz toga što& po pretpostavci& znamo p i što smo& zahvaljujući skeptiku& uočili da p im- plicira & sledi *po P60,+ da bismo morali znati i . !hematski& situacija se moe ovako predstaviti:
! zna p ! zna *p ! zna
+
.
(rugi tip alternativa na koje se skeptik moe pozvati nije& bar ne na tako direktan način& povezan sa P60,. 'eka 1-alternativa uključena u skeptikov hipotetički scenario neće biti nesaglasna sa istinitošću iskaza p& već samo sa adekvatnošću svedočanstva na kojem se zasniva verovanje u istinitost p. L tom slučaju neistinitost nije nuan uslov istinitosti p& pa nema ni implikacije p koju zahteva P60,. !toga se ni epistemička obaveza isključenja takve alternative ne moe traiti u P60,. 1na proističe pre iz same tradicionalne de"inicije znanja i iz motivacije koja je u pozadini uvođenja uslova opravdanosti: 1-alternativu je neophodno isključiti da bismo otklonili prepreku za zadovoljenje tog nunog uslova za znanje& to jest& da bismo omogućili da nas svedočanstvo kojim raspolaemo na pouzdan način vodi do istinitosti iskaza p. L slučaju 1-alternative nije nam neophodan P60,. Pošto nije nesaglasno sa p nego sa znanjem p& situacija shematski predstavljeno izgleda ovako:
! zna p *! zna p+
Tazlika u odnosu na prvu shemu je očigledna. , dok u prvom slučaju epistemička obaveza da se isključi alternativa & to jest da se pokae da vai & proističe nepo- sredno iz P60,& u drugom slučaju& ako se drimo samo implikacije& takve obaveze nema: u zaključku sledi jedino & ne i to da ! zna . 6pistemička obaveza koju subjekt u ovoj drugoj situaciji naizgled ima pre je u vezi sa pretpostavkom koju smo ranije *u odeljku /+ nazvali pretpostavkom epistemološkog internalizma i za koju smo istakli da je prihvaćene u čitavoj tradicionalnoj& pa i u kartezijanskoj epistemologiji. Prema toj pretpostavci& epistemički
racionalan subjekt& kada pretenduje na iskaza to da zna neki iskaz p& mora utvrdi da racionalnog su zaista zadovoljeni svi nuni uslovi za znanje p. (rugim rečima& od da epistemički subjekta se očekuje ne samo to da zna već i to da zna da zna. Pošto scenario koji uključuje 1-alternativu otkriva da je nuan uslov za znanje p& od epistemički racionalne osobe koja pretenduje na znanje p očekuje se da eliminiše alternativu & to jest& da utvrdi da vai i time pokae da je ispunjen nuan uslov za znanje p. 'aravno& i ovde je& kao i kod ,alternativa& skeptiku na raspolaganju nebrojeno mnogo alternativnih tokova događaja koji bi& kao 1-alternative& pretili da ugroze znanje: svaki od tih hipotetičkih scenarija izlagao bi jedan od nunih uslova za znanje. Tazume se da bi bilo nerealno očekivati od subjekta da zna da su svi ti nuni uslovi za znanje zadovoljeni. 4ao što sugerišu (ekartovi principi *P/+ i *P7+& od epistemički racionalne osobe se ne trai da zna da nijedna zamisliva skeptička 1-alternativa nije aktuali- zovana& već samo to da za svaku uočenu 1-alternativu ustanovi da nije
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
89/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
aktualizova- na: kao epistemički racionalna osoba ona mora nastojati da otkloni svaki konkretan razlog za sumnju koji joj biva predočen i koji ugroava epistemički status nekog njenog verovanja.
H. 1bična i kartezijanska sumnja Teći ćemo sada nešto više o obelejima po kojima se kartezijanski skepticizam razlikuje od običnog skepticizma. Dideli smo da je u slučaju bilo kojeg iskaza p na čije znanje pretendujemo načelno zamislivo nebrojeno mnogo hipotetičkih scenarija& to jest& ,- ili 1alternativa koje ugroavaju naše znanje iskaza p. !trategija traganja za takvim alternativama biće zajednička običnom i kartezijanskom skeptiku. 4ada tvrdimo da znamo da je pred nama zebra& nečija primedba da je to moda magarac vešto prerušen u zebru ugroziće ovo naše znanje na isti način kao i prigovor kartezijanskog skeptika da je& recimo& moguće da nas vara 0li demon i da zebre tu uopšte nema: obe alternative spadaju u grupu ,-alternativa koje bismo morali da isključimo zato što je njihova istinitost nesaglasna sa istinitošću iskaza na čije znanje pretendujemo. ,li& kada na osnovu zvuka koji čujemo poverujemo da u ognjištu gori vatra& prigovor da je to što čujemo moda zvuk koji potiče od termita koji nagrizaju drvenu ploču iznad ognjišta ugroava epistemički status ovog našeg verovanja na isti način kao i prigovor kartezijanskog skeptika da moda sanjamo da vatra u ognjištu gori: obe alternative spadaju u grupu 1-alternativa koje& mada su saglasne sa iskazom u čiju istinitost verujemo& onemogućuju zadovoljenje uslova opravdanosti i tako ugroavaju naše znanje. ,pak& stvari tako izgledaju samo ako se ograničimo na konkretne okolnosti i konkretno verovanje čiji epistemički status je predmet skeptikovog osporavanja. 0a običnu sumnju ovo ograničavanje je ne samo dovoljno& nego i određujuće: uobičajeni prigovori kojima u svakodnevnim okolnostima& pa čak i u nauci& nastojimo da dovedemo u sumnju nečije znanje lokalnog su tipa& usmereni su na konkretna verovanja ili grupe takvih verovanja. Alternative na koje se u takvim prigovorima pozivamo takođe su konkretizovane i vezane za okolnosti u kojima stičemo dato verovanje ili grupu takvih verovanja. 'a primer& ako verujemo u neki iskaz p& obična sumnja će biti izraena pozivanjem na alternativu koja će *kao ,-alternativa ili kao 1-alternativa+ ugroavati samo naše znanje iskaza p. Ako nam neko& kada tvrdimo da je pred nama zebra prigovori da je moda reč o magarcu vešto prerušenom u zebru& ,-alternativa će ugroziti naše*recimo& znanje da da obilazimo je pred nama zebra& ne i druga znanja koja poova pretpostavci u tom trenutkusamo imamo kalemegdanski 011& da smo koji trenutak ranije opazili ira"u& da sada opaamo ivotinju čija koa je prošarana crnim prugama& itd.+. ,li& ako nam neko& dok kao (ekart sedimo pokraj ognjišta udubljeni u svoje misli i osluškujemo tiho pucketanje za koje smo uvereni da potiče od vatre& prigovori da su to moda termiti koji nagrizaju drvenu ploču iznad ognjišta& ova 1alternativa će takođe ugroziti samo naše znanje da vatra u ognjištu gori& ne i ostala naša pretpostavljena znanja *da sedimo pokraj ognjišta& da smo u svojoj sobi& itd.+. 4ao što vidimo& obična sumnja nema uopšte pretenziju da se proširi na klasu verovanja: dovodeći u pitanje epistemički status nekog našeg konkretnog verovanja& bilo opaajnog *kao što je verovanje da je ivotinja koju vidimo zebra+& bilo nekog drugog *recimo verovanja da je (ekart rođen /JB. godine kao primera verovanj o prošlim događajima+& ona neće S http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
90/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
osporavati epistemički status ostalih verovanja iste vrste. taviše& alternative na koje se obična sumnja poziva po pravilu će biti takve da pretpostavljaju istinitost mnogih verovanja iz te klase: verovanja da postoje magarci koji se mogu pre"arbati tako da liče na zebre& ili da postoje termiti koji nagrizaju drvo i mogu praviti zvuk sličan tihom pucketanju vatre& i još niza drugih verovanja o spoljašnjem svetu. se i u prirodi alternativa na koje se ona poziva. (odatno obeleje obične sumnje ispoljava 'aime& alternative su po pravilu takve da se ispostavlja samo to da smo ih& kada smo tvrdili da znamo iskaz p& iz nekog razloga prosto prevideli& propustivši da ih uzmemo u obzir i isključimo. L okolnostima u kojima se izraava obična sumnja ne podrazumeva se da su to alternative koje nikako ne bismo mogli isključiti. 'aprotiv& one su takve da bismo bar u načelu& koristeći se naknadnim istraivanjem& pribavljanjem dodatnog svedočanstva ili uzimanjem u obzir drugih znanja& mogli da utvrdimo da li su aktualizovane ili ne: postoje načini da ustanovimo da li je ivotinja koju vidimo zebra ili magarac vešto obojen tako da liči na zebru& da li zvuk koji čujemo potiče od vatre ili od termita& itd. !keptički prigovori koji izraavaju običnu sumnju predstavljaju samo usputne i privremene izazove koji nas podstiču da svoj epistemički poloaj poboljšavamo. Nednostavno rečeno& oni su bar načelno podloni otklanjanju. 'aravno& bar kad je u pitanju znanje o spoljašnjim stvarima& bilo bi nerealistično očekivati da ćemo svoj epistemički poloaj moći da dovedemo do savršenstva& odnosno& da ćemo uspeti da otklonimo svaki mogući prigovor koji bi izraavao običnu sumnju. Dideli smo već da je to nemoguće zato što alternativ na koje se obični skeptik moe pozvati u slučaju bilo kog našeg verovanja ima neprebrojivo mnogo. (ovoljno nam je& međutim& to što svaku konkretnu alternativu u načelu moemo isključiti *ostajući pri tome da znamo p+ ili potvrditi *priznajući da smo samo verovali& ne i znali p+. Argumenti kartezijanskog skeptika ne predstavljaju samo usputne i privremene izazove na koje u svakodnevnoj saznajnoj aktivnosti nailazimo. 'jegovi scenariji i alternative imaće neuporedivo dalekosenije posledice: neće nas prosto podsticati na to da poboljšavamo svoj epistemički poloaj i stičemo nova znanja& nego će nas upozoriti na to da smo& s obzirom na pojam znanja koji koristimo i uslove koje sa njim povezujemo& dospeli u epistemički bezizlazan poloaj. 'aime& i kada usredsredi panju na naše pretpostavljeno znanje nekog konkretnog iskaza p& kartezijanski skeptik će nastojati da konstruiše hipotetički scenario koji sadri alternativu takvu da */+ ugroava ne samo naše znanje iskaza p nego i svih ostalih iskaza iz klase kojoj taj iskaz pripada& i takvu da se *7+ pokazuje ne samo to da smo je iz nekog razloga propustivši da je i to da je nikako ne moemo isključiti. 1ba prevideli ova momenta otpočetka suisključimo& sadrana u nego cilju koji je kartezijanski skeptik sebi postavio: pod */+ je to tenja ka uopštavanju sumnje sa jednog ili više verovanja na čitavu klasu verovanja& i pod *7+ pretenzija na modalno jači zaključak u kojem će se tvrditi ne samo da de "acto nemamo znanje na koje smo pretendovali nego i to da takvo znanje nikako ne moemo imati. 0a postizanje ovako ambicioznog cilja kartezijanski skeptik neće moći da se osloni na bilo koju od nebrojeno mnogo zamislivih alternativa. L prvoj %editaciji (ekart "ormuliše dve koje bi u tu svrhu bile prikladne U to su mogućnost da sanjamo i mogućnost da nas vara 0li demon.
J. 4artezijanske alternative
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
91/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
L 7. odeljku prikazali smo kako (ekart shvata skeptički projekt preispitivanja epistemičkog statusa svih naših verovanja o spoljašnjem svetu. ! jedne strane& videli smo da skeptik ne eli da dokazuje lanost naših verovanja& već se ograničava na iznošenje razloga za sumnju i to u obliku alternativaepistemičkog koje ugroavaju znanje. ! druge strane& videli smo i to da njihovo (ekart pod preispitivanjem statusa svih naših verovanja ne podrazumeva pojedinačno preispitivanje& već& nakon što je utvrdio da ih moe svrstati u relativno homogene klase& preispitivanje epistemički reprezentativnih slučajeva na osnovu kojih se onda mogu vršiti uopštavanja o čitavoj klasi. !va verovanja o spoljašnjem svetu (ekart je podelio u dve klase: klasu bazičnih verovanja& u koju spadaju sva ona koja su neposredno povezana sa trenutnim čulnom svedočanstvom *opaajna verovanja+& i klasu izvedenih verovanja& koju sačinjavaju sva ostala pojedinačna i opšta empirijska verovanja. L pogledu svog epistemičkog statusa& verovanja druge vrste su zavisna od prvih& što onda omogućuje skeptiku da svoju panju usredsredi samo na bazična *opaajna+ verovanja& jer bi& kao što ističe (ekart& propast temelja nuno dovela do propasti svega što je na njima izgrađeno$. 4lasični skeptički argumenti kao što su argumenti koji se pozivaju na greške ili relativnost u opaanju nisu& po (ekartovom mišljenju& u stanju da podre zaključak do kojeg je kartezijanskom skeptiku stalo. 1ni su takvi da izraavaju pre običnu nego kartezijansku sumnju. ,z toga što nam čula ponekad daju pogrešne ili nesaglasne in"ormacije o spoljašnjim stvarima ne sledi da nikada ne mogu biti pouzdan izvor takvih in"ormacija. taviše& kada se paljivije pogledaju slučajevi u kojima nam čula pruaju sporno svedočanstvo& uočava se da je izvor njihove nepouzdanosti u nekim sasvim konkretnim okolnostima koje naš epistemički poloaj čine nepovolj- nim& ali ne beznadeno& jer ih moemo izmeniti& dovesti sebe u povoljniji epistemički poloaj i steći verodostojnija opaajna verovanja. %eđutim& kako stoje stvari sa epistemički reprezentativnim slučajevima opaajnih verovanja& sa onim verovanjima koja počivaju na neposrednom čulnom svedočanstvu stečenom u maksimalno po- voljnim epistemološkim uslovima_ 0ar za njih onda ne bismo rekli& kao što i (ekart u prvi mah primećuje& da su sasvim verodostojna i da u njih ne bi bilo razborito sumnjati$_ (ekart navodi takve primere svojih opaajnih verovanja: da u trenutku dok meditira sedi u svojoj sobi& da sedi pored vatre& da na sebi ima kućni ogrtač& da u rukama dri list hartije& da ruke i telo koje oseća kao svoje i vidi ih zaista pri- padaju njemu. Ako bi skeptik uspeo da pronađe razloge da se posumnja i u njihov epistemički status& stvorio bi čvrstu osnovu za uopštavanje sumnje ubrzo na svaprelazi ostala na opaajna verovanja. (ekart izlaganje jednog hipotetičkog scenarija koji ukazuje na mogućnost nesaglasnu sa znanjem čak i u epistemološki tako povoljnim okolnostima: 4oliko puta mi se desilo da noću sanjam da sam na ovom mestu& da sam obučen& da sam pored vatre& dok sam& u stvari& potpuno go leao u krevetu_ renutno mi se čini da ovu hartiju ne gledam dremljivim očima& da ova glava& koju mičem& nije uspavana& da sa ciljem i svesno pruam i osećam ovu ruku: ono što se u snu dešava ne izgleda ni tako jasno ni tako razgovetno. Ali& kad paljivije o tome razmislim& prisetim se da su me slične opsene u snu često varale. , misleći na to& bivam potpuno začuđen jer jasno uviđam da nema ni konačnih pokazatelja ni dovoljno pouzdanih obeleja pomoću kojih bi se java od sna mogla nedvosmisleno razlikovati. 1vo moje čuđenje je toliko veliko da me gotovo moe ubediti da i sada spavam. 7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
92/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
L ovom hipotetičkim scenariju izloen je poznati argument koji se poziva na mogućnost sna. 0aista& dok na osnovu čulnog svedočanstva koje u tom trenutku ima (ekart naizgled sasvim opravdano veruje da sedi pokraj ognjišta& pretendujući na znanje da sedi pokraj ognjišta& skeptik ga opominje da je moguće da je to čulno svedočanstvo nastalo na potpuno drugačiji način oddaonog na koji da je nastalo& odnosno od za onog na koji bi zaista trebalo nastane da bi(ekart moglopretpostavlja da poslui kao adekvatno opravdanje (ekartovo opaajno verovanje: da bi posluilo kao adekvatno svedočanstvo& ono bi moralo da ima svoje uzročno poreklo u samim spoljašnjim stvarima na koje se (ekartovo verovanje odnosi& dok hipotetički scena- rio na koji se poziva skeptik sadri pretpostavku o tome da je ono samo deo sna& bez stvarne uzročne veze sa njima. L tom smislu& mogućnost sna je 1-alternativa koja ugroava (ekartovo znanje da sedi pokraj ognjišta: sadraji sna ne mogu posluiti kao adekvatno svedočanstvo za sticanje verovanja o spoljašnjim stvarima& zato što između njih i spoljašnjih stvari ne postoje odgovarajuće uzročne veze koje bi ih učinile pouzdanim znakom da se stvari koje sanjama zaista dešavaju u stvarnosti. !adraji sna& makar po svom kvalitativnom karakteru bili istovetni sadrajima oseta koje imamo na javi& ne predstavljaju siguran vodič od verovanja koja bismo na osnovu njih obrazovali o spoljašnjem svetu do istine o tom svetu. 'epouzdanost sna kao izvora svedočanstva za verovanja o spoljašnjem svetu proizlazi iz prirode sna. !adraji sna& ma koliko bili slični iskustvenim sadrajima stečenim na javi& nastaju spontanim "unkcionisanjem određenih neuro"izoloških centara u mozgu& potpuno nezavisno od spoljašnjih predmeta i njihovog delovanja na naša čula. !vakako da je moguće sanjati i događaj koji se u tom trenutku zaista dešava. %eđutim& san ni tada nije pouzdan izvor svedočanstva o dešavanju tog događaja zato što bi po svom sadraju bio potpuno isti i ako događaja u stvarnosti ne bi bilo. Derovanje o tom događaju stečeno u snu bilo bi istinito& ali samo pukim sticajem okolnosti. Lpravo zato (ekartovo znanje da sedi pokraj ognjišta mogućnost sna ugroava kao 1-alternativa. 'jena aktualizacija je nesaglasna sa zadovoljenjem uslova opravdanosti: ako bi bilo tačno da (ekart sanja da sedi pokraj ognjišta& onda on u svom iskustvu ne bi imao adekvatno opravdanje za verovanje da sedi pokraj ognjišta. 5ipotetički scenario koji upućuje na mogućnost sna moe se *što (ekart povre- meno i čini+ konstruisati i tako da kombinuje 1- i ,-alternativu. Početno (ekartovo pitanje nagoveštava upravo takvu kombinaciju: 4oliko puta mi se desilo da noću sanjam da sam na ovom mestu& da sam obučen& da sam pored vatre& dok sam& u stvari& potpuno go leao u krevetu_$ 0aista& mogućnost da leiistinitost u krevetuiskaza i sanja(ekart da sedilei pored ognjištaisključuje takva je daistinitost predstavlja spoj(ekart ,- i 1alternative& pošto u krevetu$ iskaza sedi pokraj ognjišta$& dok je istinitost iskaza (ekart sanja da sedi pokraj ognjišta$ nesaglasna sa adekva- tnošću svedočanstva kojim (ekart pravda verovanje da sedi pokraj ognjišta. ,pak& u ovom spoju stvarnu snagu kartezijanskom argumentu ne daje ,-alternativa (ekart lei u krevetu$ nego 1-alternativa (ekart sanja da sedi pokraj ognjišta$. Ner& prva mogućnost& ukoliko ne bi bila kombinovana sa drugom& mogla bi da izraava samo uobičajenu sumnju usmerenu na konkretno (ekartovo verovanje da sedi pokraj og- njišta. Ako bi neko izneo prigovor koji se poziva samo na tu alternativu& (ekart bi mogao da preduzme dodatne korake i otkloni je ili& eventualno& potvrdi. (ruga alter- nativa& mogućnost sna& daleko je podesnija za ostvarenje cilja koji kartezijanski skeptik sebi postavlja. 1na (ekartovo znanje da sedi pokraj ognjišta ugroava sa- mostalno i nezavisno od toga da li je
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
93/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
njegovo verovanje istinito ili lano& zato što& kao što smo već istakli& (ekart neće moći da ima to znanje ukoliko svoje verovanje pravda sadrajima sna. L pogledu snage skeptičkog argumenta koji se poziva na mogućnost sna ništa se neće promeniti ukoliko se pretpostavi da (ekart zaista sedi pokraj ognjišta ali da je& dok je meditirao& zadremao& u san i sanja sve one koje bi inače imao da kaemo je na javi: tada bi uslov istinitostiutonuo bio ispunjen& ali bismo bili doivljaje skloni da za njegovo verovanje da je sasvim slučajno istinito i da drugi nuan uslov za znanje& uslov opravdanosti& nije ispunjen. !amim tim se ispostavlja da je neostvare- nost ovakve 1-alternative nuan uslov za (ekartovo znanje da sedi pokraj ognjišta. A onog trenutka kad toga postane svestan (ekart je& u skladu sa principima epistemi- čke racionalnosti *P/+ i *P7+& obavezan ili da je isključi ili da se uzdri od svog ve- rovanja. 0a njega tu onda nastaju nepremostive teškoće: strategija koja je inače plodna kod obične sumnje& više nije ni od kakve pomoći& jer će svaki korak koji preduzme da bi se uverio da ne sanja *svako dodatno svedočanstvo čula ili svako dodatno verovanje na koje se moe pozvati+ skeptik moći s lakoćom da uključi u svoj hipotetički scenario pretpostavljajući da je i to deo (ekartovog sna. (ekartova nevolja sada više nije samo u tome što je sticajem okolnosti prevideo tu mogućnost& s nadom da bi je naknadno mogao otkloniti. Problem je daleko dublji: usled mogućno- sti da iskustva u snu budu kvalitativno i sadrinski istovetna sa onima na javi& po- kazuje se da (ekart ne samo da nije de "acto isključio mogućnost da ne sanja& već tu mogućnost nikako ni ne moe isključiti. Ner& povod za njegovu začuđenost bilo je to što nema ni konačnih pokazatelja ni dovoljno pouzdanih obeleja pomoću kojih bi se java od sna mogla nedvosmisleno razlikovati$. %ogućnost sna kao 1-alternativa zaista je takva da zaključku kartezijanskog skeptika obezbeđuje modalnu snagu koju zaključci običnog skeptika ne postiu. 4ako stoje stvari sa mogućnošću uopštavanja skeptičkog zaključka_ 4ada je u pitanju klasa opaajnih verovanja *zasnovanih na trenutnom čulnom svedočanstvu+& mogućnost sna kao 1alternativa& opet samostalno& prua osnov i za eljeno uopštava- nje. 0a razliku od alternativa na koje upućuje obični skepticizam& ona nije neposredno vezana za konkretne okolnosti i konkretna opaajna verovanja. L kojim god okolnostima da stičemo ma koje opaajno verovanje& mogućnost sna je prisutna& jer je sa svakim čulnim svedočanstvom saglasna zamisao da ono nije nastalo uobičajenim delovanjem spoljašnjih stvari nego je deo nekog realističnog sna. Pošto su opaajna verovanja svrstana u klasu upravo po tome što su u neposrednoj čulnim svedočanstvom& svoj lako da uopšti i tvrdi vezi da nisautrenutnim kojim okolnostima opaanja nismoskeptik u stanju dazaključak isključimomoe mogućnost sna. 4rajnji skeptikov zaključak biće da ne moemo imati nikakvo opaajno znanje o spoljašnjem svetu& čak ni znanje da on u trenutku kada mislimo da ga opaamo postoji. (rugi (ekartov argument& takozvani argument koji se poziva na mogućnost da nas 0li demon vara& u pogledu svoje strukture ne razlikuje se bitno od prvog. Taz- lika je& kao što znamo& pre u opsegu zaključka do kojeg on vodi: dok mogućnost sna kao skeptička alternativa ugroava naša verovanja u kontingentne iskaze o spoljašnjem svetu& mogućnost da nas 0li demon vara ugroava i naša verovanja u nune istine matematike& geometrije i logike. ,pak& u obliku u kojem je "ormulisan& ovaj drugi argument odaje još jači utisak da je reč o ,alternativi i da je njegova snaga u neposrednoj vezi sa P60,. (ekart prvo sebi postavlja pitanje kako zna da svemoćni Oog nije učinio da spoljašnji svet uopšte ne postoji& ili da H http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
94/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
postoji na sasvim drugačiji način i sa drugačijim obelejima od onih koja mu& oslanjajući se na čulno svedočanstvo& pripisujemo. 'admoćnost jednog ovakvog scenarija u odnosu na prethodni ogleda se pre svega u tome što bi Oog& kao svemoćan& mogao da interveniše u našoj svesti i kod nas izazove ne samo pogrešna verovanja o spoljašnjem svetu& nego i snano *ali pogrešno+naše uverenje da suseistiniti svi *nuni+ matematike& geometrije ili logike. i 'aravno& iskustvo ni u okviru takvogiskazi skeptičkog scenarija ne bi kvalitativno sadrinski promenilo& pa ni po čemu ne bi nedvosmisleno otkrivalo svoje poreklo& odnosno to da li je nastalo na uobičajen način ili intervenisanjem svemoćnog Ooga. !vemoćni Oog& ili 0li demon *kako ga kasnije (ekart preimenuje uveren da boanska svemoć i apsolutna dobrota isključuju obmanjivačke namere+& mogao se pobrinuti za to da imamo sadraje svesti istovetne onima koje bismo imali kao rezultat uobi- čajenog uzročnog delovanja spoljašnjih stvari& intuitivnog uvida i samostalnog pro- cesa zaključivanja. %eđutim& pretpostavljeni način nastanka poništio bi njihovu stvarnu vezu sa činjenicama koje ih čine istinitim i oduzeo bi im epistemički status koji im obično pripisujemo smatrajući ih znanjem. Pošto se poziva na pretpostavku da nas 0li demon obmanjuje& (ekartov hipotetički scenario ovde ponovo kombinuje ,- i 1-alternativu. 0a krajnji skeptikov cilj je to i u ovom slučaju nepotrebno. (o eljenog modalno jačeg i uopštenog zaključka skeptik moe doći oslanjajući se samo na mogućnost da 0li demon u nama stvara sve one sadraje svesti na kojima počiva naše pretpostavljeno znanje kontingentnih i nunih iskaza& ne ulazeći u to da li su ovi iskazi istiniti ili ne. 1vakva mogućnost bi onda imala karakter samo 1-alternative saglasne sa istinitošću ali ne i sa opravdanošću naših verovanja. 4onkretno& ako bismo do verovanja o spoljašnjem svetu došli ne zato što je ovaj u nama izazvao odgovarajuće čulne osete& nego voljom 0log demona& i ako bismo do verovanja u nune istine došli ne zato što su neke od njih samoočigledno istinite a druge deduktivno izvedene& nego opet voljom 0log demona& onda ne samo da ne bi bilo odgovarajuće veze između naših verovanja i činjenica koje ih čine istinitim& nego bi ta veza bila sasvim pokidana utoliko što bismo& po pretpostavci& imali ista verovanja bez obzira na to da li su ona istinita ili ne. Ako bi naša verovanja u takvim okolnostima i bila istinita& njihova istinitost bi bila rezultat pukog sticaja okolnosti& usled čega ona ne bi mogla da pretenduju na status znanja. ako se i mogućnost da nas 0li demon vara& konstruisana kao 1-alternativa& pokazuje kao mogućnost čije isključenje je nuan uslov našeg znanja& ovog puta ne samo o spolja- šnjem svetu nego i znanja nunih istina. %eđutim& ni za nju se ne vidi kako bismo je uopšte mogli isključiti: šta god da preduzmemo& na koje god dodatnosve svedočanstvo daskeptik se pozovemo& pa čakuneti i kojim godpretpostavljeni deduktivnim dokazom posluimo& naše pokušaje će s lakoćom u svoj scenario.da se 4ao što vidimo& za hipotetičke scenarije kartezijanskog skeptika nebitan je doda- tak u vidu ,alternativa. 1ni su stanju da naše znanje ugroze slueći se isključivo 1-alternativama. 1alternative kao što su mogućnost sna ili obmane od strane 0log demona daju skeptiku osnov za zaključak koji će biti i modalno dovoljno jak i do- voljno uopšten& pre svega zahvaljujući tome što otkrivaju "atalni nedostatak ne samo određenog svedočanstva na kojem zasnivamo neko konkretno verovanje& nego tipa svedočanstva na kojem zasnivamo sva svoja opaajna verovanja ili sva svoja verova- nja u nune istine. ! jedne strane& pokazuje se da te alternative ne moemo nikako isključiti& budući da nam s`mo iskustvo ništa pouzdano ne govori o svom uzročnom poreklu& a svaki naš pokušaj da to poreklo utvrdimo moe se lako prikazati kao deo pretpostavljenog scenarija. ! druge strane& one ugroavaju epistemički status ne sa- mo nekog
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
95/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
određenog verovanja& nego čitave klase verovanja& pošto su ona klasi"iko- vana upravo po načinu na koji do njih dolazimo i na koji ih opravdavamo. ,pak& zar skeptik ne moe da do sličnog rezultata dođe i drugim putem& koristeći samo ,alternative_ Ltisak je da ne moe. Ako se ograničimo na empirijska verova- nja& svako opaajno verovanje poseban po kojem se razlikuje odtvrdi drugih& to ojest& odnosi se na sasvim određen iskazima u kojem se&sadraj na osnovu trenutnog opaanja& nešto nekom spoljašnjem objektu. ako imamo niz različitih opaajnih vero- vanja: u istinitost p/& u istinitost p7& & u istinitost pn. 0a svako takvo verovanje lako moemo konstruisati ,alternativu: / *koja implicira p/+& 7 *koja implicira p7+& & n *koja implicira pn+. Ali& pošto su iskazi p/& p7& & pn logički nezavisni& nijedna od tih alternativa ne omogućuje uopštavanje sumnje sa nekog konkretnog iskaza pi na čitavu klasu iskaza. Oudući da bi& kao što je primetio (ekart& bio za- ludan i beskrajan posao ići od iskaza do iskaza i konstruisanjem alternative za svaki od njih dovoditi u sumnju odgovarajuća verovanja& skeptik bi morao naći bar jednu ,-alternativu koja bi mu omogućila eljeno uopštavanje zaključka. Nedina šansa da takvu alternativu pronađe krije se u eventualnoj zajedničkoj logičkoj posledici svih iskaza p/& p7& & pn. Ako bi postojao neki iskaz r koji je impliciran svakim iskazom p& skeptik bi mogao da pokuša da konstruiše hipotetički scenario koji bi& ako bi bio aktualizovan& činio r lanim i preko P60, ugrozio istinitost svih iskaza p/& p7& & pn. akav scenario sadravao bi ,-alternativu koja bi bila podesna za ostvarenje skeptikove elje: da bismo znali bilo koji iskaz pi& morali bismo da znamo & pa ako ne bismo znali & sledilo bi da ne znamo ni pi& odnosno nijedan od iskaza iz date klase. !keptik zaista moe naći bar jednu takvu zajedničku logičku posledicu iskaza koji izraavaju sadraj opaajnih verovanja: svi oni& ma kako se inače uzajamno razlikovali& u krajnjoj liniji nešto
tvrde o spoljašnjem svetu i impliciraju njegovo postojanje. ,skaz r kao ta zajednička logička posledica glasio bi: Postoji spoljašnji svet$. Prema P60,& imali bismo sledeću situaciju: ! zna p/ ! zna p7 && ! zna pn ! zna *p/ r+ ! zna *p7 r+ ! zna *pn r+ ! zna r ! zna r ! zna r.
(a bi ugrozio naše znanje svih iskaza p/& p7& & pn& skeptik bi& dakle& morao da kon- struiše hipotetički scenario u kojem bi se pozvao na mogućnost da spoljašnji svet ne postoji. 1va alternativa bi svakako imala karakter ,-alternative& jer bi njena aktuali- zacija učinila neistinitim naša ništa verovanja o spoljašnjem svetu.svetu. Ako je nikada ne bismo mogli isključiti& sledilo bi dasva nikada ne znamo o spoljašnjem 0ašto se kartezijanski skeptik ipak ne poziva samo na ovakvu ,-alternativu_ Pre svega& očito je da je ona u jednom smislu trivijalna& jer su svi iskazi p/& p7& & pn kontingentni& što znači da je bez protivrečnosti zamislivo da su svi oni neistiniti. 'aravno da iz njihove neistinitosti ne bi neposredno sledilo nepostojanje spoljašnjeg sveta& ali bi ono tim pre bilo zamislivo. Ako bi skeptik svoj izazov pokušao da "ormuliše u obliku primedbe %oguće je da spoljašnji svet uopšte ne postoji$& bez ikakvog dodatnog obrazloenja& čini se da bi naša prirodna reakcija bila daleko smirenija od one začuđenosti$ o kojoj je (ekart govorio: da& takvu logičku mogućnost niko ne osporava& jer od svedočanstva koje imamo za verovanje da on postoji ni ne očekujemo da ima deduktivan karakter. !naga našeg saznajnog poloaja u odnosu na ovako "ormulisan skeptički prigovor je u tome što mi ipak raspolaemo izvesnim& i to B http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
96/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
naizgled veoma uverljivim svedočanstvom koje učvršćuje našu sigurnost u postojanje spoljašnjeg sveta& dok se skeptik poziva samo na puku mogućnost ne potkrepljujući je nikakvim dodatnim obrazloenjem. 4ao i u nekim ranijim situacijama& i ovde se pred njim račvaju dva puta: prvi& kojim on svakako ne bi eleo da ide& jeste da na sebe preuzme epistemičku se da dokae svoju da pretpostavku nepostojanju slabost spoljašnjeg sveta# i drugi&obavezu kojim ćei potrudi se uputiti& jeste da pokuša otkrije nekuo neotklonjivu našeg svedočanstva i neutrališe ga. (a bi u ovom nastojanju imao izgleda na uspeh& svoj hipotetički scenario on će pre ili kasnije morati da dopuni 1-alternativom. A kada krene tim putem& ubrzo se pokazuje da mu eksplicitno pozivanje na ,-alternativu uopšte nije neophodno: iz same činjenice da je tip svedočanstva na kojem zasnivamo svoja verovanja o spoljašnjem svetu u nekom bitnom aspektu manjkav i nemoćan da prui adekvatno opravdanje slediće da je *ne samo logički& nego i realno+ moguće da svet& uprkos našem snanom uve- renju da postoji& uopšte ne postoji. @išavajući se nepotrebnih implikacija koje imaju i ontološku prizvuk& kartezijanski skeptik učvršćuje svoj epistemološki poloaj. (a bi ugrozio naše znanje o spoljašnjem svetu& on ne mora da eksplicitno pretpostavi mogućnost njegovog nepostojanja i time dovede u pitanje naše polazno realističko uverenje. eljeni cilj moe postići i sa manjim ontološkim balastom& pozivajući se jedino na 1-alternative da *moda+ sanjamo ili da nas *moda+ vara 0li demon& pošto one otkrivaju onu za (ekarta i sve nas toliko iznenađujuću posledicu: da o spoljašnjem svetu ništa ne moemo znati čak ni pod pretpostavkom da on postoji i da su sva naša verovanja o njemu istinita.
#I$OZO#SKI SKEPTI%IZAM I SVAKODNEVNI 9IVOT :; 5e.! St.a
%islim da ćemo prilikom prvog susreta sa skeptičkim rasuđivanjem& onakvim kakvim sam ga u osnovnim crtama prikazao u prethodnoj glavi& smesta otkriti da je reč o rasuđivanju koje namsepotpuno obuzima panju. 1no se oobraća nečemupoloaju duboko prisutnom u našoj prirodi i& kako čini& pokreće stvarni problem čovekovom u svetu. Prirodno ćemo osećati da ili moramo prihvatiti kao doslovno istinit zaključak da ništa ne moemo znati o svetu koji nas koji nas okruuje& ili da moramo na neki način pokazati da on nije istinit. Prihvatiti ga i dosledno ga se pridravati čini se kobnim& a odbaciti ga čini se& pak& nemogućim. Ali šta pedstavlja fdoslovnu istinitostf ftog zaključkaI 1be navedene reakcije na taj zaključak zavise od pouzdanog razumevanja onoga što se njime tvrdi i što se pod njim misli# bez toga& ne bi bilo ničeg određenog što bi se moglo prihvatiti kao istinito ili odbaciti kao lano. ^elim da se usredsredim upravo na ovo ispravno razumevanje skeptičkog /J 1vaj tekst& pod originalnim engleskim naslovom fPhilosophical !cepticism and 6ver<
@i"ef& predstavlja drugu glavu Oeri !traudove knjige 2na4aj filozofskog skepticizma *Oarr< !troud& he !igni"icance o" Philosophical !cepticism& 1F"ord:;laredon Press& /RH& str. 8-R7+.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
97/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
zaključka. 0bog toga predlaem da razmotrimo izvor tog zaključka - kako se do njega dolazi i kako on postaje toliko neizbean - kao i da posebno ispitamo koliko je (ekartov zahtev& kojim se trai da mogućnost da sanjamo uvek mora biti otklonjena& stvarno blizak uobičejenim merilima ili zahtevima koje& u svakodnevnom ivotu& postavljamo za znanje. ime što predlaem da precizno odredimo šta se skeptičkim rasuđivanjem moe dokazati& ne poričem da ono odista pokreće duboke probleme o čovekovom poloaju u svetu& i da nam moe otkriti nešto veoma značajno o ljudskom znanju. %oglo bi se pomisliti da to nije tačno& jer bi nam se moglo učiniti da ćemo& čim se samo i osvrnemo na merila i postupke koje sledimo u svakodnevnom ivotu& otkriti da je (ekartov argument ništavan. 1čigledno je da ni u svakodnevnom ivotu& pa čak ni u nauci niti u sudnici& gde verovatno vladaju stroija merila& ne zahtevamo da ljudi uvek moraju znati da ne sanjaju& pre nego što dopustimo da nešto znaju. !toga nam se lako moe učiniti da do svog skeptičkog zaključka (ekart isključivo dolazi kršeći naša uobičajena merila i uslove za znanje& zamenjujući ih moda novim i različitim skupomposopstvenih merila i uslova. Ako bi to bio njegov zaključak i ne bi imao one posledice naše svakodnevno i naučno saznanje& nitislučaj& po naša svakodnevna naučna verovanja& za koje se čini da ih ima. !hvati li se na ovaj način& on ne bi imao onaj značaj koji smo mu prvobitno pridali. Nedan primer tako usmerene dijagnoze skepticizma bi ovako izgledao. Pretpostavite da nam neko saopštava odista zapanjujuću vest kako u gradu 'jujorku nema nijednog lekara. o se zacelo kosi sa nečim što smo svi smatrali da znamo da je istinito. !tvarno bi bilo zaprepašćujuće kada ne bi bilo ni jednog lekara u tako velikom gradu. Pretpostavite da nam je na pitanje o tome kako je došao do svog izuzetnog otkrića i koliko dugo to alosno stanje stvari traje& prenosilac vesti odgovorio dakoja je njegovo otkriće istinito jer ion& po sopstvenom kazivanju& zapanjujućih pod rečju flekarf misli na osobu ima medicinsku diplomu moe svaku zamislivu bolest da izleči za manje od dva minuta. Diše nećemo biti zapanjeni njegovim saopštenjem& niti ćemo smatrati da ono protivreči bilo čemu što smo mislili da znamo da je istinito. !matraćemo sasvim uverljivim to da u celom gradu ne postoji nijedna osoba koja zadovoljva sve uslove ove osobene fre-de"inicijef reči flekarf. 4ada ga jednom razumemo onako kako ga je trebalo razumeti& nema ničeg zapanjujućeg u saopštenju& osim moda načina da se poriče i ono ne predstavlja pretnju našem prvobitnom verovanju da postoje hiljade i hiljade lekara u 'jujorku. /B
1vim sugeriše da se skeptičkiilizaključak nalazi u istomreči poloaju. njega se isto tako tvrdi da se počiva na nerazumevanju iskrivljivanju značenja kojima 0a je "ormulisan. L prvi mah nam deluje zaprepašćejuće saopštenje da niko ne moe nikada ništa znati o svetu koji nas okruuje& ali kada jednom doznamo da je fznanjef o kojem je ovde reč takvo da zahteva ispunjenje uslova koji se& u stvari& ne postavlja pred svakodnevno ili naučno znanje za koje smo zainteresovani& više nećemo biti iznenađeni ili uznemireni tim saopštenjem. 'e zahtevamo da uvek moramo znati da mogućnost da sanjamo nije ostvarena& da bismo u svakodnevnom ili naučnom ivotu nešto mogli znati. 4ada otkrijemo da (ekartovo skeptičko rasuđivanje insistira na tom zahtevu& uvidećemo da njegov skeptički zaključak ne protivreči ničemu što smo u početku mislili da znamo. %oe nam delovati sasvim uverljivo stav da ne 16 "i#i
%. #ar#s, S)ertran# RssellSs D!ts !t In#;ti!nS . Blee#., N!/i; an# Nan/a/e, Birst
R http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
98/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
postoji znanje o svetu koje ispunjava sve uslove (ekartove specijalne fre-de"inicijef znanja. Ali kada se njegov zaključak ispravno razume& njime se ni bi poricalo ono na šta nas je njegova jezička "orma prvobitno bila navela da predpostavimo da se poriče i on ne bi predstavljao nikakvu pretnju našem svakodnevnom znanju i verovanjima. Oilo kakvo uzbuđenje ili nespokojstvo stoga biti samo plod privida.koje smo mogli osetiti prilikom prvog susreta sa njim& moralo je Ako se iza (ekartovog skeptičkog zaključka ne bi krilo ništa više od onoga što se krije iza čudnog saopštenja o lekarima u 'jujorku& on bi stvarno bio potpuno nezanimljiv. Lkoliko (ekart pred znanje prosto postavlja nerazuman ili preteran zahtev& da bi potom *sasvim ispravno+ istakao da on nikada ne moe biti zadovoljen& ne bismo imali nikakvog razloga da ga& čak i privremeno& sledimo. 1no što on tvrdi ne bi otkrivalo ništa više o svakodnevnom ili naučnom znanju koje "ilozo"ska teorija treba da rasvetli& od onoga što se otkriva suludim saopštenjem o lekarima u 'jujorku. 'eka osoba nije ništa manje lekar time što postoje mnogi pacijenti nikada nijetoga uspela da izleči# a ukoliko (ekart prosto iskrivljeno prikazuje uslove za koje znanje& i pored što obično ne zadovoljavamo preterani zahtev da moramo znati da ne sanjamo. %islim da upravo iz ovih razloga "ilozo"i nalaze da je "ilozo"ski skepticizam nezanimljiv& a njegovo proučavanje beskorisno. !matra se da (ekartova procena njegovog sopstvenog poloaja toliko radikalno i toliko očigledno odstupa od naših uobičajenih procena& da ne moemo očekivati da će nam ona nešto otkriti što ima dubok ili trajan značaj kada je reč o ljudskom znanju za koje smo mi zainteresovani. 0a razliku od saopštenja o lekarima u 'jujorku& u slučaju "ilozo"skog zaključka moda nije toliko neposredno očigledno da je došlo do promene ili iskrivljavanja značenja reči. !keptičko rasuđivanje nas moe samo onoj meri u kojoj je nesporazum sakriven od nas& baš kao što je verovatno onzavesti sakriven od usamog skeptički orijentisanog "ilozo"a. Pridati ono osobeno značenje reči flekarf samo je suludi hir. Ali "ilozo"ska tobonja promena značenja reči fznatif ne mora biti nemotivisana# ona zacelo nije samo stvar ličnog hira. !toga bi se moglo pokazati da se iza skeptičkog zaključka krije nešto što je zanimljivije& i što više zavređuje da bude istraeno& od onoga što se krije iza takve fre-de"inicijef reči flekarf. 'o i pored toga& imaćemo utisak da će "ilozo"ski slučaj biti zanimljiv samo u onoj meri u kojoj je zanimljivo otkriti kako i zašto "ilozo"i toliko uporno greše - zašto i dalje insistiraju kao što to očigledno čine& na pogrešnom razumevanju ili iskrivljavanju značenja uobičajenih reči ispituju i sa upotrebljavaju. ,straivanje bi u tom bilo samokoje interesantno patološkog stanovišta. 1d"ilozo"skog njega se ne skepticizma bi moglo očekivati da slučaju nam otkrije išta što bi bilo od dubokog ili trajnog značaja kada je reč o samom ljudskom znanju& osim što bi nam otkrilo kako "ilozo"i lako brkaju stvari ili prave pogreške. (. @. 1stin je& na primer& mislio da se istraivanje izvora skeptičkog zaključka fsastojif u odstranjivanju& jedne po jedne& mnoštva zavodljivih *uglavnom verbalnih+ zabluda& ili u razotkrivanju najrazličitijih prikrivenih motiva - zahvatu koji nas u izvesnom smislu ostavlja upravo tamo gde smo počeli. Tazmišljajući u pozitivnom duhu& smatrao je da u najboljem slučaju moemo nešto naučiti o značenju određenih engleskih reči koje su same po sebi zanimljive. %nogi /C
/R
17 L. N. stin, ense an# ense(ilia, 18 ense an# ense(ilia, str. 5.
MA!r#, 1962, str. 45.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
99/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
savremeni "ilozo"i koji manje mare za značenje tih engleskih reči od 1stina& tvrdili bi da ako samo zadrimo prisebnost duha i klonimo se pogreški koje su starije "ilozo"e navele na stranputicu& nećemo imati nikakvog razloga da ih pratimo stazom koja vodi u "ilozo"ski skepticizam. 1ni smatraju da nam zavodljivi skeptički zaključak ne otkriva ništa o našem svakodnevnom i naučnom ili verovanjima& jer setiče onlekara u stvari ništa više ne tiče tog znanja ili tih verovanja negoznanju što se ono suludo saopštenje u 'jujorku. 'astojao sam da sugerišem da se& u sučeljavanju sa skeptičkim argumentom& najbolja strategija sastoji u tome da paljivije ispita zahtev da moramo znati da ne sanjamo da bismo išta mogli znati o svetu koji nas okruuje. %islim da ta strategija ima mnogo više izgleda na uspeh& nego da se (ekartov uslov prihvati kao pravi uslov za znanje i pokuša dokazati da on moe biti zadovoljan. vrdio sam da ova druga strategija ne moe biti uspešna. Lkoliko je& uopšteno gledano& nuan uslov da bismo nešto znali o svetu koji nas okruuje to da znamo da ne sanjamo& odatle sledi da nikada ne moemo znati da ne sanjamo. 0bog toga smatram da jedina nada proglašava počiva u izbegavanju uslova. Ali seuopšte ne slaem da je očigledno da onaj uslov koji (ekart uslovom zatog znanje o svetu& ne predstavlja takav uslov. 3ini mi se ne sumnjivim da je značenje reči flekarf promenjeno u onom trivijalnom primeru& ali mislim da su (ekartovim rasuđivanjem pokrenuta mnogo dublja i sloenija pitanja. A radi se o nečemu što se ne moe svesti na mnoštvo pogreški ili zabluda tradicionalnih "ilozo"a koje je moguće izbeći. !matram da od adekvatnog istraivanja izvora (ekartovog zahteva moemo očekivati da nam ukoliko rasvetli naše stvarno shvatanje znanje& ili ono što traimo kad pokušavamo da ga razumemo& ili moda i samo ljudsko znanje. Predpostavimo za trenutak da su kritičari u pravu i da zahtev koji (ekart proglašava zahtevom koji sejepostavlja naše znanje svetu& uopšte zahtev. 4ako bi se to& ukoliko istinito& pred moglo znatiI Wta opokazuje ili štane bi predstavlja pokazalo datakav (ekart iskrivljeno pokazuje ili pogrešno razume šta je znanje& ili da to mora činiti& kada zahteva da moramo znati da ne sanjamo da bismo išta mogli znamo o svetu koji nas okruujeI 4ada kritičari (ekartovog zaključka dokazuju da značenje reči fznatif ustvari ne iziskuje ono što (ekrt očigledno zahteva od znanja# da znanje nije fzatvoreno pod svojim logičnim posledicamaf# da reč fznatif ne fprodiref do svih logičkih posledica& onoga što se zna& da ne prodire ni do onoga za šta se zna da su njegove logične posledice& pa čak ni do onoga za šta se zna da su posledice toga što ga znamo& čime sama takva tvrđenja o znanju ili o značenju reči fznatif mogu biti opravdanaI Pokušaću da izloim neke od teškoća koje ovo pitanje pokreće& razmatrajući jednu od najuverljivijih i najuticajnijih verzija tog pravca kritike. /
(o skeptičkog zaključka se dolazi tokom procenjivanja našeg znanja o svetu istraivanja o tome kako znamo ono što mislimo da znamo o svetu koji nas okruuje. (. @. 1stin smatra da tokom tog procenjivanja "ilozo"i nisu dovoljno panje posvetili fonome što se stvarno dešava kada obične ljude pitamo f4ako znateIf f& a u svom spisu fuđe svestif pokušava da pokae kako tipično "ilozo"sko istraivanje odstupa od naše normalne prakse. 7S
/ %nogi
savremeni "ilozo"i iznosili su argumente protiv skepticizma oslanjajući se na ovakve razloge. Nednu verziju ove ideje je nešto podrobnije razradio >. (recke u svojim člancima *>. (retske& fTeasons and ;onseuencesf& Anal
/SS http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
100/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
Ako bih& na primer& bio upitan kako znam da se u bašti nalazi češljugar& mogao bih da odgovorim tako što bih razjasnio kako sam došao do znanja o češljugarima& ili uopšte o malim britanskim pticama& ili bih mogao da objasnim kako sam se našao u poloaju da prepoznam i da& shodno tome& u ovom pojedinačnom slučaju znam nešto o češljugaru koji se nalazi bašti.kvali"ikacije 1va druga vrsta odgovora mogla neadekvatna& jer je moj usistem pogrešan U ononaštopitanje mislimf4ako da suznašIf češljugari jesubitiu stvari neke druge ptice - ili bi se moj odgovor mogao dovesti u pitanje tako što bi se tvrdilo da je ono što sam rekao o tome kako znam nedovoljno. Ako sam rekao da znam da je reč o češljugaru na osnovu njegove crvene glave& moglo bi se prigovoriti& fAli to nije dovoljno: mnoge druge ptice imaju crvenu glavu. 1no što kaete ne dokazuje da je reč o češljugaru na osnovu njegove crvene glave. 'a osnovu svega što znate mogao biti detlićf *1%. J/+. 1vim se ukazuje na mogućnost koja je saglasna sa svim onim što sam kazao ali koja bi& kada bi bila ostvarena& implicirala da ja ne znam da se u bašti nalazi češljugar. !toga nas ona dovodi blizu one vrste prigovora koje (ekart upućuje našem običnom znanju o svetu koji nas okruuje. 1stin smatra da su "ilozo"i u svom procenjivanju znanja skloni da se usredsrede na pitanja o fstvarnostif& te do izvesne mere& na pitanja o fsigurnosti i izvesnostif# i mada je tačno da se ta pitanja pokreću u svakodnevnovnom ivotu& "ilozo"sko specijalno istraivanje znanja& po njegovom mišljenju& iskrivljuje ili napušta svakodnevne postupke koje koristimo da bismo na njih odgovorili. 4ada se nekom našem tvrđenju da nešto znamo prigovara da ono što smo rekli nije dovoljno& ili da se njime ne dokazuje ono što tvrdimo da znamo mi se svi& prema 1stinu& slaemo da: *a+Ako kaete fo nije dovoljnof onda morate imati na umu neki više ili manje određeni nedostatak ... vas Akotrai& ne postoji određeni nedostatak& kojigovoriti se bar spremni da speci"ikujete kada se to od onda jeneki glupo *bezočno+ samo i dalje fo nije dovoljnof. *b+(ovoljno znači dovoljno: ono ne znači sve. (ovoljno znači da bi se pokazalo da *u razumnim granicama i za date namere i svrhe+ fne moef biti ništa drugo# da nema mesta za alternativni& suparnički opis. 1no ne znači& na primer& dovoljno da bi se pokazalo kako nije reč o pepaianom češljugaru. *1%& J7+ 4ada "ilozo"i i dalje pokreću pitanja o fstvarnostif *f'o da li znate da je to stvano češljugarIf+& oni ele da dovedu u pitanje pouzdanost fčinjenjicaf koje su pruene u prilog prvobitnom tvrđenju da nešto znamo. , to je& razume se& nešto što činimo u svakodnevno ivotu. 1stin smatra da "ilozo"i ne zadovoljvaju uvek gornje uslove kada na ovaj način vrše pritisak na naša obična tvrđenja da nešto znamo. !umnja ili pitanje f'o da li je stvaanIf uvek ima *mora imati+ neku posebnu osnovu# mora postojati neki frazlog za predpostavkuf da nije reč o nečem stvarnom& u smislu nečeg speci"ičnog načina ili ograničenog broja speci"ičnih načina na moje se sugeriše da ovaj doivljaj ili predmet mogu biti patvoreni. Ponekad je *obično je+ iz konteksta jasno šta se sugeriše: ... Ako to iz konteksta nije jasno& onda s pravom mogu da pitam f4ako misliteI (a li mislite da moe biti prepariran ili nešto drugoI 9ta 20 L.
N. stin, St-er Fin#sS, nje/!&im %-il!s!(-i;al %a(ers MA!r#, 1961 str. 45. !# sa#a :e iti na&!'en! ka! F. %re&!# na sr(ski S'e s&estiS, . %a&k!&i:e#., <&est i saznanje, )e!/ra# C!lit, 1980, str. 141188.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
101/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
sugeišeteIf
1stin smatra da "ilozo" koji se bavi znanjem - ili neko koga on barem naziva fmeta"izičaremf - ne zadovoljava navedeni uslov u izazovima koje nam tipično upućuje. 'jegov ftrikf se sastoji u tome što on postavlja pitanje f(a li je ovo stvarni stoIf ne speci"ikujući ili ne ograničavajući načine na koje misli kako bi sto mogao biti nestvaran. 0bog toga osećamo da ne moemo da mu odgovorimo& upravo kao što smo zbunjeni i smeteni mađioničarevim pozivom: f(a li bi neko eleo da se uveri da je ovo savršeno običan šeširf *1%& JJn+. Ako "ilozo"ski prigovor našem običnom znanju na tome počiva& nije ni malo čudno što osećamo da na njega ne moemo odgovoriti. %oralo bi biti jasno da se ovaj ni malo laskav opis "ilozo"skog ili fmeta"izičarevogf postupka ne odnosi na (ekartov argument onako kako sam ga ja u osnovnim crtama prikazao. Procenjujući svoje tvrđenje da zna da sedi pored kamina sa listom hartije u ruci& on se ne ali samo na uopšten način da njegovi razlozi nisu dovoljni da dokau da on stvarno tamo sedi. (ekart je potpuno spreman da speci"ikuje& i u stvari cela snaga njegovog argumenta se sastoji u tome što on eksplicitno speci"ikuje& poseban način na koji njegovi razlozi mogu biti neadekvatni# posebnu mogućnost koja je saglasna sa činjenicama na koje se on oslanja& ali je nesaglasna sa tim da on zna da stvarno sedi pored kamina. !voje razloge smatra neadekvatnim na potpuno neodređen način# on bi mogao da sanja. f%eta"izičarev trikf& kako ga 1stin opisuje& ne moe nam objasniti zašto je teško ili nemoguće odgovoriti na (ekartov prigovor našem znanju o svetu. 1stin bi ipak mogao biti u pravu da (ekart krši naša uobičajena merila ili postupke na jedan drugi& usko povezan način. 4ada je jednom precizno određeno na koje pitanje se mora pruiti odgovor pre nego što se moe reći da neko nešto zna u datom slučaju& onda se na to pitanje& kae 1stin& moe odgovoriti fPomoću priznatih postupaka *razume se& više ili manje priznatih+ koji odgovaraju posebnom tipu slučajaf *1%& JJ+. ,ako to eksplicitno ne kae& 1stin u stvari pretpostavlja da postojanje takvih fpriznatih postupakaf prosto proističe iz određenosti kritike koja je prvobitno bila upućena našem tvrđenju da nešto znamo# čime se razjasni na koju vrstu sumnje ili nedostatka neko ko kritikuje znanje misli *npr# f4ako znaš da ne sanjašIf+& pokazaće se da postoje priznati postupci kojima se moe nadoknaditi nedostatak ili ublaiti sumnja. fPostojef& tvrdi 1stin& fpriznati načini da se razlikuje san od jave *kako bismo inače umeli ove reči da upotrebljavamo i da ih jednu drugoj suprotstavljamoI +# da se 7/
odlučimo da li je neka stvar preparina ili iva& i tako daljef *1%& JJ+. 1stin nam ne govori mnogo o tome u čemu se& po njegovom mišljnju& u stvari sastoje fpostupcif ili fpriznati načinif pomoću kojih utvrđujemo da ne sanjamo. ,zgleda da se zadovoljava idejom da moraju postojati takvi postupci& jer u protivnom ne bismo bili u stanju 21 Razl!/e
k!ji stina na&!#e #a &erje (!st!janje !&e &eze, &er!&atn! trea traEiti nje/!&!m s-&atanj !n!/a št! !n nazi&a Sn!rmalnim jezikim (!st(k!mS, a Ss-ematski /a (rikazjeS na sle#e:i nain ak! !naj sk( !eleEja k!ja s tak&a #a nam se ini (!Eeljnim #a (reis(itam! naše i#eje Smi :em!S (!&:i razlik izme' S&! iz/le#a ka! , ali je st&ari sam! imita;ija, it#S i S&! je st&arn! Ei&!, (ra&!, it#.S ... k! je (!sen! #istinkti&n! !eleEje tak&! #a ne m!ra #a se maniAestje ni (!# kak&im jasn! !#re'enim !k!ln!stima (!sle (rimene nek!/ s(e;i@n!/ testa, (!št! je (r!tekl! nek! !#re'en! &reme, it#., !n#a nije re ! !eleEj (!/!#n!m #a se na !sn!& nje/a (!&e razlika izme' Sst&arn!/S i St!!Enje/S, ima/inarn!/, it#. S F, 57.
