Što nam prehrambeni koncerni serviraju na tanjur
»jjf Thilo Bode, rođen 1947., studirao je sociologiju i ekonomiju. Godine 1989. postao je direktorom organizacije O Greenpeacea Njemačka, a 1995. ■ Greenpeercea International. Godine | 2002. u Berlinu je osnovao Potrošačku J f organizaciju Foodwatch, kojoj je i danas čelu. Thilo Bode autor je nekoliko M na knjiga. Godine 2003. izdao je Demokracija odaje svoju djecu, a njegova polemika iz 2007. Abgespeist (Isključivo hranjenje) je bestseler. Zaklada Schvvab izabrala ga je 2009. za socijalnoga poduzetnika godine.
0
KRIVOTVORITELJI HRANE
T
h il o
B
ode
Krivotvoritelji hrane
Što nam prehrambeni koncerni serviraju na tanjur
©
Mozaik knjiga
SADRŽAJ
Predgovor.......................................................................... 7 1. Veliko dovođenje u zabludu kao strategija rasta prehrambenih koncerna...........11 2. Tvornica hrane iz snova - wellness, zdravlje, ljepota, vitkost....................... 33 3. U potrazi za izgubljenom kvalitetom - tradicija laži...................................................... 53 4. Rast velikih na trošak malih - laž o šećeru............69 5. Moderne bajke: Preuzimanje odgovornosti za spašavanje svijeta.....90 6. Rast bioiluzija......................................................111 7. Kapitulacije inspektora........................................ 131 8. Kako natjerati neodgovornu industriju da se počne ponašati odgovorno.......................... 148 Pažnja - zablude!........................................................... 171 Zahvale..........................................................................179 IZVORI........................................................................181
Predgovor
N a p o č e t k u 2 0 1 0 . bio sam pozvan na Svjetski gospo darski forum. Na taj sastanak snažnih i bogatih iz politi ke i gospodarstva, koji svake godine u švicarskom Davosu nekoliko dana raspravljaju o stanju u svijetu, pozvano je također nekoliko predstavnika nevladinih organizacija. Naziv glavnog događaja bio je »Unaprijediti stanje u svi jetu: promisliti, redizajnirati, obnoviti«. Bio sam znati željan saznati kakve će signale poslati svijetu politički i gospodarstveni lideri, poput Billa Gatesa, Billa Clintona i Josefa Ackemanna, raspravljajući u godini nakon jed ne od najtežih financijskih i gospodarstvenih kriza za dnjih desetljeća.
Napomena: Sve tvrdnje navedene u knjizi isključivo su mišljenje autora i nemaju nikakve veze sa stavovima nakladnika.
Navečer drugoga dana želio sam natrag u svoj hotel »Schatzalp«, bivši sanatorij, poznat iz Čarobnoga brijega Thomasa Manna, kojem se može pristupiti samo žičarom. Iza mene je bio konferencijski dan koji me prilično iscr pio. Na donjoj postaji žičare htio sam kupiti voznu kartu, no, kao što m ije objasnio kondukter, morao sam čeka ti jer je sljedeća vožnja bila rezervirana za bankare. Istu stvar doživio sam kad sam konačno, sat vremena kasni je nego sam planirao, stigao u hotel i htio nešto pojesti: i ovdje je meni i nekoliko drugih nezadovoljnih gostiju objašnjeno daje i hotelski restoran i restoran u blizini do
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
PREDGOVOR
zadnjega mjesta rezerviran za Banku Barclays - za zatvo reno društvo. Večer je završila u prašnoj pokrajnjoj hotel skoj sobi nalik na ormar za metle - mi, te večeri neželjeni gosti, našli smo se ponovo za mačjim stolom zatvorenoga bankarskoga društva. U daljnjem tijeku Svjetskoga gospodarskog foruma ne prestano mi je bila pred očima drastična simbolika pred stavnika Banke Barclays, primjenjiva na velike dijelove gospodarstva: samo godinu dana nakon krize, koja će se u obliku astronomskoga javnoga duga nastaviti još de setljećima, predstavnici mnogih kompanija ponašaju se elitistički i arogantno - kao i dosad. U Davosu je bilo razmišljanja i samopropitkivanja vlastitih nedostataka, ni traga »promišljanju« i »redizajnu«. Na jednom je preda vanju direktor jedne od najvećih svjetskih neinhibiranih banaka rekao da tvrtke zauzimaju stajalište da su spre mne preuzeti rizike - no na činjenicu da tvrtke moraju biti odgovorne za rizik ovaj je čovjek izgubio dar govora. Umjesto toga, čuo sam u Davosu stare recepte i izraze: samo tvrtke mogu suditi i lako bi, odnosno bolje, mogle djelovati da im pritom ne smeta država. R i j e č j e pa la, ako je uopće i postojala, u ton prijateljskoga žaljenja - iako ponekad i to moramo i trebamo - ali ne u smislu jasne izjave političkih potreba. U odnosu na opažanja iz Davosa, prehrambena indu strija, kojom se zadnjih osam godina intenzivno bavim, sasvim je u trendu. Bez obzira na skandale s pokvare nim mesom i pretiskavanjem deklaracija, očito netaknu ta bijesom mnogih potrošača prevarenih pakiranjima, ili
imitacijama sira i šunke, prehrambena industrija djeluje »uobičajeno poslovno«. Za »promišljanje« i »redizajn« po stoje tisuće dobrih razloga, ali šefovi tvrtki i vodeći moć nici signale očigledno još ne prepoznaju. Branša veselo kaže da su prehrambene namirnice tako sigurne i dobre kao nikada dosad i ustraje na vlastitom poštivanju zakona. Stvarnost je drukčija: proizvođači prehrambenih na mirnica i trgovci svakodnevno varaju nas potrošače na vodnom vrhunskom kvalitetom, što je samo pametan trik za publicitet, svakodnevno nas potiču na takozva nu »funkcionalnu« pseudoljekovitu hranu, čiji je jedi ni pozitivan učinak vidljiv u visokoj prodaji u industriji. Godinama branša svojim moćnim lobiranjem spreča va transparentno označavanje svojih proizvoda, tako da odraslim osobama, a osobito djeci, mogu nastaviti pro davati hranu koja sadržava previše šećera, soli i masno ća, pridonoseći tako prevagi društvenoga megaproblema. Moje iskustvo s branšom proizvođača prehrambenih namirnica bilo je tijekom zadnjih nekoliko godina pove zano sa »Svjetskim gospodarskim forumom« u Davosu, kao pod povećalom: Politika se mora ponovo jače uključiti u borbu protiv posebnih interesa svjetskih koncerna i branši; mora reći dosta na »i dalje tako« u prehrambenoj industriji, kao i u financijskoj branši. Prehrambeni koncerni moraju učini ti ono što je njihov stvarni cilj: pružiti potrošačima uisti nu sigurnu i dobru hranu. No ništa se neće promijeniti samo od sebe. Stalno mo rate imati na umu: Prehrambena je industrija vrlo snažna.
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
Sa 150 milijarda eura prometa svrstava se - uz strojar stvo, elektrotehniku, autoindustriju i kemijsku industriju - među pet glavnih gospodarskih sektora u Njemačkoj. Malo tko zna daje proračun za oglašavanje od 2,8 mili jarda eura veći od proračuna u ovom području mjerodav ne i poznate autoindustrije. Hrana je veliki posao. Sa svim posljedicama. Prehrambena se industrija vodi kriterijima svih poslovnih poduzeća, uspjeh se mjeri po prinosima i rastu. No rast tržišta hrane u našim je razvijenim zemlja ma u zakonskim granicama. Da bi izbjegle ovaj dvojbeni rast, prehrambene su kompanije postale inovativne: ob mana i dovođenje u zabludu pripadaju najnormalnijim alatima branše. Ova knjiga pokazuje kako funkcionira veliko dovođe nje u zabludu. Svi se hranimo, pa moramo znati što nam krivotvori telji hrane serviraju na tanjure. Kao potrošač ne možete slomiti moć najvećih prehrambenih kompanija, to može samo politika, koja može prepriječiti put industriji. Pri je svega, trebamo djelotvorne zakone koji će štititi pra va potrošača, i državu koja će jamčiti njihovu provedbu. No, zbog toga što je borba konkurenata na tržištu hra ne tako velika, potrošače moramo gurati da bi zahtijeva li promjene u vezi s padom kvalitete. Pritužbe se isplate. Primjeri potrošačkih protesta pokazuju da su koncerni na koljenima. Jednostavno sredstvo borbe protiv njih jest: nekupovanje.
JL
Veliko dovođenje u zabludu kao strategija rasta prehram benih koncerna
»S p o v j e r e n j e m u ž i v a j t e u hrani« - četiri jednaka panela pozivala su u predvorje »Giirzenicha«, u dvoranu u kojoj se u proljeće 2010. u Kolnu održavao Dan proi zvođača prehrambenih proizvoda. Štandove su postavili Nestle i Dr. Oetker; Kaiser’s Tengelman i PepsiCo ta kođer su bili tu, kao i Sinalco i časopis Lebensmittel Zeitung. Svuda košarice i tanjurići s narezanom šunkom i slatkišima; kod proizvođača keksa Lamberza čokoladna fontana; kod Kaiser’s Tengelmana pripremao se za broj ne muškarce i nekoliko dama svježi voćni sok; Nestleovi aparati za Nescafe radili su bez prestanka... Ranije su za ručak bili posluženi prženi škampi, guska, pjenica od štuke i okruglice od marelica s preljevom od vanilije; u velikoj dvorani, gdje je na istaknutom mjestu bio oglašen slogan događanja »S povjerenjem uživajte u hrani«, sasta lo se 600 vrhunskih menadžera iz prehrambene industri je i trgovina hranom. Ondje su stajali Jiirgen Abraham, proizvođač šunke i predsjedajući moćne Savezne udru ge njemačke prehrambene industrije (BVE), kao i Josef Sanktjo-hanser, predsjednik Udruge njemačkih trgova ca (HDE), i govorili, kao što savezni dužnosnici i govore
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
u takvim prigodama, da hrana »još nikada nije bila ta ko sigurna i dobra kao danas«, da »nikada dosad nije kod proizvođača bilo toliko unutarnje kontrole kvalitete« te da su »ciljani napadi na proizvode, poduzetnike i bran šu vođeni s namjerom da se poljulja osnovno povjerenje prilikom kupnje prehrambenih namirnica«. Oba su lobi sta riječima doslovce bičevala zaštitu potrošača jer »ma le teme sablažnjavaju« i branša je »kriminalizirana«. Oni, dakako, ponovo upozoravaju na jedan od »novih propisa i nepotrebno upletanje« koje branšu samo unazađuje. Čak 50 milijuna kontakata s kupcima dnevno, jasan su znak povjerenja potrošača u prehrambenu industriju. Kad bi čovjek u tom trenutku napustio dvoranu i na obližnjem kiosku uzeo nekoliko novina i časopisa ili jednostavno otišao u najbliži supermarket, došao bi do sasvim drukčijih rezultata: da branša proizvođača pre hrambenih namirnica izigrava povjerenje potrošača - i to svakoga dana iznova. Čini se da, na primjer, austrijska tvrtka Phanner & Co. gotovo izaziva nepovjerenje potrošača. Na pakiranju nji hova ledenog čaja »Žuti čaj i peruanska jagoda« naslika na su dva velika ploda tog egzotičnog voća, a u napitak se stavlja tek komadićak peruanske jagode; umjesto toga, okus peruanske jagode dočaran je aromom. I inače posto ji velik nesrazmjer između tvrdnji na proizvodu i zbilje: navodi se daje napitak zoellness čaj - može mu se, dakle, pripisati »ljekovita snaga prirode«. Ali to je bezočna wellness-prevara. U nazivu naveden žuti čaj, koji se smatra visokokvalitetnim, čini samo 15 posto napitka, a ostatak
Veliko d ovođenje u zabludu kao strategija rasta prehram benih koncerna
čine biljni čaj, limunska kiselina E 330 i ekvivalent od 47 kocaka šećera u dvolitrenom tetrapaku. Kako ovaj napi tak razvija »koristan« efekt i promiče »wellness«, ostat će zauvijek tajna Pfannera & Co. Nakon kritika potrošača, tvrtka je ustrajala u objašnjenju da »ni u kom slučaju ni je bila namjera dovesti potrošača u zabludu ili prevariti«, što zvuči prilično smiješno s obzirom na činjenice. Tvrt ka je također upozorila na sitnijim slovima otisnut tekst na pakiranju, gdje su navedeni svi sastojci. »Tako svaki odgovoran potrošač ima mogućnost informirati se i ove informacije ispravno protumačiti«, pravdao se uhvaćeni proizvođač čaja. Također nas svakodnevno dovode u zabludu prikrivaju ći poskupljenja promijenjenom veličinom pakovanja. Već godinama gledaju u Udruzi za zaštitu potrošača mrežu proizvođača s motom »manje od toga, cijena jednaka«. Trik je uvijek isti: da kupce ne bi odvratili od kupnje zbog povećanja cijena, jednostavno će staviti manje sadržaja za istu cijenu, što će uočiti samo manji broj potrošača. Do početka 2009. godine još je i bila moguća neka zaštita od takva varanja, jer su za pojedine proizvode, kao što su mlijeko, gazirana pića, voćni sokovi, šećer ili čokolada, bile propisane veličine pakiranja. No taje zaštitna mjera ukinuta po smjernici EU, pa proizvođači ovu mogućnost mogu nesmetano koristiti za prevaru potrošača. Sladoled je, na primjer, svojevremeno uglavnom bio u kutijama od 1000 ml; danas je u zamrzivačima često u pakiranjima od 900 ml ili od samo 850 ml. I kod voća se uračunava te žina čaše, a cijena ostaje posve ista. Prikriveno povećanje
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
cijena je znatno. Proizvođač čokolade Mars smanjio je te žinu Milky waya s 26 na 21,9 grama, a najavljuje za svo je potrošače poskupljenje od 18,7 posto. Maggi odvraća kupce: čak 33 posto više novca morat će izdvojiti za nji hovu pileću juhu Bon Appetit s likovima životinja, a sa držaj vrećice dostatan je za tri tanjura, a ne više za četiri tanjura kao ranije. Kršenje povjerenja kamo god pogledamo. Samo ne koliko tjedana prije događanja »S povjerenjem uživajte u hrani« u Kolnu, bilo je poznato da Savezni ured za kartele istražuje najmanje 15 trgovačkih društava i proizvođača hrane i provodi istraživanja u tim tvrtkama. Imena osum njičenika redom spadaju u »Tko je tko?« u prehrambenoj industriji: uključeni su maloprodajni div Metro, Edeka, Rewe i Lidl, jednako tako lanac drogerija Rossmann, pro izvođač životinjske hrane Fressnapf ili proizvođač čoko lade Mars. Organizacija sumnja da će stranke, stavljajući uobičajenu »maloprodajnu cijenu«, predložiti donje cje novne granice za kavu, slastice i hranu za kućne ljubimce. Kontroverzno je, prije svega iz perspektive potrošača, što je danas jedan od poslovnih modela i vertikalno do govaranje cijena između proizvođača i trgovaca u pre hrambenoj industriji. Prije su među dobavljačima istih proizvoda bili poznati uglavnom horizontalni cjenovni karteli. O jednom od tih natjecanja kartela govori i potkraj 2009. objavljen slučaj iz industrije pržionica kave. U izvještaju Ureda za kartele stoji »jasno kršenje čvrstih pravila kartela« pa je stoga u prosincu 2009. nametnuta
Veliko d ovođenje u zabludu kao strategija rasta prehram benih koncerna
kazna od 160.000.000 eura protiv triju pržionica kave: Tchibo, M elitta i Dallmayr, kao i protiv šest odgovor nih zaposlenika. Na temelju spoznaja promatrača, od početka 2 0 0 0 ., ako ne i od prije, postoje »grupe za ra spravu« u kojima sudjeluju direktori i voditelji prodaje če tiriju pržionica kave koje samo poništavaju jedna drugu na tržištu - isto to tržište njihov je glavni predstavnik, prigodom događanja kakvo se održavalo u Kolnu, rado sno okarakterizirao kao prijateljski naklonjeno. Između 2000 . i 2008. sastali su se nakon istrage antitrusta ba rem 20 puta, uglavnom u hotelima u zračnim lukama u Bremenu i Hamburgu; ponekad je sastanak trajao pola sata, ponekad tri sata; nije bilo dnevnoga reda ni popisa sudionika, a svi su sudionici obično pozivani telefonski. Za kreiranje cijena najvažnijih proizvoda pržionice kave u konačnoj prodaji i održavanje akcijskih cijena naveli su razinu konkurentnosti, opseg, vrijeme objavljivanja i stupanja na snagu predloženog povećanja cijena. Spora zum je uvijek podrazumijevao cijenu 500-gramskog pa kiranja. Kod tvrtke Tchibo bile su to vrste Feine Milde (Fina blaga, op. prev.) i Gala; kod Krafta Kronung (Kru nidba, op. prev.), Meisterrostung (Majstorski pržena, op. prev.) i Onko; kod Melitte Auslese (Izbor, op. prev.); u Dallmayru Prodorno. Stranke su, međutim, bile jasne, tako daje ured kartela, osim onim izričito dogovorenim glavnim proizvodima, povećao cijene i ostalim proizvo dima u kategoriji asortimana filtar-kave, kave u zrnu za espresso i pakiranju u jastučićima. Ured je u mogućno sti dokazati daje u razdoblju od početka 2003. i sredine
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
2008. bilo dogovoreno ukupno pet poskupljenja: pone kad je to iznosilo 50 centa za pakiranje od 500 grama, a ponekad 70 centa. Ilegalna namještanja cijena nisu iz mijenjena ni nakon što su otkrivena, jer je američki pre hrambeni div Kraft Foods, koji je također bio uključen u ilegalna namještanja, bio nespreman na ilegalno dogo varanje cijena i na taj se način oslobodio novčane kazne. Ako to usporedimo s kaznenim pravom, Kraft Foods je u ovom slučaju imao i dodatnu korist. Tvrtke Tchibo i Melitta podnijele su Uredu svoje podneske koji prolaze postupak na mjerodavnom prizivnom sudu. Na događanju »Uživajte u hrani s povjerenjem« u Kol nu, tijekom stanki se kod koktel-stolova također govorilo da su potrošači pogođeni ilegalnim dogovaranjem cijena: razlog za to nalazio se u posvuda u dvorani ostavljenom izdanju časopisa Lebensmittel Zeitung, koji je izvještavao o najnovijem statusu Ureda za kartele protiv mesne in dustrije. Pod naslovom »Tresu se proizvođači mesa« list piše da je nakon napada na 19 proizvođača - uključuju ći brendove kao što su Herta, Stockmeyer, Riigemvalder Muhle ili Wiltmann - situacija »neodoljiva«. Ured za kar tele imao je čvrste dokaze da su tvrtke tijekom pet godi na, između 2003. i 2008., dogovarale povećanje cijena. Jaka indicija za to imala je uporište u činjenici daje »više zainteresiranih tvrtki Uredu za kartele u istrazi (...) iska zalo podršku i pitalo za mogućnost ublažavanja sankcija« - to znači da su se postavili, kao i Kraft Foods u slučaju pržionica kave, kao dostupni svjedoci u nadi dobivanja djelomičnog ili ukupnog oprosta od kazne.