/S7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
102/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
da upotrebljavamo i suprotstavljamo reči fsanf i fjavaf na uobičajeni način. 1vaj speci"ičan stav čini mi se sumnjivim& ili bar takvim da ga je teško potvrditi& delimično zbog razloga koje ću kasnije razmotriti. Tazlozi koje on navodi u svojim predavanjima su još manje uverljivi. L knjizi Oseti i sensibilia on osporava postavku jednog "ilozo"a da ne postoji fkvalitativna 77
razlikaf između doivljaja kojitačno imamo nadoivljaj javi i doivljaja kadkada sanjamo. 1n& na osnovu sledećihnormalnog razloga& tvrdi kako nije da je koji imam sam stvarno predstavljen Papi fkvalitativno nerazdovojivf od doivljaja koji imam kada sanjam da sam predstavljen Papi: 'apokon& imamo izraz fizgledati kako u snuf# za neke doivljaje koje imamo na javi se kae da imaju ovo svojstvo da izgledaju kao u snu& a neki umetnici i pisci ponekad pokušavaju da ga& sa skromnim uspehom& prenesu u svojim delima. Tazume se& ako bi činjenica koja se ovde navodi stvarno bila činjenica& ovaj izraz bi bio potpuno besmislen jer bi se mogao na sve primeniti. Lkoliko snovi ne bi bili fkvalitativnof različiti od doivljaja koje na javi& bi svakiveć takav doivaljaj bio kaoizbeći. san# svojstvo da nešto izgleda kao u snuimamo ne bi bilo teškoonda uhvatljivo& bi ga bilo nemoguće 78
'eko ko bi verovao da je naša sposobnost u pojedinačnim slučajevima utvrdimo da ne sanjamo zajamčena samom smislenošću određenih izraza engleskog jezika& verovatno ne bi osećao veliku potrebu da paljivo opiše odgovarajuće postupke ili da tačno objasni kako se oni primenjuju. 1n će već biti uveren da oni moraju biti delotvorni& te će nam se stoga činiti da se on& i bez podrobnog opisa tih fpostupkaf& neposredno sukobljava sa (ekartovim rasuđivanjem. Ner& na kraju svoje prve %editacije& (ekart smatra da je nemoguće znati da ne sanjamo& te tako moe izgledati kao da ceo spor između njega i 1stina počiva na odrivosti ovog pozivanja ina smislenost izraza fizgledati snuf& ili način. na našu da upotrebljavamo suprotstavljamo reči fsanf i fjavafkao na uuobičajeni 'o&sposobnost ja mislim da 1stinovo stvarno suprotstavljanje skeptičkom zaključku treba traiti na drugom mestu. (ekartov zaključak počiva na generalnom zahtevu da moramo znati da ne sanjamo da bismo išta mogli znati o svetu koji nas okruuje. 1vaj zahtev čini neprikladnim bilo koje testove ili postupke za određivanje toga da ne sanjamo# morali bismo znati da samo ne sanjamo da izvodimo testove& i da ne sanjamo da izvodimo bilo koje druge testove kojima bismo to oderdili& i tako dalje. 0a 1stina upravo insistiranje na tom jakom generalnom uslovu za znanje predstavlja pravi izvor iskrivljavanja ili postavljanja nerazumnih zahteva. Ako se generalni da bismo nešto o svetu nenikada sastojine u tome da moramo znati da neuslov sanjamo& ne samo daznali (ekart ne bi koji uspeonasdaokruuje dokae da moemo znati da ne sanjamo *i da ne mogu postojati fpostupcif one vrste koje 1stin misli+& već on ne bi mogao ni da se upusti u dokazivanje da ništa ne moemo znati o svetu koji nas okruuje. Oez (ekartovog uslova za znanje& "ilozo"ski skepticizam o spoljšnjem svetu bi bio potpuno razoruan. 1stin stvarno napada ono što predstavlja sr (ekartovog stanovišta. moe li se pokazati da (ekart& insistirajući na svom jakom generalnom uslovu za znanje& o svetu& krši ili napušta naše uobičajene uslove ili merila za znanjeI Deć sam rekao i letimično razmišljnje čini dovoljnim da nas uveri da (ekartov uslov 22 "i#i str. 32 i #alje. 23 ense an# ense(ilia,
str. 4849
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
103/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
nije ustvari uslov za znanje koji se postavlja u svakodnevnom ili naučnom ivotu. Tazmišljajući neko vreme o "ilozo"skom skepticizmu& često smo skloni da zaboravimo ili iskrivljeno prikaemo ono što odista činimo u svakodnevnom ivotu# ali ako insistiramo da se vratimo realističnom opisu našeg stvarnog ponašanja gotovo će se nesumnjivo pokazati da mi& u stvari& ne postavljamo onaj generalni uslov tvrđenja da nešto znamo. Pretpostavite& na primer& da sam na koktelu koji sam priredio& skrenuo panju ljubiteljima ptica da se češljugar upravo pojavio u bašti. f!tvarnoI 4ako znateIf pita me jedan od njih& a ja mu odgovaram da sam ga upravo video kako skače sa jedne na drugu nogu na onom velikom boru. f4ako znate da ne sanjateIf pita me drugi tako da očigledno moe biti samo reč o slabašnom pokušaju da napravi šalu. 'ema nikakvog razloga da ono što on kae shvatimo ozbiljno& i niko od nas to ne bi učinio. 'e smatramo ga nečim što predstavlja pretnju mom znanju. Pretpostavite da učestvujem na takmičenju u prepoznavanju ptica. Paljivo ispitujem uzorak koji mi je dat& zapaajući u kom pogledu se on razlikuje od ptica sličnihod alisudija drugihmogao vrsta& idasaopštavam da znam dada je reč o češljugaru. li je&biupotom tom trenutku& jedan me upita kako znam samo ne sanjam&(a kako odbacio moj odgovor& jer nisam u mogućnosti da se na zadovoljvajući način odbranim. o bi bilo potpuno neumesno i ne bih osećao nikakvu potrebu da odgovorim na pitanje kako bi se moje prvobitno tvrđenje odralo. 1vo su trivijalni primeri& ali okolnost da je neprikladno istrajavati na (ekartovom zahtevu& ne proističe iz relativne beznačajnosti znanja o kojem je reč. 3ak i kada se radi o nečemu od velike vanosti& kada se doslovno radi o pitanjima ivota ili smrti& kao što je to slučaj u sudnici& prosto nije tačno da dopuštamo da mogućnost da sanjamo uvek bude uzeta u obzir relevantna razmatramo tvrđenje da muzej nešto znamo. samvečeri kao svedok da samkao proveo dan sakada okrivljenim# da sam posetio i potomAko bio na sa njim&izjavio te da smo se razišli oko ponoći& moje svedočanstvo pod normalnim okolnostima neće ni na koji način biti uzdrmano time što ne bih bio u stanju da pruim odgovor& ukoliko bi me tuilac tada pitao: f4ako znate da niste sve to sanjaliIf. Pitanje je neumesno# ono uopšte ne tei da podrije moje znanje. 1no predstavlja samo očajničku reakciju pritešnjenog zastupnika pravde koji nema ništa u rukama. ,sto tako& nikada ne pokreće& a kamoli rešava. 1čigledno je šta se eli dokazati& i nepotrebno je umnoavati primere. 3ini se jasnim da prosto ne zahtevamo da (ekartov uslov mora biti ispunjen& da bismo nešto znali u stvarnom ivotu. 4ao što ni ne zahtevamo da neko mora biti izlečiti sve zamislive bolesti za manje od dva minuta da bismo ga smatrali lekarem. Tazume se& ponekad je relevantno pitati da li ili kao znamo da ne sanjamo. 4ada ovo predstavlja relevantnu kritiku tvrđenja da nešto znamo& to što nismo uspeli da pruimo zadovoljavajući odgovor implicira će da ne znamo ono što tvrdimo da znamo. Ako rano ujutro& posle neprospavane noći& leim bunovan u krevetu i čujem kako me neko doziva ispod prozora& ne moram biti siguran da se neko stvarno napolju nalazi ili samo sanjam da čujem nečije dozivanje. 'e znam da li se neko nalazi ili ne nalazi napolju. Ali iz činjenice da je ta mogućnost ponekad relevantna& ne sledi da u svakoj prilici moramo znati da ona nije ispunjena da bismo išta znali o svetu koji nas okruuje. 4ada je budilnik zazvonio i kada sam posegao za njim i isključio ga& te ustao iz kreveta i otišao do prozora& i razmaknuvši zavese& spazio prijatelja koji me doziva i gestikuliše iz bašte& tada se ne postavlja pitanje da moda ne /SH http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
104/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
sanjam ili da treba da proverim da li sanjam& pre nego što mogu znati da je on stvarno tamo mada mu mogu istinito reći da do pre nekoliko minuta nisam znao da je tamo& budući da nisam znao da li sanjam ili ne sanjam. 4ao što 1stin kae za slučaj češljugara: 4ada u običnom slučaju kaem da znam da je ovo češljugar& ne postavlja se pitanje da li znam da je reč o fstvarnomf češljugaru: u tom slučaju preduzimaju se samo razumne predostronosti. Ali kada se u nao4itim slučajevima to pitanje postavi& uveravam da je reč o stvarnom češljugaru na načine koji su suštinski slični onima kojima sam se uverio da je reč o češljugaru ... *1%& JB. + o što postoje ovakvi načini da se uverimo da je reč o stvarnom češljugaru& zacelo nam ne jamči da uvek moemo da utvrdimo da je to slučaj& nit je to dokaz protiv fčuda ili nebitnih događaja u prirodif *1%& JB+. Noš uvek je nešto moglo naopako da krene# nešto potpuno ne očekivano se moglo dogoditi ptici& ali nas to samo po sebi ne sprečava da kaemo& ili nije predstavljalo prepreku da s pravom kaemo& da znamo da je reč o stvarnom češljugaru. 1dređene vrste mogućnosti samo u nao4itim okolnostima postaju relevantne za naša tvrđenja da nešto znamo. 1stin na to ukazuje kada razmatra naša tvrđenja da nešto znamo o mislima ili osećanjima druge osobe. !ve nedoumice koje se tiču obmanjivanja& ili toga da li je osoba dovoljno slična nama da bi osećala ono što bismo mi osećali& ili toga da se ona sasvim nehotično ponaša onako kako se ponaša& isključivo se javljaju u fnaročitim slučajevimaf. ,sto tako& postoje *manje ili više+ utvrđeni postupci za rešavanje ovakvih slučajeva kada se oni jave& ali ovim naročitim slučajevima u kojima se sumnje javljaju i zahtevaju rešenje& suprotstavljeni su normalni slučajevi kojih se drimo & osim ako ne postoji neka posebna naznaka da se radi o obmani& itd& i to& štaviše& o obmani koja je razumljiva u datim okolnostima& tj& takva da ju je moguće razotkriti& jer je posebno naznačen neki motiv itd. Lopšte se ne predpostavlja da nikada ne mogu znati šta drugi ljudi osećaju& kao što se ni ne pretpostavlja da u pojedinačnim slučajevima& mogu& ni iz kakvog posebnog razloga ili ni na kakav poseban način& pogrešiti. *1%& R/.+ 7H
4ada 1stin ovde ističe da je potrebno da postoje posebni razlozi za sumnju kada se radi o pitanjima o fstvarnostif& to se razlikuje od njegovog ranijeg ukazivanja na okolnost da uvek mora postojati neka fposebna osnovaf za sumnju ili pitanje f'o da li je stvaranIf. aj zahtev je bio izraen kao zahtev da kritičar ima fneki razlog za pretpostavkuf da nije reč o nečem stvarnom u smislu nekog speci"ičnog načina& ili ograničenog broja speci"ičnih načina& na koje se sugeriše da ovaj doivljaj ili stvar mogu biti fpatvorenif *1%& JJ+. (ekart u svom rasuđivanju zadovoljava ovaj zahtev u obliku u kom je on postavljen: on speci"ikuje san kao način na koji doivljaj moe biti fpatvorenf. Ali& ovom prilikom 1stin tvrdi da će čak i kada su speci"ikovani načini na koje doivljaj i stvar mogu biti fpatvorenif& sumnja ili pitanje f'o da li je stvaranIf biti relevantni za nače izvorno tvrđenje da nešto znamo& i da će na njih morati da se odgovori& samo ukoliko postoji neki poseban razlog za pretpostavku da bi speci"ikovana mogućnost mogla biti ostvarena. 'e radi se samo o tome da neko ko kritikuje naše tvrđenje da nešto znamo mora da speci"ikuje na koji način u datom slučaju ne posedujemo znanje# on isto tako mora imati neki razlog da misli ili pretpostavlja da mogući nedostatak koji ima u 24 stin!&a
na(!mena SCe m!Eete &arati s&e lj#e s&e &remeS je Sanalitiki sta&S.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
105/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
vidu moe biti prisutan u tom slučaju. Ako takvog razloga nema - tj& u normalnom ili ne naročitom slučaju-ne dovodi se u pitanje& npr& znamo da je reč o stvarnom češljugaru. fTazumne predostonostif koje se preduzimaju u običnom slučaju& samo su predostronosti protiv onih mogućnosti za koje postoji neki poseban razlog da mislimo da bi mogle biti ostvarene u tom slučaju. L pitanju je samo to da li su takve mogućnosti ostvarene ili ne ostvarene. Potreba za posebnim razlogom za sumnju je takođe prisutna kada se pozivamo na autoritet ili kada se oslanjamo na svedočanstvo drugih osoba - bogatom izvoru saznanja koji "ilozo"i nisu mnogo proučavali. 'aravno& mi smo razboriti: ne kaemo da znamo *iz druge ruke+ ako postoji neki poseban razlog da sumnjamo u svedočanstvo# ali mora postojati neki razlog. >undamentalno je za govor *kao i za druge stvari+ da imamo prava de verujemo drugima osim ukoliko ne postoji neki konkretan razlog za nepoverenje *1%& JS.+ ,sto vai za bilo koju drugu mogućnost pogreške ili zablude. 'ema sumnje da su ljudska bića inherentno sklona da greše kada tvrde da nešto znaju - i to ne samo kada su u pitanju stvari koje znamo fiz druge rukef ili na osnovu svedočanstva. Ali& pitanje f4ako znašIf ne predstavlja uspešan izazov ukoliko samo počiva na toj opštoj ljudskoj pogrešivosti. 1vim se ne poriče da znanje isključuje pogrešku ili zabludu. f4ad znaš& ne moeš grešitif je savršeno razumljivo. 'ije vam dopušteno da kaete f0nam da je tako& ali moda grešimf& kao što vam nije dopušteno da kaete f1bećavam da ću to učiniti& ali moda neću ispunitif. Ako ste svesni da moda grešite ne smete da kaete da znate ... 'o dakako& svest o tome da moda grešite nije samo svest o tome da ste ljudsko biće koje je sklono da greši# ovo znači da imate neki konkretan razlog za predpostavku da u ovom slučaju moda grešite ... Tazume se uvek je moguće *fljudski mogućef+ da sam pogrešio ili da sam pogazio datu reč& ali me to samo po sebi ne sprečava da upotrebim izraze f0namf ili f1bećavamf na uobičajeni način *1%& BB.+. 'e bi bilo lako na precizan način "ormulisati zahtev da moramo imati neki poseban razlog da mislimo da određena mogućnost moe biti ostvarena pre nego što ukazivanje na tu mogućnost prihvatimo kao relevantnu kritiku tvrđenja da nešto znamo. (a li je dovoljno da samo postoji takav razlog ili neko mora stvarno imati taj razloga i pokrenuti pitanje o odgovarajućoj mogućnosti iz tog razlogaI 4oliko monkretan ili speci"ičan& kao i koliko dobar& mora biti razlog da bismo mislili da u datom slučaju nešto ne nedostajeI ^elim da ostavim po strani razmatranje svih ovakvih podrobnih pitanja& i da postavim pitanje o sukobu između bilo kog zahteva koji se kreće ovim opštim pravcem& i uslova na kojem (ekart insistira kada je reč o znanju o svetu koji nas okruuje. !toga ću da prihvatim sve što 1stin kae o onome što se stvarno zbiva kada obične ljuude pitamo f4ako znateIf kao i sve ostalo što bi se moglo otkriti o tome kako odgovaramo na pitanja ili navodne izazove drugih osoba kada je reč o našem znanju. ^elim da se usredsredim na razmatranje sledećeg pitanja:da li nam ove činjenice o svakodnevnoj i naučnoj praksi pokazuju da (ekartovo rasuđivanje odstupa od naših svakodnevnih postupaka i merila za sticanje i procenjivanje znanjeI 0acelo nam izgleda sa (ekart ne moe opravdano zahtevati da mogućnost da sanjamo /SB http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
106/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
mora biti isključena da bismo nešto znali o svetu koji nas okruuje& ukoliko je 1stin u pravu u pogledu toga kako pokretanje razmatranja takvih mogućnosti moe ugroziti naše znanje u svakodnevnom ivotu. Ako mora postojati neki poseban povod za pretpostavku ili sumnju da sanjamo biti tačno samo to da moramo znati da ona nije ostvarena& kad kog postoji neki poseban razlog da mislimo da bi da onamoda moglasanjamo& biti ostvarena. o jest& akoznati postoji neki poseban ili konkretan razlog za verovanje ne moemo nešto o svetu koji nas okruuje ukoliko ne znamo da ne sanjamo. 1vo je očigledno slabije od (ekartovog uopštenog zahteva da ne moemo ništa znati o svetu koji nas okruuje ukoliko ne znamo da ne sanjamo. (ekartovo rasuđivanje postavlja našem znanju o svetu uslov koji u svakom slučaju mora biti ispunjen& bez obzira na to da li postoji ili ne postoji neki poseban razlog za verovanje da moda sanjamo. !labiji zahtev nam govori da taj uslov mora biti ispunjen samo u onim slučajevima kada je ispunjen i uslov posedovanja fposebnog razlogaf& dok u ostalim slučajevima mogućnost da sanjamo nije čak ni relevantna za naše tvrđenje da nešto znamo o svetu koji nas okruje. 1va razlika se na drugi način moe "ormulisati tako što će reći da slabiji zahtev dopušta mogućnost znanja o svetu na način na koji (ekartov to ne dopušta. Pokušao sam da pokaem u kom pogledu je (ekartov zahtev dovoljno jak da znanje o svetu koji nas okruuje učini nemogućim# on sprečava zadovoljenje upravo onog uslova koji sam postavlja kao nuan za znanje o svetu. L svetlu onoga što se slabijim zahtevom trai& mo!emo nešto znati o svetu koji nas okruuje ne znajući da ne sanjamo. Lkoliko nemamo nekog posebnog razloga da mislimo da moda sanjamo& ta tobonja mogućnost se prosto uopšte ne razmatra& tako da mogućnost koju (ekart priziva ne bi u tim slučajevima predstavljala nikakavu prepreku da nešto znamo o svetu. !toga se čini da skeptično rasuđivanje ne moe biti uspešno ukoliko našem uobičajenom shvatanju znanja odgovara samo slabiji zahtev& a ne i (ekartov uslov za znanje. 0a samo (ekartovo rasuđivanje se ne moe reći da isključivo ispunjava slabiji zahtev. 1n na uopšten način razmatra svoje znanje o svetu& razmatrajući pojedinačni slučaj u kojem tvrdi da zna da sedi pored kamina sa listom hartije u ruci. aj pojedinačni slučaj izabran je tako da poslui kao reprezentativni slučaj za našem celokupnom znanju o svetu& samo ako predstavlja potpuno normalan slučaj& koji nema nikakva osobena obeleja. (a je (ekart imao neki poseban razlog da sumnja u svedočanstvo svojih čula u datom trenutku i na datom mestu - da je& na primer& bilo rano jutro& te da nije bio sasvim siguran je li ili nije potupuno budan njegova presuda ne bi mogla da potkrepi onaj uopšteni zaključak o našem celokupnom čulnom saznanju koji on na osnovu nje donosi. Tadilo bi se samo o jednom posebnom& ne reprezentativnom slučaju u kojem& kao što se ispostavilo& on nije uspeo da dođe do znanja. Ali& ako nema ničeg posebnog u tom slučaju# ako on nije imao nikakvog posebnog razloga da misli da moda sanja u datom trenutku i na datom mestu& njegov izazov u vidu pitanja f4ako znam da ne sanjamIf ne bi imao nikakvu posebnu osnovu. 1n na tu mogućnost ukazuje nemajući neki poseban ili konkretan razlog da pretpostavi kako u datom slučaju moda sanja# stoga će izgledati da time mora krišiti uslov koji& po 1stinu& predstavlja uslov da nešto bude ozbiljan ili čak i relevantan izazov koji se& u svakodnevnom ivotu& upućuje tvrđenju da nešto znamo. Lprkos tome što& na prvi pogled& postoji očigledan sukob između naše svakodnevne
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
107/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
prakse i (ekartovog zahteva& elim da postavim pitanje da li su sve činjenice o tome šta u svakodnevnom ivotu govorimo& i kako odgovaramo na pitanja ili tobonje izazove drugih osoba& dovoljne da pokau da (ekart& u svom rasuđivanju& odstupa od naših svakodnevnih merila i postupaka& kao i da menja ili iskrivljuje značenje reči fznatif ili bilo kojih drugih reči koje upotrebljava. %islim da pomenute činjenice ne bi imale ovea shodno antiskeptičke ukoliko bi bilo ispravno određeno shvatanje svakodnevnog ivota& tome i posledice određeno shvatanje odnosa između "ilozo"skog problema o postojanju spoljašnjeg sveta i onoga što se zbiva u svakodnevnom ivotu. Tazmatrajući značaj tih činjenica ja ću& stoga iz različitog ugla razmatrati značaj samog "ilozo"skog problema kao i ono što nam on moe& ukoliko upošte išta moe& otkriti o našem poloaju i postupcima koje koristimo u svakodnevnom ivotu. Lkoliko je "ilozo"sko skeptikovo shvatanje svakodnevnog ivota prihvatljivo& sve što se dešava u svakodnevnom ivotu i nauci bilo bi saglasno sa doslovnom istinitošću zaključka da niko ništa ne zna o svetu koji nas okruuje. Lkoliko našemnjime uobičajenom shvatanju znanja odgovara 1stinov slabiji&jasnom a ne i (ekartov jači zahtev& ipak mora da se utvrdi nešto istinito samo o znanju . Pod ovom primedbom mislim na sledeće. Ako u svakodnevnom ivotu baratamo sa takvim shvatanjem znanja koje se javlja pre i nezavisno od svakog "ilozo"iranja i ukoliko treba pokazati da ga je (ekart ili neki drugi "ilozo"& tokom svog "ilozo"iranja& promenio ili iskrivio& onda se mora pokazati da je on upravo to shvatanje iskrivio& te da to shvatanje predstavlja shvatanje o znanju. 1stinov slabiji zahtev će& na primer& postavljati uslov za znanje samo ako se njime implicira da u onim slučajevima u kojima nemamo nekog posebnog razloga da mislimo da moda sanjamo& a ispunili smo sve ostale uslove za znanje& znamo odista nešto o svetu koji nas okruuje& mada ne znamo da ne sanjamo. Podvlačim ovo& jer mislim da se strogo govoreći& ili imajući u vidu određeno shvatanje načeg jezičkog i drugog ponašanja u svakodnevnom ivotu& činjenicama koje navodi 1stin to stvarno ne implicira. 1stin nas podseća na govorne činjenice# na činjenice o jezičkoj upotrebi. 1pisujući šta se stvarno dešava kada obične ljude pitamo f4ako znateIf on nam govori o tome šta će oni kazati& i koji uslovi moraju biti ispunjeni da bi oni to rekli& ili da bi ispravno govorili kada to kau. L već navedenim pasusima on& na primer& kae: Ako ne postoji neki određeni nedostatak koji ste bar spremni da speci"ikujete kada se to od vas trai& onda je glupo *bezočno+ i dalje samo govoiti fo nije dovoljnof. 4ada u običnom slučaju kaem da znam da je ovo češljugar& ne postavlja se pitanje da li znam da je reč o fstvarnomf češljugaru: ne ka!emo da znamo... ako postoji neki poseban razlog za sumnju... Ako ste svesni da moda grešite& ne smete da ka!ete da znate... *uvek je moguće da sam pogrešio+ ne sprečava me da upotebim izaze f0namf i f1bećavamf na uobičajeni način. Podvukao sam ključne reči da bih pokazao da se u svakom od ovih slučajeva radi o tome kako se neki izrazi upotrebljavaju ili kako ih treba upotrebljavati. 'a slične činjenice 1stin se poziva kada kae: /SR http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
108/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
često s pravom moemo da kaemo da znamo čak i u slučajevima kada se naknadno ispostavi da smo pogrešili. *1%& BB+ moemo potpuno opravdano da kaemo da znamo ili obećavamo uprkos činjenici da stvari fmoguf nepovoljno da se razviju& a ako se to desi biće reč o nečemu što ima više ili manje ozbiljne posledice po nas. *1%& B+ Tekao sam da elim da prihvatim sve činjenice koje 1stin ovde opisuje. Ali da bismo od takvih činjenica& koje se tiču upotrebe izraza fNa znamf ili f1n znaf ili f4ako znateIf došli do zaključka o znanju& moramo bar znati zašto se ti izrazi upotrebljavaju u tim prilikama na uobičajeni način. %oe nam se činiti da u prilog 1stinovom zaključku idu i činjenice o tome kako reagujemo kada se& pod normalnim okolnostima& pokrene razmaranje pitanja o različitim mogućnostima. L ranijim primerima sam istakao da prosto zanemarujemo& moda s izvesnom nelagodnošću& pitanje gosta na koktelu o tome kako znam da nisam sanjao da se češljugar nalazi u bašti. ,zazov koji nam je uputio sudija na takmičenju u prepoznavanju ptica nalazimo neshvatljivim i ne smatramo da on na bilo koji način utiče na istinitost ili opravdanost moje identi"ikacije. !mesta odbacujemo smešan izazov očajnog tuioca i nastavljamo sa suđenjem kao da ga nikad nije ni uputio. 'e očekujemo i bili bismo zapanjeni kada bismo otkrili da su testovi za eliminisanje mogućnosti sanjanja priloeni laboratorijskim izveštajima# oni ni koji način ne bi uticali na naše prihvatanje saopštenih rezultata. 4ada se radi o nekoj ozbiljnoj stvari& obično smatramo da bi bilo glupo *neumesno+ istrajavati na pitanju o tome kako znamo da ne sanjamo i uporno tvrditi da ne znamo ono što mislimo da znamo& dok god ne moemo pruiti zadovoljvajući odgovor na to pitanje. !ve ove činjenice čine nam se nepobitnim činjenicama svakodnevnog ivota. Postavlja se pitanje da li su svi ovi vidovi jezičkog i drugog ponašanja uzrokovani& opravdani ili uopšte propsani našim svakodnevnim shvatanjem znanja. (a li to jeste ili nije slučaj& zavisi od toga zašto se tako ponašamo u svakodnevnom ivotu. moemo se sloiti da bi u svakodnevnom i naučnom ivotu bilo čudno& glupo& neumesno& pa čak i neshvatljivo& pokretati razmatranje pitanja o mogućnosti da sanjamo da bi se kritikovala obična tvrđenja da nešto znamo. Ali o kojoj vrsti neumesnosti ili neprimerenosti se tačno radiI Kde treba traiti njen izvorI (a li ona proističe iz samog našeg shvatanja znanjaI (a li svako ko pod normalnim okolnostima pokreće razmatranje pitanja o mogućnosti da sanjamo& nuno krši ili odbacuje svakodnevno značenje reči fznatifI 1va pitanja se javljaju jer postoje dva očigledno različita pitanja koja se mogu postaviti o onome što neko kae. %oemo pitati da li je ono što je rečeno istinito& ili moemo pitati da li je bilo prikladno ili razlono reći ga. 'a ova dva pitanja ne daju se uvek isti odgovori# a svakako je moguće da oni budu različiti. !vi uslovi dovoljni za prikladan ili razloan iskaz mogu biti zadovoljeni& a da ono što je rečeno ne bude doslovno istinito. Tazlika se na još očigledniji način moe povući u suprotnom pravcu# u ovom času postoji bezbroj istinitih stvari koje trenutno niko nije u stanju da razlono tvrdi ili da u njih veruje - a mnogi ljudi se marljivo bave pokušajima da otkriju neke od tih stvari. 'e elim da sugerišem da postoji ili da mora postojati neka vrsta sukoba ili suprotnosti& a kamoli nepremostivog jaza. Derujemo da se uslovi za razloan iskaz običajeno podudaraju sa uslovima istinitosti.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
109/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
1bično se pretpostavlja da je to što smo u dobrom poloaju da uvrdimo u stvari istinito& kao i da je to što smo u dobrom poloaju da poričemo u stvari lano. Pokušavajući da ustanovimo da li je neka pojedinačna stvar istinita ili neistinita& nastojimo da se nađemo u najboljem mogućem poloaju da je prihvatimo ili tvrdimo ili da je odbacimo i poričemo. !tvar je samo u tome da se moe povući razlika našto između dva neposredno skupa uslova. činjenice da što u datom slučaju neko obazrivo& razlono i priklado tvrdi& ne ,z sledi da je ono tvrdi istinito# kao što ni iz činjenice da neko sasvim neprikladno i bez dobrog razloga nešto tvrdi& ne sledi smesta da je ono što tvrdi lano. 4oliko god da ovo vai za neka druga tvrđenja ili osporavanja& toliko vai i za tvrđenja ili osporavanja koja se tiču posedovanja znanja. Pretpostavite& na primer& da prisustvujem nekoj zabavi i da me domaćin pita da li znam hoće li moj prijatelj (on& koji je prošle sedmice bio bolestan& doći na zabavu. 1dgovaram mu da znam da će (on doći# a kada me pita kako to znam& saopštavam mu da se on oporavio# da sam upravo razgovarao tele"onom sa njim& i da mi je rekao da smesta kreće na zabavu kojoj prisustvujepored nekotoga& s komdabijeeleo razgovara& te dadanipošto ne bi eleo da jei propusti. Pretpostavite& (ondapoznat po tome je u načelu pouzdana poverenja dostojna osoba& kao i po tome da je obazriv& trezven vozač - te da ne stananuje suviše daleko. !ve nam to pokazuje da moje tvrđenje da znam da će (on doći na zabavu nije sporno. eško da mogu postojati povoljnije osnove za tvrđenje znanja o nečemu u šta trenutno ne mogu neposredno osvedočiti. !ada& pak& pretpostavite da se iz nekog& meni nepoznatog razloga& (on ipak nije pojavio na zabavi. o što sam rekao da će on doći& u stvari što sam rekao da znam da će doći& bilo je opravdano& razlono i prikladno reći u datim okolnostima& ali se ispostavilo da je neistinito. 'ajbolji mogući uslovi da nešto tvrdim ili da nešto znam& nisu se podudarali sa uslovima pod kojima je ono što sam rekao istinito. Pretpostavite da mi se& kada sam pri kraju večeri napuštao zabavu& a (on se još uvek nije bio pojavio& domaćin obratio i rekao :frebalo bi da budete obazriviji u pogledu onoga što tvrdite da znate. Tekli ste da znate da će (on doći& a njega nema. o uopšte niste znaliVf %islim da bismo takvu primedbu prosto smatrali neumesnom. 1na je apsurdna& neprikladna i potpuno neopravdana. eško je naći prave reči kojima bi se opisao stepen njene neosetljivosti i socijalne ograničenosti. 'jom se moda čak pokazuje nerazumevanje toga kako i zašto tvrdimo da nešto znamo suočavajući se sa preokretima koje donosi ivot. 'o ostavimo li po strani nerazumnu zloupotrebu navedene primedbe kao i neosetljivost koja se njome ispoljava& ne moemo reći da je ona potpuno netačna ili neosnovana. (omaćin je delom tvrdio sledeće: fTekli ste da znate da će (on biti ovde& a njega nema. o uopšte niste znali.f A to je& u najmanju ruku& doslovno istinito& koliko god je s njegove strane moglo biti grubo ili neprikladno da to kae. Tekao sam da zna& a nisam znao. 1no što je okrutni domaćin tvrdio predstavlja tačan opis mog poloaja. Nasno je da su domaćinove primedbe neumesne ili nerazumne& ukoliko su u vidu kritike upućene meni ili tome da sam ekao da znam da će (on doći. %oj odgovor na pitanje da li znam hoće li (on prisusutvovati zabavi je bio opravdan& razloan& prikladan i sasvim na mestu. 1n ne podlee onoj vrsti napada kojoj je domaćin pokušao da ga podvrgne. Ali& ovim apsurdnim napadima ne podlee moj čin kazivanja nečega& a moda i to da sam poverovao u nešto ili nešto prihvatio. %oje tvrđenje nije sporno& čak i kada ono što tvrdim nije *mada& razume se& to ne znamo+ istinito. A domaćinova primedba o stanju mog znanja je //S http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
110/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
istinita čak i ako je njeno iznošenje neumesno& nerazumno i neopravdano. Prema tome& čak i kad znamo da je određeni pokušaj kritike tvrđenja da nešto znamo neumesan ili nerazuman& ili da ne bi bio saslušan u svakodnevnom ivotu& ne moemo odatle neposredno izvesti zaključak da tvrđenje da nešto znamo ne pati od nedostatka iznesenih u kritici ili da osoba uprkos tome zna ono što tvrdi dao zna. (a lijetoreč. jeste'eprikladno ili nije slučaj& zavisiće od prirode i izvora neumesnosti ili neprikladnosti kojima iznesen prigovor tvrđenju da nešto znamo ne mora biti neumesno kršenje uslova za znanje& već pre neumesno kršenje uslova za prikladno procanjivanje i prihvatanje tvđenja da nešto znamo. (onovo prisustvovanje zabavi je nephodan uslov za moje znanje da će on biti na zabavi& a pošto ga tamo nema& ja ne znam ono što sam rekao da znam# ali& to što ga tamo nema ne opravdava bilo koju i svaku kritiku onoga što sam rekao ili onoga u šta sam verovao. %oje tvrđenje i verovanje pod datim okolnostima nije bilo sporno. Ali ja ipak nisam znao ono što sam tvrdio da znam. (on u meteorit# stvari nijei to došao nameteorit zabavu zbog toga štoveličine ga je& upravo je otvorioPretpostavite izlazna vrata&dapogodio jedini smrtonosne za kojikada se zna da je za poslednje stoleće i pogodio 0emlju. Tazume se& nije bilo nekog posebnog razloga - u stvari nikakavog razloga - da ja ili bilo ko drugi očekuje da se tako nešto desi. !vakako da nikada nisam pomislio na tako nešto *niti na to da se tako nešto neće desiti+ kada sam rekao da znam da će (on prisustvovati zabavi i slobodno se moe reći da niko drugi ne zabavi i to nije učinio. (a su nam novosti o (onovoj sudbini svima bile saopštene upravo u trenutku kada sam se spremao da napustim zabavu& domaćinov oproštajni udarac - kako sam ga ranije opisao - svakako bi bio još neumesniji i neprikladniji. 4ada svi otkrijemo zašto (on nikada nije stigao na zabavu i& shodno tome& zašto nisam mogao posedovati znanje& kao i kada vidimo koliko je čudan i potpuno nepredvidiv njegov nedolazak bio& još tee je razumeti šta je domaćin mogao misliti da čini govoreči mi: fTekli ste da znate da će (on biti ovde& a njega nema. o uopšte niste znaliVf Ali mislim da se ne moe poreći da je jedna stvar koju je domaćin činio sastojala u tome da je govorio istinu. o što u ovom slučaju& onako kako je on prvobitno opisan& ne posedujem znanje& posledica je neistinitost onoga što sam tvrdio da znam. aj nuan uslov za znanje nije bio ispunjen i pored toga što u datom trenutku niko nije bio u poloaju da zna da on nije ispunjen i što niko nije bio u poloćaju da na toj osnovi prikladno ili razlono kritikuje moje tvrđenje. %oda isto vai i ta druge nune uslove za znanje. 0amislite unekoliko različit sled događaja na zabavi od onoga koji je do sada opisan. Pretpostavite da je& odmah pošto sam posle razgovora sa (onom spustio slušalicu i kazao da znam da će doći na zabavu& neotesani domaćin rekao: f'o da li stvarno znate da će on doćiI 'apokon& kako znate da ga prilikom dolaska neće stvarno pogoditi meteoritI 'e znate da će se to desiti.f 1vo bismo smatrali bar isto onoliko neumesnim koliko i njegov odgovor u drugoj priči& nakon što je istina o (onu i meteoritu postala poznata. 'e samo da je ovaj fizazovf onoliko nepravedan i neprikladan koliko i taj drugi odgovor& već je teško razumeti zašto na ovom mestu on uopšte pokreće takvo razmatranje i smatra da ovo predstavlja relevantnu kritiku. 1kolnost da to čini normalno bi nam sugerisala da on misli da je u poslednje vreme bilo puno meteorita koji su pali na zamlju u ovoj oblasti& od kojih su neki bili prilično veliki i kadri da nam naškode. (a je to slučaj& moda je trebalo da pomislim na
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
111/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
njega i da ga razmotrim - ili ako to nisam znao& moje neznanje je moglo da ugrozi moje tvrđenje da znam da će (on prisustvovati zabavi. Ali u odsustvu nekog takvog posebnog razloga& fizazovf deluje upravo onoliko neumesno koliko je delovao i u prethodnoj priči. %oje tvrđenje da znam da će (on prisustvovati zabavi učinjeno je ne upravo najpovoljnijim osnovama koje moemo imati za tvrđenje da nešto znamo. o što nisam otklonio ili što čak nisam ni pomislio na mogućnost pada meteorita& ne govori ništa o meni ili mom tvrđenju onoga što sam rekao. 'o kada je jednom& koliko god neprikladno& pitanje postavljeno& moe li se reći da znam da se ta mogućnost neće ostvaritiI 3ini mi se da ne moe. 'e mislim da posle spuštanja slušalice mogu biti opisan kao neko ko zna da (ona neće pogoditi meteorit. 4ao što se& naravno& ispostavilo& ja to nisam znao jer to nije bilo istinito - njega je bio udario meteorit. 'o čak i da su stvari drugačije odvijale - čak i da je (on bio došao na zabavu - ne mislim da je bilo istinito da sam posle spuštanja slušalice znao da (ona neće udariti meteorit. ako je ponovo deo onoga što domaćin kae istinito. ako nešto nisam znao. Ali sam ipak bio rekao da znam da će (on prisustvovati zabavi. 'a ovom mestu elim da budem obazriv. ^elim da istaknem kako ne tvrdim da u ovom drugom slučaju ne znam da će (on prisustvovati zabavi zbog toga što& spuštajući& ne znam da ga prilikom dolaska neće oboriti meteorit. L ovom trenutku me ne zanima toliko pitanje šta predstavlja istinu o stanju mog znanja u da tom primeru& koliko pitanje o tome kako iznosimo i procenjujemo naša tvrđenja da nešto znamo i kako reagujemo na tvrđenja i pokušaje kritike koje iznose druge osobe. !laemo se da je zamišljena domaćinova primedba neumesna i neopravdana# reč je o nečemu za šta on nema nikakvog posebnog razloga da ga iznese kao moguću primedbu onome što sam rekao. L ovom trenutku samo tvrdim da iz prihvaćene neumesnosti njegovoguopšte uvođenja meteoritske mogućnosti& ne sledi da moje otklanjanje te mogućnosti& nije uslov za moje znanje - daneposredno će (on prisustvovati zabavi. A da je reč o nunom uslovu za moje znanje nije& bar prema dosadašnjim razmatranjima& nesaglasno s činjenicom da su domaćinove primedbe neprikladne ili neumesne# baš kao što je (onovo prisustvovanje zabavi nuan uslov za moje znanje da će on biti tamo& jer taj uslov u stvari nije bio ispunjen. 'uan uslov za znanje moe ostati neispunjen i pored toga što bi bilo neumesno to tvrditi ili što bi bilo neprikladno na toj osnovi kritikovati moje tvrđenje da nešto znam. 'eprikladnost ili neumesnost mogu proisticati iz nekog drugog izvora& a ne iz neistinitosti onoga što se tvrdi ili implicira o znanju. ovom mestu samomogao ukazujem na jednu mogućnost - da bi određeni zaključak o tome kako 'a posedujemo znanje biti neistinit& čak i ako prihvatimo činjenice o tome da govorimo i kako reagujemo na govor drugih osoba - budući da mislim da "ilozo"i& koji na (ekartov način istrauju znanje& tako da shvataju svakodnevni ivot i svakodnevni govor da mogu da stave prepreku između onih činjenica koje se tiču upotrebe reči i jednog takvog zaključka o znanju. ime ne tvrdim da njihovo shvatanje mora biti ispravno ili potpuno razumljivo& ali nas bar mora primorati da budemo obazriviji kada na osnovu razumnog& opravdanog ili čak i uzornog tvrđenja da u datom slučaju nešto znamo& direktno izvodimo zaključak da su u tom slučaju stvarno ispunjeni svi uslovi za znanje. Ako je moguće da uslovi dovoljni za prikladan ili razloan iskaz budu zadovoljeni& iako bi potpuno opravdano mogao da tvrdi da nešto zna o svetu koji ga okruuje& a da ne bude isitinito da on to zna. a to se odnosi i na situaciju u kojoj neko tvrdi da nešto zna o svetu& ne zapitavši se pritom o //7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
112/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
određenoj mogućnosti ili čak i ne pomislivši na nju# jer ukoliko bi ta mogućnost bila ostvarena& to bi značilo da on ne zna ono što tvrdi da zna i on bi u toj situaciji mogao da ne poseduje znanje upravo zbog toga što nije otklonio tu mogućnost. Ako nije imao nekog posebnog razloga da razmotri tu mogućnost& on bi ipak mogao s punim opravdanjem da kae da zna.na Potpuno opravdano sam rekaomoe da znam da ćenije (on zabavi&daiako nisam mislio mogućnost da ga meteorit pogoditi# biloprisustvovati nikakvog razloga pomislim da se takav neobičan događaj moe desiti. Prema shvatanju znanja koje imam na umu& zahtev da moramo imati neki fposeban razlogf da mislimo da izvesna mogućnost moe biti ostvarena kako bi ona postala relevantna za poseban slučaj tvrđenja da nešto znamo& smatrao bi se zahtevom koji se tiče prikladnog ili razlonog tvrđenja da nešto znamo& ali ne nuno i zahtevom koji se tiče samog znanja. L odsustvu takvog fposebnog razlogaf neko bi moda mogao potpuno opravdano da kae f0nam da pf& iako nije istinito da on zna da p. (o svog skeptičkog zaključka o našem znanju o svetu (ekart dolazi oslanjajući se na uslov koji smatram iskazauslov& f0namveć da pf. (a bi se pokazalo da naš svakodnevni pojam znanjanunim upoštezaneistinitost sadri takav samo slabiji zahtev koji nam& sve dotle dok god nemamo nekog posebnog razloga da mislimo kako moda sanjamo& dopušta da nešto moemo znati o svetu iako ne znamo da ne sanjamo& trebalo bi pokazati da će& kada takvog fposebnog razlogaf nema& iskaz f0nam da pf ponekad biti istinit& a ne samo opravdano tvrđen. 4ako se moe pokazati da se slabijim zahtevom& ili bilo kojim drugim opisom načina na koji stvarno govorimo i reagujemo na tvrđenja drugih osoba& odista postavlja uslov za znanje& a ne samo uslov za prikladno ili opravdano tvrđenje da nešto znamo. (ok god je bar razumno pretpostaviti da postoji logički jazsizmeđu ispunjenja uslova zauslova prikladno izvođenje i procenjivanje tvrđenja da nešto znamo jedne strane i ispunjenja istinitosti tih tvrđenja s druge strane& svedočanstvo koje se oslanja na našu upotrebu reči ili na našu praksu& neće potvrditi zaključak o ispunjenju uslova za znanje. !toga se& na osnovu ovakvog svedočanstva& skeptički orijentisani "ilozo" moe se optuiti za kršenje ili menjanje značenja& određeno shvatanje svakodnevnog govora& kao i određeno shvaćenog njihovog međusobnog odnosa moe pokazati da su pogrešni& a moda čak i nerazumljivi. 1dbaciti takvo shvatanje ne bi samo značilo odbaciti usamljene i idiosinkratične fre-de"enicijef znanja& pa čak ni samo poricati početno zapanjujući zaključak da niko ne moe ništa znati o svetu koji nas okruuje. 0bog toga smatram da otkrivanje izvora (ekartovog zaključka moe da nam otkrije nešto duboko i značajno. , (ekart i drugi "ilozo"i koji su na sličan način ispitivali znanje i bili navedni na skeptičke zaključke& savršeno znaju da ona vrsta sumnji ili kritika koje oni pokreću u svojim "ilozo"skim istaivanjima ne bi uvek bila prikladno pokrenuta u svakodnevnoj ili naučnoj aktivnosti. o samo po sebi ne pokazuje da oni zacelo menjaju ili pogrešno razumeju značenje fznatif ili bilo koje druge reči. Pozivajući se na shvatanje koje sam upravo pomenuo& oni bi neprikladnosti pripisali nečemu što nije sam pojam znanja. (ekart& na primer& podvlači da njegov postupak traganja za onim što je van svake moguće sumnjeivotu. treba slediti samo u "ilozo"skom istraivanju ljudskog znanja& a ne i u svakodnevnom
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
113/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
... ovu sumnju treba da koristimo samo kada se bavimo razmatranjem istine. Ner& kada se radi o tome kako da se rukovodimo u ivotu& često smo primorani da sledimo mišljnja koja su samo verovatna& budući da bi prilike za delanje u većini slučajeva bile propuštene pre nego što bismo se mogli osloboditi naših sumnji. 7J
4. ,. @uis& još jedan "ilozo" čije se kartezijansko ispitivanje znanja odvija tako što se pokreće razmatranje mogućih sumnji u pogledu običnih tvrđenja da nešto znamo o svetu& piše: L većini slučajeva ne bi bilo zdravorazumski poigravati se takvim sumnjama. Ali mi ne pokušavamo da odmerimo stepen teorijske sumnje koji zdrav razum u svojoj praktičnosti treba da uzme u obzir& već da dopremo do precizne analize znanja. 7B
1ba objašnjenja naglašavaju kontrast između praktičnog i teorijskog& odnosno između onoga što je prikladno ili potrebno za delanje i onoga što je prikladno ili potrebno za znanje istine. %erila ili postupci kojih se pridravamo u svakodnevnom ivotu proističu iz neodlonosti delanja i opštih uslova pod kojima se akcije moraju izvesti. L slučaju delanja& za razliku od verovanja ili znanja& istina nije jedini značajan činilac. Akcije se izvode u različitim vremenima i pod različitim okolnostima& tako da ono što je sasvim razumno činiti u nekoj drugoj situaciji nije. Wta jeste ili šta nije prikladno ili razumno činiti određeno je datom situacijom& našim trenutnim ciljevima ili interesima& našom procenom situacije i& kao što (ekart ističe& vremenom kojim raspolaemo pokašavajući da se odlučimo o apsolutno najboljem mastu za sedenje. Oudući da je bolje sedeti negde u autobosu nego stajati& mada ne i tako dobro kao sedeti na najboljem mogućem mestu& najbolje što moemo preduzeti jeste da brzo sednemo. Lopšteno govoreći& naše akcije biće utoliko uspešnije i pruaće nam više zadovoljstva ukoliko moemo due& stroije i sa što više in"ormacija da se na njih odlučujemo# ali u samoj je prirodi praktičnog ivota da taj proces ćesto ne moemo dovoljno rastegnuti da bi nam pruio onu vrstu izvesnosti koju bismo inače hteli da posedujemo. 3inimo najbolje što moemo pod datim okolnostima. 1va opšta mesta nam pokazuju da ne postoji uopšteni odgovor na pitanje kolika treba da bude naša izvesnost pre nego što se upustimo u delanje ili koje mogućnosti neuspeha treba sa sigurnošću da otklonimo pre nego što nešto učinimo. o će se menjati od slučaja do slučaja i u svakom pojedinačnom slučaju zavisiće od toga koliko bi ozbiljan bio neuspeh akcije& koliko je vano da ona uspe u određenom vremenskom roku& kako ona u ovim i drugim pogledima prolazi u odmeravanju sa alternativnim akcijama koje umesto nje mogu biti izvedene i tako dalje. 4oliko god da ovo vai za neke druge akcije& toliko vai i za čin tvrđenja nečega ili tvrđenja da nešto znate ili isključivanja određenih mogućnosti pre nego što tvrdite da nešto znate. 'e postoji uopšteni odgovor na pitanje koje mogućnosti treba da isključimo pre nego što smo nešto utvrdimo ili kaemo da znamo samo po sebi predstavlja nešto što činimo# a to da li ih je poeljno ili razumno preduzimati preko određene tačke mora biti samereno sa poeljnošću ili razumnošću činjenja svih onih drugih stvari koje su nesaglsne sa njima. Praktično je pitanje koliko vremena& snage i dovitljivosti treba da 7J he Principles o" Philosoph<& u
The Philosophical :oks of *escates& edited and translated b< 6. !. 5aldane and K. T. . Toss *7 vols& 'e9 ?ork& /J+& vol ,& str. 7/-77S. 26 .
I. Neis, An Anal!sis o 9no
//H http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
114/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
utrošimo na potvrđivanje i proveravanje naših verovanja& kako bismo s lakoćom utvrdili da bi& u datom slučaju& bilo glupo ili neumesno nastaviti sa pokušajem da se isključi određena mogućnost. o jest& da bi bilo glupo ili neumesno pod datim okolnostima delati na taj način. !umnje ili mogućnosti koje razmatraju "ilozo"i koji se bavi istraivanjem ljudskog znanja& ne smatraju se relevantnim za praktična pitanja koji se tiču toga treba li tvrditi nešto ili reći da nešto da to znate ili pak staviti prigovor nečemu što je neko drugi rekao. 1ne se smatraju relevantnim samo za pitanje da li neko nešto zna - da li je istinito da zna - a ne da li je prikladno ili razumno reći da nešto znamo. A ukoliko je& na primer& mogućnost da sanjamo takva da moramo znati da nije ostvarena da bismo nešto znali o svetu& onda to prosto nećemo znati ako nismo bili u stanju da je isključimo# mada bi moglo biti potpuno neprikladno ili neruzmno u pojedinim situacijama svakodnevnog ivota zahtevati da ta mogućnost bude isključena& pre nego što moemo da kaemo da nešto znamo. Nedan način da izloim kako& po mom mišljenju& skeptički orijentisani "ilozo" shvata svakodnevni ivot kako& po mom mišljenju& skeptički orijentisani "ilozo" shvata svakodnevni ivot u odnosu na svoj epistemološki projekat& sastojao bi se u tome da se nešto podrobinije razmotri sledeća priča adaptirana prema ompson 4larkovom primeru. 7C
Pretpostavite da u ratno doba ljude treba obučiti da identi"ikuju avione& te da oni pohađaju kratak& jednostavan kurs posvećen upoznavanju distinktivnih obeleja različitih aviona& kao i o tome kako da ih prepoznaju. ,z priručnika su& na primer& naučili da je avion tipa 6 ukoliko ima obeleja F& < i 9& a da je tipa > ukoliko ima obeleja F& < i z. Potpuno obučen i obazriv osmatrač neće& kada je na zadatku& reći da je avion >& dok ne otkrije sva tri obeleja F& <& z. Ako je u određenom trenutku samo otkrio F i < & a ne moe da razazna druga obeleja aviona& on ne zna da li je reč o tipu > ili tipu 6. 4ada je utvrdio da takođe ima obeleje z& on moe da saopšti da je avion na nebu tipa >. 3ak bi mogao biti upitan kako zna da je reč o avionu tipa > i odgovoriti f0ato što ima F& <& zf. 1smotrio je avion u vazduhu veoma paljivo& doslvono je sledio uputstva obuke i u pravu je da avion ima obeleja F& <& z. ,zgleda da nema sumnje da on zna da je reč o avionu tipa >. Pretpostavite da& u stvari& postoje neki drugi avioni& recimo tipa K& koji takođe imaju obeleja aviona F& <& z. Polaznicima kursa oni nikada nisu pomenuti& jer bi to prepoznavanje aviona tipa > učinilo suviše teškim# gotovo je nemoguće sa zemlje razlikovati avion tipa > od aviona tipa K. Postupak pojednostavljivanja celog poduhvata time što se avion tipa K ne pominje u priručniku& mogao bi se opravdati činjenicom da ne postoji veliki broj takvih aviona ili time da je samo reč o izviđačkim avionima ili da oni na neki način nisu toliko direktno opasni kao avioni tipa ># te da zbog toga i nije toliko vano da li oni nadleću našu teritoriju. %islim da ćemo& kada dobijemo ovu dodatnu in"ormaciju& smesta uvideti da čak i najobazriviji osmatrač aviona ne zna da je avion koji vidi tipa > i pored toga što zna da poseduje obeleja F& <& z. L svetlu svega onoga što on zna& mogao je biti tipa K. 4ao što nije znao da je avion tipa >& kada je samo otkrio obeleja koja je sada otkrio takođe prisutna kod druge vrste aviona. Tazume se& bilo bi besmisleno reći mu da ne zna# isti dobri razlozi da se 27 -!m(s!n
larke, S-e Ne/asy !A
i #alje.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
115/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
avioni tipa K čak i ne spominju u priručniku i dalje bi vaili. Kovoreći da on ne zna da je avion tipa >& ne bismo kritikovali obavljanje njegovog zadatka# on je u potpunosti i svesno sledio uputstva koja je dobio prilikom obuke. , mi sami ne moramo uopšte mariti za to da li je avion na nebu tipa > ili K# upravo zbog toga što avioni tipa K ne zasluuju da o njima brinemo& priručnik zna da je avion tipa je >.bio ovako napisan. Ali mislim da se ipak mora priznati da osmatrač ne Kovoreći da on ne zna da je avion tipa >& ne poričem da se moe reći da on zna fza sve praktična svrhef. (a li je avion tipa > ili tipa K nije od velike vanosti& zbog toga se u obuci i moglo dopustiti zanemarivanje razlike između ovih aviona. 4ada se sve uzme u obzir& najbolje je drati se stava da se ne povlači razlika između dve vrste aviona prilikom odlučivanja o tome šta se čini i kako da se reaguje na njihovo prisustvo. !hodno tome& ukoliko se posmatra u svetlu doprinosa ratnim aktivnostima& osmatračevo prepoznavanje ne podlee kritici. 3ak bismo mogli da dođemo u iskušenje da kaemo sledeće: f! obzirom na njegovu obuku& on značinjenice da je avion tipa >f ilitipa f1nK& znamislim da je prema njegovom priručniku avion tipa >f. Ali ako znamo o avionima da ne moemo prosto reći f1n zna da je avion tipa >f. 4ada kaem da ne moemo reći da on zna da je avion tipa >& pod tim mislim da priznajemo da to ne bi bilo istinito. Priznajemo da ne zna da je avion tipa >& iako se apsolutno ništa ništa ne bi postiglo ukazivanjem& bilo njemu samom bilo nekome drugome& na njegovo neznanje. 0a sve praktične svrhe& moemo prihvatiti njegov iskaz da on zna da je avion tipa >. %oda bi se moglo reći da on zna-za-sve-praktične-svrhe. 'apokon& u ratu - pa čak i u mirnodopskom svakodnevnom ivotu - postoje mnogo vanije stvari od znanja. %islim da skptički orijentisani "ilozo" vidi naš pooaj u svakodnevnom ivotu kao analogan onome u kojem se nalaze aviona. bezbrojne %ogu postojati veoma za dobri zašto obično ne otklanjamo ili čak osmatrači i ne razmatramo mogućnosti kojerazlozi ipak& strogo govoreći& moramo znati da nisu ostvarene da bismo znali ono što tvrdimo da znamo. >ilozo"sko istraivanje našeg znanja zanima se za to da li je i na koji način tačno da posedujemo znanje# da li su i kako zadovoljeni nuni i dovoljni uslovi da bismo nešto znali o svetu. (ekartov argument je zavisio od pretpostavke da je uslov za naše znanje o bilo kojoj pojedinačnoj stvari o svetu koji nas okruuje taj da znamo da ne sanjamo# i prema tom shvatanju& prihvaćena činjenica da u svakodnevnom ivotu ne zahtevamo da ta mogućnost bude otklonjena& ne pokazuje da je moramo otkloniti da bismo nešto znali o svetu. 1d dobro obučenog osmatrača se ne zahteva da isključi mogućnost da je avion koji vidi sa obelejima F& <& z avion tipa K# ni njegovi učitelji niti njegove kolege to ne zahtevaju. Ali mi uviđamo da je uslov da bi se na osnovu obeleja F& <& z znalo da je avion tipa >& ipak to da se zna da nije K. 3injenice o načinu na koji govorimo i postupcima koje sledimo u svakodnevnom ivotu ne pokazuju da je skeptički orijentisani "ilozo" pogrešno razumeo ili iskrivio prirodu znanja& ukoliko je ovo shvatanje svakodnevne prakse i postupaka ispravno. 1vo je vano istaći. %nogi ljudi su očigledno skloni da misle kako "ilozo" naprosto moa postavljati nova ili viša merila za znanje ili menjati značenje reči fznatif ili neke druge reči& ukoliko smatra da određeni uslov mora biti zadovoljen da bismo nešto mogli znati& a mi u svakodnevnom ivotu ne zahtevamo da taj uslov mora biti ispunjen. Ali to ne mora biti slučaj& ukoliko je naš poloaj u svakodnevnom ivotu sličan poloaju osmatrača aviona. 4ada& kao osobe kojima su poznate činjenice o avionima tipa K& kaemo da obazrivi //B http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
116/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
osmatrač stvarno ne zna da je avion koji vidi tipa >& ne mislim da mu namećemo ili da pronalazimo za sebe neko novo i nerazumno strogo shvatanje znanja. Ako bismo samom osmatraču objasnili situaciju *što svakako ne bi pomoglo ratnim aktivnostima+ i on bi se sloio da nije znao da li je na avion tipa > ili tipa K. Oaš kao što je ranije priznao da samo prisustvo obeleja Fnovim i < nije dovoljnodadačak razreši pitanje F& da& tako Lvideo bi sada uvideo& raspolaući podatkom& ni prisustvo za to bi da mora da preduzme nešto više da bi mogao znati da je reč o avionu tipa >. 3injenica da običan posmatrač aviona ne moe da ništa više da preduzme - da je gotovo ne moguće sa zemlje razlikovati avion tipa > od avion tipa K - ne bi promenila taj sud. !hvatio bi da sa sredstvima koja su mu trenutno dostupna jednostavno ne moe da zna da li je avion na nebu jeste ili nije tipa >. Ali& dolazeći do tog zaključka& on ne bi promenio svoje prvobitno shvatanje znanja. 1n je u tom smislu razumeo reč fznatif i promenio je to shvatanje znanja potpuno razlono i opravdano u pojedinačnim slučajevima& ali& *kao što smo mi sve vreme znali& a on je tek sada uvideo+ on ni u jednom od tih slučajeva nikada nije znao da je avion na nebu tipa >. %islim da "ilozo" koji se bavi istraivanjem ljudskog znanja na ovaj način gleda na odnos između svog zaključka o znanju i toga kako u svakodnevnom ivotu govorimo o znanju. 1bično ne zahtevamo da mogućnost da sanjamo bude isključena& ukoliko nemamo nekog posebnog razloga da mislimo da ona moe biti ostvarena# "ilozo" zahteva da uvek moramo znati da ona nije ostvarena kako bismo išta mogli znati o svetu koji nas okruuje. Ali& po njegovom tumačenju svakodnevnog ivota& tu razliku ne treba objasniti time da on zastupa ili pronalazi takvu koncepciju znanja koja je stroa ili zahtevnija od one koju dele naučnik& pravnik ili običan čovak. 1n tvrdi da u stvari sa svima nama deli jedno isto shvatanje znanja - upravo ono shvtanje koje je delotvorno u svakodnevnom i naučnom ivotu. (a bi pokazao da ne vodi novo ili neobično shvatanje znanja u svoje istraivanje& skeptički orijentisan "ilozo" se po mom mišljenju moe pozvati na okolnost da se& kada nam se predoče razlozi& svi spremno slaemo da bi (ekart trebalo da zna da ne sanja& da bi mogao znati da sedi pored kamina sa listom hartije u svojoj ruci !naga koju osećamo u skeptičkom argumentu kada se po prvi put s njim susretnemo& sama je po sebi dokaz da je shvatanje znanja koje se koristi u argumentu ono isto shvatanje kojim smo sve vreme baratali. Ako se bar napola uverimo da (ekart stvarno mora otkloniti mogućnost da sanja& mislim da nećemo smatrati da je znanje od kojeg se to iziskuje& različito od vrste znanja za koje smatramo da mu teimo i da ga posedujemo u svakodnevnom ivotu. 0bog toga se moe činiti da skeptički argument ugroava naše svakodnevno znanje. L prvi mah smo spremni da na njega reagujemo onako kako bi obazrivi osmatrač aviona reagovao na novosti o avionima tipa K. Lviđamo da& strogo govoreći& moramo biti u stanju da otklonimo mogućnost da sanjamo da bismo išta mogli znati o svetu koji nas okruuje. Tazume se& u nama postoji i jaka sklonost da odbacimo skeptičko rasuđivanje& jer se njime od nas zahteva nešto što radikalno odstupa od onoga što zahtevamo od sebe i od drugih u svakodnevnom ivotu. !keptički "ilozo" ima objašnjenje za tu razliku. Postoji jedinstveno shvatanje znanja koje je prisutno kako u svakodnevnom ivotu tako i u "ilozo"skom istraivanju ljudskog znanja# ali& njime u svakodnevnom ivotu slue naša tvrđenja i naša polaganja prava da nešto znamo& objašnjavaju nam zašto se po pravilu zadovoljavamo sa
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
117/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
slabijim uslovima od onih uslova koje bismo& distancirajući se od tih ciljeva& mogli prihavatiti kao kao potpune uslove za znanje. ! nepristrasne tačke gledišta - kada se samo postavlja pitanje o tome da li nešto znamo - naši interesi i naša tvrđenja u svakodnevnom ivotu pokazuju se kao ineteresi i tvrđenja koji se kreću unutar određenih granica. 1dređene mogućnosti seprihvataju čak i nei zbog razmatraju& a kamolia naša otklanjaju# se bespogovorno toga ne ispituju& tvrđenjaodređene iznosimo pretpostavke i shvatamo tako kao da su ona ograničena na posebna pitanja koja su se eksplicitno postavila. L sklopu ratnih aktivnosti niko nema razloga da dovede u pitanje obazrivog posmtrača da on ne zna da je avion koji vidi tipa >. Lnutar ograničenog raspona mogućosti koje je obučen da razmatra& on je izabrao onu koja je ispravna. Ali mi& s naše nepristrasne tačke gledišta& moemo da vidimo da je njegovo fznanjef svedeno ili ograničeno na taj raspon. 1n je s punom kompetentnošću činio ono što mu je naloeno& ali on u stvari ne zna da je avion na nebu tipa >. Tekao sam da bismo mi& kao osobe kojima su poznate činjenice o avionima tipa K i koje se& stoga& van okvira unutardakojeg kreće osmatrać aviona& rekli da ne znaistih da je avion tipa >.nalaze 'ašu presudu o tome on neseposeduje znanje ne donosimo na on osnovu razloga koje bi osobe& koje se kreću unutar tog okvira& mogle imati da kau istu stvar. 0a osobe koje se kreću unutar osmatračevog okvira& postoji kontrast između slučajeva koje opisuju kao slučajeve znanja& i onih koje opisuju kao slučajeve neznanja. 4ada se avion pojavi na nebu osmatrač bi& npr.& mogao da kae: fNoš uvek ne znam o kojoj vrsti aviona se radi. ,ma obeleje F i <& ali to je sve što mogu da vidim& tako da ne znam da li jeste ili nije >. %ogao bi biti 6f. @ica koja na komandnom mestu iščekuju njegov izveštaj kako bi na osnovu njega delovala& moraće da kau da on još uvek ne zna da li je reč o avionu tipa >. Pošto bolje pogleda i zapazi da avion ima i obeleje z& on više neće sumnjati. fTeč je o >&f kae on& f0nam da je tako. akođe poseduje obeleje z i to isključuje mogućnost da je 6f. sada moe izvestiti komandno mesto da zna da je reč o avionu tipa >& tako da odgovarajuća akcija moe biti preduzeta. 1čigledno je da postoji stvarna razlika između prvobitnog i potonjeg stanja stvari. !ličan kontrast postoji između izveštaja obazrivog posmatrača i izveštaja manje savesnog osmatrača koji zapaa obeleja F i < i prosto nagađa da je verovatno prisutno i obeleje z ili zaključuje& bez daljeg razmišljnja& na osnovu prisustva F i <& da je avion tipa >. , njegove kolege i njegovi nadređeni rekli bi da obazrivi osmatrač zna& a da neobazrivi osmatrač to nije znao kada je samo otkrio F i <& ali ćemo se isto tako sloiti da neobazrivi osmatrač ne zna ono što tvrdi da zna& a da obazrivi osmatrač ne zna da je avion tipa >& čak i kada je otkrio obeleje z. f1n zna da je reč o avionu tipa >f je uvek lano u svetlu činjenica o avionima tipa K i načina na koji osmatrači jedino mogu otkriti stvari o avionima na nebu. 7R
Prema ovom shvatanju& moguće je da jedan potpuno smisaon izraz bude prikladno i opravdano primenjen u određenim situacijama& i da njegova negacija bude podjednako prikladno i opravdano primenjena u nekim drugim situacijama& iako ono što je rečeno u 28 Razme
se, ima:em! tisak #a je (rimer nerealistiki !/ranien. Cek! i &er!&atn! m!/a! t&r#iti #a je a&i!n ti(a B ak! i lete! (!re# nj/a i (r!ita! nazi& na nje/!&!m !k? ili tak! št! i /a !!ri i, rasta&i&iši /a, (r!&eri! nje/!& serijski r!j na Aarik!j #eklara;iji. Cije nem!/:e na taj nain znati #a je #ati a&i!n ti(a B. li !smatrai k!ji s !/ranieni #a sa #aljen!sti /le#aj šta se zi&a na ne, ne m!/ nika#a ni za je#an a&i!n znati #a je ti(a B.
//R http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
118/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
svakoj od ovih ispravnih primena nikada nije istinito. 4ada osobe& koje se kreću unutar nekog ograničenog okvira& u nekoj situaciji kau f1n ne zna da je reč o >f zadovoljeni. 0a sam čin tvrđenja nečega je vano da li je reč o jednoj ili drugoj vrsti situacije. 4ada& kao osobe koje se nalaze izvan ograničenog praktičnog okvira& kaemo da čak i obazrivi osmatrač ne zna da je avion tipa >&razliku naprosto nemamo u vidu istitvrđenja kontrast.da4ada znanja& neu povlačimo između osmatračevog zna poričemo da je reč posedovanje o > i onih slučajeva kojima su zadovoljeni uslovi normalno prikladni za tvrđenje iskaza f1n zna da je reč o >f. 0namo da se radi o slučaju upravo takve vrste# znamo da opravdano govori ono što kae. 'aše osnove za poricanje znanja su različite. %i pravimo razliku između njegovog poloaja i poloaja u kojem su zadovoljeni uslovi za znanje - zadovoljeni uslovi za istinitost iskaza f1n zna da je reč o >f. Ali činjenica da se naši razlozi za ono što je tvrdio razlikuju od razloga koji su dostupni govornim licima koja se nalaze unutar ograničenog polja delovanja& ne pokazuje da je pojam znanja koji mi koristimo različit od njihovog pojma znanja. 4ada& u svom *opravdanom+ neznanju& misle da su u slučaju obazrivog osmatrača u stvari zadovoljeni svi uslovi za unanje& oni pod iskazom f1n zna da je reč o >f. !vako ko se kreće unutar tog praktičnog okavira& biće svestan te razlike između znanja i neznanja. %islim da bi skeptički orijentisani "ilozo" na ovaj način odgovorio na svaki argument koji bi& polazeći od premise da se svaki od izraza& u paru izraza ! i ne-! smisleno primenjuje u različitim situacijama& došao da zaključka da i ! i ne-! moraju biti ponekad biti istinito primenjeni na takve situacije. 1vaj fargument koji se poziva na paradigmatični slučaj primenef bio je kratko vreme u modi na vrhuncu lingvističke "ilozo"ije tokom pedesetih godina. ,zgleda da se na neki argument te vrste oslanja 1stinovo retoričko pitanje: f4ako bismo umeli da upotrebljavamo i suprotstavljamo reči fjavaf i fsanf na uobičajeni način& ako ne bi postojali prihvaćeni postupci pomoću kojih moemo& u pojedinim situacijama& ustanoviti da ne sanjamoIf. 'o& argument nije odriv& jer ne uzima u obzir činjenice o tome kako i zašto izraze koje upotrebljavamo primenjujemo na različite vrste situacija. %ogu postojati stvarne i lako prepoznatljive razlike između dve vrste situacija# i neki izraz ili njegovu negaciju& moemo primeniti na neku situaciju upravo na osnovu takvih prepoznatljivih obeleja. %eđuitm& ako nam neke široko rasprostranjene& ali ne ispitane pretpostavke omogućuju ili nas upućuju da tako postupamo# ili& ako deluju određena ograničenja koja svode naše zanimanje samo na povlačenje pojedinačne razlike između dve vrste situacija& onda ne sledi da je razlika koju povlačimo& u stvari razlika između istinite i neistinite primena izraza ! na datu situaciju& mada ćemo obeleiti stvarnu razliku između situacije na koju primenjujemo ! i one na koju primenjujemo ne-!. ,skaz f1n zna da je reč o >f bio je prikladno primenjen na osmatrače aviona u situacijama koje su se jasno razlikovale od onih u kojima je ispravnno bio primenjen iskaz f1n ne zna da je reč o >f. Ali razlika koja je& unutar tog okvira& bila povučena između te dve vrste situacija& nije bila razlika između znanja i neznanja. 3ak je i u prvoj vrsti situacija bilo lano ono što je obazrivi osmatrač rekao. f1n zna da je reč o >f nije nikada istinito pod opisanim uslovima. Lkoliko bi se& uopštenije gledano& sticanje i procenjivanje znanja u svakodnevnom ivotu odvijali pod sličnim skupom praktičnih stega ili ograničenja& čini se kao da bi bilo moguće da ništa ne znamo o svetu koji nas okruuje& uprkos tome što dosledno sledimo uobičajene postupke i što naša tvrđenja da posedujemo znanje često nisu podlona kritici. Oar
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
119/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
se sledeće moe reći& nijedan oprečan& antiskeptički zaključak ne moe se izvesti samo iz činjenice da izraze fNa znam... f& f1n zna... f. itd& upotrebljavamo na uobičajeni način. !keptički zaključak bi se tada mogao čvrsto braniti od svakog prigovora koji ima za cilj da pokae da im tim zaključkom iskrivljuju značenja samih reči kojima je "ormulisan& budući da se on kosi sa oočiglednim o tome kakotakvom se te reči uobičajeno upotrebljavaju. !vedočanstvo upotrebi tihčinjenicama reči ne bi išlo u prilog zaključku o njihovom značenju& prema onom shvatanju odnosa između značenja i upotrebe neke reči koje sam ja pokušao da razotkrijem. 7
Oranio sam septički zaključak od određene vrste napada da bih došao u poloaj da otkrijem kako skeptički orijentisani "ilozo" shvata svakodnevni ivot i svakodnevna tvrđenja koja na njemu počivaju. 'a ta tvrđenja on gleda kao na tvređnja koja su u izvesnom pogledu ograničena u odnosu na uslove koje& s nepristrasne tačke gledišta& svi prihvatamo kao potpune uslove za istinitost tih tvrđenja. !toga se sada postavlja pitanje da li je to shvatanje ispravno ili& štaviše& uopšte razumljivo.osećaćemo Po mom mišljenju& da uviđamo na koji način bi ono opravadalo skepticizam& da ono nekada moepočnemo biti ispravno. Ločavamo da to shvatanje mora na neki način biti odbačeno& ukoliko elimo da pokaemo kako i zašto nije uvek potrebno otkloniti mogućnost da sanjamo da bismo nešto znali o svetu koji nas okruuje. ako bismo počeli da objašnjavamo ono što& po mom osećanju& pretstavlja dubinu i značaj skeptičkog rasuđivanja. Tazumevanje tog rasuđivanja se moda ne bi samo svodilo na odlučivanja o tome da li neko nešto zna u nekom pojedinačnom slučaju& pa čak ni o tome da li iko išta zna o svetu koji nas okruuje. L pitanju bi bio celokupan način na koji mislimo o sebi i o našim postupcima u svakodnevnom ivotu& a moda čak i sama mogućnost da na neki 29 %iter
n/er s (ra&!m (!#&lai znaaj !&e razlike s&!j!j !#rani ske(ti;izma. n iz#&aja klas termina k!je nazi&a Sa(s!ltnim terminimaS termini ka! št! s Siti ra&anS i Siti (razanS, za k!je je karakteristin! #a se mn!/im slaje&ima (rikla#n! (!trelja&aj, ma#a nika#a nis #!sl!&n! istiniti ni za je#nn st&ar na k!j se (rimenjj. %!kazje se #a t! nije (re(reka #a tak&e termine (!trelja&am! na !iajeni nain. %rema n/er, ist! se m!Ee re:i i za termin Siz&esn!stS, a (!št! znanje im(li;ira iz&esn!st, tak!'e i za termin SznatiS. Caša (!trea tak&i- termina je st!/a sa/lasna sa #!sl!&n!m istinit!š: ske(ti;izma. a nek!lik! (!t(nij &erzij !&e (r!;ene i kritike, &i#i m!j (rikaz knji/e %. =n/er, 7)norance: a 8ase or cepticism MA!r#, 1975 -e L!rnal !A %-il!s!(-y, 1977. ra/anje za tanim iz&!r!m jezike ne!in!sti ili ne(rikla#n!sti, ka! i razlik!&anje izme' znaenja i (!tree neke rei, na k!je se n/er i ja !slanjam!, ini !sn!& An#amentalne kritike lin/&istike @l!z!@je i /eneralne te!rije jezika i k!mnika;ije znaajn!m #el +. %. Grajsa, k!jem mn!/! #/jem za m!ja razmišljnja ! !&im i #r/im temama. "i#i +. %. Gri;e, S-e asal -e!ry !A %er;e(ti!nS, -e rist!telian
/7S http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
120/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
nepristrasan način sebe same razumemo. Prema ovom shvatanju epistemologije& ne radi se samo o pitanju šta je znanje& odnosno o pitanju da li i kako nešto znamo. 3ini mi se da ona ideja o tome šta smo mi i kakav je naš odnos prema svetu& na kojoj počiva skeptičko rasuđivanje& ima iskonsku snagu i da nije lako napustiti. (ok god bude predstavljala iole prihvatljiv način razmišljanja& imaćemo utisak da se skeptički zaključak moe odbraniti od napada. 'astojeći da izrazimo tu ideju& prirodno ćemo se osloniti na nešto što nam se čini da su samo puka opšta mesta. Ako je to slučaj& neće biti lako izbeći skepticizam tako što će se odbaciti staro shvatanje& budući da bi to podrazumevalo poricanje očiglednih istina. Lkoliko elimo da na najjednostavniji način izloimo ideju koja lei u pozadini našeg zanimanja za znanje& reći ćemo da svet oko nas& za koji tvrdimo da ga znamo ili u to verujemo. Teč je o objektivnom svetu. Tazume se& dobar deo sveta za koji tvrdimo da ga znamo postojao je& u stvari& mnogo pre nego što smo se mi pojavili& a deo tog sveta će postojati i posle našeg nestanka. L mnogim slučajevima ono što verujemo ili što mislimo da znamo o svetu ne mora biti& da bi bilo istinito& predmet bilo ičijeg znanja ili verovanja. Ako& na primer& verujem da u A"rici postoji planina koja je preko JSSS metara visoka& istinitost ili lanost ovoga u šta verujem isključivo će zavisiti od veličina planina u A"rici. (a li iko nešto zna ili nešto veruje ili ima razloga da išta nagađa o ovim planinama& ne čini deo onoga što verujem kada verujem da postoji planina koja je preko JSSS metara visoka. Ako ne znam šta da verujem i pitam se ili sam radoznao u pogledu toga da li u A"rici uopšte ima planina viših od JSSS metara& za moje pitanje postoji odgovor koji je potpuno nezavisan od toga da li iko bilo šta ili bilo šta veruje ili je u poloaju da bilo šta tvrdi. 1dgovor je potpuno nezavisan od toga da litiće bilosekoje ljudsko ili neko drugo ivo stvorenje postojalo. 1no što pitam ili on što ću verovati samo nadmorske visine određenih planina. Tazume se& ne bi verovao& niti čak razumeo& ono u šta sada verujem& da ljudi nisu postojali i da nisu došli do toga da nešto tvrde i da nešto znaju. Ali ono u šta verujem ili što razumem - naime& da u A"rici postoji planina koja je preko JSSS. metara visoka - ne zahteva bilo šta te vrste& da bi bilo istinito. 'ijedan stav o tome šta je tačno mislio& te shodno tome nikakvo objašnjenje značenja iskaza fu A"rici postoji planina koja je preko JSSS. metara visokaf neće uključivati bilo šta o ljudskim bićima ili ljudskom znanju ili ljudskoj misli. A posebno neće uključivati nešto o tome da li znamo ili moemo znati da je ta rečenica istinita& niti išta o na tome moebića ili se u određenim okolnostima tvrdi. ime se uvelo ne bitno pozivanje ljudska ili ona ljudsko znanje u iskaz koji se isključivo tičebine-ljudskog sveta. Pokušavam da izrazim jednu misao o nezavisnosti sveta# jedno shvatanje ideje da svet postoji sasvim nezavisno od ljudskog znanja ili verovanja& a reč je o ideji koju& po mom mišljenju svi razumemo. L njoj je sadrana zamisao o objektivnom postojanju o tome da stvari postoje na određeni način bez obzira na to da li na bilo koga deluju da li je bilo ko zainteresovan za njih& da li išta zna ili ne zna o njima& da li išta veruje ili ne veruje o njima. 3ini se da u samoj ovoj zamisli nema ničeg čime bi se impliciralo da je znanje ili razlono verovanje o objektivnom svetu nemoguće ili čime bi se impliciralo da ono što moemo otkriti ili znati'aprotiv. o stvarima jeste iliza uvek mora biti& unekolikodarazličito od tako objektivnog sveta. ragajući znanjem& pokušavamo otkrijemo istinu&shvaćenog da ustanovimo kakav
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
121/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
je svet u ovom ili onom pogledu. Ne li osumnjičeni te noći bio u 4livlenduI Pospešuje li boravak u suvim prostorijama prehladuI Postoji li u A"rici planina viša od JSSS metaraI L svakom od ovih slučajeva& elimo da otkrijemo istinu& da otkrijemo kako stvari objektivno stoje. 1no čemu teimo i što moda tvrdimo da znamo jeste objektivna istina ili neistina o iskazučemu kakav je na iprimer fL A"rici postoji jedna planina koja što je preko JSSS metara visoka.f 1no teimo što moda tvrdimo da znamo jeste nešto vai sasvim nezavisno od toga da li ga znamo ili da li smo u poloaju da ga razlono tvrdimo. L tome se sastoji samo ideja objektivnosti. %noge stvari o kojima se pitamo ili u koje verujemo ili koje elimo da znamo tiču se ljudskog znanja& verovanja ili rasuđvanja. Pitamo se da li iko zna ili ima dobre razloge da veruje kako boravak u suvim prostorija pospešuje prehladu# a ako dobijemo potvrdan odgovor pitaćemo se kako to zna ili koje razloge ima za to verovanje. Derujemo da se danas mnogo više zna o svojstvu materije nego što se znalo pre dve stotine godina. Derujemo da su nam uzročnici još uvek nepoznati. o čemu u ovim slučajevima pitamo ili o u šta verujemo ili štoraka tvrdimo da znamo tiče se1no ljudskih bića&seljudskog znanja i ljudske misli. su pitanja ili tvrđenja onome što bismo mogli nazvati ljudskim svetom& nasuprot ne-ljudskog dela sveta koji bi bio onakav kakav jeste bez obzira na postojanje ili ne postojanje ljudskih stvorenja ili na to da su se ona ponašala ili nisu ponašala na određene načine. %islim da čak i u ovom slučaju& kada je reč o znanju i drugim ljudskim institucijama& na isti način shvatamo objektivnost. ^elimo da znamo da li je objektivno istinito da neko zna ili ima dobre razloge da veruje kako boravak u suvim prostorijama pospešuje prehladu. Kovoreći da su nam uzročnici raka još uvek nepoznati& smatramo da iznosimo stav o sadašnjem stanju ljudskog i mislimo da senezavisno ljudsko znanje u onom kojem se nalazi u odnosu na znanja uzročnike raka& sasvim od toganalazi da li mi to sadastanju znamou ili smo u poloaju da razlono tvrdimo. Tazume se& mi tvrdimo ono što tvrdimo o sadašnjem stanju ljudskog znanja zbog toga što verujemo da znamo ili što imamo dobre razloge da tvrdimo& da niko ne zna uzročnike raka# ali samu okolnost da se nalazimo u poloaju da to tvrdimo ne smatramo delom onoga što znamo ili što tvrdimo kad kaemo da niko ne zna uzročnike raka. Dećina činjenica u ljudskom znanju i verovanjima su u tom pogledu onoliko objektivne i nezavisne od bilo čijeg znanja koliko su to i činjenice o planinama u A"rici. Lkoliko okolnost da u sadašnjem trenutku ne znamo uzročnike raka predstavlja objektivnu činjenicu& iznoseći je ili tvrdeći da je znam iznosim ili tvrdim da znam objektivnu činjenicu o ljudskom znanju. A ako pokušam da otkrijem da li iko zna da postoji bilo kakva veza između suvog vazduha i obične prehlade& pokušaću da utvrdim koje činjenice stvarno pretstavljaju objektivne činjenice o tom aspektu ljudskog znanja. Lkoliko sam kaem da nešto znam ili se pitam da to znam& ono što kaem ili ono o čemu se pitam biće& posmatra li se iz gornje perspektive& istinito ili neistinito zavisno od datog stanja mog znanja u odnosu na tu stvar. (akle& kada se pitam da li stvarno znam da je očevidac bio u 4livlendu te noći ili kada se (ekart pita da li zna da sedi pored kamina dreći list hartije u ruci& mi istraujemo dato stanje našeg sopstvenog znanja u odnosu na stvar o kojoj se pitamo. 'astojimo da na odreeni način razumemo naše stanje ili naš odnos prema činjenicama - tragamo za onim što bi se moglo nazvati objektivnim razumevanjem našeg poloaja. (a li neko *pa čak i mi sami+ nešto zna& u tom je smislu onoliko objektivna /77 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
122/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
činjenica koliko je objektivna i činjenica da u A"rici postoji jedna planina određene visine# mi& pak& teimo da saznamo da li to objektivno stanje stvari postoji ili ne postoji& a pored toga moda i da nekako razumemo na koji način su zadovoljeni nuni i dovoljni uslovi za njegovo postojanje. Lpravo na ovaj način razumemo poloaj osmatrača aviona. 4ada obazrivi osmatrač kae f1naj avion je tipa >f on govori samo nešto o identitetu aviona na nebu - nešto što bi bilo istinito ili lano bez obzira na to da li bilo koji osmatrač gleda ili ne gleda u nebo. A kad kae f0nam da je reč o avionu tipa >f on govori nešto o svom odnosu prema toj objektivnoj činjenici. 1slonio se na priručnik i na svoje posmatranje aviona& da bi došao u poloaj u kojem se trenutno nalazi# ali& govoreći da zna da je reč o avionu tipa >& on ništa ne govori o priručniku ili svaki avion koji ima ta obeleja F& <& z& te da on zna da je prema priručniku svaki avion koji ima ta obeleja. Ali kada kae f0nam da je reč o avionu tipa >f on ne tvrdi samo f0nam da ima obeleja F& <& zf i f0nam da je prema priručniku to avion tipa >.f 0namo da obazrivi osmatrač ne zna da je avion koji vidi na nebu tipa >. Ali se moemo sloiti da on zna da je prema priručniku to avion tipa >. (akle& pitanje o tome da li on zna o kojoj je vrsti aviona reč nije isto kao pitanje o tome da li on zna o kom tipu aviona se& prema priručniku& radi. 1čekujemo da bi re"leksivno orijentisani osmatrač aviona u trenucima slobodnog vremena mogao biti svestan ove razlike& upravo onako kao što smo je i mi svesni. Tazume se& verujući u ono što mu je rečeno tokom obuke& misliće da ta dva pitanja imaju isti odgovor. Ali& pitajući sebe kako zna koje je vrste aviona lete po nebu& uvideo bi da raspolae samo priručnikom i svojim osmatranjima& te bi se sloio da ne bi znao sve što sada misli da zna& ukoliko bi priručnik u ponečemu bio netačan. 1va misao ne mora biti relevantna za ratne aktivnosti& budućikoji da znanje istina jedine vrednosti u ratno doba. Ali misli da bilo zna da su neki avioni lete na ili nebu tipanisu >& pozvaće se na tačnost priručnika daako bi objasnio& sabi bilo drugima& kako poseduje to znanje. Prema našoj priči& ova pretpostavka nije istinita i upravo zbog toga što znamo da priručnik nije tačan& mi zanmo da on ne zna da se na nebu nalazi avion tipa >. 'o čak i kada bi pretpostavka o tačnosti priručnika bila istinita& osmatrač sklon re"leksiji uvideo bi kako je neophodno da ona bude istinita da bi on mogao& na način koji je njemu dostupan& znati koje vrste aviona lete na nebu. ačnost ili netačnost priručnoka je sama po sebi jedna objektivna činjenica. L datom slučaju mi& kao spoljni posmatrači& znamo da on nije tačan. 1smatrač koji se oslanja na priručnik on moe da vidi sedau je objektivna tačnost priručnika suštinskogsmatra značajagazatačnim# njegovoi znanje. 'alazimo poloaju u kojem se on ne nalaziod u odnosu na jednu od činjenica koja je od suštinskog značaja za njegovo posedovanje znanja. !toga se nalazimo u boljem poloaju da odredimo da li je objektivno istinit ili neistinit iskaz f1n zna da je avion tipa >f. 1smatrač sklon re"leksiji smatra da je iskaz istinit i misli da moe da objasni kako je njegovo znanje moguće. Lkoliko bi mu palo na pamet da priručnik moda nije tačan mogao bi& čak i bez naše pomoći& da vidi da se nije nalazilo u najboljem mogućem poloaju da objasni svoje tobnje znanje. Lvideo bi da bi proverom pouzdanosti priručnika došao u bolji poloaj da odredi da li je objektivno istinito ono što kae kada izriče iskaz f0nam da je reč o avionu tipa >f. 1va provera bi mu pruila objektivniji uvid u njegov sopstveni poloaj.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
123/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
'ačin na koji skeptički orijentisani "ilozo" shvata naš poloaj& kao i svoju tenju da ga razume& odgovara shvatanju koje re"leksivno orijentisani osmatrač ima o sopstvenom poloaju i tenji da ga razume. Teč je o tenji za objektivnim i nepristrasnim razumevanjem i objašnjenjem poloaja u kojem se objektivno nalazimo. 1no što se vidi kao istinito s nepristrasne& fspoljnef tačke gledišta&fizunutraf& ne mora odgovarati onome konteksta što smatramo da je istina našem poloaju kada ga razmatramo unutar praktičnog koji našim rečimao daje njihov socijalni smisao. Prema "ilozo"skom skepticizmu& ove dve perspektive se ne podudaraju# nikada ne znamo ništa o svetu koji nas okruuje& uprkos tome što stotinu puta tokom dana kaemo ili pretpostavljamo da nešto znamo. %islim da odista delimo shvatanje po kome svet postoji na određni način sasvim nezavisno od toga da li neko to zna ili u to veruje ili o tome govori. !matram da "ilozo"ski problem o postojanju spoljašnjeg sveta upravo izvire iz ovakvog shvatanja objektivnog sveta ili naše iz elje& izraene u okvirima tog shvatanja& da na određeni način razumemo naš odnos prema takvom svetu. da opišem to shvatanje& se samo nasvet opšta mesta koja bismo svi Pokušavajući prihvatili# samo na generalnu ideju o oslanjao tome štasam je objektivni ili objektivno stanje stvari& a ne na speci"ična verovanja o svetu koja trenutno imamo. Ako ta opšta mesta o objektivnosti odista izraavaju ono shvatanje o svetu i o našem odnosu prema njemu na koje se skeptički orijentisani "ilozo" oslanja i ako je ispravan moj stav da se skepticizam moe izbeći samo ako se to shvatanje odbaci& izgleda da ćemo morati da poreknemo opšte istine koje svi prihvatamo& ukoliko elimo da izbegnemo skepticizam. Derujem da se to ponekad dešavalo u "iozo"iji. 'o moda opšta mesta na koja sam se pozivao& ukoliko su stvarno neosporna& ne izraavaju u potpunosti shvatanje objektivnosti na kojetako se "ilozo" oslanja u svom skeptičkom rasuđivanju. %odai svakodnevnog se ona mogu ivota protumačiti da ne izraavaju nikakvo "ilozo"sko shvatanje& te na taj način ne geberišu ili ne pogoršavaju "ilozo"ski problem o postojanju spoljašnjeg sveta. !ada ellim da ispitam nekoliko različitih načina na koje se moe misliti da je tako nešto istinito. 1ni& u stvari& predstavljaju različite načine pokušaja da se objasni na šta se "ilozo"ski problem o postojanju spoljšnjeg sveta svodi.
IZMEĐU O5IČNOG I #I$OZO#SKOG SKEPTI%IZMA 9!van $azv!"8S
,straujući znanje& "ilozo"i su po pravilu tragali za opštim opravdanjem i zasnivanjem našeg empiijskog znanja. L tom nastojanju pre ili kasnije suočavali su se sa skepticizmom kao preprekom. 1dmah moramo istaći da ćemo o skepticizmu ovde govoriti pre kao o stavu& nego kao o "ilozo"skom gledištu. 8/ L pitanju je stav koji počiva na sumnji. ako shvaćen& 30
&aj ra# ra'en je !k&ir (r!jekta %epticism an# 9no
/7H http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
124/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
skepticizam nije rezervisan samo za "ilozo"e# moemo se ponašati kao skeptici kako u običnom ivotu& tako i u "ilozo"iji. %eđutim& pošto se i u epistemičkom kontekstu zahteva poštovanje određenih standarda racionalnosti& od stava sumnje se takođe očekuje da počiva na odgovarajućim argumentima. o je zahtev koji podjednako vai kako u uobičajenom tako i u "ilozo"skom Pitanjeima kojim ćemo sei snagu. u ovom1d članku bavitinau tostvari se svodi da li taj zahtev kontekstu. u oba konteksta isti sadraj odgovora pitanje zavisina datoli će "ilozo"ski skepticizam na osnovu svojih argumenata moći da zaključke do kojih dolazi uopšti i prenese na kontekst svakodnevnih saznajnih tvrđenja& što bi bio ključni korak u izgradnji skepticizma kao "ilozo"ske pozicije. 'ajbolji primer za istraivanje znanja u vidu dijaloga sa skepticizmom nalazimo u (ekartovom projektu čistog istraivanja znanja$87. 4ao što nam je poznato& (ekart je pitanje o mogućnosti znanja postavio i na njega odgovorio suočavajući nas prvo sa radikalnom "ilozo"skom sumnjom koja& oslanjajući se na speci"ične skeptičke argumente& naizgled ugroava sve naše znanje. 0aista& u Pvoj meditaciji nailazimo na snaan i gotovo obeshrabrujući skeptički izazov koji u korenu uzdrmava naše uobičajeno uverenje da mnogo toga u običnom ivotu& posebno u nauci& znamo. Pred epistemologe koji nastoje da opravdaju i zasnuju naše empirijsko znanje ovaj izazov je postavio gotovo nepremostivi zadatak da se otklone skeptički argumenti i pokae da li je i kako je uopšte moguće imati bilo kakvo znanje. %otive i ciljeve "ilozo"skog skepticizma nije teško uočiti& ali to ne vai i za utvrđivanje njegovih pravih izvora. ta skeptiku omogućuje da sa prividnom lakoćom& kakvu nam (ekart demonstrira na tek nekoliko stranica Pve meditacije& dođe do zaključaka toliko pogubnih po celokupna naša saznajna nastojanja_ 'aravno& mi pojam znanja koristimo u jednom spletu uzajamno povezanih i me- đuzavisnih pojmova koji tvore svojevrsnu pojmovnu mreu: osim njemu nepo- sredno srodnih& u celini ili preteno epistemičkih pojmova kao što su izvesnost& nepogrešivost& opravdanost& razlozi za sumnju i sl.& tu su još pojmovi predmeta saznanja *na prvom mestu pojam spoljašnjeg& "izičkog sveta+& verovanja& istine i dr. %noge prećutne ili eksplicitne pretpostavke koje delimo u pogledu značenja ovih pojmova i njihove uzajamne veze& kao i u pogledu uslova njihove primene& u svetlu zaključaka do kojih skeptik dolazi izgledaju sporne. Lsled toga će se i većina pokušaja odgovora na skeptičke argumente kretati u smeru odbacivanja ili izmene onih pretpostavki u kojima se sagledava glavni izvor skepticizma. 4oje vode su to pretpostavke(ve u okviru shvatanja znanja koje naizgled neminovno u skepticizam_ osnovnetradicionalnog su: */+ 0nanje zahteva izvesnost . L najjačem obliku ova pretpostavka je bila izraena upravo kod (ekarta koji se u preispitivanju epistemičkog statusa svojih verovanja rukovodio geslom da bi se trebalo uzdrati od prihvatanja svakog onog iskaza u čiju istinitost se i najmanje moe sumnjati. (rugim rečima& (ekart je polazio od na prvi pogled sasvim prirodnog zahteva da je za znanje bilo kog iskaza neophodno otkloniti mogućnost pogreške. 4ao što primećuje Dilijams& dekartovsko traganje za istinom i znanjem se upravo zato i 32
ak! /a nazi&a )ernar# "ilijams *illiams, )., Descartes: he Project o Pure 7nuir! , +arm!n#s!rt- %en/in )!!ks, 1978. !# nas je (re&e#en! i !ja&ljen! #r/! (!/la&lje !&e knji/e, (!# nasl!&!m HDekart %r!jekat ist!/ istraEi&anja, %!/la&lje 2 %r!jekatJ as!(is Theoria 4, 1995.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
125/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
pretvara u traganje za izvesnošću: iz perspektive čistog istraivanja znanja& u kojoj se posvećujemo isklju4ivo traganju za istinom& racionalno je tragati za metodom čija ispravna primena jemči istinu$& što znači da verovanja koja taj metod generiše moraju biti izvesna$.88 *7+ 0nanje iziskuje acionalnost veovanja. Prema tradicionalnom shvatanju znanja& dolazak se doda istine ne bi smeoLpravo biti slučajan& koja metodom su kandidati za znanje zahteva su opravdana. zato i odnosno& jeste vanooddaverovanja raspolaemo dolaenja do istine. (olazak do istine neće biti slučajan jedino primenom metoda koji prua svedočanstvo ili razloge u svetlu kojih je istinitost dobijenog verovanja ako ne zajemčena onda bar u odgovarajućem stepenu verovatna. 1sim njih& tu su još i prateće pretpostavke: *8+ )ealisti4ko shvatanje spoljašnjeg sveta i značenja iskaza pomoću kojih taj svet opisujemo. Prema ovom shvatanju& svet "izičkih objekata i uslovi istinitosti indikativnih iskaza nisu zavisni od nas kao saznajnih subjekata i od našeg epistemičkog poloaja. ! obzirom na karakter sveta i konstituciju našeg saznajnog sklopa& u osnovi našeg empirijskog znanja su opaajna verovanja koja počivaju na čulnom svedočanstvu kao rezultatu uzročnog delovanja "izičkih objekata na naša čula. ,pak& to da li stvari postoje i koja svojstva imaju& kao i to da li su naši iskazi o njima tačni ili ne& po realističkoj pretpostavci ne zavisi od toga da li ih opaamo ili bilo šta o njima verujemo i tvrdimo. *H+ Epistemološki ealizam& odnosno pretpostavka da se verovanja u pogledu svog epistemičkog statusa mogu podeliti u prirodne vrste o kojima je onda moguće izvoditi epistemičke generalizacije. , u empirizmu i u racionalizmu je bilo uobičajeno vršiti epistemičku klasi"ikaciju verovanja na osnovu neke druge njihove klasi"ikacije& na primer& po poreklu ili po sadraju. ako se& recimo& verovanja koja proističu iz opaanja smatraju pogrešivim& dok se verovanja koja proističu iz introspekcije *čiji je sadraj ograničen na unutrašnje iskustvo+ smatraju nepogrešivim# u oba slučaja odgovarajuće epistemičko svojstvo genera- lizovano je na čitavu klasu verovanja. *J+ -ntenalisti4ka petpostavka& odnosno zahtev da su razlozi na kojima verovanje počiva kognitivno dostupni subjektu. 1va pretpostavka je naizgled u očiglednoj vezi sa karakterom svedočanstva na kojem temeljimo svoja verovanja o spoljašnjem svetu: to svedočanstvo je u osnovi čulno& tačnije& bez obzira što su njegovi uzroci po pretpostavci u spoljašnjim& "izičkim objektima& ono predstavlja sadraj subjektivnog čulnog iskustva. L svom najjačem obliku& takodje kod (ekarta& internalistička pretpostavka se tiče znanja i pred subjektapodrazumeva postavlja jedan zahtev: insistiranje izvesnosti pogreške& kao nunom uslovu da za znanje da veoma subjektjak mora da otkloni svakunamogućnost odnosno& mora da zna da zna. *B+ Pretpostavka o deduktivnoj zatvoenosti znanja. !imbolički& pretpo- stavka se moe predstaviti na sledeći način: *0 sp = 0 s* p implicira ;++ implicira 0 sp što bi u običnom jeziku značilo: Ako neka osoba s zna p i ako zna da p implicira ;& onda ta osoba zna ;. 4ao što vidimo& reč je o tome da se znanje prenosi sa antecedensa preko implikacije prenosi na imlicirane iskaze *konsekvense+. Pravilo modus ponens& koje u logici obezbedjuje 33
"ilijams, )., Theoria 4, 1995, str. 1978.
/7B http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
126/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
deduktivnu zatvorenost istine& u saznajnom kontekstu osigurava i prenošenje epistemičkih svojstava kao što je znanje *a prema tradicionalnoj koncepciji i opravdanje+. Lostalo& to predstavlja jedan od uobičajenih modela razvitka i proširivanja znanja: od istina koje su saznate& uočavanjem odgovarajućih implikacija& saznajemo da su istiniti i implicirani iskazi. radicionalno shvatanje znanja koje u sebe uključuje ove pretpostavke prosto priziva skepticizam. >ilozo"ski skeptik će to iskoristiti tako što će& konstruisanjem odgovarajućih argumenata& nastojati da pokae kako nas ova koncepcija& mada neočekivano& neminovno dovodi do toga da nikada ništa ne moemo znati. L osnovi& skeptikova strategija će biti sledeća. ! obzirom na */+& on će za svako naše saznajno tvrđenje tipa 0nam da p$ konstruisati razlog za sumnju T pomoću kojeg ukazuje na mogućnost pogreške. Tazlog za sumnju izraavaće u stvari neku alternativu ; koja je nesaglasna sa našim znanjem p& alternativu koja bi& ukoliko bi bila aktualizovana& ugrozila naše znanje p. 'ajočigledniji način na koji bi se to pokazalo uključuje pozivanje na princip deduktivne zatvorenosti znanja *B+: konstruiše se takvo ; da bi& po modus ponens
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
127/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
nesumnjivo istinito pojedinačno verovanje o spoljašnjem svetu *još manje skup takvih verovanja+. 1n je uviđao da empirijsko znanje nije ugroeno prostom mogućnošću pogreške.Apsolutno nepogrešivih empirijskih verovanja nema# ako bismo za njima tragali& to bi traganje unapred bilo osuđeno na neuspeh& a skeptik bi nedvosmisleno i lako trijum"ovao.
(ekart semoe u stvari nadaodonečem drugom: da se čijom paljivim i sistematskim sprovođenjem projekta dospeti pouzdanih metoda primenom bi se mogla osigurati opravdanost naših verovanja o spoljašnjem svetu. 4orišćenjem nekog takvog metoda u obrazovanju empirijskih verovanja postigli bismo to da& ukoliko su ona u izvesnim okolnostima istinita& onda njihova istinitost ne bi bila slučajna upravo zahvaljujući tome što smo do njih došli tim metodom. ! obzirom na način na koji stičemo znanje o spoljašnjem svetu i ulogu koju pri tom igra subjektivno čulno svedočanstvo& od kojeg se očekuje da prua verodostojne in"ormacije o objektima i njihovim osobinama& postavlja se pitanje koje je od presudne vanosti kako u svetlu tradicionalne de"inicije znanja *pre svega uslova opravdanosti+ tako i u svetlu skeptičkog izazova: kako moemo da bilo šta znamo o spoljašnjem& nezavisno postojećem objektivnom svetu ako se prilikom opravdavanja svojih verovanja o njemu oslanjamo isključivo na subjektivno čulno svedočanstvo_ (rugim rečima& moe li ovo svedočanstvo da ispuni& bar u epistemički povoljnim okolnostima& ono što se od njega u tradicionalnoj de"iniciji znanja trai: da adekvatno opravda odgovarajuća verovanja o spolja- šnjem svetu i postigne to da ona& kada su istinita& u epistemički relevantnom smislu nisu slučajno istinita_ %noge savremene rasprave kako u vezi sa skeptičkim argumentima tako i u vezi sa takozvanim getijeovskim primerima *usmerenim protiv de"inicije znanja kao istinitog opravdanog verovanja8H+& pokazuju kako baš ono što podstiče na uključivanje uslova opravdanosti u de"iniciju znanja ) potreba da se otkloni slučajnost istinitosti verovanja ) u isti mah upućuje i na jednu skrivenu tenziju u tradicionalnoj de"iniciji znanja. Teč je o tenziji između pretpostavljene objektivnosti istine *eksternalističke komponente znanja+ i subjektivnosti opravdanja verovanja *internalističke komponente znanja+. 0ahvaljujući toj unutrašnjoj tenziji znanje& bar tradicionalno shvaćeno& podjednako priziva i skeptičke argumente i getijeovske protivprimere. !vakako da nam je u znanju stalo do obe komponente. 'aime& mi od čula očekujemo da nam pruaju pouzdane in"ormacije o "izičkom svetu i osiguraju da veza između opravdanja i istine ne bude slučajna. Lkazujući na to da čulno svedočanstvo& ma koliko bilo uverljivo& nije u stanju da isključi moguće alternative ili getijeovske slučajeve& argumenti getijeovski protivprimeri se slaui uistine& konstataciji da veza između dve skeptički komponente našeg i znanja& opravdanog verovanja sadri neotklonjivi element slučajnosti. Tazlika između getijeovskih protivprimera i skeptičkih argumenata je u tome što se prvi dre aktualne situacije& otkrivajući da se u načinu na koji je subjekt došao do istinitog verovanja zbilo nešto što je dovelo do toga da je njegovo verovanje u datim okolnostima bilo slučajno istinito& dok drugi dopuštaju da je način na koji smo navodno stekli znanje naizgled u redu ali dodaju da pritom nismo isključili neke mogućnosti koje su takve da kao 34
&i (r!ti&(rimeri n!se nazi& (! #mn# Getije, k!ji i- je (r&i A!rmlisa! s&!m &en!m lank HDa li je istinit! !(raan! &er!&anje znanjeJ !ri/inal Gettier, ., HIs Lsti@e# re )elieA n!le#/eJ, Anal!sis 23, 1963? (re&e#en i !ja&ljen vest i saznanje, (rir. %a&k!&i:, ., )e!/ra# C!lit, 1981. i !s(!ra&aj ne t! #a s na&e#eni sl!&i nEni, &e: t! #a s #!&!ljni za znanje.
/7R http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
128/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
mogu"nosti ugroavaju pretpostavljeno znanje. 1štrica tradicionalnih skeptičkih argumenata& pogotovo kartezijanskih& biće usmerena na pretpostavku da nam čulno svedočanstvo u bilo kojim okolnostima moe obezbediti isključenje takvih mogućnosti i osigurati neslučajnu vezu između verovanja i istine. !naga takvih argumenata onda nije toliko u tome što bi se pokazalo jesu iličulnog da naša prostosvedočanstva& da mogu biti pogrešna& pre u tome da su ona& imajući da u vidu ovuverovanja "atalnu slabost čak i kadanego su istinita nedovoljno opavdana 8J bismo ih s pravom mogli svrstati u znanje. L nastavku ovog teksta izloiću prvo osnovne sličnosti i razlike između načina na koji u svakodnevnim situacijama gradimo i iznosimo sumnju i načina na koji to čine "ilozo"i u akademskoj tišini i izolovanosti svoje radne sobe. 0atim ću ukratko rekonstruisati dva uticajna pokušaja ) 1stinov i 4vajnov ) da se pokae kako je "ilozo"ska sumnja& naspram uobičajenoj& nelegitimna ili "iktivna& usled čega argumenti koji iz nje proizlaze uopšte ne pogađaju uobičajeni pojam znanja. 4onačno& pokušaću da pokaem da ta dva pokušaja imaju izgleda na bar delimičan uspeh tek ako se u potpunosti razotkrije i bar delimično otkloni prikrivena tenzija unutar tradicionalne koncepcije znanja između objektivnog *eksternalističkog+ uslova istinitosti i subjektivno *internalistički+ shvaćenog opravdanja# to će iziskivati da se u pojmove znanja i opravdanja unesu dodatni eksternalistički elementi.
O6!0na ! =!lz=3a 3
L sporu sa skeptikom najviše nas privlači& a ujedno najviše i zbunjuje& oštar kontrast između svakodnevnih tvrđenja o znanju i zaključaka do kojih skeptik dolazi. 1tkriće da veoma malo ) ako uopšte bilo šta ) znamo u tolikoj meri zaokupljuju našu panju baš zato što se protive našem rasprostranjenom uverenju da mnogo toga znamo. ! jedne strane& skeptik je uporan u tvrđenju da je ovo naše uverenje pogrešno i da uslovi primene pojma znanja& ili uslovi istinitosti saznajnih iskaza tipa ! zna da p$& u uobičajenim okolnostima nikada nisu zadovoljeni. Ali& sa druge strane& to uverenje je toliko snano ukorenjeno da čak i ako ne bismo bili skloni da ga kao "ilozo"i *u zdravorazumskom& murovskom duhu+ dogmatski podrimo odolevajući skeptičkom izazovu& bar nam se čini da ga se *u hjumovskom duhu+ ne moemo tako lako odreći čak i nakon paljivog akademskog promišljanja svog saznajnog poloaja. Oez obzira na dugu istoriju skeptičkih argumenata& u običnom ivotu se ne ponašamo kao skeptici i veomadrugima često& od najuobičajenijih& banalnih situacija& do konteksta sloenih naučnih istraivanja& i sebi pripisujemo znanje. L kakvom su onda odnosu skeptički argumenti i naša uobičajena praksa pripisivanja znanja_ (a li su zaista u nepomirljivom sukobu iz kojeg samo jedna strana moe izaći kao pobednik_ ,li je sukob moda samo prividan& pa zaključci do kojih skeptik dolazi ne ugroavaju naša uobičajena saznajna tvrđenja_8B >ilozo"i koji brane naš uobičajeni saznajni stav i u obrascu svakodonevnog govora o znanju nalaze oslonac za odgovor na skeptički izazov nisu obavezni da poriču osnovnu 35
"i#. lanak Hartezijanski ske(ti;izamJ Theoria 4, 1996 k!jem ranim !&ak& inter(reta;ij kartezijansk!/ ske(ti;izma. 36 A. !-en, <., H
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
129/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
skeptičku dijagnozu našeg saznajnog poloaja: sva naša saznajna tvrđenja su pogrešiva i u tom smislu uvek podlona sumnji. 1ni po pravili ističu to da nije svaki tip sumnje prikladan za suštinsko osporavanje uobičajenih pripi- sivanja znanja. (rugim rečima& oni skreću panju na to da se obrazac sumnjanja na kojem skeptik gradi svoje argumente u vanim aspektima razlikuje načina na bismo koje u imali uobičajenoj saznajnoj osporavamo o znanju. našu Ako bi to bilo od tačno& onda objašnjenje zaštopraksi skeptički argumentiiskaze ne ugroavaju svakodnevna saznajna tvrđenja: sumnja koju oni rađaju lišena je stvarne snage zato što počiva na merilima koja odstupaju od uobičajenih& zato što krši pravila koja vae u saznajnoj praksi i koja su blisko povezana sa uobičajenim pojmom znanja. 'akon početne uznemirujuće dijagnoze& uvid da skeptikov za- ključak proističe iz nerazumevanja ili iskrivljenja značenja reči znati$ donosi olakšanje. 1vakvo rešenje problema skepticizma *Oeri !traud ga naziva dijagno- stičkim$ 8C+ očigledno podrazumeva da moemo povući razliku između dva tipa ili obrasca sumnje: uobi4ajenog & prisutnog u našoj saznajnoj praksi i tesno povezanog sa uslovima primene pojma znanja& i filozofskog & koji "ilozo"ski skeptici *poput (ekarta u Pvoj meditaciji + koriste kada nastoje da ospore naše saznajne pretenzije. 1pis i upoređivanje primera ova dva tipa sumnje pokazaće nam da se oni ne razlikuju po stuktui agumentisanja& već po kaakteu altenativa na koje se pozivaju radi ugroavanja znanja. Lzmimo jednu od bliskih saznajnih situacija. Pretpostavimo da obilazimo beogradski 'arodni muzej i da jedna od izloenih slika posebno privuče našu panju. Prilazimo joj i prepoznajemo sliku %ilana 4onjovića ito$. (a bismo znali da je pred nama baš ta slika& morali bismo& u skladu sa tradicionalnom de"inicijiom& da zadovoljimo tri uslova: da smo u to uvereni& da je naše verovanje istinito i da za njega imamo odgovarajuće opravdanje. ! obzirom na moguću sumnju& zadovoljenje prvog uslova je najmanje sporno& jer nam se čini da ako nam je uopšte nešto izvesno onda su to sadraji naših subjektivnih mentalnih stanja& u koja spadaju i verovanja ) u njih imamo neposredan *introspektivni+ uvid i ne vidi se kako bismo se uopšte mogli prevariti u to da li smo u nešto uveujeni ili ne. Kledano iz subjektivne perspektive& drugi uslov izraava naš osnovni saznajni cilj: u saznanju teimo otkriću istine. 4ao što smo ranije istakli& istina je *bar pred"ilozo"ski shvaćena+ objektivna i nezavisna od nas& pa je taj uslov od samog početka zamišljen ekstenalisti4ki& odnosno kao uslov koji je zadovoljen ili ne nezavisno od našeg saznajnog poloaja i svedočanstva kojim raspolaemo. Oaš zato je relativno lako imati verovanja o nečemu# znanje& pak& iziskuje utvrđivanje istine i 8R
uopšte ne predstavlja lakoprirode postignuće. cilj poloaja svakog našeg saznajnog jeste otkrivanje istine& a usled našeg 4rajnji saznajnog i činjenice da sunastojanja naša uverenja subjektivna to moemo postići samo ukoliko koristeći svoje saznajne moći i odgovarajuće saznajne postupke pribavimo odgovarajuće svedočanstvo. 4ao što smo videli& uslov opravdanosti se uvodi u de"iniciju znanja upravo radi premošćenja jaza između subjektivnog i objektivnog momenta: od opravdanja se očekuje da verovanje usmeri ka istini i omogući da u datim okolnostima& ukoliko je istina dosegnuta& to ne bude slučajno.
37
40.
38
a! št! (rime:je Dre;ke, H)elie&in/ is easy, kn!le#/e is -ar#J Dretske, B., H(istem!l!/y !A )elieAJ, R!t-, F.D. an# R!ss, G., (.183.
/8S http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
130/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
L pretpostavljenoj situaciji sva tri uslova mogu naizgled biti ispunjena: zaista verujemo da je pred nama slika ito$ autora %ilana 4onjovića& to verovanje je istinito i uz to još opravdano. !vedočanstvo kojim raspolaemo moglo bi da uključuje svest o tome da se nalazimo u muzeju& paljivo posmatranje slike pri dobrom osvetljenju& eventualno poznavanje 4onjovićevih dela *prepoznatljiva tehnika ekspresionizma boje i arka "orme&hromatska slikarska i mitska simbolika Dojvodine& pejzai dinamičnih poteza i snanih kolorita& skala& gusti pastozni namazi boje+# čak i ako nismo baš neki znalci& kao posetiocima muzeja bilo bi nam dovoljno što je ispod slike istaknut natpis sa imenom autora i nazivom dela. 4ako bi u takvoj situaciji neko uopšte mogao da ospori naše znanje_ Oilo ko da to pokuša& morao bi da iznese odgovarajuće razloge za sumnju što se& uopšteno govoreći& svodi na pretpostavku da bar neki od nunih uslova za znanje& za koje smo *prećutno ili eksplicitno+ smatrali da su ispunjeni& nisu zadovoljeni. (a bismo bilo koji pojam ispravno primenjivali& moramo poznavati uslove njegove primene. L konkretnom slučaju& da bismo ispravno primenili pojam znanja moramo znati da su u datim okolnostima zadovoljeni uslovi uvtrđeni klasičnom de"inicijom. 1štrica skeptičkih argumenata biće zato usmerena na pretpostavku na koju se oslanjamo onda kada izričemo saznajna tvrđenja *pri- pisujemo znanje+: da su ispunjeni nuni i dovoljni uslovi za primenu pojma znanja. (rugim rečima& kad god sebi ili drugima pripisujemo znanje& skeptik će postaviti pitanje da li zaista znamo da znamo& nastojeći da ospori našu uverenost da su ispunjeni svi nuni uslovi za znanje. 1pšta strategija kojom će se skeptik sluiti je sledeća. ,majući u vidu opis aktualne situacije i evidencionog stanja u svetlu kojeg verujemo u istinitost nekog iskaza p& skeptik će konstruisati hipotetički scenario = saglasan sa tim evidencionim stanjem koji bi& ako bi bio aktualizovan& onemogućio ispunjenost bar jednog od nunih uslova za znanje pa bi tako za posledicu imao da ne znamo iskaz p. akav hipotetički scenario ugrozio bi našu pretenziju na znanje p ) zahvaljujući njemu& skeptik teret dokazivanja prebacuje na naša leđa u tom smislu što se od nas zahteva da pokaemo da naznačeni scenario nije aktualizovan& to jest& da isključimo skeptičku alternativu = . Pri tom je vano naglasiti da snaga skeptikovog argumenta prilikom ovakvog osporavanja našeg znanja ne počiva na pretpostavci da je = aktualizovano# naprotiv& njemu je dovoljno što je u svetlu našeg epistemičkog poloaja mogu"e da je = slučaj. !keptička alternativa ugroava naše znanje i kao mogućnost: ako bi bila aktualizovana& sledilo bi da ne znamo p& pa je zato na nama epistemička obaveza da pokaemo da ona nije aktualizovana. 4onačno& da bi kompletirao svoj argument& skeptik bi morao još na i dakoju pokae da pretpostavljeni *u datim okolnostima ili. u načelu+ ne moemo da isključimo alternativu ukazuje scenario = Prenošenje epistemičke obaveze na naša pleća proističe iz jednog od osnovnih dekartovskih metodoloških principa koji u negativnoj "ormulaciji glasi 'e bi trebalo prihvatiti nijedno verovanje za koje se utvrdi da postoji i najmanji razlog za sumnju u njegovu istinitost$& a u pozitivnoj rebalo bi prihvatiti samo ono verovanje kod kojeg smo otklonili svaki razlog za sumnju$. 8 !keptikov hipotetički scenario = ugroava znanje utoliko što je nesaglasan sa zadovoljenjem nekih od nunih uslova za znanje pa nam se iz subjektivne perspektive naizgled otkriva da svoju pretenziju na znanja moemo odbraniti jedino ukoliko takav scenario isključimo. 'aravno& sa umnoavanjem a posebno sa radikalizacijom 39
=(!r. Hartezijanski ske(ti;izamJ, str. 3334.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
131/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
skeptičkih prigovora& ubrzo će se pokazati ) na primer& upravo u (ekartovoj Pvoj meditaciji ) da nam je nametnuta epistemička obaveza kojom se od nas zahteva da kad god tvrdimo da nešto znamo& moramo biti u stanju da pokaemo da su zadovoljeni svi nuni uslovi za znanje& odnosno& moramo znati da znamo. A ovaj zahtev& bar u kartezijanskoj tradiciji& očigledno podrazumeva da moramo stanju isključimo ako ne sve zamislive alternative koje ugroavaju naše znanje& ono biti bar& ukao što da ističe (ekart& one alternative kojih smo sami postali svesni ili na koje nam je skeptički nastrojeni sagovornik skrenuo panju. 4ako bi jedna ovakva strategija sumnjanja izgledala u našem primeru_ %nogi se verovatno sećaju onoga što se pre više od deset godina desilo u somborskom muzeju. Dešti kustos tog muzeja izvrsno je vladao slikarskim tehnikama i dosetio se načina na koji bi se mogao obogatiti. Dešto je kopirao nekoliko slika poznatih autora& među njima i dela %. 4onjovića& sa zidova skidao originale *koje je onda prodavao+ i kačio veoma verne "alsi"ikate. (ugo godina niko nije primećivao ništa neobično& jer su kopije bile zaista verodostojne. Posetioci su obilazili muzej i divili se delima naših slikara uopšte ne primećujući prevaru. 1na je kasnije otkrivena *klupko je počelo da se odmotava kada je jednom od kolekcionara prijatelj skrenuo panju da u kućnoj kolekciji ima sliku koja je identična onoj izloenoj u somborskom muzeju+& mada je to za kontekst u kojem je naš primer konstruisan nebitno. Danije je da skeptik u tom primeru moe svoju sumnju da gradi po modelu jednog takvog slučaja. L trenutku dok u beogradskom 'arodnom muzeju posmatramo sliku za koju naizgled sasvim opravdano verujemo da je 4onjovićevo ito$& skeptik bi mogao da smisli hipotetički scenario nalik na onaj koji se stvarno odigrao u somborskom muzeju: moda je neko vešto "alsi"ikovao originalnu sliku& ovu sklonio a na zid okačio njenu vernu kopiju_ 'aravno& skeptik bi svoj scenario mogao da obogati u detaljima čineći ga tako što uverljivijim i realističnijim *moda je to urađeno iz istih& kriminalnih razloga kao u somborskom slučaju& ali moda i iz praktičnih potreba da se slika restaurira a posetioci bar privremeno& makar obmanom& ne uskrate za uivanje+& ali ni to u ovom trenutku za nas nije toliko bitno. Dano je pre svega to što ovaj hipotetički scenario ugroava naše pretpostavljeno znanje da pred sobom imamo 4onjovićevu sliku ito$ te samim tim izraava ozbiljan razlog za sumnju. 0aista& ovakav skeptički prigovor je naizgled delotvoran: ako bi se pokazalo da slika koju posmatramo u stvari nije 4onjovićevo ito$& već njena verna kopija& ne bi bio ispunjen jedan od nunih uslova za znanje *uslov istinitosti+& odnosno& naše verovanje bi bilo pogrešno. poraz. ,pak& čini se jedadačak i suočeni sa timmogućnosti prigovoromnajoš uvek ne bismo morali da priznamo ačno bismo se u svetlu koju skeptik ukazuje& a koju naš evidencioni poloaj u datim okolnostima nije ni uzimao u obzir& uzdrali od toga da tvrdimo da znamo da je pred nama 4onjovićeva slika ito$. Priznali bismo da izloena mogućnost ugroava naše pretpostavljeno znanje& kao i to da bismo morali da je isključimo kako bismo to znanje odbranili. %eđutim& karakter skeptičke alternative i priroda našeg saznajnog poloaja su takvi da smo mi *bar načelno govoreći+ u stanju da tu mogućnost proverimo i& zavisno od ishoda& prihvatimo ili odbacimo skeptički prigovor. 'a raspolaganju su nam *kao što bi 1stin i njegovi sledbenici primetili+ uobičajene tehnike i procedure rešavanja takvih pitanja: moemo se obratiti direktoru muzeja kao pouzdanom izvoru$ in"ormacija& ili stručnjaku koji je u stanju da odgovarajućom tehnikom utvrdi da li je reč o originalnom delu. /87 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
132/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
!keptički prigovor kakav nam je bio upućen pokazuje se kao pivemeni izazov našem nastojanju da dođemo do znanja. 1n nagoveštava da u datim okolnostima ne znamo da li je pred nama 4onjovićevo ito$& ali ne i da to nikako ne bismo mogli saznati. %ada takvih izazova ima nebrojeno mnogo& poput skrivenih prepreka koje bi u nekom trenutku mogle postati očigledne& oni ne ugroavaju suštinski saznajni poloaj potvrđuju čega smo u saznanju rano postali svesni: današ je put saznanja i tenego kakosamo trnovit i teak&ono da iziskuje izuzetan saznajni napor i promišljenu& metodičku aktivnost sticanja opravdanih verovanja. !tvari se komplikuju kada na scenu stupi "ilozo"ski skeptik. Prigovori koje on upućuje imaju pretenziju da iz temelja uzdrmaju naše saznajne aspiracije& da nas dovedu u bezizlazni saznajni poloaj: njihov cilj će biti ne da pokau da u izvesnim situacijama nismo došli do znanja zanemarivši ili previdevši neke mogućnosti koje to znanje ugroavaju& nego da nikada ništa ne moemo znati zato što postoje mogućnosti koje ugroavaju svako naše znanje i koje& ma koliko se trudili& nećemo biti u stanju da isključimo. Prigovori ovog tipa poznati su nam iz (ekartove Pve meditacije. 'aime& neko bi u opisanim okolnostima mogao da primeti sledeće: pošto je moguće da u snu imamo iskustva koja su kvalitativno istovetna onima na javi& u trenutku kada verujemo da smo u 'arodnom muzeju i da posmatramo 4onjovićevu sliku ito$ mogu"e je da u stvari sve to samo sanjamo. ,li: moguće je da je sve ono što u tom trenutku doivljavamo verujući da nam se stvarno dešava samo proizvedeno u našoj svesti delovanjem nekoga *kartezijanskog 0log demona ili& u savremenijoj verziji& zlonamernog neuronaučnika+ ko je u stanju da manipuliše sadrajima našeg iskustva. 1vi hipotetički scenariji naizgled uključuju mogućnosti koje se pokazuju kao nepremostive prepreke na našem saznajnom putu: šta god preduzeli u elji da dokaemo da one nisu aktualizovane *da ne sanjamo ili da nismo predmet navedene obmane+& koji god test& tehniku ili proceduru da primenimo& taj dodatni čin moe lako biti uključen u pomenute scenarije i prikazan kao nešto što samo sanjamo ili što je deo pomenute obmane. 4oristeći činjenicu *o kojoj je ranije bilo reči+ da se u svojim verovanjima o spoljašnjem svetu moemo osloniti samo na subjektivno iskustveno svedočanstvo& ovi hipotetički scenariji su tako konstruisani da načelno ugroavaju evidencionu snagu celokupnog takvog svedočanstva. 4ad god bilo šta verujemo o spoljašnjem svetu& na osnovu bilo kakvog svedočanstva& uvek je moguće da pritom sanjamo ili da smo predmet obmane& a da nismo u stanju da isključimo te mogućnosti. ,zgleda& kao i u prethodnom slučaju& da i ove mogućnosti ugroavaju naše pretpostavljeno znanje: ako bi bilo tačno da sanjamo& ili da jedelo nekoito$& u nama proizveo da mogli smo uimati 'arodnom da posmatramo 4onjovićevo onda svakakouverenje ne bismo znanjemuzeju da je taislika pred nama. Aktualizovana mogućnost sna ili obmane onemogućila bi& zavisno od toga kako je u detaljima konstruisan čitav hipotetički scenario& ili samo zadovoljenje uslova opravdanosti *kada to sanjamo& čak i ako bi bilo tačno da u 'arodnom muzeju stojimo ispred 4onjovićeve slike& ne bismo imali znanje jer iskustvo koje imamo u snu ne bi moglo da poslui za opravdanje našeg verovanja koje se tiče jave+& ili i zadovoljenje uslova istinitosti# na bilo koji od ta dva načina ona bi ugrozila naše znanje. Ali& za razliku od prethodne situacije& ovakvi skeptički prigovori ne predstavljaju samo usputne& privremene izazove našem znanju. 1ni zadiru dublje& iz korena ugroavaju naše saznajne aspiracije& utoliko što naizgled donose alternative koje nikako nismo u stanju da isključimo. 0ahvaljujući njima& skeptik trijum"alno zaključuje da nikada ništa ne moemo znati.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
133/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
Po čemu se onda razlikuju obi4na i filozofska sumnja_ 1čigledno je da se ne razlikuju po načinu argumentisanja& odnosno po strategiji kojom se slue radi ugroavanja naših saznajnih pretenzija. 4ao što smo istakli& ta je strategija u osnovi istovetna: svodi se na konstruisanje hipotetičkog scenarija koji ugroava našu saznajnu pretenziju u pogledu nekog iskaza i to tako što izraava alternativu bi& ukoliko bi bila aktualizovana& onemogućila zadovoljenje nekog od nunih uslova zakoja znanje tog iskaza. L tom pogledu& ako tvrdim da znam da je preda mnom slika ito$ %ilana 4onjovića& a običan skeptik mi prigovori da je moda u pitanju vešt "alsi"ikat& dok mi "ilozo"ski skeptik *poput onog sa kojim (ekart metodički razvija sumnju do tačke u kojoj se naizgled sve znanje ruši+ prigovori da moda sanjam ili me vara 0li demon& moje pretpostavljeno znanje biva ugroeno na isti način. ,pak& ciljevi sa kojima se obični ljudi i "ilozo"i iznose svoje sumnje krajnje su različiti& tako da se izbor *karakter+ alternativa koje uvode kao i zaključci do kojih oni dolaze veoma se razlikuju. 1snovne razlike se mogu grupisati u tri tačke: */+ obična sumnja je po pravilu lokalizovana na konketno verovanje& ili eventualnu na gupu povezanih verovanja& u konkretnim okolnostima. L situaciji u kojoj tvrdimo da znamo da je pred nama 4onjovićeva slika ito$& prigovor koji bi glasio da je moda reč o veštom "alsi"ikatu usmeren je samo na naše konketno verovanje da je pred nama upravo ta slika& u epistemičkoj situaciji u kojoj smo se oslonili na svedočanstvo koje nije isključilo navedenu alternativu. 1vaj prigovor uopšte ne osporava ostala naša pretpostavljena znanja: da smo budni& da se nalazimo u 'arodnom muzeju& da posmatramo sliku i sl# on takođe ne implicira da u nekim drugim okolnostima ne bismo mogli imati ono konkretno znanje koje je osporeno u datim okolnostima. 'a drugoj strani& prigovor koji upućuje "ilozo"ski skeptik uključuje alternativu *san ili obmana od strane 0log demona+ koja tei da ugrozi sva *ili gotovo sva+ verovanja koja su prisutna u datim okolnostima: ako sanjamo ili ako nas vara 0li demon& onda naizgled ne moemo znati ne samo to da je pred nama 4onjovićeva slika ito$& već ni to da smo u 'arodnom muzeju& da je pred nama bilo koja slika itd. ta više& razorna moć alternative se ne ograničava na te okolnosti: ista alternativa će naizgled biti u stanju da ugrozi i ostala naša verovanja o stvarima izvan nas& čak će& kao što je i (ekart isticao& ugroziti i pretpostavku o postojanju spoljašnjeg sveta. *7+ 1bična sumnja ne tei generalizaciji. Alternative na koje se ona poziva nisu takve da bi se sumnja prenela sa datog verovanja na čitavu klasu verovanja kojoj ono pripada *na primer& sa jednog opaajnog verovanja na klasu opaajnih verovanja& ili sa jednog verovanja do kojeg smo došli zaključivanjem na čitavu klasu) takvih verovanja+. 'asuprot tome& jedna od osnovnih karakteristika "ilozo"ske sumnje toliko očigledna u kartezijanskom skepticizmu ) jeste upravo tenja ka uopštavanju sumnje& ka njenom prenošenju sa pojedinačnog verovanja ili grupe takvih verovanja na klasu verovanja. Lpravo tako se i "ilozo"ski konstruisanom hipotetičkom scenario sumnja u to da je pred nama odeđena *"izička+ stvar prenosi na sva ostala naša uverenja o "izičkom svetu. 4rajni cilj ove tenje je univerzalna& radikalna sumnja: ništa o spoljašnjem svetu ne znamo zato što& po pretpostavci "ilozo"skog skeptika& nismo u stanju da isključimo alternative koje su nesaglasne sa bilo kojim našim znanjem o spoljašnjem svetu. *8+ Alternative na koje nam obični skeptik skreće panju predstavljaju samo mogućnosti koje u datim okolnostima iz nekog razloga nismo uzeli u obzir& koje smo prosto prevideli& ali koje& ako uloimo dodatni saznajni napor& ipak moemo proveriti i eventualno /8H http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
134/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
otkloniti. L običnoj sumnji& kada nečije znanje osporavamo ukazujući na to da nije isključena neka alternativa koja to znanje ugroava& mi po pravilu ne impliciramo da se ta alternativa ne bi ni mogla isključiti. 'aprotiv& uobičajeni skeptički prigovori nas samo podstiču na poboljšanje saznajnog poloaja& predstavljaju samo privremene i usputne izazove našem znanju. pak& nastoji konstruiše koje nisu samo da smo ih prosto>ilozo"ski prevideli&skeptik& već su takve da ih& da i kada smo ih alternative u punoj meri svesni& nikakotakve ne moemo isključiti. (rugim rečima& on ne samo da tei univerzalnoj sumnji& nego i modalno ja4em zaključku od onog do kojeg se dolazi na osnovu obične sumnje: ne samo da ništa ne znamo& nego da nikada ništa ni ne moemo znati o spoljašnjem svetu. Tadikalni skeptički zaključak je očigledno u dubokom sukobu sa našim uobičajenim saznajnim tvrđenjima. (a li to znači da moramo priznati pobedu "ilozo"skog skepticizma_ %oramo li da se odreknemo ovih tvrđenja& ili je dovoljno priznati da ih iz praktičnih razloga koristimo& ali da ona& strogo govoreći& nikada nisu tačna zato što nikada nisu zadovoljeni uslovi nuni za to da se s pravom za bilo koga moe reći da bilo šta zna_ Pogledajmo kako izgleda jedna od najuticaj- nijih "ilozo"skih strategija odbrane uobičajenih saznajnih tvrđenja od oštrice argumenata "ilozo"skog skeptika.
O3t!nv3a 3t.ate2!ja
4ao što smo videli& obična i "ilozo"ska sumnja se ne razlikuju u pogledu načina na koji ugroavaju naša saznajna tvrđenja: obe ukazuju na alternative koje ugroavaju naše znanje& podrazumevajući pritom da ne moemo imati znanje ukoliko te alternative ne isključimo. 'ajvanija razlika tiče se karaktera alternativa. 1bična sumnja po pravilu nalazi alternative koje su lokalnog karaktera i mogu se u načelu isključiti poboljšavanjem našeg saznajnog poloaja. L tom smislu& znanje i obična sumnja u svakodnevnom ivotu obitavaju u jednom dinamičnom ali na kraju krajeva skladnom i podsticajnom odnosu& ne dozvoljavajući jedno drugom samozadovoljno uljuljkivanje i okončanje saznajnog poduhvata. aj dinamični sklad potpuno pomućuje "ilozo"ska sumnja& jer sa njom na scenu stupaju alternative čija je priroda takva da ugroavaju čitave klase naših saznajnih tvrđenja& neke čak i celokupno naše znanje& pri čemu se nameće utisak da ih nikako ne moemo isključiti. 1ne tako prkose našem uverenju da mnogo toga u svakodnevnom ivotu znamo& pruajući osnovu za potpuno suprotan& radikalni skeptički zaključak ništa nenaša moemo znati. saznajna tvrđenja i u Nedan od najuticajnijih pokušajadadanikada se sačuvaju uobičajena isti mah prui zadovoljavajući odgovor "ilozo"skom skeptiku potiče od (. @. 1stina. HS L osnovi& taj pokušaj je podstaknut istim onim osećajem nelagode koju je i %ur osetio suprotstavljajući zdravorazumsku poziciju skepti- kovoj: kako uopšte moe biti odrivo "ilozo"sko stanovište koje je u tako dubokom neskladu sa svim onim što u svakodnevnom *i naučnom+ ivotu toliko čvrsto verujemo_ 0ar već to što neko "ilozo"sko gledište od nas 40
stin, L.N., Ht-er Fin#sJ, in Philosophical Papers, MA!r# MA!r# =ni&ersity %ress, 1970, (. 84. sn!&ne i#eje !stin!&sk!/ lin/&istik!/ antiske(ti;izma nalazim! k!# "it/enštajna *itt/enstein, N., "n 8ertaint!, MA!r#, )la;kells, 1969. %rema !&ak&!m /le#išt, ske(tika teza nije em(irijski netana, &e: je (!/rešna na je#an temeljniji nain #!sl!&n! je esmislena, jer se nj!j rei HznamJ, HsmnjaJ i H!(raanjeJ zimaj #r/aijem smisl !# !iajen!/, tak! #a sle# /reške i)noratio elenchi ske(tiki zakljak ne (!/a'a (!sta&ljeni ;ilj.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
135/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
zahteva da se odreknemo mnogo toga u šta smo inače *izvan "ilozo"ije& dakle u običnom ivotu i nauci+ čvrsto uvereni nije relativno pouzdan simptom da sa tim gledištem nešto nije u redu_ Ali& dok se %ur herojski uhvatio u koštac sa "ilozo"skim skeptikom& nastojeći da mu prui direktan odgovor i pokae kako je moguće dokazati da imamo potpuno izvesno znanje *na primer& o spoljašnjem svetu+& 1stin je !loićemo bio oprezniji. se zalagao za rešenje koje će !traud kasnije nazvati dijagnostičkim$. se 1n da će sukob između "ilozo"skoskeptičkog zaključka i naših uobičajenih saznajnih tvrđenja biti neizbean ukoliko je pojam znanja koji "ilozo"ski skeptik ima u vidu zaista istovetan onom pojmu koji i mi u svakodnevnim situacijama koristimo kada sebi ili drugima pripisujemo znanje. %eđutim& upo- ređivanje uslova ili zahteva koje "ilozo"ski skeptik postavlja u vezi sa primenom tog pojma sa uslovima ili zahtevima koje postavljamo u uobičajenim situacijama otkriva nam da oni nisu isti& tačnije da ih "ilozo"ski skeptik pooštrava do te mere da iskrivljuje uobičajeno značenje reči znati$. 1va dijagnoza$ donosi olakšanje: sa svešću da u svakodnevnom ivotu primena reči znam$ ne mora da zadovolji zahteve koje "ilozo"ski skeptik postavlja& nestaje i naša uznemirenost# "ilozo"ski skeptik pojam znanja koristi u drugačijem smislu od uobičajenog& pa njegov zaključak& ma koliko radikalan& nije u sukobu sa našim svakodnevnim saznajnim tvrđenjima. Po 1stinovom mišljenju& nerazumevanje uobičajenog pojma znanja nije u tome što bi skeptik kršio osnovni zahtev da je za znanje neophodno isključiti alternative koje ga ugroavaju. Pogreška koju skeptik pravi tiče se ovog drugog momenta& tačnije& pitanja koje alternative zaista ugroavaju znanje u uobičajenim& konkretnim okolnostima. 1stin smatra da nešto nije u redu sa kaakteom alternativa kojima se "ilozo"ski skeptik slui radi proširivanja svog zaključka na sva verovanja određene klase& ili na čitavo znanje. 1stinov stav počiva na opštijem uverenju da je pogrešna tradicionalna& realistička pretpostavka da se verovanja uopšte mogu podeliti u prirodne vrste po svojim inherentnim& epistemički relevantnim svojstvima *nezavisno od kontekstualnih "aktora u okviru kojih ih usvajamo+ i da je onda moguće na osnovu reprezentativnih primeraka izvoditi epistemičke generalizacije koje se tiču čitave klase verovanja. L tom smislu& ni sumnja ne moe biti generalan stav prema klasi verovanja kao takvoj& već se moe ticati isključivo konkretnih verovanja u konkretnim okolnostima. 'a temelju ovog uverenja& 1stin dolazi do zapaanja pogledu karaktera "ilozo"sko-skeptičkih alternativa i dosega skeptičkih zaključaka. Argumentacija koju dele obična i "ilozo"ska sumnja bi& dakle& u osnovi bila uverljiva: ; ugroava p& statusu ako alternativa naše znajesudaka onda jetipičnih moramo"ilozo"sko-skeptičkih isključiti kako bismoalternativa& to znanje sačuvali. 1stinove rezerve usmerene tačnije& on sumnja u to da one imaju onu razornu moć koju su "ilozo"i poput (ekarta skloni da im pripisuju. 1ne po pravilu počivaju na apstraktnim razmatranjima logičkih mogućnosti i toliko su udaljene od stvarnih okolnosti u kojima donosimo soje saznajne sudove da ih i ne uzimamo *niti smo na to obavezni+ ozbiljno u obzir. L stvari& "ilozo"ski skeptik iskrivljeno tumači zahtev da se moraju isključiti alternative koje ugroavaju znanje utoliko što smatra da je neophodno isključiti svaku& pa i puku logičku mogućnost koja je makar i u prosto logičkom smislu nesaglasna sa našim znanjem. o onda i stvara lagodnu situaciju za skeptika& utoliko što mu na raspolaganju stoji neprebrojivo mnogo logički zamislivih scenarija na kojima moe da gradi svoje skeptičke prigovore. %eđutim& u stvarnom ivotu sebi zaista ne postavljamo jedan takav& u krajnjoj liniji potpuno nerealističan zahtev: ako nas nakon očigle- dnog
/8B http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
136/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
saobraćajnog prekršaja zaustavi saobraćajni milicioner sa namerom da nas kazni& teško da ćemo ga ubediti da ne zna da smo počinili prekršaj pozivajući se na to da nije prethodno dokazao da ne sanja ili da ga 0li demon ne vara. !lično tome& ako dospemo u situaciju da& kao u našem primeru& uđemo u muzej i posmatramo sliku& pored onih mogućnosti koje ćemo ozbiljno uzeti u obzir& primer to da jenaslika "alsi"ikovana& da ćemo poziva& poklanjati značajniju panju onimnamogućnostima kojemoda se "ilozo"ski skeptikteško tradicionalno da moda sanjamo da smo u muzeju ili da nas u tome 0li demon vara. 1ve mogućnosti naprosto nisu takve da bi u uobičajenim svakodnevnim situacijama ozbiljnije ugrozile naše znanje. (a je to tako moe nam& prema 1stinovom mišljenju& otkriti paljivi opis naše aktualne saznajne prakse& jer se jedino tako moe videti kako zaista upotrebljavamo pojam znanja *koje zahteve postavljamo+ i da li onda "ilozo"ski pojam znanja odstupa od uobičajenog *da li "ilozo"i postavljaju drugačije& prestroge zahteve+. L aktualnoj saznajnoj praksi postoje raznovrsni& kontekstualno podesni& ustaljeni načini& postupci i procedure dolaska do određenih znanja. ako bi za situacije kao što je identi"ikovanje slike u muzeju među takve podesne načine i procedure spadalo oslanjanje na sopstveno prethodno poznavanje delM datog slikara& čitanje odgovarajućeg natpisa ispod slike& obraćanje stručnom licu *kustosu+ muzeja itd. Primenom takvih procedura u kontekstima te vrste dospevamo& kako bi 1stin rekao& u poloaj da znamo koja je slika pred nama. 'aravno& i svakodnevna saznajna praksa računa na prigovore koji su ispoljeni u običnoj sumnji. 0ato se i uslovi upotrebe reči znam$ najjasnije sagledavaju na pozadini mogućih pitanja i prigovora kojima se u okolnostima u kojima tvrdimo da nešto znamo to naše znanje moe dovesti u sumnju. ako bismo na pitanje 4ako znate da je to slika Z autora ''_$ tipično odgovarali tako što bismo *a+ pokazali da smo zaista u poloaju da to znamo pozivajući se na prethodno stečena znanja& pogodne okolnosti& primenjene procedure identi"ikacije slike i sl# i2ili tako što bismo *b+ navodili konkretna obeleja predmeta *kod slike: starost platna& prepoznatljiva tehnika& motiv& potezi koloriti& hromatska skala& namazi itd.+ na osnovu kojih smo je identi"ikovali. 'a scenu bi tada mogao da stupi skeptik koji bi& tipično& na dva načina mogao da ugrozi naše znanje& i to tako što bi *a+ osporavao razloge *okolnosti+ na osnovu kojih smo tvrdili da je pred nama baš ta slika *Pogledajte paljivije& zar ne vidite da ona nema ono .... >.... koje ste mislili da ima$ i sl. ) posedovanje > je nuan uslov da bi to bila ta slika+# i *b+ osporavao da su razlozi *opravdanje+ koje smo naveli u prilog svog saznajnog tvrđenja dovoljni za znanja *, neke druge slike imaju ta svojstva ....>& pa biste morali da isključiti mogućnost da nije moda ? ili "alsi"ikat$ i sl.+. 1bična sumnja sluii uprigovorima tipa#i "ilozo"ska se po pravilu slui prigovorima drugog tipa. se ,pak& tom slučajuoba obična "ilozo"ska sumnja sumnja se razlikuju& pre svega u pogledu karaktera alternativa na koje se pozivaju kao na one koje naizgled ugroavaju naše znanje i koje je neophodno isključiti da bismo to znanje sačuvali. 1bičan skeptik bi& tako& primetio: to nije dovoljno& jer se moda radi o "alsi"ikatu. >ilozo"ski bi se& pak& pozvao na neku od alternativa iz uobičajenog skeptičkog arsenala: to nije dovoljno& jer moda sanjate *ili vas vara 0li demon+ da ste u muzeju i da je ta slika pred vama. 1stin nastoji da pokae da& za razliku od prve& druga& "ilozo"sko-skeptička alternativa nije u stanju da ugrozi naše znanje zato što ne zadovoljava neke od osnovnih uslova koje u svakodnevnoj saznajnoj praksi postavljamo.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
137/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
*/+ Lslov odeđenosti sumnje: ako bi nam neko prigovorio da ne znamo da je to slika Z autora '' tako što bi primetio da sve što smo naveli kao svedočanstvo za to nije dovoljno za znanje te činjenice& on je obavezan da navede šta nedostaje u našem svedočanstvu& šta smo propustili da učinimo prilikom pokušaja da dođemo do znanja. (rugim rečima& skeptik bi svoju sumnju& da biodnosno joj bar delom udahnuoalternativu snagu i zaista uzdrmaonaše u uverenju znamo& morao da odredi& da speci"ikuje kojanasugroava znanje.da !keptički prigovori& kako uobičajeni& tako i "ilozo"ski& najčešće zadovoljavaju ovaj zahtev# u našem primeru& speci"ikovane su i alternativa da se radi o "alsi"ikatu i alternativa da sanjamo. *7+ Lslov elevantnosti obazlo!enosti> sumnje. ,pak& ni speci"ikovana sumnja nije u stanju da skeptičkim prigovorima obezbedi punu delotvornost u ugroavanju naših uobičajenih saznajnih tvrđenja. %akar i određena& alternativa neće biti ozbiljno uzeta u obzir ukoliko nam skeptik ne predoči neki konkretan razlog zašto smatra da bi ona u datim okolnostima zaista mogla biti aktualizovana i sprečiti nas da raspolaemo znanjem. 1stinovskim rečima rečeno: dovoljno je dovoljno& ne znači sve mogu"e. Ako smo u datim okolnostima učinili sve što se od nas očekuje& primenili odgovarajuće saznajne postupke i procedure i dospeli u poloaj da s pravom tvrdimo da znamo& nerealistično bi bilo očekivati od nas da smo pritom isključili sve moguće alternative *isključili smo samo one za koje smo imali osnov da poverujemo da bi mogle biti aktualne u datim okolnostima+. Oroj prosto mogućih alternativa je neograničen& pa bi nas uvođenje jednog takvo zahteva u uobičajenu saznajnu praksu direktno izloilo razornom napadu radikalnog "ilozo"skog skepticizma. Lpravo zato u uobičajenim saznajnim situacijama postavljamo prirodni zahtev da i sumnja mora biti obazlo!ena& odnosno da alternativa na koju se skeptik poziva kada u datim okolnostima osporava naše znanje mora biti elevantna. 1stin smatra da "ilozo"ska sumnja& za razliku od obične& po pravilu ne zadovoljava ovaj drugi uslov. !keptički prigovori ovog tipa najčešće uopšte nisu podstaknuti nekim konkretnim nedostatkom ili nagoveštajem da bi u datoj saz- najnoj situaciji alternativa na koju se pozivaju mogla biti aktualna& već se oslanjaju na krajnje uopštena i apstraktna razmatranja logičkih mogućnosti. Pritom su ove mogućnosti& premda nesaglasne sa našim znanjem& toliko udaljene od stvarnih okolnosti u kojima tvrdimo da znamo da ne uočavamo ni najmanji razlog da pomišljamo na to da su aktualizovane. (okle god takav razlog nije očigledan& nismo obavezni ni da isključujemo takve alternative. (rugim rečima& teret dokaza je u tom slučaju na skeptiku: u slučaju da smo napravili previd ili propust& on bi morao da nam ukae nego na postojanje odgovarajućih indicija ikrije timese svoju sumnju ne samo određenom i relevantnom. L takvom manevru i zamka: ako biučini to pokušao da učini& svoju sumnju bi preveo u običnu& jer bi se pokazalo da smo napravili previd koji po pravilu moemo otkloniti ustanovljenim postupcima i procedurama. >ilozo"ski skeptik& dakle& pogrešno pretpostavlja da bilo koja alternativa koja je logički nasaglasna sa našim saznajnim tvrđenjem u stvarnim okolnostima zaista i ugroava naše znanje. akav zahtev je prestrog i nerealističan u odnosu na naš saznajni poloaj. L svakodnevnim okolnostima prisutan je blai zahtev: kada tvrdimo da nešto znamo nismo obavezni da isključimo sve moguće *zami- slive+ alternative& već samo one koje su& s obzirom na okolnosti& relevantne& tj. one za koje se pokae da postoje neki posebni razlozi za verovanje da su aktua- lizovane. ! obzirom na ovaj slabiji zahtev povezan sa uobičajenom upotrebom pojma znanja& "ilozo"ski skeptik& mada se dri ispravne strategije sumnjanja& bira /8R http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
138/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
pogrešne alternative# budući da po pravilu ne pokazuje da su one relevantne& ni zaključak do kojeg dolazi nije u stvarnom sukobu sa našim uobičajenim saznajnim tvrđenjima. Lvođenjem stroijeg zahteva& neprimerenog našoj saz- najnoj praksi& "ilozo"ski skeptik do te mere iskrivljuje naš svakodnevni pojam znanja da se njegovi zaključci na taj pojam više i ne H/ odnose. 4ao legitiman preostaje samo obični skepticizam sa sumnjom koja je u stanju da zadovolji i uslov određenosti i uslov obrazloenosti.
Rea>!ja =!lz=32 3e?t!a
4ako bi "ilozo"ski skeptik mogao reagovati na ovu ostinovsku strategiju koja& na kraju krajeva& u kontekstu uobičajenih saznajnih tvrđenja legitimnost priznaje samo običnoj sumnji_ %ogući izlaz za "ilozo"ski skepticizam naznačuje Oeri !traud: H7 ostinovski odgovor skeptiku pojednostavljuje stvari utoliko što pretpostavlja da je reč samo o terminološkom sporu. 'aime& i kod saznajnih tvrđenja moemo& kao i u slučaju bilo kog iskaza& razlikovati njihove asetoi4ke i njihove istinosne uslove: prvi su uslovi pod kojima se iskaz moe opravdano tvrditi& drugi su uslovi pod kojima su ti iskazi zaista istiniti. Prema !traudovom mišljenju& 1stinova teza se tiče samo asertoričkih& ne i istinosnih uslova uobičajenih saznajnih tvrđenja. (ok u pogledu prvih ne bi bilo nikakvog spora& u pogledu drugih preostaje dovoljno prostora za "ilozo"ski skepticizam: ako smo& kao što 1stinov opis uobičajene saznajne prakse sugeriše& u nekim konkretnim okolnostima sproveli i primenili sve poznate postupke i procedure i dospeli u poloaj da s pravom tvrdimo da znamo& time smo ispunili samo asertoričke uslove za ovo tvrđenje# primena takvih postupaka i procedura nam ne garantuje da su zadovoljeni i istinosni uslovi. !traud u stvari ukazuje na vanu razliku između uslova pod kojima neko nešto zaista zna i uslova pod kojima moe prikladno da tvrdi da zna. 1stinova zapaanja bi se& naizgled& ticala samo drugih uslova& ne i prvih. 'adovezujući se na ideje koje nalazi u poznatom članku . 4larka&H8 !traud primećuje da u uobičajenim situacijama praktične potrebe i ograničenja mogu učiniti prikladnim tvrđenja o znanju a da se& strogo govoreći& ne ispunjavaju uslovi za 41
D! slini- zakljaka (!/le# (re#n!sti !ine na# @l!z!Ask!m smnj!m #!lazi i &ajn. Ci stin ni &ajn ne smatraj #a je @l!z!Aski ske(ti;izam nek!-erentan? za !!ji;, re je ! nek!j &rsti ekstremizma, (rena/lašen!j reak;iji k!ja se !/lšj ! !#merenije za-te&e k!je (!sta&ljam! s&ak!#ne&n!j saznajn!j (raksi. a! i stin, i &ajn (!lazi !# kritike tra#i;i!nalne e(istem!l!/ije. D!k je stin s&!j kritik smeri! (re s&e/a na e(istem!l!ški
realizam (ristan tra#i;i!naln!j e(istem!l!/iji tez ! m!/:n!sti /eneraliza;ije e(istemikis&!jsta&a, &ajn je (!ša! !# k!nstata;ije #a je tra#i;i!nalna e(istem!l!/ija s&!m na/lašen! n!rmati&istik!m (rist( (itanja ti(a kak! i tre(alo #a #!lazim! #! &er!&anja #a ism! (!sti/li iz&esn!st i (!kšaj k!nan!/ #!ktrinarn!/ i k!n;e(taln!/ temeljenja znanja na (!t(n! is&esnim !sn!&ama sa#rEaji ln!/ iskst&a #!Ei&ela nes(e-. = st&ari, nje/!& zakljak je t!m (!/le# i! j!š jai taka& (rist( je !s'en na nes(e- jer iziskje trans;en#entaln (!zi;ij sa k!je i se (r!;enji&ala m!/:n!st saznanja !(šte? tak&a (!zi;ija je nem!/:a. >!/ t!/a se &ajn zalaEe za natralistiki (rist( e(istem!l!/iji njen za#atak je #a, !krEenj (si-!l!/ije, lin/&istike i #r/i- rele&antni- em(irijski- naka, rek!nstriše i št! a#ek&atnije !(iše %a%o zaista #!lazim! #! znanja, t! jest #! te!rije ! s(!ljašnjem s&et. Catralistika e(istem!l!/ija nije st&ar iz!ra? !na je je#ina (ers(ekti&a e(istem!l!/ije. =sle# t!/a, &ajn smatra #a je#in! smnja kak& nalazim! k!ntekst nan!/ istraEi&anja a k!ja se temelji na !in!j smnji ima smisla. =(!r. Wine, *.".., H(istem!l!/y Catralize#J, "ntolo)ical Relativit! an# "ther Essa!s, !lmia =ni&ersity %ress, Ce !rk, 1969. 42
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
139/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
stvarno zna- nje. 'aravno& ta praktična ograničenja suavaju krug alternativa koje se smatraju relevantnim i koje je potrebno isključiti da bi se nešto znalo. ,z tog razloga će i alternative na koje se "ilozo"ski skeptik poziva najčešće biti toliko udaljene i apstraktne da ih nećemo smatrati relevantnim za praktično pitanje koje se tiče uslova prikladnosti saznajnih tvrđenja. %eđutim& !traud smatra da jei za na uslove osnovuza toga pogrešno zaključiti *kao skeptik što čini bi 1stin+ da te mogućnosti nisu relevantne stvarno znanje. >ilozo"ski se i dalje mogao pozivati na distinkciju između stvarno znati$ i znati za praktične svrhe$& ističući da to što u svakodnevnim okolnostima ne moramo isključivati alternative kao što su mogućnost sna ili da nas 0li demon vara& ne znači da smo zaista zadovoljili uslove za znanje. Analogije radi& !traud koristi primer *preuzet od 4larka+ u kojem je reč o osmatračima aviona obučenim da *iz nekog vanog praktičnog razloga+ razlikuju avione tipa E od aviona tipa F . Priručnik za obučavanje utvrđuje da avioni tipa E imaju obeleja 6y$& dok avioni tipa F imaju obeleja 6yz. Ali& ispostavlja se da postoje i avioni tipa ? koji& bar posmatrani sa zemlje& ne mogu da se razluče od aviona tipa F jer i oni imaju obeleja 6yz. 1ni su ipak veoma retki i& gledano iz praktičnog ugla& za osmatrače nije vano da ih razlikuju od F & pa se u priručniku ni ne pominju. L takvim okolnostima& izgleda da je sasvim prikladno za osmatrača koji paljivo posmatra i jasno uočava avion sa obelejima 6yz da tvrdi da zna da je to avion F . (reći se pravila iz priručnika i ne znajući za postojanje aviona ?& osmatrač naizgled sasvim opravdano tvrdi da zna da je to F . %eđutim& s obzirom na činjenicu da se tu i tamo pojavi poneki ?& osmatrač neće znati da je to F čak i ako to jeste F # on to neće znati dokle god ne isključi mogućnost da je u pitanju avion ?. ime se pokazuje da za nekoga moe biti potpuno prikladno da tvrdi da nešto zna a da u stvari on to ipak ne zna. (rugim rečima& saznajno tvrđenje moe biti lano čak i onda kada je& s obzirom na postojeća jezička pravila koja se tiču upotrebe izraza znam$& potpuno prikladno izrečeno. 'aravno& !traudova osnovna poruka je da je& uopšteno govoreći& naš saznajni poloaj sličan poloaju osmatrača aviona iz upavo rekonstruisanog primera. Analogija nije ipak dovoljno opravdana da bi mogla da poslui za odbranu "ilozo"skog skepticizma. 'aime& alternativa koju !traud u ovom primeru koristi po svom karakteru spada u one koje bi upotrebio obi4ni skeptik. Ner& ključna je razlika između činjenice *makar osmatrač nje ne bio svestan+ da avioni tipa ? postoje i puke mogućnosti da ovi avioni postoje. Puka mogućnost je ono što osmatrača neće zabrinjavati. Ako mu skeptik prigovori tako što ga na nju podseća& da bi svojoj sumnji udahnuo snagu on bi& osim što ju je speci"ikovao&Lmorao ukazatinenavidi nekeseindicije nagoveštavaju da da nijeisključi reč samo o pukoj mogućnosti. protivnom& zašto bikoje osmatrač pre morao mogućnost prisustva aviona tipa ? pre nego bilo koju drugu mogućnost prisustva aviona tipa = @ & A& = n sličnih avionima F po 6yz. !tatus mogućnosti se suštinski menja tek sa njenom relevantnošću. >ilozo"ski skeptik je& dakle& suočen sa nepremo- stivom dilemom: da bi postigao svoj cilj i našao alternativu koja se ne moe isključiti i obezbeđuje generalizaciju sumnje& on je mora koristiti samo kao speci"ikovanu ali neobrazloenu mogućnost# da bi& pak& stvarno ugrozio znanje& on tu alternativu mora učiniti i relevantnom& pri čemu se vraća u okvire obične sumnje zato što obrazloena alternativa postaje bar u načelu podlona isklju- čenju. L stvari& izgleda da je !traud zapao u još jednu kon"uziju. Tazlikovanje asertoričkih i istinosnih uslova u slučaju saznajnih tvrđenja re"lektuje prikrivenu tenziju o kojoj smo govorili u vezi sa klasičnom de"inicijom znanja: između uslova opravdanosti i uslova /HS http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
140/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
istinitosti. 0ahtevati od subjekta da ima uvid ne samo u asertoričke nego i u istinosne uslove iskaza 0nam da p$ značilo bi učiniti uslov opravdanosti logički zavisnim od uslova istinitosti. ime bi& u stvari& bio obnovljen stari kartezijanski zahtev *moda najproblematičniji u čitavoj tradicionalnoj epistemologiji+ da subjekt& da bi znao p& mora znati da zna p. L klasičnoj koncepciji znanja& uslovmora istinitosti je&da zazna razliku od uslova eksternalistički. ,nsistirati na tome da subjekt da zna u osnovi bi biloopravdanosti& ponavljanje uslova prisutnog već na prvom nivou& gde se očekivalo da je subjekt zahvaljujući pribavljenom opravdanju došao do istine. Pošto su već na tom prvom nivou uslovi opravdanosti i istinitosti shvaćeni kao logički nezavisni *od opravdanja se očekuje samo to da bude relativno pouzdan vodič do istine+& uključivanje dodatnog internalističkog zahteva *da subjekt mora znati da zna+ među nune uslove za znanje predstavljalo bi ne samo kršenje duha klasične de"inicije već i postavljane nedostinog zadatka: od subjekta se očekuje da internalizuje uslov koji je izvorno *po de"iniciji+ uveden kao eksternalistički. >ilozo"skom skepticizmu se tako otvora put ka trijum"u: bar kada su u pitanju uobičajena empirijska tvrđenja& niko nikada nije u poloaju da zna da zna. !rećom& klasična de"inicija znanja izvorno ne uključuje takav zahtev: da bi subjekt imao znanje& neophodno je da ima odgovarajuće verovanje& da je to verovanje opravdano i da je de facto istinito. Primeri kao što je !traud-4larkov& slično getijeovskim& pokazuju da u pretpostavljenom odnosu između opravdanja i istine latentno uvek prebiva element slučajnosti. 'jega eksploatišu i !traud-4lark i Ketije i "ilozo"ski skeptik konstruišući hipotetičke scenarije u svetlu kojih se naša verovanja& uprkos tome što za njih imamo opravdanje& pokazuju kao slučajno istinita. L situaciji u kojoj osmatrač tvrdi da zna da je avion koji vidi F & on ima odgovarajuće verovanje& naizgled ima i odgovarajuće opravdanje i njegovo verovanje je istinito# utisak je da on ipak nema znanje zato što nije uzeo u obzir i isključio mogućnost da je to avion tipa ?. 4ako objasniti tu okolnost i moe li se ona uskladiti sa klasičnom de"inicijom znanja_ 1sim eksplicitne eksternalističke pretpostavke da je ono što verujemo zaista tačno& u uobičajenim situacijama su po pravilu prisutne i implicitne eksternalističke pretpostavke. L nastojanju da potvrdimo istinitost našeg verovanja osim prikupljanja pozitivnog svedočanstva mi preduzimamo i određene korake da isključimo one relevantne alternative kojih smo svesni i& kada tvrdimo da znamo& implicitno pretpostavljamo da smo ih sve isključili *njihov broj je kontekstualno ograničen+. HH !keptiku su tada otvorena samo dva puta& a zavisno od toga za koji od njih se opredeli njegova sumnja će imatitj.karakter ili još "ilozo"ske sumnje: on moe ) koju kao običan skeptik ) ukae na previd& na to daobične postoji neka relevantna alternativa smo propustili da da isključimo& usled čega nemamo znanje# ili moe ) kao "ilozo"ski skeptik ) da ukae na neke speci"ikovane ali neobrazloene alternative koje počivaju na pukim mogućnostima& čime se onda poziva samo na logičku mogućnost pogreške ne ugroavajući stvarno naše znanje. ta god od toga da učini& skeptik nastupa iz takozvane perspektive trećeg lica koja je u osnovi eksternalistička. %eđutim& eksternalistička perspektiva je od početka u igri& jer smo mi ne samo tvrdili da je iskaz u koji verujemo istinit& nego smo i podrazumevali da smo isključili sve relevantne alternative# ako su oba uslova de facto zadovoljena& onda imamo znanje& ako nisu& onda nemamo znanje. 44
=(!r. Dre;kije&! razlik!&anje izme' k!ntrastn!/ i rele&antn!/ sk(a alternati&a.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
141/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
Lpravo je to slučaj sa osmatračem u !traud-4larkovom primeru: samim tim što je činjenica da postoje avioni tipa ? koji se tu i tamo pojavljuju na nebu& alternativa da je& kada subjekt izveštava da vidi F & moda reč o avionu ? biva relevantna. 1smatrač neće imati znanje ukoliko tu alternativu ne isključi. !rećom& kada postane svestan te alternative& on bar u načelu ima načina da je isključi. %eđutim&alternative& ako je tačna njegovadaimplicitna pretpostavka da je isključio sve relevantne odnosno& aviona tipaeksternalistička K nema& onda njegovo znanje ne moe biti ugroeno prigovorom "ilozo"skog skeptika koji počiva na apstraktnom razmatranju nevezanom za kontekst: da takvi avioni mo!da ipak postoje. ,majući u vidu ovaj eksternalistički momenat& moemo jasno razdvojiti dve situacije: u prvoj& osmatrač ima znanje zato što opravdano veruje da je avion koji vidi tipa F & taj avion zaista jeste tipa F i de facto je tačno *znao to osmatrač ili ne+ da nema aviona tipa ?# u drugoj& osmatrač nema znanje iako opravdano veruje da je avion koji vidi tipa F i taj avion zaista jeste tipa F & zato što je de facto tačno *znao to osmatrač ili ne+ da postoji aviona tipa ?. L ovoj drugoj situaciji naprosto nije zadovoljen uslov da su isključene sve relevantne alternative& što običan skeptik moe da iskoristi "ormulišući prigovor koji uključuje speci"ikovanu i relevantnu alternativu: moda je to bio avion ? zato što takvih aviona ima i& ma koliko se retko pojavljivali& moguće je da je jedan takav avion upravo sada na nebu. Lopšteno govoreći& asertorički uslovi su dovoljni za saznajno tvrđenje onda kada je tačna implicitna eksternalistička pretpostavka da smo uspešno isključili sve uočene ili predočene relevantne alternative. Kledano iz subjektivne perspektive& nikada ne moemo znati da smo taj preduslov ispunili. L tome i jeste dra dijalektičke saznajne igre u kojoj osim nas učestvuje i obični skeptik upućujući izazove koji bacaju svetlo na propuštene relevantne alternative. Ali& kad god je de facto tačno da smo sve takve alternative isključili& za nas se moe reći da zaista imamo znanj. Ldaljene mogućnosti na koje se "ilozo"ski skeptik poziva prosto nemaju dovoljnu moć da to znanje ugroze. (ijalektička igra se sa rasvetljavanjem ove eksternalističke dimenzije znanja još uvek ne okončava. Taspravljajući o implikacijama izraza 0nam$& 1stin je tvrdio da saznajna tvrđenja nisu prediktivna& odnosno da u nekoj prilici moemo s pravom tvrditi da znamo p a da se kasnije ispostavi da smo pogrešno verovali da je p istinito. 1vo 1stinovo zapaanje kao da ide na ruku !traudu& jer se u njemu provlači razlika između asertoričkih i istinosnih uslova saznajnih tvrđenja. ,pak& ponovo je moguće napraviti obrt koji će sada ići na ruku ostinovskoj strategiji i dijalektičkoj igri saznajnog subjekta i običnog skeptika. !a uključiva- njem HJ eksternalističkog se da ipak imaju da vanu dimenziju: kadamomenta tvrdimo otkriva da znamo p& saznajna implicitnotvrđenja podrazumevamo nas prediktivnu budući tok događaja neće demantovati# ako je to zaista slučaj *znali to ili ne+ onda znamo p. >ilozo"ski skeptik se moe pozivati na svoje omiljene apstraktne i udaljene mogućnosti# dokle god ne pokae da su one relevantne ili da ima osnova za očekivanje da će nas budući tok zbivanja demantovati& njegovi prigovori ne mogu ozbiljno uzdrmati naše saznajne pretenzije.