Veliko d ovođenje u zabludu kao strategija rasta prehram benih koncerna
Očito je daje dogovaranje cijena protuzakonit i loš na čin poduzetnika da na leđima svojih klijenata pobjegnu konkurenciji. Tako daleko, tako loše, ali nakon svega mo že se razočarani potrošač barem nadati da će uzdrmana konzola članova kartela povremeno morati platiti kazne i da će morati prihvatiti štetu nanesenu ugledu tvrtke. No milijuni potrošača svakodnevno su prevareni i za vedeni drugim metodama - i to uz službeno dopuštenje državnih tijela. Ova sasvim legalna prevara ima sustav koji pripada strukturi prehrambene industrije u Njemač koj koja se sama po sebi podrazumijeva i nije jako zamjet ljiva. Zakon o hrani služi kao fasada, iako je zanimljivo formulirano da su zabranjene »obmana i prijevara« potro šača. No u isto vrijeme ovaj standard stalno potkopava ju proizvođači i distributeri hrane, čija bi politika trebala biti obuhvaćena i kažnjena od pravosuđa. Istaknuti pri mjer za to je Upravni sud u Kolnu početkom 2010. Samo jedanaest dana prije nego što je na događanju »Uživajte u hrani s povjerenjem« u Kolnu glavni lobist Jiirgen Abraham svečano u dvorani izrekao: »Mi želimo iskren dija log s potrošačima, mi nemamo što skrivati«, Upravni sud u Kolnu pozvao je suce na akciju i upozorio na nužnost zaštite potrošača. Nužno je objaviti kodeks povjerenstva prehrambenih tvrtki. Komisija je svjesna da ne poznaje običnog potrošača u Njemačkoj, za razliku od običnog potrošača koji zna što ta komisija predstavlja. Provodi »zacrnjene« odluke visoko pozicioniranih službenika. Ko misija je smještena u Saveznom ministarstvu za prehranu i pitanja potrošača i odgovorna je za »bibliju« njemačke
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
prehrambene industrije - Kodeks hrane. U knjizi su po stavljena »temeljna načela«, takozvane »oznake prome ta« hrane. Načela i pravila su, na primjer, da se »kruh« ne može zvati kruhom ako nije pečen, da »voćno kremasto punjenje« ne treba sadržavati voće ili da u »salatu od haringa« može biti pomiješano goveđe meso. Vodeće smjernice za sastav pudinga kažu: »Čokoladni puding i čokoladni desert i u istom smjeru opisani srodni proizvodi (...) sadržavaju najmanje 5 g kakao praha (...)«; »količine se odnose na 500 grama (...)«. Pritom je službeno utvrđeno daje u redu što čokoladni puding ne mora više sadržavati više od jedan posto kakaa, ali je još uvijek dopušteno da se zove čokoladni puding. U Kodeksu hrane mnogo je ta kvih sumnjivih, apsurdnih načela, a svima im je zajednič ko da uglavnom koriste proizvođačima, a ne potrošačima. Jedan članak dopušta da »sendvič sa šunkom« ne treba sa državati šunku (»Sastojci od šunke nisu uobičajeni.«). Još jedan članak kažnjava prodaju »salate od krumpira« koja sadržava više od 20 posto krumpira. Treba biti sretan što je za »salatu s kobasicama«, ako se ona priprema s biljnim uljem i/ili octom, propisano najmanje 50 posto kobasica, iako postotak pada na mršavih 25 posto ako se pri »izra di« koristi majoneza. Još jedan članak dovodi do grotes kne prakse da »mišići i grupe mišića koje su izvađene iz komada mesa (...), bez posebnog propisa mogu biti spo jeni u veću šunku«; drugim riječima, dopušteno je, čak i naglašeno, da se zajedno prešani dijelovi mesa nazivaju »šunkom« unatoč činjenici što mnogi potrošači misle o šunki kao komadu mesa u izvornom obliku. Smiješna bi
Veliko dovo đ en je u zabludu kao strategija rasta prehram benih koncerna
bila priča o »tajni spravljanja salate od krumpira« da ni je toliko neugodna: s blagoslovom nadređenih iz M ini starstva za zaštitu potrošača imenuje se komisija koja će provoditi u praksi prijevare i obmane potrošača u korist prehrambene industrije. Smjernice ove vrste načinjene su za praktičnu primjenu kod mnogih proizvođača, kod njih proizvedena hrana sadržava određene skupe sastojke, a određuje se najmanji postotak koji može biti uključen te nadoknada skupljih sastojaka jeftinijim punilima ili za mjenskim pripravcima te masovnom upotrebom aditiva za okus. Neizbježna posljedica: Danas mnoge namirni ce imaju certifikat kvalitete i čine se puno kvalitetnijima nego što zapravo jesu. Visina sredstava uloženih u ogla šavanje osigurat će da se postupni gubitak kvalitete više ne može nadoknaditi. Osim što su, u načelu, javne smjer nice potpuna nepoznanica za većinu potrošača, činjenica je i to da će sastanci Povjerenstva za hranu koji se održa vaju o Kodeksu hrane - nakon rješenja Upravnog suda u Kolnu - ostati u tajnosti. Monstruozno. Ondje zajedno sjede 32 povjerenika koje je imenovalo Ministarstvo, uk ljučujući i lobiste kakav je Savez za zakon o hrani i znanost o prehrambenim namirnicama, udruge njemačkih mesara i poljoprivrednika te pojedinih poduzeća kakva su Unilever i Bofrost, ali i od države financirane potro šačke centrale, te određuju način i norme za standarde prehrambene industrije s dalekosežnim posljedicama za milijune potrošača. Oni nameću pravila postupka, oso bito obvezu tajnosti. Javnosti tako ostaje potpuno skrive no kojim je argumentima odlučeno da komadi slijepljena
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
Veliko d ovođenje u zabludu kao strategija rasta prehram benih koncerna
mesa mogu biti prodani kao »šunka«. Na radost mini starstva i lobista, Upravni sud odbio je pritužbe bizarnim argumentom da »će bez potrebne tajnosti patiti otvorena rasprava i neutralna odluka«. No, »otvorenog mišljenja« nema iza zatvorenih vrata. Daleko je od realnosti također i mišljenje suda da će u komisiji biti »neutralnih odluka«. Ni lobisti mesarskih udruga i poljoprivrednih zadruga nisu neutralni; neutralni savjetnici nisu ni voditelji Unilevera i Bofrosta, ali predstavljaju vrlo specifične intere se. Nitko ih ne optužuje, to je njihov posao. Ali upravo stoga mora u vladinom povjerenstvu biti moguć otvoren i javan sukob mišljenja i argumenata. Umjesto toga, za kon propisuje »zavjet šutnje« koji prema pravilniku ko misije nije lako zaobići. Oglašavanje gleda na povjerenje potrošača sasvim drukčije. Pritom ništa ne mijenja 50 milijuna kontakata s kup cima dnevno, koji su, prema mišljenju trgovačkog lobi sta Josefa Sanktjohansera, izraz povjerenja potrošača u prehrambenu industriju. Budući da se odluke o kupnji nakon mnogih od tih 50 milijuna kontakata temelje na prijevari te su stoga daleko od toga da budu znak povje renja - primjeri su to povjerenja zasnovanog na obmani. Drugim riječima: mnogi voćni jogurti na čijoj se ambalaži nalaze velike sočne jagode, sadržavaju jedva pola jagode - hoće li biti spremni na povlačenje Josefa Sanktjohanse ra 50 milijuna puta u danu? U mnogim je pilećim juha ma obrađena samo pileća mast, ali ne i komad piletine! Na policama trgovina nalaze se jetrena pašteta bez jetara, salata od haringe miješana s govedinom i čokoladni
puding sa sadržajem kakaa od 1 posto. Veliki dijelovi in dustrije još uvijek nisu shvatili da će povjerenje nestajati a nepovjerenje rasti ako pileća juha bez piletine bude imala »okus piletine«, ako na »jogurtu od jagoda« bude pisalo da sadržava 1,9 posto udjela jagode i okus jagode. Spomenu tih 50 milijuna kontakata s kupcima treba tumačiti kao znak povjerenja isto kao i »jogurt od jagoda« na kojem je navedeno da sadržava samo 1,9 posto jagoda - s iznim kom daje prehrambena industrija u svoj džep stavila pro fit. Tih 50 milijuna kontakata s kupcima je poput pušenja u šumi. Branša zna daje povjerenje potrošača poljuljano i smanjeno. Čak i skupom »Uživajte u hrani s povjere njem« u Kolnu »omastili su brkove« vrhunski menadžeri. Među njima i Jens Lonneker, direktor Rheingoldova in stituta za kvalitativnu analizu tržišta. Nakon dubinskog psihološkog ispitivanja 1060 žena i muškaraca o skanda lima u vezi s hranom i kritičkih izvještaja u medijima, kaže psiholog svojim domaćinima: »Više afera u buduć nosti očekuje 82 posto ispitanika. Kršenje povjerenja već je tu.« Kako Lonneker kaže, mir vlada u sobi, menadže ri prehrambene industrije primili su izjavu naizgled smi reni, kao daje govornik rekao nešto sasvim uobičajeno, a ne suprotno onomu o čemu govori sam naziv događanja. Nepovjerenje što ga mnogi potrošači osjećaju prema prehrambenoj industriji doista je prikladno. M nogi su proizvođači sigurno svjesni ovoga nedostatka povjerenja, ali ga ne mogu pojmiti. Njih pogoni natjecanje, uhvaćeni su u zamku rasta prodaje. Kao i sve druge tvrtke u tržiš nom gospodarstvu, prehrambena je industrija u fazi rasta
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
i sasvim usmjerena osobito na velike tržišno orijentirane koncerne, čiji dioničari očekuju povrat kapitala. Vaš veli ki problem: tržište, barem u razvijenim zemljama, stagni ra, granice rasta ne šire se, barem ne u volumen. Možete kupiti dvadeset pulovera i 100 pari cipela koji će skuplja ti prašinu u ormaru, također možete staviti u garažu tri automobila, iako se može voziti samo jedan od njih, ali nitko ne može jesti više nego mu želudac može izdrža ti. Ulagači i dioničari ne žele takav stagnacijski scena rij i očekuju od menadžera u prehrambenoj industriji da se nešto dogodi. Nešto. Ali što? Mnogo toga što šefo vi vide kao izlaz iz zamke rasta samo dodatno potkopa va povjerenje potrošača. Neke se tvrtke zanose - i poput kriminalaca dugo godina grade cjenovne kartele koji se prelamaju na leđima njihovih potrošača. Drugi sve više ulažu u rastuća tržišta zemalja u razvoju kako bi se na doknadio pad prodaje na uglavnom zasićenim tržištima mnogih razvijenih zemalja. Švicarski vođa na svjetskom tržištu Nestle želi povećati udio tih tržišta konsolidira nom prodajom (gotovo 108 milijarda švicarskih franaka) - s današnja 32 posto želi skočiti na 45 posto u deset go dina. I veličinom drugi proizvođač hrane u svijetu nakon Nestlea, Kraft Foods iz SAD-a, nedavno je platio više od 13 milijarda eura za britansku konditorsku grupu Cadbury, da bi tako također dobio pristup brzorastućem tr žištu u istočnoj Europi, Aziji i Latinskoj Americi. No što učiniti sa zasićenim tržištima hrane u razvije nim zemljama? Koristeći jednostavne, klasične namir nice, kao što su maslac, margarin, kava, brašno, zobene
Veliko d ovođenje u zabludu kao strategija rasta prehram benih koncerna
pahuljice, već se dugo vremena ne može zaraditi. To je prouzročila nemilosrdna konkurencija. Dobit se privlači samo ako ste stvorili nešto »novo«. U potrazi za novim područjima rasta marketinški odjeli otkrivaju uvijek nove trendove kojima će, smatraju, podražiti jedan još neuzbuđeni živac potrošača. Jedno je vrijeme to bilo »svježe« da bi se potaknula prodaja prehrambenih namirnica; s »osvježavanjem« koje prati visoko razvijenu industrijsku preradu i u europskim i u svjetskim distribucijskim ka nalima ne može se više tako igrati na kartu »svježine«. Ukorak s porastom globalizacije igra se na odlike proi zvoda koji zadovoljavaju potrebu kupaca za bliskošću i jasnoćom. Na brojnim su proizvodima naznake »doma će«, »po bakinom receptu«, »pripravljeno na tradiciona lan način« i »domaćega podrijetla«, pa ćete za proizvode u supermarketu gotovo pomisliti da uglavnom dolaze od proizvođača hrane s obližnjeg ugla. No nije tako; napro tiv, prehrambena industrija uvijek djeluje internacional no, pa bi mogla i taj trend uskoro privesti kraju - i ponovo ostaviti razočaranoga kupca. Čak će i boom oko organske hrane koji se euforično pojavljuje svakih nekoliko godi na doći do svojih granica. Između ostalog i zato jer se za službenu organsku oznaku zahtijevaju samo minimalni standardi, ali se inflatorno omogućuje širenje znaka. I ov dje se svakoga dana izigrava povjerenje. Na policama u supermarketima leži gotovo 170 000 ra zličitih namirnica, ali to ne priječi poduzeća u strategiji da na putu do tržišta i novih prodajnih zona nude uvijek novije »novosti« ili nešto poput »inovacijama« oplemenjeni
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
proizvod, čime potiču potražnju potrošača; nema smanji vanja. To uključuje, prije svega, stotine novih okusa (ali se uglavnom sastoji od promijenjenog koktela aroma, a manje od pravih sirovina/sastojaka). Tako Kraft Foods istražuje s novim »kompozicijama svježega sira«: nove vr ste imaju okus pečene paprike, ponekad po radiču sa začinskim biljem ili po kozjem siru sa sušenim rajčicama. Mljekara Miiller obećaje »još više različitosti za laga ne i prirodne užitke« s novim okusima limuna i malina u nemasnom jogurtu s mlaćenicom, navodno »nova gene racija« među voćnim jogurtima siromašnima masnoćama. Dr. O etker predstavlja kao »novi francuski desert specijalitet« Creme brulee s karameliziranim šećerom i Creme Caramel s umakom od karamele, dva »desertna klasika«, koja su s desertnim praškom »ručno smiješali«. I privatna mesnica Reinert hvali svoju Baka Alma na rezanu šunku, kao »inovativni proizvod«; to je u svakom slučaju stari vestfaldski specijalitet, »skrojen za potrebe rastućeg tržišta gotovih proizvoda« kao i palačinke, juhe i salate »u ručnoj izradi sa srcem«. Pod pritiskom konkurencije i nužnom logikom rasta, u mrežu čega su uhvaćeni koncerni, stvara se poplava »noviteta« koji obično nisu ni novi niti su bolje kvalitete. Naprotiv, često proizvođačima omogućuju da vjerojatno nepromijenjene namirnice ili čak namirnice niže kvali tete prodaju skuplje od prethodnih. Omjer stvarnoga i navodnoga u novostima tako je nezamjetan u financij skom sektoru, koji se donedavno hvalio svojim »kreativ nim i inovativnim proizvodima«; u zbilji mu se rugao čak
Veliko d ovođenje u zabludu kao strategija rasta prehram benih koncerna
i Paul Volcker, legendarni predsjednik Američke banke saveznih robnih rezervi, jer je jedina značajna inovacija u posljednjih nekoliko desetljeća bila da su automat novca. Farmaceutska je industrija poznata po tome što se, u nedostatku novih lijekova u terapiji protiv raka ili za lije čenje multiple skleroze, probija lijekovima koji su stilizi rani neškodljivim sastojcima kao jedinom »inovacijom«, a po razmjerno visokim cijenama na tržištu. Svojim po boljšanim inovativnim trenutkom prehrambena je indu strija na najboljem putu da slijedi gore navedene branše kad je riječ o gubitku ugleda. Tražite li što se točno dogodilo tijekom posljednjih desetljeća na području originalnih noviteta u laboratori ju prehrambenih proizvođača, ostaju zapravo samo dvi je temeljne novosti koje mogu ponijeti titulu »inovacije«: praktični proizvodi i duboko smrznuti proizvodi. D ubo ko smrznuti proizvodi zbog toga što se sirovine mogu du že održati svježima i transportirati na dugim relacijama - ali uz znatnu potrošnju energije. Praktični proizvodi (praktičnost = udobnost) zato što olakšavaju i ubrzavaju kuhanje, garniranje, pripremanje ili spremanje; to ide od raviola u konzervi do instant-juhe i terine gotove za pet minuta, od ribljih štapića do gotovih okruglica. Vaš pobjednički pohod vodi tako dugo u kuhinjama profesionalnih kuhara koji se, primjerice, rado koriste tim industrijskim umacima i temeljcima iz plastičnih pospješivača. S dobrim se razlogom može tvrditi da su i prak tičnost i zamrznuti proizvodi zapravo samo varijacije u dozama, obliku, vrsti automata za novac. Iako nitko ne
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
tvrdi da su unaprijed narezana salata, koja se danima na lazi u supermarketu, i pizze iz zamrzivača bolje kvalitete od svježe salate i svježe pripremljene pizze - nitko tako đer ne očekuje da se odreknemo duboko zamrznutih pro izvoda i gotovih jela. No, tko može prepoznati je li sir na površini zamrznutog proizvoda doista pravi sir ili nado mjestak za sir; koristi li se zbilja prava šunka ili su to ko madići mesa zbijeni u masi gela? Velike su mogućnosti za prevaru kupaca kad je riječ o gotovim proizvodima. A branša ih koristi neprekidno i dosljedno. Tako je na kraju slika inovacijske bilance prilično mješovita, a samo je jedno pritom sigurno: pretvaranje je ispravno. Iako su svi bijesni na gotova jela, ni recesija nije utjecala na njihovu prodaju. Naprotiv, ljudi će radi je odustati od posjeta restoranu i prikloniti se praktičnoj hrani - osušenoj, očišćenoj, unaprijed skuhanoj, isjecka noj ili dubokosmrznutoj i tostiranoj. Devetero od dese tero djece jede najmanje svakoga trećeg dana unaprijed pripremljen obrok; svaki Nijemac danas konzumira sta tistički gotovo osam kilograma više smrznute hrane ne go prije deset godina, ukupno 39 kilograma. Cak i vodeći svjetski proizvođač Nestle, koji sa svo jih gotovo 3.500 zaposlenih pod paskom stručnjaka u »istraživačkoj mreži« kao inovativni lider branše navodi na svojim internetskim stranicama samo devet proizvoda kao »kamene temeljce« u 140 godina Nestleove povijesti inovacija. I na kojem smo to kamenu temeljcu neke od prekretnica bez oklijevanja prihvatili ako se kao kriterij primjenjuje jedino načelo da korist za potrošače mora biti
Veliko dovo đ en je u zabludu kao strategija rasta prehram benih koncerna
barem jednako važna kao korist za tvrtku? Činjenica jest daje »prodor inovacija« krenuo od Henrija Nestlea koji je 1876. izumio dječji obrok, prvu industrijski proizvedenu dječju hranu. Slijedio je Maggi Wiirze (začinski pripra vak, op. prev.) (od 1886.) i Nescafe (od 1938.), vjerojat no prva odmah topljiva kava. Ali tko bi ručno pripremao petminutnu terinu (1980.) kad je dovoljno pripravak sa mo preliti kipućom vodom? Ili Nestleov probiotički teku ći jogurt naziva LC1, koji navodno ima »balansni učinak na crijevnu floru«? Ili patentirani pjenasti kapučino, »na pjeni kojega ostaje čak i keks»? Mediji često kao »inova tivnu« hvale kapsulu s kavom Nespresso kave koja Nestle uzdiže do samoga vrha. Taj je proizvod pravi prodavateljski šlager za švicarski multikoncern, ali na kraju je to ipak samo kava, koja također još uvijek proizvodi svake godi ne tisuće tona smeća u obliku aluminijskih kapsula, a po trošači su prisiljeni kupovati za nju odgovarajuće aparate za kavu kod Nestlea. Gotovo polovica svega rezultat je poplave inovacija, koje potrošače tzv. funkcionalne hra ne muči već nekoliko godina. Funkcionalna hrana je hra na koja kad se jede i pije, kao što proizvođači navodnim (zdravim) korisnim sastojcima prikazuju, dodatno koristi potrošaču koji se nada učinku na zdravlje i ljepotu. Activia jogurt, primjerice, jer »olakšava probavu«. Kinder čo kolada jer »pomaže rastu«. Ili crni čaj, jer pomaže boljoj koncentraciji. Frizirane namirnice obogaćene su vitami nima, mineralima i drugim tvarima kako bi se izgradile kosti, regenerirala želučana sluznica, poboljšao metabo lizam, ojačala koža, mršavljenje učinilo dječjom igrom.