45
&a (re#ikti&na #imenzija znanja je &aEna ne sam! iz !stin!&ske ne/! m!E#a j!š &iše iz k&ajn!&ske (ers(ekti&e. Le#an !# kljni- &ajn!&i- ar/menata je (ra/matiki k!rist k!j imam! !# !tkri:a istine, tj. !# znanja, !/le#a se !&la#a&anj t!k!m #:i- isksta&a, (re#&i#lji&!sti. %re#ikti&na #imenzija znanja !/le#a se (re#ikti&n!m s(e-.
/H7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
142/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
Daz ?3tjanja 3?lja1nje2 3veta HB
Ge.2e [email protected] M.e L predgovoru drugog izdanja #itike 4istoga uma nalaze se reči koje u prevodu pro"esora 4emp-!mitha glase ovako: Noš je ostao skandal za "ilozo"iju... da se postojanje stvari izvan nas mora prihvatiti samo na veu i da& ukoliko& neko nađe za shodno da posumlja u njihovo postojanje& njegovim sumnjama nismo u stanju da suprotstavimo ma kakav zadovoljavajući dokaz$HC 1ve nas reči jasno upućuju na 4antovo uverenje o vanosti pruanja dokaza postojanja stvari izvan nas& odnosno moda još bolje rečeno& o postojanju odeđenihBC stvari izvan nas *pošto mi izgleda verovatno da je ovo drugo priblinije značenju nemačkih reči+# naime& teško da bi 4ant nazvao skandalom$ to što dokaz još nije nađen a da nije smatrao da je vano pruiti neki dokaz. Nasno je& takođe& da je smatrao kako je pruanje takvog dokaza zadatak koji upravo spada u područje "ilozo"ije# jer da on tu ne spada& činjenica da dokaz nije dat ne bi mogla predstavljati skandal za "ilozo"iju. %eđutim& čak i da su oba ova 4antova uverenja pogrešna& izgleda mi da je razmatranje pitanja kakva se vrsta dokaza *ako je tu neki dokaz uopšte i moguć+ moe dati za postojanje stvari izvan nas$ nesumljivo vaan zadatak koji upravo spada u područje "ilozo"ije. Pišući ovo predavanje& razmatranje baš ovog pitanja sam od početka stavio sebi u zadatak. %ogu odmah da kaem da sam& kao što ćete i sami videti& uspeo u najboljem slučaju da kaem samo
mali deo onoga što bi trebalo reći o tom pitanju. Teči: ... to... ostaje skandal za "ilozo"iju... pošto mi nismo u stanju... podrazumavale bi& strogo uzevši& da sam 4ant kada ih je pisao nije bio u stanju da prui zadovoljavajući dokaz u vezi postavljenog problema. Ali po mom mišljenju neosporno je da sam 4ant tada nije sumnjao da on lično moe da prui takav dokaz. 'aprotiv& u rečenici koja ovoj neposredno prethodi& on je izrično rekao da je u drugom izdanju svoje #itike za koje sada piše predgovor& dao rigorozan dokaz$ u vezi problema o kome je reč# pa je potom dodao da on veruje kako je taj njegov dokaz jedini mogući dokaz. ,stina je& pak& da on u toj& prethodnoj& rečenici dokaz koji je dao ne opisuje kao dokaz postojanja stvari izvan nas$ ili postojanja 46 sej H%r!!A !A an Mternal *!rl#J (r&i (t je !ja&ljen Procee#in)s o the >ritish Aca#em!, &!l.UU", 1939. &aj (re&!# je ra'en (rema tekst eseja !ja&ljen!/ Philosophical Papers !# Ge!r/a #ar#a F!!ra, Ge!r/e llen X =nin, N!n#!n, 1959. 47 ant,
ritik #er reinen "ernnAt, ) UUUIU, na(!mena iz#anje em(
lan en/lesk!m jezik Ht-eJ, !e izzetn! (re&!#im! ka! H!#re'enJ, (!št! sam F!!re !e taj lan (!sen! na/laša&a, #a i, kak! &erjem!, (!sen! istaka! #a je !e re ! nekim !#re'enim (re#metima.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
143/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
određenih stvari izvan nas$& već ga umesto toga naziva dokazom objektivne stvarnosti spoljne intuicije$. Ali kontekst u kome se ti izrazi nalaze& nesumljivo pokazuje da 4ant upotrebljava ova dva izraza objektivna stvarnost spoljne intuicije$ i postojanje stvari *ili određenih stvari+ izvan nas$ tako da ono što je dokaz za prvi to nuno predstavlja i dokaz za drugi. zadovoljavajući Prema tome& moramo da kae kada da 4ant govorinikao damo dokaz&pretpostaviti on ne misli da trenutno on da sammia nismo ni biloukostanju drugidanije u stanju da to učini# već zapravo on hoće da kae da ni on pa ni svi drugi nisu bili u stanju da to učine dokle god on nije došao do dokaza koji je dao. 'aravno& ako je 4ant zaista u pravu u svom uverenju da je dao zadovoljavajući dokaz onda se stanje stvari koje on ovde prikazuje razrešava onoga časa kada je njegov dokaz objavljen. 3im je taj dokaz objavljen& svako ko ga je pročitao mogao je da prui zadovoljavajući dokaz& jednostavno ponavljajući onaj koji je dao 4ant# i tako je& jednom za svagda& nestao i taj skandal$ za "iloso"iju. 4ada bi& dakle& bilo izvesno da je dokaz u vezi problema o kome je reč a koji je 4ant u drugom izdanju svoje #itike zadovoljavajući dokaz& bilo bi izvesno da se moe pruiti najmanje jedan zadovoljavajući dokaz# stoga bi od pitanja koja sam predloio da razmotrim ostalo samo prvo& pitanje koja je vsta dokaza ovaj 4antov dokaz# i kao drugo& pitanje da li moda ne postoje *suprotno 4antovom mišljenju+ i drugi dokazi& iste ili druge vrste koji su isto tako zadovoljavajući. %islim& međutim& da nipošto nije izvesno da 4antov dokaz zadovoljava. %išljenja sam& dakle& da nipošto nije izvesno da je on uspeo da otkloni to stanje stvari koje je smatrao skandalom za "iloso"iju. 0ato i mislim da pitanje& da li je moguće dati ikakav zadovoljavajući dokaz u vezi sa postavljenim problemom& ipak zasluuje razmatranje. Ali šta je taj problem o kome je ovde rečI %ora se priznati& mislim& da je izraz stvari izvan nas$ pomalo neobičan izraz i da njegovo značenje nije potpuno jasno. %anje bi neobično zvučalo ako bih umesto stvari izvan nas$ rekao spoljašne stvari$ moda bi tako i značenje ovoga izraza izgledalo jasnije. %islim da bismo značenje izraza spoljašnje stvari$ još više razjasnili ako bismo objasnili da su "iloso"i ovaj izraz redovno upotrebljavali kao skraćenicu za izraz stvari spoljne našem duhu$. L stvari& postojala je i dugovečna istorijska tradicija u skladu sa kojom su se sva tri izraza& spoljašnje stvari$&nama spoljašnje stvari$ i našem duhu spoljašnje stvari$& upotrebljavale kao ekvivalenti jedan drugom& a svaki se od njih upotrebljavao kao da ga nije bilo potrebno objasniti. %eđutim& poreklo ove upotrebe nije mi poznato. 1no se pojavljuje još kod (ekarta# i pošto on upotrebljava ove izraze kao da oni ne zahtevaju posebno objašnjenje& verovatno je da su se oni i ranije upotrebljavali sa istim značenjem. svih tih izraza& našem duhu mi najjasnije jer& ako ništa drugo& 1d jasno pokazuje da izraz se ovde ne misli naspoljašnje$ spoljašnjeizgleda našim telima $& dok druga dva izraza moemo shvatiti kao da upravo to označavaju# čak je i među "iloso"ima bilo dosta zabune oko odnosa tih dvaju pojmova - spoljašnje stvari$ i stvari spoljašnje našim telima$. Ali čak i izraz stvari spoljašnje našem duhu$ izgleda mi daleko od toga da bude sasvim jasan# ako& dakle& treba da zaista razjasnim što podrazumevam pod dokazom postojanja stvari izvan nas$ ne mogu se zadovoljiti time što ću reći da pod izvan nas$ podrazumevam nešto spoljašnje našem duhu$. 'a jednom mestu *4.d.r.D.& A8C8+ sam 4ant kae da izraz izvan nas$ nosi sa sobom dvosmislenost koju je nemoguće izbeći$. 1n kae da taj izraz znači nešto što postoji kao stva po sebi od nas potpuno odvojena& a ponekad nešto što prosto pripada spoljašnjoj pojavi$# stvari koje su izvan nas$ u prvom od ova dva značenja& on naziva predmeti koji se /HH http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
144/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
mogu zvati spoljašnjim u transcedentalnom smislu$& a stvari koje su izvan nas$ u drugom smislu $empirijsko spoljašnji predmeti$# i konačno kae da će& u cilju otklanjanja svake neodređenosti u vezi sa poslednjim pojmom& razlikovati empirijsko spoljašnje predmete od predmeta koji se mogu zvati spoljašnjim$ u transcedentalnom smislu& tako što će ih bez dvoumljenja zvati stvarima kakveizraz se mogu naćikakve u prostoru$. %islim da ovaj poslednji 4antov stvari se mogu naći u prostoru$ sasvim jasno kazuje kakva je to vrsta stvari koja me navodi da ispitam kakvu vrstu dokaza je moguće dati& ako ga je uopšte i moguće dati& da stvari takve vrste postoje. %oje telo& tela drugih ljudi& tela ivotinja& biljke svih vrsta& kamenje& planine& !unce& %esec& zvezde i planete& kuće i druge zgrade& proizvedeni predmeti svih vrsta: stolice& stolovi& komadi papira itd. U sve su to stvari kakve se mogu naći u prostoru$. Lkratko& sve stvari koje "ilozo"i zovu "izički objekti$& materijalni predmeti$ ili tela$ očigledno spadaju u ovu grupu. Pa ipak izraz $stvai kakve se mogu naći u prostoru$ moe se shvatiti onako kako se upotrebljava u slučajevima u kojima bi se "izički objekti$& materijalne stvari$ ili telo$ teško moglo upotrebljavati. 'a primer& u prostoru se ponekad mogu sresti i senke& iako ih ne bi bilo sasvim ispravno nazvati "izičkim objektima$& materijalnim stvarima$ ili telima$# iako obzirom na jednu vrstu uobičajene upotrebe izraza stvar$& neku senku ne bi bilo ispravno nazvati stvar$& ipak se izraz stvari koje se mogu naći u prostoru$ moe u celosti shvatiti kao sinonim izrazu bilo šta što se moe naći u prostoru$& a to je& opet& izraz koji se sasvim ispravno moe shvatitiu smislu po kome on obuhvata i senke. ako bih i hteo da se izraz stvari koje se mogu naći u prostoru$ shvati u tom širem smislu# onda& ako se moe naći dokaz da su ikada postojale ma i dve različite senke& iz toga će neposredno slediti da su postojale najmanje dve stvari koje se mogu naći u prostoru$# i taj dokaz će biti isto toliko valjan& kao što bi to bio dokaz da postoje najmanje dva "izička objekta$ ma koje vrste. (akle& izraz stvari koje se mogu naći u prostoru$ moe se shvatiti u veoma širokom smislu značenja te reči& koje je još šire od značenja izraza "izički objekti$ ili tela$& ma koliko je bio širok smisao ovog poslednjeg izraza. Ali ma koliko da je širok smisao ovog prvog izraza& on bar u jednom pogledu nije tako proširen kao smisao jednog drugog izrazakoji 4ant upotrebljava kao ekvivalent ovom prvom. !matram da bi upoređivanje ovih izraza moglo da mi poslui da još bolje razjasnim kakva je to vrsta stvari koja me navodi da zapitam kakav je dokaz moguće dati& ako je to uopšte moguće učiniti& da takve stvari postoje. (rugi izraz koji 4ant upotrebljava kao ekvivalent izrazu stvari koje se mogu naći u prostoru$ pojavljuje u rečenici kojasaneposredno prethodi ovoj većsenavedenoj u kojoj on kae da izraz stvari se izvan nas$ nosi sobom dvosmislenost koja ne da izbeći$ *A8C8+. L toj prethodnoj rečenici 4ant kae da se neki empirijski predmet$ naziva spoljašnjim ako je predstavljen *vegestellt + u prostoru$. 1n dakle smatra izraz predstavljen u prostoru$ ekvivalentnim izrazu moe se naći u prostoru$. @ako je& međutim& naći primere stvari$za koje bi bilo teško poreći da su predstavljene u prostoru$ ali za koje se sa sigurnošću moe poreći da se one mogu naći u prostoru$. Tazmotrite& na primer& sledeći opis jednog niza okolnosti pod kojima moe nastati ono što neki psiholozi nazivaju negativna naknadna slika$& a drugi negativni naknadni osećaj$. Ako se pogled usmeri ka nekoj beloj površini& nakon koncentrisanog posmatranja bele mrlje na crnoj podlozi& jedno kratko vreme vidi se siva mrlja *>oster& Te6t
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
145/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
isečem četvorokraku zvezdu od komada hartije& da je postavim na crnu podlogu & da je koncentrisano posmatram$& i onda da skrenem pogled ka belom listu hartije. , zaista& primetio sam da sam jedno kraće vreme video sivu mrlju U i ne samo da sam video sivu mrlju& već sam je video na beloj podlozi# ta siva mrlja je takođe imala otprilike isti oblik kao i bela četvorokraka zvezda& sam malo pre koncentrisano posmatrao$ U ona je takođe četvorokraka zvezda. 1vajkoju jednostavan ogled uspešno sam ponovio nekoliko puta. !vaka bila od ovih četvorokrakih zvezda koje sam tim ogledima video bila je naknadna slika$ ili naknadni osećaj$. %oe li& onda& neko poreći da je moguće s pravom reći kako je svaka od ovih naknadnih slika bila predstavljena u prostoru$I !vaku od njih sam video na stvarnoj beloj pozadini& pa ako je tako& onda je svaka od njih i bila predstavljena$ na stvarnoj beloj pozadini. Ali& ako su one predstavljene u prostoru$ svako bi mogao primetiti da bi nas to što ćemo reći da se mogu naći u prostoru$ gotovo sigurno navelo na pogrešan zaključak. Oela zvezda koju sam koncentrisano posmatrao$& crna pozadina na kojoj sam je video& kao i bela pozadina na kojoj sam video naknadne slike& svakako se mogu naći u prostoru$: to su u stvari bili "izički predmeti$& odnosno površine "izičkih predmeta. Ali jedna vana razlika između ovih& s jedne strane& i sivih naknadnih slika& s druge& moe se izraziti i tako što će se raći da se ove poslednje ne mogu naći u prostoru$. Derujem da je sada jasan bar jedan razlog zašto je to tako. 4ada se kae da se nešto $moe naći u prostoru$ u neko određeno vreme& time se prirodno podrazumeva da bi bilo ko ako ispunjava određene uslove koji zato postoje& po svoj prilici mogao da opazi$ predmet o kome je reč& mogao bi da ga vidi ako je to bio vidljiv predmet& da ga čuje ako je to bio zvuk& da ga omiriše ako je to bio miris. !toga& ako kaem& da je bela četvorokraka zvezda koju sam uporno gledao& bila "izički predmet$& i da se moe naći u prostoru$& time podrazumevam da bi bilo ko sa normalnim vidom i normalnim osećajem dodira& da je tada bio u sobi& mogao da je vidi i oseti. %eđutim& u slučaju ovih sivih naknadnih slika koje sam video& ne moe se zamisliti da je neko osim mene video ijednu od njih. %oe se& naravno& zamisliti da bi drugi ljudi& da su tada bili sa mnom u sobi& i da su izveli isti ogled koji sam ja izveo& videli sivu naknadnu sliku veoma sli4nu jednoj od onih koje sam i ja video# i nije apsurdna čak ni pretpostavka da su oni mogli videti naknadnu sliku potpuno nalik jednoj od onih koje sam i sam video. Ali apsurdna je pretpostavka da je neku od naknadnih slika koje sam video mogao videti neko drugi sem mene# apsurdno je& dakle& pretpostaviti da dve različite osobe mogu videti jednu te istu naknadnu sliku. (akle& jedan od razloga što ne bismo mogli reći da se jedna od ovih sivih naknadnih slika koje sam video ne moejenaći u prostoru$& jeste da nibila jednu od njih nije& upoprostoru$ svoj prilici videti nikoako drugi& mada svaka od njih nesumljivo predstavljena barmogao za mene. 'aime& se nešto moe naći u prostoru$& onda to znači da je još neko& pored onoga koji to kae& mogao opaziti tu stvar. 'egativne naknadne slike& ovde opisane vrste& samo su jedan primer stvari$ koje& iako se mora priznati da su predstavljene u prostoru$& ipak ne mogu naći u prostoru i nisu spoljašnje našem duhu$ u smislu koji nas ovde zanima. Pored ovoga mogu se dati još dva vana primera. Prvi je ovaj. (obro je poznato da ljudi ponekad vide stvari dvostruko. aj slučaj psiholozi opisuju kao dvostruku predstavu$ ili dve predstave$ posmatranog predmeta. L takvim slučajevima bilo bi sasvim sigurno reći da se svaka od dveju predstava moe nači u prostoru$: one se vide jedna na jednom& druga na drugom mestu u istom onom smislu u /HB http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
146/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
kojem se svaka od onih sivih naknadnih slika koje sam video& vidi na posebnom mestu na beloj pozadini koju sam gledao. Oilo bi& međutim& sasvim neprirodno reći da se kada vidim dvostruku predstavu& svaka od tih dveju predstava moe naći u prostoru$. 'aprotiv& sasvim je sigurno da se obe ne mogu naći u prostoru$. 4ada bi se obe mogle naći u prostoru$& onda iste predstave bi sledilo pretpostavka da i neko drugi dadruga vidi teosoba dve potpuno koje ja vidim.sličnih Ako nije apsurdna da moe bi neka mogla videti par predstava potpuno onoj koju ja vidim& apsurno je pretpostaviti da bi neko drugi mogao da vidi isti& identi4an pa . (akle& u svakom slučaju u kojem neko vidi nešto dvostruko& imamo primer bar jedne stvari$ koja& iako je predstavljena u prostoru$& sigurno se ne moe naći u prostoru$. (rugi vaan primer je sledeći. %oe se sasvim ispravno reći da su telesni bolovi uopšte predstavljeni u prostoru$. 4ada imam zubobolju& osećam je u određenom delu vilice ili u određenom zubu. 4ada jod koji sam stavio na posekotinu na prstu zapeče& taj bol osećam na određenom mestu u prstu. ako neko kome su amputirali nogu moe da oseti bol na mestu gde bi njegova noga bila da je nije izgubio. !igurno& savršeno je prirodno shvatiti izraz predstavljen u prostoru$ tako da ako se bol u već pomenutom smislu oseća na određenom mestu& taj bol je predstavljen u prostoru$. Pa ipak& iz istog razloga kao i u slučaju naknadnih slika ili dvostrukih predstava bilo bi dosta neprirodno reći za bolove da se oni mogu naći u prostoru$. %oe se zamisliti da neka druga osoba moe osetiti bol potpuno sličan onome koji ja osećam& ali je apsurdno pretpostaviti da on moe osetiti kvantitativno istovetan bol koji ja osećam. A bolovi su& u stvari& tipičan primer one vrste stvari za koje "iloso"i kau da nisu spoljašnje$ našem duhu već da se nalaze unutar$ njega. 1ni bi i rekli bilo o kome bolu koga ja osećam da on nuno nije spoljašan mome duhu već da se nalazi u njemu. , na kraju mislim da bi bilo vredno spomenuti još jednu klasu stvari$ koje sigurno nisu
spoljašnji predmeti$ i koji se sigurno ne mogu naći u prostoru$ u napred pomenutom smislu. ,pak& neki bi "iloso"i bili skloni da za te stvari$ kau da su predstavljene u prostoru$ baš u istom smislu u kome su predstavljeni$ bolovi& dvostruke pojave i negativne naknadne slike& koje sam već opisao. Ako gledate u pravcu električnog svetla& pa onda skrenete pogled& dogodi se ponekad da kratko vreme vidite na tamnoj pozadini koju obično vidite kada su vam oči sklopljene& svetlu mrlju oblika sličnog svetlu koga ste maločas videli. a svetla mrlja& ako je uopšte vidite& jeste još jedan primer onoga što jedni psiholozi nazivaju naknadne slike$& a drugi naknadni osećaji$# ali nasuprot negativnim naknadnim slikama& o kojim sam ranije govorio& ove se vide i sklopljenih očiju. 'eki "iloso"i bi moda bili skloni da i za ovu naknadnu sliku ne koja se vidi sklopljenih očiju kau da jeskloni isto tako predstavljena u prostoru$ iako se sigurno moe naći u prostoru$. 1ni bi bili da kau da je ona predstavljena u prostoru$ zato što je sigurno predstavljena na izvesnoj udaljenosti od osobe koja je vidi# pa zar neka stvar moe da odaje utisak da je na izvesnoj udaljenosti a da ne bude predstavljena u prostoru$I %eđutim& postoji jedna vana razlika između takvih naknadnih slika koje sam ranije opisao# ta razlika moe navesti druge "iloso"e da poreknu da su ove naknadne slike& koje se vide sklopljenih očiju& uopšte i predstavljene u prostoru$. 1va se razlika moe tako izraziti što će se reći da sklopljenih očiju čovek ne vidi ni jedan deo fizi4kog prostora& onoga prostora koji imamo na umu kada govorimo o stvarima koje se mogu naći u prostoru$: naknadna slika koja se vidi sklopljenih očiju sigurno je predstavljena u nekom prostoru& ali ipak nije jasno da li smemo reći da je i prostorno predstavljena.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
147/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
%islim da je onda jasno da se za sve za šta se moe prirodno reći da je predstavljeno u prostoru$ nikako se ne moe i reći da je to stvar koja se moe naći u prostoru$. Nasno je da se neke stvari$ koje su predstavljene u prostoru sigurno ne mogu naći u prostoru$# da upotrebimo i drugi izraz kojim se moe izraziti ista misao& te stvari$ očigledno nisu "izički realne$.sePojam predstavljen prostoru$ je& dakle& izvesnom smislu mnogo širi od pojma moe nalaziti u prostoru$:umnoge stvari$ koje uobuhvata prvi pojam ne obuhvata i drugi U mnoge naknadne slike& najmanje jedna iz para predstava$ koje se vide kada se dvostruko vidi& i kao većina telesnih bolova predstavljene$ su u prostoru& iako se ni jedan od njih ne moe nalaziti u prostoru. ,z same činjenice da je neka stvar$ predstavljena u prostoru nikako ne sledi da se ona moe nalaziti u prostoru. Ali isto onako kako je prvi pojam u izvesnom smislu širi od drugoga& tako je i drugi& u izvesnom smislu širi od prvog. Postoje& naime& mnoge stvari$ koje se mogu naći u prostoru a za koje ipak nije tačno da su predstavljene u prostoru. ,z činjenice da se neka stvar$ moe naći u prostoru& nikako ne sledi da je ona predstavljena u prostoru. Pošao sam od togada izraz moe se naći u prostoru$ podrazumeva da neke stvari mogu biti opaane& smatrajući da je to prirodno moguće# međutim& iz činjenice da neka stvar mo!e biti opaena ne sledi da jeste opaena: ako zaista i nije opaena& onda neće biti ni predstavljena u prostoru. Lpravo je za ove stvari$ koje sam naveo da pripadaju vrsti stvari koje se mogu naći u prostoru$ *uključujući tu i senke+ karakteristično da ni za jednu od njih koje su bile opaene nije apsurdno pretpostaviti da je */+ mogla postojati baš u tom trenutku a da nije opaena *7+ da je mogla postojati u nekom drugom vremenskom periodu a da ni tada nije bila opaena *8+ i da je mogla biti biti neopaena tokom čitavog vremenskog perioda njenog postojanja. Prema tome nije apsurdna pretpostavka da mnoge stvari koje su se jednom mogle naći u prostoru nisu ni bile predstavljene$ kao i da mnoge stvari koje se sada mogu naći u prostoru nisu& niti su bile& niti će ikada biti predstavljene$. (a upotrebimo jedan 4antovski izraz& pojam stvari koje se mogu naći u prostoru$ obuhvata ne samo objekte postojećeg iskustva već takođe i objekte mogu"eg iskustva# iz činjenice da je neka stvar ili bila ili jeste objekt mogu"eg iskustva nikako ne sledi da je bila ili da jeste ili da će biti uopšte predstavljena$. 'adam se da je ovo što sam sada rekao& moglo da poslui da se bolje razjasni na koju vrstu stvari sam na početku ukazivao kao na stvari izvan nas$ ili stvari spoljašnje našem duhu$. Tekao sam da sam bio mišljenja kako 4antov izraz stvari kakve se mogu naći u prostoru$ dosta jasno ukazuju na one vrste stvari o kojima je ovde reč# pokušao sam& šatim& da još bolje& razjasnim granice*a+ određenja tih stvari& pokazujući primnoge tom dastvari ovakoU upotrebljen izraz ima puno opravdanja ako se shvati u smislu po kome na primer& naknadne slike& dvostruke predstave& telesni bolovi Uza koje se moe reći da su predstavljene u prostoru$& ipak ne bi trebalo ubrajati među stvari koje se mogu naći u prostoru$& i *b+ onda ako je jasno kako ne postoje protivrečnosti u pretpostavci da su se stvari& koje nikada nisu bilem nisu ni sada pa i neće biti opaene& mogle$ i da se mogu naći u prostoru$. ,sto tako nema nikakve protivrečnosti ni u pretpostavci da su među stvarima koje su ponekad i bile opaane& mnoge od njih postojale i onda kada ih više nismo opaali. %islim da će sada svakom biti jasno da& pošto među spoljašnje stvari$ ne ubrajam naknadne slike& dvostruke predstave i telesne bolove& isto tako među spoljašnje stvari$ ne bi trebalo da ubrajam ni jednu od predstava$ koje često vidimo duhovnim okom$ kada smo budni& niti& pak& ijednu od tih predstava koje vidimo u snu. akođe bi trebalo da bude jasno da sam upotrebljavao /HR http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
148/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
izraz spoljašnji$ tako da iz činjenice da u određeno vreme neko ima vizuelnu halucinaciju& sledi da on tada vidi i nešto što nije spoljašnje$ njegovom duhu# isto tako& iz činjenice da je neko& u određeno vreme imao auditivnu halucinaciju sledi da je on u to vreme čuo zvuk koji nije bio spoljašnji$ njegovom duhu. %eđutim& ovim svakako nisam dobro razjasnio način na kojizasam izrazodmah spoljašnje duhu$ i moe naći u prostoru$ da bismo da ma koristio koju stvar$ kaetenašem da li bi trebalo da je se smatram za spoljašnju našemmogli duhu$ i za onu koja se moe naći u prostoru$ ili ne. 'a primer& nisam ništa rekao što bi dopustilo da se jasno odredi da li bi odraz koji vidim u ogledalu trebalo smatrati za stvar koja se moe naći u prostoru$ i za stvar spoljašnju našem duhu$ ili ne& niti sam rekao nešto što bi jasno pokazalo da li to treba smatrati za nebo& ili ne. A što se tiče neba mišljenja sam da bi svako primetio kako je doista neprikladno o njemu govoriti kao o stvari koja se moe naći u prostoru$# takođe o mislim da bi većina ljudi nerado rekla& bez ikakvih ograda& da se odrazi koji se vide u ogledalu mogu naći u prostoru$. 'o nebo pa i odrazi koji se vide u ogledalu razlikuju se od telesnih bolova ili naknadnih slika upravo po onome što sam naveo kao razlog zbog kojeg za ove poslednje kaemo kako se ne mogunaći u prostoru& naime& apsurdna je pretpostaka da taj istovetni bol koji osećam moe osetiti neko drugi ili da tu istovetnu naknadnu sliku& koju ja vidim& moe da vidi i neko drugi. L slučaju odraza u ogledalu mi bismo se u izvesnim uslovima& sasvim prirodno& posluili izrazima koji podrazumevaju da i neka druga osoba moe da vidi isti odraz koji i sam vidim. 'ekom prijatelju sasvim prirodno moemo reći: Didite li neki crvenkasti odraz tamo na vodiI 'e mogu da utvrdim od čega je to odraz.$# kao što moemo reći& pokazujući na udaljenu stranu nekog brda: Didite li onu belu mrlju na brduI 'e mogu da utvrdim šta je toI$. A u slučaju neba& sasvim je jasno da nije apsurdno reći da ga drugi vide isto kao i ja. %ora se zato priznati da nisam tako potpuno razjasnio svoju upotrebu izraza stvari koje se mogu naći u prostoru$& pa zato ni upotrebu izraza spoljašnje našem duhu$ U pošto je prethodni izraz upotrebljen za objašnjenje ovog drugog U bar ne tako da u slučaju ma koje pomenute vrste stvari$ ne bi bilo nikakve sumnje mogu li se$ stvari te vrste naći u prostoru$& ili jesu li te stvari spoljašnje našem duhu$ ili ne. Ali& koliko mogu da vidim& nedostatak precizne de"inicije izraza stvari koje se mogu naći u prostoru$ nije od tolike vanosti za naše sadašnje ciljeve. %islim da je za sada dovoljno ako objasnim da& u slušaju mnogih vrsta stvari& izraz stvari koje se mogu nađi u prostoru$ upotrebljavam tako da& u slučaju svake od ovih vrsta& iz iskaza da takve stvari postoje& sledi i da postoje stvari koje se mogu naći u prostoru. L stvari& samnaveć daonačin jedanpovezane spisak *iako on ni uupotrebom kom slučaju nije iscrpan+ onih vrsta stvari koje sujabaš takav sa mojom izraza stvari koje se mogu naći u prostoru$. ,zmeđu ostalih& pomenuo sam tela ljudi i ivotinja& biljke& zvezde& kuće& stolice i senke# sada pak elim da naglasim da upotrebljavam izraz stvari koje se mogu naći u prostoru$ tako da u slučajevu svake od ovih vrsta stvari& iz iskaza da ima stvari$ takve vrste sledi i da ima stvari koje se mogu naći u prostoru# na primer& iz iskaza da ima biljaka ili da biljke postoje& sledi da ima stvari koje se mogu naći u prostoru a iz iskaza da senke postoje sledi da ima stvari koje se mogu naći u prostoru# i tako dalje u slučaju svih vrsta stvari$ koje sam već pomenuo u svome prvom spisku. 0a naše potrebe dovoljno je samo to da bude jasno& jer ako je to jasno& onda će isto tako biti jasno kao što sam ranije nagovestio da& ukoliko se dokae da postoje dve biljke ili da postoji jedna biljka i jedan pas ili da postoje pas i senka& itd# onda je ipso facto dokazano da postoje dve stvari koje se
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
149/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
mogu naći u prostoru. 1nda neće biti potrebno da se poed toga prui i poseban dokaz kako iz iskaza da ima biljaka zaista sledi da ima i stvari koje se mogu naći u prostoru. Wto se tiče izraza stvari koje se mogu naći u prostoru$ mislim da ćemo biti spremni da prihvatimo da taj izraz upotrebljavamo u smislu koji ne zahteva dokaz da iz iskaza biljke postoje$ sledispoljašnje ima stvari kojeduhu$. se mogu naćibiumoda prostoru$# ali mislim da se%ogu to ne odnosi izraz stvari našem 'eki bili skloni da kau: sasvimnajasno da vidim da iz iskaza: L sadašnjem trenutku postoje najmanje dva psa$ sledi iskaz L ovom trenutku ima najmanje dve stvari koje se mogu naći u prostoru$& tako da je moguće& ukoliko se dokae da u ovom trenutkupostoje dva psa& ipso facto dokazati i da u ovom trenutku ima najmanje dve stvari koje se mogu naći u prostoru. akođe se moe videti da pored toga nemate potrebe za posebnim dokazom da iz iskaza Postoje dva psa$ zaista sledi (ve stvari se mogu naći u prostoru$: očigledno je da nema tog psa koji se ne bi mogao naći u prostoru. Ali mi ni u kom slučaju nije tako jasno da je ako se moe dokazati da ima dva psa ili dve senke& moguće ipso facto dokazati i da ima dve stvari spoljašnje našem duhu. 'ije li moguće da pas& mada sigurno mora biti moguće da se on nađe u prostoru& ipak moda i nije spoljašnji predmet U predmet spoljašan našem duhuI 'ije li potreban poseban dokaz da nešto što se moe sresti u prostoru mora biti spoljašnje našem duhuI 'aravno& ako se spoljašnji$ upotrebi samo kao sinonim izrazu moe se naći u prostoru$ onda neće bit potreban dokaz da su psi spoljašnji predmeti# u tom slučaju& ako se moe dokazati da postoje dva psa& onda je ipso facto dokazano da postoje i neke spoljašnje stvari. Ali nalazimo da je teško verovati da bilo ko upotrebljava izraz spoljašnji$ kao sinonim izraza moe se naći u prostoru$# a ako se tako ne upotrebljava& zar nije onda potreban neki dokaz da nešto što se moe naći u prostoru mora biti spoljašnje našem duhuI 4ao što smo videli& 4ant upravo i vidi da se izraz izvan nas$ ili spoljašnji$ upotrebljava u stvari u dva veoma različita značenja. L pogledu jednog od tih dvaju značenja& onog kojeg on naziva transcedentalno$ značenje i koje 4ant pokušava da objasni tako što kae da je to znašenje po kome spoljašnji$ znači postojati kao stvar po seb$& od nas potpuno odvojena. Poznato je da je i on sam smatrao kako stvari koje se mogu naći u prostoru nisu spoljašnje$ u smislu koji smo upravo naveli. Po njegovom mišljenju& dakle& postoji jedno značenje izraza spoljašnji$& značenje u kojem su tu reč obično upotrebljavali "iloso"i& tako da& ako bi se izraz spoljašnji$ upotrebio u tom značenju& onda iz iskaza postoje dva psa$ ne"e slediti i da postoje izvesne spoljašnje stvari. 'e verujem& pak& da je sam 4ant ikada uspeo da potpuno objasnipretpostavke koje je to značenje koje onikada ovdeupotrebljavali pretpostavlja&izraz niti mi je pak poznat neki razlog u prilog da su "iloso"i spoljašnji$ u smislu po kome stvari koje se mogu naći u prostoru nisu spoljašnje. Ali šta je sa onim drugim značenjem po kome se& kako 4ant smatra& reč spoljašnji$ obično upotrebljava U sa onim koje on naziva empirijsko spoljašnje$I kako je taj pojam povezan sa pojmom moe se naći u prostoru$I %oe se primetiti da sam 4ant& u odlomku koji sam naveo *A8C8+& jasno ne kae šta smatra ispravnim odgovorom na ovo pitanje. 1n samo tvrdi& što je dosta neobično& da će& u cilju otklanjanja svake neodređenosti oko pojma empirijsko spoljašnje$ razlikovati predmete na koji se taj pojam odnosi od predmeta koji se mogu zvati spoljašnjim$ u transcedentalnom smislu& tako što će ih od početka zvati stvari koje se mogu naći u postou$. !igurno je da ove njegove neobične reči upućuju na jedno moguće tumačenje& i to da je pojam empirijsko spoljašnje$ po 4antovom mišljenju identi4an pojmu moe se naći u prostoru$ to jest& da on /JS http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
150/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
aista misli kako je reč spoljašnji$& kada se upotrebljava u tom drugom značenju& samo sinonim izrazu moe se naći u prostoru$. Ali ako je ovo zaista njegovovo mišljenje& onda nalazim da je teško poverovati da je u pravu. (a li su "ilozo"i ikada upotrebljavali spoljašnji$ samo kao sinonim izrazu moe se naći u prostoru$I (a li i sam 4ant to radiI 'e verujem ni ida su oni da jepojma& on sam to činio# da bi seduhu$ objasnilo kakose sunaći ga oni upotrebljavali kako su tanidva spoljašnje našem i moe u prostoru$& povezani jedan sa drugim& mislim da je vano izričito ukazati na činjenicu koju sam ranije samo uzgred pomenuo U naime& da oni koji govore o nekim stvarima kao spoljašnjim našem duhu$& kao što bismo to i prirodno očekivali& obično govore i o drguim stvarima$ U koje ele da suprotstave ovim prvim U kao da su one na našem duhu$ . 'aravno& često se ukazuje na činjenicu da kada se u$ upotrebljava da iza njega sledi mojem duhu$& vašem duhu$& njegovom duhu$& itd. 1nda se u$ upotrebljava meta"orički. A ponekad se u$ iza kojeg slede takvi izrazi meta"orički upotrebljava i u običnom govoru U i tada ga svi mi dosta dobro razumemo. 'a primer& svi mi razumemo izraze kao što su: 4ada sam ono uredio& imao sam Das na umuH$ ili 4ada sam rekao da ima ljudi koji ne mogu da podnesu da dodirnu pauka& imao sam Das na umu$. L ovim slučajevima moe se upotrebiti %islio sam na Das$ u istom značenju kao ,mao sam Das na umu$. !asvim je sigurno& međutim& da ova naročita meta"orička upotreba nije ona upotreba koju "iloso"i slede kada oni suprotsavljaju ono što je u$ mom duhu i onome što mu je spoljašnje. 'aprotiv& prema njihovoj upotrebi ovog izraza: vi ćete biti spoljašnji mome duhu čak i kada vas imam na umu. Ako elimo da ustanovimo koja je ta neubičajena meta"orička upotreba prema kojoj ništa što je spoljašnje$ mome duhu u smislu koji nas sada zanima nikada ne moe biti u$ njemu& mislim da je potrebno da razmotrimo slučajeve one vrste stvari$ za koje bi oni rekli da su u$ mom duhu u tom posebnom smislu. Deć sam pomenuo tri takva slučaja& koja su& izgleda mi& za moje razmatranje dovoljna: telesni bol koji osećam& naknadna slika koju vidim sklopljenih očiju i predstava koju vidim$ kada spavam i sanjam& jesu tipični primeri one vrste stvari$ za koju su "iloso"i govorili da su u mome duhu$. , mislim da su govoreći o stvarima kao što su moje telo& list hartije& zvezde U ukratko o "izičkim objektima$ uopšte& kao o spoljašnjim$& hteli da istaknu neku vanu razliku koja po njihovom mišljenju postoji između ovih stvari i stvari$ kao što su bol& naknadna slika koju vidim sklopljenih očiju i predstava viđenih$ u snovima. Ali kakvu to razlikuI 4oja to razlika& po njihovom mišljenju& postoji između telesnog bola koji osećam i mog tela s druge strane# koja je to razlika koja ih navodi da kau da su telesni bol i naknadna slika u$mislim momeoduhu a samo telo nije u$ duhu& čak između ni onda ovih kadadveju ga osećam& vidim ili kada njemuI Deć sam rekao damome je jedna razlika stvari$ i to da se moje telo moe naći u prostoru dok se telesni bol i naknadna slika ne mogu. ,pak mislim da bi bilo prilično pogrešno reći da je upravo ova razlika navela "iloso"e
49 r!z
ita& tekst naša re H#-J nam je (!slEila ka! naj(rikla#niji m!/:i (re&!# en/leske rei Hmin#J, k!ja je (ak en/lesk!j @l!z!Ask!j tra#i;iji !in! !znaa&ala #-!&n! i mentaln! Hi:eJ, !#n!sn! !n mentaln ;elin k!j!j H(ri(a#ajJ ti Hmentalni #!/a'ajiJ ! k!jima je !e re. = reeni;ama k!je !e F!!re na&!#i ka! (rimere s&ak!#ne&ne (!tree te rei, Hmin#J nije m!/:e (re&esti naš!m rei H#-J (!št! i se ta#a (!t(n! iz/il! i#i!matsk! znaenje ti- reeni;a. >at! sm! en/leski izraz Ht! -a&e s!met-in/ !r s!me!ne !n !neQs min#J (re&eli !#/!&araj:im i#i!matskim izraz!m Himati k!/a ili šta na mJ.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
151/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
da govore o ovim poslednjim dvema stvarima$ kao da su u$ mome duhu& a o mome telu kao da nije u$ mome duhu. Lopšte nije lako odgovoriti& čini mi se& na pitanje koja ih je to razlika navela da tako govore. ,pak ću pokušati da ukratko i u opštim crtama izloim ono što ja mislim da je ispravan odgovor. rebalo bi primetiti& čini mi se& da ova upotreba reči duh$& koja se usvaja kada se kae da bilo koji telesni bol koji osećam je u$ mome duhu& nije sasvim u skladu sa upotrebom raširenom u običnom govoru mada je ona dobro poznata u "iloso"iji. %islim da niko ne bi rekao da su telesni bolovi koje osećam u$ mome duhu& ako ne bi bio spreman da kae da duhom oseća telesne bolove& a to će reći& mislim& da nije sasvim u skladu sa uobičajenom& ne"iloso"skom& upotrebom ove reči. !asvim je prirodno reći da duhom mislim& zamišljam& sećam se i osećam bolove& na primer& razočarenje& ali čini mi se da nije isto tako prirodno reći da duhom osećam telesne bolove& na primer& jaku glavobolju# moda je još manje prirodno reći da duhom vidim& čujem& mirišem i osećam ukus. Postoji& međutim& već ustaljena "iloso"ska upotreba ovih izraza po kojoj su viđenje& slušanje& mirisanje i osećanje ukusa isto tako mentalni događaji ili procesi kao što su to mišljenje& zamišljanje i sećanje. >iloso"i su& čini mi se& usvojili ovu upotrebu zato što su videli nesumljivu sličnost između takvih iskaza kao što su: Dideo sam mačku$& 3uo sam udar groma$& 1setio sam jak miris luka$& Prst me je jako zaboleo$& sa jedne strane i iskaza kao što su: !etio sam se da sam ga video$& Tazmišljao sam o planu akcije$& 0amislio sam taj prizor$& 1setio sam se jako razočaran$& sa druge strane& sličnost koja svrstava sve te iskaze u jednu klasu nasuprot onim iskazima u kojima se upotrbljava ja$ ili moji$& na primer: Na sam visok pet stopa$& Na sam leao na leđima$& %oja kosa je dugačka$. 1 kakvoj je ovde slišnosti rečI a bi se sličnost mogla izraziti tako što bi se reklo da je prvih osam iskaza one vrste koja psihologiji pribavlja podatke dok sa ova tri poslednja nije slučaj. ,sto tako se ta sličnost moe iskazati na način sada uobičajen među "iloso"ima U kojim se ukazuje& da se u slučaju prvh osam iskaza& ako se iskaz učini još speci"ičnijim dodavanjem datuma& onda se dobija takav iskaz iz koga& ako je istinit& sledi da sam tada imao neki doivljaj$ U a to ne vai za poslednja tri iskaza. 'a primer& ako je istina da sam danas između /7 i /7 i pet minuta video mačku& sledi da sam danas imao neki doivljaj$ između /7 u podne i /7 i pet minuta# %eđutim& iz iskaza kojim tvrdim da sam decembra /RCC. bio visok manje od četiri stope& ne sledi da sam decembra /RCC. imao bilo kakav doivljaj. Ali potrebno je objasniti upravo samu tu "iloso"sku upotrebu izraza imati doivljaj$& pošto nije identična nijednoj upotrebi raširenoj u običnom govoru. %eđutim& smatram da ona je moguće dati objašnjenje u sladu sa ciljem našeg razmatranja: moe se& naime& reći da bi "ilozo" koji bi prihvatio ovu upotrebu izraza& rekao da sam u određeno vreme imao neki doivljaj$& ako i samo ako */+ sam u tom trenutku bio svestan ili *7+ ako je u tom trenutku nešto drugo o meni bilo tačno& a ujedno je to bilo slično onome što je o meni tačno kada sam svestan i kada sanjam u onom očiglednom smislu po kome ono što je tačno o meni kada sanjam liči na ono što je o meni tačno kada sam svestan i u kome bi ono što je meni tačno kada mi se& na primer& nešto pričinjava& ličilo na oba prethodna slučaja. 'aravno& ovo je objašnjenje donekle neodređeno ali mislim da je za naše potrebe ipak dovoljno jasno. !ve se svodi na to da bi se o meni& u ovoj "iloso"skoj upotrebi izraza imati doivljaj$& reklo da nisam u određenom trenutku imao nikakav doivljaj ukoliko tada nisam bio ni svestan& niti bio sanjao& niti mi se pričinjavalo& niti išta slično. A ovo je /J7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
152/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
svakako neodrećeno utoliko što nije određeno šta bi drugo bilo ove vrste U preostaje& dakle& da se to zaključi na osnovu datih primera. ,pak& čini mi se& da je to dovoljno: često noću& dok spavam& nisam svestan niti sanjam& pa mi se ni ne pričinjava& a ne događa se ni bilo šta slično ovome& što znači da nemam nikakvih doivljaja. Ako je ovo objašnjenje "iloso"ske upotrebeizrazapod imati doivljaj$ jasno& onda mi se činislika da bikoju se ono& se podrazumeva iskazom da je dovoljno bol koji osećam& ili naknadna vidimštosklopljenih očiju u mom duhu$ moglo objasniti time da ono čto se ovde podrazumeva nije ni manje ni više nego to da postoji neka protivrečnost u pretpostavci da su taj istovetni bol ili ta istovetna naknadna slika postojale i u vreme kada nisam imao nikakvih doivljaja# drugim rečima& da iz iskaza da je u određeno vreme taj bol i ta naknadna slika postojala& koji vai za neko određeno vreme& sledi i da sam u toj vremenskoj sekvenci imao neki doivljaj. Pa ako je tako& onda moemo reći da se razlika& primećena između telesnih bolova koje osećam i naknadne slike koju vidim sa jedne strane i moga tela sa druge strane& dakle& ona razlika koja je navela "iloso"e da kau da je svaki takav bol odnosno naknadna slika u mom duhu$& dok moje telo nikada nije u$ već uvek izvan$ ili spoljašnje$ mome duhu& sastoji u sledećem: protivrečno je pretpostaviti da bol koji osećam ili naknadna slika koju vidim postoje u vreme kada nemam nikakvog doivljaja# protivrečnosti nema& međutim& u pretpostavci da moje telo postoji u vreme kada nemam nikakvih doivljaja. 3ak mi se čini da moemo reći da su pod zagonetnim izrazoma u mome duhu$ i spoljašnje mome duhu$& koji nas lako dovode u zabludu "iloso"i podrazumevali samo to i ništa više. !ada& međutim& reči o ma kojoj stvari da je spoljašnje mome duhu& kao na primer moje telo& samo znači da od iskaza da je ona u određenom trenutku postojala nikako ne sleki izraz da sam ja u tom trenutku imao neki doivljaj. Ako je tako& onda reći o bilo čemu da je to spoljašnje našem duhu znači će& slično ovom gore& da iz iskaza da je to o čemu je reč u određenom trenutku postojalo& nikako ne sledi da je neko od nas u tom trenutku imao neke doivljaje. , ako se pod našim duhom podrazumeva *kao što mi se čini da se obično podrazumeva+ duh ljudskih bića koja ive na 0emlji& onda će slediti da su bolovi koje ivotinje mogu da osete& naknadne slike koje one mogu da vide& doivljaji koje mogu imati& iako nisu spoljašnji njihovom duhu& ipak spoljašnji našem. A ovo odmah razjašnjava koliko je pojam spoljašnje našem duhu$ različiti od pojma moe se naći u prostoru$ U pošto& uistinu& nije verovatnije da se bolovi koje osećaju ivotinje ili naknadne slike koje one vide& ne mogu naći u prostoru nego što se mogu naći bolovi koje mi osećamo ili naknadne slike koje mi vidimo. ,z iskaza imasespoljašnjih koji nisu unašem duhu duhu$ nekog od & ne sledi da ima stvaridakoje mogu naćipredmeta& u prostoru&predmeta i zato spoljašnje nijenas samo običan sinonim za moe se naći u prostoru$ to jest& spoljašnje našem duhu$ i moe se naći u prostoru$ predstavljaju dva različita pojma. A stvaran odnos ovih dvaju pojmova izgleda mi ovakav. Deć smo videli da ima mnogo vrsta stvari$ koje su takve da& u slučaju svake od ovih vrsta& iz iskaza da ima najmanje jedna stvar te vrste sledi iskaz da ima najmanje jedna stvar koja se moe naći u prostoru# na primer& to sledi iz iskaza ,ma najmanje jedna zvezda$& iz iskaza ,ma najmanje jedno ljudsko telo$& iz ,ma najmanje jedna senka$& itd. %islim da moemo reći kako je o svakoj vrsti stvari & o kojoj je ovo istinito& istinito i da iz iskaza da ima najmanje jedna stvar$ te vrste& sledi iskaz da ima najmanje jedna stvar spoljašnja našem duhu# na primer& iz iskaza ,ma najmanje jedna zvezda$ ne sledi samo ,ma najmanje jedna stvar koja se moe naći u prostoru$& već i ,ma najmanje jedna spoljašnja stvar$& slično je i u
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
153/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
svim drugim slučajevima. Tazlog za to što kaemo je sledeći. Tazmotrite slučaj neke vrste stvari koja je takva da bilo šta takve vrste& ako ga uopšte ima& mora da se moe naći u prostoru$: na primer& razmotrite vrstu mehur od sapunice$. Ako kaem za nešto što opaam: o je mehur od sapunice$ čini mi se da tu sigurno podrazumevam i da ne bilo protivrečnosti u tvrđenju da je mehur postojao,zgleda i pre nego štojesam ga jaonoga opazio& će nastaviti dakada postoji kada prestanem da ga opaam. mi da to deo što isedapodrazumeva se i kae da je u pitanju stvaran mehur od sapunice& za razliku& na primer& od mehura od sapunice koji je halucinacija. 'aravno& nikako ne sledi da ako je to mehur od sapunice& taj isti mehur& stvarno postojao pre nego što sam ga opazio& ili da će nastaviti da postoji kada prestanem da ga gledam# mehuri od sapunice su primeri vrste "izički objekata$ i stvari koje se mogu naći u prostoru$& a dobro je poznato da poneki primerci ove vrste često postoje onoliko dugo koliko ih neka osoba opaa. Ali stvar koja opaam ne bi bila mehur od sapunice da njeno postojanje u bilo kom trenutku nije logi4ki nezavisno od mog trenutnog opaanja. o znači da iz trenutno vaećeg iskaza& da ta stvar u to vreme postoji& nikada ne sledi da sam je tada i opazio. Ali ako je istina da ne bi bilo mehura od sapunice ako on ne bi mogao postojati bez obzira da li ga ja opaam ili ne& sigurno je isto tako istina d ne bi bilo mehura od sapunice ako on ne bi mogao postojati u bilo kom trenutku& bez obzira da li ja imam neki doivljaj u tom trenutku. o bi bio mehur od sapunice& pod uslovom da iz iskaza da je tada mehur postojao U ma koji trenutak izabrali U ne sledi i da sam istodobno imao neki doivljaj. Wto znači da iz iskaza koji se moe odnosti na ma kakav predmet opaaja& koji će tada opet biti mehur od sapunice& sledi iskaz da je ovaj spoljašnji mome duhu. Ali ako& kada kaem da je nešto mehur od sapunice& u stavri impliciram da je on spoljašnji mome duhu& izgleda mi da impliciram i kako je on isto tako spoljašan duhu svih drugih: u stvari impliciram da tu nije u pitanju tako nešto što bi značilo da stvari takve vrste mogu postojati samo ukoliko neko ima neki doivljaj. Prema tome mislim da iz bilo kog iskaza u obliku 6no mehura od sapunice$ zaista sledi iskaz 6no jednog spoljašnjeg predmeta$& 6no jednog predmeta spoljašnjeg duhu svih nas$. Ako je ovo istina o vrsti mehur od sapunice$ onda je sigurno isto tako istina o bilo kojoj drugoj vrsti *uključujući i vrstu jednorog$+ koja je takva da kao ima stvari takve vrste& onda sledi da ima nekih stvari koje se mogu naći u prostoru. Prema tome mislim da je u slučaju svih takvih vrsta stvari$ kod kojih ako ima jedan par stvari od kojih su obe iz jedne od ovih vrsta ili ako ima par stvari od kojih je jedna iz jedne a druga iz druge vrste& onda neposredno sledi da ima nekih stvari koje se mogu naći u prostoru. ,sto tako istinaizjedruge da& ako mogu da dokaem ima par od kojih jedna iz dokazao jedne od da tih vrsta a druga ili par od kojih su obe da iz jedne odstvari njih& onda bih je ipso facto postoje i list hartije i ljudska ruka& onda bih dokazao da sada postoje stvari izvan nas$: ako mogu da dokaem da sada postoji i cipela i čarapa& dokazao sam da sada ima stvari izvan nas$& itd. , slično tome& isto bih dokazao ako uspem da dokaem kako sada postoje dva lista hartije ili dve ljudske ruke ili dve cipele ili dve čarape& itd. 1čigledno je& dakle& da ima na hiljade raznih stvari koje su takve da ako bilo kada uspem da dokaem da postojanje i jedne od njih& time dokazujem postojanje stvari izvan nas. %ogu li dokazati postojanje neke od ovih stvariI ,zgleda mi daleko od toga da bude istina ono što 4ant izričito kae da je njegovo mišljenje& da ima samo jedan mogući dokaz stvari izvan nas& naime& onaj koji je on dao# sada mogu da pruim veliki broj raznih dokaza od kojih je svaki savršeno rigorozan dokaz U a čini mi se da /JH http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
154/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
sam i mnogo puta ranije bio u stanju da dam mnoštvo drugih dokaza. 'a primer& sad mogu da dokaem da postoje dve ljudske ruke. 4akoI ako što diem svoje dve ruke i dok činim određen pokret desnom rukom& kaem 6vo jedne ruke$& a zatim dok činim određen pokret levom& dodajem 6vo i druge$. Ako sam to čineći ipso facto dokazao postojanje spoljašnjih stvari&gomilaju shvatićete da to mogu da učinim i na mnogo drugih načina: nema potrebe da se ovde i dalje primeri. Ali& da li sam maločas dokazao da postoje dve ljudske rukeI 5teo bih da ostanem pri tome da jesam U hteo bih da ostanem pri tvrdnji da je dokaz& koji sam dao& savršeno rigorozan& pa čak i da nije moguće dati bolji ili rigorozniji dokaz bilo čega drugog. !vakako& to ne bi bio dokaz ako nisu zadovoljena tri uslova: naime& /+ da premisa koju sam naveo kao dokaz zaključka je različita od zaključka u cilju čijeg dokazivanja sam je predloio# 7+ da premisa koju sam naveo je nešto što znam da je tačno a ne nešto što sam verovao iako to nije bilo izvesno ili nesto što je u stvari tačno& a nisam znao da je tačno# 8+ da je zaključak zaista sledio iz premise. !va ta tri uslova su zaista bila zadovoljena kod mog dokaza. */+ Premisa koju sam u dokazu naveo bila je sasvim sigurno različiza od zaključka jer je zaključak bio samo L ovom trenutku postoje dve ljudske ruke$. Premisa je bila nesto mnogo određenija nego to& nešto što sam izrazio pokazujući vam moje ruke& čineći određene pokrete i izgovarajući reči 6vo jedne ruke$ i 6vo i druge$. !asvim je očigledno da su te dve stvari različite pošto je očevidno da je zaključak mogao biti istinit i kada bi premisa bila lana. vrdeći premisu& tvrdio sam mnogo više nego što sam tvrdio kada sam tvrdio zaključak. *7+ L tom trenutku sam sigurno znao šta sam izraavao kombinacijom
*8+
određenih pokreta sa rečima: 6vo jedne ruke$& 6vo i druge$. 2nao sam da je jedna ruka bila na mestu koje sam označio proprativši određeni pokret sa svojim prvim usklilom 6vo$& ida je druga na drugom mestu koje sam označio proprativši određeni pokret mojim drugim usklikom 6vo$.0aista bi apsurdno bilo reći da to nisam znao već sam verovao i da to& moda& i nije istina# vi biste onda mogli reći i kako ne znam da sada stojim i govorim& kako uprkos svega ne stojim i ne govorim i kako sve to nije sasvim izvesno. 4onačno& sasvim je izvesno da zaključak sledi iz premise. o je tako
izvesno kaodašto je izvesno je sada ovde jedna ruka& a ovde druga& onda sledi sada postoje da dveako ruke. Prema tome& moj dokaz postojanja stvari izvan nas sasvim je zadovoljio tri uslova koji svaki rigorozan dokaz nuno mora da ispuni. ,ma li& međutim& i nekih drugih uslova koji bi svaki rigorozan dokaz takođe morao nuno da ispunjava& a moj dokaz moda nije ispunio bar jedan od njihI 'e znam& moda ih zaista ima. Ali svakako bih hteo da istaknem da& koliko mogu da vidim svi mi stalno prihvatamo dokaze ove vrste kao apsolutno nepobitne dokaze nekih zaključaka& kao krajnje rešenje nekih problema& koji su u nama prethodno izazvali neke sumnje. Pretpostavite& na primer& da se pitamo da li postoje najviše tri štamparske greške na stranici neke knjige. / kae da ih ima# 0 je sklon da u to sumnja. 4ako / moe da dokae da je on u pravuI Pa& on to svakako mo!e da dokae tako što će uzeti knjigu& okrenuti stranu o kojoj je reč& pokazati na tri razna mesta na njoj i reći: 6vo jedne greške& evo druge i evo još
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
155/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
jedne$# nesumnjivo je ovo metod kojim se to mo!e dokazatiV 'aravno ovim postupkom / ne bi dokazao da ima najmanje tri štamparske greške na dotičnoj strani& ako ne bi bio siguran da se po jedna štamparska greška nalazi na svakom od mesta na koje je pokazao. Ali reći da on na ovaj način mo!e da to dokae jeste isto što i reći da se mo!e biti siguran da ima najmanje tri štamparske greške. A stvarruka kaona štojednom je ova ikada onda je svakako bilo izvesno da je maločas bilaako jedna od dvamoe mestabiti naizvesna koje sam pokazao i druga ruka na drugom mestu. Prema tome& ja sam maločas zaista dao dokaz da je tada bilo spoljašnjih objekata# naravno ako sam to učinio& onda sam tada mogao dati mnoge druge dokaze iste vrste u prilog tvrdnji da je tada bilo spoljašnjih objekata# pa i sada mogu dati mnoštvo dokaza iste vrste da sada postoje spoljašnji objekti. Ali ako se od mene trai da dokaem da su spoljašnji objekti postojali u pošlosti& onda za to mogu takođe dati mnoštvo razlišitih dokaza& no ti će dokazi po nekim svojim vanim odlikama& biti različite vrste od onih datih malopre. , hteo bih da naglasim& da bi U pošto 4ant kae da je skandal ne biti sposoban da se prui dokaz postojanja spoljašnjih objekata U dokaz njihovog postojanja u prošlosti sigurno pomogao da se taj skandal otkloni. 1n kae da& ako neko zaista smatra da moe da dovede u pitanje njihovo postojanje& onda treba da budemo u stanju da mu se suprotstavimo zadovoljavajućim odgovorom. Ali pod osobom koja dovodi u pitanje njihovo postojanje on sigurno ne podrazumeva samo osobu koja dovodi u pitanje to da ijedna stvar postoji u trenutku kada se o tome govori& već osobu koja dovodi u pitanje da je takva neka stvar ikada postojala# i tako bi dokaz da su neke takve stvari postojale u prošlosti bile bar delimi4no od vanosti za ovo što ta osoba dovodi u pitanje. 4ako onda mogu da dokaem da je u prošlosti bilo spoljašnjih objekataI 6vo jednog dokaza: %ogu da kaem 'edavno sam drao dve ruke iznad ovog stola& dakle nedavno su postojale dve ruke# dakle& u nekom vremenskom periodu u prošlosti postojale su najmanje dva spoljašnja objekta# ].6.(.$ Ako znam šta je tvrđeno u premisi& onda je ovo savršeno dobar dokaz. A ja svakako znam da sam nedavno drao dve ruke iznad ovog stola. 3injenica je da u ovom slučaju i svi vi znate to isto. 'e postoji nikakva sumnja da sam to učinio. Prema tome dao sam potpuno nepobitan dokaz da su u prošlosti postojali spoljašnji objekti# a odmah se moe primetiti da ako je ovo nepobitan dokaz& onda sam mogao dati mnoštvo drugih iste vrste a i sada mogu dati i mnogo drugih. %eđutim& isto tako je očigledno da se ova vrsta dokaza značajno razlikuje od one vrste dokaza koje sam upravo dao da bih dokazao da su tada postojale ovedao ruke. Prema tome& sam dva nepobitna dokaza postojanja spoljašnjih objekata. Prvi dokaz je bio da su u trenutku dok sam davao dokaz postojale dve ljudske ruke# a drugi dokaz je bio da su u trenutku koji je prethodio onome u kome sam davao dokaz postojale dve ljudske ruke. 1vi su dokazi po svojim vanim odlikama bili raznorodni. Pokazao sam takođe da sam tada mogao dati i mnogo drugih nepobitnih dokaza ove vrste. A očigledno je isto tako da i sada mogu dati mnoštvo drugih dokaza obeju vrsta. ako& ako su ovo vrste dokaza koje se trae& ništa nije lakše nego dokazati postojanje spoljašnjih objekata. ,pak& potpuno sam svestan da bi i pored svega što sam rekao& mnogi "iloso"i i dalje ostali pri u verenju& kako nisam dao zadovoljavajući dokaz onog o čemu je reč. , hteo bih zato& u zaključku& da ukratko nešto kaem o tome zašto se moe osetiti nezadovoljstvo mojim dokazima. /JB http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
156/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
Nedan od razloga zašto se to nezadovoljstvo oseća izgleda mi sledeći. 'eki shvataju dokaz postojanja spoljašnjeg sveta$ kao nešto što obuhvata dokaz stvari koje nisam ni pokušao da dokaem& pa samim tim nisam ni dokazao. 'ije sasvim lako& međutim& reći šta je to što oni ele da bude dokazano# šta je to bez čijeg dokaza ne bi rekli da imaju dokaz postojanja spoljašnjih uopšte# mogao samo daiskaze ukaem na sam jedanupotrebljavao prilaz objašnjenju šta oni ele&stvari tako što bih rekao da&bih akomoda sam dokazao koje kao toga premise u moja dva dokaza& onda bi oni moda i priznali da sam dokazao postojanje spoljašnjih stvari# ali u odsustvu dokaza *koji naravno niti sam dao niti sam pokušao da dam+& oni će reči da nisam dao ono što oni podrzumevaju pod dokazom postojanja spoljašnjih stvari. (rugim rećima& oni trae dokaz onoga što sada tvrdim dok diem svoje ruke i kaem: 6vo jedne ruke$ i 6vo i druge$& a u drugom slučaju& oni trae dokaz onoga što sada tvrdim govoreći: %aločas sam drao dve ruke iznad ovoga stola$. 'aravno& ono što zaista trae nije samo dokaz ovih dveju izraza& već nešto kao opštu tvrdnju o tome kako se moe dokazati neki iskaz takve vrste. A ja to svakako nisam pruio& ne verujem da se to uopšte moe pruiti# ako je to ono što se podrazumeva pod dokazom postojanja stvari spoljašnjeg sveta& ne verujem da je moguć dokaz postojanja spoljašnjih stvari. L nekim slučajevima moe se& naravno naći nešto što bi se moglo nazvati dokaz iskaza sličnimovim mojim iskazima. Ako neko od vas posumnja da je jedna od mojih ruku veštačka& za njega bi se moglo reći da je došao do dokaza moga iskaza 6vo jedne ruke$& 6vo i druge$& tako što je došao do mene i izbliza ispitao tu njemu sumnjivu ruku& tako što ju je dotakao i pritisnuo kako bi utvrdio kako je to zaista ljudska ruka. Ali& verujem da takav dokaz nije moguć u skoro svim slučajevima. 4ako bi sada trebalo da dokaem da je istina 6vo jedne ruke& a evo i druge$I 'e verujem da to mogu sada da učinim. 4ako je (escartes pokazao& da bi to učinio bilo bi mi potrebno da dokaem da u ovom trenutku ne sanjam. Ali kako da dokaem da ne sanjamI 'ema sumnje da postoje nepobitni razlozi da tvrdim kako sam u budnom stanju& ali sve se to veoma razlikuje od sposobnosti da se to i dokae. 3ak vam ne mogu ni reći od čega se sve sastoji moje svedočanstvo u prilog mogućeg dokaza# a to bi& ako ništa drugo& bilo potrebno kako bih vam dao dokaz. (rugi razlog zašto bi neki bili nezadovoljni mojim dokazom& mislim da nije samo to što trae dokaz nečega što nisam dokazao& već što misle da se& ako ne mogu da dam dodatno$ dokaze& dokaze koje sam dao ne mogu smatrati nepobitnim. A to je& mislim& nepopravljiva greška. 1ni bi rekli: Ako ne moete da dokaete vašu premisu da je ovde jedna ruka a onde druga& onda vi ne znate štadokaz se tvrdi premisi. A sami ste priznali dokaz nije nepobitan znate. (akle& nijeu bio nepobitan dokaz kao štoda stevaš vi tvrdili.$. %islim da jeako ovoto ne mišljenje po kome& ako ne mogu dokazati takve stvari kao što su ove& onda ih ne znam& to isto mišljenje koje je 4ant izrazio u rešenici navedenoj na početku ovog predavanja& koje podrazumeva da dogod mi nemamo dokaz postojanja spoljašnjih stvari& dotle se njihovo postojanje mora primiti samo na veu. 1n misli da kae& čini mi se& da ako ne mogu da dokaem da je ova ruka ovde& moram to da primim samo kao stvar vere U što znači da ne mogu to da znam. %islim da se moe pokazati da je takvo mišljenje& i pored toga što je rasprostranjeno među "iloso"ima& pogrešno& mada je moguće pokazati da je pogrešno samo upotrebom premisa za koje se& ukoliko mi ne znamo za postojanje spoljašnjih objekata& ne zna da li su istinite. !tvari koje ne mogu da dokaem ipak mogu da znam. A premise ovih dvaju dokaza su među stvarima za koje sigurno znam& iako ih& po mom mišljenju& ne mogu
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
157/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
dokazati. Tekao bih& dakle& da oni koji su nezadovoljni ovimdokazima& samo zato što nisam znao ono što se tvrdi u njihovim premisama& ako takvih uopšte ima& nemaju dobrog razloga za svoje nezadovoljstvo. TUĐE Jn $7SVESTI A<3t!n
1sećam da se slaem sa mnogim& a posebno sa vanijim& delovima onoga što je g.isdom napisao& i u ovom radu i u korisnom nizu članaka o uđim svestima$ i drugim problemima :akođe& osećam alosnu sigurnost da čovek mora da bude neka vrsta budale da bi srljao ko muva bez glave po oblasti kojom su već prošli anđeli. L najboljem slučaju mogu da se nadam da učinim skroman doprinos jednom delu problema& gde se čini da malo više marljivosti ne bi bilo na odmet. %ogao bih samo da poelim da se radilo o vanijem delu& bliem središtu problema. %eđutim& našao sam da nisam u stanju da pristupim središtu& dok sam još uvek zaglibljen na peri"eriji. A moda će g. isdom da ima razumevanja za politiku da dlaku cepamo na troje& da se ne bismo počupali za kose. K. isdom& bez sumnje ispravno& uzima da je glavna teškoća u kojoj smo se našli izazvana pitanjima kao što je 4ako znamo da je drugi čovek ljutI$. 1n& takođe& navodi , druge oblike pitanja- da li *ikada+ znamoI$ misli& osećanja& osete& svest itd. drugog stvorenja. Ali izgleda verovatno da se svako od ovih daljih pitanja prilično razlikuje od prvog& koje je i samo bilo dovoljno da me prezaposli i koga ću se drati do kraja. %etod g. isdoma je da se dalje pita: da li ove stvai znamo na na4in sli4an onom na koji znamo da voda u čajniku vri& da je u susedstvu zabava& ili koliko je teak čičakI Ali kako je išao dalje& činilo mi se da nam moda nije dao sasvim tačan opis *moda samo zato što je opis bio suviše letimičan+ onoga što bismo rekli kad bi nas neko upitao 4ako znateI$ te stvari. 'a primer& kazati& u slučaju zabave& da za nju znamo po analogiji$ bilo bi& u najbolju ruku& suviše pre"injen odgovor *kome bi oni pro"injeniji mogli da pretpostave "razu indukcijom$+& a uz to izgleda i neispravan& zato što& mislim& mi ne kaemo da znamo po analogiji& već samo da nešto dokazujemo po analogiji.!toga sam bio naveden da razmotrim šta se stvarno događa kad obična ljude upitamo 4ako znateI$. 1čigledno& mnogo zavisi od vrste stvari za koju nas pitaju& 4ako znateI& i sigurno je da
postoje mnoge vrste slučajeva koje uopšte obraditi& bar ne1n podrobno.Drsta koje se čine najprostijim i istovremeno& na neću izgled& sličnimilitvrdnji je ljut& jestetvrdnji tvrđenje kao što je o je češljugar * 3ajnik vri + U tvrđenje o pojedinačnoj& empirijskoj činjenici. o je vrsta tvrdnje u slučaju koje postoji mogućnost da nas upitaju 4ako znateI& i za koje& bar povremeno& kaemo da ga ne znamo& već samo verujemo. 1na moe da nam poslui isto tako dobro kao i bilo koja druga vrsta tvrdnje. 4ad tvrdimo nešto& kao L bašti je češljugar ili 1n je ljut& postiji smisao u kojem impliciramo da smo u to sigurni ili da to znamo * Ali drao sam da to znaš & rečeno s prekorom+& mada u jednom sličnom ali stroem smislu impliciramo samo da u to veujemo. Prema tome& tvrdeći neđto slično neposredno smo izloeni pitanjima */+ (a li znaš da je u baštiI& (a li znaš da je ljutI i *7+ #ako znaš I. ako na */+ damo potvrdan odgovor& moe nam ond biti postavljeno drugo pitanje& a čak se i samo prvo pitanjeobično uzima kako /JR http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
158/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
poziv da izloimo & ne samo da li& već i kako znamo. Ali s druge strane& moemo lepo da odgovorimo& odrečno na prvo pitanje: moemo da kaemo 'e& ali mislim da jeste & 'e& ali verujem da je ljut . Ner implikacija da znam ili da sam siguran nije stroga: nismo svi tako vaspitani u tako uasno ili povoljno strogom duhu. Ako ovako postupimo& onda se izlaemo pitanju& koje bi takođe moglo nam budeI& postavljeno i bez da ikakvog uvoda: 0ašto veruješI*iliWta te navodi da da tako misliš Wta te navodi to pretpostaviš I+. ne Postoji naročita razlika između dva oblika prigovora : #ako znašI i 2ašto veruješI. 3ini se da nikada ne pitamo 2ašto znaš I i #ako veruješI. A u tom pogledu& isto kao i u drugima koje ćemo pomenuti kasnije& ne samo reči kao pretpostaviti & uzeti & već i izrazi biti siguran & biti u izvesnosti & slede primeru verovati &a ne primeru znati . 1ba pitanja& 4ako znaš I i 0ašto veruješI& mogu da se sasvim lepo postave samo iz učtive radoznalosti& iz istinske elje da se nešto sazna. Ali isto tako& oba mogu da se postave kao zajedljiva pitanja& i kad su tako postavljena& javlja se dalja razlika. 4ako znašI sugerira da moda uopšte ne znaš & dok 0ašto veruješI sugerira da moda ne teba da veruješ. 'e postoji sugestijaJS da ne teba da znaš& ili da u stvari ne veruješ. Ako onaj ko nam prigovara smatra da odgovor na 4ako znaš I ili 0ašto veruješ I ne zadovoljava& on u ova dva slučaja dalje postupa prilično različito. 'jegov sledeći protivudarac će biti& na jednoj strani& nešto kao 1nda ti ne znaš ništa slično & ili Ali to nije dokaz: u tom slučaju ti to stvarno uopšte ne znaš & a na drugoj strani& nešto kao o je vrlo slabo svedočanstvo na koje se oslanjaš: ne bi trebalo da u to veruješ samo na osnovu njega .J/ 'ije osporeno postojanje vašeg navodnog verovanja& ali postojanje vašeg navodnog znanja jeste. Ako elimo da kaemo kako su verujem& isto kao i siguran sam i u izvesnosti sam u pogledu... opisi subjektivnih mentalnih ili kognitivnih stanja ili stavova ili čega već ne& tada znam to nije& ili nije bar samo to: ono ima drugačiju "unkciju u govoru. Pa naravno& reći će se& znam je očigledno nešto više od toga& više od opisa mog sopstvenog stanja. Ako znam& onda ne mogu da ne budem u pavu . Lvek moeš da pokaeš da nešto ne znam& ako pokaeš da nisam u pravu ili da bih mogao da ne budem u pravu& ili da pokaeš da nisam znao& pokazujući da sam mogao da ne budem u pravu. Po ovome se znanje razlikuje čak i od osećanja najveće moguće izvesnosti. 4ad bude vreme& ovo ćemo morati da razmotrimo& ali prvo treba da razmotrimo tipove odgovora koji se mogu dati na pitanje 4ako znašI. Pretpostavimo da sam rekao L dnu bašte je pegavi bukavac& i da ne pitate 4ako znašI&moj*a+ odgovor moe dapored dobijemočvare. vrlo različite oblike: 1drastao sam *b+ 3uo sam ga. *c+ 3uvar mi je rekao. *d+ Po njegovoj rici. *e+ 'a osnovu rikanja. 50 li
(!senim slaje&ima i nar!it!m smisl, (!st!ji, na (rimer, nek!/a k! je (ra&! reka! nešt! št! (re#sta&lja krajnje (!&erlji& inA!rma;ij m!Eem! (rek!rn! #a (itam! \ak! ti znašK]. 51 = slaj znanja, zanimlji&a &arijanta ila i HNe tre(a #a %a+eš nis t! t&!ja (!sla #a kaEeš #a t! !(šte znašJ. Cara&n!, !&! je sam! (!&ršn! slin! sa HCe trea t! #a &erješJ trea #a %a+eš #a t! &erješ, ma kak! skr!mn! il! s&e#!anst&!,ak! t! zaista &erješ.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
159/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
*"+ 0ato što riče. %oemo da kaemo& priblino& da su prva tri odgovora odgovori na pitanja& različito shvaćena& 4ako si doznaoI& 4ako si se našao u poloaju da to znašI& 1tkuda ti u poloaju da to znašI& ili 4ako ti da to znašI& dok su druga tri odgovori na pitanje 4ako moeš da raspoznaš bukavcaI& shvaćeno na različite načine. o jest mogu da uzmem da ste me pitali: */+ 4ako sam dospeo u poloaj da znam nešto o pegavim bukavcimaI *7+ 4ako sam dospeo u poloaj da kaem da postoji bukavac sada i ovdeI *8+ 4ako raspoznajem *mogu da raspoznam+ bukavceI *H+ 4ako raspoznajem *mogu da raspoznam+ da je ova stvar sada i ovde bukavacI ,mplikacija je da& da bih znao da je ovo bukavac& moram: */+ da budem vaspitan u okolini u kojoj sam mogao dobro da upoznam bukavce# *7+ da u sadašnjem slučaju& moram da se nalazim u izvesnim pogodnim okolnostima# *8+ da sam naučio da prepoznajem ili raspoznajem bukavce# *H+ da sam ovo ovda uspešno prepoznao kao bukavca.*/+ i *7+ znače da sam mogao da imam iskostva izvesne vrste& da sm morao da se nalazim u izvesnim podesnim okolnostima& *8+ i *H+ zvače da sam morao da promenim izvesnu vrstu i količinu oštroumnosti.J7 Pitanja postavljena pod */+ i *8+ odnose se na naša prošla iskustva& na pogodne okolnosti i aktivnost za učenje kako da razlikujemo ili razabiramo& i s tim u vezi& na ispravnost ili neispravnost jezičkih navika koje smo stekli. 1d ovih ranijih iskustava zavisi koliko dobo poznajemo stvar& isto kao što u različitim& ali srodnim& slučajevima znanja& od našeg ranijeg iskustva zavisi koliko iscpno ili koliko pisno nekoga ili nešto znamo: neku osobu poznajemo iz viđenja ili prisno& grad s kraja na kraj& dokaz i kad je izloen unatraške& posao u svakoj pojedinosti& pesmu reč po reč& >rancuza čim ga vidimo. 1n ne zna šta je ljubav *ili šta je prava glad+ znači da nije imao dovoljnno iskustva da bi bio u stanju da je prepozna i razlikuje od onoga što joj je površno slično. Prema tome koliko dobro poznajem neku stvar& i prema tome o kojoj vrsti stvari se radi& mogu da je prepoznam& opišem& reprodukujem& nacrtan& odrecitujem& primenim i slično. vrdnje kao što su 0nam vrlo dobro da nije ljut ili Drlo dobro znaš da ovo nije svila & mada se& naravno& odnose na nešto što se dešava u sadašnjosti& pripisuju izvrsnost našeg znanja pređašnjem iskustvu& isto kako i uobičajena "raza (ovoljno si odrastao da bi bio pametnijiJ8 'asuprot ovome&da pitanja postavljena pod *7+ i znašI. *H+ odnose se nanešto sadašnje okolnosti. nekoga moemo pitamo 4oliko odeđeno %oeš da znaš izvesno&1vde sasvim pouzdano& zvanično& verujući mu na reč& iz besprekornih izvora& samo posredno i tako dalje. 'eki od odgovora na pitanje 4ako znateI se& prilično neobično opisuju kao razlozi za znanje& ili razlozi da se zna& ili ponekad čak kao razlozi zašto znam& uprkos činjenice da 52 H ?nam,znam,
&i#e! sam t! st! (ta, nem!j meni #a (riašJ IzraEa&a !ilje !k!ln!sti (!/!#ni- #a se nešt! #!zna. HCe me #a razlikje ni kiš!ran !# metleJ (!sta&lja za-te& za minimm!m (r!ni;lji&!sti (re(!zna&anj ili klasi@k!&anj. H>nam t!, ka! št! znam kak! se z!&emJ kaEe se #a i se #a! (rimer nee/a št! sm! morali #a saznam! i morali #a naim! kak! #a razlikjem!. 53 %ril!/a
k!je m!Eem! #a metnem! H ak! znašKJ nema mn!/! i !ni (ri(a#aj mal!r!jnim &rstama. ni se, (raktin!, ne (rekla(aj k!ji m!/ #a # metnti H ak! &erješKJ &rst!, iskren!, istinski it# .
/BS http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
160/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
nikad ne postavimo pitanje zašto znašI. Ali sigurno& prema O6fod *ictionay& razlozi su nešto što se navodi u odgovor na pitanje 0aštoI& baš kao što u odgovor na pitanje 0ašto u to veruješI zaista navodimo razloge za verovanje. %eđutim& ovde treba povući razliku: 4ako znaš da je kompanija AK >arben radila za potrebe 5itlerovog DermachtaI ,mam sve razlogesastoji da to znam: bio sam člansam istane komisije# se navođenje razloga za znanje u iznošenju kako dospeo u poloajovde da nešto znam. 'amojih isti način upotrebljavamo izraze 0nam zato što sam video da je to učinio& ili 0nam zato što sam to pogledao pre samo deset minuta# ovi izrazi su slični sa Pazi stvarno: to jeste plutonijum. 4ako si znaoI& (ugo sam studirao "iziku& pre nego što sam prešao na klasičnu "ilologiju& ili sa rebalo bi da to znam& bio sam udaljen svega nekoliko koraka. ! druge strane& razlozi za veovanje su normalno nešto sasvim različito * lista simptoma& argumenti u prilog nečemu i slično+& mada postoje slučajevi u kojima kao razloge za verovanje doista navodimo to da smo se našli u poloaju da steknemo pouzdano svedočanstvo:0ašto veruješ da je lagaoI Posmatrao sam ga vrlo paljivo. %eđu slučajevima kada navodimo naše razloge za znanje& naročitu i vanu klasu obrazuju oni slučajevi kada se pozivamo na neki autoritet. Ako me upitaju 4ako znaš da su izbori danasI& spreman sam da odgovorim: Pročitao sam to u The Timesu& a ako me upitaju:4ako znaš da su Persijanci poraeni kod %aratonaI& spreman sam da odgovorim:5erodot to izričito rvrdi. L ovim slučajevima 0nam je ispravno upotrebljeno:znamo iz druge ruke onda kada moemo da se pozovemo na neki autoritet koji je bio u poloaju da zna *moda i sam samo iz druge ruke+. JH vrđenje nekog autoriteta čine me svesnim nečega& omogućavaju mi da znam nešto što inače ne bih znao. 1n je izvor znanja. L mnogim slučajevima& ovakve razloge za znanje suprostavljamo drugim razlozima za verovanje u istu stvar: 3ak i da to nismo znali& čak i da on to nije priznao& dokazi protiv njega bili bi dovoljni da ga pošalju na vešala. 'aravno& očevidno je da za znanje ove vrste postoji mogućnost da bude pogrešno& zahvaljujući nepouzdanosti ljudskog svedočenja *predrasude& greške& la& preterivanje itd.+. , pored toga& neko ljudsko svedočenje korenito menja situaciju. 4aemo 'ikada nećemo znati šta je ;ezar osećao tokom bitke kod >ilipia zato što nam o tome nije ostavio pismeni izveštaj: da jeste& tada reći nikada nećemo znati ne bi imalo isti smisao& mada još uvek moemo da kaemo o ne zvuči uverljivo: nikada stvano nećemo znati istinu i slično. Prirodno& mi smo razboriti: ne kaemo da znamo *iz druge ruke+& ako imamo kakav naročit neki razlog. razlog da sumjamo u svedočanstvo: ali mora da imamo postoji pravo L govoru i u drugim stvarima+& od "undamentalnog je značaja to što da u druge ljude*kao imamo poverenje& osim ukoliko ne postoji neki konkretan razlog za nepoverenje. Derovanje drugim osobama& prihvatanje svedočanstava& glavna je& ili jedna od glavnih poenti govora. 'e učestvujemo u *kompetetivnim+ igrama& osim s verom da protivnik pokušava da pobedi: ako 54 >nati
iz #r/e rke ili na !sn!& nek!/ at!riteta nije ist! št! i Hznati (!sre#n!J, ma šta !&aj (r!lematian i m!E#a iz&eštaen izraz m!/a! #a znai. k! i;a H(riznaJ, !n#a, ma šta mi mislili ! &re#n!sti H(riznanjaJ, ne m!Eem! #a kaEem! #a H znam! sam! (!sre#n! #a je !n t! ini!J, niti t! m!Eem! #a kaEem! ak! je neki !e&i#a;, (!z#an ili ne(!z#an, t&r#i! #a je &i#e! kak! je !n t! ini!. %rema t!me, tak!'e nije is(ra&n! #a kaEem! #a sam i;a Hne(!sre#n!J zna #a je t! ini! ma šta tan! Hne(!sre#n! znatiJ m!/l! #a znai
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
161/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
to ne pokušava& onda to nije igra& već nešto drugo. ,sto tako& ne razgovaramo *deskriptivno+ sa ljudima& osim s verom da pokušavaju da nam prenesu neku in"ormaciju. JJ Dreme je da se okrenemo pitanju 4ako moeš da raspoznaješI& to jest& smislu *7+ i *H+ pitanja 4ako znašI. Ako ste me pitali 4ako znaš da je to češljugarI& tada mogu da odgovorim 'a osnovu ponašanja& Po bobice: njegovimo šarama& ili podrobnije& Posa njegovoj crvenoj glavi&njegovog 'a osnovu toga što jede jest& navodim& ili iznosim izvesnim stupnjem preciznosti& one odlike situacije koje mi omogućavaju da je prepoznam kao situaciju koja treba da se opiše onako kako sam je ja i opisao. Posle toga& još uvek moete na nekoliko načina da mi prigovorite što sam rekao da je to češljugar& bez i najmanjeg osporavanja mojih činjenica& što je dalji stupanj& kojim ćemo se baviti kasnije. %oete da prigovorite: */+ Ali češljugari nemaju crvenu glavu. */a+ Ali to nije 4ešljuga . 'a osnovu tvog sopstvenog opisa mogu da vidim da je to senica. *7+ Ali to nije dovoljno: mnogo drugih ptica imaju crvene glave. 1no što kaeš ne dokazuje da je to češljugar. 'a osnovu svega što ti je poznato& to moe da bude i detlić. Prigovori */+ i */a+ tvrde da sam& na ovaj ili onaj način& očevidno nesposoban da prpoznam češljugare. %oe da se radi o */a+- da nisam naučio pravo& *uobičajeno& popularno& zvanično+ ime za ovo stvorenje *4o te je naučio da upotrebiš reč češljugarI+ JB ili moe da se radi o tome da moja sposobnost razlikovanja& i time klasi"ikovanja& nikada nije bila dovoljno izoštrena za primenu u ovim pitanjima& tako da se kod mene javlja zbrka kad treba da raspoznam različite vrste britanskih ptičica. ,li& naravno& moe da se radi pomalo i o jednom i o drugom. 4ad me zbog ovoga optuujete& moda nećete biti toliko skloni da upotrebite izraz ∗
i ne znaš ili 'e treba da kaeš da znaš& već pre Ali to nije češljugar *4ešljuga + ili ada grešiš što ga nazivaš češljugarom. Ali ipak& ako vas upitaju& naravno da biste porekli tvrdnju da ja znam da je to češljugar. 4ad se radi o prigovoru *7+& bili biste spremniji da odmah kaete ada ti to ne znaš& zato što ono što sam rekao ne dokazuje& nije dovoljno da dokae da je to češljugar. 1vde se javlja nekoliko vanih problema: *a+ Ako kaete o nije dovoljno& tada morate da imate na umu neki manje više određeni nedostatak. (a bi bio češljugar& pored crvene glave mora da ima i karakteristične šare oko očiju& ili 4ako znaš da to nije detlićI (etlići takođe imaju crvenu glavu. postoji nekitada određeni nedostatak&*bezočno+ koji ste makar spremni da navedete ako seAko to odnevas zatrai& je nepromišljeno da samo nastavite da tvrdite o nije dovoljno. 55 slanjanje
na t'i at!ritet je !# An#amentaln!/ znaaja raznim st&arima, na (rimer za (!t&r# -i(!teza ili za is(ra&n!st naše s!(st&ene (!tree rei, k!j sm! naili !# #r/i-. $ li t! nije )ol#jinch! je )ol#crest . %rim.(re& 56 %!/rešn! imen!&anje nije ništa tri&ijaln! ili ne!ziljn! ak! (!treim (!/rešn! ime, #!&eš: #r/e zal#, i tak!'e (!/rešn! razmeti inA!rma;ije k!je mi !ni sa!(šta&aj.JCara&n!, zna! sam s&e ! nje/!&!m stanj, ali nisam s-&ati! #a je t! #ija(etes misli! sam #a je rak i #a je neizlei&? #a sam sam! zna! #a je #ijaetes, !#ma- i- (!misli! na inslinJ. ?nati šta stvar jeste &elik!j meri znai znati j!j ime, i t!
k!je je (ra&! ime za nj.
/B7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
162/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
*b+ (ovoljno je dovoljno: to ne znači sve. (ovvoljno znači dovoljno da se pokae kako *s obzirom na ono što je razumno da se očekuje& i sobzirom na naše svrhe i namere+ ne moe da se radi ni o čem drugom& kako nema mesta ni jednom alternativnom opisu. o ne zna4i& na primer& dovoljno da se pokae kako se ne radi o pepaianom *c+ češljugaru. Da osnovu njegove crvene glave& dato kao odgovor na pitanje 4ako znašI& zahteva briljivo razmatranje: posebno& ono se bitno razlikuje od 2ato što ima crvenu glavu& koje se& ponekad& takođe daje kao odgovor na pitanje 4ako znašI& a obično se daje kao odgovor na pitanje 0ašto to veruješI. 1no je mnogo srodnije očigledno neodređenim odgovorima kao što su 'a osnovu njegovih šara ili 'a osnovu njegovog ponašanja& nego što na prvi pogled izgleda. 1no što tvrdimo kad kaemo da znamo *tj. da moemo da raspoznamo+ jeste da pepoznajemo: a prepoznavanje& bar u ovakvim slučajevima& sastoji se u viđenju& ili opaanju na neki drugi način& odlike ili odlika za koje smo sigurni da su slične nečem što smo ranije zapazili * i obično imenovali+ u nekom ranijem slučaju& u našem iskustvu. Ali ovo što vidimo& ili na neki drugi način opaamo& ne mora nuno da bude bude nešto što se moe opisati e4ima& još manje opisati u svakoj pojedinosti& na neki neutralan način& na način koji nas ni na šta ne obavezuje& i da je bilo ko& ko vam padne na pamet& u stanju da to uradi. !koro svako moe da prepozna nabusit izraz lica& ili miris katrana& ali malo njih moe da ih opiše na takav neutralan način& tj. nekako drukčije a ne kao osoran izraz& ili miris katrana: mnogi mogu da prepoznaju& i to sa izvesnošću& vina iz različitih godina& modele odeće različitih modnih kuća& razne nijanse zelenog& modele automobila posmatranih otpozadi i slično& a da nisu u stanju da o tome kau nešto određenije- mogu da kau samo da ih raspoznaju po ukusu& na osnovu kroja i tako dalje. ako& kad kaaem da mogu da raspoznam pticu na osnovu njene crvene glave& ili da prepoznam prijatelja po njegovom nosu& impliciram da ima nešto osobeno u crvenoj glavi ili nosu& nešto osobeno za češljugare ili za njega po čemu moete *uvek+ da ih raspoznate.Pošto klasi"ikatorni termini bilo kog jezika malobrojni i grubi u poređenju sa beskonačnim brojem odlika koje u našem iskustvu prepoznajemo& nije nikakvo čudo što stalno pribegavamo izrazima koji počinju sa na osnovu i po i što nismo u stanju da podrobnije i preciznije kaemo kako ih raspoznajemo. 3esto sasvim dobro nešto znamo& a da smo jedva u stanju da kaemo na osnovu znamo&ijoš manje šta je ima to toliko naročito u tome. !vaki odgovor koji počinje sačega natoosnovu po namerno ovu spasonosnu neodređenost. 'asuprot tome& odgovor koji počinje sa 0ato što je opasno određen. 4ad kaem da znam da je to češljugar zato što ima crvenu glavu& impliciram da je sve što sam o njemu zapazio& ili što je bilo potrebno da zapazim& to da je njegova glava crvena *ništa naročito ili osobeno za nijansu& oblik itd& šare+: tako da ne impliciram da ne postoji ni jedna druga britanska ptičica osim češljugara koja bi imala bilo kakvu vrstu crvene glave. *d+ Lvek kad kaem da nešto znam& moe se smatrati kako izjavljujem da sam& u izvesnom smislu koji odgovara vrsti tvrdnje o kojoj se radi *i mojim svrhama i namerama+& u stanju da to i doka!em.L ovom vrlo običnom tipu slučaja& dokaz izgled da znači tvrđenje o tome koje su odlike situacije dovoljne da je čine situacijom
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
163/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
koja se moe ispravno opisati onako kako smo je opisali& a ne na bilo koli drugi& relevantno različit način. Lopšteno govoreći& slučajevi kada mogu da dokaem da nešto znam su slučajevi u kojima upotrebljavamo zato što "ormulu# slučajevi kada znamo a ne moemo da dokaemo su slučajevi u kojima pribegavamo "ormulama po. problemi oni koji se najistinskije i najnormalnije postavljaju Derujemna da osnovu su dosad ili postavljeni pitanjem 4ako znašI& Ali postoje i druga& dalja pitanja& koja se ponekad postavljaju pod istom rubrikom& i to naročito od strane "ilozo"a& za koja se moe misliti da su vanija. o su nedoumice oko stvarnosti i oko biti siguran i biti u izvesnosti. (o sada& kad ste mi prigovarali pitanjem 4ako znašI& nije se smatralo da dovodite u sumnju veodostojnost mojih svedo4anstava mada ste pitali kakva je ona& niti ste ospoavali moje 4injenice *činjenice na koje se pozivam da bih dokazao da je to češljugar+& mada ste traili da ih podrobnije izloim. !ada se moe učiniti ova dalja vrsta prigovora& napad na pouzdanost navodnih svedočanstava ili navodnih činjenica.%oete da pitate: */+ Ali da li znaš da je taj češljugar stvaanI 4ako znaš da ne sanjašI 'ajzad& zar to ne bi mogao da bude preparirani češljugarI , da li je njegova glava stvarno crvenaI 0ar ne bi mogla da bude obojena& ili moda da je osvetljena nekim neobičnim svetlomI *7+ Ali da li si siguran da je to pava crvena za češljugaraI (a li si sasvim siguran da ne ide suviše u naranđastoI (a to nije moda suviše kreštav glas za pegavog bukavcaI 1vo su dve različite vrste nedoumice& mada je vrlo verovatno da mogu da se udrue& ili pomešaju& ili da se prelivaju jedna u drugu# npr.(a li si siguran da je to stvarno crvenoI moe da znači (a li si siguran da nije naranđastoI ili (a li si siguran da se ne radi o neobičnom osvetljenjuI :7 STVARNOST Ako me zapitate 4ako znaš da je ovaj štap stvaranI& 4ako znaš da je stvarno prelomljenI *(a li si siguran da je on stvarno ljutI+& tada dovodite u sumnju& na neki naročit način& verodostojnost mojih svedočanstava ili mojih činjenica * često je neizvesno šta+. %oje sadašnje doivljavanje ili stvar koju razmatram * ili neizvesno koje od ovoga+ mogu da - na razne nao4to piznate načine koji suštinski zavise od prirode stvari za koju sam izjavio da znam - budu nenormalni& la!ni. %ogu li da sanjam& ili da sam u delirijumu& ili pod uticajem meskalina itd# ili opet& stvar moe da buda preparirana& naslikana& samo model&
veštačka& neki nakaza& samo igračka& itd# pedmeta ili opet& postoji neizvesnost * totrik& je ostavljeno otvoreno+ dasimulirana& li je krivicaodglumljena do mene ili do - priviđenja& odrazi u ogledalu& neobični svetlosni e"ekti itd. 1ve sumnje treba da se otklone pomoću priznatih procedura *naravno više ili manje priznatih+ koje odgovaraju posebnom tipu slučaja o kojem se radi. Postoje priznati načini da se razlikuje san od jave *kako bismo inače mogli da upotrebljavamo ove reči i da ih jednu drugoj suprotstavljamoI+& da se odluči da li je ptica preparirana ili iva& i tako dalje. !umnja ili pitanje (a li je to stvanoI uvek ima *mora da ima+ neku naročitu osnovu& mora da postoji neki razlog za pretpostavku da to nije stvarno& u smislu nekog speci"ičnog načina& ili konačnog broja speci"ičnih načina& na koje se sugeriše da ovaj doivljaj ili predmet mogu da budu la!ni.Ponekad *obično+& iz konteksta je jasno šta se sugerira: češljugar bi mogao da bude prepariran& ali se ne sugerira da je priviđenje& - oaza u pustinji bi mogla da /BH http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
164/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
bude priviđenje& ali ne i preparirana. Ako ovo nije jasno iz konteksta& tada sam imam pravo da upitam 4ako to mislišI (a li misliš da moe da bude preparirana ili štaI 9ta to sugeiaš I%eta"izičareva ujdurma se sastoji u tome da pita (a li je ovo stvarni stoI *vrsta objekta za koji ne postoji očigledan način da bude laan+& a da ne speci"ikuje ili ne određuje JC šta sstvaran. njim moe da ne upotreba bude u redu& da se osećam kako da dokaem je sto 1vakva reči tako stvaran nas daljeizgubljenim vodi ka pretpostavci da stvarnodaima samo jedno značenje *stvarni svet&materijalni objekti+& i to veoma duboko i zagonetno. Lmesto toga& treba uvek da zahtevamo da se speci"ikuje ono čemu se stvarno suprotstavlja U šta moram da pokaem da stvar nije da bih pokazao da je stvarna# a tada ćemo obično da nađemo neku speci"ičnu& manje "atalnu& reč koja odgovara ovom pojedinom slučaju da zamenimo reč stvarno. 4ada u običnom slučaju kaem da znam da je ovo češljugar& ne dovodi se u pitanje to da znam da je ovo stvarni češljugar: preduzete su samo razumne mere predostronosti. Ali kada se u nao4itim slučajevima to dovede u pitanje & tada mogu da se uverim da je to stvarni češljugar na način sličan onom na koji sam se uverio da je to češljugar& mada u nekim slučajevima potvrda od strane drugih svedoka igra naročito vanu ulogu. Noš jednom& preduzimaju se samo razumne mere predostronosti& zavisno od naših svrha i namera. , još jednom& u naročitim slučajevima& isto kao i u običnim& vae dva dalja uslova: *a+ 'ikako ne znam uvek da li je češljugar stvaran ili nije.%oe da odleti pre nego što uspem da to proverim& ili da ga dovoljno temeljno pregledam. o je dovoljno prosto: ipak su neki skloni da dokazuju da& zato što ponekad ne znam ili ne mogu da otkrijem& nikada ne mogu da znam. *b+ Oiti siguran da je nešto stvarno nije ništa bolji dokaz protiv čuda *ili neobičnih
događaja+ u prirodi nego što ma šta drugo jeste& ili sub specie humanitatis moe da bude. Ako smo se uverili da je to češljugar& i to stvarni češljugar& a potom on učini nešto neobično *eksplodira& citira D. ool" ili šta već ne+& ne kaemo da nismo bili u pravu kad smo rekli da je to češljugar& već ne znamo šta da ka!emo. Teči nas bukvalno izdaju: Wta misliš da je trebalo rećiI& Wta sad da kaemoI& Wta bi ti rekaoI 4ad sam se uverio da je to stvarni češljugar * da nije prepariran& da i drugi nezainteresovani posmatrači potvrđuju njegovo postojanje itd.+& tada ne dolazim do predviđanja kad kaem da je to stvarni češljugar& i bilo šta da se dogodi& u jednom vrlo dobrom smislu te reči& ne moe se dokazati da nisam bio u pravu. 3ini se da je vrlo ozbiljna pogrška ako pretpostavimo je jezik deo uvek jezika&moe jezikdao stvarnim predmetima+ predikativan na da takav način*ilidanajveći budućnost dokae da nismo u pravu. 1no što budućnost uvek mo!e da učini jeste da nas navede da peispitamo naše ideje o češljugarima ili stvarnim češljugarima ili bilo čemu drgom. %oda bi normalan razvoj jezika mogao da se shematizuje na sledeći način. Prvo& ugovoreno je da& kad nam je u iskustvu dat kompleks odlika ;& trba da kaemo 1vo je ; ili 1vo je jedno ;. Posle toga& bilo ;& bilo neki njegov vaan i karakterističan deo& jednom ili više 57 (senari
i ma'i!niari t! tak!'e k!riste. HDa li i nek! izaša! i &eri! se #a je !&!
sa&ršen! !ian šeširKJ ! nas !sta&lja sas&im znjenim sti#lji&! se slaEem! #a zaista iz/le#a sas&im !in!, a s&esni sm! #a nemam! (!jma na šta #a za(ra&! #a !ratim! (aEnj.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
165/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
puta& biva u određenim okolnostima praćen nekom drugom naročitom i izrazitom odlikom ili kompleksom odlika& što nas navodi na pomisao da bi bilo poeljno da preispitamo naše ideje# tako da povlačimo distinkciju između 1vo izgleda kao ;& ali je samo neki model itd. i 1vo je stvarno ; *ivo& istinsko&itd+. Otad moemo da se uverimo da je ovo stvano ;& samo uverivši se da1vo jeste&jeujedno odgovarajućim okolnostima& naročita odlika ili kakvu kompleks odlika. !tari izraz ; imaće tendenciju da& prisutna kao i dosad& ne pravi bilo razliku između stvaran& iv itd. i model& prepariran itd. Ako je naročita razlučujuća odlika takva da ne mora da se mani"estuje u bilo kakvim oređenim okolnostima *kada se primeni neki speci"ičan test& posle nekog konačnog vremena itd+ tada to nije odlika pogodna da na njoj zasnujemo razlikovanje između svaran i samo model& imaginaran itd. !ve što tada moemo da učinimo jeste da kaemo 'eki ; jesu a neki nisu& neki se ponašaju ovako a neki ne& ali su& i pored svega& svi ;& svarni ;.JR Ali ako je naročita odlika takva da mora da se pojavi u *manje više+ određenim okolnostima& tada 1vo je stvarno ; nije nuno prediktivno: u povoljnim okolnostima moemo& da se u to sigurno uverimo.J B7 SIGURNOST I IZVESNOST (rugi način da se moja svedočanstva i dokazi dovedu u sumnju *(a li si siguran da je to prava crvenaI+ sasvim je različit. 1vde nam se suprotstavljaju g. isdomova gledišta o osobenosti čovekovog znanja o svojim sopstvenim osetima koja moemo da nađemo u njegovom članku Othe minds& D,, * %ind &vol. J7& '.!.'o.7SC+ U odeljak sa kojim uviđam da se ne slaem. K. isdom na tom mestu kae da& isključujući slučajeve kako što su biti zaljubljen i druge slučajeve koji sadre predviđanje& i razmatrajući samo tvrdnje kao što su 1sećam bol
koje& u smislu koji se ovde zahteva& ne sadre predviđanje& čovek koji ih tvrdi ne mo!e da ne bude u pravu u sada prihvaćenom smislu te reči# to jest& mada je moguće da la!e *tako da 1sećam bol moe da bude lano+& i mada je takođe moguće da pogešno imenuje& tj. (a upotrebi reč voli umesto boli& što bi moglo da zavede druge ali ne bi zavelo njega samog& bilo zato što on stalno upotrebljava voli umesto boli& bilo zato što se radilo o trenutnom lapsusu& kao kad Nohna nazovem Albert& dok sasvim dobro znam daje on Nohn U mada je moguće da on ne bude u pravu u ova dva smisla& nije moguće da ne bude u pravu u sada prihvaćenom smislu. K. isdom kae dalje da sa ovom klasom tvrdnji *koje na drugom mestu naziva čulnim tvrdnjama+& neposredno znati da me boli znači reći da me boli& i reći toi kad na osnovu togatada što osećam i datačne. je osobenost čulnih tvrdnji u tome što kad su ispravne ih tvrdi& zna dabol# su one 1vo mi izgleda pogrešno& mada je to gledište koje je& u manje ili više suptilnom obliku& bilo osnova velikog dela "iloso"ije. o je moda istočni greh *Oerkle
je !na nez/!#a ! nekim HsnarksJ k!ji s H!!jmsJ. Izmišljene Ei&!tinje Neisa arr!lla? (rim.(re& 59 %!neka#, na !sn!& n!&e nar!ite !#like, razlikjem! ne HJ i Hst&arn! J, &e:JJ i HDJ. %!st!ji razl!/ zašt! izairam! je#an (!st(ak a ne #r/i s&i slaje&i k!jima (!trelja&am! Hst&arn!J A!rml is(!lja&aj sl!Een i za(leten slin!st, ka! i s&i slaje&i k!jima (!trelja&am! H(ra&iJ, re k!ja se na mn!/! naina (!naša slin! ka! i Hst&arn!J, i nije ništa manje, niti &iše, #!ka.
/BB http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
166/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
Nasno i podrobno izloeno& to je gledište da& makar samo u izvesnom prihvaćenom tipu slučaja& mogu da& skoro sasvim bukvalno& kaem šta vidim *ili na neki drugi način osećam+. Po ovom gledištu& kad bih rekao 1vde je nešto crveno& moglo bi se smatrati kako impliciram ili tvrdim da je to stvarno neka crvena stvar& stvar koja bi izgledala crvena pod normalnim osvetljenjem& ili i predviđanje drugim ljudima& takođe i u drugo vreme& ili još nešto pored toga# što sve sadri u sebi *akoiliveć ne pretpostavlja i meta"izički supstrat+. 3ak i kad bih rekao 1vde je nešto što izgleda crveno& moglo bi još uvek da se smatra da impliciram ili tvrdim da ono izgleda crveno i drugim ljudima& i tako dalje. %eđutim& ako se ograničim i tvrdim samo 1vde je nešto što mi sada izgleda crveno& tada& najzad& ne mogu da ne budem u pravu *u sada prihvaćenom smislu+ %eđutim& 'ešto što mi sada izgleda crveno je dosmisleno. %oda se to moe istaći upotrebom kurziva& mada nije toliko stvar naglaska& koliko tona i izraza& pouzdanosti ili oklevanja& sa kojima govorimo. Lporedite 1vde je nešto što *nesumnjivo+ meni izgleda *u svakom slučaju+ crveno sa 1vde je nešto što mi izgleda *otprilike+ cveno *rekao bih+. L prvom slučaju sam sasvim ubeđen da& ma kako ono moglo da izgleda drugima& ma šta ono moglo stvarno da bude itd. %eni nesumnjivo izgleda crveno u ovom trenutku. L drugom slučaju uopšte nisam siguran# izgleda crvenkasto& ali ranije nisam video ništa slično& ne mogu sasvim da ga opišem U ili& ne prepoznajem najbolje boje# nikad se ne osećam sasvim siguran& uvek su me hvatali kako tu grešim. 'aravno& ovo zvuči glupo u slučaju crvenog# crveno je toliko o4igledno& svi znamo da je nešto crveno čim ga vidimo& ono je nepogešivo.BS!lučajeve u kojima se ne bismo osećali sigurni da je nešto crveno nije lako *mada nije nemoguće+ pronaći. Ali uzmimo magentu *boju trule višnje+: %eni izgleda pre kao magenta U ali ne bih mogao sigurno da razlikujem magentu od boje sleza ili od limun ute. 'aravno& znam da na neki način ide i ljubičasto& ali stvarno ne znam da kaem da je magenta ili ne# prosto ne mogu da budem siguran.1vde nisam zainteresovan da isključim razmatranje kako bi ono moglo da izgleda drugima *meni izgleda+& ili razmatranje o tome koja je njegova stvana boja *izgleda+# to što isključim jeste da sam siguan ili da mi izgleda izvesno kako mi ono uopšte izgleda. Lzmite ukuse ili zvukove: oni su bolji primer od boja& zato što se nikada ne osećamo tako sigurni sa drugim čulima kao sa čulom vida. !vaki opis nekog ukusa& ili zvuka& ili mirisa *ili boje+& ili nekog osećanja sadri *jeste+ iskaz da je ono slično nekom ili nekima koje smo ranije imali prilike da iskusimo. !vaka opisna reč je istovremeno i klasi"ikatorna& uključuje prepoznavanje i u tom smislu pamćenje& i jedino kad upotrebljavamo takve reči *ili imena& ili opise& što seisvodi na isto+ nešto znamo ili verujemo.A pamćenje i prepoznavanje su često nepouzdani nesigurni. %oemo da razlikujemo dva prilično različita načina dvoumljenja: *a+ Lzmimo slučaj gde probamo neko jelo. %oemo da kaemo Prosto ne znam šta je to: nikada ranije nisam probao ništa sa priblino sličnim ukusom... 'e& nema svrhe& što više mislim o ovom ukusu& sve sam zbunjeniji# savršeno je izrazit& i savršeno izuzuzetan& sasvim jedinstven u mom iskustvu. 1vo iliustuje slučaj gde u svom prošlom iskustvu ne mogu da nađem ništa sa čime bih uporedio sadašnji ukus# siguran sam da nije sličan ničemu što sam ranije probao& da nije dovoljno sličan bilo čemu što poznajem& da bi zasluio isti opis. 1vaj slučaj& mada se lepo moe razlikovati& pretapa 60
i(ak je &ek mislila #a je nje/!&a k!šlja ela, s&e #!k nije &i#ela !n !m!&, !(ran H%ersil!mJ.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
167/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
se u običniji tip slučaja gde nisam sasvim siguran& ili sam samo priblino siguran& ili praktično siguran da je to ukus& recimo& lorbera. L ovim slučajevima& nastojim da sadašnji ukus prepoznam tragajući u svom prošlom iskustvu za nečim sličnim u njemu& za nekom sličnošću usled koje zasluuje da bude& više ili manje određeno& B/
opisanslučaj istom jedeskriptivnom u tome uspevamsauprvim. različitoj meri. (rugi različit& madarečju se vrlo# ilako kombinuje 1vde pokušavam da se uivim u sadašnje iskustvo& da se udubim u njega& da ga ivo osetim. 'isam siguran da je to ukus ananasa: zar u njemu nema nešto& oštar ukus& gorčina& nedostatak gorčine& peckanje po jeziku& što ne odgovara sasvim ananasuI ,li& zar o ovoj boji ne postoji osoben zelenkasti preliv& što bi isključilo boju sleza& i ne bi odgovaralo limun utojI ,li je to pomalo neobično# moram da ga paljivije pogledam& da ga podrobno razgledam# prisutan je moda samo nagoveštaj nekog prirodnog odbleska& tako da baš i ne izgleda kao obična voda. 'aši opaaji mogu da ne budu oštri& što moe da se otkloni ne razmišljanjem *ili ne samo njime+& već oštrijim zapaanjem& raspoznavanjem putem čula *mada je& naravno& istina da razmišljanje o drugim& izrazitijim& slučajevima koje smo ranije imali u iskustvu& moe da pomogne i zaista i pomae našoj sposobnosti razabiranja+.B7 !lučajevi *a+ i *b+ vode tome da nismo sasvim sigurni šta neka stvar jeste& šta da kaemo& kako da je opišemo *ili da u pogledu toga nismo u izvesnosti+ : šta stvarno osećamo& da li je peckanje baš bolno& da li sam stvarno ljut na njega ili samo nešto slično tome. 1klevam& naravno& da ne bih to pogrešno nazvao& ali ne brinem se samo ili toliko što ću moda da zavedem druge& kojiko zbog toga da ne obmanem sebe samog * što je sada prihvaćen smisao ne biti u pravu+. 3ini mi se da dva izraza biti u izvesnosti i biti siguran& mada se po *b+
prirodi stvari često upotrebljavaju bez ikakve razlike& imaju tendencijuda se odnose na slučajeve *a+ i *b+& po tom redu Oiti u izvesnosti tei da nagovesti pouzdanje u naša sećanja i u pređašnju sposobnost raspoznavanja& biti siguran da nagovesti pouzdanje u sadašnje opaanje. %oda se to pokazuje u našoj upotrebi koncesiva !igurno i ,zvesno& i u upotrebi takvih izraza kao izvesno da nije i sigurno da nije. Ali moda nije pametno da se jezik natee preko grubljih nijansi značenja. %oe se reći da& čak i kad ne znam kako nešto tačno da opišem& ipak znam da ja mislim *i& otprilike & sa koliko ubeđenosti to mislim+ da ono ima boju sleza. ako& ipak nešto znam. %eđutim& to je irelevantno: ja ne znam da ono ima boju sleza& da mi nesumnjivo izgleda da sadajeima boju sleza. Pored toga& postoje slučajevi u kojima stvarno ne znam šta mislim: stvar me potpuno zbunila. 'aravno& postoji bezbroj čulnih tvrdnji o kojima mogu da budem& i jesam& potpuno siguran. L običnim slučajevima& obični ljudi su skoro uvek sigurni kada neka stvar izgleda crvena *ili crvenkasta& ili u svakom slučaju pre crvenkasta nego zelenkasta+& ili kada osećaju bol *osim kada je to prilično teško da se kae& kao kad ih nešto golica+: u običnim slučajevima& stručnjak& bojađija ili modni kreator& biće sasvim siguran kada nešto izgleda *njemu& pod ovim osvetljenjem+ parisko plavo ili prusko plavo& mada oni koji nisu stručnjaci 61 Ili,
nara&n!, nek!m #r/!m !#n!s (!re# Hslin!stiJ il! k!m !in!m smisl
Hslin!stiJ, je j!š &ek #!&!ljan razl!/ #a /a !(išem ist!m rej. 62 ^ini se #ak!ji !&! (!kri&a slaje&e ra&n!#šn!/ ili neriElji&!/ ili ne(:en!/ !(aEanja, nas(r!t !(aEanja (!# ti;ajem #r!/a ili !lesti.
/BR http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
168/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
neće biti tako sigurni. !koro uvek& ako ne i apsolutno uvek& moemo da budemo sasvim ili prilično sigurni& ako pribegnemo dovoljno gubim opisima naših oseta: grubost i sigurnost imaju tendenciju da variraju u obrnutoj srazmeri. Ali i manje grubi opisi& isto koliko i grubi& spadaju u čulne tvrdnje. problemi sigurnosti i izvesnosti& koje "ilozo"i tee *akokojim se ne su varam+ da zanemare& u%islim velikojdameri obuzimaju naučnike& dok ih problem stvarnosti se bavili "ilozo"i& ostavlja ravnodušnim. 3itav arsenal mera i standarda je smišljan da suzbije nesigurnost i neizvesnost i da& istovremeno& poveća moguću preciznost jezika& koja se& u naukama& isplati. Ali& umesto reči stvarno i nestvarno naučnik tei da stavi nešto određenije& izmišljajući i de"inišući sve veći broj reči& da bi pokrio sve veći broj slučajeva: on se ne pita (a li je ovo stvarnoI& već pre (a li je ovo alotropska "ormaI & (a li je ovo denaturisanoI i slično. 'ije mi jasno šta predstavlja klasa čulnih tvrdnji& ili u čemu je njena osobenost. 'eki koji govore o čulnim tvrdnjama *ili čulnim datama+ izgleda da prave razliku između govora o prostim stvarim akao što su crveno ili bol i govora o sloenim stvarima kao što su ljubav ili stolovi. Ali očigledno da g. isdom to ne čini& jer on postupa sa tvrdnjom 1vo mi sada izgleda kao čovek koji jede kokice kao da je ona u istoj klasi sa 1vo mi sada izgleda crveno. u on sigurno ima pravo: prepoznavanje čoveka koji jede kokice moe da bude sloenije& ali često nije primetno tee nego ono prvo. Ali& s druge strane& ako kaemo da su ne-čulne tvrdnje one koje uključuju predviđanje& zašto je to takoI ,stina& ako kaem 1vo je *stvarno+ oaza& a da se prvo nisam uverio da to nije priviđenje& tada se izlaem riziku& ali ako sam ustanovio da nije priviđenje& i ako sigurno mogu da prepoznam da nije *ako& na primer& pijem iz nje vodu+& tada sigurno više ne postoji neki rizik. Derujem& naravno& da će ona i dalje da se ponaša onako kako *stvarne+ oaze to normalno čine# ali ako se dogodi lusus natuae& čudo& i ona to više ne čini& to ne bi značilo da nisam imao pravo da je prethodno nazovem stvarnom oazom. L pogledu "ormula koje je izabrao g. isdom& već smo videli da nije tačno da je osobenost čulnih tvrdnji u tome što kad su ispravne& i kad ih Z tvrdi& tadaZ zna da su ispravne# jer Z moe da misli& a da ne bude mnogo ubeđen& da to za njega ima ukus mangoa& i da ne bude ni malo siguran& a da zatim postane siguran& ili sigurniji& da to ima ili nema taj ukus. (ruge dve "ormule bile su: 0nati da me boli znači reći da me boli& i reći to na osnovu toga što me boli& i da je jedina pogreška moguća kod čulnih tvrdnji oličena slučajem u kojem znajući da je on Nack& ja ga zovem Al"red& misleći da je njegovo ime Al"red& ili uopšte ne dajući ni pet para
za to što kako on zove. L oba neočekivana javljaznači u izrazima toga meseboli i znajući daslučaja& je on Nack. 0najućiteškoća da je onseNack da samna ga osnovu prepoznao kao Nacka& oko čega mogu da se dvouim i ili da pogrešim# istina je da nisam mogao da ga prepoznam pomoću imena Nack *i stoga mogu da ga zovem Al"red+& ali bar moram da ga ispravno prepoznam kao& na primer& čoveka koga sam poslednji put video u Nerusalimu& ili ću inače sebe dovesti u zabludu. !lično& ako na osnovu toga što me boli znači samo kad me boli *ono što bi tako bilo ispravno opisano+# tada da bih znao da me boli potrebno je nešto više a ne samo da ka!em Ooli me# a oko toga& pošto to obuhvata i prepoznavanje& mogu da se dvoumim i ili da pogrešim& mada& naravno& nije verovatno da će se to desiti u slučaju tako očiglednom kao što je bol. %oda je tendencija da se previde problemi prepoznavanja podstaknuta tendencijom da se posle reči znati upotrebi direktni objekt. K. isdom s pouzdanjem upotrebljava izraze kao
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
169/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
što su 0nati osećanja druge osobe *ono što je naumila& njene osete& njenu ljutinu& njen bol+ na način na koji ih ona zna.Ali& mada ispravno upotrebljavamo izraze Poznata su mi vaša osećanja o tome ili 1n zna šta je naumio& %ogu li da znam šta ste naumiliI& ovo su pre naročiti izrazi koji ne opravdavaju neku opštu upotrebu. 1sećanja ovde imaju smisao koji imaju uodlučno vrlo snana osećanja ili mišljenja *vrlo mišljenje+& kao za štoilijeprotiv u ovojnečega# upotrebimoda ono znače što stegledišta naumili& po rečniku& ekvivalentno nameri ili elji. 'ekritično proširenje ove upotrebe bilo bi kao kad bismo na osnovu izraza poznavati nečiji ukus počeli da govorimo poznavati nečiji ukus ananasa. Ako se& na primer& radi o telesnim osećanjima& kao što je osećanje umora ili gladi& mi ne upotrebljavamo izraz 0nam tvoja osećanja. Prema tome& kad g. isdom govori uopšteno o znanju nečijih oseta& moemo da pretpostavimo da on pod tim podrazumeva znati šta on vidi& miriše itd& baš kao što znati pobednika imbeldona znači znati ko je pobedio u imbeldonu. Ali čini se da se ponekad uzima& nesvesno i pogrešno& da izraz znati šta prua podršku običaju da se posle znati stavi direktni objekt# jer šta moe da se razume kao odnosna zamenica U ono što. o je gramatička greška& šta mo!e& naravno& da bude odnosna zamenica& ali u znati šta osećaš i znati šta je pobedilo& ono je upitna *latinsko ;uid &a ne ;uod + . L tom pogledu %ogu da pomirišem ono što on miriše razlikuje se od %ogu da znam šta on miriše. 0nam šta on oseća ne znači Postoji neko 6 koje je takvo da ja znam 6& i on oseća 6& već 0nam odgovor na pitanje: Wta on osećaI. A slično je i sa 0nam šta osećam: ovo ne znači da postoji nešto što ja i znam i ose"am. ,zrazi kao %i ne znamo ljutinu drugog čoveka na način na koji ga on zna ili 1n zna svoj bol na način na koji mi to ne moemo da znamo izgledaju varvarski. 3ovek ne zna svoj bol# 1n oseća *a ne zna+ ono što prepoznaje kao& ili ono što zna da jeste ljutina *ne njegova ljutina+& i on zna da oseća ljutinu. Lvek pod pretpostavkom da on prepoznaje svoje osećanje& što u stvari& iako ga on akutno oseća& ne mora da bude slučaj: !ada znam šta je to bilo& to je bila ljubomora *ili jeza& ili angina+. L to vreme uopšte nisam znao šta je to& ranije nisam osetio nikada ništa sasvim slično tome# ali od tada sam je sasvim dobro upoznao.B8 'ekritična upotreba direktnog objekta posle znati je nešto što& izgleda& vodi gledištu da sensa& to jest stvari& boje& zvuci i ostalo& govore ili da su prirodno nekako označeni& tako da ja mogu bukvalno da ka!em šta *ono što+ vidim: kao da mi ono govori ili kao da predstavlja tekst koji mogu da pročitam. 4ao da se sensa u bukvalnom smislu same najavljuju ili ne same identi"ikuju nanosoroga. način koji nagoveštavamo kaemo o se ubrzo pokazalo veoma lep primerak belog Ali ovo je samokad način govora# re"leksivni idiom kojikao "rancuski jezik dopušta više od engleskog: sensa su nema i samo nam prethodno iskustvo omogućava da ih identi"ikujemo. Ako više volimo da kaemo za njih da se identi"ikuju *a sigurno da prepoznavanje nije neka naša voljna aktivnost+& tada moramo da dopustimo da ona dele urođeno pravo svih govornika# pravo da govore nejasno i neistinito. 63 %!st!je?
nara&n!, le/itimne (!tree #irektn!/ !jekta (!sle znati, i (ris&!jnizameni;a is(re# rei za !se:anja. Hn #!r! (!znaje /ra#J, H=(!zna! je (atnjJ, HF!ja stara taština, kak! je #!r! znam_J O ak i (le!nazam HG#e !n !se:a s&!j !&aj !lKJ i tat!l!/ija k!j!m se slEim! #a nek!/a (!im! H "n zna svoj !lJ. li ništa !# !&!/a ne (rEa st&arn (!#ršk meta@zik!m Hn zna s&!j !l na nain na k!ji mi ne m!Eem! #a /a znam!J.
/CS http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
170/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
AKO ZNAM NE MOGU DA 5UDEM U PRAVU Poslednji probelm u vezi sa izazvom: 4ako znašI# upućeno onome ko upotrebljava izraz :Na znam& treba da uzloimo razmatranjem iskaza Ako znaš& nemoeš da ne budeš u pravu !igurno& ako & je ono što je do sada bilo rečeno isravno onda često imamo prava da
kaemo čakskoro i u slučajevimakda se zatim pokae da smo pogrešili U i doista& čini se da uvek&da ili unamo praktično uvek& postoji mogućnost da pogrešimo. %i smo savršeno& streba da budemo i iskreno& svesni te mogućnosti koja se# međutim& u praksi ne pokazuje isuviše teškom da se ne bi mogla podneti. @judski razum i čula su doista inheentno& ali ne i na nnačin koji sene moe izlečiti& podloni pogreškama i obmanama. %ašine su inherentno podlone pogreškama i kvarovima ali dobre mašine se ne kvare *često+. Lzaludno je upuštati se u teoriju saznanja koja poriče ovu mogućnost: takve teorije stalno završavaju time što& na kraju krajeva& tu mogućnost dopuštaju& a poriču postojanje saznanja. 4ada znaš&onda ne moeš da ne budeš u pravu ima sasvim razumljiv smisao. 0abranjeno vam je da kaete 0nam da je to tako& ali moda nisam u pravu& baš kaoo što vam je zabranjeno da kaete 1bećavam da ću to da učinim& ali mogu i da ne odrim obećanje. Ako ste svesni da moda grešite& ne treba da kaete da znate& upravo kao što& ako ste svesni mogućnosti da prekršite svoju reč& ne treva ni da obećavte. Ali& naravno& biti svestan da moete da pogrešite ne znači prosto biti svestan da ste ljudsko biće pogrešivo kao svako svako drugo to znači da imate neki konkretan razlog da pretpostavite ds ste u ovom slučaju mogli da pogrešite. ,sto kao što Ali mogu da ne odrim obećanje ne znači prosto Ali ja sam slabo ljudsko biće *u kom slučaju ne bismno rekli ništa uzbudljivije nego da smo dodali (.D.: to znači da postoji neki konkretan razlog da pretpostavim da ću prekršiti svoju reč. Prirodno da je uvek moguće *ljudski moguće+ damogu da pogrešim ili da prekršim svoju reč& ali to samo po sebi ne sprečava upotrebu izraza Na znam i Na obećavam onako kako ih stvarno upotrebljavamo. Po cenu da budem dosadan& razviću dalje paralelu između znam i obećavam. BH4ad kaem ! je P& najmanje što impliciram jeste da u to verujem& i ako sam vaspitan u strogom duhu& da *čvrsto+ nameravam da to učinim. Ako samo verujem da ! je P& mogu da dodam Ali naravno& mogu *isto tako+ i da ne učinim. 4ada samo verujem ili se samo nadam& prihvaćeno je da su daljea svedočanstva i nove ikolnosti u stanju da me navedu da se predomislim. Ako kaem ! je P onda kada čak i ne verujem u to& ja laem#ako to kaem kada kaemLčiniću u to verujem ali A nisam da obmanem ali& strogo uzevši& laem. Ako kadasiguran& nemammogu čak nikakvu nadu& druge& niti najmanju nameru da ne to učinim& tada svesno vcaram druge# ako to kaem kada nemam čvrstu nameru da to učinim& tada obmanjujem& ali ne varam svesno na isti način. 64 e
razmatram! je#im! (!tre izraza H>nam,J i He:a&amJ (r&! li;e je#nine, sa#ašnje &reme, in#ikati&. HDa sam zna! ne i- m!/a! #a ne#em (ra&J ili Hk! !na zna, ne m!Ee #a ne #e (ra&J ne st&araj nam (r!leme na isti nain ka! Hk! ja HtiJ znam, ja HtiJ ne m!/ #a ne &#em (ra&J. ak!'e, H!e:a&amJ, ne kaEem #a ja %a+em #a !e:a&am, &e: ja o(e3avam, ist! ka! št! ak! !n kaEe #a !e:a&a, !n ne kaEe #a kaEe #a !e:a&a, !n !e:a&a? #!k ak! ja kaEem Hn !e:a&aJ, ja sam! kaEem #a !n %a+e #a !e:a&a O #r/!m HsmislJ H!e:a&atiJ, smisl k!me ja kaEem #a ja !e:a&am, sam! on m!Ee #a kaEe #a !e:a&a. La opisujem nje/!&! !e:a&anje, ali 'inim s&!je s!(st&en!, ka! št! on ini nje)ovo.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
171/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
Ali sad& kad kaem 1bećavam& preduzeo sam odlučujući korak: nisam prosto objaviosvoju nameru& već sam se& upotrebivđi ovu "ormulu *vršeći ovaj ritual+& obavezaoi stavio na kocku svoj ugled na jedan nov način. !lčno& kazati 0nam znači preduzeti nov odlučujući kotsk. Ali to ne zna4i reći ,zvršio sam posebno zadivljujući čin spoznaje koji se& na istoj skali na kojoj su verovati i biti nalazi čaksaiznad onog bitisasvim siguran. što imati obećanje nije nešro štosiguran& se& na istoj skali nadom i namerom& nalazi iznad,sto čakkao i onog čvrstu nameru& jer na toj skali nema ničema što vi se nalazilo iznad onog imari čvrdtu nameru. 4ad kaem Na znam& dajem dugima svoju e4 ovlašćujem ih da kau ! je P. 4ad kaem da sam samo siguran& i kad se dokae da sam pogrešio& ne izlaem se tome da se drugi okrenu protiv mene na isti način kao da sam rekao 0nam. !iguran sam što se mene li4no tiče& a vi to moete da pprimite ili odbijete: orugvatute ako mislite da sam oštroumna i paljiva osoba& to je vaša stvar. Ali nemogu da znam što se mene lično tiče& kad kaem Na znam& tada ne mislim da vi to moere da primite ili odbijete *mada& naravno& mo!ete da primite ili odbijete+. ,sto tako& kad kaem da čvesto nameravam& to činim što se mene lično tiče& i prema tome da li mislite povoljno ili nepovoljno o mojoj odlučnosti i izgledima& izabraćete da se po tome upravljate ili ne& ali ako kaem da obećavam& imate pavo da se po tome upravljate& izabrali vi ili ne da tako postupite. Ako sam rekao da znam ili da prihvatam& vi me vređate na naročit način kad odbijete da to prihvatite: Ose"amo veliku razliku između Na sam apsolutno siguran i Na znam: sličnu razlici između Na čvrsto i neopozivo nameravam i Na obećavam Ako mi jeneko obećao da će učiniti A& tada imam pravo da se na to oslonim& imogu i sam da dajem obećanja na oslonim& imogu isam da dajem obećanja na osnovu toga: i stoga& ako mi neko kae Na znam& imam prava da kaem da i ja takođe znam iz druge ruke. Pravo da se kae Na znam je prenosivo onako kako su i druge vrste autoriteta prenosive. ! toga& ako kaem olako& mogu da budem odgovoan što sam ,as doveo u nepriliku. Ako kaete da znate nešto& najneposrednija promedba ima oblik pitanja (a li si u poloaju da to znašI& to jest& morate da se prihvatite toga da pokaete ne samo da ste u to sigurni& već da jeto u vašoj moći saznavanja. Postoji slićan oblik primedbe i u slučaju obećavanja: čvrsta namera nije dovoljna. U morate takođe da se prihvatite toga da pokaete kako ste u poloaju da obećate& to jest& da to što obećavate moete i da ispunite. !ve ovo& među "iloso"ima& vodi pravoj zarazi sumnje- na osnovu toga što ne mogu da predvidim budućnost. 'eki od njih smatraju da netreba nikad& ili praktično nikad& da kaem da znam bilo šta- moda jedino ono što osećam ovom da ne treba ili L praktično nikad& obećammoda samou ono što&trenutku# trenutno&drugi& stvarno mogu danikad& uradim. oba slučaja radidasenešto o opsesiji: ako znam& onda ne mogu da ne budem u pavu& stoga neam prava da kaem da znam& a ako obećavam& onda ne mogu da ne u4inim to što sam obećao& stoga nemam prava da išta obećam. A u oba slučaja& ova opsesija se grčevito dri moje nesposobnosti da pedviđam& podrazumevajući pod predviđanjem tvrđenje da poznajem budućnost. L oba slučaja& ovo je dvostruko pogrešno. 4ao što smo videli& moemo imati savršeno opravdanje da kaemo da znamo ili da obećavamo& uprkos činjenici da stvari mogu da ispadnu naopako&što je više ili manje ozbiljna stvar. , dalje& predviđa se da uslovi& koji moraju da budu zadovoljeni da bih pokazao da je nešto u mojoj moći saznavanja ili dalanja& jesu uslovi koji se odnose ne na
/C7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
172/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
budućnost& već na sadašnjost i pošlost : dovoljno je da imam samo veovanja u pogledu budućnosti.BJ %eđutim& osećamo da reći da znam obavlja istu vrstu "unkcije kao obećavam moe da izazove sledeću primedbu: Pretpostavljajući da su stvari pošle naopako& tada kaemo& s jedne nisiprividna znao& nego strane&si(okazalo se da nisidau je pravu& prema tome a sa druge& 'isi to učinio& mada obe"ao. Derujem ova suprotnost više stvarna. !misao u kojem ste obećali je taj da ste kazali da obećavate *rekli Na obećavam+: a ekli ste i da znate. o je osnov za optubu protiv vas& kad nas izneverite& pošto smo vam poverovali. Ali moe da se pokae da nikada niste ni imali čvrstu nameru da to učinite& ili da ste imali konkretan razlog da pretpostavite da nećete biti u stanju da to učinite *to je čak moglo da bude i očigledno nemoguće+& i u drugom smislu obećanja& tada niste mogli ni da obećate da ćete to učiniti& tako da niste obećali. Tazmotrimo upotrebu drugih izraza analognih izrazima 0nam i 1bećavam. Ptretpostavimo da sam umesto 0nam rekao 0aklinjem se. L tom slučaju& kad se desi ono suprotno& rekli bismo& tačno kao i u slučaju obećanja& 2akleo si se& ali nisi bio u pravu. Pretpostavimo& opet& da sam& umesto 1bećavam& rekao Karantujem *npr. (a ću vas štititi od napada+: u tom slučaju& kad se desi da vas izneverim& moete da kaete& tačno kao i u slučaju znanja& )ekao si da garantuješ& a nisi gaantovao.BB%oda moemo da situaciju rezimiramo na sledeći način. L ovim rituanim slučajevima& prihvata se onaj slučaj kad& u odgovaaju"im okolnostima& izgovorim izvesnu "ormulu: npr. (a& kad stojim& neoenjen ili udovac& pored ene& neudate ili udovice& sa kojom nisam u zabranjenom stepenu srodstva& pred sveštenikom ili matičarem itd& ili (ajem& kad stvar pripada meni itd& ili 'aređujem& kad imam ovlašćenja da to učinim& itd. Ali sad& ako se pokae da situacija na neki način nije
bila u skladu sa prihvaćenim uslovima *bio sam već oenjen& stvar nije pripadala meni& nisam bio ovlašćen da naređujem+& tada smo skloni da prilično oklevamo šta o tome da kaemo& kao što su to bili i oni na nebesima kad je svetac blagosiljao pingvine. 3oveka zovemo bigamistom& ali njegov drugi brak nije bio brak& ništavan je i bez e"ekta *"ormula korisna u mnogim slučajevima da bismo izbegli da kaemo bilo učinio je ili nije učinio+# naredio mi je da nešto učinim& ali pošto nije imao nikakav autoritet nada mnom& nije mogao da mi naredi# upozorio je me da će me nešto napasti& ali me ono nije napalo& ili sam& u svakom slučaju& znao o tome mnogo više nego on& tako da& na neki način& nije mogao da me upozori& nije me upozorio. BC(voumimo se između 'ije mi naredio& 'ije imao prava da mi naredi& da kae mi naređuje& bašizrazi kao i moda izmeđuimaju i nisi znao&različita 'isi mogao da znaš&'ije 'isitrebalo imao prava da da kaeš da znaš *ovi neznatno značenja& prema tome šta je tačno bilo to što nije bilo u redu+. Ali suštinski činioci su: *a+ 65 k!
zmem! #a Haklinjem seJ, H/arantjemJ, H#ajem reJ, H!e:a&amJ, s&e !&e i sline rei &aEe i za slaje&e i HznanjaJ i H!e:a&anjaJ, s/eriraj:i #a s !ni anal!/ni. Cara&n! #a (!st!je tanane razlike, na (rimer, znati i o(e3avati s iz&esn!m smisl Hne!/ranieniJ irazi, #!k ka# se zaklinjem, zaklinjem se na nešt!, a ka# /arantjem, /arantjem #a :, ak! nastan neke ne(!&!ljne i manje&iše !eki&ane !k!ln!sti, (re#zeti ne%u manje ili više o#re*enu a%ciju #a i- !tkl!nim. 67
HCe m!Eeš #a (!z!riš nek!/a na nešt! št! se ne:e #!/!#itiJ (araleln! je sa HCe m!Eeš #a znaš !n! št! nije istinaJ.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
173/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
Tekao si da znaš# rekao si da obećavaš# *b+ Pogrešio si: ti to nisi učinio. 'edoumica se odnosi samo na način na koji tačno treba da se okrenemo protiv prvobitnog 0nam ili 1bećavam. Pretpostavka da Na znam izraz koji nešto opisuje samo je jedan primer deskiptivne geške& takobio& raširene u "iloso"iji. je nije. neki ,zgovaranje jezik danas čisto to prvobitno nije i velikim delom 3ak to jošiako uvek čisto deskriptivan& ritualnih "razajezik u odgovarajućim okolnostima nije opisivanje akcije koju obavljamo& već njeno všenje *0aklinjem se+# u drugim slučajevima ono ima "unkcju& kao i ton i izraz& da nagovesti da jezik koristimo na neki naročit način *Lpozoravam& Pitam& (e"inišem+. akve "raze ne mogu& u strogom smislu& da budu lai& mada mogu da impliciraju lai kao što 1bećavam implicira da imam čvrstu nameru# što moe i da ne bude istina. Ako do ovih problema dolazi u dobro poznatim slučajevima kad pitamo 4ako znaš da je to slučaj tog-i-togI& moemo isto tako da očekujemo da se jave i u slučajevima u kojima kaemo 0nam da je on ljut. Ako u ovom slučaju postoje& kao što bez sumje postoje& naročite teškoće& moemo bar da teren malo očistimo od onoga što ne predstavlja naročitu teškoću i da dođemo u bolji poloaj za razmartanje tog problema. Prethodno& moram da kaem da ću raspravljati samo pitanje o osećanjima i emocijama& uzimajući za primer osećanje ljutine. 3ini se verovatnim da su slučajevi u kojima znamo da druga osoba misli da su slučajevi u kojima znamo da druga osoba misli da su dva i dva četiri& ili da vidi pacova itd& u relevantnom pogledu različiti& od slučaja kada znamo da je on ljut ili gladan& mada su im& bez sumnje& takođe slični. Pre svega& izvesno je da ponekad kaemo da znamo da je drugi čovek ljut& i da takođe razlikujemo te situacije od onih kada kaemo samo da veujemo da je on ljut. Ner& naravno& ni za trenutak ne pretpostavljamo da uvek znamo& niti o svim ljudima& da li su ljuti ili ne& niti da smo u stanju da to otkrijemo. Postoje mnoge situacije u kojima uviđam da nisam u stanju da kaem šta on oseća# i postoje mnogi tipovi ljudi& i takođe mnogi pojedinci& za koje *budući da su onakvi kakvi su& i da sam ja ovakav kakav sam+ to nikada ne mogu da kaem. 1sećanja kraljeva& na primer& ili "akira& ili Oušmana& ili Dikemovaca& ili prostih ekscentrika U u njih moe biti veoma teško da se pronikne# ukoliko ih niste dugo vremena prisno poznavali& uopšte niste u poloaju da znate koja su njihovaosećanja& posebno ako& iz ovog ili onog razloga& oni ne mogu ili neće da vam to kau. ,li opet& osećanja nekog pojedinca koga nikada ranije niste sreli U mogla bi da bude bilo kakva: uopšte ne poznajete njegov karakter& ni ukus&seniste upoznali njegove takonas dalje. 'jegova osećanja su nedokučiva injegov lična: ljudi toliko razlikuju. o sumanirizme okolnosti ikoje navode da kaemo 'ikad se ne zna& 'ikada nisi siguran. Lkratko& u ovom slučaju čak i više nego u slučaju češljugara& mnogo zavisis od toga koliko dobro smo se u prošlom iskustvu upoznali sa ovim tipom osoba& i sa ovim pojedincem& u ovakvim situacijama. Ako nismo dobro upoznati & tada oklevamo da kaemo da znamo# i doista& ne moe se očekivati da kaemo *ili da raspoznamo+. ! druge strane& ako smo imali potrebno iskustvo& tada moemo& u pogodnim okolnostima& da kaemo da znamo: sigurno moemo da prepoznamo kada je neki naš blizak tođak ljućim nego što smo ga ikad videli. (alje& takođe smo morali i sami da doeivimo osećanje ili emociju o kojoj se radi& u ovom slučaju ljutinu. (a bih znao šta Di osećate& moram očigledno da budem u stanju da zamislim *pogodim& razumem& cenim+ šta Di osećate. 3ini se da se zahteva više nego da sam samo /CH http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
174/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
naučio da razlikujem ispoljavanjea ljutine kod drugih: morao sam i sam da budem ljut. BR ,li& u svakom slučaju& ako nikad nisam osetio izvesnu emociju& recimo ambiciju& tada osećam dodatnu nedoumicu& kad kaem da je njegov motiv ambicija. A čini se da se ovo moe pripisati naročitoj prirodi *gramatici& logici+ osećanja i emocija& naročitom načinu na koji se onaprvi odnose prema svojim okolnostima& koji treba dalje razjasniti. 'a pogled& moe da izgleda primamljivo da sledimo g. isdoma i da napravimo razliku između */+ "izičkih simptoma i *7+ osećanja. ako& kad me& u ovom slučaju& upitaju 4ako moeš da raspoznaš da je ljutI& trebalo bi da odgovorim 'a osnovu "izičkih simptoma& dok ako njega upitaju kako on moe da taspozna da je ljut& trebalo bi da od"ovori 'a osnovu osećanja.3ini se da ono prestavljaopasno uprošćavanje. !imptomi& termin preuzet iz medicinske terminologije&B ima tendenciju da se upotrebljava jedino& ili prvenstveno& u slučajevima u kojima je ona stvar čiji su to simptomi nešto nepoeljno *simptomi bolesti u začetku& pre nego ozdravljenja& očajanja pre nego nade& tuge pre nego radosti+: i stoga je izraeniji nego znaci ili indikacije. 1vo je& međutim& relativno& trivijalno. Danija je činjenica da ikada ne govorimo o simptomima ili znacima osim u slučajevima gde impliciamo da se ne adi o neposednom viđenju same stvai. Oez sumnje& često ne vi vilo lako da tačno kaemo gde se znaci ili simptomi završavaju a gde počinje dama stvar: ali se uvek implicira da postoji ova podela. , stoga reči simptom i znak ne mogu da se upotrebe& nigde osim u slučajevima gde je moguće da stvar& kao što je slučaj sa volešću& bude skivena& bilo u budućnosti& u prošlosti& ispod koe ili pod nekim manje ili viđe izvikanim zastorom: a kada je sama stvar pred nama& više ne govorimo o znacima i simptomima. 4ada govorimo o znacima oluje& mislimo na znake oluje koja nastupa& ili koja je prošla& ili koja je iza horizonta& ne mislimo na oluju koja besni nad našim glavama.CS 1ve reči "unkcionišu kao i reči tragovi ili nagoveštaji. 4ad jednom znate ko je ubica& više ne dobijate nagoveštaje& već samo ono što su bili ili mogli da budu nagoveštaji: priznanje ubice ili izjava nekog svedoka koji je prisustvovao zločinu nisu posevno dobar nagoveštaj- oni su nešto potpuno drugo. 4ad se sir ne moe naći ili videti tada mogu da pstoje njegovi tragovi: ali ne i kad nam je pred nosom *masa se& naravno& tada ne radi ni o nepostojanju tragova+. 68 aEem!