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
Tržište tih navodno inovativnih proizvoda teško je mno go, mnogo milijardi eura i dolara, što je pravi razlog za divljanje o zdravstvenim obećanjima prehrambene indu strije. Od Europske unije osnovana Europska agencija za sigurnost prehrambenih proizvoda (EFSA), koja od pro izvođača traži provođenje znanstvenih dokaza o utjecaju njihove hrane, bila je zatrpana s više od 40 000 tzv. Obra zaca o zdravstvenim tvrdnjama. Pritom proizvođači traže da prvi imaju pravo na promotivnu izjavu o zdravstvenim učincima svojih proizvoda - i zaglave kad njihovu »tvrd nju« istovremeno koristi i konkurencija. U međuvreme nu, kad je uprava zatražila popis reklamnih slogana sa »zdravstvenim tvrdnjama«, one su odmah desetkovane i samo djelomično iskorištene. Čak ako jednoga dana bu de pozitivne liste s mnogo stotina odobrenih zahtjeva, još su uvijek otvorena vrata za moguću prevaru potrošača. S obzirom na takav razvoj, čovjek se pita bi li se uskoro moglo smatrati inovativnim ako proizvođač odluči ponu diti samo »normalan« maslac, jogurt, sir i normalnu sku tu. Nije uopće potrebno puno mašte da se zamisli da će jednoga dana u supermarketu biti lakše pronaći nemasni sladoled Movenpick, tekući jogurt za poticanje crijev ne flore, sir protiv srčanog udara i tri light verzije skute, nego običan maslac, kakav je čovjek proizvodio stoljeći ma i radije ga jeo, ili svježe mlijeko. Ili prirodni jogurt, koji je kiselijeg okusa. Ili zobene pahuljice - bez ičega. Ili mineralnu vodu koja će biti samo voda u boci i ništa drugo. Za trgovanje multinacionalnih kompanija i njiho ve strategije očito će nas očarati inovacije kojima bismo
Veliko d ovođenje u zabludu kao strategija rasta prehram benih koncerna
se vratili jednostavnim proizvodima kao po scenariju o sudnjem danu, s obzirom na to da je prinos zobenih pa huljica i izvorske vode sada čak i više nego skroman kad se usporedi s probiotičkim jogurtima i fitness napicima. Pogledamo li primjere, jasno ćemo uočiti apsurdnost što je taj razvoj donosi sa sobom: »Ramin fini namaz«, izjavio je Unilever »inovativan je«, jer je »manje masna alternativa« klasičnom vrhnju. Imitacija čeka s jedana est posto manje masti od originalnog, pritom s lažnom deklaracijom: »Rama Creme Fine« je »lagana alternativa vrhnju i sastoji se od biljnih masti i mlijeka«, piše Unile ver na svojoj internetskoj stranici; biljna se ulja smatraju zdravima jer sadržavaju mnogo nezasićenih masnih ki selina. Ipak »Fini namaz« ne sadržava tako dobre neza sićene masne kiseline. Čak 90 posto sadržanih masnih kiselina su zasićene masne kiseline, koje se u Unileverovim brošurama često spominju kao »loše masti«. Ozna ka »loše masti« nije ni na pakiranju kreme za šlag. I tako vjerojatno samo pogrešan naziv drži Unilever inovativ nim. To nije sve: Kako bi se umjetnim kremama izgled optički i okusom prilagodio, Unilever nije štedio aditiva. Stabilnost je osigurana među ostalim za zdravlje kontroverznim aditivom karagena, koji je proizveden od crve nih algi. Također, na popisu sastojaka su kao stabilizatori brašno od guara i brašno od rogača, mono- i digliceridi od jestivih masnih kiselina kao emulgatori i tvar za bo jenje karotin. Konačno, Unileverova kopija šlaga ima još i dodanu aromu, ali nije navedeno kojeg okusa. Tako se ne može reći daje kao »inovativan« reklamirani proizvod
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
Veliko d ovođenje u zabludu kao strategija rasta prehram benih koncerna
bolji i zdraviji od originala, ali je gotovo dvostruko sku plji od vrhnja za šlag. Proizvod se, dakle, može sigurno pod motom »inovacija koje u svijetu ne treba« prekrižiti. Još jedan rikač koji pridonosi zabludi o rastu i inovaciji, opet iz Unilevera, jest umak za tjesteninu Povrće na žaru Classico pod brendom Bertolli grupe. Argument za pro daju umaka za tjesteninu nije ovoga puta »inovacija«, ne go »poboljšana receptura«. Ono što se također ne mijenja jest činjenica daje kvaliteta hrane lošija. Pogled na po pis sastojaka je poučan: novi recept, za razliku od prijaš njega, sada uključuje dodatak limunske kiseline (E 330), nije dalje definirana aroma niti pojačivač okusa ekstrakt kvasca. Unilever je također dodao sardelnu pastu, čime umak više nije pogodan za vegetarijance. Ostale varijan te okusa proizvodne linije kao Bosiljak ili Na suncu suše ne rajčice sadržavaju nakon »poboljšanja« manje bosiljka i manje sušene rajčice. S gledišta potrošača poželjnije je pakiranje u svijetloj staklenoj dozi: arome i dodane tva ri nadomještaju pravo povrće kako bi proizvodnja hrane bila kontrolirana, planska i jeftinija. Umjesto da razvija ju potpuno novi proizvod, neznatno se mijenja oblik po stojećeg proizvoda i tada ga se prodaje kao »poboljšanog«. Još jedan broj u zraku, ovoga puta s pseudoznanstve nim izgledom, kuća je Adelholzener Alpenquellen u vlasništvu redovnica, koja dio dobiti daje za socijalna i društvena ulaganja. Bilo bi lijepo kad bi tvrtka također ulagala u odnos povjerenja sa svojim kupcima. Rizik s potrošačima je, međutim, poput obećanja plovidbe pod vjetrom među stijenama. Napitak Active 0 2 obogaćenje
»15 puta većom količinom kisika« i stoga prava »snažna tvar« za zdravlje ili sportska natjecanja, navodi Adelhol zener. Znanstvena osnova za navodne odlike koje po jačavaju učinak »napitka s kisikom« doista je više nego tanka. Adelholzener spominje studiju iz 2002., koja ne pronalazi ni minimalan učinak na određene vrijednosti »u rasponu do maksimalne snage«, dakle »izravno pove ćanje performansi u ekstremnim sportovima«. U nedav nom istraživanju iz 2005. isti istraživači ne bi potom još jednom potvrdili da je minimalni učinak u potpunosti moguć i zaključili bi da kisikom obogaćena mineralna vo da ne poboljšava odlike. Kod zdravih ljudi kisikom obo gaćene tvari kakva je Active 0 2 nemaju gotovo nikakav utjecaj - osim onoga da će potrošač za čudotvornu vo du platiti otprilike 300 puta više nego za vodu iz slavine i tri do četiri puta koliko za uobičajenu mineralnu vodu. Takvim proizvodima i obećanjima poput ovih mogu proizvođači generirati nove prihode i osigurati sebi pred nost pred konkurencijom. Potreba potrošača za vjerodo stojnošću glatko prolazi. To se čini već tako dugo vremena i uvijek dosljedno. Godine 2009. načinjena je studija o Nestleu »To je(de) Njemačka« gdje se na temelju intervjua s 4 000 potrošača zaključuje daje 85 posto ispitanika ne zadovoljno svojom prehranom - željeli bi jesti drukčije. Samo svaki treći njemački potrošač nalazi zadovoljstvo u kupovini prehrambenih namirnica (37 posto), 63 po stoje izjavilo da ne uživa u kupovini hrane. Razlog tomu nalazi Nestle »prije svega u proturječnosti između stvar ne kupovine i želja potrošača«. Jer sve dok su diskontne
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
prodavaonice željena adresa gdje se kupuje hrana, sanja ju Nijemci o kupovini na tržnici. Premda ondje zapravo kupuje samo jedan od četiri potrošača.« Nije Nestleova studija jedina po kojoj branša zna što treba učiniti - i u tome još uvijek uspijeva. Uhvaćena u mrežu konkurencije, njezina logika rasta u prehrambenoj industriji, kao i prije, ne daje signal za uzbunu. Istovre meno su njezini potrošači neraspoloženi, frustrirani, lju ti, osvojeni prividnim različitostima, zbunjeni dvojbenim marketinškim porukama kojima se vara na proizvodima i na ambalaži. Kupci bi željeli osobniji, iskreniji odnos sa svojim proizvođačima hrane i trgovcima, baš poput od nosa kakav je na tržnici, gdje ih poznaju i cijene. Sasvim jasno: Ideja o ugodnom razgovoru s trgovcem povrćem na tržnici romantična je i kičasta, ali u svakom slučaju ilu zorna za većinu Nijemaca koji, zbog nedostatka vremena i iz financijskih razloga, moraju kupovati u supermarketima i diskontima. Takav san o poboljšanoj kupovini, o kupovini poput one na tržnici, još će dugo ostati neispu njen. Iako sama branša rado tvrdi da zna kako »pustiti snovima na volju«.
Tvornica hrane iz snova - wellness, zdravlje, ljepota, vitkost
Mecklenburg-Vorpommernu, izme đu Liibecka i Wismara, prolazi seoski liječnik do svojih pacijenata. Radi to već više od tri desetljeća i prisjeća se sa smiješkom vremena prije 15, 20 godina, kad je u ne kim kućama bilo uobičajeno ujutro piti rakiju, uz koju se posluživao češnjak i druge zdrave biljke. »Svakoga jutra dva centilitra na prazan želudac - smatralo se vrlo zdra vim«, kaže seoski liječnik. Danas to više nitko ne čini, sada postoje »drugi rituali«. Danas liječnik prigodom svojih kućnih posjeta nailazi na svakakve pacijente, čiji su jutarnji rituali konzumirati jogurt »Actimel« u plastičnoj boci - francuskog multinacionalnog koncerna hrane Danonea —savjesno i pažljivo kao što drugi ljudi čitaju Bibliju ujutro ili stavljaju lijeko ve za srce i povišeni krvni tlak u dozator lijekova. Neki od tih starijih ljudi koji žive sami, ističe liječnik, to doi sta čine svakoga jutra, prilično ustrajno. »Time on želi reći kako sam doista ne može učiniti ništa više za svoje zdrav lje, osim da popije najmanje jednu, ako ne i dvije ili tri boce Actimela za jačanje imuniteta«, kaže liječnik. Neke su starije žene, kad im liječnik dijagnosticira visoku razi nu masnoća u krvi, iznenađene: »Ne mogu si to objasniti, Putem
u p r e d je lu
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
doktore«, kažu, »jer ja već godinama na kruh mažem Becel.« - to je naziv margarina za snižavanje kolesterola nizozemsko-britanskog koncerna Unilever. I kad pacijenti bespomoćno pitaju seoskog liječnika: »Kako je to mogu će, gospodine? Becel je puno skuplji od ostalih margarina, onda mora koristiti!«, obično ne preostaje nego odgovori ti daje problem s povišenim kolesterolom malo složeniji. Svugdje u Njemačkoj postoje slične scene svakoga da na - u supermarketima, u razgovorima između rodite lja i djece, u školi i vrtićima. Prehrambena se industrija uspjela usidriti u mnogim umovima stalno ponavljaju ći poruku da se jedući određene namirnice može posti ći mnogo više od pukog zadovoljavanja gladi, iako ona u najboljem slučaju služi i za uživanje. »Becel - marga rin protiv povišenih vrijednosti kolesterola - i probiotski »Actimel« - jogurt za jačanje imunološkoga sustava, usporedivi s cjepivom protiv gripe ujesen, samo su naji staknutije namirnice u alarmantnom trendu namirnica i lijekova iz laboratorija što ih rado koristimo, koje oboga ćene vitaminima, mineralima i drugim tvarima postižu dodanu vrijednost. Obećanja su višestruka: proizvodi bi ljudima koji ih jedu trebali osigurati zdravlje i obraniti ih od bolesti, ali bi čovjeka također trebali učiniti predivnim, duhov no snažnim, eventualno čak i sretnijim; navodno imaju sposobnost sprečavanja gubitka koštane mase, prevencija su nakon kemoterapije, regeneriraju želučanu sluznicu; ti bi proizvodi trebali potaknuti metabolizam, borbu protiv nedostatka željeza, zategnuti kožu kako bi se poboljšao
Tvornica hrane iz snova - vvellness, zdravlje, ljepota, vitkost
prirodan osjećaj sitosti, a time bi i gubitak težine bio mač ji kašalj. U svjetlu tih poznatih robnih marki i tvrtki, kao što su Nestle i Danone, jesu i proizvodi što ih možete kla sificirati samo kao lažne, za ismijavanje potrošača: žvakaća guma pomaže protiv neugodna mirisa, čokolada protiv akni i bora, džem protiv starenja kože. Navodno tzv. hra na za mozak pomaže protiv Alzheimerove bolesti. No je dina stvar koju tzv. funkcionalna hrana s jamstvom može učiniti jest da čovjeku izvlači novac iz džepa i povećava dobit proizvođača. Podmukao način, jer tko može za se be reći da uopće neće reagirati na te kolosalne napore da se ispune obećanja? Takva se jednostavna istina lako zaboravlja: tko je bo lestan, treba ići liječniku da mu propiše lijekove, i potom ljekarniku; za gladne i one koji imaju teka pravo su mje sto restoran i vlastita kuhinja te bi u supermarketu trebali samo produžiti dalje pored namirnica iz graničnog po dručja između farmacije i nadriliječnistva. Nitko ne tre ba jesti funkcionalnu hranu kako bi bio zdrav. Ono što je našem tijelu potrebno, dakle, vitamini, enzimi i druge hranjive tvari, može se isto tako lako i jeftino pripraviti da se postigne uravnotežena i raznovrsna prehrana. Ni kad u ljudskoj povijesti ponuda konvencionalne hrane nije bila tako dobra i bogata kao danas, a to nadogradnju na funkcionalne namirnice čini sve nepotrebnijom. Američ ki novinar i pionir u istraživanju prehrane Michael Pollan preveo je ovo u nekoliko jednostavnih i očitih mnemotehnika. Prva glasi: »Ne treba jesti ono što vaša vlastita baka ne prepoznaje kao hranu.« Druga kaže: »Voće je najbolje
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI H RAN E
jesti kakvo ga pronađete u prirodi«; tada industrija ne bi trebala u zdrave namirnice dodavati tvari kakve su antioksidansi u junk foodu. Treća izreka kritičara glasi: »Ne treba kupiti nešto što sadržava više od pet sastojaka, niti proizvode koji sadržavaju tvari što ih normalan čovjek ne smije imati u kuhinjskom ormariću.« No stvari se razvijaju u suprotnom smjeru. Funkcional na je hrana jedno od posljednjih polja rasta u razvijenim tržištima zapadnih zemalja. Samo njemački potrošači go dišnje troše više od tri milijarde eura za namirnice koje »pogoduju« zdravlju; stručnjaci smatraju da bi funkcio nalna hrana trebala uskoro činiti četvrtinu tržišta pre hrambenim namirnicama. Funkcionalna je hrana velik posao, riječ je o mnogo novca. Ljudi iz marketinške in dustrije već razmišljaju o tome kako, primjerice, proizvo de kao što su probiotički tekući jogurti, što ih poglavito kupuju žene, učiniti atraktivnijima za muškarce. Njiho va je ideja za poboljšanje prodaje sljedeća: za muškar ce se u reklamama moraju manje prikazivati zdravstvene pogodnosti; proizvod za njih mora se pojaviti na »seksi« način, da jogurt primjenjuju kao sportski napitak ili kao izvor energije. Kako se granice brišu i tope u drugim područjima, pokazuje primjer Nestlea. Svjetski poznati proizvođač ima gotovo 30 posto udjela u tvrtki za pro izvodnju kozmetike L’Oreal te zajedno s njim posluje u dvama zajedničkim poduhvatima, lijeku protiv akni, pro izvodima protiv gljivica na noktima i dodacima prehrani »za ljepotu iz ljekarne«. Zajedno s E T H Lausanne, tvrt ka želi uspostaviti »veze između prehrane i istraživanja
Tvornica hrane iz snova - wellness, zdravlje, ljepota, vitkost
mozga« i znanstvenicima za razdoblje od pet godina pla ca iznos od 25 milijuna švicarskih franaka, financirajući pritom i dvije katedre. Prema rezultatima jednog istraži vanja Harvard Business Schoola, multiprehrambeni pro izvodi godišnje mogu povećati promet proizvodima koji sadržavaju funkcionalne elemente; između 2004. i 2007. to je bilo više od 23 posto godišnje - dok je potrošnja uo bičajene hrane porasla samo 6,2 posto. Ne čudi stoga što Nestle očekuje da će do 2050. funkcionalna hrana pre uzeti 50 posto svjetskog tržišta hrane. »Mi volimo hra nu«, kaže maloprodajni div Edeka, a Nestleovo je geslo: »Dobra hrana, dobar život.« To zvuči poput pravog jela. I po okusu i po uživanju. Nakon tanjura hrane što smo ga sami pripremili. Kad smo gladni, veselimo se hrani. No, ono što Nestle i mnogi drugi pod oznakom funkcional ne hrane proizvode i slažu na police supermarketa miriše na kemijski koktel. Po liječniku i ljekarniku. Jedan od važnijih koji je utro put ovom ludilu bio je Nestle s jogurtom pod brandom LC1, kojim je krenuo na tržište sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća. Uz tvrdnju daje probiotička bakterija mliječne kiseline imala pozitivan učinak na crijevnu floru, LC1 je postao prvi pravi Nestleov »hit« (termin potječe od farmaceut ske industrije, koja ga koristi za lijekove s milijardama prihoda). No Nestle je vrlo brzo izgubio konkurentnost od protivnika Danonea, koji mu se ubrzo na tržištu pri družio Actimelom, ali s različitom strategijom oglaša vanja: Francuzi potrošačima nisu ni pokušavali objasniti zašto je njihova »probavna flora u ravnoteži«; Danone je