#a ne znam! kak! iz/le#a iti kralj, #!k kaEem! #a znam! kak! s m!rali #a se !se:aj naši (rijatelji#!k s ili (restrašeni. = !&!m !in!m ne(re;izn!m i !e&i#n! ne;el!&it!m smisl Hznati kak! i iz/le#al!J est! znam! kak! i iz/le#al! iti sse# k!ji &a#i s&!j ma, #!k ne znam! ne m!Eem! ak ni #a (!/!#im! ili zamislim! kak! i iz/le#al! iti maka ili aš&aa. li, nara&n!, #a Hne znam!J šta k!# naše/ sse#a (rati nje/!&! &a'enje maa /. *is#!m!&!m !sen!m smisl Hznati štaJ k!ji je ek&i&alentan Himati ne(!sre#n! iskst&! ! !n!m št!J. 69 Danas
lekari razlikj `Jsim(t!meJ i H@zike znakeJ, ali !&a #istink;ija !e nije rele&antna, a m!E#a nije ni sas&im jasna. 70 %!st!je sl!Eeniji slaje&i, ka! št! je slaj ina;ije, /#e s zna;i nast(aj:e ina;ije iste (rir!#e ka! i sama ina;ija, ali s slaiji ili s(!riji. Car!it! !&ak&im slaje&ima, /#e zna;i ili H ten#en;ijeJ (restaj, a /#e (!inje sama st&ar, t! !#re#iti je st&ar naše !#lke? šta&iše, k!# ina;ije, ka! i k!# neki- !lesti, m!Eem! #a nekim k!ntekstima (r!#Eim! #a /!&!rim! ! zna;ima ili sim(t!mima ka# je sama ina;ija &e: jasn! (ristna, zat! št! !na nije nešt! št! se m!Ee !tkriti (r!stim !(aEanjem.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
175/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
,z ovoga razloga& strpati zajedno sve karakteristične odlike neke stvari kako njene znakove ili simptome je& kao opšti običaj& pogrešno: mada je& naravno& ponekad slučaj da nešto što bi u odgovarajućim okolnostima moglo da se nazove karakteristikama& ili e"ektima& ili nani"estacijama& ili delovima& ili posledicama& ili čim već ne& izvesih stvari& moglo takođe da se *ušto odgovarajućim okolnostima+ nazove njihovim znacima*1ther ili simptomima. se kako da je to ono je stvarno pogrešnou g. isdomanovim paradoksu %inds ,,,+ o3ini tome gledamo u ostavu i nađemo sve znakove hleba u slučaju kad vidimo veknu& dodirujemo je probamo i tako dalje. o uraditi uopšte ne znači naći *neke+ znake hleba: ukus ili dodir hleba uopšte nije znak ili simptom hleba. 'ije jasno kako bi re9balo sa se shvati izjava da sam našakok znake hleba u ostavi& jer hleb nije nešto što je od nas obično skriveno nekim neprozirnim zastorom *a ako je na polici& ne ostavlja nagoveštaje+& a pošto nije neki prolazam događaj * nastupajući hleb itd.+ nema nikakve normalno prihcaćene znakove: a znakovi& osobeni za stvar o kojoj se radi& moraju da budu& manje ili više& normalno prihvaćeni. %oglo bi se smatrati da mislim da kaem da sam našao ostatke hleba& kao mrvice& ili znake da se hleb nekada tu nalazio& ili nešto slično tome# ali ono što ne bi moglo da se smatra da mislim jeste da sam video& probao ili dodirnuo *nešto kao+ hleb. 1no što stvarno kaemo& ako je izgled nečeg u redu ali ga još nismo okusili& jeste 1vde je nešto što izgleda kao hleb. Ako se posle svega pokae da to nije bio hleb& mogli bismo da kaemo ,mao je ukus hleba& ali u stvari to je bio samo surogat za hleb ili Pokazivalo je mnogo karakteristične odlike hleba& ali se u vanom pogledu razlikovalo: bila je to sintetička imitacija. o jest& uopšte ne upotrebljavamo reči znak ili simptom. !ada& ako znaci i simptomi imaju ovu ograničenu upotrebu& očevidno je da reči da dospevamo samo do znakova ili simptomanečega samoga *a to takođe vai i za svi znaci+. ako da& kad kaemo da ja odlazim u dodir samo sa simptomima njgove lkjutine& to nosi vanu implikaciju. Ali da li mi ovako govorimoI !igurno da ne smatramo da nikad nismo neposredno svesni ničeg osim simptoma ljutine kod drugog čovekaI !imptomi ili znaci ljutine imaju tendenciju da znače znake astu"e ili potisnute ljutine. 4ad ne čovek jednom već eksplodirao& govorimo o nečem drugom U o izrazu& ili mani"estaciji ili ispoljavanju ljutine& o izlivu temperamenta i tome slično. rzanje obrva& bledilo podrhtavanje glasa& sve to mogu biti simptomi ljutinem ali besomučna grdnja ili šamar to nisu& oni su činovi u kojima ljutina nalazi oduška. !imptomi ljutine se ne suprotstavljaju& bar ne normalno& čovekovom sopstvenom unutrašnjem ličnom osećanju ljutine& već pre njegovom stvarnom ispoljavanju. 'oramlno& kadadok su nam simptomi bi da kaemo da samo veujemo da je čovek ljut& kadapristupačni se jednom samo oda& kaemo da& rebalo G@ znamo . 71 %!neka#,
kaEe se, (!trelja&am! HznamJ tam! /#e ism! ili s(remni #a sta&im! H"erjemJ, ka! ka# kaEem H>nam #a je k!# k:e, zat! št! je nje/!& šešir (re#s!ljJ? HznatiJ se tak! sl!!#n! (!trelja&a mest! H&er!&atiJ, zašr! i !n#a treal! #a (ret(!sta&im! #a me' njima (st!ji An#amentalna razlikaK li (itanje je šta tan!! (!#razme&am! (!# Hs(remni #a sta&im! mest!J i Hsl!!#n!JK H<(remni sm! #a sta&im! verovati mest! znati ne ka! ek&i&alentan izraz &e: ka! slaiji izraz k!ji je st!/a (!Eeljniji, ak! imam! na m !ziljn!st sa k!jim , št! je (!stal! (e&i#n!, !&a st&ar trea sa se razmatra? (risst&! šešira, k!je i mn!/im k!ntekstima slEil! ka! #!kaz (ristn!sti nje/!&!/ &lasnika, m!/l! i sam! z krajnj nemarn!st #a se na&e#e ka! #!kaz nas 'enj
/CB http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
176/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
, reč "izički& kako je g isdom upotrebljava u u kontrastu sa mentalno& meni izgleda zloupotrebljena& mada nisam siguran da& u onom slujčaju& ova zloupotreba moe da nas dovede u zabludu. 1n očevidno čovekova osećanja& koja navodi koa tipičan primer mentalnog& ne eli da nazove fizi4kim. ,pak& mi to obično često činimo. Postoje mnoga "izička osećanja& vrtoglavica& ili umor& neki lekariniihkao svrstavaju među "izičke različitih tegoba. kao 1 najvećem brojuglad osećanja ne govorimo o "izičkim ni kao o znake mentalnim& pogotovu ne o emocijama kao što je ljubomora ili ljutina: mi ih ne pripidujemo svesti nego scu. 4ada opisujemo neko osećanje kao mentalno& to je zato što upotrebljavamo reč koja se normalno upotrebljava da se opiše "izičko osećanje& u posebnom prenosnom smislu& kao kad govorimo o mentalnoj nelagodnosti ili mentalnom zamoru. Nasno je da biti ljut predstavlja nešto više nego prosto ispoljavati simptome i imati osećanje. Ner postoji i ispoljavanje ili mani"estacija. , treba da primetimo da se osećanje na jedinstven način odnosi prema ispoljavanju. 4ad smo ljuti& imamo impuls koji osećamo i ili po kome postupamo da vršimo radnje posebne vrste& i ukoliko ne prisnemo ljutinu& mi ih stvarno i činimo. Postoji osobena i ččvrdta veza između emocije i prirodog načina da joj se da oduške& koju& pošto smo i sami bili ljuti& poznajemo. 'ačini na koje se ljutina normalno mani"estuje su piodni za ljutinu& baš kao što postje tonovi glasa koji piodno izraavaju različite emocije *negodovanje itd.+. 'ormalno ne smatramo da postojiC7 tako nešto lap biti ljut nezavisno od nekog impulsa& ma kako neodređenog& da se ljutini da oduška na prirodan način. Wtaviše& pored prirodnih izraza ljutine& postoje takođe i prirodne pilike za ljutinu& koje smo takođe upoznali& i koje su na sličan način čvrsto povezane sa biti ljut. Oilo bi podjednako besmisleno svrstati ih u uzroke& u nekom pretpostavljeno očiglednom i spoljašnjem smislu& kao što bi bilo i svrstati izliv ljutineu posledicu& u pretpostavljeno očiglenom i spoljašnjem smislu. ,sto tako& bilo bi besmisleno reći da postoje tri potpuno odvojena "enomena& */+uzrok ili prilika& *7+ osećanje ili emocija ji *8+ posledica ili mani"estacija& koji su dovedeni u vezu po de"iniciji kao muni za ljutinu& mada bi ovo moda manje navodilo na pogrešan zaključak. 3ini se da je ispravno reći da je biti ljut u mnogim aspektima slično sa imati zauške. o je opis celog obrsca povezanih događaja& kkji obuhvata prilike& simptome& osećanje i i mani"estaciju& a moda i druge činioce pored toga. Podjednako je nepromišljno pitati Wta je stvarno& sama ljutinaI& kao i pokušati da se bolest svede na jedan izdvojen element C8 sam čpvek oseća nešto što mi ne osećamo jeste& u odsustvu *"unkcionalni poremećaj+. g. isdomove vrste relepatije&(a dovoljno očevidno i& uzgred ne predstavlja nešto na šta se treba aliti kao na ljudsku sudbinu& ali nipta ne iziskuje od nas da kaemo da to *samo
72 C!&
jezik (rir!#n! (!staje ne!(-!#an ak! trea #a #!(stim! nes&esna !se:anja, ili !se:anja k!ja se izraEa&aj na (ara#!ksalan nain, ka! št! s !se:anja k!ja !(isj (si-!analitiari. 73 %!st!ji, iz/le#a mi , nešt! št! se st&arn! #!/a'a, št! je (rilin! razliit! !# /. *is#!m!&e tele(atije, i št! (!neka# #!(rin!si našem znanj !se:anja #r/i- lj#i. G!&!rim!, na (rimer, Hse:am nje/!&! neza#!&!ljst!J ili HF!Eete #a !setite nje/!& ljtinJ, i ini se #a t!me ima nek istine. li !se:anje k!je mi !se:am!, ma#a istinsk! H!se:anjeJ, nije, !&im slaje&ima, neza#!&!ljst&! ili ljtina, &e: nek! nar!it! !se:anje O #vojni% !&!m (r&!m.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
177/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
osećanje+CH jeste ljutina. 1brazac događaja ma kako tačno izgledao& jeste nešto& očigledno& osobeno za slučaj osećanja *emocija+- nikako nije potpuno sličan slučaju bolesti: ova osobenost nas& čini se& navodi da kaemo da& ukoliko to osećanje nismo i sami doiveli& ne moemo da znamo kada ga neko drugi doivljava. Wtaviše& naše pouzdanje u opšti obrazacčini spremnim da kaemo je drugi čovek ljuti i onda kada opazili samonas neke delove tog obrasca:da jerznamo što su& nadaprimer& novinari koji trčkaraju po smo CJ Orightonu povezani sa poarom u >leet- streetu. %oć obrasca je tolika da će& ponekad& sak čovek da od spoljašnjih posmatrača prihvati ispravke o svojim emocijama& tj. o njihovom ispravnom opisu. %oemo ga navesti da se sloi kako nije stvarno bio ljut& koliko& pre& ozlojeđen ili ljubomoran& pa čak i da nije osećao bol& već da je to samo uobrazio. 1vo ne predstavlja nikakvo iznenađenje& naročito u svetlosti činjenice da je on& kao i svi mi & prvenstveno naučio da upotrebljava izraz Na sam ljut time što je *a+ zapazio prilike& simptome& mani"estacije itd. u slučajevima kad druge osobe za sebe kau Na sam ljut& *b+ time što mu drugi& koji su zapazili sve što se o njemu moglo opaati u izvesnim prilikama& kau i si ljut& tj. da bi trebalo da on kae Na sam ljut. Lopšte& veoma je teško biti potpuno siguran o pukim osećanjima i emocijama& ako se takve stvari uopšte mogu otkriti& čak tee nego& recimo& o ukusima koje& normalno& opisujemo samo po njihovim uzrocima *ukus nanasa& katrana itd.+ Pored toga& sve reči za emocije su pomalo neodređene& što smo videli daljim nedoumicama da li znamo kada je neko ljut. 1ne tee da pokriju prilično širok skup nedovoljno određenih situacija: a obrasci na koje se odnose obično su prilično sloeni *mada vrlo često& opšte poznati i ne tako teški za prepoznavanje+& tako da je lako da jedna od viđe ili manje nunih odlika ne bude prisutna& izazivajući tako nedoumicu šta tačno da kaemo u takvom& nepravilnom& slučaju. Lviđamo& prilično dobro& da ako kaemo da znamo moe se od nas traiti da to i doka!emo& i u tom pogledu& neodređenost terminologije predstavlja veliku smetnju. %oda smo već dovoljno toga rekli da pokaemo kako se najveći deo teškoća& koje nam soje na putu kad kaemo da znamo da je nešto češljugar& javlja u mnogo većoj meri kada elimo da kaemo da znamo da je neko drugi ljut. Ali postoji osećanje& -koje je& smatram& opravdano&- da u ovom drugom slučaju postoji još jedna sasvim nao4ita teškoća. 1va teškoća izgleda da pripada onoj vrsti koju je g. isdom istakao nasamom početku svog niza članaka 1ther %inds. Pitalo se ne moe li neko da pokazuje sve simptome ljutine infinitum& akao ljut>H *ispoljavanje sve ostalo+& čak adprovizorno& ipakteškoću da ne bude !etićemo on tu teškoću iuzima bez sumnje ličnustvano onoj koja se moe javitiseuda pogledu stvarnosti bilo kog materijalnog objekta. Ali& u stvari& ona ima svoje sopstvene naročite odlike. ,zgleda da tu mogu da nastanu tri različite sumnje. /. 4ad je po svemu sudeći ljut& zar ne bi mogao stvarno da bude pod uricajem neke druge emocije& tako što& mada normalno oseća istu 74 Hse:anjaJtj.
seti, k!ja m!Eem! #a !(azim! k!# see ka# sm! ljti jes st&ari ka! št! s l(anje sr;a ili /renje miši:a, k!je se (! sei m!Ee !(raan! naz&ati H!se:anjem ljtineJ. 75 %rema t!me #!&!#i #as zal# ak! (itam! Hak! m!/ #a !# natmren!/ izraza #!'em #! ljtineKJ
/CR http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
178/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
emociju koju bismo i mi osećali u prilikama kada bismo& na njegovom mestu& osećali ljutinu& i mada se normalno ponaša kako se i mi ponašamo kad smo ljuti& u ovom slučaju on postupa neuobičajenoI 7. 4ada je po svemu sudeći ljut& tako zar nešto& bi umogao stvarno bude mi& podna uticajem neke druge emocije& prilikama kadadabismo njegovom mestu& osećali ljutinu& on normalno oseća neku emociju koju bismo mi& da je doivimo& razlikovali od ljutine& a ipak se ponaša onako kako bismo se i mi ponašali kad bismo osećali ljutinu 8. 4ada je po svemu sudeći ljut& zar ne bi mogao stvarno da ne oseća nikakvu emocijuI L svakodnevnom ivotu& ovi problemi se javljaju u naročitim okolnostima i predstavljaju istnsku teškoću. %oem da budemo u nedoumici : */+ da li nas neko obmanjuje& suzbijajući svoje emocije& ili glumeći emocije koje ne oseća& *7+ da li pogešno azumemo nekoga *ili nas+& pogrešno pretpostavljajući da on oseća kao i mi da ima emocije slične našima& ili *8+ da li je neka radnja druge osobe stvarno promišljena ili moda samo& neki način& nehotična ili nepaljiva. 1ve vrste nedoumica mogu da se jave& i često se javljaju i u pogledu radnji osoba koje vrlo dobro poznajemo.CB Oilo koja od njih& ili sve tri zajedno& nalazi se& moda& u osnovi citata iz Dirginie ool".CC: sve one su prisutne u osećanju usamljenosti koje povremeno obuzima svakog od nas. 'ijedna od ovih naročitih teškoća sa stvarnošću ne javlja se u vezi sa češljugarima ili hlebom& kao što se& na primer& naročite teškoće sa oazama ne javljaju u vezi sa stvarnošću emocija druge osobe. 3ešljugar nije nešto što moe da se izigrava& niti je hleb nešto što moe da se potisne: moemo da budemo obmanuti izgledom neke oaze& ili pogrešno da protumačimo predznake oluje& ali oaza ne moe da nas lae& niti moemo pogrešno da razumemo oluju onako kao pogrešno razumemo čoveka. %ada su teškoće naročite& načini nakoje postupamo sa njima su& u početku&slični onima primenjenim u slučaju češljugara. Postoje *više ili manje grubo+ utvrđeni postupci za slučajeve u kojima podrazumevamo obmanu& ili pogrešno razumevanje& ili nepanju. im sredstvima vrlo često uspevam da ustanovimo *mada ne očekujemo da to uvek činimo+ da neko glumi& ili da smo ga pogrešno razumeli& ili da nije voljno delao& ili da prosto nije podloan nekom emociji. 1vi poslednji slučajevi& u kojima se javljaju sumnje koje zahtevaju CR
rešenje&nagoveštaj suprotstavljeni normalin slučajevima kojih seneke& drimo sveokolnostima& dok ne postoji neki naročit da sesuradi o obmani itd.& i to obmani u datim razumljive vrste& to jest vrste koja se moe shvatiti zato što je motiv itd. nagovešten na naročit način. 'e postji čak ni sugestija da nikada ne znam kakve su emocije drugih ljudi& ili da bih u pojedinim slučajevima mogao da ne budem u pravu ni iz kakvog posebnog razloga ili ni na kakav poseban način. 76
ak!'e, (!st!ji nar!it nain na k!ji m!Eem! #a smnjam! Hst&arn!stiJ s&!jis!(st&eni- em!;ija, m!Eem! #a smnjam! #a li m!E#a sami sei ne H/lmim!J. %r!Aesi!nalni /lm;i m!/ #a se na' stanj ka# &iše ne znaj st&arn! šta s nji-!&a istinska !se:anja. 77 !ji je *is#!m ;itira! s&!m (r!l!/ 78 HCe m!Eeš #a &araš s&e lj#e s&e &remeJ
je Hanalitiki iskazJ
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
179/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
'eobični slučajevi obmane& nerazumevanja itd. *koji nisu pravilo+ ne događaju se& e6 vi temini& uobičajeno: posedujemo praktično znanje o podesnim prilikama i iskušenjima za obmanu& ili nerazumevanje& njihovim praktičnim granicama i normalinim tipovima. Pa ipak& oni mogu da se dogode i mogu da postoje njihovi široko rasprostranjeni oblici& a da mi te činjenice noš nismo svesni.činjenicama& Ako dođe doi toga& u izvesnom smislu sismo bili u pravu&kad jer naša terminologija ne odgovara od tada ćemo morati da budemo obazriviji kaemo da znamo& ili ćemo morati da preispitamo naše ideje i terminologiju. 1vo smo stalno spremi na učinimo& u oblasti tako sloenoj i zagonetnoj kao što su emocije. %eđutim preostaje još jedna naročita odlika ovog slučaja koja ga& takođe& radikalno razlikuje od slučaja koja ga& takođe& radikalno& razlikuje od slučaja češljugaraa. 3ešljugar& materijalni objekat&jeste& kako smo ranije insistirali& neispisan i nem: a čovek govori. L kompleksu događaja koji nas navode da kaemo da znamo da je drugi čovek ljut& u kompleksu simptoma& prilika& ispoljavanja i ostalog& posebno mesto zauzimaju njegove sopstvene tvrdnje o tome šta su njegoca osećanja. L običnim slučajevima& mi bez pogovora prihvatamo ove tvrdnje i tada kaemo da znamo& tako reći& iz druge ruke& šta su njegova osećanja: mada& naravno& iz druge ruke ovde ne moe da se upotrebi da implicira da bi bilo ko& osim njega& mogao da zna iz prve ruke& is stoga se& moda& stvarno tako i ne upotrebavlja. L neobičnim slučajevima& gde se njegva tvrdnja sukobljava sa opisom slučaja kji bismo inače bili skloni da damo& ne osećamo se obaveznim da prihvatimo njegovu tvrdnju& mada uvek osećamo neku nelagodnost pri odbacivanju te tvrdnje.Ako neko neprestano lae ili pbmanjuje samog sebe& ili ako postoje očiti razlozi zašto bi on u ovoj prilici lagao ili sebe obmanjivao tada se mnogo ne dvoumimo& ali ako čovek& koji je celog svog ivota svime što je činio pokazivao sausvaja neko besmisleno verovanje& ostavi za sobom belešku u svom dnevniku da u to nikad nije verovao& tada verovatno ne bismo znali šta da kaemo. ^eleo bih da u zaključku navedem još neka zapaanja o ovoj ključnoj stvari& o našem verovanju onome što sam čovek kae o svojim osećanjima. %ada vrlo dobro znam da mi ovde sve nije baš sasvim jasno& ne mogu a da se ne osećam sigurnim da je to od "undamentalnog značaja za problem tuđih svesti& i da mu nije posvećena panja koju zasluuje& moda baš zato što je toliko očigledno. 3ovekovo sopstveno tvrđenje nije *ne smatra se primarno kao+ znak ili simptom& mada moe *sekundarno i veštački+ da se takvim smatra. 'jemu je obezbeđen jedinstven poloaj među činjenicama koje navodimo. Pitanje je tada 0ašto mu verovatiI. Postoje smislu odgovori koje da moemo daverujemoI& damo na ovoa pitanje& koje trebadada uu opštem 0ašto mu ikad ne prosto kaoovde 0ašto mushvatimo verujemo ovom slučajuI. %oemo da kaemo da smo u prošlosti znali za mnoge njegove tvrdnje o drugim stvarima& a ne njegovim emocijama& i da smo uvek mogli da ih veri"ikujemo na osnovu našeg sopstvenog opaanja činjenica o kojima je govorio: tako da u stvari imamo neku osnovu za indukciju o njegovoj opštoj pouzdanosti. ,li moemo da kaemo da se njegovo ponašanje najednostavnije objašnjava pretpostavkom da on oseća emocije slične našim& baš kao što psihoanalitičari& kad upotrebljavaju terminologiju nesvesnih elja& objašnjavaju nastrano ponašanje analogijom sa normalnim ponašanjem. %eđutim& ovi odgovori su ipasni i beskorisni. 1ni su toliko očigledni da ne zadovoljavaju nikoga& dok sa druge strane& ohrabruju onog ko postavlja pitanje da ide u dubinu& hrabreći nas& sa svoje strane& dao ve odgovore preuveličavamo& sve dok ne postanu sasvim izopačeni. /RS http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
180/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
Pitanje& ako ga sledimo korak dalje& postaje prigovor samoj mogućnmosti verovanja drugom čoveku& u uobičajenom smislu te reči. 4akvo opravdanje imamo za pretpostavku da uopšte postoji tuđa svest sa kojom komuniciramoI4ako moete da znate šta to predstavlja za tuđu svest da uopšte nešto oseća& i stoga& kako moete da razumeteI ada smo u iskušenju da kaemoponašanja kak pod verovati mu podrazumevamo samo svesti da izvesne glasove kao od znake koje tek što se nije javilo& i kak tuđe stvanro nisuuzimamo ništa stvarnije nesvesnih elja. %eđutim& ovo je izopačen prikaz situacije. 3ini se& pre& da je verovanje drugim osobama& autoritetu i svedočenju& suštinski elemenata akta komunikacije& akta koji svi mi stalno vršimo. 1n je isto tako nesvodljiv deo našeg iskustva kao& recimo& davanje obećanja ili učestvovanje u takmičarskim igrama& ili čak opaanje mrlja boje. %oemo da izloimo izvesne prednosti takvih radnji i da razradimo neku vrstu pravila za njihovo racionalno obavljanje *kao što pravnici i istoričari i psiholozi stvaraju pravila za prihvatanje svedočenja+. Ali ne postoji opravdanje za njihovo vršenje kao takvo. ZAVR&NA PRIMED5A Nedan naš govornik je na našem skupu u %anchesteru rekao je& otprilike& da stvarna zagonetka ostaje još uvek to da 'e treba da kaem da znam da je om ljut& zato što mi njegova oećanja nisu data u introspekciji: i to je& bez sumnje ono oko čega mnogi lupaju glavu. !r onog što sam polušao da izloim jeste prosto: /. Daavno& omova osećanja mi nisu data u introspekciji *bili bismo u lepoj situaciju da jesu+. 7. 'aravno& ja ponekad znam da je om ljut.
!toga 8. Pretpostaviti da pitanje 4ako znam da je om ljutI treba da znači 4ako su mi omova osećanja data u introspekcijiI *zato što& kao što znamo& to je ono što znanje jeste ili da bude+ predstavlja prosto presipanje iz šupljeg u prazno. P.a2mat!0a d!menz!ja znanja #.ed D.e>eC
'eko moe u većoj ili manjoj meri biti bogat ili razuman& ali ne moe u većoj ili manjoj meri znati da od je nešto slučaj. mogu oba bogati& a daipak jedanbude od njih ipak bude bogatiji drugog# oba (va mogučoveka biti razumni& a dabiti jedan od njih razumniji od drugog. 4ada govorimo o ljudima& mestima i predmetima& *o stvaima& pre nego o činjenicama+& ima smisla reći da jedna osoba zna nešto bolje od druge osobe. 1n zna ovaj grad bolje od nas& bolje poznaje rusku istoriju od bilo kog svog kolege& ali ne poznaje svoju enu tako dobro kao njegovi prijatelji. %eđutim& 4injeni4ko znanje& znanje da je nešto slučaj& ne dopušta ovakva poređenja. Ako oboje znamo da je danas petak& nema smisla reći da vi to znate bolje od mene. Oogat čovek moe da postane još bogatiji sticanjem više novca& a uverenje neke osobe *da je danas subota& na primer+ moe se učiniti još razlonijim prikupljanjem dodatnog svedočanstva& ali& ako neka osoba već zna da je danas petak& nema ničeg dodatnog na šta ona 79%re&!#
ra'en (rema Bre# Dretske, H-e %ra/mati; Dimensi!n !A n!le#/eJ,
Philosophical tu#ies, 40 1981, str. 363378.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
181/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
moe da se osloni što bi joj omogućilo da to još bolje zna. (odatno svedočanstvo je neće uzdići do neke uzvišenije "orme znanja U mada je moe učiniti ubeđenijom u pogledu nečega što već zna. %oete dopustiti da voda ključa na temperaturi iznad tačke ključanja *na primer& na /JS;+& ali time ona ne ključa ništa bolje. 1na naprosto ključa na temperaturi koja je viša odovom tačke smislu ključanja vode. saznanje je apsolutno. 1no liči na slučajeve trudnoće: osoba je L činjeničko trudna ili nije trudna& trećeg nema. 1soba ne moe biti tudnija ili bolje trudna od neke druge osobe. 1ni koji znanje shvataju kao "ormu opravdanog *istinitog+ verovanja& po pravilu priznaju ovu činjenicu govoreći ne samo o opravdanju već o celovitom& potpunom& ili adekvatnom opravdanju. 'a ovim kvali"ikacijama koje se odnose na vrstu opravdanja neophodnu da bi se nešto znalo zasniva se priznavanje činjenice da je znanje& nasuprot opravdanju& jedan apsolutan pojam. Ner& pomenute kvali"ikacije imaju za cilj da odraze činjenicu da postoji određeni prag opravdanja koji mora biti dostignut ili prevaziđen da bismo postigli znanje& a i dostizanje ili pevazil!enje tog paga je& naravno& jedan apsolutan pojam. Na mogu imati bolje opravdanje od vas& ali moje opravdanje ne moe biti adekvatnije *dovoljnije ili celovitije+ od vašeg. Ako je moje opravdanje potpuno u smislu o kome je reč& onda vaše opravdanje ne moe da bude potpunije. >ilozo"i koji znanje shvataju kao neku "ormu opravdanog istinitog verovanja& uglavnom oklevaju da govore o ovom impliciranom pragu opravdanja. Ali& pitamo se& koliko je svedočanstva ili opravdanja dovoljno da bi opravdanje bilo adekvatno& celovito ili poptuno_ Ako se nivo ili stepen opravdanja prikae realnim brojevima od S do / *čime se označava verovatnoća onog za šta se ima svedočanstvo ili opravdanje+& čini se da je proizvoljan svaki prag koji je nii od jedan. 0ašto bi& na primer& opravdanje od S&J bilo dovoljno dobro da bi se nešto znalo kada opravdanje od S&H nije adekvtano. ,& ako neko moe da zna P zato što mu je opravdanje za P S&J& i da zna 8 zato što mu je opravdanje slično visoko& da li se onda za njega ne moe reći da zna P i 8 zato što se opravdanje *u skladu sa pravilom izračunavanja verovatnoće konjunkcije+ koje se tiče njihovog zajedničkog dešavanja spustilo ispod S&J_ Pored svoje proizvoljnosti& bilo koji prag opravdanja nii od jedinice& čini se preniskim. Ner& mogu se lako navesti primeri u kojima su takvi pragovi premašeni& a da opravdanje nije dovoljno dobro *prema običnim intuitivnim standardima+ za znanje. 'a primer& ako prag postavimo na S&J& samo je potrebno zamisliti torbu sa B belih i H crne loptice. Ako neko nasumice izvlači loptice ove torbe& opravdanje verovanje da jedaizvučena bela loptica prevazilazi prag od S&J.iz%eđitim& jasno je *bar sezameni tako čini+ takvo opravdanje *za uverenje da je izvučena bela loptica + nije dovoljno dobro. 'eko kome se desilo da izvuče belu lopticu i ko je poverovao da se bela loptica izvlači na osnovu ovakvog opravdanja& ne bi znao da je izvučena bela loptica. 1vakvi primeri sugerišu *mada& naravno& ne dokazuju+ da se apsulutni ne-komparativni karakter znanja izvodi iz apsolutnosti ili konkluzivnosti opravdanja neophodnog za znanje. Ako znam da su Tusi napali Avganistan& vi ne moete ovo znati bolje od mene& jer& da bih to znao& ja već moram da imam jedno optimalno ili konkluzivno opravdanje *opravdanje stepena /+& i vi ništa bolje od toga ne moete postići. 1vu mogućnost sam istraivao u drugim
/R7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
182/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
tekstovima& i nemam nameru da to nastavljam u ovom radu.RS L ovom radu elim da se bavim drugačijom temom& koja *nadam se+ pomae u rasvetljavanju našeg pojma znanja pokazujući kako ovaj apsolutan pojam moe& i pored svoje apsolutnosti& da bude osetljiv na promenljive interese i "aktore koji utiču na njegovu svakodnevnu primenu. Lkratko& elim da istraim na koji način i u kom opsegu ovaj apsolutni pojam ispoljava stepen kontekstualne relativnosti u svojoj svakodnevnoj upotrebi. (a bih ovo izveo& biće korisno da se diskusija Pitera Angera o apsolutnim pojmovima ukratko obnovi.R/ %ada na pogrešan način interpretira njihov značaj& mislim da Anger uspeva da locira vane karakteristike ovog skupa pojmova. !misao svoje ideje on izraava pomoću termina avan. 1vo je& tvrdi on& jedan apsolutan termin u smislu da je neka površina ravna samo ako uopšte nije ispup4ena ili neispavna. Postojanje makar i jednog& ma kako malog i sa praktične strane gledano beznačajnog ispupčenja ili neispravnosti& znači da površina na kojoj se ono nalazi nije zaista ravna. akva površina bi mogla da bude skoo ravna ili skoo sasvim ravna ali& *kao što to oba izraza impliciraju+& ona nije u pravom smislu ravna. čini nam se da ponekad zaista poredimo površine u pogledu stepena njihove ravnine *na primer& 0apadni eksas je ravniji od Diskonsina+& ali& Anger tvrdi da ovo mora biti shvaćeno kao poređenje stepena do kog se ove površine pribliavaju ravnini. 1ne ne mogu obe biti ravne& a da je istovremeno jedna ravnija od druge. 1tuda sledi da ako je / ravnije od 0& da 0 *a moda i /+ u stvari nije ravno. !ama ravnina ne dopušta stepenovanje mada se pribliavanje ravnini moe stepenovati i upravo ova druga veličina predstavlja ono što poredimo kada govorimo o površini koja je ravnija od neke druge površine. ,z ove analize Anger zaključuje da nema mnogo stvari koje su zaista ravne. Ner& pod dovoljno moćnim uvećanjem gotovo će svaka površina pokazati neke nepravilnosti. 1tuda& suprotno onom što obično kaemo *pretpostavljam& i verujemo+& ove površine nisu zaista ravne. 4ada ih opisujemo kao ravne& ono što tada izričemo je doslovno neistinito. Derovatno nema ničeg stvano ravnog. 'eka tako bude. Prema Angeru& ovo je cena koju plaćamo za posedovanje apsolutnih pojmova. Ako je znanje u ovom smislu apsolutno& onda mora da postoji slična primedba koja se odnosi na široku upotrebu toga pojma u svakodnevnim situacijama. %oćno uvećanje *t.j.& kritičko preispitivanje+ teba da otkrije& a uz pomoć skeptika i jeste otkrilo ispupčenja i nepravilnosti u našem svesočanstvu u pogledu najvećeg broja stvari za koje kaemo da ih znamo. čini se da uvek postoje mogućnosti koje naše svedočanstvo nije u stanju da otkloni& mogućnosti koje& zahteva dok se neotklanjanje otklone& blokiraju put ka znanju. Ner& ako znanje& kaokoje jedan apsolutan pojam& svih suparničkih mogućnosti *mogućnosti su protivstavljene onome što se zna+& onda je jasno da retko& ako uopšte ikada& zadovoljavamo uslove za primenu toga pojma. 0a većinu "ilozo"a ovaj skeptički zaključak je neprijatna stvar. Anger ga prihvata. Prema njegovom shvatanju& znanje je apsolutan pojam koji poput ravnine ima veoma malu primenu u našem dombastom i nesavršenom svetu. 80
>nam #a (!neka# kaEem! st&ari k!je s/eriš (!re'enje !&e &rste na (r., Cik! ne zna !lje !# mene #a ima mn!/! k!mara;a
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
183/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
L jednom vidu sam već nagovestio moje slaganje sa Angerom. 0nanje jeste apsolutan pojam *međutim& ne slaem se sa njim u pogledu izvora ove apsolutnosti# Anger je nalazi u izvesnoti koja je neophodna za znanje# ja je nalazim u opavdanju koje je neophodno za znanje+. 0a razliku od Angera& iz ove činjenice ipak ne izvodim skeptički zaključak. !a zadovoljstvom ću dopustiti da jeoavno apsolutan pojam da i totoapsolutan otprilike onom stvano istom smislu kojem Anger njemu jedan govori& ali& ne mislim pokazujeuda nema ničeg ravnog.u Ner& mada ništa ne moe biti ravno ako ima bilo kakva ispupčenja i nepravilnosti& ono što se ubaja u ispupčenje ili nepravilnost zavisi od tipa površine koja se opisuje. 'ešto je prazno *prema Angeru& ovo je još jedan apsolutan pojam+ ako u njemu nema ničeg& ali iz toga ne sledi da jedno napušteno skladište nije stvarno prazno zato što u njemu ima sijalica i molekula. !ijalice i molekule ne ubrajamo u stvai kada procenjujemo prazninu skladišta. 0a svrhu određivanja praznine nekog skladišta& molekuli *prašina& sijalice& itd.+ su irelevantni. 1vo ne znači da ako bismo promenili namenu skladišta *na primer& ako bismo započeli da upotrebljavamo ili pokušali da upotrebljavamo skladišta kao ogromne vakuumske sobe+ da se pomenute stvari *molekuli& prašina& itd.+ i dalje ne bi uzimali u obzir. o samo znači da imajući u vidu uobičajenu upotrebu skladišta& molekuli vazduha se *čestice prašine& itd.+ ne uzimaju u obzir. 'a sličan način& put moe biti savršeno ravan mada se mogu osetiti i videti nepravilnosti na njegovoj površini# ako bismo takve nepravilnosti našli& recimo& na površini ogledala& to bi značilo da ogledalo nije stvarno ravno. Deliki miševi nisu velike ivotinje& a ravni putevi nisu nuno ravne površine. (ruštvo koje veruje da je zemlja ravna ploča u svakom slučaju predstavlja jedan anahronizam& ali njegovi članovi ne poriču postojanje brda mravljih kolonija i rupa na zemlji koje prave glodari. Apsolutni pojmovi opisuju neku situaciju kao potpuno ispranjenu od određene vrste stvari: ispup4enja u slučaju ravnine& odnosno pedmeta u slučaju praznine. 0ahtev da ne moe biti nikakvih predmeta ovakve vrste da bi pojam bio zadovoljen jeste ono što takav pojam čini apsolutnim. ,z ovog proizlazi da ako je prazno& 1 ne moe da bude praznije. ,pak& kada dođe do procenjivanja da li se nešto ubaja u stvar ove vrste *ispupčenje ili predmet+& odnosno& da li se uzima u obzir kao nešto što se protivi ispravnoj primeni pojma& nalazimo da su kriterijumi odnosno standardi na jedan speci"ičan način neuhvatljivi i relativni. 1no što se ubraja u stvar na osnovu koje procenjujemo prazninu moga depa ne mora da se ubraja u stvar za procenjivanje praznine nekog parka& skladišta ili "udbalskog stadiona. %ogli bismo apsolutni da izvestan kaemo da su takvi1vaj pojmovi # oni način: jesu apsolutni& ali znači samo biti u odnosu na standard. uvid elacionalno moemo izraziti na sledeći biti prazan ispa!njen od svih elevantnih stvai& izraavajući na taj način istovremeno apsolutni *pomoću reči fsvihf+ i relativni *pomoću reči frelevantnihf+ karakter ovog pojma. Ako je& kao što sam sugerisao& znanje apsolutan pojam& treba da očekujemo da ono ispoljava ovu vrstu elacionalnog apsolutnog karaktera. 1vo je u stvari ona mogućnost koju nameravam da istraim u ovom radu. %oj predlog je da se ono što nazivam relacionalno apsolutnim pojmovima upotrebi kao model za razumevanje znanja. L skladu sa ovim pristupom *i u skladu sa ranijom sugestijom+ predlaem da se znanje shvati kao jedno evidenciono stanje u kojem su sve elevantne altenative *u odnosu na ono što se zna+ otklonjene. 1vo čini znanje apsolutnim pojmom& ali ga ograničenje na elevantne alternative
/RH http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
184/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
čini& kao kod pojmova paznine i avninve& primenjljivim na ovaj epistimički dombasti svet u kome ivimo. 0ašto činimo ovo_ 4akve su prednosti_ 'avedimo neke prednosti: /+ Taste broj "ilozo"a koji su u stanju da nađu& ili bar tako oni misle& pragmatičku& socijalnu dimenziju R7znanja& odnosno dimenziju znanja koje je ovim vezano za zajednicu kojoj pripadaju. Taznovrsni primeri pokazuju& odnosno& "ilozo"ima se čini da individue to oni pokazuju& da znanje zavisi ne samo od evidencionog statusa saznajnog subjekta vis a vis onog što se zna& već od takvih "aktora kao što su opšta raspoloivost i blizina *pogrešnih+ kontrasvedočanstava za onu vrstu stvari koje se opšte uzev uzimaju kao prihvatljive od strane drugih u relevantnoj zajednici& od interesa i namera subjekta *kada tvrdi da nešto zna+ i slušalaca *kojima je rečeno da neko nešto zna+& i od značaja ili smisla onoga što se zna ili nekoga ko to zna. Na lično mislim da najveći broj ovih primera ne pokazuje ništa od toga. 1vi "aktori se ne odnose na pitanje da li je nešto saznato& već da li ima smisla e"i da vi nešto znate ili da mislite da znate. Ali& u ovom trenutku ne elim da raspravljam o ovom problemu. !amo elim da ukaem na to da ukoliko je znanje u "unkciji ovakvih pragmatičkih& socijalnih "aktora ili "aktora zajednice& ovaj pristup u analizi znanja moe da apsorbuje ovu relativnost& a da pritom ne dovede u pitanje apsolutnost samog znanja. Lkoliko uopšte postoji ova socijalna ili pragmatička dimenzija znanja& ona se tiče onog što se ubaja u relevantnu alternativu& odnosno mogućnosti koja mora biti isključena pomoću svedočanstva da bismo imali znanje. 'išta ne menja na stvari da neko mora biti u situaciji da isključi sve ovakve mogućnosti da bi imao znanje. 'e menja stvar ni to što u ovom smislu neko mora imati optimalno opravdanje U ono koje otklanja sve *relevantne+ mogućnosti pogreške. *7+ (rugo& ovaj pristup u analizi znanja pomae da se izbegne umnoavanje smislova što ponekad preti da zaguši epistmološke rasprave. %i nemamo različite smislove glagola znati U jak smisao ovde& a slab na nekom drugom mestu U već jedan smisao koji ima različite primene. 'emamo dva smisla reči fprazanf U jedan za depove a drugi za skladišta. ,mamo jedan smisao *ili značenje+ sa razlikom u pogledu toga šta se ubraja u stvar. *8+ reće& dobijamo bolju perspektivu iz koje moemo da shvatimo trajnu i neumanjenu privlačnost skeptičkih argumenata. Delika većina "ilozo"a je iskusila uzaludnost pokušaja da se ubedi tvrdokorni skeptik& ili skoropreobraeni početnik& da mi zaista znamo da postoje stolovi i stolice uprkos mogućnosti snova& halucinacija& lukavih demona& naučnika-đavola koji se moda poigravaju sa našim mozgom na Al"a 4entauru *'ozikov primer+. čini nam se da se nekakokoje na kraju rasprava svodidanabismo naše sleganje tvrdnje da postoje nije izvesne mogućnosti su veoma udaljene o njima ramena brinuli. i'aše svedočanstvo dovoljno dobro da bi se ove najekstravagantnije hipoteze otklonile# naravno& ove ekstravagantne hipoteze su paljivo sačinjene tako da neutališu naše svedočanstvo. Ali& odbacivanje ovakvih hipoteza kao previše udaljenih da bi se o njima vodilo računa& odnosno kao previše "antastičnih da bi imale bilo kakav uticaj na našu svakodnevnu upotrebu glagola fznatif& predstavlja samo drugačiji način da se kae da za ciljeve procenjivanja nečijeg znanja da je ovo sto& određene alternativne mogućnosti naprosto nisu relevantne. činimo isto *bar ja tako tvrdim+ što i neko ko odbacuje prašinu krede kao irelevantnu& ili previše beznačajnu& da bi se o tome vodilo računa kada se opisuje praznina neke učionice. 1no što je vano shvatiti& 82 %iter
n/er, P DeAen;e !A <;e(ti;ismQ, Philosophical Revie< 80 1971.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
185/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
naročito u raspravi sa skeptikom& jeste da nestrpljivo odbacivanje njegovih "antastičnih hipoteza nije *kao što će on smesta sugerisati+ netorelancija pakti4ne prirode i odbijanje da se suočimo sa odlučujućim primedbama u odnosu na naš uobičajeni način govora. o je pre polusvesni pokušaj izlaganja elacionalno apsolutnog karaktera naših kognitivnih pojmova. *H+ 4onačno& ovaj pristup analizizbunjujućim znanja pruaprimerima nam jednukoji vrstu mehanizma koja nam neophodna u baratanju sa inače postaju sve učestaliji u je epistemološkoj literaturi. Tazmotrimo ipak još jedan primer *još jedan primer zato što on& po mom mišljenju& kombinuje elemente nekolicine poznatijih primera+. 1soba kojoj je hobi posmatranje ptica uočava patku na svojoj omiljenoj bari u Diskonsinu. Orzo uočava njene poznate siluete i obeleja i rešava da zapamti da kae svojim prijateljima da je videla čegrtušu *Kad9all+& pticu koja se retko sreće u tom delu !rednjeg zapada. Pošto čegrtuša ima svoje osobene znake *crna zadnjica& bela "leka na zadnjoj ivici krila& itd.+& znake koje nema nijedna druga severnoamerička patka& i pošto su svi ti znaci bili savršeno vidljivi& čini se sasvim razumnim reći da posmatrač ptica zna da je ta ptica tamo čegrtuša. 1n moe da vidi da jeste. %eđutim& traeći tragove sibirskog gnjurca& jedan posvećeni ornitolog pretrauje okolinu nedaleko od mesta gde je naš posmatrač ptica zapazio čegrtušu. Knjurci su vodene ptice koje liče na patke& ali kada se sibirska vrsta gnjurca nalazi u vodi veoma ju je tešo razlikovati od čegrtuše. ačna identi"ikacija iziskuje da se ptice vide u letu pošto čegrtuša ima beli stomak& a gnjurac crvena obeleja na stomaku i ove osobine nisu vidljive kada su ptice u vodi. 1rnitolog ima hipotezu da se neki sibirski gnjurci sele iz !ibira odakle potiču na !rednji zapad& i on i njegovi asistenti pretrauju !rednji zapad u potrazi za potvrdom te hipoteze. Pošto našu jednostavnu priču ulepšamo na ovaj način& intuicije počinju da se razilaze u pogledu toga da li naš posmatrač ptica zaista zna da je ta ptica tamp patka čegrtuša *naravno& pretpostavljamo da ona jeste čegrtuša+. Pretpostavljam da bi najveći broj ljudi rekao da on nije znao da je ta ptica čegrtuša ako je u okolini stvarno bilo sibirskih gnjuraca. L svakom slučaju& zvuči čudno ako se pretpostavi da je mogao da prui ubedljive argumente ornitologu da ptica koju je video nije sibirski gnjurac *pošto je znao da je to čegrtuša+. Ali šta ako su sumnje ornitologa nezasnovane. 'ijedan sibirski gnjurac se nije selio. (a li posmatrač još uvek ne zna ono što misli da zna_ (a li je onda prosto prisustvo ornitologa sa njegovom pogrešnom hipotezom dovoljno da bismo posmatraču ptica uskratili znanje da je ptica u bari patka čegrtuša_ ta ako pretpostavmo da sibirski gnjurci ne mogu da se sele zbog nekakvih geogra"skih barijera. ,li& pretpostavimo sibirskih gnjuraca u stvari U postojanje da takvih ptica je mit proizveden u kuhinji da nadri-ornitologa. %oemo čaknema da pretpostavimo pored toga što nema gnjuraca& nema ni ornitologa o kojima sam govorio& ali da meštani u oblasti o kojoj je reč veruju da ih ima. ,li& neki ljudi veruju da ih ima. ,li& !ena posmatrača ptica veruje da ih ima i kao posledicu takvog uverenja izraava sumnju u pogledu njegove tvrdnje da zna da je ono što je video čegrtuša. ,li& konačno& mada niko ne veruje u bilo šta što je navedeno& neke meštane ineresuje da li posmatrač ptica zna da u okolini nema gnjuraca selica koji liče na čegrtuše. L svakom slučaju& najveći broj "ilozo"a bi na ovakav niz primera reagovao tako što bi se na jednom mestu ukopao i rekao da posmatrač ptica zaista zna da je ptica koju vidi čegrtuša& i da on to zna uprkos njegovoj nemogućnosti da na opravdan način isključi određene alternativne mogućnosti. 'a primer& ako nema gnjuraca koji liče na čegrtuše niti ornitologa o kojima smo /RB http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
186/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
govorili& ali ena posmatrača ptica veruje da ih ima *trač je čula od "rizerke+& ne moemo a da ne pripišemo znanje posmatraču ptica da je ptica koju je video čegrtuša. 1n ne mora da bude u stanju da isključi mogućnost da negde u svetu postoje gnjurci koji liče na čegrtuše i koje se sele na !rednji zapad da bi znao da je ptica koju je video patka čegrtuša. 1ve druge mogućnosti obzira li ih posmatrač ptica uočava ili ne+ su naprosto previše 'ajveći broj*bez "ilozo"a će da se ovde ukopati& jer ukoliko to ne učine& shvataju da su naudaljene. klizavom putu koji ih nezadrivo vodi u skepticizam. Ako pogrešne glasine o gnjuricima koji liče na patke druge vrste mogu da uskrate znanje da je ptica koja se vidi pod dobrim osvetljenjem i idealnim uslovima čegrtuša& onda će slične pogrešne glasine& sumnje ili čak pretpostavke o demonima koji nas obmanjuju ili mogućim trikovima& svakom uskratiti zananje o skoro bilo čemu. Nedan od načina da se izbegne ovo klizanje ka skepticizmu jeste prihvatanje činjenice da iako znanje zahteva evidenciono otklanjanje svih relevantnih alternativa *u odnosu na ono što znamo+& postoji promenljivi skup relevantnih alternativa. %oguće je da pod normalnim okolnostima naš posmatrač ptica zna da je ptica čegrtuša *zato što gnjurci koji liče na čegrtuše nisu relevantna alternativa+& ali da on to ne zna ukoliko postoji sumnja& ma koliko pogrešno zasnovana& da u okolini postoje gnjurci koji liče na čegrtuše. 1vo neće biti *ili ne bi trebalo da bude+ ništa neobičnije od prihvatanja činjenice da se "riider moe istinito opisati kao prazan imajući u vidu osobu koja trai nešto da jede& ali da se ne moe istinito opisati kao prazan imajući u vidu osobu koja trai rezervne delove za "riider. L prvom slučaju fprazanf implicira da u "riideru nema hrane& a u drugom slučaju implicira da "riider nema police& pregrade i mašineriju. (akle& ovo su neke od prednosti koje se mogu izvesti iz ovakvog pristupa analizi znanja. %eđutim& ovo su prednosti koje mogu doneti plodove samo ako su dati zadovoljavajući odgovori na izvesna pitanja& a posebno na sledeća: a+ ta čini neku mogućnost relevantnom_ b+ Ako se moraju odbaciti sve relevantne alternative da bi se postiglo znanje& kako treba shvatiti ovu feliminacijuf_ ta je potrebno preduzeti u evidencionom smislu da bi se isključila jedna alternativa_ c+ (a li je moguće& kao što to ovaj tip analize sugeriše& da neko nešto jednom zna& a da kasnije to ne zna *zbog uvođenja druge relevantne alternative+ i da pritom to ne zaboravi_ d+ (a li se nekom olakšava da nešto zna ukoliko mu nisu poznate relevantne mogućnosti koje su drugima inače poznate_ 'a ova i još mnoga druga pitanja treba odgovoriti da ovakva analiza znanja ne bi bila samo jedna sugestija. Pošto ovde ne mogu *odnosno& što se toga tiče& uopšte ne mogu+ pruiti odgovore nakontastnim sva ova pitanja& pokušaću u preostalom delusudanuno popunim neke već praznine. 'azovimo skupom * #7 + klasu situacija koje otklonjene onim što se zna da je slučaj. o jest& ako 7 zna da P & onda je 8 u kontrastnom skupu P -a ako& i samo ako& ukoliko P & onda nuno sledi da ne<8. ,majući u vidu naš primer sa posmatračem ptica& to da je ptica sibirski gnjurac *ili bilo kakva vrsta gnjurca uopšte+ jeste element kontrastnog skupa znanja našeg posmatrača ptica& ili pretpostavljenog znanja da je ptica čegrtuša. Ali& isto je to i slon& kolibri& hologra"ska slika ili proizvod posmatračeve imaginacije. Pored toga& nazovimo relevantnim skupom * )7 +& skup mogućih alternativa koje osoba *kada zna da P + mora biti u stanju da isključi na osnovu svedočanstva. 4ada kaem da osoba mora da bude u stanju da isključi ove alternative pod tim podrazumevam da njeno svedočanstvo ili opravdanje za pretpostavku da ove alternative nisu slučaj mora da bude dovoljno dobro da bismo mogli da kaemo da ona zna da one nisu slučaj. 6lemente #7 -a koji nisu u )7 -u nazvaću irelevantnim
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
187/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
alternativama. 0a ove elemente subjekt ne moa *mada moe+ da ima opravdanje da ne postoje& mada je njihovo postojanje inkompatibilno sa onim što se zna da je slučaj. Pod normalnim uslovima *ona vrsta uslova za koje pretpostavljam da preovlađuju u današnjem svetu+& mogućnost da postoji nešto što liči na gnjurca& mada je element kontrastnog skupa& R8 nije element skupa posmatrača da orao& ono što vidipatak jeste ičegrtuša onom vrstomrelevantnog okolnosti koje samznanja opisao+. ! drugeptica strane& divlji posebna*pod vrsta gnjurca *@oon+ jesu elementi relevantnog skupa& jer ako posmatrač ptica ne bi mogao da eliminiše ove mogućnosti *imajući prethodno dovoljno in"ormacija za znanje da to nije orao& divlji patak ili jedna posebna vrsta gnjurca+ na osnovu izgleda i ponašanja ptice& onda on ne zna da je ptica koju vidi čegrtuša. 1vde se sugeriše da je )7 uvek podskup #7 -a i da& štaviše& kada se situacija menja& )7 ne mora biti isti mada predmet znanja ostaje isti. !ituacija moe da se prikae sledećim dijagramom:
'eisprekidana linija označava )7 i odgovarajući deo svedočanstva koje je neophodno znati& a vezan je za ovaj )7 . 0a drugi )7 * )7 f+& koji je označen isprekidanom linijom& zahtevalo bi se 83 Imam
&i# +arman!& ras(ra& Thou)ht %rin;et!n, 1973 ! s&e#!anst& k!je sjekt ne (!se#je, G!l#man!& (rimer sa amar!m HDis;riminati!n an# (er;e(tal kn!le#/eJ, The =ournal o Philosoph! 73.20 1976, &rste (rimera k!je se (!ja&ljj raznim analizama znanja (!m!: sl!&a (!ništi&!sti #eeasi(ilit! anal!ses o %no
/RR http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
188/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
drugačije svedočanstvo. Ako su sibirski gnjurci u relevantnom skupu& onda je& za razliku od normalnih okolnosti& dodatno i poboljšano svedočanstvo neophodno da bi se znalo da je ta ptica tamo čegrtuša. Pošto su trbusi različite boje& neko bi& na primer& mogao da kae da je to čegrtuša posmatrajući pticu u letu. 1no što se eli reći je to da je neophodno nešto više od onoga što seovakve nudi u vrste izvornoj& normalnoj situaciji. 'a osnovu dijagrama skeptik bi mogao biti predstavljen kao neko za koga je )7 #7 u svim slučajevima. 0a takvu osobu svedočanstvo mora da bude dovoljno sveobuhvatno da bi se otklonile sve kontrastne mogućnosti U budući da nema irelevantnih alternativa. Pošto je jednom učinjena greška izjednačavanja )7 sa #7 & pritisak *na neskeptike+ za sniavanje standarda opravdanja *koje je neophodno za znanje+ postaje neodoljivo. Ner& da bi neko znao da P & njegovo odbacivanje svih članova #7 -a *ne samo svih članova )7 -a+ mora biti opravdano# iz ovog sledi da se ne mogu očekivati veoma impresivni nivoi i opravdanja u pogledu onoga što ljudi znaju. Ako svedočanstvo koje naš posmatrač ptica poseduje za uverenje da je ptica čegrtuša *obeleja na krilima& itd.+ takođe treba da opravda iskaz da ptica nije gnjurac koji liči na čegrtušu& onda je očigledno da opravdanje nije ni priblino konkluzivno. 'eki "ilozo"i skloni da iz ovog zaključe da znanje ne iziskuje konkluzivno svedočanstvo. Tasuđivanje je prosto: posmatrač ptica zna da je to čegrtuša# on nema konkluzivne razloge *on ne moe da isključi mogućnost da je to gnjurac koji liči na čegrtušu+# dakle& znanje ne iziskuje konkluzivne razloge. Ali& ovo je& tvrdim& greška& nerazumevanje onoga što treba da se konkluzivno isključi da bi se posedovalo znanje. akvo rasuđivanje analogno je argumentu da prazan objekat moe da ima u sebi nekoliko stotina stvari& a do ovakvog zaključka se dolazi na osnovu nepobitne činjenice da prazne učionice& skladišta i građevine u sebi sadre uglavnom stotinak stvari. Ali& šta određuje članstvo u relevantnom skupu_ Televantni skup& podsetićete se& jeste skup situacija od kojih je svaka u suprotnosti sa onim što se zna da je slučaj i evidenciono moraju da budu isključene da bi neko posedovao znanje. (a li postoje kriterijumi za članstvo u ovom skupu_ ,zloiću se opasnosti govoreći koja su to razmatranja koja određuju članstvo ovih skupova. 'e očekujem neku saglasnost u pogledu ovog pitanja. */+ Prva stvar se odnosi na način upotrebe kontrastnog "okusiranja da bismo ukazali na opseg relevantnih alternativa. 1 ovom "enomenu sam raspravljao na jednom drugom mestu pa mi dozvolite da vam dam samo jedan primer za ilustraciju onog što imam na umu. RH 'eko ko tvrdi da zna da je 4lajd podao svoju pisaću mašinu Aleksu ne tvrdi *nuno+ istu stvar kao neko ko tvrdi dada znaizrazimo da je 4lajd prodao pisaću mašinu Tečenice koje su tako upotrebljavamo šta oni znajusvoju su naravno iste& ali /leksu one se .odnose i sazdane da se odnose na različite relevantne skupove. 1soba koja zna da je 4lajd prodao svoju pisaću mašinu Aleksu mora biti u stanju da isključi mogućnost da je pisaća mašina Aleksu data& ili da mu je 4lajd istu poklonio& ili *moda+ da se 4lajd petvaa da mu ju je prodao. Ali& za tvrdnju da je mašina prodata Aleksu& toj osobi je neophodno samo nominalno opravdanje& ako joj je opravdanje uopšte potrebno. 'aravno& on mora da bude u pravu da je to bio /leks ali on ne tvrdi da ima bilo kakvo posebno opravdanje da misli da je to bio Aleks& a ne& recimo& njegov brat blizanac Albert. ! druge strane& osoba koja zna da je 4lajd prodao svoju pisaću mašinu /leksu& tvrdi da zna da to nije bio Albert i za nju se očekuje da poseduje svedočanstvo 84 Fa#a
(!st!je /njr;i, i neki !# nji- iz/le#aj ka! (atke, ne (!st!je k!lik! ja znam siirski /njr;i k!ji iz/le#aj ka! e/rtše. &aj #e! m!je (rie ista je izmišlj!tina.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
189/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
koje se tiče identiteta kupca. Ali& u ovom drugom slučaju& subjektu saznanja je neophodno samo nominalno opravdanje za verovanje da mu je 4lajd podao pisaću mašinu& a da mu nije& recimo& pozajmio. 1n u svakom slučaju ne mora da bude u stanju da isključi mogućnost da je čitava transakcija prevara sa ciljem da se izigra ,T! *!avezna poreska uprava u !A(+. *7+ (rugaizrazilo stvar& koja vezi prvom& jeste daograničenja je način na opsega koji se subjekat biraalternativa. da bi se RJ verbalno ono ještou se znasačesto u "unkciji relevantnih Noš jednom& primer bi trebalo da razjasni o čemu se radi. Ako tvrdim da mogu da kaem da je tvojoj sestri moja smešna priča bila zabavna& time ne tvrdim da znam da je ona zaista tvoja sestra& da je ona u stvari ljudsko biće *a ne vešto napravljen robot+& ili vrsta stvorenja kojoj nešto moe biti zabavno. 1ve mogućnosti& mada besumnje relevantne za istinitost onog što tvrdim& u smislu da ako bi bile ostvarene onda ne bih znao ono što tvrdim da znam& nisu mogućnosti za koje treba da budem u evidencionom poloaju da ih isključim da bih znao da je tvojoj sestri moja šala bila zabavna. Na sam& kao što je to i bio slučaj& petpostavio da je ona tvoja sestra *otuda i da je ljudsko biće& stvorenje koje je u stanju da se zabavi+& i tvrdio sam da nešto znam o stvari o kojoj se govori na taj način. ! druge strane& da sam rekao da mogu da kaem da je onom objektu u uglu *koji je sticajem okolnosti bio tvoja sestra+ moja priča zabavna& mogućnost da je taj objekt robot postaje relevantna alternativa& za čije isključenje *izborom reči+ preuzimam epistemičku odgovornost. *8+ reće& govoreći da nešto znamo& često otkrivamo& bilo direktno bilo indirektno& kako znamo. %ogao sam da vidim da se guma izduvala& mogao sam da kaem *na osnovu toga kako su se ponašali+ da su zaljubljeni& 4uo sam ih kako prave planove za odlazak& saznao sam *iz novina+ da su radnici automobilske industrije stupili u štrajk& i upotrebio sam svoj d!epni a4una da bih dobio odgovor. Da4in na koji dolazimo do znanja& kanal preko koga *da tako kaemo+ dobijamo in"ormacije& jeste& tvrdim& uvek lokus irelevantnih alternativa. (rugi mogu da dovedu u pitanje pouzdanost ovog kanala *naš vizuelni sistem& naš auditivni sistem& novine& depni kalkulator+& i ako se on pokae nepouzdanim na neki način& oni mogu da diskredituju tvrdnju da imamo saznanje. Ali& drugi ne mogu da diskredituju našu tvrdnju da nešto znamo na taj način što će samo ukazati na to da bi kanal preko koga smo primili in"ormaciju mogao da bude nepouzdan ili da ne znamo da je pouzdan. %oguće pogrešno "unkcionisanje kanala preko koga primamo in"ormacije *kombinovano sa pogrešnom porukom koja iz toga proizlazi+ su članovi kontrastnog skupa& ali nisu članovi relevantnog skupa. Teći da neko moe videti iz novina da su radnici automobilske industrije stupili u štrajk znači dati podršku *da in"ormisanja. radnici stupajuAko u štrajk+ na osnovu petpostavke da su novinesaznajnoj pouzdanotvrdnji sredstvo su novine pouzdano sredstvo za takve in"ormacije& onda subjekt koji je izrekao prethodnu tvrdnju o štrajku zaista zna ono što tvrdi da zna& i on to zna na način na koji tvrdi da to zna. 1va tvrdnja se ne moe dovesti u pitanje pozivajući se na mogućnosti postojanja obmanjujućih novinskih priča ili tvrdnjom da subjekt ne zna da su novine& ili ova određena novina pouzdane. 1n nikad ne kae da je on to znao. 1no što je on rekao je da zna da automobilski radnici idu u štrajk istovremeno otkrivajući da ukoliko je istinito ono što je pretpostavljao& da mu to dopušta da zna da radnici idu u štrajk.
85 "i#i,
H!ntrasti&e
/S http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
190/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
!matram da isto vai i za naš čulni sistem kada dolazimo do saznanja pomoću gledanja& slušanja& kušanja i dodirivanja. 1vo je "unkcija naših učestalih indikacija *kada dajemo podršku saznajnoj tvrdnji+ o načinu na koji dolazimo do saznanja. Preko ovog sredstva mi dajemo in"ormacije našim sagovornicima pomaući im u identi"ikaciji irelevantnih mogućnosti u odnosu na siguran ono što tvrdimo da znamo. *H+ četvrto& neki ljudi bi& sam& insistirali da je bitan "aktor koji utiče na veličinu i članstvo relevantnog skupa značaj koji za govorno lice i njegove slušaoce ima ono što se zna ili značaj koji se pridaje tome da se nešto zna. Postoji razlika između vonje pored niza benzinskih stanica i vonje usred pustinje. 1stajanje bez benzina u prvom slučaju moe da bude samo manja nezgoda# u drugom slučaju to moe da bude pitanje ivota i smrti. 1vo čini razliku između znanja *gledanjem na pokazivač nivoa goriva+ da je još ostalo benzina u rezervoaru. Posledice greške u ova dva slučaja su veoma različite U toliko različite *neki bi tvrdili+& da se dodatne mere opreza moraju preduzeti *da bi se izvesne mogućnosti otklonile+ da bi neko znao u drugom slučaju da još ima benzina. akođe& postoje još veće razlike između ovih slučajeva i znanja da se nivo tečnosti za hlađenje oko reaktora na 1strvu od tri milje *Thee %ile -sland + nalazi na bezbednom nivou& a do ovog znanja se došlo gledanjem na sličnu vrstu pokazivača. Pokazivač nivoa goriva *i mehanizam koji je sa njim u vezi+& koji je dovoljan da bi se znalo da još uvek ima benzina *za vreme gradske vonje+& naprosto nije dovoljno dobar za znanje da ima dovoljno tečnosti za hlađenje oko reaktora. 1vu donekle paradoksalnu činjenicu *činjenica da je određeni instrument dovoljno dobar da prui znanje u jednom slučaju& a nezadovoljavajući u drugom+ trebalo bi objasniti& neki bi rekli& činjenicom da se povećavanjem uloga povećava i veličina relevantnog skupa. ,ma više mogućnosti koje moraju da budu otklonjene u slučaju nuklearne centrale od broja mogućnosti u primeru sa automobilom. Posebno se mora obratiti panja na sam pogrešan rad instrumenta u opasnoj situaciji. Ako se to ne učini& nema znanja. (opuštam da postoji izvesna privlačnost u ovom uvidu& ali mislim da je pogrešan. 'e vidim nikakav razlog zašto automobilski pokazivač prenet sa automobila na nuklearnu centralu koji "unkcioniše kao jedini indikator nivoa rashladne tečnosti pod pretpostavkom da pouzdano "unkcioniše *onako pouzdano kako je "uncionisao u automobilu+ ne bi radio isto tako precizno kao i mnogo skuplji uređaji& t.j& saopštavao operatorima da je rashladna tečnost na bezbednom nivou. (opuštam da operatori ne bi tebalo da se oslone samo na jedan pokazivač& naročito ne na onaj koji je proizveden uz uobičajenu kontrolu kvaliteta& ali ako se zaista na njega oslone& vidim nikakvuzabrinutost& osnovu za poricanje njihovogneznanja nivoa rashladne tečnosti. 1ni ne treba da osećaju ali ta zabrinutost treba da bude objašnjena tvrdnjom da oni ne poseduju znanje o nivou rashladne tečnosti& već njihovom neizvesnošću u pogledu toga kada *zbog pogrešnog "unkcionisanja pokazivača+ pestaju to da znaju. *J+ 4onačno& dolazimo do teškog pitanja& kada je jedna alternativa *koja inače nije isključena kao irelevantna zbog nekog razmatranja o kojem smo već raspravljali+ naprosto previše udaljena da bi bila okvali"ikovana kao relevantna. L slučaju našeg posmatrača ptica& neki "ilozo"i u nameri da uzvrate skeptiku *drastično smanjujući relevantan skup+ predlagali su da neka alternativa postane relevantna kada ima pozitivnih razloga da se misli da je ostvarena& ili da moe da bude ostvarena. !umnja takođe moe da bude iracionalna& i ukoliko nema razloga za sumnju& same mogućnosti su irelevantne u pogledu toga da li je ono što se veruje saznato.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
191/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
1vo je očigledno jedno preterivanje. Nezera Diskonsina mogu da budu puna sibirskih gnjuraca koji su se doselili& a da posmatrač ptica nema nikakvog razloga da misli da takve ptice koje liče na čegrtuše stvarno postoje. o što on nema nikakvog razloga za sumnju& njegovo neznanje da postoji mogućnost da je to što vidi gnjurac& a ne čegrtuša& je irelevantno. !ama mogućnost u ovom slučaju je dovoljna da bi se pokazalo on prava ne poseduje znanje. 1vo pokazuje da posedovanje razloga *svedočanstva+ da da je mogućnost nije nuan uslov da bude relevantna alternativa. %oda je to ipak dovoljan uslov. o jest& moda je razlono *opravdano+ verovanje da bi ta ptica tamo mogla da bude gnjurac koji liči na čegrtušu *bez obzira da li je to verovanje istinito+ dovoljno da učini postojanje gnjurca relevantnom mogućnošću. Ali& ako osoba zaista veruje da bi ta ptica mogla da bude gnjurac& nezavisno od toga da li je ovo verovanje zasnovano na razlozima& ona besumnje nema onu vrstu verovanja neophodnu da bi znala da je to čegrtuša. 1na besumnje ne misli da zna da je to čegrtuša. 'e znam kako da tačno izrazim uslov verovanja u de"iniciji znanja& ali mi se čini da svako ko veruje *sa razlogom ili bez razloga+ da postoji mogu"nost da nije u pravu& ne uspeva da zadovolji taj uslov.RB , u tom smislu je ovaj predlog irelevantan za naš problem. 1n opisuje uslove u kojima subjekat nema znanje& ali samo tako što mu oduzima verovanje neophodno za znanje. %oglo bi se pomisliti da je samo prisustvo svedočanstva da postoji mogućnost da subjekt saznanja nije u pravu *pod pretpostavkom da to svedočanstvo ne utiče na subjektovu elju za verovanjem+ dovoljno da se način na koji bi subjekt mogao da ne bude u pravu uzme kao relevantna alternativa. 1vo ima nezgodnu posledicu da neka osoba ili celokupna zajednica moe biti lišena znanja širenjem lanih glasina. 'a primer& posmatraču ptica mogu samo da kaem da sam upravo sreo ornitologa koji trai gnjurce-selice. Pošto je ova poruka preneta posmatraču ptica& čak i ako je on odbaci kao smešan proizvod nečije mašte& on više ne zna da je ptica koju je video čegrtuša. ,& kao posledica toga cela zajednica je lišena znanja da je njihova lokalna bara posećena jednom veoma retkom vrstom ptice *čegrtušom+. Oez obzira da li oni ovo prihvataju kao razlog& sama činjenica da sam im pruio razlog da misle da bi ta ptica mogla da bude gnjurac koji liči na čegrtušuRC& pošto nema svedočanstva da to nije bio gnjurac& implicira da ne znaju da je to bila čegrtuša. (opustite mi da bez daljeg dijalektiziranja prosto kaem na šta me ova razmatranja upućuju. 1na upućuju na to da razlika između relevantne i nerelevantne alternative ne prebiva u onom što sticajem okolnosti smatamo stvarnom alternativom *bez obzira da li za to imamo ili nemamo u onoj kojačegrtuša aktualno postoji objektivnoj situaciji. (a li naš razloge+& posmatračveć ptica zna vrsti da je mogućnosti ptica koju vidi zavisi od utoga da li bi ona u nekom objektivnom smislu mogla da bude gnjurac *ili bilo kakvo drugo stvorenje koje na nju liči+. Ako de facto nema gnjuraca koji liče na čegrtuše& onda je problem rešen. Posmatrač ptica zna da je to čegrtuša. Ako postoje gnjurci& ali su oni zbog nekakvih geogra"skih barijera zatočeni u svom sibirskom staništu& onda opet& mogućnost da je viđena ptica gnjurac& mada 86 %!kša!
sam #a !(išem kak! !&! Ank;i!niše k!# (er;e(ti&ni- t&r#nji eein) an# 9no
/7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
192/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
ostaje logička mogućnost& nije relevantna mogućnost. Knjurci ne mogu da se sele na !rednji zapad. Lkoliko pak postoje gnjurci& i ukoliko oni mogu da se sele& ali to naprosto nisu učinili& slučaj postaje dvosmisleniji. %eđutim& mislim da sada imamo pravu mogučnost& relevantnu alternativu. hipoteze sledi da posmatrač ptica ne zna da tokoju nijeposmatrač gnjurac-selica& bez obzira koliko je ova,zmogućnost neverovatna& nema te in"ormacije ptica iposeduje *bilo u pogledu izgleda ptice& bilo kao deo opšteg znanja+& koja isključuje mogućnost da je ono u šta gleda gnjurac-selica. (akle& on ne zna da je to čegrtuša. 'ema sumnje& on će reći da on zna da je to čegrtuša. , svi se sa tim mogu sloiti i kao rezultat toga misliti da i oni znaju da je to čegrtuša *pošto im je to rekao neko ko to zna+. Ali istina se nalazi na drugom mestu. !matram da je ovo& ekvivalentno tvrdnji da je boca prazna kada je u njoj ostala kapljica. 'iko se neće suprotstaviti ovakvom opisu pošto su sve relevantne implikacije istinite *na primer& ne moemo nasuti još jedan martini+. 'o& sama tvrdnja je lana. 1 akademskoj ili skeptičkoj "ilozo"iji 5jum Prvi deo 'ijedan predmet nije pobudio više "ilozo"skih raspravljanja nego što je dokaz za egzistenciju Ooanstva i pobijanje zablude ateista# a najreligiozniji "ilozo"i ipak i dalje raspravljaju moe li neko biti tako zaslepljen da bude ateista. 4ako da pomirimo te protivurečnostiI !keptik je još jedan neprijatelj religije koji& naravno& izaziva ogorčenje svih teologa i dubokoumnih "ilozo"a& iako je sigurno da niko nikad nije susreo takvo apsurdno stvorenje ni govorio sa čovekom koji ni o čemu što se tiče delovanja ili mišljenja nema nikakvo mišljenje i nikakav princip. 1vo& vrlo prirodno& dovodi do pitanja: šta se misli pod skeptikomI , kako je daleko moguće ići s tim "ilozo"skim principima sumnje i nesigurnostiI Postoji jedna vrsta skepticizma koja prethodi svakom istraivanju i "ilozo"iranju& a koju preporučuju (ekart i drugi kao najbolje sredstvo protiv zabluda i prenaglog suđenja. aj skepticizam preporučuje sveopštu sumnju ne samo u sva naša prethodna mišljenja i principe& već i u našu vlastitu sposobnost& u čiju se verodostojnost& kau oni& moramo uveriti sami nizom zaključivanja izvedenih iz nekog izvornog principa koji nikako ne moe biti pogrešan ni varljiv. 'o nitiiimamo takav princip imamogli prednost drugima koji su sami po sebi očevidni uverljivi# a daizvorni ga imamo& ne koji bismo ići nipred korak dalje od njega a da se ne sluimo upravo onim sposobnostima u koje& kako se smatra& već sumnjamo. 4artezijanska sumnja& zato& kad bi je ljudsko biće ikad moglo doseći *a jasno je da ne moe+& bila bi potpuno neispravljiva i nikakvo nas zaključivanje nikad ne bi moglo dovesti do sigurnosti i uverenja o bilo kojem predmetu. ,pak se mora priznati da se ta vrsta skepticizma& kad je umerenija& moe shvatiti u vrlo razboritom smislu& i da je ona nuna priprema za studije "ilozo"ije time što čuva potrebnu nepristrasnost u suđenju i što naš duh odvikava od svih onih predrasuda koje smo moda usisali s odgojem ili brzopletim mišljenjem. Početi s jasnim i po sebi očevidnim principima& napredovati opreznim i sigurnim koracima& često preispitivati svoje zaključke& i tačno ispitati sve njihove posledica# premda ćemo tim sredstvima u našim sistemima napredovati polako i
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
193/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
malo& ipak su ona jedine metode kojima se moemo nadati da ćemo ikad doći do istine i postići posebnu čvrstinu i izvesnost u našim određenjima. Postoji još jedna vrsta skepticizma koja sledi nauku i istraivanje& kad se smtra da su ljudi otkrili ili apsolutnu varljivost svojih duhovnih sposobnosti ili njihovu neprikladnost za postizanje ikakvih čvrstih određenja o svimčini onimčak čudnim pitanjima na koje se obično primenjuju. !tanovita vrsta "ilozo"a neke naše vlastitespekulacije osete predmetom spora& a načela svakodnevnog ivota podvrgavaju istoj sumnji kao i najdublje meta"izičke ili teološke principe ili zaključke. 4ako se te paradoksalne teze *ako se mogu nazvati tezama+ mogu naći kod nekih "ilozo"a& dok ih drugi opovrgavaju& one naravno pobuđuju novu znatielju i navode nas da istraimo argumente na kojima bi se one mogle temeljiti. 'e treba da se zadravam na poznatim primerima kojima su se sluili skeptici u svim vremenima protiv evidencije osetila& kao što su oni koji potiču od nesavršenosti i varljivosti naših organa& a javljaju se u bezbrojnim prilikama# veslo koje se u vodi čini prelomljeno& različiti izgledi predmeta prema njihovim različitim udaljenostima& dvostruke slike koje nastaju pritiskom na jedno oko& kao i niz drugih pojava iste vrste. i primeri skepitika dovoljni su da da pokau samo to da se ne treba pouzdati u sama osetila& već da moramo ispravljati njihovu očevidnost pomoću uma i razmatranjima koja dolaze od prirode medija& daljine predmeta i ustrojstva organa kako bismo ih u njihovom podrčju učinili valjanim kriterijumima istine i neistine. Postoje drugi& dublji argumenti protiv oseta& koji ne dopuštaju tako lagano rešenje. 3ini se očevidno da ljudi prema prirodnom instinktu ili predrasudama poklanjaju poverenje svojim osetilima i da mi bez ikakvog razmišljanja& ili čak pre nego što upotrebimo um& uvek pretpostavljamo neki spoljašnji svet koji ne zavisi od našeg opaanja& već bi postojao čak kad nas i svih ostalih svesnih bića ne bi bilo& ili kad bismo svi bili uništeni. 3ak se i ivotinje vladaju prema takvom mišljenju& i u svim svojim mislima& namerama i postupcima čuvaju tu veru u spoljašnje predmete. 3ini se& dakle& očito da ljudi kad se dre tog slepog i moćnog prirodnog instinkta uvek pretpostavljaju da same slike koje im pruaju osetila jesu spoljašnji predmeti& i nikad nimalo ne sumnjaju da jedne samo samo predstavljaju druge. Derujemo da ovaj sto& koji vidimo kao beo i osećamo kao tvrd& postoji nezavisno od našeg opaanja i da je nešto izvan našega duha koji ga opaa. 'aša nazočnost ne daje mu bivstvovanje& niti ga naše odsustvo uništava. 1n zadrava svoju egzistenciju jednako i potpuno& nezavisno od poloaja umnih bića koja ga opaaju i promatraju. 'o to sveopšte i izvorno mišljenje svih ljudi brzo se razbije sa najmanje "ilozo"ije& koja nas uči da duhu nikad ne moe biti nazočno ništa drugo osim slike ili opaaja& te da su osetila samo ulazi kroz koje se te slike prenose& a ne mogu dovesti ni do kakvog neposrednog dodira između duha i predmeta. !to koji vidimo pričinjava se kao da se smanjuje kad se od njga odmičemo& ali stvarni sto& koji postoji nezavisno od nas& ne trpi nikakvu promenu# dakle& ono što je bilo nazočno duhu samo je njegova slika. 1vo su jasni diktati uma& i niko ko misli nije nikad sumnjao da oblici egzistencije na koje mislimo kad kaemo ova kuća ili ovo drvo nisu drugo do opaaji duha i prolazne kopije ili predstave drugih oblika egzistencije& koje ostaju jednake i nezavisne. Ltoliko nas dakle um sili da prvobitnim prirodnim instinktima protivurečimo ili da se od njih udaljujemo& i da prihvatimo novo gledanje na evidenciju naših osetila. 'o tu sad "ilozo"ija /H http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
194/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
dolazi u najveću nedoumicu kad eli opraavdati to novo gledanje i izbeći zakučastim prigovorima skeptikM. 1na se više ne moe pozivati na nepogrešivi i neodoljivi prirodni instinkt& jer nas je taj vodio do sasvim drugog gledanja& koje se priznaje pogrešivim& pa čak i pogrešnim. A da bi se to tobonje "ilozo"sko gledanje opravdalo lancem jasnih i uverljivih čak nekim prividnim argumentima& to prelazi moć svih ljudskih sposobnosti. !argumenata kakvim seili argumentima moe dokazivati da duhovni opaaji moraju biti uzrokovani vanjskim predmetima& koji su potpuno drugačiji od njih& iako su im slični *ako je moguće+& i da ne bi mogli nastati niti iz energije duha samog& niti sugestijom nekog nevidljivog i nepoznatog duha ili nekim drugim uzrokom koji nam je još nepoznatI Priznaje se da mnogi od tih opaaja uistinu ne nastaju od nečega vanjskog& kao u snovima& ludilu i drugim bolestima. , ništa nije tee objasniti nego način na koji bi telo trebalo delovati na duh da bi svoju sliku prenelo na supstanciju za koju se smatra da je tako različite& pa čak i suprotne prirode. 3injenično je pitanje da li su osetni opaaji proizvedeni od spoljašnjih predmeta koji su im slični. 4ako da se to pitanje odlučiI !igurno iskustvom& kao i sva druga pitanja iste vrste. 'o tu iskustvo ćuti i mora ćutati. (uhu nikad nije ništa nazočno osim opaaja& i on nikad ne moe doći ni do kakvog iskustva o njihovoj povezanosti s predmetima. 0ato pretpostavka takve povezanosti nema nikakvog temelja u zaključivanju. Pribeći istinitosti vrhovnog Oića kako bi se dokazala istinitost naših osetila svakako predstavlja neočekivano kretanje u krugu. 4ad bi njegova istinitost uopšte sudelovala u toj stvari& naša bi osetila bila potpuno nepogrešiva& jer nije moguće da bi ono ikad moglo varati. A da se ne spomene da bismo& kad bi spoljašnji svet jednom bi o stavljen u pitanje& mi bili u nedoumici da neđemo argumente kojima bismo mogli dokazati postojanje tog Oića ili bilo kojeg od njegovih svojstava. 1vo je dakle područje na kojem će dublji i više "ilozo"ski skeptici trijum"ovati uvek kad nastoje u sve predmete ljudskog znanja i istraivanja uneti sveopštu sumnju. !ledite li& mogu oni reći& prirodne instinkte i naklonosti& priznajući istinitost osetilaI 'o ona vas vode do toga da poverujete da sam opaaj ili osetna slika jeste spoljašnji predmet. 1dričete li se tog principa kako biste prihvatili racionalnije mišljenje da su opaaji samo zastupnici nečega spoljašnjegI ime napuštate svoje prirodne naklonosti i jasne osećaje& pa ipak ne moete zadovoljiti svoj um& koji nikad ne moe naći neki uverljiviji argument iz iskustva da bi dokazao kako su opaaji povezani s nekim spoljašnjim predmetima. Postoji još jedno područje jednake vrste& kojepotrebno potiče izdavrlo dubokihroni "ilozo"skih razmatranja i kojeskeptičko bi zasluilo našu panju kad bi bilo se duboko kako bi se otkrili argumenti i zaključivanja koji tako malo mogu posluiti nekoj ozbiljnoj svrsi. 'ovi istraivači općenito priznaju da su sva osetna svojstva predmeta& kao što su tvrdoća& mekoća& toplota& hladnoća& belina& crnina itd. tek sekundarna i da ne postoje u samim predmetima& već da su opaaji duha bez ikakvog spoljašnjeg prauzora ili modela koji predstavljaju. Ako se to prizna za sekundarna svojstva& mora vredeti i za primarna svojstva protenost i čvrstoću& i ova druga svojstva nemaju većeg prava na taj naziv nego prva. ,deja protenosti u potpunosti je dobijena od osera vida i dodira& a ako su sva osetno opaiva svojstva u duhu a ne u predmetu& mora se doći do istog zaključka o ideji protenosti koja u potpunosti zavisi od osetnih ideja ili ideja sekundarnih svojstava. 1d toga nas zaključka ništa ne moe očuvati& osim da utvrdimo da se ideje tih primarnih svojstava dobijaju apstrakcijom. Ako to mišljenje
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
195/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
paljivo ispitamo& otkrićemo da je nerazumljivo& pa čak i apsurdno. Protenost koja nije ni vidljiva ni opipljiva nikako se ne moe zamisliti& a opipljiva ili vidljiva protenost& koja nije ni tvrda ni mekana& ni crna ni bela& jednako je izvan dosega ljudske moći zamišljanja. 'eka neko pokuša zamisliti trougao uopšte& koji nije ni jednakostraničan ni nejednakostraničan& niti ima neku oodređenu duinu ili odnos stranica& pa će brzo opaziti apsurdnost svih skolastičkih pojmova apstrakciji i opštim idejama. ako se prvi "ilozo"ski prigovor evidenciji osetil ili mišljenja o spoljašnjoj egzistenciji sastoji u tome da je takvo mišljenje& ako se zasniva na prirodnim instinktima& suprotno umu# a ako se poziva na um& onda je protivno prirodnom instinktu# iu isto vreme ono nema nikakve racionalne očevidnosti koja bi mogla uveriti nepristrasnog istraivača. (rugi prigovor ide dalje i pokazuje kako je to mišljenje suprotno umu# bar ako je princip uma da se sva osetna svojstva nalaze u duhu& a ne u predmetu. Ako materiji oduzimate sva njena shvatljiva svojstva primarna i sekundarna& na neki je način uništavate& a kao uzrok naših percepcija ostavljate samo neko nepoznato i neobjašnjivo nešto# pojam koji je tako nesavršen da nijedan skeptik neće smatrati vrednim da se protiv njega bori. (rugi deo %oglo bi se učiniti da je pokušaj skeptika da unište um argumentima i zaključivanjem vrlo prezauzetan& ali to je ipak veliki cilj svih njihovih istraivanja i raspravljanja. 1ni pokušavaju naći zamerke kako našem apstraktnom zaključivanju& tako i zaključivanju o činjenicama i egzistenciji. Klavni prigovor protiv svakog apstraktnog zaključivanja dolazi od ideja prostora i vremena& ideja koje su u običnom ivotu i za nepaljiv pogled vrlo jasne i shvatljive& ali kad ih ispituju nauke koje zadiru duboko *a one su glavna svrha tih nauka+& otkrivaju principe koji su puni apsurdnosti i protivurečnosti. 'ikakve crkvene dogme& izmišljene sa svrhom da ukrote i podvrgnu buntovni ljudski um& nikad nisu jače povredile zdrav razum nego učenje o beskonačnojdeljivosti protenosti s njegovim posledicama& onako kako se njime hvalisavo razmeću svi geometri i meta"izičari s nekakvim trijum"ujućim oduševljenjem. !tvarna veličina beskonačno manja od bilo koje konačne veličine sadri veličinu beskonačno manju od sebe& i tako in in"initum# to je građevina toliko smiona i čudesna da je preteško da bi je bilo kakva navodna demonstracija poduprla& jer povrešuje najjasnije i najprirodnije principe ljudskog uma. 'o ono što samu stvar čini još neobičnijom& jest da su ta naizgled apsurdna mišljenjanepoduprta sasvim jasnim i'išta prirodnim lancem zaključivanja# a mi ne moemo priznati premise priznajući i zaključke. ne moe biti uverljivije niti moe više zadovoljavati nego svi zaključci o svojstvima krunice i trougla& a ipak& kad su svi jednom prihvaćeni& kako moemo poreći da je dodirni ugao između neke krunice i njene tangentne beskonačno manji od svakog pravog ugla& tako da& ako se poveća prečnik krunice in in"initum& taj dodirni ugao postaje još manji& čak in in"initum& a da dodirni uglovi izmeu drugih krivulja i njihovih tangentni mogu biti beskonačno manji od uglova između neke krunice i njene tangentne& itd. in in"initumI (emonstracija tih principa čini se da je jednako besprekorna kao i ona koja dokazuje da su tri unutrašnja ugla u trouglu jednaka kao dva prava ugla& iako je ovo drugo mišljenje prirodno lako& a prvo puno protivurečnosti i apsurdnosti. Lmu se ovde čini kao da je doveden u svojevrsnu zbunjenost i neizvesnost& koja mu i bez sugestije nekog skeptika oduzima poverenje u njega samog i u njegovu podlogu. 1n vidi jako svetlo& koje osvetljava /B http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
196/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
stanovita mesta& ali to svetlo graniči s najdubljom tamom. A stojeći između njih& um je tako zablješten i zbunjen te jedva da se moe s izvesnošću i sa sigurnošću izjasniti o bilo kojem predmetu. Apsurdnost tih smionih pojmovnih odrešenja apstraktnih nauka čini se da postaje još opipljivija u odnosu na vreme nego na protenost& ako je prolaze to uopšte moguće. Oeskonačan broj stvarnih delova vremena koji redom slede i jedan drugim jeste tako očigledna protivurešnost da je nikad ne bi mogao priznati niko čiju moć rasuđivanja nauke nisu& umesto da je poboljšaju& pokvarile. 'o um se ni dalje ne sme miriti i stati čak ni u odnosu na onaj skepticizam kojemu ga te prividne apsurdnosti i protivurečnosti teraju. 4ako neka jasna& razgovetna ideja moe sadrati sastavne delove koji protivureče njoj samoj ili nekoj drugoj jasnoj& razgovetnoj ideji& apsolutno je neshvatljivo& i to je valjda najapsurdnija teza koja se uopšte moe stvoriti. ako da ništa ne moe biti skeptičnije ili punije sumnje i kolebanja nego sam taj skepticizam koji nastaje iz nekih paradoksalnih zaključaka geometrije i nauke o veličinama. !keptički prigovori protiv moralne evidencije ili protiv zaključivanja o činjenicama jesu ili pučki ili "ilozo"ski. Pučki prigvori proizilaze iz prirodne slabosti ljudskog razuma& iz protivurečnih mnenja koja su postojala u razna vremena i u raznim narodima& iz raznolikosti naših sudova o bolesti i zdravlju& mladosti i starosti& sreći i nesreći# iz stalnog protivurečenja u mišljenjima o osećajima svakog pojedinog čoveka# i iz mnogih drugih obzira te vrste. 'epotrebno je o tome dalje govoriti. i su prigovori slabi& jer kako u običnom ivotu svakog časa zaključujemo o činjenicama i egzistenciji& te nikako ne moemo iveti a da stalno ne upotrebljavamo tu vrstu argumenata& to nijedan pučki prigovor koji odatle dolazi ne moe biti dovoljan da bi učinio bezvrednom tu očevidnost. Deliki protivnik pironizma ili preteranih principa skepticizma jeste delovanje& zaposlenost i svakodnevne dunosti. i principi mogu uspevati i slaviti pobedu u školama& gde ih uistinu teško& ako ne i nemoguće& opovrgnuti. 'o čim napuste sjenu& pa se u nazočnosti stvarnih predmeta koji deluju na strasti i osećaje suprotstavljaju moćnijim principima naše prirode& oni nestaju poput dima te ostavljaju najodlučnije skeptike u istom poloaju kao sve druge smrtnike. 0ato je bolje da se skeptik zadrava na vlastitom području i da razloi one "ilozo"ske prigovore koji se javljaju dubljim istraivanjem. 1vde on& čini se& ima mnogo prilike da slavi pobedu kad s pravom insistira na tome da sva naša evidencija o bilo kojim činjenicama koje lee izvan svedočanstava osetila i pamćenja u potpunosti dolazi od odnosa uzroka i posledice# da o tomzdrueni# odnosu nemamo nikakve drugeargumenta ideje& osimkoji onebidvaju predmeta koji su čestokoji bilisu u zajedno da nemamo nikakvog nas uverio da će predmeti našem iskustvu često bili zdruene& u daljnjim slučajevima biti zdrueni na isti način: i da k tom zaključkune vodi ništa osim navike i nekog instinkta naše prirode& kojemu je uistinu teško odoleti& ali koji poput ostalih instinkata moe grešiti i varati. (ok se skeptik zadrava na tom području& on pokazuje svoju jačinu& ili tačnije& uistinu& svoju vlastitu i našu slabost& te se čini& bar privremeno& da razara svaku sigurnost i uverenje. i bi se argumenti mogli izneti opširnije kad bi se od njih uopšte moglo očekivati neko trajnije dobro ili korist za društvo. A prigovor je protiv preteranog skepticizma& koji je najvaniji i koji najviše zbunjuje& da od njega ne moe doći nikakvo trajno dobro dokle je god on u punoj vanosti. reba da samo upitamo nekog skeptika: koja je njegova namera& i šta zapravo eli postići sa svim tim čudnim istraivanjimaI 1n će se smesta naći u nedoumici i neće znati šta da odgovori.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
197/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
Pristalice 4opernika ili Ptolomeja& od kojih svaki brani svoj drugačiji astronomski sistem& mogu se nadati da će kod svojih slušalaca proizvesti uverenje koje će ostati stalno i trajno. !toik ili 6pikurejac izlae principe koji mogu biti ne samo trajni& već i uticati na dranje i ponašanje. Ali Pironovac ne moe očekivati da će njegova "ilozo"ija imati stalnog uticaja na duh& a kad bi eli i imala& da bidatajbiuticaj bionestati koristan za društvo. 1n naprotiv mora priznati& uopšte nešto priznati& morao svaki ljudski ivot kad bi njegovi principi ako stekli sveopštu i trajnu prevlast. !vaki bi razgovor i svako delovanje prestali& a ljudi bi ostali u potpunom mrtvilu sve dok nezadovoljene prirodne potrebe ne bi dokončale njihovu bednu egzistenciju. ,stina je& nema mnogo razloga da se bojimo tako kobnog događaja. Priroda je uvek jača od ovih principa. Ako neki Pironovac sebe i druge načas zapanji svojim dubokoumnim razmišljanjem& prvi i najsvakodnevniji događaj u ivotu rasteraće sve njegove sumnje i oklevanja i u svemu što se tiče delovanja i mišljenja ostaviće ga u istom poloaju kao i "ilozo"e svih drugih pravaca ili one koji se nikad nisu zanimali ni za kakva "ilozo"ska istraivanja. 4ad se probudi iz svog sna& on će biti prvi koji će se pridruiti smehu protiv samog sebe i priznati da sus vi njegovi prigovori puka zabava i da ne mogu imati nikakvu drugu svrhu nego da prikau čudnovat poloaj čovečanstva& koje mora delovati& razmišljati i verovati& a da nikadm ni najmatrljivijim istraivanjem& ne uspeva sebe zadovoljiti u vezi s osnovama tih delatnosti& ili otkloniti prigovore koji mu se mogu staviti. reći deo Postoji uistinu jedna umereniji skepticizam ili akademska "ilozo"ija& koja moe biti i trajna i korisna i koja delimično moe biti rezultat pironizma ili preteranog skepticizma& kad zdrav razum i razmišljanje u stanovitoj meri ispravljaju njegove bezbrojne sumnje. Dećina je ljudi po naravi sklona da u mišljenjima bude dogmatična& jer ljudi vide predmete samo s jedne strane i nemaju nikakve ideje o nekom suprotnom argumentu& naglo se prepuštaju principima prema kojima osećaju naklonost& re nemaju obzira prema onima koji su suprotno raspoloeni. 'eodlučnost ili prosuđivanje zbunjuje im razum& suspree njihove strasti i zaustavlja ih u delovanju. 1ni su zato nestrpljivi sve dok ne izbegnu tome zauvek tako neprijatnom stanju te misle da se od njega ne mogu dovoljno udaljiti estinom svojih tvrdnji i tvrdokornošću svog verovanja. 'o kad bi takvi dogmatički mislioci postali svesni čudnovate slabosti ljudskog razuma čak i u njegovom najsavršenijem stanju& i onda kas odlučuje najpaljivije i najopreznije& onda bi im& naravno& takvo razmišljanje pruilo više skromnosti i suzdravanja i smanjilo njihovo dobro mišljenje o samima i njihovu prema protivnicima. 'eobrazovan treba da poštuje duševno stanjesebi učenjakM kojipredrasudu su& pored svih prednosti što ih prua studiranje i razmišljanje& obično ipak nesigurni kod donošenja odluke# a ako je neki od učenjaka po svom prirodnom temperametnu sklon oholosti i tvrdokornosti& mala primese pironizma mogla bi oboriti njihov ponos pokazujući mu da su one malobrojne prednosti što ih je stekao pred svojim drugovima tek neznatne & usporede li se sa sveopštom nedoumicom i zbunjenošću koja je inherentna ljudskoj prirodi. 1pšte stanovit stupanj sumnje& opreza i skromnosti treba da kod svakog ispitivanja i odlučivanja uvek prati onoga koji ispravno zaključuje. (ruga vrsta umerenog skepticizma& koja moe biti korisna čovečanstvu i koja je moda prirodni rezultat pironovske sumnje i skrupula& jest ograničavanje našega istraivanja na one predmete koji najbolje odgovaraju uskoj sposobnosti ljudskog razuma. @judska je mašta od /R http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
198/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
prirode uzvišena& oduševljena svime što je daleko i neobično& te bez zapreka juri u najdalje delove prostora i vremena kako bi izbegla predmete s kojima se kroz naviku i suviše dobro upoznala. ,spravna moć rasuđivanja drđi se suprotne metode te se& izbegavajući sva daleka i visoka ostraivanja& ograničava na običan ivot i na stvari s kojima se susreću u svakodnevnojilipraksi i iskustvu& prepuštajući uzvišenije i govorničkom ulepšavanju crkvenoj i političkoj veštini. 'išta neće teme bolje pesničkom posluiti tome da dođemo do tako zdrave odluke kao to da se jednom svojski uverimo u snagu pironovske sumnje i u nemogućnost da se od nje oslobodimo bilo čim drugim osim snanom moći prirodnog instinkta. 1ni koji su naklonjeni "ilozo"iji i dalje će nastaviti svojim istraivanjem# jer oni misle da usto šro bavljenje s njom prua neposredni uitak& "ilozo"ske odluke i nisu drugo do sistematizovani i ispravljeni odrazi svakodnevnog ivota. 'o oni nikada neće doći u iskušenje da pođu dalje od običnog ivota& dokle god uzimaju u obzir nesavršenost onih sposobnosti kojima se sami slue& njihov uski domet i njihovo netačno dostignuće. 4ad ne moemo navesti zadovoljavajući razlog zašto posle hiljadu iskustvenih slučajeva verujemo da će neki kamen pasti ili vatra goreti& moemo li uopšte biti zadovoljni bilo kakvom odlukom što je moemo stvoriti o poreklu svetova i o stanju prirode oduvek i zauvekI o usko ograničavanje naših istraivanja uistinu je u svakom pogledu tako razborito da je dovoljno da i na najpovršniji način ispitamo prirodne moći ljudskog duha i da ih usporedimo s njihovim predmetima& pa da bi nam se takvo ograničavanje preporučilo. %i ćemo tek tada otkriti koji su pravi predmeti nauka i istraivanja. %eni se čini da su jedini predmeti apstraktnih nauka ili dokazivanja veličina i broj& te da svi pokušaji da se ta savršenija vrsta znanja proširi izvan tih granica predstavljaju puku so"istiku ili obmanu. 4ako su sastavni delovi kvantiteta i broja potpuno slični& njihovi odnosi postaju zamršeniji i zakučastiji& te ništa ne moe biti zanimljivije i korisnije nego u nizu raznih medija promatrati njihovu jednakost i nejednakost kroz njihove različite pojavne oblike. 'o kako se sve druge ideje međusobno jasno odvajaju i razlikuju& ni najpaljivijim ispitivanjem nikad ne moemo napredovati dalje od toga da promatram njihovu raznolikost i da nakon što smo je jasno razmotrili izjavimo da jedna stvar nije druga. ,li& ako u donošenju tih odluka ima neka teškoća& ona u potpunosti potiče od neodređenog značenja reči koje se ispravlja tačnim de"inicijam. (a je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbiru nad obim drugim stranama ne moe se znati bez nekog toka zaključivanja i istraivanja& pa makar termini bili ne znam koliko dobro određeni. 'o da se uverimo o tezi da tamo gde nema vlasništva ne moe biti ni nepravde& potrebno samo da se de"inišu termini i da se nepravda objani kao povreda vlasništva. a je tezajeuistinu samo nesavršenija de"inicija. ,sti je slučaj sa svim onim navodnim silogističkim zaključcima koji se mogu naći u svakoj grani znanja osim u naukama o veličini i broju# te mislim da se ova sa sigurnošću mogu proglasiti pravim predmetima znanja i demonstracije. !va ostala ljudska istraivanja tiču se samo činjenica i egzistencije& a ove se očeidno ne mogu demonstrativno dokazati. !ve što jeste moe ne biti. 'egacija ni jedne činjenice ne uključuje protivurečnost. 'eegzistencija bilo kojeg bića jeste bez izuzetka jednako jasna i razgovetna ideja kao i njegova egzistencija. eza koja tvrdi da to nije tako& koliko god da je neistinita& podjednako je zamišljiva i shvatljiva kao i ona koja tvrdi da jeste. (rugačiji je slučaj sa naukama u pravom smislu. amo je svaka teza koja nije istinita zamršena i nerazumljiva. (a je kubni koren od BH jednak polovini od /S& jeste neistinita teza i nikako se ne moe
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
199/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
razgovetno zamisliti. 'o da ;ezar ili anđeo Kabrijel ili bilo koje biće nikad nije postojalo& to moe biti neistinita teza& ali se ipak moe savršeno zamisliti i ne uključuje nikakvu protivurečnost. 6gzistencija bilo kojeg bića moe se zato dokazati jedino argumentima koji polaze od njegova uzrokaa priori& ili njegove se agumenti temelje isključivo na iskustvu. Ako zaključujemo moeposledice& se učiniti adati svaka stvar moe proizvesti svaku drugu stvar. 4oliko je nama poznato& pad jednog kamenčića mogao bi ugasiti !unce& ili elja nekog čoveka da upravlja kretanjem planeta. Nedino nas iskustvo uči o prirodi i granicama uzroka i posledice i omogućuje nam da egzistenciju jednog predmeta izvedemo iz egzistencije drugoga. akav je temelj moralnog zaključivanja& koje sačinjava veći deo ljudskog znanja i koje je izvor čitavog ljudskog delovanja i ponašanja. %oralno se zaključivanje tiče ili posebnih ili opštih činjenica. !ve odluke u ivotu pripadaju prvima& kao i dva ispitivanja o istoriji& hronologiji& geogra"iji i astrinomiji. 'auke koje se bave opštim činjenicama jesu politika& prirodna nauka& "izika& hemija& itd.& kojima se istrauju svojstva& uzroci i posledice čitave vrste predmeta. Oogoslovija ili teologija& koja dokazuje postojanje Ooanstva i besmrtnosti duše& sastavljena je delom od zaključaka o posebnim& a delom o opštim činjenicama. 1na se temelji na umu& utoliko što da podupire iskustvo. 'o njen najbolji i najčvršći temelj jeste vera i boanska objava. 6tika i estetika nisu toliko predmeti razuma koliko ukusa i osećaja. @epota& bilo moralna ili prirodna& više se oseća nego što se opaa. ,li& ako o njoj zaključujemo i pokušavamo utvrditi njeno merilo& mi razmatramo novu činjenicu& naime opšti ukus čovečanstva ili neku takvu činjenicu koja moe biti predmet zaključivanja ili istraivanja. 4ad uvereni u te principe pregledamo knjiica& kakvo pustošenje moramo u njima napravitiI Lzmimo bilo koji svezak u ruke& npr. 1 teologiji ili školskoj meta"izici& i upitajmo se: (a li sadri neko apstraktno zaključivanje o veličinama ili brojuI 'e. (a li sadri neko zaključivanje osnovano na iskustvu o činjenicama i egzistencijiI 'e. Oacite je onda u vatru& jer ona ne moe sadrati ništa do obmane i varke. O STATUSU ISKAZA MUROVSKOG TIPACC Me.! Me2!n L prethodna dva poglavlja sam u glavnim crtama opisala dve razvojne linije Ditgenštajnovog
spisa O izvesnosti *O- + kojenaše utiru put novom objašnjenju našeg odnosa prema sudovima koji tvore okvir prakse. 'a svoju ocenu daprirode ovim sudovima nedostaje neophodno opravdanje& skeptik je naveden zbog toga što on naš odnos prema njima tumači kao epistemološki odnos prema empirijskim sudovima. Ditgenštajnovo alternativno objašnjenje treba da nam omogući da naš odnos prema ovim sudovima posmatramo na takav način da odsustvo opravdanja u njihovom slučaju više ne deluje kao nerazumno ili dogmatsko. 1bjašnjenje treba da nam omogući da shvatimo šta nije u redu kako sa %urovim pokušajem polaganja prava na to da ih zna& tako i sa skeptikovim pokušajem da sumnja u iskaze murovskog tipa& ili u sudove okvirnog tipa. (ve razvojne linije uzete zajedno treba da 88&aj tekst (re#sta&lja (re&!# /!t!&! ;el!/ !sm!/ (!/la&lja knji/e Farie F;Ginn k!ja n!si nazi& ense an# 8ertaint! MA!r# )asil )la;kell Nt#, 1989, str. 137162.
7SS http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
200/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
pokau i zašto i kako naš odnos prema murovskim iskazima valja da pojmimo na potpuno neepistemički način. Prva razvojna linija O- & o kojoj je prethodno raspravljano u poglavlju B& pokušava da ukae na neobičnost epistemičkog tvrđenja koje uključuje murovske iskaze& pokazujući da se određene implikacije uobičajene reči Natakve znam$ ili ne mogu objasniti& potpunosti razumeti unaše slučaju tvrđenjaupotrebe koja uključuju sudove. Lkazala sam na ili to uda na ovu razvojnu liniju O- ne bi trebalo da gledamo kao na celovit Ditgenštajnov odgovor skeptiku& već da bi trebalo da je smatramo nečim što motiviše ideju prema kojoj naš odnos prema ovim sudovima nije epistemički odnos. 'euspesi implikacije slue da obelodane da ovi sudovi imaju posebno mesto u našoj praksi. ! jedne strane& oni konstituišu sistem sudova koje mi kao zajednica ili delimo ili smo voljni da bespogovorno prihvatimo# dok& s druge strane& oni sačinjavaju kamen temeljac našihQ uverenja$& nespornu završnu tačku svih naših istraivanja i opravdanja saznajnih tvrđenja. 'išta od ovoga ne moe da bude upotrebljeno kao osnov za utemeljenje saznajnih tvrđenja koja uključuju iskaze murovskog tipa& i Ditgenštajn ne pokušava da upotrebi ove zaključke na taj način. taviše& ovi zaključci su upotrebljeni kao deo opšteg argumenta koji otkriva grešku skeptičke početne U i kobne U pretpostavke da naš odnos prema iskazima murovskog tipa treba da bude shvaćen kao epistemički odnos. (ruga razvojna linija O- & o kojoj je raspravljano u poglavlju C& potiče od Ditgenštajnove reinterpretacije prirode izvesnosti koja pripada iskazima logike i matematike. 1va razvojna linija sačinjava pravu osnovu opisa prirode našeg odnosa prema sudovima okvira. Ditgenštajnovo mišljenje je da naša izvesnost u pogledu iskaza logike i matematike nije stvar neposrednog i nepogrešivog uvida u apsolutno nune istine& već odraz logičke ili gramatičke uloge koju ovi iskazi imaju vis
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
201/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
računamo i rasuđujemo. !ada moramo da vidimo kako se ovo tumačenje primenjuje na iskaze murovskog tipa& i na našu praksu opisivanja sveta empirijskim sudovima. L Filozofskim ista!ivanjima * F- +& Ditgenštajn izlae problem sa kojim se suočava ideja da se značenje reči sastoji u nekoj vrsti njene interpretacije& u nečemu što se& da tako kaem& predočava umu kada je poimamo ili razumemo njeno značenje.ako& Problem sa kojim se suočava ovakvo shvatanje značenja je predstavljen u obliku paradoksa. on tvrdi da nećemo& dok god mislimo o značenju kao interpretaciji *ili razumevanju kao poimanju interpretacije+& a s obzirom na okolnost da se svaka interpretacija uvek moe interpretirati na nebrojeno mnogo načina& uopšte biti u stanju da značenje *razumevanje+ učinimo određenim& ili da utemeljimo pojam ispravne upotrebi reči. [ta god da činim& jeste& po nekoj interpretaciji& u skladu sa *nekim+ pravilom\ U o ne bi trebali da kaemo& već pre: bilo koja interpretacija još uvek lebdi& zajedno sa onim što interpretira& i ne moe mu obezbediti nikakvu potporu. ,nterpretacije& same po sebi& ne određuju značenje$ * F- & /R+. Problem je& dakle& u tome što interpretacije ne ukazuju& niti već sadre$& primene koje bi trebale da budu sastavljene od njih# interpretacije moraju da budu primenjene. 4ako god da je neka interpretacija primenjena& primena uvek moe da bude opravdana nekom njenom odgovarajućom interpretacijom. Prema tome& interpretacije ne mogu da obezbede krajnju tačku za opravdanje primene reči# one nam ne mogu pokazati kako reč treba da bude primenjena& ili utemeljiti ideje pravilne i nepravilne upotrebe reči. 'aravno& elimo da razmišljamo o značenju neke reči kao o specijalnoj vrsti interpretacije& vrsti koja ne mo!e da bude interpretirana ali koja čini neumoljivu vezu između reči i upotrebe koja treba da bude sačinjena od nje. 1vim se eli reći sledeće: [!vaki znak je moguće interpretirati& ali zna4enje ne sme da bude podlono interpretaciji. 1no je krajnja interpretacija\$ * Plava knjiga& str.78+. Paradoks koji nastaje iz ovog shvatanja značenja pokazuje da je ovaj pojam superlativne interpretacije$ prazan: interpretacije se uvek mogu različito interpretirati. ,z ove rasprave nastaje jedno potpuno drugačije shvatanje značenja i razumevanja. 1no što nam paradoks koji proističe iz shvatanja značenja kao interpretacije pokazuje& jeste da postoji način poimanja pravila koji nije interpretacija& ali koji se ispoljava u onome što zovemo [pokoravanjem pravilu\ i [narušavanjem pravila\ u stvarnim slučajevima$ * F- & 7S/+. ako je stvorena veza između koncepcije značenja i postojanja uobičajenog načina upotrebe izraza *1noga što mi nazivamo [pokoravanjem pravilu\ i [narušavanjem pravila\ u stvarnim slučajevima$+. 0načenje nekog izraza se sastoji u njegovoj uobičajenoj upotrebi u praksi. teba daizraza Prema tome& normativni pojam o tome kako(ata izrazprimena bude*ili primenjen što postoji praksa njegovog primenjivanja. pravila+ stiče moesadraj doći u time sukob& ili se prilagoditi& ne sa upotrebom koja je na neki misteriozan način već sadrana u superlativnoj interpretaciji$& već sa time kako je izraz *ili pravilo+ uobičajeno upotrebljen u okviru prakse. (akle& osoba prolazi pored putokaza samo utoliko ukoliko postoji redovna upotreba putokaza& neki običaj$ * F- & /R+. Pokoriti se pravilu& dati izveštaj& izdati naredbu& igrati partiju šaha& jesu obi4aji *upotrebe& institucije+$ * F- & /+. Prema ovom tumačenju značenja& o razumevanju reči ne treba više misliti kao o pogađanju njene ispravne$ interpretacije# zapravo& ono uopšte nije& osim u veoma posebnim slučajevima& pitanje pogađanja njene interpretacije. Tazumeti neki izraz znači& pre& posedovati praktičnu sposobnost upotrebe izraza na način koji je saglasan uobičajenoj praksi njegove upotrebe. 4ao što bi o značenju reči trebalo da mislimo kroz uobičajene tehnike za
7S7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
202/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
njenu primenu& tako bi o razumevanju reči trebalo da mislimo kao o praktičnom ovladavanju tom tehnikom. Tazumeti neki jezik znači vladati tehnikom$ * F- &/+. Tazumevanje biva shvaćeno& ne kao stanje saznavanja iskaza *interpretacija+& već kao praktična sposobnost. 4riterijum za posedovanje pomenute sposobnosti sastoji se& bar delimično& u tome da govorno lice stvarno da bude u stanju da ispravno uobičajenom praksomtreba njegove upotrebe. Prema tome: upotrebi izraz& to jest& u saglasnosti sa Ali pogrešno je reći: (ete koje je ovladalo jezičkom igrom mora da zna određene stvari$_ Lkoliko bi se umesto toga reklo mora da bude u stanju da uadi određene stvari$ to bi bio pleonazam& pa ipak& to je baš ono što elim da suprotstavim prvoj rečenici. *1,& J8H+ (ete& eleo bih da kaem& uči da reaguje na takav-i-takav način# i reagujući tako ono još uvek ne zna ništa. 0nanje počinje tek na kasnijem nivou. *1,& J8R+ L sklopu ovog objašnjenja značenja i razumevanja& praksa jezičkog opisivanja sveta tumači se na skoro isti način na koji je Ditgenštajn& kao što smo već videli& tumačio praksu računanja i zaključivanja. Nezičko opisivanje sveta& poput računanja i zaključivanja& pretpostavlja postojanje tehnika& a u ovom slučaju& deskriptivnih tehnika. ehnike su određene sistemom sudova koje članovi zajednice ili dele& na osnovu toga što su učesnici u praksi& ili koje su spremni da prihvate& bez pitanja ili sumnje& na osnovu autoriteta govornih lica. Lzet u celini& ovaj sistem sudova utemeljuje praksu primene reči kako bi se opisali objekti. !istem sudova koji zajedno sačinjavaju naše tehnike za opisivanje sveta& tako ima& vis
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
203/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
lišava reči koje izričemo njihovog značenja budući da podriva praksu& ili sistem sudova& koja konstituiše njihovo značenje. Nedino stavljanjem suda 1vo je ruka$ van domašaja sumnje moemo uspeti da nešto tvrdimo iskazima $1sećam bol u ovoj ruci$& Nednom sam slomio ovu ruku$& 1va ruka je slabija od druge$& i tako dalje. Ako bih sumnjao da je ovo moja ruka& kako da bihupotrebljavam izbegao sumnju li reči [ruka\ ima reči bilo ukakvo * O- & 8B+. injenica rečda[ruka\ sve ostale mojojznačenje_$ rečenici bez premišljanja& te da bih se čak našao pred ponorom ukoliko bih samo i pokušao da sumnjam u njihovo značenje U pokazuje da odsustvo sumnje pripada suštini jezičke igre$ *O- & 8CS+. (okle god murovski iskazi imaju ulogu "iksiranja naših empirijskih pojmova& biti siguran u pogledu tih sudova postaje& naravno& kriterijum vladanja jezikom. (a bi postalo ili bilo priznato gospodarem jezičke igre& dete je moralo da prilikom ukrcavanja$ ponese gomilu sudova koji tvore osnovu naše sposobnosti da opišemo svet jezikom& i ono mora biti spremno da prihvati druge takve sudove na osnovu autoriteta govornih lica& bez sumnje ili pitanja. Nedini način da stekne sredstva kako bi izrazilo sumnju o bilo čemu& jeste da prihvati& ili bude spremno& da potvrdi sudove koji& uzeti zajedno& slue da odrede šta naša sumnja znači. !umnja dolazi posle verovanja$ *O- & /BS+. Lčiti kako suditi o svetu& ili kako ga opisati& postati kadar da izraziš mišljenje o njemu& prvenstveno znači postati učesnikom u praksi suđenja& u okviru koje mišljenja mogu biti izneta i branjena. %oram da počnem ne sumnjajući: to je deo suđenja$ *O- & /JS+. %ur ne zna ono što tvrdi da zna& ali smatrati ga nečim čvrstim jeste deo našeg metoda istraivanja$ *O- & /J/+. (a bi pogrešio izrazio se i dao mišljenje& izloio hipotezu& "ormulisao sumnju& i tako dalje *%. %ek Kin+Q čovek već mora da sudi u skladu sa čovečanstvom$ *O- & /JB+. Lkoliko niste sigurni niti u jednu činjenicu& ne moete da budete sigurni u pogledu značenja vaših reči$ * O- & //H+. Nedna značajna posledica ovog objašnjenja uloge murovskih iskaza sastoji se u tome da nam ono dozvoljava da interpretiramo izvesnost koju pojedinačno govorno lice ima u pogledu njih na& manje više& istovetan način na koji smo ranije shvatili našu izvesnost u pogledu iskaza matematike i logike. Prema tome& moja izvesnost koja se tiče& recimo& suda 1vo je ruka$& treba da bude shvaćena kao preepistemički stav koji je& delom& zavisan od moje praktične sposobnosti da govorim jezik. !ud da je ovo ruka nije nešto što se zna U istinito& opravdano verovanje& zasnovano na svedočanstvu U već autoritativni izraz mog utvrđenog vladanja datim jezikom. 4ao i u slučaju naše izvesnosti u pogledu iskaza logike i matematike& moja izvesnost u pogledu ovih sudova se najbolje moe razumeti kada je izraena u "ormi ako postupamo$# predstavlja stvarno vladanjepitanje jezičkom govornomLpraksom. tome& ona nijeona vrsta izvesnostimoje za koju se postavlja opravdanja. principu& Prema nama nije potreban dokaz za to kako će se reči našeg jezika primeniti& već svako od nas& kao gospodar jezika& moe nesvesno i autoritativno da pokae kako su upotrebljene reči našeg jezika. Lkoliko bi se pokrenulo pitanje ekspertize& njega je& kao što smo videli& uvek moguće rešiti. 4ada tradicionalni epistemolog upravi svoj re"leksivni stav ka našoj praksi& on po pravilu naš odnos prema našem sistemu sudova isključivo shvata kao epistemički. 1n veruje da ukoliko bilo koji sud unutar sistema treba da bude opravdan& onda moramo da budemo u stanju da pokaemo da su sudovi koji obično sačinjavaju naš okvir i koje& kao što on veruje& implicitno tvrdimo da znamo& valjano utemeljeni. ,nterpretirajući okvirne sudove kao implicitno saznajna tvrđenja& skeptik je& razume se& u stanju da celokupnu našu praksu predoči kao neprihvatljivo samouverenu ili dogmatičnu: izgleda kao da mi pretpostavljamo da znamo da 7SH http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
204/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
su ovi sudovi istiniti& a da ipak& uopšte nismo kadri da opravdamo naše verovanje u njih. Ditgenštajn smatra da ovakav prikaz predstavlja pogrešno razumevanje i prirode sudova koji sačinjavaju naš okvir& i našeg odnosa prema njima. 1vi sudovi nisu empirijki iskazi koje znamo& ili u koje verujemo na osnovu svedočanstva. 1ni& pre& konstituišu naše deskriptivne tehnike& i našejezik. prihvatanje ili naše potvrđivanje izraz naše praktične sposobnosti da koristimo L osnovi prakse netakvih počivasudova& znanje&jeveć praktične sposobnosti za primenu pojmovnih tehnika. ,deja o utemeljenju u izvesnom znanju zamenjena je idejom o osnovi koja se nalazi u praktičnom vladanju sistemom sudova koji zajedno određuju naše tehnike za jezičko opisivanje sveta. 4raj nije neutemeljena pretpostavka: on je neutemeljen način delanja$ * O- & //S+. (avanje osnova ... opravdavanje svedočanstva& biva okončano# U ali kraj ne čine određeni iskazi koji nam smesta deluju kao istiniti& to jest& ne počiva neka vrsta našeg viđenja& već naše delanje u osnovi jezičke igre$ *O- & 7SH+. L logiku naših naučnih istraivanja spada da se u određene stvari delotvono ne sumnja$ *O- & 8H7+. 1no što nam& prema tome& Ditgenštajn nudi jeste alternativno shvatanje ljudske prakse unutar koje se naša tvrđenja o znanju o objektivnom svetu javljaju. 'aša praksa ne počiva na znanju za koje se pitanje opravdanja moe večno postavljati& već na praktičnom vladanju deskriptivnim tehnikama koje je izraeno u načinu na koji delamo& to jest& u sudovima koje tvrdimo *bilo eksplicitno bilo implicitno+ u toku našeg aktivnog& svakodnevnog ivota. 'aše praktično vladanje tehnikama deskripcije je u značajnom smislu primarno& budući da bez ovog vladanja ne bi mogao da bude načinjen ni jedan korak. 1no je ivotni element argumenata$ *O- & /SJ+. Praksa u kojoj nam naše vladanje omogućuje da učestvujemo treba da bude pojmljena kao prirodni "enomen& nešto što je proizašlo i razvilo se u toku ljudske istorije. Praksa primenjivanja deskriptivnih tehnika je nešto što nasleđujemo kroz vebanje koje sačinjava naš metod indukcije i akulturacije. 1 praksi kao takvoj moramo da mislimo kao o nečemu što je određeno kao prirodan "enomen u svetu# ona postoji nezavisno od bilo koje posebne individue& ali je i nešto u čemu svi učestvujemo. 1na je nešto što lei izvan onoga što je opravdano ili neopravdano# tako reći& nešto ivotinjsko$ *O- & 8J+. 1na nije utemeljena. 'ije razumna *ili nerazumna+. 1na je tu U kao naš ivot$ * O- & JJ+. elim da dokaem da nam ovo prevrednovanje temelja na kojima počiva naša praksa obezbeđuje nedogmatsko odgonetanje skeptičke problematike. 1no nam prua objašnjenje sudova okvira pomoću koga moemo da razumemo zašto se ne postavlja pitanje našeg opravdavanja prihvatanja ili potvrđivanja# pokazujezanam zaštoododsustvo opravdanja za ove sudovenjihovog nije nedostatak. Derujem da ovo objašnjenje& razliku tumačenja skepticizma koji su ponudili %ur& 1stin i 4avel& nije samo odbrana odsustva opravdanja za sudove okvira unuta ušančene perspektive zdravog razuma& koji& po samoj svojoj prirodi& nije u stanju da sagleda opravdanja koja skeptik smatra neophodnim. 0bog toga na Ditgenštajna treba da gledamo kao na nekoga ko sledi skeptika u zauzimanju re"leksivnog ili "ilozo"skog stava prema ljudskoj praksi& a potom pokazuje zašto je skeptička procena sudova okvira kao nedovoljno utemeljenih zasnovana na pogrešnom poimanju njihove prirode. Ditgenštajnova neskeptička procena odsustva opravdanja za sudove okvira otkriva nam da oni imaju takvu ulogu koja pitanje utvrđivanja njihove istinitosti čini potpuno neprimerenim. 1vi sudovi su apsolutno sigurni& ali ne u tom smislu da su oni intrinsično izvesni$& kako je to shvatao tradicionalni epistemolog. 'ašu uverenost u takve sudove ne treba shvatiti kao
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
205/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
epistemičku izvesnost u pogledu istine empirijskih iskaza& za koje pitanje opravdanja mora neminovno da se postavi& već kao neposredno upranjavanje našeg praktičnog vladanja tehnikama za opisivanje sveta& za koje pitanje opravdanja nema nikakvog smisla. Oilo kako bilo& mislim da u ovoj tački verovatno postoji jako iskušenje da se pomisli da u pozadini Ditgenštajnovog navodnog odgonetanja skeptičkeda problematike počiva dogmatsko pobijanje skepticizma. L ime skeptika se moe prigovoriti će& dokle god je Ditgenštajnovo objašnjenje ljudske prakse dato u potpuno naturalističkom duhu& iz naše uobičajene perspektive& u njemu neminovno biti prisutno implicitno dogmatsko odbacivanje skepticizma. (akle& dokle god su prirodni svet vidljivih objekata& naša svest o ovim objektima i naša praksa upotrebe jezika u njihovom opisivanju i objašnjenju pretpostavljeni kao nesporni& moe se činiti da se u svim vanim tačkama jednostavno pretpostavlja ono što treba dokazati protiv skeptika. %oe se pokazati da neuspeh u opravdavanju ili legitimizovanju naturalističkog stanovišta& koje čini pozadinu objašnjenja& samo znači dogmatsko ukopavanje u naše zdravorazumsko shvatanje& koje ostavlja problem skepticizma potpuno netaknutim& i koje sam ja ranije upotrebila kako bih obesnaila odgovore %ura& 1stina i 4avela. Prema tome& iako se u početku moglo činiti da Ditgenštajn zauzima stav "ilozo"ske kontemplacije o uobičajenoj praksi& kada usredsredimo panju videćemo da je on u stvari preneo potpuno netaknuto zdravorazumsko stanovište u re"leksivnu poziciju& zbog čega njegovo celokupno objašnjenje moe počivati na dogmatskoj pretpostavci da je skepticizam laan. !asvim je tačno da nigde u O- Ditgenštajn ne pokušava da dokae realnost ljudske prakse. !tanovište knjige& a verujem i celokupne Ditgenštajnove kasnije "ilozo"ije& jeste do kraja sproveden naturalizam. >ilozo"ski poduhvat je pojmljen kao ispitivanje posebnog prirodnog "enomena U "enomena ljudske prakse U u pokušaju da se njegova delovanja shvate na takav način da se "ilozo"ske zagonetke i nedoumice više ne pojavljuju. Pitanje je& naravno& da li je odgovor skeptiku& koji je utemeljen u ovakvoj koncepciji& nuno dogmatičan. !igurno se moe učiniti da izgleda takvim. !hodno tome& moe se učiniti da izgleda da je Ditgenštajn& poput %ura& primoran da prizna da niti je dao& niti je pokušao da da$ dokaz koji je "ilozo"skom skeptiku zaista potreban& već da je jednostavno preokrenuo pitanje protiv skeptika. , skloni smo da Ditgenštajnu prigovorimo& kao što se čini da je u jednom trenutku on prigovorio %uru& da kada je data početna pozicija sve ostalo moe da bude dopušteno& ali da sama početna pozicija jednostavno pretpostavlja lanost skeptičkog razmatranja. elim da dokaem da je& iako se sve ovo čini primamljivim& reč o potpuno pogrešnoj proceni naturalizma kojiječini osnovumoramo Ditgenštajnovog (a bismo razumeli zašto pogrešna& ponovo daobjašnjenja pogledamouloge načinsudova na kojiokvira. se skepticizam pojavljuje unutar "ilozo"skog konteksta. L prvom poglavlju sam tvrdila da skepticizam ne bi trebao da bude jednostavno poistovećen samo sa poznatim !keptičkim 5ipotezama koje čine osnovu skeptičkog prigovora tipičnom saznajnom zahtevu koji sadri sudove okvira. taviše& skepticizam treba posmatrati kao kompleksan "enomen koji započinje zauzimanjem re"leksivnog ili kontemplativnog stava prema ljudskoj praksi. L ovoj početnoj "azi& dakle& skeptik ne bi trebao da bude viđen kao neko ko zauzima drugačiji stav od nekog ko eli da "ilozo"ira sa prirodnog stanovišta# ukoliko postoji razlika& činilo bi se da ona lei u nedostatku obaveze& od strane skeptika& da očuva naš uobičajeni stav ili shvatanje našeg odnosa prema objektivnom svetu. 4ada ovu razliku ostavimo po strani& skeptik takođe počinje ispitivanjem 7SB http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
206/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
"enomena ljudske prakse kako bi stekao re"leksivno razumevanje njenih delovanja# on eli da otkrije koje su saznajne pretenzije o svetu& postavljene unutar te prakse& valjano utemeljene. Oudući da je postao ovako re"leksivan& prva stvar koju skeptik primećuje o ljudskoj praksi jeste to da izgleda da ona deluje unutar okvira sudova koji se ili nikada ne razmatraju ili& ukoliko se nikada dovedeni u pitanje. !keptik ukoliko moramo bitirazmatraju& shvaćeni tako kaonedabivaju implicitno tvrdimo da znamo ove veruje sudove&daonda bi se izgleda činilo da naše pravo da ih tvrdimo zavisi od naše sposobnosti da im pribavimo zadovoljavajuće opravdanje. !ledeći skeptikov korak je da tvrdi da bismo mi& u cilju opravdanja ovih sudova& morali da pokaemo da ih svedočanstva na kojima oni počivaju zaista podravaju. 1vo je trenutak u kome ideja dokaza epistemološki prethodi bilo kom sudu o objektivnom svetu U to jest& pojam iskustva koji je u potpunosti shvaćen subjektivno& kao osnova ljudskog saznanja U izlazi na videlo. (a bi ljudska praksa bila valjano utemeljena& moramo biti u stanju da pokaemo da je iskustvo& pojmljeno na ovaj čisto subjektivni način& pouzdan vodič ka prirodi objektivnog sveta. 'aravno& čini se da skeptik otkriva da naša još nepotvrđena pretpostavka o pouzdanosti čulnog iskustva ne moe da bude ispunjena& i da su svi sudovi i tvrđenja uobičajene prakse u toj meri de"ektni. Oudući da je došao do ovog otkrića& skeptik je sada obavezan da prizna da bi ova tvrđenja i sudovi trebali da budu obustavljeni ili povučeni. Derujem da skeptikovo navodno otkriće da ljudska praksa nije valjano utemeljena vodi u dvostruku nedoumicu. Prvi izvor nedoumice& onaj koji sam razmatrala tokom ove knjige& potiče otuda što je skeptik naveden na "ilozo"sku procenu uobičajene prakse koja se u potpunosti kosi sa procenom koju on neizbeno donosi kada se ponovo vrati na angaovano viđenje te prakse. 1n je& iz "ilozo"ske perspektive& pokazao da su dogmatski ili samouvereni sudovi za koje& iz druge perspektive& ne moe a da ne oseća da su potpuno sigurni i sasvim bez potrebe za opravdanjem. %eđutim& postoji drugi izvor nedoumice kojeg se nisam ranije dotakla: skeptički zaključak& koji se tiče našeg prava da donosimo sudove o prirodi stvarnosti& je bitno različit od pozicije koju skeptik zauzima na početku svog "ilozo"skog istraivanja. 'a početku svog istraivanja skeptik pristupa našoj praksi tvrđenja da posedujemo znanje o stvarima objektivne stvarnosti& kao "enomenu koji tek treba da bude istraen. (rugi izvor nedoumice lei u činjenici da zaključak koji je on naveden da izvede& a koji se tiče ljudske prakse& ima kao posledicu to da ga lišava prava da veruje u "enomen kojim je započeo istraivanje. L ovakvom viđenju načina naili&koji skepticizam& svest o skeptikovoj izolovanosti unutar iskustva što izrasta se svodi na isto& o njegovom potpunom potpunoj gubitku objektivnog sveta& jeste nešto što dolazi tek u toku njegovog istraivanja i što nije u njemu od početka. %išljenja sam da je skeptički korak tumačenja naših okvirnih sudova kao empiričkih tvrdnji koje moraju da budu učvršćene kao istinite na osnovu nezavisnog dokaza& korak zbog koga se ova problematična koncepcija iskustva pojavljuje. Oilo kako bilo& kada jednom shvatimo da je sama skeptikova solipsistička koncepcija iskustva produkt onoga za šta Ditgenštajn veruje da je pogrešno razumevanje prirode sudova koji sačinjavaju okvir naše prakse& moći ćemo da vidimo kako objašnjenje koje ne sadri ovo pogrešno razumevanje nema potrebu da pristupa problemima koje uzrokuje ovakvo shvatanje iskustva. 1bjašnjenje koje počinje zauzimanjem re"leksivnog stava spram ljudske prakse ali koje nikada nije navedeno& kao što je slučaj sa skeptikom& ili da tvrdi da sudovima okvira nedostaje suštinsko
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
207/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
opravdanje& ili na prizivanje ideje iskustva kao nečeg što je isključivo subjektivno pojmljivo& prema tome& ne bi trebalo da bude posmatrano kao da preokreće bilo kakva pitanja. Poenta je da takvo objašnjenje nikada ne dopušta da se skeptikova pogrešna razumevanja pojave i ugroze ili uobičajenu praksu ili naturalističko stanovište koje karakteriše našu početnu poziciju u "ilozo"iji. Prema prirodnom je Ditgenštajnova početna tačka& dakle& ne bi trebalo da se odnosimo kao premastanovištu potrebi dakoje se povrati tle od skeptika: skeptičkom zaključku još uvek nije bilo dozvoljeno da se pojavi i ugrozi ga. Pre će biti da se& ukoliko sledimo skeptika u njegovom pogrešnom razumevanju prirode naše uobičajene prakse& skeptički zaključak neizostavno pojavljuje unutar kontemplativne pozicije i guta& ne samo zdrav razum& već& što je paradoksalnije& i skeptikovu sopstvenu početnu poziciju. Lkoliko objašnjenje uobičajene prakse& koje izvodimo iz re"leksivne perspektive& nikada ne dopusti da se pojavi skeptičko pogrešno razumevanje i zaključak koji sledi& onda i uobi4ajena paksa i natualizam po4etne pozicije ostaju u potpunosti bezbedni. vrdi se & prema tome& da je optuba za dogmatizam na osnovu naturalizma koji karakteriše Ditgenštajnovo re"leksivno stanovište pogrešno shvaćena. Ditgenštajnovo pobijanje skeptika ostaje bitno različito od odgovora %ura& 1stina i 4avela. L slučaju tri potonja "ilozo"a nije reč samo o tome da su njihova istraivanja vođena u okviru naturalističkog odnosa prema "enomenu ljudske prakse. Argumenti na osnovu kojih oni blokiraju skeptički zaključak zavise od pretpostavke da je zdravorazumska procena sudova okvira& kao izvesno i van svake sumnje istinitih& ispravna. (akle& samo ukoliko dogmatski odbacimo skeptikovu ocenu sudova okvira& i prihvatimo ih kao istinite ili jarko očigledne$& %ur& 1stin i 4avel mogu uspešno da pokau da nemamo potrebu da poklanjamo panju skeptikovim sumnjama. A to je& verujem& neprihvatljivo dogmatično. Argumenti koji počinju od zdravorazumskog opisa sudova okvira nuno ne uspevaju da nam prue sredstva pomoću kojih ćemo da se odupremo skeptikovoj moći& pre svega& da nas ubede da zauzmemo re"leksivno stanovište& a potom da nas nateraju da mislimo& iz ove perspektive& da sudovi okvira zahtevaju opravdanje koje im ne moe biti dato. Ditgenštajnov odgovor& naprotiv& nije samo izlaganje činjenice da iz zdravorazumske perspektive namamo potrebu da odgovorimo na skeptikove sumnje. Ditgenštajnovo objašnjenje uloge sudova okvira& kao i prirode naše izvesnosti u pogledu njih& prua "ilozo"sko razumevanje koje nam omogućuje da vidimo zašto je neprimereno pitanje našeg opravdanja za prihvatanje ili potvrđivanje ovih sudova. 1čito je da ovakva procena Ditgenštajnovog odgovora skeptiku smatra da postoji prisna veza između da našeg shvatanja skeptičke problematike i naše sposobnosti da je toga prozremo ili rešimo. %islim ne bi trebalo da bude iznenađujuće kako izvesnost u pogledu kako razrešiti problematiku treba presudno da zavisi od izvesnosti u pogledu preciznog načina na koji se ona pojavljuje. ,pak& verujem da se neuhvatljivost zadovoljavajućeg rešenja pojavila uglavnom zbog toga što su "ilozo"i baš to zapostavili. >ilozo" je uglavnom pokušavao da se uhvati u koštac sa skepticizmom u trenutku kada je kritika našeg sistema sudova i saznajnih tvrđenja već počela& pri čemu je ignorisao pitanje prirode re"leksivnog stava koji konstituiše skeptikovu početnu poziciju. Posledica toga je da se on neizbeno našao u poziciji iz koje pokušava da povrati izgubljeno tle. 1n radi na tome da povrati od skeptika ne samo naše uobičajene sudove i ocene saznajnih tvrđenja& već i našeg prava da govorimo o ljudskoj zajednici i njenoj praksi prosuđivanja i zastupanja pretenzija za znanjem o svetu. Lkoliko nismo prvo razumeli da je skepticizam sam po sebi nešto što nastaje iz suštinski 7SR http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
208/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