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
jednostavno obećao: Actimel aktivira »imunosni sustav«. U malobrojnim prigodama kad se otvoreno razgovara lo, šef Nestleaje rekao: »To je neugodno poglavlje. Imali smo briljantnu ideju, bili smo prvi na tržištu i svejedno smo izgubili. Bili smo tvrdoglavi.« Tako se govori kad su posrijedi velika poslovna moć, izgubljena prodaja, profit i tržišni udio. Sef Nestlea nije rekao: Zao m ije što našim proizvodima nismo mogli pomoći da puno više ljudi bu de boljega zdravlja. Trenutačno se prodaja Danoneova Actimela na svjet skom tržištu procjenjuje na više od jedne milijarde eura godišnje - time je apsolutni lider među probiotičkim jogurtima, ali se njegov golemi uspjeh temelji isključi vo na pametnom marketingu i velikom marketinškom budžetu, a ni u kom se slučaju ne dokazuje neznatnom gripom ili sezonskom prehladom. Znanstvena utemeljenost proizvoda tanka je i upitna kao što je uvijek i bila, iako probiotički jogurt Actimel, tvrde ljudi iz Danonea, »može općenito povećati aktivnost stanica imunosnog sustava«. No jednak je učinak i ostalih mliječnih proizvoda, primjerice prirodnog jogurta i kefira, ili pak kiseloga kupusa. Osim toga, laboratorijska mjerenja ne pokazuju »aktivnost imunosne stanice« u slučaju zim skih hunjavica, pa piti Actimel neće biti učinkovita za štita od prehlade. Sveučilište u Beču istraživalo je kako imunosni sustav reagira na Actimel i na prirodni jogurt. Rezultat: vrlo malo razlika. Danone je čak sufinancirao istraživanje, informirali su potrošače putem Actimelove internetske stranice iako nije postojao razlog za kritički
Tvornica hrane iz snova - vvellness, zdravlje, ljepota, vitkost
osvrt na reference na znanstvene dokaze. Čak se i na web stranici može pročitati koliko su u konačnici tanki doka zi za malu bočicu: »U kontekstu uravnotežene prehrane i zdrava načina života dnevna potrošnja Actimela po maže ojačati prirodnu obranu.« Ako Actimel samo tako »pomaže« kad se već dobro hranimo, bavimo sportom i ne pušimo, zaista nema razloga uzimati jogurt Actimel. Tvrtka je ponudila jamstvo povrata novca u slučaju izo stanka učinka - drsko: kako bi potrošač Actimela trebao dokazati da se njegov imunosni sustav poboljšao? Kad bi sadržaj plastične boce zapravo »obnavljao« ili mijenjao imunosni sustav, jogurt bi se pio kao lijek koji podliježe strogim farmaceutskim pravilima. Actimel bi bio pro tjeran iz supermarketa. Da bi rasla prodaja, proizvod mora stajati točno tamo gdje kupuju mase. I Danone je učinio ono što je uobiča jeno u industriji kad se treba dignuti prašina oko proda je, osobito kod djece: u hranu koja se trebala promovirati kao zdrava ubačen je šećer. I još mnogo toga: udio šećera od deset do dvanaest posto nalazi se u tekućem jogurtu i stvara pravo slatko bezalkoholno piće koje, osim toga, ima i viška - kao i drugi uobičajeni jogurti - zbog svih okusa i aroma, od »klasičnog« do »naranče«, od jogurta za uzimanje žlicom do tekućeg jogurta, od okusa »jago de i banane« do »šumskog voća«. Time se Actimel, koji slovi kao posve drukčiji, pojavljuje na tržištu kao jogurt koji jača obrambeni mehanizam te su ljudi za njega spre mni platiti otprilike četiri puta više nego za prirodni jo gurt trgovačke marke.
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
Instrument za dobivanje znanstvenoga kredibiliteta i ugleda je praksa koja se tumači u liječničkim čekaonica ma Actimelovim bonovima. Drugi način davanja kvazimedicinskog djelovanja proizvodu jest činjenica da postoji 17 Danone instituta i njihovih centrala organiziranih u Parizu u blizini istraživačkog centra Danonea s nekoliko stotina zaposlenih. Ove istraživačke ustanove, koje dje luju pod imenom »Danone institut za prehranu i zdrav lje«, registrirane su kao neprofitne organizacije, dodjeljuju stipendije, sredstva za provedbu istraživanja i nagrade. Institucije »neovisne od interesa proizvođača Danonea« osigurava Danone. To bi trebalo pomnije ispitati, jer je očito da je neovisnosti nedostajalo već i prigodom ime novanja. Institut se ni u kom slučaju ne može poveza ti s nazivom koncerna. Ni »dobro poznati međunarodni stručnjaci« u odboru, kao i znanstveni savjetodavni odbor instituta, uključujući i pedijatre, epidemiologe i nutricioniste, više nisu jamstvo nezavisnih istraživanja u inte resu potrošača. Svi ovi stručnjaci nisu, dakako, automatski prozvani kao Danoneovi najamnici u znanstvenoj zajednici, prem da se tu i tamo nađu oni koji odgovaraju ovom opisu. No problematičnija je činjenica koliko snažno taj »od Da nonea nezavisni institut« gura istraživanja probiotika i time bakterije iz jogurta šire grane istraživanja. Tema su u relevantnim stručnim skupinama te su dosad dose gnule status koji se može samo zamisliti: bakterije iz jo gurta postale su najhitnijom prehrambenom temom na planetu. Zanimljivo je u svakom slučaju da je, odmah
Tvornica hrane iz snova - w ellness, zdravlje, ljepota, vitkost
nakon kritičkog prigovora protiv Danoneove teze o obra ni organizma u nekom industrijskom časopisu, nekoliko stručnjaka na vlastitu ruku u pismima uredniku te protučlancima pokušalo opravdati sliku industrije. Brojne pozitivne studije o probiotiku iz Danoneova instituta ne bi nas se trebale previše dojmiti, osobito za to što postoji sumnja da industrija financira istraživa nje svojih trendova i traži dostavu željenih rezultata u industriji; ta se istraživanja uopće ne razlikuju ni u far maceutskoj industriji ili industriji duhana, niti u pre hrambenoj industriji. Samo jogurtima Actimel (»jačanje imunosnog sustava«) i Activia (»pomaže u regulaciji pro bave«) Danone je na tržištu probiotika funkcionalne pre hrane dosegnuo istaknuto mjesto - i time ima mnogo toga što bi mogao izgubiti. Stoga Danone svim m ar ketinškim trikovima kojima raspolaže jedan takav pre hrambeni koncern - od dodjele nagrada za istraživanja do stručnih kongresa, od golemog proračuna za oglaša vanje do osnivanja institucija koje u studijama promiču vlastite proizvode - poduzima sve da bi se uspio održati kao vodeći svjetski koncern današnjice. Unatoč svemu, počele su se nazirati prve pukotine. Od lukom Savjeta ASA-e (Advertising Standards Authority - vijeće koje odlučuje je li reklamom prekršen kodeks oglašavanja, op. prev.) oglašavanje je u Velikoj Britaniji zaustavljeno nakon pritužbi gledatelja na televizijske re klame za Actimel. Obrazloženje: tvrde da Actimelovi po zitivni učinci na zdravlje djece nisu dokazani. U reklami je rečeno: Actimel čini »lošim« bakterijama »život teškim«
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
i pomaže »prirodnoj obrani« djece. Danone se kod vlasti branio rezultatima 23 istraživanja u kojima je sudjelova lo 6 000 ljudi svih dobnih skupina; u osam od tih istra živanja bila su uključena djeca i adolescenti do 16 godina. No ASA je kritizirao pojedina istraživanja jer se podaci o njihovim sudionicima nisu mogli odnositi na britansku djecu u televizijskoj dobi. U jednom su istraživanju ispi tanici bili teško bolesna djeca u indijskim bolnicama, što su teško provjerljivi podaci, a u drugoj su ispitanici bila - dojenčad. Još je jedan neuspjeh tvrtka doživjela i u SAD-u. Ame rički potrošači koji su se osjećali prevareni Danoneovim zdravstvenim obećanjima o navodnom reguliranju proba ve mliječnim proizvodima Activia i Actimel, podnijeli su tužbu protiv koncerna. Danone je odgovorio odštetom u ukupnom iznosu od 35 milijuna dolara - najvišim izno som koji je ikad uplaćen zbog zavaravanja putem oglaša vanja u prehrambenoj industriji. Danone u SAD-u više neće napisati riječ »imunitet« na čašicu jogurta i davati prazna obećanja pozitivnih učinaka proizvoda na imu nosni sustav probavnoga trakta. Za američke je potrošače to na prvi pogled dobra vijest i trebala bi činiti osnovu gospodarske politike: ame rička će mliječna industrija - zbog nemara konkurencije iz Europe - imati veći udio na tržištu. Jedan od najvećih svjetskih proizvođača svježih mliječnih proizvoda time bi još agresivnije mogao nastupiti kako bi pridobio što vi še potrošača, dakle mogao bi iskoristiti svoju moć kon centriranu na europsko tržište da bi u budućnosti mogao
Tvornica hrane iz snova - vvellness, zdravlje, ljepota, vitkost
nekažnjeno širiti svoje sumnjive ali na dobit usmjerene »ambasade zdravlja«. Danoneu je potrebno - kao i tisuća ma drugih europskih proizvođača hrane - dopuštenje Eu ropske unije. Ministar za zaštitu potrošača uveo je 2006. u Europsku uniju zakon kako bi se potrošači iz Europe zaštitili od lažnih obećanja o zdravlju što ih daju proizvo đači funkcionalne hrane. Do početka 2010. Europska je unija trebala staviti popis dopuštenih »nutritivnih vrijednosti i zdravstvene zaštite za namirnice« na raspolaganje te ih testirati i odobriti od Europske agencije za sigur nost hrane (EFSA) u Parmi u Italiji. No taj popis dopu štenih »zdravstvenih zahtjeva« do danas nije dostupan. Razlog je tomu što su tvrtke u vlasništvu Europske unije preplavljene programima za reklamno oglašavanje, s otprilike 40.000 zahtjeva, i time ih formalno zakopale. To nije samo još jedan alarmantni znak naivnosti europ ske prehrambene i potrošačke politike. Štoviše, poplava aplikacija pokazuje kako malo proizvođača funkcionalne hrane cijelu tu situaciju shvaća ozbiljno. Ne oklijevajući, velike tvrtke puštaju svoje marketinške odjele da izrade slogane za oglašavanje o navodnim zdravstvenim učinci ma proizvoda, kao da na pokretnoj vrpci iz kuhinje izlazi fastfood pečenje: kvantiteta umjesto kvaliteta. Potrošačima koji vjeruju u obvezu proizvođača da ih istinito informira o sastojcima i koji se nadaju ublažavanju njihovih simpto ma, nemarnost velikih govornika može se činiti ciničnom. Samoprozvani »apostol zdravlja« gotovo izvolijeva kod ti jela Europske unije za prehrambene namirnice uvjerava ti u vjerodostojnost slogana kako bi dobio dopuštenje za
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
javnu prezentaciju poruka kao što su: »Dobro je za zdrav lje kostiju« ili »Dovedite svoje tijelo u formu«. Proizvođač slatkiša Ferrero htio je na tržište plasirati svoju dječju čo koladu s porukom: »Pomaže pri rastu«; jedna francuska tvrtka tvrdi daje koristeći posebnu recepturu primijenila proteine i vlakna u proizvodnji mliječnih proizvoda i pri tom se koristila sloganom »Smanjuje osjećaj gladi«. Ipak, EFSA je, sumiranjem sličnih slogana, smanjila preplavljenost zahtjevima na oko 4000. Odbila je četiri od pet preostalih zdravstvenih tvrdnji jer nisu, ili su ne dovoljno, potkrijepljene znanstvenim istraživanjima. Da kle, sve je opet dobro? Je li očuvan interes potrošača? To je upitno. Jer ako popis još neko vrijeme neće biti objav ljen diljem Europske unije, tada još uvijek postoje stoti ne, ako ne i tisuće, slogana o zdravlju koji se koriste, koji uvjeravaju u pozitivan učinak na uravnoteženu prehranu u ukupnom upitnom poretku. S druge strane, procedura daje posebnu prednost najvećim prehrambenim tvrtkama. Ozbiljna višemjesečna ili čak višegodišnja istraživanja, uz dovoljan broj predmeta, mogu poduzeti samo Nestle, Da none i Unilever - oni imaju dovoljno novca u svojim ve likim istraživačkim odjelima na znanstvenom području know-how. Cak i industrije vezane uz poslovanje časopisa zabrinute su da mala i srednja poduzeća nemaju šansu za život. Cak će i loš razvoj biti štetan za potrošače: veliki će dobiti veće, raznolikost nestaje, a dobri proizvodi koji se reklamiraju istinitim izjavama opstat će samo u “nišama«. To je također razlog zašto su lobisti velike industri je dugo pljeskom pozdravljali Uredbu o zdravstvenim
Tvornica hrane iz snova - vvellness, zdravlje, ljepota, vitkost
bahtjevima EU-ove komisije - ugledali su priliku da izba ce mnoge konkurente s tržišta. No čak je i multikoncern Danone bio iznenađen koliko je teško dobiti dopuštenje od Agencije za zdravstvene zahtjeve. Na početku 2009. Francuzi su povukli potražnju za Actimelovim sloganom •Jača imunosni sustav«, a kasnije još i dva zahtjeva za oglašavanje slogana za Activiju, drugi probiotički jogurt. Očito su shvatili kako njihovi jogurti sa sloganima (»po maže poboljšati crijevnu mikrofloru«, »aktivira obrambe ne snage«) ne mogu tako daleko kao što se tvrdi. Stoga nimalo ne iznenađuje daje Danone bio najavio da ponovo podnosi svoje prijave s dodatnim podacima. Na kraju, ne postoji tvrtka koja će odustati od multimilijardi dolara s tržišta, posebno kada se radi o mišljenju Danonea u vezi s jogurtom s probavnom i imunosnom zaštitom sustava, koji je daleko od obranog jogurta. Tvrtka je, na primjer, već u kliničkim ispitivanjima testirala pića koja će uspo riti gubitak pamćenja i Alzheimerovu bolest; Souvenaid, kako glasi naziv pića, mogao bi se prodavati kao medi cinski prehrambeni proizvod u ljekarnama i bolnicama. Proizvodi koji pomažu ljudima s demencijom mogli bi jednoga dana poticati i razvoj mozga kod djece. Očito je, dakle, kako su velike prehrambene industri je i EU-ova birokracija zemalja članica već godinama za pletene u sukob, u nekim slučajevima pred sudovima, dok se - za njihovu dobrobit i zaštitu - potrošač zapravo de gradira na jeftina mjesta vanjskog promatrača. Bez obzi ra na to što europski i njemački zakon o hrani zagovara zabranu zabluda i prijevara u svrhu zaštite potrošača, to
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
ne priječi proizvođače hrane da prođu nekažnjeno kako bi stekli prednost preko leđa svojih kupaca i konkurenata. Također, uvođenje Uredbe zdravstvenih zahtjeva Europ ske unije vjerojatno će ostati neuspjeli pokušaj da se regu lira oglašavanje. Budući da ne čini nedvojbene smjernice politike nego delegira na odgovornost znanosti - u naiv nom očekivanju mogla bi dati jasne odgovore na pitanja kad je hrana zdrava a kad nije. Kada bi odnos između prehrane i zdravlja bio tako jed nostavan, kao što prehrambena industrija pokušava uvje riti potrošače, ne bi postojale tisuće prehrambenih vodiča - a svake se godine taj broj povećava za još stotine novih. Tada ne bi postojala studija koja će potkrijepiti izjavu s tri kontradiktorna navoda kojima su se bavila istraživa nja. Znanstvene se zajednice još uvijek nisu uspjele do govoriti o tome koliko naše tijelo treba vitamina dnevno. Svjetska zdravstvena organizacija (W H O ) preporuču je 45 miligrama vitamina C na dan; u Njemačkoj, Au striji i Švicarskoj preporučuje se 100 miligrama na dan, u SAD-u između 75 i 90, a u Engleskoj jedva 40. Ako nema konsenzusa, koliko točno možemo dobiti zadovo ljavajući odgovor na pitanje: Koja hrana za koga u kojim okolnostima i u kojoj količini treba biti konzumirana i koje je štetno djelovanje za zdravlje? Također bi trebala biti uključena i dob osobe, genska dispozicija, način živo ta, društvena okolina, prehrambena i kulinarska tradici ja zemlje, klima i još mnogo toga. Koliko su bespomoćni argumenti temeljeni na čistoj znanosti pokazuju u konačnici nutricionisti igrama riječi: ako svaka namirnica
Tvornica hrane iz snova - vvellness, zdravlje, ljepota, vitkost
ne promiče zdravlje, koje već dokazuje i činjenica da lju di koji ne jedu ništa nužno umiru? Koliko je neodgovarajuće pouzdati se samo na istraži vanja, pokazuje primjer margarina Becela prehrambenog diva Unilevera. Margarin obogaćen biljnim tvarima, ta kozvanim biljnim sterolima, zaista smanjuje vrijednosti kolesterola u krvi. To su pokazali i rezultati istraživanja, u koje su se mogli uvjeriti i inspektori European Food Safety Authorityja - Unileveru su dopustili označavanje sloganom koji govori o svojstvima za snižavanje koleste rola u Becel proizvodima i mogućem smanjenju rizika od kardiovaskularnih bolesti. Nešto poput: »Becel svakod nevno pomaže u zaštiti srca i krvožilnog sustava.« Međutim, nije sve razjašnjeno. Na svaki probiotički jo gurt odnosi se pravilo da barem ne nanosi štetu. To kod Becela nije sasvim jasno. Što, na primjer, s potrošačima koji Becel mažu na kruh a nemaju povišenu razinu kolesterola - kao što su djeca koja jedu margarin samo zato što to radi njihov otac koji se bori protiv svog prekomjernog koleste rola u krvi? Bez razloga redovito konzumirati namirnice koje utječu na krvnu sliku? Kakve su posljedice ako se to čini nekoliko desetljeća, jednostavno jer su ljudi naviknu ti na okus? Iako zbog istraživanja lijekovi kao što su Bayer u interakciji s Baycolom, lijekom za smanjenje kolesterola, mogu biti odobreni tek za nekoliko desetljeća kako bi se potvrdila sigurnost proizvoda prehrambene industrije, oni se često mogu pratiti u razdoblju od nekoliko mjeseci u re lativno malim skupinama ispitanika. Nutricionisti i liječni ci su zabrinuti da će potrošači usvojiti naviku konzumiranja
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
takve vrste hrane, koja služi kao lijek, i umjesto k liječni ku ići će - u supermarket. Prodaja Unileverova margarina za snižavanje razine kolesterola snažno je porasla od 1964. uvođenjem dijetalnog margarina u prehranu: danas postoje i dijetalna mlijeka i mesni proizvodi na policama, uz to još i sir, dijetalni tekući jogurti, pa čak i bijela kava. Ljudi s vrlo visokom razinom kolesterola mogli bi usvojiti moto »više je bolje«. Mogli bi se uvjeriti da se hrane zdravo i da bi Becelovim proizvodima i drugim nezdravim prehrambenim navikama mogli sve nadokna diti. Na Becelovim su paketima, kao i obično, sitnim slo vima tiskane preporuke i upozorenja, poput onoga da se potrošnja ne preporučuje trudnicama i da Becel treba je sti samo ako doista imate previše kolesterola u krvi. Je li to - zahvaljujući funkcionalnoj prehrani - budućnost hra ne: hrana s uputama? Također je vrlo problematično pitanje doziranja aditiva u hrani, kao što pokazuje slučaj Basila Browna. Godi ne 1974. britanski znanstvenici popili su u roku od deset dana deset galona (oko 37 litara) soka od mrkve i time unijeli u organizam 10 000 puta veću količinu vitami na A nego je preporučeno; sa svijetložutom kožom i teš kim oštećenjima jetara umro je Basil Brown od trovanja vitaminom A, koji je također gutao u tabletama, u do bi od 48 godina. Slučaj može biti zanimljiv, ali govori protiv proizvođača funkcionalne hrane koji imaju teoriju da je u današnjim namirnicama premalo hranjivih tva ri pa se stoga moraju dobivati na druge načine. Ponajpri je, teza o nedostatku hranjivih namirnica znanstveno je
Tvornica hrane iz snova - vvellness, zdravlje, ljepota, vitkost
vrlo kontroverzna; drugo, mnoge moderne dijete vita mine sumiraju u iznosu koji može vrlo lako dovesti do predoziranja. Vitamini se danas nalaze u neopisivo veli kom broju proizvoda, često samo kako bi proizvodi bili trajniji ili atraktivnije boje. Čak i životinje u klaonicama prije usmrćivanja dobivaju vitaminske injekcije da bi nji hovo meso kasnije bilo naočitije. Stalno u sebe stavljamo vitamine: u 100 grama salame, dakle, može biti skrive no 20 miligrama vitamina C. Vitamin C također je zavr šio u bezalkoholnim pićima ili gotovim salatama, pa tko uz tu vitaminima obogaćenu funkcionalnu hranu pojede i funkcionalni jogurt, može nesvjesno u svoj organizam unijeti preveliku količinu vitamina. Za zdravstvene »dodane vrijednosti« putem hrane, koje ne samo da su teško dokazive nego čak mogu biti i štet ne, proizvođači nesputano djeluju i obećavaju više ljepote, zdravlja, wellnessa ili fitnesa. Na području asocijativnih emocija mogu se upakirati bez dokaza i o kakvom štet nom djelovanju, profitirajući od zaglupljujućih načina oglašavanja: bezalkoholna pića koja imaju »blago« djelo vanje na metabolizam, ledeni čajevi koji naglašavaju »vri jedne antioksidanse«, ali pritom sadržavaju šećer i arome uključene u cijenu. Ledeni čajevi koji navodno pomažu »da se ostane u formi i aktivan ili koji pridonose oporav ku, sadržavaju samo minimalnu količinu čaja, a umje sto njega stavlja se ekstrakt čaja i konzervans. Navodni proizvodi koji bi trebali pospješiti osjećaj ugode zapravo su samo pokušaj da se potrošačima izvadi novac iz dže pa. Obično su mnogo skuplji nego tradicionalni čajevi i
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
bezalkoholna pića. Osobito je velika konkurencija među brendovima napitaka, gdje vrvi od čajeva i mješavina s čajevima koji obećavaju wellness učinak, a zapravo su čista potrošačka prijevara. Okus »bijeli čaj i kruška« proizvo đača Gerolsteinera reklamom obećava nježnu ravnote žu »iz prirodnih mineralnih voda Gerolsteinera«, čime je plemeniti i voćni čaj zasićen. No, »spa« stvarnost izgleda drugačije: tek 0,02 posto bijelog čaja, ali 4,4 posto šeće ra, što je još uvijek polovica količine u Spriteu; usto je još dodan okus i konzervans kalijev sorbat (E 202). Nestle svoj Nestea zeleni čaj Citrus hvali zbog »vrijed nih sastojaka zelenog čaja« i antioksidansa. No, wellne.tf-stvarnost toga pića uključuje arome, limunsku kiselinu (E 330), koja je štetna za zube, samo 7,2 posto šećera u obliku 0,3 posto ekstrakta zelenog čaja. Antioksidansi su oglašeni kao »srebrni metak« u hrani, ali većina potrošača s »antioksidansima« vjerojatno ne može započeti mnogo toga. Antioksidansi su poznati kao zaštita od slobodnih radikala, što se pokazalo dobrim, na primjer, kod obra ne imunosnog sustava. No pozitivni učinci antioksidansa nisu nedvojbeno znanstveno dokazani. Nažalost, u stvar nosti iza Volvicsovih obećanja, s »čajem okusa breskve«, »prirodnim sokom« sa »svim najboljim iz čaja«, nude: sa mo malu količinu nedefiniranog ekstrakta čaja, 4 posto šećera, aromu, limunsku kiselinu (E 330), konzervans ka lij benzoat (E 212) i kalijev sorbat (E 202). Cak i američki proizvođač voćnih sokova Ocean Spray, prisutan u Njemačkoj od 1999. godine, dodaje antioksidanse u sokove i tvrdi da se redovitom konzumacijom
Tvornica hrane iz snova - vvellness, zdravlje, ljepota, vitkost
soka od brusnice može smanjiti rizik od upale mjehura. A infekcije mjehura su - i to je dokazano, znanstveno, da kako - »ubojice požude broj jedan u njemačkim kreveti ma«: »Dvije od pet žena (39 posto) morale su zbog toga odustati od spolnog odnosa.« U Europskom su odjelu EFSA-e, srećom, imali drukčije mišljenje: dokazi nisu do voljni da se uspostavi uzročno-posljedična veza između konzumacije sokova Ocean Spray okusa brusnice i navod nog učinka manjeg rizika od infekcije. Presuda Europske komisije: zdravstveni zahtjev odbijen. Takvo uklanjanje poželjeli biste i pivu-protiv-starenja u pivovari u NeuzeUeu u Brandenburgu. »VVellness« pivo reklamira se kao »pivo za ljepotu i vitalnost«, u njega se dodaju »prirodne tvari, spirulina (alge) i flavonoidi (kvercetin)«. Flavonoidi, jasno se objašnjava, služe za zaštitu od napada slo bodnih radikala, njihov učinak je protuupalan, oni štite od ateroskleroze i visokog krvnog tlaka; flavonoidima je čak dodano svojstvo prevencije od raka. Da ne bi došlo do nesporazuma i da bi se spriječila pritužba zbog neu činkovitosti, u pivovari su objasnili da »se sat života time ne može zaustaviti«, što zapravo znači da je to suprotno teoriji protiv starenja. Ipak, proizvođači piva bili su toli ko opsjednuti takvom funkcijom svoga pića da je njihov pogled na stvari došao i pred Upravni sud u Frankfur tu na Odri, koji je s mjerodavnim tijelom presudio pri silno izuzeće za pivo s algama. Takvi primjeri pokazuju koliko smiješno, koliko beskorisno, koliko precijenjeno i koliko opasno može biti jelo s navodnim dodatnim koristima za potrošača, a opet tako uvjerljivo da mnoge tvrtke
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
ne slijede zakon tržišta kod novih kreacija, traže se ma le razlike u odnosu na konkurenciju kako bi se jednoga dana mogao dobiti hit kakav je suvišni Actimel tekući jogurt. Po njihovu mišljenju, proizvođači hrane su racio nalni, ali jednaka je i racionalnost iz perspektive potro šača. Većina hrane koja je kreacija laboratorija zaslužuje sudbinu Essensisa. Essensis, koji bi ten trebao učiniti za tegnutijim, jednako je preskup proizvod kao što su i Danonovi jogurti koji sadržavaju previše šećera. Još jedna u nizu »ljepota-iz-jogurta« što se čuvaju u hladnjaku i obe ćavaju bolje zdravlje kože, sadržavala je i vitamin E, antioksidanse iz derivata zelenog čaja, jogurt i ulje boražine (Borago ojficinalis - op. prev), Essensis se 2007. pojavio na tržištu, a Danone je svoj čudesni »kozmetički« proizvod povukao iz prodaje u domovini Francuskoj dvije godine nakon dolaska na tržište. Koji blagoslov. Istodobno se granice i dalje pokušavaju što više poma knuti. Velika mljekara Seoul M ilk u Južnoj Koreji razvila je probiotski tekući jogurt koji između ostalog sadržava aminokiseline taurina i glutamin kompleks, što znači da je u skladu sa svakom funkcionalnom oznakom baš kako dolikuje funkcionalnoj hrani. Naziv jogurta: Never Die. Pogledamo li istini u oči, Danone je puno prije došao do te točke, iako im još uvijek nedostaje hrabrosti za seman tičkom jasnoćom. No Danone je udovoljio zdravstvenim zahtjevima. »Zdravije i bolje živi svaki dan« znači - do kraja promišljeno - točno ovo: Tko svakodnevno zdravi je živi, nema razloga da ikada umre.
U potrazi za izgubljenom kvalitetom - tradicija laži
da su Amerikanci u SA D -u ideju V W bube izgradili na predstavi o patuljcima u Schwarzwaldu. Ova simpatična naivna slika na čudan je način utjelovila dopadljiv auto u puno više od banalno ga industrijskoga proizvoda masovne proizvodnje - buba nije samo hladan pothvat inženjerstva. Emocije i mašta povezale su mali automobil sa simpatičnim švarcvaldskim patuljcima i njihovim spretnim, uvijek marljivim rukama. Situacija je danas slična i sa švarcvaldskom šunkom i mnogim drugim navodno regionalnim »tradicionalnim« namirnicama - s jedinom razlikom što ovdje postoje sa mostalni proizvođači koji pletu neobične legende o svojim proizvodima. Ponekad stječete dojam da se za proizvod nju pršuta ili umaka od rajčice u biti koristi isti način pro izvodnje kao i za filmove u holivudskom filmskom studiju - neke se prehrambene tvrtke toliko trude da bi kao pro izvođači uspjele uvjeriti ljude u iluzije i zakulisne igre. Primjer se može oslikati i slučajem punim emocional nog naboja o prevari potrošača švarcvaldske šunke tvrt ke Abraham. S godišnjom proizvodnjom od oko 24 000 tona u šest tvornica u Njemačkoj, Belgiji i Španjolskoj, Abraham je najveći europski proizvođač dimljene i na
N
ekada
s e g o v o r il o
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
U potrazi za izgubljenom kvalitetom - tradicija laži
zraku sušene šunke i tržišni lider u Njemačkoj; direktor tvrtke jiirgen Abraham kao predsjednik Savezne udru ge njemačke prehrambene industrije među najsnažnijim je ljudima u branši. Svoju švarcvaldsku šunku Abraham, čije je sjedište u Seevetalu nedaleko od Hamburga, proi zvodi i u 700 kilometara udaljenom švarcvaldskom gra du Schiltachu u regiji Kinzigtalu. Lječilište izgleda poput modela željeznice u mjerilu 1:1 i kao takvo postavljeno je u stvarni svijet: uske kamene ulice i više specijalista ne go je švarcvaldsko turističko srce ikad moglo zamisliti; gostionica na povijesnom trgu zove se Sunce, a na sada zatvorenom prozoru mesnice rukom je pisan znak s po rukom »Znaš odakle dolazi« - ovo je savršena pozadina za proizvođača pršuta Abrahama. Prvo što se zamjećuje nedvojbeno su dva bollenhuta jedan crveni i jedan crni - koji vise u staklenoj vitrini uza zid na ulazu. Bollenhut je ono čudno pokrivalo za glavu koje se sastoji od hrpe loptica, veličine teniskih, i spada u tradicionalnu narodnu nošnju švarcvaldskih žena. Za Schwarzwald je žena u nošnji sa šeširom kao zvijezda za Mercedes i medvjed za Berlin, pa gotovo i nema hotel ske brošure i švarcvaldskog proizvoda bez dame sa šeši rom. Stoga je neupitno da div u proizvodnji šunke kakav je Abraham na ambalažu švarcvaldske šunke stavlja že nu s bollenhutom. Obilazak s tvorničkim menadžerima i vještim mesa rima traje sat i pol. Počinje na prijamu robe, gdje svaki suradnik u ritmu po sekundama stavlja pH-metar u sva ki komad mesa koji dolazi pokretnom vrpcom. Zatim se
meso ručno soli i začinjava te dostavlja u prostoriju u ko joj odstoji neko vrijeme, a nakon toga dolazi u jednu od 16 kamenih dimnih komora, gdje se pali piljevina »au tohtone borove šume« i stvara dim. Mesar govori o taj ni začina koji se upotrebljavaju već četiri generacije i o švarcvaldskom zraku koji se upuhuje u fazama i iznova propušta u dimne komore, čime navodno pridonosi po sebnom okusu šunke. Čovjek ulaže velik napor, šunka se što je više moguće obogaćuje regionalnim okusom, te se opisuje kao proizvod koji može biti proizveden samo u Schwarzwaldu. U svojoj priči o nastanku šunke stoga ko risti relevantne fraze: »tradicionalan način«, »tipična regi onalna poslastica«, »tradicionalni recept«, »rukom rađeno na stari švarcvaldski način«. Njegov govor gotovo je doslovce jednak Abrahamovu predstavljanju tvrtke za proizvodnju šunke na svojoj internetskoj stranici. Ondje se može kliknuti na »tajnu njegova srčanog okusa« i otkriti gotovo sve - osim da od 750 000 svinja koje su tijekom godinu dana obrađene za švarcval dsku šunku u Schiltachu niti jedna nije iz Schwarzwalda. Životinje ili meso dolaze uglavnom iz Donje Saske, Bel gije i Nizozemske. Na web stranici navodi se daje švarcvaldska šunka »proizvedena isključivo u Schwarzwaldu« te se time potrošače namjerno dovodi u zabludu - jer go tovo nijedan normalan kupac ne može samo tako otkriti suptilno prikrivenu značajnu razliku između pripravka i proizvoda. Između tih dvaju naizgled bezazlenih pojmo va krije se velika razlika: na nizozemskim, belgijskim i donjosaskim poljoprivrednim gospodarstvima proizvodi
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
U potrazi za izgubljenom kvalitetom - tradicija laži
se svinjsko meso koje će se u Schwarzwaldu pripraviti za švarcvaldsku šunku. Tako Abraham očito špekulira ti me da brojni potrošači vjeruju kako je švarcvaldska šun ka pripremljena od švarcvaldskih svinja. Sto bi potrošači uopće trebali smatrati pod tim pojmom? Apelira se na fantazije i osjećaje kupaca: da bi prodao cigarete, Marlboro obećava kupcima slobodu, Red Buli krila, a da bi prodao švarcvaldsku šunku, Abraham po trošaču obećava regionalizam, tradiciju, autentičnost. Ti me se prikriva činjenica da, osim malo šiltaherskog (iz grada Schiltachera, op. prev.) zraka i dima iz iverja švar cvaldskih borova, u švarcvaldskim šunkama ništa drugo nije švarcvaldsko. Uglavnom, švarcvaldska šunka nije iz Schwarzwalda nego iz Hollywooda: to je proizvod sno va, neispunjenih obećanja. Ono što radi Abraham čini pola prehrambene indu strije: nemilosrdno iskorištavaju regionalne i tradicijske elemente na svojim pakovinama i u reklamnim spotovima, u oglasima i na sajmovima - svugdje agitiraju ljudi u starinskom stilu ili iz bakina recepta: uz vatru u kaminu, prirodna gnojiva, s bollenhutom na glavi i u dirndlicama (tradicionalna ženska nošnja, op. prev.), u »ručno«, »tradi cionalno« proizvedenoj hrani, koja »ima okus djetinjstva« ili »kao od seljaka« i njihovih sirovina, koje su uvijek »iz regije« i za koje se gotovo automatski pretpostavlja da su nešto »prirodno«, »zdravo« i »održivo« oplemenjeno. Vje ruje se u svijet u kojem postoji samo »domovina« i »sve« je izvorno, ako ne i »istinski originalno«; kako tržište hrane postaje sve globaliziranije, Abraham svoju šunku prodaje