naturalističkog stanovišta& koje on tek kasnije paradoksalno podriva& onda ćemo pogrešno pojmiti naš zadatak ne kao sprečavanje nastanka skepticizma& već kao pokušaj povraćaja naturalizma od skeptika. L izvesnom smislu& dakle& "ilozo"i nisu otišli dovoljno unazad u svom pokušaju da se izbore sa skeptikom& pri čemu su prinuđeni da pokušavaju da uspostave bezbedno tle protiv plime njegovog argumenta. ,zbor kojizdravorazumskih se tada neminovno namećeilijedaili da se povučemo i prihvatimo idealistička ograničenja naših tvrđenja& postanemo dogmatični i jednostavno ponovo tvrdimo stanovište za koje se čini da ga skepticizam podriva. Prema tome& posvećujući panju početnim pretpostavkama skeptičkog argumenta& u kojima skeptik zauzima svoj re"leksivan stav prema ljudskoj praksi& bili smo u mogućnosti da tvrdimo da Ditgenštajnovo pobijanje skeptika ne pretpostavlja ono što tek treba dokazati. (okle god nam Ditgenštajn prua alternativnu procenu činjenice da ne posedujemo ili ne zahtevamo opravdanja za sudove koji sačinjavaju okvir naše prakse& on sprečava nastajanje skepticizma& pri čemu se mi nikada ne nalazimo lišeni bilo prirodnog stava bilo nestručnog zdravog razuma. 4ljučno je to da Ditgenštajnovo objašnjenje uloge murovskih iskaza treba da nam prui mogućnost da izbegnemo da ikada izgubimo tle u skeptikovu korist. Prema tome& Ditgenštajnov naturalizam ne dolazi nakon što je skeptički argument bio izgrađen& da bi se pokazalo kako naše nepoljuljano uverenje u sudove okvira čini argument zaludnim. Pre je reč o tome da naturalizam tvori temelj objašnjenja prirode naših uverenja i uloge sudova okvira& koji nam omogućuje da vidimo zašto odsustvo opravdanja za ove sudove nije propust ili nedostatak. 1 Ditgenštajnovom objašnjenju uloge murovskih iskaza trebalo bi& dakle& da mislimo kao o objašnjenju sudova koja donose ljudska bića tokom svog aktivnog ivota i unutar svog prirodnog okruenja. 'e treba& prema tome& da budemo zabrinuti da nas Ditgenštajn vodi u neku vrstu idealizma kada insistira da ništa od onoga što kae o iskazima murovskog tipa ne potvrđuje da je pogled na svet koji oni izraavaju svakako ispravan. Nasno je da Ditgenštajn nije privučen vrstom naturalizma koji pokušava da tvrdi da naš pogled na svet& budući da se kao takav pojavio& mora zacelo odgovarati stvarnosti. 'jegovo alternativno stanovište uopšte nije idealističko. !misao mu je pre u tome da ivimo u prirodnom svetu& i da smo tokom našeg aktivnog ivota u njemu razvili tehnike za njegovo opisivanje. Pitanje da li je ovaj sistem istinit ili laan je jednostavno gramatički neumesno. 'isam stvorio svoju sliku sveta zadovoljavajući se njenom tačnošću. 'e: to je nasleđeno tle na osnovu koga razlikujem istinito lanog$ *O- & H+.istraivanja ,mam sliku o svetu. (a je istinita ili lana_ ,znad ono svega& je temeljodmog celokupnog i tvrđenja$ *O- li& /B7+. Lkoliko je istinito štoona je zasnovano& onda osnova nije istinita& niti je pak lana$ *O- & 7SJ+. 1snova$ ili temelj$ je sistem sudova koje mi donosimo kao po sebi razumljive ili smo skloni da ih bespogovorno prihvatimo i koji& uzeti zajedno& sačinjavaju naše lingvističke tehnike. Lkoliko neko ne prihvati sudove koji konstituišu našu praksu upotrebe reči& onda on neće sumnjati u istine u koje mi ne sumnjanjamo& već će tako reagovati na učenje prakse opisivanja sveta da tu nikada neće moći da stekne sposobnost da misli ili da koristi jezik. Lkoliko bi nas neko upitao [no da li je to istinito_\ mogli bismo da mu odgovorimo [jeste\# a ukoliko bi traio razloge mogli bismo da kaemo ['e mogu ti dati nikakve razloge& ali ukoliko budeš učio više& i ti ćeš misliti isto\. Ako se to nije dogodilo onda on& na primer& ne bi mogao da uči istoriju$ * O- & 7SB+.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
209/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
(o sada je moje razmatranje bilo usredsređeno na Ditgenštajnovu zamisao da bi naša izvesnost u pogledu murovskih iskaza trebala da bude protumačena po uzoru na našu izvesnost u pogledu logičkih i matematičkih iskaza# to jest& kao praktična izvesnost vezana za način na koji su izrazi našeg jezika upotrebljeni& i koja je potpuno nezavisna od pitanja opravdanja. !toga samprakse veomaopisivanja površno govorila kako murovski iskazi igraju ulogu$ visizička igra je isto toliko izvesna koliko i aritmetička$ * O- & HHC+. %i učimo sa istom neumoljivošću da je ovo stolica kao i da je 7 7 H$ * O- & HJJ+. 0namo sa istom izvesnošću sa kojom verujemo bilo kom matematičkom iskazu kako se izgovaraju slova A i O& kako se zove boja ljudske krvi& da druga ljudska bića imaju krv i zovu je [krv\$ *O- & 8HS+. %eđutim& kako ćemo da objasnimo činjenicu da nismo *da nismo mogli+ sistematizovati iskaze murovskog tipa u [logičkoj knjizi\ *O- & B7R+_ o jest& kako ćemo da protumačimo sopstveno osećanje da postoje vane razlike između iskaza koje Ditgenštajn prua kao primere murovskih iskaza i iskaza matematike i logike_ Ditgenštajnovo shvatanje uloge sudova okvira zahteva od nas da prihvatimo da je& recimo& iskaz 1vo je ruka$& kada "unkcioniše kao iskaz murovskog tipa& kako nuan tako i a pioi. 1n je nuan priblino na isti način na koji je nuan iskaz 1vaj štap je dug jedan metar$ kada se govori o uzorku metra. Pojmovi o kojima je reč se ne primenjuju na objekte na osnovu ovih dokaza. 0apravo& objekti o kojima govorimo "unkcionišu kao uzorci ili standardi# objekti slue da pokau nama *ili detetu+ šta je metar& ili šta je ruka. %i se& tako reći& drimo objekta i koristimo ga da pokaemo kakva je to vrsta stvari koju zovemo ruka$ u našem jeziku. 'ikakvo pitanje opravdanja za tvrđenje sudova se ne postavlja. 1ni koji su vešti u praksi upotrebe jezika pokazuju svoje vladanje jezikom u pokušaju da poduče druge njegovim deskriptivnim tehnikama. Prema tome& iskaz je a pioi u tom smislu da je odnos govornog lica prema sudovima koje tvrdi takav da se nikakvo pitanje njegove pogreške ne pojavljuje. Kovorno lice ne tvrdi nešto u šta veruje na osnovu svedočanstva& već koristi svoju praktičnu sposobnost da primenjuje reči svog jezika na način na koji je bio naučen& u skladu sa praksom& to jest& ispravno. @udilo i pogrešno razumevanje se mogu ponekad pojaviti& ali njihovo pojavljivanje ne predstavlja& u savršeno običnim okolnostima& osnov za sumnjanje u kompetentnost govornog %eđutim& ako smo voljninačin& da svejoš ovouvek prihvatimo& smatramo da sudatog murovski iskazilica. nuni i a pioičak naiupravo opisani postoji i osećaj da se 1vo je ruka$ razlikuje od 7 7 H$. 0aista& čini se da je Ditgenštajn spreman da prizna da& na kraju krajeva& postoji razlika između iskaza murovskog tipa i iskaza logike i matematike. L O- & BJJ-C on kae: %atematičkom iskazu je& tako reći& zvanično utisnut pečat neosporljivosti. o jest: [!porite se oko drugih stvari& ovo je nedodirljivo U to je šarka na kojoj naše sporenje moe da se odvija. A to se ne mo!e reći za iskaz da mene zovu @udvig Ditgenštajn. %oglo bi se reći da su iskazi matematike okoštali. U ,skaz %ene zovu ... $ nije. 7/S http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
210/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
,skaz 7 7 H& prema tome& nikada nije podloan upitanosti. 'jegov status iskaza koji konstituiše tehniku je& tako reći& univerzalan: nema okolnosti& bez obzira koliko neobične one bile& u kojima bi imalo smisla tumačiti ga kao nešto što je moralo biti potvrđeno. 'jegov status pravila neDitgenštajn zavisi od konteksta ili govornog utisnutmurovskog mu je& takotipa. reći zvanično& pečat neosporljivosti. ukazuje da isto ne vailica# za iskaze L izvanrednim okolnostima& %oje ime je %eri %ek Kin$& ili ,mam dve ruke$& moe da "unkcioniše poput pravih empirijskih iskaza u pogledu kojih bi eventualno mogao da pogrešim& i za koje legitimno mogu tvrditi da ih znam *ili da u njih sumnjam+. Lpravo je ova mogućnost pruila "ilozo"ovom saznajnom tvrđenju nekakav prostor da bude smisleno. Pa ipak& ovo ne menja činjenicu da su u normalnim okolnostima iskazi murovskog tipa neosporivi& to jest& nuni i a pioi na gore opisani način. Prema tome& za njih& kao i za iskaze logike i matematike& odsustvo sumnje pripada suštini jezičke igre$ *O- & 8CS+. Ner ukoliko miQ elimo da se vrata otvore& šarke moraju da ostanu pričvršćene$ *O- & 8H8+. (akle& razlika koja postoji između iskaza murovskog tipa i iskaza logike i matematike ne ugroava Ditgenštajnov osnovni uvid da iskazi empirijskog oblika& a ne samo iskazi logike& sačinjavaju osnovu celokupnog operisanja mislima jezikom$ * O- & HS/+. !umnjanje u empirijske$ iskaze koji imaju ovu ulogu je isto toliko besmisleno kao i sumnjanje u postavke tablice mnoenja. o je kao da ukazujemo na to da je igra oduvek bila igrana pogrešno$ * O- & HB+. 1no što tvrdimo u okviru naše prakse je ono što moe biti istinito ili lano. 1vi pojmovi nisu primenljivi& ili bar nisu primenljivi u istom smislu& na sudove koji sačinjavaju naše deskriptivne tehnike. 'aša praksa jezičkog opisivanja sveta je jednostavno "enomen ljudske istorije. (eskriptivne tehnike koje su razvijene su nesumnjivo uslovljene prirodom bića koja ih koriste& kao i sredine koju ona nastanjuju. Ali odnos naše prakse prema ovim činjenicama treba da bude shvaćen kao srodan odnosu između vrsta i ivotne sredine u kojoj one "unkcionišu& ali ne u smislu preslikavanja ili poklapanja. Teč je o tehnikama koje su se dokazale. L poglavlju B& razmatrali smo četiri načina na koja saznajna tvrđenja vezana za murovske iskaze ne zadovoljavaju implikacije koje u sebi nosi naša uobičajena upotreba reči Na znam$. %oda je dobro ukratko se vratiti na ta razmatranja& kako bismo ta tvrđenja sagledali u svetlu nove interpretacije naše izvesnosti u pogledu njih. Pre svega& ukazano je na to da saznajna tvrđenja koja se tiču iskaza murovskog tipa ne mogu da slue svrsi nekog uobičajenog saznajnog tvrđenja dokle sudovi ilipitanje opšte prihvaćeni ili će biti bespogovorno prihvaćeni kao sudovi za god kojesu seovi ne postavlja dokaza ili stručnosti. !ada je jasno da je razlog zbog kojeg ne moemo da predstavimo iskaze murovskog tipa kao in"ormaciju zasnovanu na svedočanstvu& ili stručnom znanju& taj što ove sudove govorna lica ili dele ili ih mogu autoritativno tvrditi na osnovu svog vladanja praksom. %oemo da tvrdimo iskaze murovskog tipa dok druge upoznajemo sa delom okvira koji oni još uvek ne dele *na primer %oje ime je %eri %ek Kin$+& ili tokom podučavanja deteta jeziku& ali u ovim slučajevima mi ili proširujemo okvir unutar koga naš slušatelj deluje& ili ga uvodimo u to kako su reči našeg jezika upotrebljene. Priznavanje nekoga kao gospodara jezika ima za nunu posledicu *sastoji se od+ tumačenja njega kao nekog ko donosi određene sudove kao samorazumljive i ko će biti spreman da prihvati druge sudove bespogovorno ili van svake sumnje. 'e moemo da zadovoljimo implikaciju koja se tiče posebne in"ormacije ili ekspertize u slučaju iskaza
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
211/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
murovskog tipa budući da je u prirodi naše prakse da ovi sudovi treba da budu oni koje mi ili delimo ili koje govorna lica mogu autoritativno da tvrde& jednostavno na osnovu toga što su kompetentni učesnici u određenoj praksi. Ditgenštajnova druga kritika "ilozo"ove upotrebe reči Na znam$ je dokazivala da implikacija da čovek moe dakada tvrdisukako neko iskazi zna& damurovskog da osnovu tipa& nečijeg saznajnog zahteva& ne moe bude prihvaćena u pitanju dokle god nismo u stanju da da valjano razumemo ideju osnove koja je povezana sa njima. (akle& Ditgenštajn smatra da naša izvesnost u pogledu ovih iskaza predstavlja kamen temeljac$ naših uverenja# ne bismo ni u šta mogli da budemo sigurniji nego što smo u njih. !ada moemo reći da izvesnost svojstvenu iskazima murovskog tipa ne treba shvatiti kao najviši stepen na skali epistemičke izvesnosti& koja počinje oklevajućim mišljenjem a završava se uverenjem da su izvesne stvari to što jesu. 'e radi se o tome da neko pokušava da izrazi... najveću subjektivnu izvesnost& već pre o tome da određeni iskazi izgleda da lee u pozadini svih pitanja i svakog mišljenja$ * O- & H/J+. 1vde ne treba da mislimo o izvesnosti samo kao o izgrađenoj tački koju neke stvari doseu više a neke manje. 'e. !umnja postepeno gubi svoj smisao$ * O- & JB+. Kde sumnja gubi smisao nemamo izvesne iskaze koji nam se neposredno čine kao istiniti$& već neutemeljen način delanja$. ,zvesnost iskaza murovskog tipa je praktična sigurnost koja dolazi uz ovladavanje jezikom. 'ema pukotine kroz koju bi se uvukla ideja osnove& budući da je tvrđenje ovih iskaza stvar neposrednog upranjavanja lingvističkih sposobnosti& a ne stvar "ormiranja ili izraavanja mišljenja. Ditgenštajn pokušava da zahvati suštinu u O- & J/S-// na sledeći način: 4ada kaem 'aravno da znam da je to peškir$ ja nešto izi4em. 'e pomišljam na proveravanje. 0a mene je to neposredno izricanje. 'e mislim o prošlosti ili budućnosti. *'aravno& isto vai i za %ura.+ o je kao neposredno posezanje& kao što& ne sumnjajući& poseem za mojim peškirom. Ali ovo neposredno posezanje ipak odgovara sigunosti& a ne znanju. 'o zar tako ne poseem i za imenom neke stvari_ reća kritika sugeriše da reći Na znam$ znači tumačiti ugrađeni iskaz kao hipotezu& i njom se tvrdi da mi ne moemo da stvorimo traenu epistemičku distancu između nas i iskaza murovskog tipa. 'a istibinačin& četvrta da kritika ne moemo da razumemo kako bi izgledalo kada se pokazalo smodokazuje pogrešili da u pogledu ovihispravno iskaza. 1be ove poente sada mogu da budu bolje shvaćene. 6pistemička distanca& koja je od suštinskog značaja da bi pojmovi hipoteze i pogreške imali smisla& nedostaje& budući da ovi iskazi izraavaju praktičnu sigurnost nekoga ko je ovladao tehnikama naše lingvističke prakse. ,deja da bi opovrgavanje ovih sudova značilo da je neko u potpunosti izgubio tlo pod nogama$ treba& prema tome& shvatiti prilično doslovno: nečija sposobnost da dela U to jest& da upotrebljava jezik U je ono što bi bilo potkopano& i mi bismo bili bačeni u prelingvistički haos ili ništavilo. A ako nema garancije da se ovo opovrgavanje neće dogoditi& odsustvo takve garancije ne treba da utiče na mene. Nednostavno nastavljam da činim ono što sam ionako oduvek činio& prilično nezavisno od razuma: iveću i radiću na načine koje su mi priroda i učenje učinili neizbenim. Oitno je& naravno& da ovo ne moe da bude protumačeno kao 7/7 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
212/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
dogmatizam s moje strane& budući da se pitanje opravdanja za način na koji sam oduvek iveo& kada se nije pojavilo ništa što bi mi predstavljalo problem& jednostavno ne postavlja. 1pis naše izvesnosti u pogledu iskaza murovskog tipa& koji je ponudio Ditgenštajn& takođe nas stavlja u poziciju iz koje ćemo tačno da ustanovimo neuspehe i skeptikovog pokušaja da u njih sumnja i %urove tvrdnje imaju da ih zna. %urova saznajna tvrđenja neizbeno iskaze koji& u datom kontekstu& ulogu određivanja značenja naših reči& kaopredstavljaju empirijske sudove& nešto što tvrdimo na osnovu svedočanstva& čija istinitost ili lanost mora da bude utvrđena. Predstavljanjem iskaza murovskog tipa na ovaj način& %urova tvrđenja samo slue da pokau da ovi iskazi nemaju poseban epistemički status. 4ada su upotrebljeni kao empirijski sudovi njima isto toliko treba utemeljenje& i isto toliko su podloni sumnji& kao bilo koji empirijski sud koji donosimo. 'aravno& ovo je razlog zbog kojeg je %urovo kasnije odbijanje da se obazire na skeptikovu sumnju& prema načelima naše uobičajene jezičke igre& vrsta neprihvatljivog dogmatizma. 0aista& jednako nezadovoljavajuće alternative sumnje i dogmatizma postaju neizbene čim %ur načini korak pogrešnog predstavljanja našeg odnosa prema sudu 1vo je ruka$& u kontekstu u kome on "unkcioniše kao sud koji konstituiše tehniku& kao epistemičkog odnosa. !uštinski neuspeh skeptikovog pokušaja da sumnja u iskaze murovskog tipa sada takođe moe da bude shvaćen jasnije. Pre svega& moemo da vidimo da je skeptikova nemogućnost da se odri u svojoj sumnji postala neizbena zbog uloge koju iskazi murovskog tipa imaju u praksi& ili obliku ivota& koji i sam upranjava. Predanost iskazima murovskog tipa je konstitutivna za sposobnosti koje su ukorenjene u svemu što radimo& govorimo i mislimo. 1dstraniti predanost bi bilo isto što i prestati opisivati& videti& reagovati& i delovati u svetu na načine koji su za nas postali prirodni. to je vanije& Ditgenštajnov opis našeg odnosa prema iskazima murovskog tipa nam sada omogućuje da vidimo zašto su skeptikove sumnje& s jedne strane& neumesne& a s druge strane nekoherentne. !keptikove sumnje su pogrešno upravljene iz potpuno istog razloga zbog kog su to i %urova saznajna tvrđenja: Djegove sumnje pogešno pedstavljaju naš odnos pema iskazima koji su& u datom kontekstu& iskazi koji konstituišu tehniku i tuma4e ga kao epistemi4ki odnos pema empiijskim sudovima. 'aša izvesnost u pogledu ovih iskaza nije neopravdana pretpostavka o saznanju istina& koju skeptik razotkriva& a potom neuspešno pokušava da ispravi. 1na& pre& predstavlja praktično vladanje našim deskriptivnim tehnikama& koje mi neprestano upotrebljavamo u toku naših svakodnevnih ivota. Pitanje opravdanja nije zapostavljeno već je irelevantno: naš autoritet kaoisto gospodara prakse je sve što nam je potrebno za našu posvećenost iskazima. L vreme& Ditgenštajnovo objašnjenje uloge iskaza murovskog tipaovim otkriva skeptikov pokušaj da ih dovede u pitanje kao koherentne. Tasprava o sleđenju pravila koja& kao što smo videli& podupire njegovo pobijanje skeptika& utvrđuje da jezik postoji dokle god postoji praksa upotrebe izraza& ili oblik ivota. Kovoriti smisleno& prema tome& znači govoriti u okviru prakse. A govoriti u okviru prakse& znači govoriti unutar okvira sudova koji konstituiše deskriptivne tehnike& ili uobičajeni način upotrebe izraza. Prema tome& stav posvećenosti iskazima murovskog tipa je uslov smislene upotrebe izraza našeg jezika. !keptik ne moe da zameni našu posvećenost stavom dovođenja u pitanje& a da ne uništi značenje izraza *deskriptivnih tehnika+ pomoću kojih pokušava da izrazi svoje istraivanje. (akle& kakav god da smo imali preostali utisak da ne razumemo u potpunosti skeptikov pokušaj da sumnja da je objekat ispred njega ruka& on je sada razotkriven kao "orma praktične nedoumice. 0ar ovo
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
213/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
nije tačno ono što nazivamo rukom$& tačno ono što ruka jeste_ Lkoliko sam eleo da sumnjam da li je ovo moja ruka& kako sam mogao da izbegnem sumnju u to da reč [ruka\ ima neko značenje_$ *O- & 8B+. Ako... ja sumnjam ili nisam siguran da je ovo moja ruka *u bilo kom smislu+& zašto isto ne bi vailo i u slučaju značenja ovih reči_$ * O- & HJB+. Ditgenštajnovo razotkrivanje zagonetke skepticizma sastoji se&naše dakle& u tome nam ono prua takvo objašnjenje prirode sudova koji sačinjavaju okvir prakse& dašto bivamo kadri da vidimo zašto je skeptikovo mišljenje kako je za njih potrebno dati opravdanja "undamentalno pogrešno. Delika snaga njegovog pobijanja skeptika lei u činjenici da nam ono prua stvarno razrešenje napetosti koja postoji između toga da je na skepticizam nemoguće odgovoriti ali i da ga je nemoguće iveti. ! jedne strane& on je pokazao kako delovanja naše jezičke igre čine skeptički argument neminovnim& kada je jednom bio načinjen korak da se naš odnos prema sudovima okvira tumači kao epistemički odnos. ! druge strane& on je otkrio zašto skeptikov argument nema nikakvu moć da utiče na naše uverenje koje se tiče ovih sudova. 'aša izvesnost u pogledu sudova okvira je takve vrste da zahtev za njihovim opravdanjem ne moemo osetiti kao istinsku potrebu. Teč je o praktičnoj izvesnosti& pouzdanom zauzimanju stava$& koja ne potiče od posedovanja dobrih razloga& već je izraz uspešne upotrebe naših deskriptivnih tehnika. 1vaj pristup ne pokušava da se izbori sa skepticizmom tako što će preuzeti nemogući U i potpuno pogrešno shvaćen U zadatak dokazivanja da je naše viđenje sveta sigurno ispravno. Ali on isto tako ne zavisi od našeg dogmatskog prihvatanja iskaza murovskog tipa kao izvesno tačnih& bez dokaza& da bi obelodanio ispraznost tradicionalnog istraivanja. 1n pre pokazuje zašto pojmovi istinitosti i lanosti& i svi epistemički pojmovi& nisu primenljivi na nivou na kom su konstituisane naše tehnike za opisivanje sveta. 'aša predanost sudovima koji tvore okvir istraivanja nije stvar neispitane pretpostavke da su izvesne stvari to što jesu& već praktična posvećenost upotrebi tehnika koje nam same po sebi daju moć mišljenja i smislenog izraavanja. vrdim& dakle& da nam Ditgenštajn zaista prua "ilozo"sko razumevanje za koje sam ja sve vreme sugerisala da je od suštinske vanosti za "ilozo"ski zadovoljavajuće opovrgavanje skeptika. 1n nam prua takvo razumevanje odsustva opravdanja za sudove okvira& koje ne vodi skeptičkoj oceni naše uobičajene prakse. 1n nam omogućuje da vidimo zašto je potpuno ispravno naše uobičajeno osećanje da opravdanja za ove sudove nisu potrebna& kao i zašto time što ne pribavljamo opravdanja ne propuštamo da uradimo nešto što je potrebno. Ditgenštajn ne koristi činjenicu da se mi čvrsto drimo uobičajene prakse kao osnovu za dogmatsko odbacivanje 1n prua takvo "ilozo"sko onoga štomestu lei u i da osnovi uobičajene prakseskeptika. koje pokazuje da skeptikova ocenarazumevanje sudova okvira nije na je netačna. Prema tome& nešto vano je saznato razmatranjem mogućnosti izgradnje skeptičkog napada na uobičajenu praksu& i naše nemogućnosti da napad osetimo kao bilo kakvu vrstu istinske pretnje. 0a Ditgenštajna& ove dve činjenice se povezuju kako bi razotkrile istinsku prirodu sudova koji sačinjavaju okvir naše prakse& kao i našu izvesnost u pogledu takvih sudova. Tanije sam tvrdila da bi %urov (okaz trebalo shvatiti kao argument kojim se dokazuje da nemoć skepticizma da nas ubedi u neistinitost ili neopravdanost naših uobičajenih sudova i saznajnih tvrđenja vodi njegovoj potpunoj intelektualnoj propasti. Lkazala sam na to da se ambivalentnost koju osećamo u pogledu (okaza pojavljuje zato što nas on navodi da osetimo napetost koja postoji između nemogućnosti da se na skepticizam odgovori i nemogućnost da 7/H http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
214/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
se on oivi. ! jedne strane& moramo priznati da delimo %urovu ubeđenost u pogledu suda 1vo je ruka$# s druge strane& ne moemo a da ne osećamo da on& dok skeptički argument ostaje bez odgovora& nema prava da ga tvrdi. %urov (okaz je smatram nezadovoljavajućim utoliko što on ničim ne izaziva ubeđenost koju mi obično imamo u pogledu sudova koje on uzima kao premise svog (okaza. 1n nije ne pokazuje zašto njegova nesposobnost dana opravda sudove& kako bi zadovoljio skeptika& njegov propust. Kledajući sada unazad (okaz&ove u poloaju smo da shvatimo nedogmatičnu osnovu %urove sigurnosti da je objekat ispred njega ruka. Ditgenštajnovo objašnjenje prirode našeg odnosa prema iskazima murovskog tipa nam omogućuje da vidimo zašto %urova predanost sudu& 6vo jedne ruke i evo druge$& ne mora da bude opravdana. !uštinski "ilozo"ski posao koji je %ur zanemario je obavljen& i naš podvojeni stav prema (okazu sada moe da bude shvaćen u potpunosti...
EMPIRIZAM) SEMANTIKA I ONTO$OGIJA R
ponekad naziva nominalističkim jezikom& to jest na jezik koji ne sadri takve re"erence. %eđutim& izgleda da je u određenim naučnim kontekstima jedva moguće izbeći takve re"erence. L slučaju matematike& neki empiristi pokušavaju da pronađu izlaz time što čitavu matematiku uzimaju kao puki račun& "ormalni sistem za koji nije data& ili ne moe biti data interpretacija. ! tim u skladu& za matematičare se kae da ne govore o brojevima& "unkcijama i beskonačnim klasama& već samo o simbolima bez značenja i o "ormulama kojima se manipuliše u skladu sa datim "ormalnim pravilima. L "izici je tee izbeći sumnjive entitete zato što jezik "izike slui za razmenu izveštaja i predviđanja i stoga se ne moe smatrati da je on puki račun. >izičar koji je sumnjičav u pogledu apstraktnih entiteta moda bi mogao pokušati da proglasi kako je određeni deo jezika "izike neinterpretiran& i kako ne moe biti interpretiran& i to onaj deo koji re"eriše na realne brojeve kao prostorno-vremenske koordinate ili vrednosti "izičkih veličina& zatim na "unkcije& granice& itd. 'o& verovatnije je da će o tim stvarima govoriti kao i svi ostali& ali sa nečistom savešću& kao čovek koji u svom svakodnevnom ivotu& uz tegobu& radi mnoge stvari koje nisu u skladu sa visokim principima koje nedeljom propoveda. 'edavno se u vezi sa semantičkom teorijom značenja i istine ponovo javio problem apstraktnih entiteta. 'eki semantičari kau da određeni izrazi označavaju određene entitete. i u te označene entitete oni uključuju ne samo konkretne materijalne stvari& već i apstraktne entitete& na primer svojstva označena predikatima i propozicije označne rečenicama.R (rugi se snano protive tom postupku& smatrajući da se 89 1vde su termini
rečenica i stav upotrebljavani sinonimno za deklarativne *indikativne& propozicionalne+
rečenice.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
215/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
njime krše osnovni principi empirizma i da on vraća nazad na meta"izičku ontologiju platonovske vrste. !vrha ovog teksta je da razjasni ovu spornu tačku. Prvo će se uopšteno razmatrati priroda i implikacije prihvatanja jezika koji re"erira na apstraktne entitete: biće pokazano da upotreba takvog ne podrazumeva uključivanje platonovske ontologije& većo jenaročitom savršeno kompatibilna sa jezika empirizmom i strogo naučnim mišljenjem. 0atim će biti reči pitanju uloge apstraktnih entiteta u semantici. 'adamo se da će razjašnjenje ove tačke biti korisno za one koji bi eleli da prihvate apstraktne entitete u svom radu na polju matematike& "izike& semantike& ili na bilo kom drugom polju# ono bi im moglo pomoći da prevaziđu nominalističke skrupule. 7. Okvi za entitete Postoje li svojstva& brojevi& klase& propozicijeI (a bi se jasnije razumela priroda ovih problema& kao i problema povezanih sa njima& pre svega je nuno uočiti temeljno razlikovanje između dve vrste pitanja koja se tiču egzistencije ili realnosti entiteta. Ako neko eli da na svom jeziku govori o novoj vrsti entiteta on mora uvesti sistem novih načina sistem novih načina govora& mora se podvrgnuti novim pravilima: taj postupak ćemo nazvati konstrukcijom okvira za nove entitete o kojima je reč. !ada moramo razlikovati dve vrste pitanja o egzistenciji: prvo& pitanja o egzistenciji određenih entiteta nove vrste unutar okvira# ta pitanja zovemo internim pitanjima# i drugo& pitanja koja se tiču realnosti samog okvira i koja se nazivaju eksternim pitanjima. ,nterna pitanja i mogući odgovori na njih& "ormulisani su uz pomoć novih oblika istraivanja. 1dgovori se mogu naći ili čisto logičkim metodama iii empirijskim metodama& zavisno od toga da li je okvir logički ili "aktički. 6ksterno pitanje je problematične prirode koju treba blie ispitati. 7vet stvai Tazmotrimo kao primer najjednostavniji okvir sa kojim imamo posla u svakodnevnom jeziku: prostorno-vremenski uređen sistem opaljivih stvari i događaja. 3im smo prihvatili ovaj jezik stvari& a time i okvir za stvari& moemo postaviti interna pitanja i na njih odgovoriti& na primer (a li je list belog papira na mom stoluI& (a li je zaista postojao kralj ArturI& (a li su jednorozi i kentauri realni ili su samo plod mašteI i njima slična. 'a ova pitanja se odgovara empiirijskim istraivanjima.Tezultati posmatranja se procenjuju u skladu sa određenim pravilima& kao svedočanstvo ili ne potkrepljuje moguće odgovore. *'aravno& ovo procenjivanje je više koje stvar potkrepljuje navike& nego namerni& racionalni postupak. Ali& u racionalnoj rekonstrukciji moguće je odrediti ekspricitna pravila za procenu. o je jedan od glavnih&zadataka čiste epistemologije& za razliku od psihološke epistemologije.+ Pojam realnosti koji se javlja u ovim internim pitanjima je empirijski& naučni& ne-meta"izički pojam. 'ešto prepoznati kao realnu stvar znači uspeti u uključivanju te stvari u okvir za stvari& na posebnoj prostorno-vremenskoj poziciji& tako da se uklopi sa drugim stvarima koje su prepoznate kao realne prema pravilima okvira. 1d ovih pitanja moramo razlikovati eksterno pitanje o realnosti samog sveta stvari. 0a razliku od prethodnih& ovo pitanje ne postavljaju ni čovek sa ulice& ni naučnici& nego samo "ilozo"i.Tealisti na njega daju potvrdan odgovojr& subjektivni idealisti negativan i kontraverza traje vekovima a da nikada nije razrešena. , ona ne moe biti razrešena zato što je 7/B http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
216/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
pogrešno "ormulisana. Oiti realan u naučnom smislu& znači biti element u okviru# stoga se ovaj pojam ne moe u punom značenju primeniti na sam okvir. 1ni koji postavljaju pitanje o realnosti samog sveta stvari& po svemu sudeći na umu nemaju teorijsko pitanje - kao što izgleda da sugeriše "ormulacija tog pitanja -& već pre praktično pitanje& praktičnu odluku koja se tiče strukture našeg %oramo izbor da li prihvatamo i koristimo "orme izraavanja za okvir kojijezika. je u pitanju& ili tonapraviti ne činimo. L slučaju ovog naročitog primera& obično nema promišljenog izbora zato što smo svi još rano u našim ivotima prihvatili jezik stvari kao samorazumljiv. ,pak& moemo na to gledati kao na stvar odluke u ovom smislu: mi smo slobodni da izaberemo da li ćemo nastaviti da se sluimo jezikom stvari: ako nećemo& mogli bismo da se ograničimo na jezik čulnih data ili drugih "enomenalnih entiteta& ili bismo mogli da konstruišemo alternativu uobičajenom jeziku stvari& sa drugačijom strukturom& ili najzad& mogli bismo se uzdrati od govora. Ako neko odluči da prihvati jezik stvari ne moe se uputiti primedba tvrdnji kako je on prihvatio svet stvari. Ali to ne sme biti interpretirano tako kao da to znači kako je on prihvatio verovanje u realnost sveta stvari# ne postoji takvo verovanje& zahtev ili pretpostavka& zato što to nije teorijsko pitanje. Prihvatanje sveta stvari ne znači ništa više od prihvatanja određenog oblika jezika ili drugim rečima& prihvatanja pravila za "ormiranje iskaza i za testiranje& prihvatanje i odbacivanje iskaza. 1tud prihvatanje jezika stvari vodi& na osnovu učinjenih opservacija& do prihvatanja i potvrđivanja određenih iskaza& do verovanja u njih. Ali teza o realnosti sveta ne moe biti među ovim iskazima zato što ona ne moe da bude "ormulisana na jeziku stvari niti& čini se& na bilo kom drugom teorijskom jeziku. 1dluka za prihvatanje jezika stvari& iako nije kognitivne prirode& ipak će obično biti pod uticajem teorijskog znanja& baš kao i svako drugo promišljeno odlučivanje koje se tiče prihvatanja lingvističkih ili drugih pravila. !vrha zbog koje se jezik upotrebljava& na primer svrha razmene "aktičkog znanja& odrediće koji su "aktori relevantni za odluku. Lspešnost& plodnost i jednostavnost upotrebe jezika moe biti među odlučujućim "aktorima. , pitanja koja se tiču ovih kvaliteta zapravo su teorijske prirode. Ali ova se pitanja ne mogu poistovetiti sa pitanjem o realizmu. 1na nisu da-ne pitanja već su pitanja stepena. Nezik stvari u uobičajenoj "ormi "unkcioniše sa visokom stepenom uspešnosti za veći deo svrha svakodnevnog ivota. o je činjenica zasnovana na sadrini naših iskustava. ,pak& bilo bi pogrešno opisati ovu situaciju kazavši: 3injenica uspešnosti jezika stvari je potkrepljujuće svedočanstvo za realnost sveta stvari# umesto toga trebalo bi reći: 1va činjenica čini uputnim prihvatanje stvari. 7istem bojeva.jezika Lzmimo sistem prirodnih brojeva kao primer za okvir koji je više logičke nego "aktičke prirode. 1vaj sistem je ustanovljen uvođenjem u jezik novih izraza& zajedno sa odgovarajućim pravilima: */+ ci"re kao pet i iskazne "orme kao ima pet knjiga na stolu# *7+ opšti termin broj za nove entitete& i rečenična "orma pet je broj# *8+ izrazi za svojstva brojeva *na primer neparan& nedeljiv+& relacije *na primer veći od+ i "unkcije *na primer plus+ i rečenične "orme kao dva plus tri je pet# *H+ numerčke varijable *m& n& itd.+ i kvanti"ikatori za univerzalne rečenice *za svako n& ...+ i egzistencijalne rečenice *postoji n& takav da...+ sa uobičajenim deduktivnim pravilima. 1pet postoje interna pitanja na primer& Postoji li nedeljiv broj veći od stoI 1vde pak odgovori nisu pronađeni empirijskim istraivanjima zasnovanim na posmatranju& već
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
217/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
logičkom analizom zasnovanom na pravilima za nove izraze. 1tud su ovde odgovori analitički to jest logički istiniti. Wta je dakle priroda "ilozo"skog pitanja koje se tiče egzistencije i realnosti brojevaI 0a početak& postoji interno pitanje koje& zajedno sa potvrdnim odgovorom& moe biti "ormulisano u novim recimo& postoje eksplicitnije postoji takav da je n broj. Svaj iskazterminima& sledi iz analitičkog iskazabrojevi pet je ilibroj i stoga je i samn&analitički. 4onačno& on je prilično trivijalan *nasuprot iskazu kao što je postoji-nedeljiv broj veći od milion koji je takođe analitički& ali je daleko od trivijalnosti+ zato što ne kazuje ništa više od toga da novi sistem nije prazan# ali to se neposredno vidi iz pravila koje ustanovljava da su reči kao pet zamenjive novim varijablama. 1tud niko ko je imao na umu pitanje postoje li brojeviI u internom smislu neće ni podvrditi& ni ozbiljno razmatrati negativan odgovor. o čini plauzibilnom pretpostavku da oni "ilozo"i koji se bave pitanjem postojanja brojeva kao ozbiljnim "ilozo"skim problemom& i koji nude opširno navojđenje dokaza za svaku stranu& na umu nemaju interno pitanje. , zaista& ako bi ih pitali misiite li na pitanje da li je sistem brojeva& ako bismo ga prihvatili& prazan ili neI oni bi verovatno odgovorili: uopšte ne# mi imamo u vidu pitanje koje prethodi prihvatanju novog okvira. %ogli bi pokušati da objasne na šta misle kada kau da je to pitanje o ontološkom statusu brojeva# da je to pitanje da li brojevi imaju ili nemaju određenu meta"izičku karakteristiku nazvanu realnost *ali vrstu idealne realnosti& različite od materijalne realnosti sveta stvari+ ili subzistenciju ili status nezavisnih entiteta. 'a nesreću& ovi "ilozo"i do sada nisu dali "ormulaciju svog pitanja u terminima običnog naučnog jezika. !toga mi moramo prosuditi da oni nisu uspeli da daju nikakav kognitivni sadraj eksternom pitanju i mogućim odgovorima. Lkoliko ne obezbede& ili dok ne obezbede& jasnu kognitivnu interpretaciju& opravdana je naša sumnja da je njihovo pitanje pseudo-pitanje odnosno& da je to pitanje prerušeno u "ormu teorijskog pitanja& dok je ono zapravo ne-teorijsko# u sadašnjem slučaju praktični je problem da li uključiti& ili ne uključiti& u jezik nove lingvističke "orme koje predstavljaju okvir za brojeve. Okvi za popozicije. 'ove varijable p& g& itd.& uvode se pravilom da bi se svaka *deklarativna+ rečenica mogla zameniti varijablom ove vrste# ovo dakle uključuje& pored rečenica prvobitnog jezika stvari& i sve opšte rečenice sa bilo kojom vrstom varijabli koje su mogle biti uvedene u jezik. (alje& uveden je opšti termin propozicija & p je propozicija moe se de"inisati sa p ili ne-p *ili bilo kojom drugom rečeničnom "ormom koja dopušta samo analitičke rečenice+. !toga je analitička svaka rečenica "orme ... je propozicija *gde bilo koja*a+rečenica stajati umesto tačaka+. o vai& na primer& za rečenicu: 3ikagomoe je veliki je propozicija. *1vde ne uzimamo u obzir činjenicu da pravila engleske gramatike zahtevaju da subjekt jedne rečenice ne bude druga rečenica& već određeni tip zavisne rečnice thatclauseII& pa sa tim u skladu& umesto *a+ trebalo je da kaemo Propozicija je to da je 3ikago veliki.+ %ogu biti dozvoljeni predikati čiji argument II izrazi su rečenice# ti predikati mogu biti ili ekstenzionalni *na primer uobičajeni II veznici+ ili ne *na primer modalni predikati kao moguće& nuno& itd.+. Lz pomoć novih varijabli mogu se "ormirati nove rečenice& na primer *b+ 0a svako p& ili p ili ne- p. *c+ Postoji & tako da p nije nuno i da ne- p nije nuno *d+ Postoji p& tako da je p propozicija. 7/R http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
218/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
*c+ i *d+ potvrđuju internu egzistenciju. ,skaz Postoje propozicije moe se uzeti u smislu *d+# u tom slučaju on je analitički *pošto proizilazi iz *a++& čak i trivijalan. %eđutim& ako je iskaz uzet u eksternom smislu& onda je on ne-kognitivan. Dano je zapaziti da je za uvođenje okvira dovoljan sistem pravila za lingvističke iskaze propozicionalnog okvira *čijih je samo*to nekoliko pravila ovde bilo ukratko naznačeno+. !vako dalje objašnjenje prirode propozicija jest& naznačenih elemenata okvira& vrednosti varijabli p i ;& itd.+ teorijski nije nuno zato što& ukoliko je ispravno& sledi iz pravila. 'a primer& da li su propozicije mentalni događaji *kao u Taslovoj *Tussell+ teoriji+I Ako pogledamo pravila vidimo da ona to nisu zato što bi& u suprotnom& egzistencijalni iskazi bili "orme: u koliko mentalno stanje osobe o kojoj je reč ispunjava te i te uslove& onda postoji p koje... . 3injenica da se u egzistencijalnim rečenicama ne javljaju mentalni uslovi *kao *c+& *d+& itd.+ pokazuje da propozicije nisu mentalni entiteti. (alje& iskaz o egzistenciji lingvističkih entiteta *na primer izraza& klasa izraza+ mora da sadri re"erencu prema jeziku. 3injenica da se takva re"erenca ovde ne javlja u egzistencijalnim iskazima pokazuje da propozicije nisu lingvistički entiteti. 3injenica da u ovim iskazima nema re"erence na subjekt *onoga ko posmatra ili onoga ko zna+& dakle nema ničeg kao: Postoji p& koji je nuan za gospodina Z pokazuje da propozicije *i njihova svojstva kao što su nunost itd.+ nisu subjektivne. ,ako karakterizacije ove ili sličnih vrsta& strogo govoreći& nisu neophodne& one opet mogu biti praktično korisne. Lkoliko su date& treba ih razumeti ne kao dodatni deo sistema& već samo kao marginalne zabeleške sa svrhom da čitaocu obezbede polazne naznake& ili prethodne slikovite asocijacije& koje mogu njegovo učenje upotrebe izraza učiniti lakšim nego što bi to učinio čisti sistem pravila. akva karakterizacija je analogna ekstrasistemskom objašnjenju koje ponekad "izičar daje početniku. 1n moe& na primer& da mu kae da zamisli atome gasa kao male lopte koje velikom brzinom jurcaju okolo ili da elektromagnetno polje i njegove oscilacije zamisli kao kvazi-elastične tenzije i vibracije u nekom etru. %eđutim& ipak& sve to što moe biti precizno rečeno o atomima ili o polju& implicitno je sadrano u "izičkim zakonima teorije koja je u pitanju. Okvi za svojstva stvai. Nezik stvari sadri reči kao što su crveno& tvrdo& kamen& kuća& itd.& koje se upotrebljavaju da se opiše kakve su stvari. %ogli bismo da uvedemo nove varijable& recimo "f& g itd.& koje mogu zameniti ove reči& ili štaviše& i sam opšti termin svojstvo. 'ova pravila su uspostavljena i to dopušta iskaze kao ;rveno je svojstvo& ;rveno je boja& 1va dva lista papira imaju makar jednu zajedničku boju *to jest& postoji"aktičke "& takavprirode. da je "%eđutim& boja& i...+. 1va poslednja rečenicaiskaz je interna tvrdnja. 1na jeempirijske& eksterni iskaz& "ilozo"ski o realnosti svojstava naročit slučaj teze o realnosti univerzalija U lišen je kognitivnog sadraja. Okvi za cele i acionalne bojeve . L jezik koji sadri okvir za prirodne brojeve moemo prvo uvesti *pozitivne i negativne+ cele brojeve kao relacije između prirodnih brojeva& a zatim i racionalne brojeve kao relacije između celih brojeva. o uključuje i uvođenje novih tipova varijabli& izraza koji mogu da zamenjuju i njih i opšte termine ceo broj i racionalni broj. Okvi za ealne bojeve. 'a osnovu racionalnih brojeva& realni brojevi mogu biti uvedeni kao klase naročite vrste *segmenti+ racionalnih brojeva *u skladu sa metodom koju su razvili (edekind *(edekind+ i >rege *>rege++. 1vde je opet uveden novi tip varijabli& izraza koji mogu da zamene i njih *na primer q7+ i opšti termin realni broj.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
219/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
Okvi za postonoizičko stanje prostorno-vremenske tačke& ili regiona& opisano je ili uz pomoć kvalitativnih predikata *na
primer toplo$+ ili pripisivanjem brojeva veličina *na primer masa& temperatura i slično+. 4orak od okvira za kao stvarivrednosti *koji ne "izičkih sadri prostorno-vremenske tačke nego samo pretene objekte sa međusobnim prostornim i vremenskim relacijama+ do sistema "izičkih koordinataj opet je stvar izbora+. 'aš izbor& iako po sebi nije teorijski sugerisan& sugerisan je teorijskim znanjem& bilo logičkim& bilo "aktičkim. 'a primer& izbor realnih brojeva umesto racionalnih brojeva& iii celih brojeva kao koordinata& nije mnogo pod uticajem činjenica iskustva& već uglavnom zavisi od razmatranja matematičke jednostavnosti. 1graničenje na racionalne koordinate ne bi bilo u sukobu sa bilo kojim eksperimentalnim znanjem koje imamo zato što je rezultat svakog merenja racionalni broj. ,pak& to bi unapred onemogućilo upotrebu obične geometrije *koja kae& na primer& da je dijagonala kvadrata stranice i iracionalna vrednost q7+ i stoga bi vodilo do velikih komplikacija. !a druge strane& rezultat običnih promatranja snano nam preporučuje& ali nas ne prisiljava na odluku da koristimo tri umesto dve ili četiri prostorne koordinate. Lkoliko bi neki događaji& navodno opaeni u spiritualističkim seansama& na primer lopta koja izlazi iz zapečaćene kutije& bili utvrđeni van svake razumne sumnje& korišćenje četiri prostorne koordinate bi moglo delovati uputno. ,nterna pitanja su ovde& uopšte& empirijska pitanja na koja treba odgovoriti empirijskim istraivanjima. !a druge strane& eksterna pitanja o realnosti "izičkog prostora i "izičkog vremena su pseudo-pitanja. Pitanje kao postoje li *realno+ prostorno-vremenske tačkeI$ je dvosmisleno. 1no se moe uzeti kao interno pitanje# tada je odgovor potvrdan& naravno& analitički i trivijalan. ,li se moe uzeti u eksternom smislu:$5oćemo li uvesti takve i takve "orme u naš jezikI$# u ovom slučaju to nije teorijsko pitanje& pre stvar odluke nego potvrđivanja i stoga bi ponuđena "ormulacija navodila na pogrešan put. ,li& najzad& pitanje se moe uzeti u sledećem smislu:$(a li su naša iskustva takva da će biti korisna i plodna upotreba lingvističkih "ormi o kojima je rečI$ o je teorijsko pitanje "aktičke& empirijske prirode. Ali ono se tiče stepena# zbog toga bi "ormulacija u obliku realni ili neI$ bila neadekvatna.
J. 9ta zna4i suštinske pihvatanjekarakteristike okviaH !umirajmo situacija koja uključuju uvođenje novog okvira entiteta karakteristike zajedničke različitim gore navedenim primerima. Prihvatanje okvira za nove entitete u jeziku je predstavljeno uvođenjem novih "ormi izraza koje treba koristiti u skladu sa novim nizom pravila. %ogu postojati nova imena za pojedinačne entitete ovih vrsta o kojima je reč# ali neka od takvih imena mogla su se već javiti u jeziku pre uvođenja novih okvira. *ako na primer& jezik stvari sadri određene reči tipa plavo$ i $kuća$ pre nego što je uveden okvir za svojstva# pre nego što je uveden okvir za brojeve on moe sadrati reči kao što je deset$& u rečenicama "orme ,mam deset prstiju$.+ 1va poslednja činjenica pokazuje da javljanje konstanti ovog tipa U konstanti koje se nakon uvođenja novog okvira smatraju entitetima nove vrste U nije siguran znak prihvatanja okvira. !toga uvođenje takvih konstanti ne treba posmatrati kao suštinski korak u
77S http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
220/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
E
uvođenju okvira. (va suštinska koraka su sledeća. Prvo& uvođenje predikata višeg nivoa& opšteg termina za novu vrstu entiteta& predikata koji dozvoljava da kaemo za bilo koji pojedinačni entitet da pripada toj vrsti *na primer crveno je svojstvo& pet je boj+. (rugo& uvođenje varijabli novog tipa. 'ovi entiteti su vrednosti ovih varijabli# konstante *i sa njima S
tesno povezani izrazi&opšte ako rečenice takvi postoje+ se zameniti varijablama . Lz pomoć varijabli mogu se "ormulisati koje semogu tiču novih entiteta. 'akon što su uvedene nove "orme u jezik& uz njihovu pomoć mogu se "ormulisati interna pitanja i mogući odgovori na njih. Pitanje ove vrste moe biti ili empirijsko ili logičko. ! tim u skladu istinit odgovor je ili "aktički ili analitički istinit. %oramo jasno razlikovati interna pitanja od eksternih pitanja& to jest "ilozo"skih pitanja koja se tiču egzistencije ili realnosti samog okvira. %nogi "ilozo"i smatraju da je pitanje ove vrste ontološko pitanje koje se mora postaviti& i na koje se mora odgovoriti pre uvođenja novih jezičkih "ormi. 'aknadno uvođenje je legitimno& oni veruju& samo ako se moe opravdati ontološkim uvidom koji obezbeđuje potvrdan odgovor na pitanje o realnosti. 'asuprot ovom gledištu& mi smatramo da za uvođenje novih načina govora nije neophodno teorijsko opravdanje zato što ono ne implicira nikakvo potvrđivanje realiteta. %i još uvek moemo govoriti *a to smo i činili+ o prihvatanju okvira ili o prihvatanju novih entiteta pošto je ova "orma govora uobičajena# ali& mora se imati u vidu da ove "raze za nas ne znače ništa više od prihvatanja novih lingvističkih "ormi. Povrh svega& one ne smeju biti interpretirane kao da re"eriraju na pretpostavku& verovanje ili tvrdnju o realnosti entiteta. akva tvrdnja ne postoji. 'avodni iskaz o realnosti okvira za entitete je pseudo-iskaz bez kognitivnog sadraja. (a bismo bili sigurni& moramo se& na ovom mestu& suočti sa jednim vanm pitanjem# ali to je praktično a ne teorijsko pitanje# to je pitanje da li da se prihvate ili ne prihvate nove lingvističke "orme. Prihvatanje se ne moe procenjivati kao istinito ili lano zato što ono nije tvrdnja. 1no se moe oceniti kao više ili manje korisno& plodno& kao ono koje više ili manje doprinosi cilju ka kome je jezik usmeren. !udovi ove vrste daju podsticaj pri odlučivanju za prihvatanje ili odbacivanje okvira/. !toga je jasno da se ne sme smatrati kako je prihvatanje okvira impliciranje meta"izičke doktrine koja se tiče realnosti entiteta o kojima je reč. 3ini mi se da neki savremeni nominalisti& zbog zapostavljanja ovog vanog razlikovanja& dopuštanje varijabli apstraktnog tipa etiketiraju kao platonizam. 7 o je& u najmanju ruku& krajnje zavodljiva 90 D.
D. 4vajn *.D.]uine+ je prvi uočio vanost uvođenja varijabli kao onoga što pokazuje prihvatanje
entiteta. 1ntologija na koju nas vrednosti obavezujevarijabli upotrebatogjezika& jednostavno kojima se*Oeleške bavimo kao ono što pada...unutar opsega jezika. *'otes onobuhvata 6Fisteceobjekte and 'ecessit< o egzistenciji i nunosti+& Kounal of Phil.&HS */H8+& str.//8-/7C& vidi str.//R# takodje uporedi njegovo (esignation and 6Fistence *1značavanje i egzistencija+& -bid .&8B */8+& str.CS/-& i 1n Lniversals *1 univerzalijama+& Kounal of 7imbolic Logic& /7 */HC+& str.CH-RH+ 91 0a blisko stanovište po ovim pitanjima& vidi detaljne diskusije kod 5erberta >ajgla *5erbert >eigl+& E6istential =ypotheses *6gzistencijalne hipoteze+& izlazi u Philosophy of 7cience& /JS. 92 Pol Oernaj *Paul Oerna& ne priznaje razlikovanje koje sam gore naglasio& zato što u skladu sa njegovom opštom koncepcijom ne postoje oštre granične linije izmedju logičke i "aktičke istine& izmedju pitanja o značenju i pitanja o činjenicama& izmedju prihvatanja strukture jezika i prihvatanja tvrdnje "ormulisane u jeziku. 1va će koncepcija& koja se& izgleda& značajno udaljava od uobičajenih načina mišljenja& biti objašnjena u njegovoj sledećoj knjizi Foundations of Logic Osnove logike>. 4ada 4vajn u gorepomenutom članku moju logicističku koncepciju matematike *koja potiče od >regea i Tasla+ klasi"ikuje kao platonski realizam *str.88+& on time ne eli *prema našoj ličnoj komunikaciji+ da mi pripiše slaganje sa Platonovom meta"izičkom doktrinom
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
221/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
terminologija. 1na vodi do apsurdne posledice da bi platoničarem bio nazvan svako ko prihvata jezik "izike sa njegovim varijablama realnih brojeva *kao jezik komunikacije& a ne samo računanja+& čak iako je strogi empiričar koji odbacuje platonsku meta"iziku. %oemo ovde ubaciti malu istorijsku napomenu. Deć je u Oečkom krugu& pod vođstvom %orica *%oritz !chlick+ U uočenPod i naglašen karakter pitanja koje smo mi ovdeWlika nazvali eksternim pitanjem. uticajemne-kognitivni ideja @udviga Ditgenštajna *@ud9ig ittgenstein+ 4rug je& kao pseudo-iskaze& odbacio i tezu o realnosti spoljašnjeg sveta& kao i tezu njegovoj irealnosti#8 što je slučaj i sa tezom o realnosti univerzalija *apstraktnih entiteta& u našoj današnjoj terminologiji+ i sa nominalističkom tezom da univerzalije nisu realne i da su njihova navodna imena samo flatus vocis & a ne imena nečega. *1čigledno je da prividna negacija pseudo-iskaza mora takođe biti pseudo-iskaz.+ !toga nije ispravno članove Oečkog kruga svrstavati među nominaliste kao što se to ponekad čini. %eđutim& ako osmotrimo osnovno anti-meta"izičko i pro-scijentističko dranje većine nominalista *isto vai i za mnoge materijaliste i realiste u modernom smislu+& ne uzimajući u obzir njihove povremene pseudo-teorijske "ormulacije& onda je& naravno& ispravno reći da je Oečki krug bio mnogo blii tim "ilozo"ima nego njihovim oponentima.
B. /pstaktni entiteti u semantici Problem legitimnosti i statusa apstraktnih entiteta nedavno je opet doveo do kontroverznih diskusija u vezi sa semantikom. L semantičkoj analizi značenja& za određene izraze u jeziku obično se kae da označavaju *ili imenuju& ili denotiraju& ili signi"ikuju& ili rererišu na+ van-lingvističke enitete. H 1zbiljne sumnje se ne javljaju sve dok se kao označeno
*označeni entiteti+ uzimaju "izičke stvari ili događaji *na primer 3ikago ili ;ezarova smrt+. Ali& upućene su oštre primedbe& naročito od strane nekih empiričara& protiv apstraktnih entiteta kao onoga što je označeno& na primer protiv iskaza sledeće vrste: (1) Teč fcrvenof označava svojstvo stvari# (2) Teč fbojaf označava svojstvo svojstava stvari# (3) Teč fpetf označava broj# (4) Teč fneparanf označava svojstvo brojeva# (5) Tečenica f3ikago je velikif označava propoziciju. 1ni koji kritikuju ove stavove& naravno& ne odbacuju upotrebu izraza o kojima je reč& izraza kao što je crveno ili pet# niti bi oni poricali da su ovi izrazi smisleni. Ali& biti smislen& oni o univrzalijama& već samo da re"eriše na činjenicu da ja prihvatam jezik matematike koji sadri varijable višeg nivoa. ,zgleda da sada postoji slaganje među nama u pogledu osnovnog stanovišta o izboru lingvističkih "ormi *ontologije u 4vajnovoj terminologiji& koja& kako mi se čini& navodi na pogrešan put+: tolerancija i eksperimentalni duh su svakako preporučljivi * op.cot.& p.JC+. 93 Didi karnap 7cheinpobleme in de PhilosophieM das Femdpsychische und de )ealismussteit Poblem pivida u filozofijiM spo o van& reprint u ?esammelte /ufsNtze 7akupljene izeke>& Oeč& /8R. 94 Didi -ntoduction to 7emantics vod u semantiku>& ;ambridge %ass. /H7# 2na4enje i nu!nost& ;hicago& /HC. 0a ovu našu diskusiju nije od persudne vanosti razlika koju sam& u ovoj drugoj knjizi& napravio izmedju metode ime-relacija i metode intenzije i ekstenzije. ermin označavanje ovde se upotrebljava na neutralan način# moe se razumeti tako kao da re"eriše na ime-relaciju& ili na intenzija-relaciju& ili na ekstenzija-relaciju& ili na bilo koju drugu relaciju upotrebljenu u drugim semantičkim metodama.
777 http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
222/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
bi rekli& nije isto što i imati značenje u smislu označenog entiteta. 1ni odbacuju verovanje& za koje smatraju da se implicitno pretpostavlja u ovim semantičkim iskazima& da za svaki izraz o kojem je reč *pridevi kao crven& ci"re kao pet& itd.+ postoji poseban realni entitet sa kojim taj izraz stoji u relaciji označavanja. o verovanje je odbačeno kao nekompatibilno sa osnovnim principimarealizam& empirizmahipostaziranje ili naučnog mišljenja. 'a njega su stavljane pogrdne etikete kao platonovski ili \>idof->ido princip. 1vaj poslednji J naziv je kritikovanom verovanju dao Kilbert Tajl *Kilbert Tido koji je označen imenom >ido& isto tako mora za svaki izraz sa značenjem postojati poseban entitet sa kojim taj izraz stoji u odnosu označavanja ili imenovanja& to jest& u relaciji čiji je primer >ido - >ido odnos. 4ritikovano verovanje je tako slučaj hipostaziranja& to jest& tretiranja izraza kao da su imena& kada ti izrazi nisu imena. (ok je >ido ime& izrazi kao crveno& pet& i tako dalje& se ne smatraju imenima& oni ne označavaju ništa. 'aša prethodna diskusija o prihvatanju okvira omogućava nam sada da razjasnimo situaciju u pogiedu apstraktinih entiteta kao onoga što je označeno. 4ao primer uzmimo iskaz: *a+ fPetf označava broj. >ormulacija ovog stava pretpostavlja da naš jezik @ sadri "orme iskaza koje odgovaraju onome što smo nazvali okvir za brojeve. A naročito da sadri numeričke varijable i opšti termin broj. Ako @ sadri te "orme& ono što sledi je analitički iskaz u jeziku @: *b+ Pet je broj. (alje& *da bi omogućio& iskaz *a+& @ mora za semantičke relacije označavanja sadrati izraz kao označava ili ime je za. Ako su ustanovljena odgovarajuća pravila za ovaj termin ono što sledi takođe je analitičko: *c+ fPetf označava pet. *Lopšteno rečeno& svaki iskaz oblika f ... f označava... je analitički iskaz ako je termin ... konstanta u prihvaćenom okviru. Ako taj uslov nije ispunjen& izraz nije stav.+ Pošto *a+ sledi iz *c+ i *b+& *a+ je takođe analitičko. !toga je jasno da ako neko prihvati okvir za brojeve& onda on mora priznati da su *c+ i *b+& pa stoga i *a+& istiniti stavovi. Lopšteno govoreći& ako neko prihvati okvir za brojeve& onda je obevezan da dopusti da entiteti tog okvira mogu biti označeni. ako je pitanje da li je dopustivo danaono što seo označava buduovih određeni tipovi entiteta& ili apstraktni entiteti uopšte& redukovano pitanje prihvatljivosti entiteta. Pitanje egzistencije kao teorijsko pitanje tretiraju& sa jedne strane& i nominalistički kritičari koji odbijaju da su izrazi kao što su crveno& pet itd. označitelji ili imena& zato što poriču egzistenciju apstraktnih entiteta& i& sa druge strane& skeptici koji izraavaju sumnju u egzistenciju i trae dokaz za nju. 1ni& naravno& nemaju na umu interno pitanje# njihov potvrdni odgovor na ono pitanje je analitički i trivijalan& i kao što smo videli& suviše očigledan za sumnju i poricanje. 'jihove sumnje se pre odnose na sam okvir# tako oni imaju na umu eksterno pitanje. 1ni veruju da imamo pravo da prihvatimo okvir& uvodeći lingvističke "orme& tek nakon što smo utvrdili da zaista postoje entiteti o kojima je reč. %eđutim& videli smoda eksterno pitanje nije teorijsko pitanje& već je 95 K. Tajl& %eaning and Desessity 2na4enje i nu!nost> Philosophy& 7H*/H.+& str&B-CB+
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
223/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
praktično pitanje da li da se prihvate ove lingvističke "orme ili ne. 0a ovo prihvatanje nije potrebno teorijsko opravdanje *osim u pogledu korisnosti i plodnosti+& zato što ono ne implicira verovanje i potvrđivanje. Tajl kae da je >ido U >ido princip groteskna teorija. Kroteskna ili ne& Tajl greši što je naziva teorijom. o je pre praktična odluka da se prihvati određeni okvir. %oda je Tajlodnosno istorijski u pravu (ona u pogledu onih%ila& koje pominje kao ranije predstavnike ovog principa& u pogledu !juarda *Nohn !tuard %ill+& >regea i Tasla *Tussel+. Ako su ovi "ilozo"i na prihvatanje okvira za entitete gledali kao na teoriju& na tvrdnju& onda su oni bili rtve iste stare meta"izičke zabune. Ali svakako je pogrešno smatrati da moj semantički metod sadri i verovanje u realnost apstraktnih entiteta& pošto ja odbacujem tezu ove vrste kao meta"izički pseudo-stav. 4ritičari upotrebe apstraktnih entiteta u semantici previđaju "undamentalnu razliku između prihvatanja okvira za entitete i interne tvrdnje& na primer& tvrdnje da postoje slonovi& ili elektroni& ili nedeljivi brojevi veći od milion. 4o god postavi internu tvrdnju svakako je obavezan da je opravda obezebđujući svedočanstvo& empirijsko svedočanstvo u slučaju elektrona& logički dokaz u slučaju nedeljivih brojeva. 0ahtev za teorijskim opravdanjem& ispravan u slučaju internih tvrdnji& ponekad je pogrešno primenjen na prihvatanje okvira za entitete. ako& na primer& 6rnst 'ejgelB *6rnest 'agel+ trai relevantno svedočanstvo& sa jemstvom& za potvrđivanje da postoje takvi entiteti kao što su in"initezimali ili propozicije. !vedočanstvo koje se trai u ovim slučajevima on karakteriše U za razliku od empirijskog svedočanstva u slučaju elektrona U kao logičko i dijalektičko& u širem smislu. 1sim toga& nije data nikakva naznaka šta bi se moglo smatrati relevantnim svedočanstvom. 'eki nominalisti prihvatanje apstraktnih entiteta smatraju vrstom sujeverja& ili mita& koji ispunjava svet "iktivnim& ili makar sumnjivim entitetima& analogno verovanju u kentaure i demone. o ponovo pokazuje pomenutu kon"uziju zato što je sujeverje ili mit pogrešan *ili sumnjiv+ interni iskaz. Lzmimo za primer prirodne brojeve kao kardinalne brojeve& to jest& u kontekstima kao što je 1vde su tri knjige. @ingvističke "orme okvira za brojeve& uključujući varijable i opšti termin broj& generalno se upotrebljavaju u našem običnom jeziku komunikacije# lako je "ormulisati eksplicitna pravila za njihovu upotrebu. ako su logičke karakteristike ovog okvira dovoljno jasne *dok su mnoga interna pitanja& to jest& aritmetička pitanja& naravno& još uvek otvorena+. Lprkos tome i dalje se nastavlja kontroverza koja se tiče eksternog pitanja ontološke realnosti brojeva. Lzmimo da jedan "ilozo" kae: Na verujem da postoje brojevi kao realni entiteti. ostavove mi dajeopravo da koristim "orme okvira i da pravim semanličke brojevima kao lingvističke o onome što ci"renumeričkog označavaju. 'jegov nominalistički oponent odgovara: Di grešite# ne postoje brojevi. ;i"re se ipak mogu upotrebljavati kao izrazi koji imaju značenje. Ali one nisu imena& ne postoje entiteti koje one označavaju. !toga se ne smeju upotrebljavati reč broj i numeričke varijable *osim ako se ne pronađe način da se oni uvedu kao puka sredstva za skraćivanje& način da se oni prevedu& u nominalistički jezik stvari+& 'e mogu da zamislim nikakvo moguće svedočanstvo koje bi oba "ilozo"a smatrali relevantnim i koje bi stoga& ukoliko je zaista pronađeno& odlučilo kontroverzu ili makar učinilo jednu od opozitnih teza verovatnijom od druge. *4onstruisanje brojeva ili klasa svojstava drugog nivoa& u skladu sa >rege-Taslovim metodom& naravno& ne 96 6. 'ejgel& kritika 4arnapovog 2na4enje i nu!nost Kounal of Philos.& HJ*/HR+& str. HBC-C7+.
77H http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
224/226
5/20/2018
E
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
E
E
rešava kontroverzu zato što bi prvi "ilozo" potvrdio a drugi poricao egzistenciju klasa ili svojstava drugog nivoa.+ 0ato se osećam primoranim da eksterno pitanje posmatram kao pseudo-pitanje sve dok obe strane ne ponude kontroverzi zajedničku interpetaciju tog pitanja kao kognitivnog pitanja# to bi uključivalo indikaciju mogućeg svedoćanstva koje bi obe strane smatrale relevantnim. Postoji naročita vrsta pogrešne interpretacije prihvatanja apstraktnih entiteta u semantici i u različitim oblastima nauke koju treba razjasniti. 'eki rani britanski empiristi *na primer& Oarkli *Oerkele<+ i 5jum *5ume++ poricali su egzistenciju apstraktnih entiteta na osnovu toga što nam iskustvo prezentuje samo ono što je pojedinačno& a ne ono što je univerzalno& na primer& prezentuje nam ovu crvenu mrlju& a ne crvenost ili boju-uopšte# prezentuje nam ovaj raznostrani trougao& a ne raznostranu trouglastost& ili trouglastost-uopšte. 4ao poslednji konstituenti realnosti mogu biti prihvaćeni samo oni entiteti koji se mogu naći unutar neposrednog iskustva. ako& u skladu sa ovim načinom mišljenja& egzistencija apstraktnih entiteta moe se potvrditi samo ako bi neko mogao pokazati ili da neki apstraktni entiteti padaju u unutar onih koji su dati& ili da apstraktni entiteti mogu biti de"inisani u terminima tipova entiteta koji su dati. Pošto ovi empiristi nisu pronašli apstraktne entitete unutar domena čulnih data& oni su ili poricali njihovu egzistenciju& ili su činili jalov pokušaj da univerzalije de"inišu u terminima partikulariteta. 'eki savremeni "ilozo"i& naročito engleski "ilozo"i na tragu Oertrana Tasla& misle u bazično sličnim terminima. 1ni naglašavaju razliku između data *koje su svesti date neposredno& na primer čulnih data& neposredno prošlog iskustva& itd.+ i konstrukcija koje su zasnovane na datama. 6gzistencija& ili realnost& pripisuje se samo datama# konstrukti nisu realni entiteti# odgovarajući lingvistički izrazi samo su načini govora koji zapravo ništa ne označavaju *što podseća na flatus vocis nominalista+. 1vde nećemo kritikovati ovu generalnu koncepciju. *'joj se ne moe dati nikakva teorijska primedba dokle god je ona samo princip prihvatanja nekih entiteta& i odbijanja nekih drugih& princip koji po strani ostavlja svaki ontološki& "enomenološki ili nominalistički pseudo-stav.+ Ali ako ova koncepcija vodi do stanovišta po kome drugi "ilozo"i& ili naučnici& koji prihvataju apstraktne entitete& tim prihvatanjem potvrđuju ili impliciraju da se ti entiteti javljaju kao neposredne date& onda takvo stanovište mora biti odbačeno kao pogrešna interpretacija. Te"erence na prostorno-vremenske tačke& elektromagnetno polje ili elektrone u "izici& re"erence na realne ili kompleksne brojeve i njihove "unkcije u matematici& na nadraajne potencijale ili nesvesne komlekse u psihologiji& na in"latorne trendove u ekonomiji& i slično& takve re"erence& dakle& ne ipliciraju tvrdnjunakako se entiteti ovih vrsta javljaju kaojeneposredne date. ,sto je& u semantici& s re"erencama apstraktne entitete& kao na ono što označeno. 'eke kritike takvih re"erenci od strane engleskih "ilozo"a ostavljaju utisak& verovatno zbog upravo pomenute pogrešne interpretacije& da oni semantičare optuuju ne toliko za lošu meta"iziku *kao što bi to neki nominalisti činili+& već za lošu psihologiju. 3injenicu da oni smatraju kako semantički metod uključuje semantičke entitete ne samo kao sumnjive i verovatno pogrešne& već kao očito apsurdne& nerazumne i groteskne& i da pokazuju duboko zgraavanje i indignaciju prema ovom metodu& moda treba objasniti pogrešnim tumačenjem one vrste koju smo gore opisali. 'aravno& semantičar zapravo ni najmanje ne tvrdi& niti iplicira da se apstraktni entiteti na koje re"erira mogu iskusiti ili kao neposredno dati& ili nekom vrstom racionalne intuicije. vrdnja ove vrste bi zaista bila veoma sumnjiva psihologija. L pogledu gorepomenutih primera psihološko pitanje o tome koji se entiteti
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
225/226
5/20/2018
SviTextoviIz TS-slidepdf.com
javljaju& a koji ne& kao neposredne date& potpuno je irelevantno za semantiku& kao što je irelevantno i za "iziku& matematiku& ekonomiju itd.C
J. 2aklju4ak 0a one koji ele da razviju i koriste semantičke metode& odlučno pitanje nije ono navodno ontološko pitanje o egzistenciji apstraknih entiteta& već je to pitanje da li je upotreba apstraktnih lingvističkih "ormi& ili& u tehničkim terminima& da li je upotreba varijabli koje prevazilaze varijable za stvari *ili "enomenalne date+& korisna i plodna za svrhe za koje su semantičke analize pravljene& odnosno za analizu& interpretaciju& razjašnjenje ili konstrukciju jezika komunikacije& naročito jezika nauke. 1vde ovo pitanje nije odlučeno& o njemu se čak nije ni raspravljalo. o nije jednostavno da ili ne pitanje& već je stvar stepena. %eđu "ilozo"ima koji su provodili semantičke analize i razmišljali o pogodnom oruđu za svoj posao& počevši od Platona i Aristotela i& na više tehnički način& na osnovu mederne logike& od 3.!.Pirsa *;.!.Pierce+ i >regea& velika većina njih je prihvatila apstraktne entitete. o& naravno& ne dokazuje da oni postoje. ,pak& u tehničkom smislu semantika je još u početnoj "azi svog razvoja i moramo biti spremni na moguće "undamentalne promene u njenim metodama. !toga priznajmo da nominalistički kritičari moda mogu biti u pravu. Ali& ako je tako& oni će morati da ponude bolje argumente od onih koje su do sada nudili. Pozivanje na ontološki uvid neće imati veliku teinu. 4ritičari će morati da pokau kako je moguće konstruisati semantičku metodu koja izbegava sve re"erence na apstraktne entitete i uz pomoć jednostavnijih sredstava dostie suštinski iste rezultate kao i druge metode. 1 prihvatanju ili odbacivanju apstraktnih lingvističkih "ormi& baš kao i prihvatanju ili odbacivanju bilo kojih drugih lingvističkih "ormi& u bilo kojoj grani nauke& na kraju će odlučiti njihova uspešnost kao instrumenata& srazmera postignutih rezultata i količine i kompleksnosti napora koji su potrebni. (ogmatski zabraniti određene lingvističke "orme& umesto ispitivati ih preko njihovog uspeha i neuspeha u praktičnoj primeni& gore je od jalovosti# to je naročito štetno zato što moe osujetiti naučni progres. ,storija nauke pokazuje primere takvih zabrana zasnovanih na predrasudama dobijenim iz religioznih& mitoloških& meta"izičkih ili nekih drugih iracionalnih izvora& zabrana koje su na due ili kraće vremenske periode usporile razvoj. 'aučimo nešto iz lekcija istorije. (opustimo slobodu onima koji rade u nekom specijalnom području istraivanja da koriste bilo koju "ormu izraavanja& koja izgledakoje da im koristi# sam rad na tom polju će pre iliu kasnije dovesti do odbacivanja "ormi nemaju korisnu "unkciju. 0udimo opezni tvdnjama i kiti4ki u ispitivanjuonih tih tvdnji& a toleantni u dopuštanju lingvisti4kih fomi.
97 Dil"rid !elars *il"rid !ellars+ * /c;uaintance and *esciption /gain Ponovo upoznavanje i opis>
u Kounal of Philos. HB. */H+& str. HB-JSH& vidi str. JS7".+ jasno analizira korene greške shvatanja da je u semantičkoj teoriji relacija označavanja rekonstrukcija bivanja pisutnim iskustvu$.
http://slidepdf.com/reader/full/svi-textovi-iz-ts
226/226