u više od 20 zemalja - te se sve više ukorjenjuje, autohton kao i drugi proizvođači hrane. Standardizacijom okusa proizvoda mase jača njihova sklonost prikazivanja proi zvoda kao rezultat tradicionalnih umješnosti. Izgradnja povjerenja tradicije i težnja za regionalnim zapravo su metafore marketinga moderne hrane - lažna idila posta la je konstitutivna. Naša hrana, bilo da je riječ o mesu, žitnim pahuljica ma, mlijeku, slatkišima, vinu ili jogurtu, zapravo je danas u velikoj mjeri rezultat industrijske, potpuno neidilične masovne proizvodnje. U toj se buci moramo voditi očima: naša se hrana u tom pogledu ne razlikuje od automobila ili namještaja po narudžbi. Ne odnosi se to samo na pro izvode što ih kupujemo u supermarketu. Čak se i mesnice i pekarnice u standardnim slučajevi ma temelje na laži o tradicijskoj vrijednosti. Većina mesara ne kolje više samostalno, nego kupuju meso i kobasice kod Abraham & Co; većina je pekarnica prešla k potrošačima brašna čije tijesto dolazi iz istočne Europe ili čak iz Azije. Industrija ne voli priznavati takve činjenice i stoga iza idiličnog krajolika jednako nemilosrdno namjerno skriva stvarnost. Ponekad se to događa na tako smiješan način kao u reklamnoj poeziji Udruge za zaštitu švarcvaldske šunke: »Visoka crnogorica, svježa izvorska voda, čist zrak - čista priroda: impresivna je to pozornica za nastup jed ne od najpoznatijih svjetskih šunki: švarcvaldske šunke«. Isto tako: »jedinstvena obilježja Schwarzwalda su crveni bollenhuti i zelene jele. Potrošač s njima povezuje kvali tetu, tradiciju i regionalnost.«
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
Točno, ovo se mora uzeti doslovno: šunka je glav ni »izvođač« na »pozornici« na kojoj predstavlja »Schwarzwald«; cijela predstava treba asocirati potrošača na tople, davno izgubljene tradicionalne vrijednosti i on ne bi trebao pitati što se krije iza svega. On ne bi trebao znati da se svinjetina prije nego što dođe u Schwarzwald vozi kroz pola Europe da bi se od nje napravila švarcvaldska šunka; on ne bi trebao pitati bi li za životinje, ljude i okoliš bilo bolje prevoziti piljevinu za potpalu umjesto godišnjeg uvoza čak do 10 000 tona svinjskog mesa do Abrahamovih pogona u Schiltacheru samo zato što pi še da je u Schwarzwaldu; potrošač ne bi trebao znati da se životinje drže na raskalanim etažama; on bi radije tre bao »misliti« da sve životinje dolaze iz Schwarzwalda, od švarcvaldskih poljoprivrednika (ili, još bolje, patuljaka), gdje su do kraja živjele na, dakako, dobar svinjski na čin; potrošač ne bi trebao znati odgovor na pitanje zašto na zraku sušena šunka od prave švarcvaldske svinje ne bi smjela biti nazivana švarcvaldskom šunkom nego šunkom od svinja s nizozemskih farmi jer je samo 14 dana visjela u švarcvaldskoj šumi da bi bila dobro dimljena. S druge strane, Savez za zaštitu proizvođača švarcval dske šunke precizno je propisao proizvodnju šunke: od pasmine svinja, načina hranjenja i starosti životinja do temperature tijekom sušenja i dimljenja, kao i švarcval dske crnogorice; isključeno je jedino podrijetlo svinja svjesno - znajući da u Schwarzwaldu nema toliko svinja koliko tržište švarcvaldske šunke traži. Iskreno, standar di su visoki i sprečavaju proizvođača u istočnoj Bugarskoj
U potrazi za izgubljenom kvalitetom - tradicija laži
da svoj proizvod nazove jednako dobrim. Nasuprot to mu, standarde »zaštite podrijetla« Europske unije zado voljava samo švarcvaldska šunka, pripremljena posebnim metodama navedenima u Schwarzwaldu, može se ta ko i nazivati i od 1997. godine i takav prozvod može nositi plavožuti žig EU-ova »zaštićenoga zemljopisnoga podrijetla«, ili kraće g.g.A (PGI kao kratica na proizvo dima pakiranima za njemačko tržište: geschutzten geographischen Angabe tj. zaštićeno zemljopisno podrijetlo). Razvidan slučaj obmane potrošača, ovoga puta s potpo rom EU-ova zakonodavstva: mnogi kupci jednostavno ne shvaćaju da pečat u području podrijetla zahtijeva sa mo odvijanje barem jedne od faza - odnosno proizvod nje, prerade ili priprave. Proizvođačima to odgovara jer im pečat osigurava zatvaranje tržišta za konkurenciju i u isto vrijeme potiče nacionalni marketing. U zaštiće nom se području isplati poslovati sa šunkom, čije je meso označeno bollenhutom i dimom nastalim potpaljivanjem švarcvaldskih drva: godine 2008. industrija je uživala u »rekordu prodaje« u Njemačkoj i Europi s više od 6,8 milijuna prodanih švarcvaldskih šunki, što je u uspored bi s prijašnjom godinom bilo povećanje od 13,5 posto. Ne čudi stoga da se oznaka »zaštićenoga zemljopisno ga podrijetla« traži: gotovo 400 proizvoda, uključujući i njih oko 67 iz Njemačke, diljem Europe označeni su pečatom - najpoznatiji su švarcvaldska šunka, a uz nju i jela kao što su bremenski Bremer Klaben (dizani ko lač s puno voća koji se priprema u božično vrijeme - bi skupski kruh u hrvatskim krajevima, op. prev.), švapski
T hilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
Maultaschen (tjestenina u obliku jastučića s nadjevom, op. prev.), Kolsch (vrsta svijetloga piva, op. prev.), ba varski hren i Minhensko pivo, šaran iz Holsteina i Nirnberške kobasice na žaru, crvena i jetrena kobasica i'/. Thiiringena, pecivo Meissner Fummel i švarcvaldske pa strve. Zaprimljeno je oko 150 zahtjeva za oznaku »zašti ćenoga zemljopisnoga podrijetla« za ostale specijalitete. No za potrošače je više prijateljski nastrojena »zaštićena oznaka podrijetla«, službene kratice PDO. Ona potvr đuje da se cijeli postupak pripreme, proizvodnje i prerade hrane odvija najednom mjestu u određenom zemljopi snom području i da se koriste utvrđeni postupci. Ovu oznaku imaju, primjerice, talijanski pršut iz Parme, sir Kanterkaas iz Nizozemske (Nagelkas je nizozemski spe cijalitet - sušeni sir pripravljen s klinčićima i kimom; Kanterkaas je njegova inačica bez klinčića, op. prev.) korzikanski med, tirolski planinski sir s planine ili meso si ve koze Liineburger Heidschnucke. U Europskoj je uniji potkraj 2009. bilo gotovo 500 zaštićenih oznaka izvor nosti i oko 200 aplikacija. »Regionalizam je konstrukci ja prehrambene industrije«, analizira ekonomski geograf Ulrich Ermann, koji radi s regionalnim proizvodima u Institutu za regionalni zemljopis u Leibnizu već niz go dina. U biti, Ermann kaže: »Kao prvo, kod kobasica za pečenje nije točno određeno kako moraju biti napravlje ne, kojim začinima oplemenjene i na koji način priprav ljene. No kao vlasnički proizvod su načini proizvodnje i receptura odjednom navedeni vrlo detaljno. Čovjek izmi šlja nove kvazikobasice koje mogu biti zaštićene.«
U potrazi za izgubljenom kvalitetom - tradicija laži
Očito je da lobisti imaju svoje poluge. U slučaju švarcvaldske šunke tu je Udruga za zaštitu proizvođača švar cvaldske šunke, koju si možete predstaviti kao skupinu poduzetnih mesara koji od izumiranja žele zaštititi svo je proizvode. Ova je udruga uistinu vrsta lobističke sku pine. Njihov uspjeh ovisit će umnogome o tome koliko su moćni u politici i koliko dobrih veza imaju te koliko novca organizacije i tvrtke izdvajaju za godišnje zahtjeve primjene postupka s Europskom unijom. Vještina i sreća također igraju veliku ulogu, ali pritom uopće nije bitno hoće li potrošač imati koristi. Potrošaču nije jasno zašto su za švarcvaldsku šunku bitni lokalni zrak i dim, koji su dovoljni za njegovo podrijetlo, dok za izradu tirinških pe čenica 51 posto sastojaka mora potjecati iz regije. Zašto u hrenovkama i bavarskim kobasicama teletina nije zašti ćena, ali u nirnberškim kobasicama na žaru jest. Zašto u bočici krastavaca Spreewald plivaju i krastavci koji nisu iz Spreewalda? Zašto švarcvaldska šunka smije biti proizve dena samo u Schwarzwaldu, a marcipan iz Liibecka samo u Liibecku, a nitko ne dobiva ideju da se Kassler proizvo di samo u Kasselu i hamburger samo u Hamburgu. Za što pivo Kolsch u Kolnu vrije, ali ne i pivo Pils u Pilsenu. Zbrka je rezultat netransparentnog procesa borbi u pre hrambenoj industriji i njihovih lobista s europskim poli tičarima i vladom oko uvjeta. Riječ je o pristupu novim tržištima, ovrhama natjecatelja - riječ je o bitci oko glo balnog tržišta. Kupac je na zadnjem mjestu. Kad se proizvođaču ukaže prilika, može se brzo vrati ti na zaštitu podrijetla. Dakle, britanskoj je pivovari prve
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
dvije godine odobrena zaštita podrijetla za Newcastle Brown Ale, a zatim je poništena: proizvodnja u središtu grada više nije bila isplativa; pivovara je odlučila zatvori ti stranicu i proizvodnju piva preseliti na drugo mjesto u Engleskoj. Tek kad bi postojalo potrošaču sklono pravilo da hrana mora doći s oznakom izvornosti i iz određene regije, Abraham bi mogao pakirati svoju šunku u Schil tachu. Razlog je jednostavan: nikada nije bilo toliko svinja u Schwarzwaldu i nikada ih neće biti toliko koliko ih ima u ravnom Niedersachsenu, Nizozemskoj i Belgiji zajedno. Bilo je možda u nekom trenutku nešto više švarcvaldskih poljoprivrednika koji su na sebe preuzeli odgovornost to va svinja, ali nisu nikada postali velike tvrtke, jer su im se opirali hotelijeri i turistički djelatnici. Vjerojatno bi se okus šunke novih lokalnih proizvođača razlikovao od standardnog Abrahamova. No time bi sigurno bilo manje švarcvaldske šunke u svijetu, bila bi puno skuplja i to bi bilo nešto što se ne bi bez razmišljanja moglo uzeti s po lice u Aldijevim trgovinama, nego nešto posebno, što bi čovjek kupio za vrijeme odmora u Schwarzwaldu. M ož da bi opet bio uvjeren da se švarcvaldska šunka ne mo že u svijetu proizvoditi beskonačno, a osobito ne uzme li se u obzir činjenica da je natpis ispisan na pakovinama s folklorom u znaku bollenhuta, u koje je stavljeno meso iz Belgije ili Nizozemske. Tek tada bi svijet namirnica bio možda malo bolji. No još uvijek je tako kako je, a u takvom žalosnom stanju marka hrane multinacionalne proizvodnje Unilever Bertolli pruža varijaciju alla Italiana. Bertolli je poznat kao
U potrazi za izgubljenom kvalitetom - tradicija laži
proizvođač umaka za tjesteninu, maslinova ulja i octa. Za sumopredstavljanje ne nedostaje ni idealan svjetski stereo tip: »Kako bi napravio maslinovo ulje, Bertolli kombinira inovacije i tradicije s ljubavlju, iskustvom i entuzijazmom. To se dugogodišnje iskustvo može kušati i danas! Strast 7.a dobrom hranom, radost u jednostavnim stvarima u ži votu i važnost obitelji i zajednice obroci su osnovne vrijednosti.« Bertolli bi imao dobre šanse za osvajanje jednog od prvih mjesta na listi krivaca za većinu vapaja potroša ča zbog varanja kad je riječ o autentičnosti. Nizozemska televizijska emisija prikazala je bit Bertollijeve reklame. Reklama za tjesteninu prikazivala je stare žene s prega čom, s maramama na glavi i izboranim licima koje plešu kroz tvornicu umaka od rajčice, miješaju sadržaj u loncu i nakon toga poližu žlice te se sa staklenkama umaka od rajčice i košaricama zajedno slikaju ispred tvornice. D a kle, na malim ekranima »dočarava« se Bertollijev »tali janski način života«. Baš kao u Hollywoodu: sve krivo, sve lažno i sve jedna velika kulisa. Na tiskovnoj je konferenciji nizozemski TV novinar doznao da su žene doista »prave«, ali ih se ne može po sjetiti. Time započinje njegovo putovanje u Bertollijevu tvornicu u Italiji ne bi li našao žene iz reklame; ondje sa znaje da te žene nitko ne poznaje te, također, da su pre stare. Novinar je igrom slučaja tijekom jednog putovanja u jednom španjolskom Kaff bei M aria upoznao zgodnu staricu koja je sudjelovala u tom reklamnom videospotu kao izvođačka, zajedno s nekoliko žena iz sela. N o vinar saznaje da tvornica navodnog umaka od rajčice u
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI H RAN E
susjednom selu proizvodi samo šećerni sirup; četverod'j nevno snimanje, govori menadžer tvornice, nadoknadili su ljudi iz svijeta reklame s 1000 eura. Sve je samo zabava? Samo bezopasan, namigujući re klamni spot, koji obrazovani konzumenti medija mogu odmah prokužiti? Gorki je dio cijele situacije da se lažne etikete mogu sustavno naći na policama supermarketa. Primjer toga je i Bertollijev Pesto Verde, bezobraština s varljivim informacijama, nazivan čistim smećem »talijanske kulture«. Pesto je navodno napravljen prema »tradicionalnoj recepturi samo najfinije kvalitete sastoja ka«. Koriste se »pinjoli« i »najbolje Bertollijevo maslino vo ulje«. Ispostavilo se da je Pesto zavaravao potrošače: Bertolli je u svoj proizvod stavljao samo dva posto ma slinova ulja, ostatak je uglavnom nedefinirano »biljno ulje«. Pinjoli, koji su tako lijepo sjali na prednjoj stra ni pakiranja, čine samo 2,5 posto sadržaja, a najveći dio zamijenjen je indijskim oraščićima. Oni su, kao i »biljno ulje«, jeftiniji na svjetskom tržištu nego pinjoli i maslinovo ulje. Konačno, dodana je i aroma, krumpi rove pahuljice i sredstvo za kiseljenje. Jesu li to »najbo lji sastojci« što ih Bertolli može ponuditi za »kvalitetan proizvod« koji obećava »izvornu« recepturu? Želi li pro izvođač hrane jednostavno samo talijanskim »osjećajem života« svoje kupce ostaviti bez obećavane »kvalitete sa stojaka za isporuku«? Uistinu tradicionalni talijanski pesto od svježeg bo siljka, pinjola, parmezana, soli, češnjaka i maslinova ulja stoji između 8 i 9 eura i stoga nije utrživ, piše Unilever u
U potrazi za izgubljenom kvalitetom - tradicija laži
■govoru na kritike potrošača. Tvrtka je inzistirala: »Sva■ popularni brend označava određeni stil života, odreIrn u kvalitetu ili osjećaj - Bertolli je sinonim za ukusnu ■lijansku kuhinju i mediteranski okus.« Pesto s bosiljp m , napravljen isključivo od maslinova ulja, pinjola i ■armezana gotovo se nikad ne može naći u supermarfcetu. Budući da se ne isplati proizvoditi istinsku kvalite tu, proizvođači kakav je Bertolli mogu pod nepoštenim oznakama najviše kvalitete konkurirati bez obzira na jef tinije sastojke. Ovaj pristup nalazimo u svim cjenovnim segmenti ma prehrambene industrije. Postavimo li te proizvode u najbolje trgovine delikatesama, u kojima prodavači svoje proizvode prodaju u bijelim kutama i pozdravljaju kup ee po imenu ako je moguće, i tu se vara, nema sumnje. Često se poseže za navodnim pekmezom pod nazivom Gurmanski doručak od jagode proizvođača Schvvartaua. Na etiketi piše još, u zlatnom, natpis »Movenpick iz Švicarske«, koja proizvodu daje posebnu auru. Zaista, taj gurmanski voćni proizvod jedna je od najskupljih mar melada koje se mogu naći na policama - kilogram košta oko 8,40 eura, što je gotovo triput više od cijene uobiča jenog proizvoda. Uzevši u obzir i ostale skupe proizvode na policama, ovdje možemo govoriti o proizvodu čija je kvaliteta najjeftinije vrste. Prvo razotkrivanje: džem nije iz Švicarske, nego iz Schleswig-Holsteina, gdje Schwartau više od sto godina ima svoj pogon. Jedina poveznica sa susjednom zemljom jest činjenica širenja natpisa na etiketi »prema izvornom švicarskom receptu«.
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
No što točno Movenpick radi »originalnije« od drugih i što je zapravo »švicarska formula«, čak ni Schwartau ne razumije u potpunosti. Zar se švicarske jagode, šećer i sredstvo za želiranje raskuhavaju drukčije od drugih? Popis sastojaka svejedno ne dopušta puno više mogućih kombinacija. Kao i veći na industrijski proizvedenih džemova, i Movenpickovi se namazi, sastavljeni od voća sa šećerom, stavljaju u vakuumske kotlove na isparavanje sa sredstvom za želiranje d;i postanu kremastima. Je li takva švicarska »izvorna receptura«, koja također sadržava dodatak E 330, tj. limunsku kiselinu, koja s pravim limunom nema veze ali se proizvo di pomoću plijesni, zaista različita? Drugo razotkrivanje: Kako se u proizvodu »kraljica među jagodama« mogu na ći plodovi poput ananas-jagoda sorte senga-sengana, ko ji se u standardnoj industriji marmelade mogu naći pod svim drugim imenima osim pod imenom »vrlo posebnog voća«. Količina od 55 grama na 100 grama pekmeza od jagoda također je samo pet grama veća od ostalih proi zvoda. Ostaci plemenitog proizvoda »iz Švicarske« zapra vo su Made in Germany i nemaju veze s plemenitim, nego sa zabludom označivanja na etiketi. Natpis »malo luksuza u svakodnevnom životu« što ga Schwartau obećava po trošačima ograničen je na luksuznu cijenu. Gurmanska vrtoglavica za proizvodima na visokoj ra zini također donosi dobit i kod proizvođača juha i umaka Escoffier, koji svoje kreativne tvrdnje naglašava vrhun skim kuharom Alfonsom Schuhbeckom. Escoffier i Schuhbeck ne igraju na kartu zemljopisnog podrijetla
U potrazi za izgubljenom kvalitetom - tradicija laži
nego ideoloških korijena: tamo gdje se nalazi pravi kuhar, da ne spominjemo onog sa zvjezdicom, hrana također mora biti visoke kvalitete - to mora biti hrana koja nema nikakve veze s industrijskom robom. U slobodno vrijeme TV kuhar je razvio krem-juhu od šampinjona Escoffier Duett Champignon-Creme-Suppe. No time nije ugrozio svoj i Escoffierov ugled. Krem-juha od šampinjona jedan je od najvažnijih pretjeranih primjera trikova kakvima se koriste u prehrambenoj industriji da bi privukli potrošače u nadi ostvarivanja što veće dobiti. U načelu je to zapravo proizvod nimalo različit od običnih juha iz vrećice; jedi na je razlika što se prodaje u dvjema odvojenim limen kama. Sastojci navodne kvalitetne juhe u limenci sasvim se malo razlikuju od standardnih sastojaka juha iz vreći ce: aditivi, uključujući i arome i pojačivače okusa. Ni sa stojci iz druge limenke, dakle aromatizirana slana voda, ne mogu pomoći temeljcu, iako se prodaju zajedno. Pod pojmom temeljac općenito podrazumijevamo koncentri rane juhe koje nastaju ukuhavanjem mesa, ribe ili povrća i služe kao osnova za umake i juhe. U Escoffierov teme ljac za krem-juhu od šampinjona uspjela se ugurati samo jedna vrsta povrća - poriluk. S takvim jadnim temeljcem i »visokom kvalitetom ambalaže od bijelog lima«, Escoffier i >pravdano temelji visoku cijenu juha, tri ili četiri puta vi su od uobičajenijih proizvoda iz vrećice. Navodni znalci priznaju da potrošači ne plaćaju toliko za bolju kvalitetu nego za slanu, aromatiziranu vodu iz limenke. Kakve se bizarne pojedinosti o navodno sve cjenjeni jem »podrijetlu« hrane i sastojaka provode, pokazuje i
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
primjer Dr. Oetkera. Njihov popularni čokoladni puding Pur Choc s navodima »uistinu izvorna čokolada« i »tan zanijska plemenita gorčina« potrošaču sugerira da u Pur Choc stavljaju vrhunsku čokoladu s visokim udjelom ka kaa iz Tanzanije. Ponajprije, tvrtka ne smije otkriti koje se vrste kakaa koriste - razlog je tomu vjerojatno taj što je riječ o mnogo jeftinijem potrošačkom kakau. Osim toga, tvrtka si je čak i u naziv dodala titulu »doktor« - smije šan proračunati trik. Na pakiranju je obećano »75% kakaa u čokoladi«, no proizvod zapravo sadržava samo 1,875% tanzanijskog kakaa, jer se reklamiranih 75 posto odno si samo na čokoladni udio, koji u pudingu iznosi sve ga 2,5 posto. Takav čokoladni puding od kakaa miljama je daleko od naziva dragocjenog proizvoda; Escoffierove krem-juhe od šampinjona miljama su daleko od toga da se mogu nazvati »gurmanskim« iskustvom - toliko dale ko je, usput rečeno, pojam švarcvaldske šunke od svake tradicije, iako se rado oslanja na toliko popularnu ozna ku s bollenhutom. Kako bi se zadovoljili ukusi ljudi diljem svijeta, današnja švarcvaldska šunka ima mnogo tanji rub slanine; prije je omjer slanine i šunke bio 50:50, a današ nja šunka u prosjeku ima samo 10 posto slanine. Tako đer je mnogo manji udio oštre soli nego prije, manje je zadimljena nego nekada, pa je blažeg okusa. Tako pro matrana, švarcvaldska šunka i njezino podrijetlo, unatoč zaštiti Europske unije, dvostruka je iluzija. Niti meso iz šunke potječe od prave švarcvaldske svinje, niti ima okus kao onda kad su žene s bollenhutom na glavi prolazile kroz Kinzigtal i ostala lijepa mjesta u Schwarzwaldu.
Rast velikih na trošak malih - laž o šećeru
U v e l j a č i 2009 . Nestle d.d. Njemačka daje priopćenje za javnost vrijedno pažnje ne samo zato što se u njemu po javljuju »zao čarobnjak« i mali kriminalac. To priopćenje pod nazivom »Babaroga uzrokuje apetit za voće i žitari ce« glasilo je ovako: »Između neonskih pernica i ravnala svijetle mandari ne i banane. Kroz tiho zvečanje žlica u zdjelici prodire jasan glas: ‘Velik i zao čarobnjak Petrosilius Zwackelmann čuči sumoran u kuhinji svoga začaranoga dvor ca i guli krumpir.’ Učiteljica Astrid Reubold naglas čita svome 4.b razredu knjigu Razbojnik Hotzenplotz O tfrieda Preusslersa, dok oduševljeni slušatelji istovremeno tijekom cijeloga školskog sata obavljaju neobičnu rad nju: doručkuju. Djeca su za taj posebni ‘literarni do ručak’ od kuće ponijela mnogo zdravih i istovremeno ukusnih namirnica: kruh od cjelovitog pšeničnog zrna, voće, mlijeko i sok. Ti su frankfurtski osnovnoškolci je dan od gotovo 3 000 razreda koji trenutno sudjeluju u dosad najvećem projektu osnovnih škola čiji se program sastoji od čitanja i prehrambenog obrazovanja pod na zivom: »Zajedno s Nestleom Njemačka d.d. pokrenite temeljno čitanje i inicijativu ‘doručak = vrijeme čitanja’:
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
Rast velikih na trošak malih - laž o šećeru
škole su na temelju stručnih informacija upućene kako održati tzv. ‘literarni doručak’.« Glasnogovornik Nestlea za javnost progovara »zastra šeno« o tome kako »danas čak četvrtina sve djece dolazi na nastavu a da prije toga ujutro ne doručkuje« - »za strašujuće« jer postoji izravna poveznica između zdrava doručka i učenja na satu »naše djece«. »Od samog po četka dugoročnog i usko povezanog sklapanja održivog partnerstva između Nestlea i inicijative čitanja«, kaže glasnogovornik za javnost šepireći se za ovu završnu državnopolitičku izjavu, »za nas, kao vodeće proizvođače hrane, središnji je problem u širem smislu udijeliti obra zovne impulse, uključujući i spajanje čitanja sa zdravom prehranom.« Sto se ovdje događa? Jesmo li u pogrešnom filmu? Ko ja je uloga hrane u njemačkim učionicama? O čemu frflja taj proizvođač juha u kocki i iz vrećice, kakav »obrazovni impuls« u širem smislu on tu zapravo spominje? Najveći prehrambeni lanac na prodajnom tržištu u svi jetu - ostvaren promet u 2009. iznosi 108 milijardi švicar skih franaka - radi na svome imidžu i pokušava zajedno povezati vrijednosti poput obrazovanja i odgovornosti su stava. No Nestle posluje poput mnogih ostalih proizvođača bez odgovornosti. Nestle također zarađuje milijune eura time što djeci i njihovim roditeljima prodaje npr. žitarice za doručak u kojima je udio šećera gotovo trećina i time stvara pravu šećernu bombu. Bilo daje riječ o Cini Minisu, Chokelli, Nesquick-žitaricama, Triu, Cookie Crispiju
ili Lionu - te se slatke namirnice doslovno primjenjuju u istom kontekstu kao i voće te integralne žitarice za vrije me »literarnog doručka« s Hotzenplotzom: slatke žitarice navodno su »važne za rast i razvoj«. U svojoj se reklami Nestle hvali okusom npr. Cini Minisa (32,8 grama šeće ra na 100 grama) kao »neodoljivim« i pohvaljuje sadržaj Coockie Crispija koji »sadržavaju 31 posto vrijednog cje lovitog pšeničnog zrna« kao i »osam vitamina od životne važnosti«, također i željezo i kalcij, što pobija činjenica da je od 100 grama Coockie Crispija - 35,8 grama šećera. »Piramida prehrane« u školama a la Nestle gubi oz biljnost budući da poduzeća koja se bave prehranom dje ci nude »neodoljive« ponude. Tko god djeci za doručak preporučuje čokoladne kekse u obliku žitnih pahuljica, prokockao je dobar glas, igrajući se s odgovornošću koja se tiče prehrane. Nestle igra na tržištu dvostruku ulogu: »literarni doručak« u školama s Hotzenplotzom, povrćem i žitaricama služi za razgovore unutar zajednice tijekom vikenda, kao i za simpatične članke u mjesnim novinama, ali radnim danima radi se o gotovini zarađenoj na proi zvodima za djecu s prekomjernim udjelom šećera kao što su Coockie Crisp i Cini Minis. »Nezasitna želja za sladoledom budi se spontanim im pulsom«, odaje Nestle na svojoj internetskoj stranici. U žestokoj borbi za konkurentnost na tržištu, samoprozvauim prehrambenim novitetima dobro dođe svaki novi ali i već dobro uhodani potrošački trik. Ponajviše glupe izjave poput: »U Nestle kornetima možete pronaći cool DiMieyjevu figuricu Patka Paška (Donalda Ducka) (»jer tu
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
Rast velikih na trošak malih - laž o šećeru
patkicu želi svako dijete«) ili četiri super igračke s pro pelerom!, a osobito izjave za djevojčice - poput one da sladoled »Disney Princess« ostvaruje »snove malih prin ceza!« - pomažu u buđenju neutažive želje za sladoledom kod djece. U ovoj priči ostvaruje se jedino Nestleov san 0 prodaji i profitu. Takve reklamne kampanje svakako su nepravedne 1 ništa drugo. I upravo im je takvim masivnim udjelom u šećernoj i prehrambenoj industriji tijekom desetlje ća uspjelo nešto jedinstveno, gotovo ga se može nazvati umjetnošću ako izuzmemo razarajuće posljedice: industri ja je iz začina, koji nije prijeko potreban za život, uspje la napraviti materijal koji većina danas koristi kao jedan od glavnih prehrambenih proizvoda kakvi su riža, kruh ili riba. Unatoč tome što šećerna industrija propovijeda, organizmu uopće nije potreban šećer. Sto i više godi na čovjek je živio samo od bjelančevina i masti, jer su se ugljikohidrati prije sustavnog bavljenja poljoprivredom samo rijetko mogli naći u travi, korijenju, voću ili medu divljih pčela. Čovjekov organizam sam proizvodi šećer koji je potreban tijelu, sasvim bez pomoći Nestlea&Co. Međutim, marketinški stroj sustavno uvjerava potroša če da tijelo ima redovitu dnevnu potrebu za slatkim; nje gov je nedostatak kvazipokazatelj neuhranjenosti. Čiste ili nikakve savjesti, prehrambena industrija prodaje sve više pretjerano slatkih bombona ili skriva materijal za slađenje pod nazivom »pojačivač okusa« na velikoj paleti namirni ca, gdje mu nije mjesto ili ga uobičajeni potrošač ne oče kuje. Šećer se nalazi u napicima, gotovim proizvodima,
umacima za salatu, čipsu, hrenovkama, pahuljicama, ži taricama, kao i u pire-krumpiru i ribljim proizvodima. Čak se i u namirnice koje se potrošaču prezentiraju pod motom »zdravo«, »lagano« ili »prirodno« pakira velika količina šećera. Lagani Curry-kečap od Heinza sadržava doduše 30 posto manje šećera nego klasični kečap - isto vremeno se niži sadržaj šećera nadomješta zaslađivačem. Još uvijek 100 grama sadržava otprilike šest kockica še ćera. Lažnu informaciju daje i Langnese na svom slado ledu Cremissimo od marelice i manga, gdje piše »lagano zadovoljstvo«. Sladoled sadržava tek 5 posto masti, ali kao i ostale sladoledne vrste - gotovo trećina otpada na šećer te se i u »laganoj varijanti« računa kao slatkiš. Time se dogodilo ono što se moralo dogoditi: unutar nekoliko desetljeća potrošnja je šećera, pogotovo u zapadnim in dustrijskim zemljama, eksplodirala. Svaki Nijemac kon zumira u prosjeku više od 40 kilograma šećera godišnje, što je točno 10 kilograma više nego što su njegovi rodi telji i djedovi i bake jeli. U SAD-u je potrošnja šećera od 62 kilograma po stanovniku na godinu izmaknula kon troli. Brojke su u svojoj apsolutnoj vrijednosti jednostav no zaprepašćujuće. Puno je alarmantnija razlika potrošnje po glavi stanovnika između Europljana i Amerikanaca, te neiskorišten potencijal prehrambene industrije za tr žište Europe i Njemačke. Drugim riječima: proizvođači će pokušati sve kako bi i mi, njemački i europski potro šači, jednoga dana u hranu stavljali jednaku količinu še ćera kao i stanovnici SAD-a. Jednog dana čak i više: s ciljem ekonomskog rasta na tržištu, gospoda i gospođe
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
Rast velikih na trošak malih - laž o šećeru
iz izvršnog odbora zasigurno vjeruju i u bezgranični rast konzumacije šećera. Pritom je privatna i društvena šteta zbog pogrešne prehrane šećerom i mastima bogatim namirnicama ne izmjerna. Naime, toliko neizmjerna da je čak i stručnja ci uspoređuju s industrijom duhana. »Pretilost je diljem svijeta golem problem. Ne možemo si priuštiti da, kao što je nekada industrija duhana isticala svoju visoku moralnu odgovornost, tu odgovornost u svakodnevici ne opravda vamo«, napisali su početkom 2009. Kelly Brownell, di rektor Centra za politiku hrane i pretilost Rudd (Rudd Center for Food Policy and Obesity) na Sveučilištu Yale, i Kenneth Warner, dekan Sveučilišta Michigan i Odje la Škole javnog zdravlja, u jednom članku za časopis The Milbank Quarterly. Brojevi zaista govore o svjetskoj katastrofi, pogotovo u djece: u SAD-u 68 posto odraslih i 32 posto djece i mla dih ima prekomjernu tjelesnu težinu; pretilo je - dakle, debelo ili gojazno - 34 posto odraslih i 17 posto djece i mladih, dok je porast broja pretile djece triput veći nego kod odraslih. U Velikoj se Britaniji u proteklih deset go dina udio pretile djece povećao za čak 60 posto, a u Kini samo za 20 posto. Unutar Europske unije, od 77 miliju na djece u dobi od 7 do 11 godina, njih čak 14 milijuna ima prekomjernu tjelesnu težinu. Usto se svake godine broj djece s prekomjernom tjelesnom težinom povećava za 400 000 . Sljedeća 3 milijuna djece spadaju u skupinu pretile djece, dakle zaista debele djece, a povećanje izno si 85 000 djece godišnje. Čak i na tržištima u nastajanju
kao što su Brazil, ali i u najsiromašnijim zemljama svi jeta, djeca postaju sve deblja. Svjetska zdravstvena orga nizacija (W H O ) procjenjuje kako diljem svijeta gotovo 1,6 milijarda ljudi ima višak kilograma koji nije dobar za zdravlje, te je problem s pretilosti već 2004. nazvala »glo balnom epidemijom« - time je višak težine zamijenio glad kao dotadašnji glavni prehrambeni problem. Prema statistikama savezne vlade, u Njemačkoj je 37 milijuna odraslih i 2 milijuna djece pretilo ili ima pre komjernu tjelesnu težinu. Međunarodne studije KiGGS na Institutu Robert Koch, objavljene nakon 2007. go dine, pokazuju kako je od devedesetih godina prošlo ga stoljeća pretilost kod djece i mladih u dobi od 0 do 17 godina narasla za 50 posto; ni u jednoj drugoj dob noj skupini taj se broj nije toliko puno povećao. M eđu djecom u dobi od 5 do 6 godina javlja se 15 posto predebele djece i 4 do 6 posto pretile djece. Sve više djece obolijeva od »staračkog dijabetesa« tipa 2 zbog viška tje lesne mase, koji slovi za glavni rizični faktor; procjenju je se daje otprilike 5 000 djece i mladih s dijabetesom tipa 2 te gotovo 15 000 djece u dobi od 14 godina s di jabetesom tipa 1 . To je tek jedna od mnogih opasnosti kojima su preti la djeca - kao i odrasli, dakako - izložena. Ona su izlo žena razvoju infekcija, imaju oštećenja skeletnog sustava, povećan im je rizik od povišenog krvnog tlaka, poveća ne razine kolesterola, od bolesti srca i gihta. Postoji i ve lik rizik od bolesti jetara, žučnog kamenca, raka dojke ili pak razvoja bolesti zglobova. Da ne spominjemo karijes,
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
Rast velikih na trošak malih - laž o šećeru
jednu od najčešćih bolesti uopće, za koju je najvećim di jelom zaslužan i sam šećer. Bolesti uzrokovane »nepravilnom prehranom« u Nje mačkoj, prema izvještajima savezne vlade, već danas sto je državu 70 milijardi eura. Godišnje! Tomu treba dodati ekonomske troškove zbog bolovanja i smanjene učinkovitosti. Skandalozno je kako, unatoč svim tim brojkama, pre hrambena industrija i dalje ravnodušno gleda na cijelu si tuaciju i pokušava svoje proizvode pune šećera prodati na policama trgovina. Gotovo 2,8 milijardi eura u jednoj go dini troše proizvođači hrane (1,8 milijardi eura) i proizvo đači pića (1 milijardu eura) za promidžbene kampanje - to je kudikamo veći udio nego onaj automobilske industrije, koja troši 1,8 milijardi eura. Izdajnički: najvećim dijelom troši se na reklame na području »čokolade i bombona«, i to čak 600 milijuna eura, dok se za reklame za sladoled godišnje izdvaja dodatnih 30 milijuna eura. U taj trošak od gotovo 630 milijuna eura nisu uračunati troškovi ogla šavanja za šećerne bombe koje sadržavaju drugi proizvo di kao što su namazi za kruh, jogurti, bezalkoholna pića, voćne pahuljice, čajevi za novorođenčad. Međutim, i taj trošak od 630 milijuna eura samo na reklame za čokoladu, bombone i sladoled deseterostruko je veći nego što troši industrija za promidžbu kruha i peciva (66 milijuna eura) i gotovo sedmerostruko veći nego što se troši na reklame za smrznutu hranu (oko 90 milijuna eura). Nagradno pitanje: Koliko troši industrija na reklame za voće i povrće? Troše, ovisno o računici, smiješnih 4,6
do 6,5 milijuna eura; to je u najboljem slučaju stoti dio re klamne kampanje za čokoladu, bombone i sladoled. Ove brojke puno govore. Mnogo je veća zarada za industriju kad se radi o tim slatkim proizvodima: voće i povrće ve oma su korisni na satu gdje se čitaju bajke o razbojniku Hotzenplotzu; u svakodnevici proizvođača radi se o ve ćem udjelu dionica na tržištu čokoladnih pločica i kutija sladoleda nego o profitnoj marži kazališta lutaka i voć nih gumenih bombona. Nadalje, za koncerne ovdje svira glazba koja otkriva promidžbene poruke, sastavljene po put one Nestleove za slatke pahuljice za doručak Coockie Crisp: »Tko ne jede rado čokoladne kekse?« Sam pojam »troškovi oglašavanja« zaslužuje točno ana liziranje: ne zna svatko da prehrambena industrija i indu strija pića izdvajaju po 2,8 milijardi eura godišnje i troše ih kako bi namamili nas, potrošače, koji dakako plaćamo njihove kampanje. Promidžba je za industriju nužan de talj u dugom lancu proizvodnje, distribucije i marketinga nekog proizvoda, koji na kraju rezultira cijenom u koju je uračunat svaki trošak tog postupka. Prevedeno: Pretili dvanaestogodišnjak, koji u školi pojede navodno zdravi obrok i bez čokoladice ne preživljava dan, sam financi ra reklamnu glupost koja njega i njegove roditelje uvijek iznova mami na potrošnju te šećerne bombe. Zasigurno taj bucmasti klinac, kojeg redovito odabi ru kao zadnjeg igrača u nogometnu momčad, konzumira bočicu Monte Drinka od Zotta. Neinhibirano, bavarska velika mliječna industrija iz Mertingena sugerira kako je Monte zdrav i uravnotežen proizvod i »idealan pratilac za
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
Rast velikih na trošak malih - laž o šećeru
školu i slobodno vrijeme«, koji sadržava »dragocjenu dekstrozu«. Dobra zamjena za jedan obrok upravo je Monte Drink, ali ne: taj »mliječni napitak« sadržava 12,7 posto šećera, dakle 25,4 grama po bočici, ili gotovo osam ko caka šećera. To je mnogo više nego jednaka količina kole. Dragocjena i zdrava nije ni dekstroza kao ni cijela aromatizirana mješavina šećera i mliječne kreme. Zott pretilom dječaku podvaljuje šećernu bombu pod zdravi međuobrok - s tri zvjezdice se ne može zavarati dijete. Ovo dovođe nje u zabludu graniči s ozljeđivanjem. Šećer je takozvana prazna namirnica koja ne sadrža va ni vitamine ni minerale. Energija što je razvija šećer brzo se potroši jer organizam vrlo brzo razgrađuje šećer. Stoga već pod četvrtim satom pretilom dvanaestogodiš njem dječaku nanovo kruli želudac, pa pod idućim odmo rom poseže za, na primjer, Protresi i promiješaj jogurtom okusa jagode proizvođača Barenmarkea. Čak se i u ovom proizvodu, koji ima »jedinstvenu recepturu«, skriva go lem šećerni brijeg: sastojak shakea je do 14 posto šećer; 400 mililitara napitka time sadržava 56 grama šećera ili - preračunato u kocke šećera - 18,5 komada. Za dječji voćni sir Monsterbacke od Ehrmanna naš šestaš s prekomjernom tjelesnom težinom pokušava na praviti most, ali mu ne uspijeva jer se unutar te ambalaže (»tako važne kao i dnevna doza mlijeka«) nalazi dvostruko više šećera nego u mlijeku: 11,7 grama ili 4 kocke šeće ra; on ne voli Monsterbacke jer njegovi kolege iz razreda zbijaju neslane šale na račun njegovih obraza i obraza ču dovišta [monster- čudovište, bačke - obraz). »Važno poput
čaše mlijeka dnevno« omiljena je izjava, ali i vrlo loš trik. Samo mlijeko ne čini proizvod zdravim ili uravnoteže nim. Osobito ako sam proizvod puca od tolike količine šećera. Trik s mlijekom automatski sugerira svježinu i pri rodnost slastice - i stoga potpunu neopasnost. Razumljivo je kako taj dvanaestogodišnjak poslijepod ne dobiva od svoje majke Ferrerove Milch-Schnitte kao nagradu za dobro napisanu zadaću, jer se povela za Ferrerovim trivijalnim oglašavanjem: »Kod sporta, u uredu ili jednostavno između obroka —Milch-Schnite su jedno stavno popularna namirnica, sastavljena od najboljih jaja, maslaca, pšenice, meda i mnogo svježeg mlijeka.« Kako je ta poslastica navodno »laganog okusa i ne tereti želu dac«, Ferrero preporučuje »uvijek imati i još jednu čokoladicu u rezervi«, zbog čega su izmislili praktično pakiranje od 5 komada i kutiju od 10 komada, idealnu za držanje u hladnjaku. Zaista, majka više kažnjava dječaka dajući mu tu čokoladicu koja sadržava 30 posto šećera i 27 po sto masti i time je jednako »preporučljiva« kao i čokolad na torta sa šlagom. Ferrero može još i gore: izvana šaljiva lica nosoroga od čokolade, unutra »lagana pjenasta mliječna krema od svježeg mlijeka« - budući da sadržava gotovo 40 posto šećera i 40 posto masti, spada u dosad najveće šećerne i kalorijske bombe napravljene za djecu. U čokoladi Kinder-Riegel, koja navodno sadržava »najbolje od mlijeka«, nalazimo samo mlijeko u prahu, koje čokoladnoj ploči ci navodno treba pružiti zdraviju sliku. Usredotočeni na /,drav sastojak čokoladice, suočavamo se s činjenicom da
79
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
Rast velikih na trošak malih - laž o šećeru
je ona napravljena od čistog maslaca, šećera, emulgatora i arome. Pločica sadržava više kalorija nego mliječna čokolada, i za nju bi »istinitiji« bio slogan »Posebna koli čina šećera i masti«, nego onaj dobro poznati: »Posebna količina mlijeka«. Izraz »zdravo« mlijeko u roditeljima bi trebao pobuditi osjećaj sigurnosti kako bi svomu djetetu kupili Kinder-Riegel bez grižnje savjesti i to u velikim količinama kao zdravi desert. Proizvođači tih namirni ca rado obrazlažu činjenicu da se u mlijeku nalazi mno go vrijednog kalcija. No da bi zadovoljilo dnevnu potrebu za kalcijem, dijete bi trebalo pojesti 13 takvih čokolad nih pločica. Time bi u organizam unijelo i 48 kocaka še ćera i pola maslaca. Zapravo bi se Ferrero trebao sramiti. Ali, Ferrero k tome još i slavi. Potkraj 2009. taj je tržišni vođa u proi zvodnji slatkiša (više od 6 milijardi eura prodajnog ka pitala s markama kao što su Nutella, Kinder Surprise, Duplo, Mon Cheri) u Frankfurtu dobio »Zlatni šećer ni šešir«, koji je u prehrambenoj industriji poput Oscara u filmskoj. Žiri, sastavljen od članova trgovačkih lanaca, prehrambene industrije i njemačkih Prehrambenih novi na, hvalio je »Ferrerov sustav« koji je »nevjerojatno doslje dan« od razvoja proizvoda do upravljanja menadžmentom s »golemim kapitalom uloženim u promidžbu«. U »Ferre rov sustav« spadaju i trivijalne, neistinite, varljive izjave o proizvodima koji djecu mogu učiniti pretilom i bolesnom. Čovjek poželi da se na dodjeli nagrade »Zlatni šećerni šešir« u Frankfurtu pojavi dvadesetero pretile djece te na pozornici ispričaju svoje prehrambene navike.
Rast na račun malih - to je inherentna logika te indu strije koja se, vođena profitom, izdala i smatra kako mo že i dalje nemilosrdno djelovati. Sustavne zablude i laži ponajviše se odražavaju na račun djece te su masovno ra širene i prekoračuju svaku granicu, a s obzirom na to da tržište obiluje pogrešnim informacijama, sve se manje pri mjećuju. Gotovo je očigledna tržišna preplavljenost »pri kladnim« proizvodima. Među njima nalazimo svima poznati Capri-Sonne, koji je ujedno ijedan od vodećih proizvođača aroma za napit ke. Capri-Sonne, klasik medu sokovima, nije ni najmanje neopasan. Osvježavajući okusi poput divlje trešnje navod no spadaju u najvažnije proizvode koji uzrokuju pretilost kod djece. O tome, dakako, ne piše ni riječi na ambalaži, ali ni na plakatima, niti se takvi podaci mogu naći na internetskoj stranici proizvođača. Umjesto toga, na rekla mama blistaju svježe narezane naranče i zavode izjavama »zdravo voće« ili »zdrava prehrana«. Profesionalci na po dručju marketinga pogrešno etiketiraju proizvode da bi proizvod prodali pod nazivom »zdravo«. Daleko je to od zdravoga. Na upit odgovaraju da oni uopće ne tvrde da je Capri-Sonne zdrav napitak. Oni samo koriste »zdra vo voće«. Drugim riječima, u pakiranju se ne može na ći trulo ili crvljivo voće - samo ono »zdravo«. Samo ono što je, u svakom pogledu, propisao zakon. Reklama za Capri-Sonne u principu jedino reklamira voće koje dolazi iz »kontrolirane integrirane proizvodnje«. Zaista dobro zvuči uhu - razumljivo - ali ni »kontrolira na biološka proizvodnja« s time nema veze. Pod pojmom
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
Rast velikih na trošak malih - laž o šećeru
»integrirana« proizvodnja krije se i korištenje pesticida. Nije poznato koliku korist od tih pesticida imaju okoliš, životinje i sam potrošač. Istovjetan je slučaj korištenja poj mova poput »integrirana proizvodnja« kao i »zdravog do ručka«: rafinirana ali zloćudna igra riječi na račun onih koji kupuju Capri-Sonne, i time proizvođaču omoguća vaju dobru zaradu. Nadalje, sok Capri-Sonne koji se konzumira uz doru čak nema mnogo poveznica s pravim voćem, nego više s aromama, šećerom i vodom. Za samo dvanaest posto voćnog soka od naranče na pakiranjima za piće donosi mo podatak: sedam posto soka od naranče, koji odgovara količini od 2 žlice po pakiranju, kao i pet posto limuno va soka. Ostatak je šećerna voda pojačana velikom do zom aroma, bez kojih Capri-Sonne ne bi imao tako bogat i »voćni« okus. U svakom pakovanju soka ima 6,5 koc ki šećera. Nije dovoljno samo to: proizvođačima su ciljna sku pina djeca između 6 i 12 godina, koju uspijevaju nama miti u Capri-kampove pod sloganom »Zabava uz sport i zdravu prehranu«. Veliki plakat Capri-Sonne u pozadini i zasigurno velika količina Capri-Sonne napitaka za ma le sportaše; brend je pokrovitelj škole plivanja koja se or ganizira po školama u Baden-VVurttembergu, a za koju je kreiran i jedinstveni logotip s »Capri-Sonne dupinima«. Tijekom tih akcija vrijede opet iste izjave kao i u rekla mnim spotovima. Prihode za takve akcije daju roditelji i djeca koji su povjerovali u te medijske varke. Odgovor nost leži na odraslima koji se radije igraju višeznačnošću
riječi nego preuzimanjem odgovornosti za proizvodnju prehrambenih namirnica. Proizvođači koji serviraju nezdrave artikle za djecu stekli su dovoljno prakse kako bi svoju vlastitu sebičnu promociju, kao i inscenirano pojavljivanje u medijima, odradili na što bolji način. Projektima kakav je »literarni doručak« s raz bojnikom Hotzenplotzom, koji provodi Nestle, pokušavaju se predstaviti kao darežljivi obožavatelji djece. Licemjer no je kad proizvođač poput Ferrera, koji prodaje šećerne i kalorijske bombe (Nutella, Milchschnitte, Hanuta, D u plo ili Kinder-country) sponzorira dječje sportske utakmi ce. Ferrero je dugo vremena pakirao tzv. sportske bodove unutar šećernih i masnih proizvoda. Za bodove iz 30 bo ca Nutelle - onih od 400 grama - mogla se dobiti lopta za odbojku (60 bodova). Za »blesavi« ručnik (100 bodova) po šiljatelj je trebao pojesti 100 Kinder-jaja ili 500 Milchschnitta. Najveći dobitak bila je sportska torba (160 bodova) za koju je trebalo skupiti, primjerice, po 5 bodova iz 160 Kinder-čokolada ili pak 40 boca Nutelle od 750 grama. Danone, proizvođač prekomjerno zašećerenog jogurta Fruchtzwerge, koji je sloganom »Vrijedan kao mali odre zak« ušao u povijest promidžbe, sponzorirao je Dječ ji kongres sa znanstvenicima na kojem su Fruchtzwerge dali kao uzorak za temu o zdravim prehrambenim navi kama. Glavni članovi tvrtke sudjeluju na Platformama o prehrani i sportu u Borbi protiv prekomjerne tjelesne te žine i pretilosti kod djece i mladih te organiziraju Danone Nations Cup, navodno »najveći međunarodni nogometni turnir za djecu između 10 i 12 godina«.
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
Rast velikih na trošak malih - laž o šećeru
Tvrtka koja se bavi proizvodnjom žitnih pahuljica za doručak, Kellogg, od 2008. organizira - slično kao i konkurentska tvrtka Nestle - Dan doručka u njemač kim školama da bi upozorila »mnoge obitelji i institucije na važnost doručka kao najvažnijeg obroka u danu«. Za jedno s njemačkim školskim sportskim savezima osniva zaklade koje bi prije nastave ili u vrijeme odmora djeci omogućile uzimanje obroka. Projekt se naziva Klub doručkovatelja pod sponzorstvom Kellogga, a tvrtka ističe da svaki školarac ima »pravo izbora doručka«. Drukčije to ne bi funkcioniralo jer svatko ima »pravo izbora«. Među tim, najvažniji uvjet na njihovoj internetskoj stranici gla si: »Doručak mora biti što je više moguće uravnotežen«, a pod uravnoteženu prehranu spadaju i Kelloggove pahulji ce. Već 20 godina Kellogg sponzorira nacionalno međuškolsko natjecanje Mlade nade za Olimpijadu, na kojem godišnje sudjeluje oko 900 000 školske djece iz svih po krajina u 16 olimpijsko-sportskih disciplina. Bez sumnje zaslužuje naslov »licemjeran aktivist«. U tom pogledu Kellog nije ništa drukčiji od Nestlea ili bilo kojeg drugog proizvođača. Kellogg pod nazivom Smacks prodaje pahuljice koje sadržavaju do 43 posto šećera, o čemu opravdano pišu švicarske novine N Z Z Folio: »Su protno onom što piše na opisu proizvoda, pahuljice ni su ‘hrskavo pržena pšenična zrna, obogaćena medom s vitaminima’, nego šećer koji je ostao zalijepljen za pše nična zrna - pahuljice sadržavaju više šećera nego pše ničnih zrna.« Kellogg kao pokrovitelj školskih natjecanja promiče nogometne akademije i škole loptanja na svojim
etiketama i prodaje proizvod pod sportskom verzijom Kellogg’s Kick, iako ta verzija sadržava 26 grama šećera na 100 grama pahuljica - triput više nego originalna ver zija Kellogg’s Cornflakesa. Kao da kažemo da su se koze pretvorile u vrtlare. Kri stalno je jasno: Nestle, Kellogg, Ferrero i svi ti slastičari, kako god se oni zvali, skupljaju bodove na račun dječjih manifestacija u sportu i organiziranju doručka kao rje šenja za problem s pretilosti, ali time samo pogoršavaju stanje. Proizvođači su najveći problem jer se nepraved nim metodama dodvoravaju djeci i njihovim roditeljima. Promicanje sporta i učenje o prehrani što ga provodi prehrambena industrija klasičan su primjer diverzije. In dustrija odvlači pažnju sa stvarnih problema s prekomjer nom tjelesnom težinom kako bi se riješila odgovornosti; umjesto toga prikazuje pretilost kao problem pojedina ca zbog nedostatka kretanja te krivnju svaljuje na svoje kupce. Odmiče pozornost s jednostavne činjenice da je prehrana većine ljudi - loša, i to zbog unosa prevelikog broja kalorija - puno previše - koje je nemoguće potroši ti tijekom dana. Uzimanjem jednog reda čokolade s lješ njacima unosimo u organizam 497 kalorija, što odgovara količini tri i pol banane i, nakon samo 60 sekunda, uni jeli smo preporučeni iznos dnevnih kalorija. Tu količinu kalorija ni jedno dijete ne može, uz najveći napor, ski nuti sa svojih bokova tijekom Nestle-Ferrero natjecanja. Epidemijski se u SAD-u širi problem s pretilom dje com, koja pate od prevelikog unosa kalorija, a ne od pre malo kretanja tijekom dana - konstatirali su stručnjaci na
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
Rast velikih na trošak malih - laž o šećeru
Europskom kongresu pretilosti u Amsterdamu održanom u svibnju 2009. Na osnovi aktualnih podataka o rekreiranju 1 399 odraslih osoba i 936 djece, ali i iz podataka pronađenih u bazi povijesnih podataka, utvrđeno je ka ko su ljudi aktivni i kreću se jednako kao i sedamdesetih godina, te je prekomjerna težina i pretilost kod Ameri kanaca posljedica unosa prevelikog broja kalorija. Struč njaci su ustanovili da ni kod odraslih osoba nije došlo do smanjenog kretanja, nego se ono naprotiv povećalo, no njihova je tjelesna masa prosječno veća za 8,6 kilograma; kad bi se manje bavili sportom, njihova bi prosječna ma sa bila veća za 10,8 kilograma. Da bi se vratila na pro sječnu tjelesnu težinu od prije tridesetak godina, djeca bi trebala dnevno unositi 350 kalorija manje, što odgovara limenci kole ili manjoj porciji krumpirića; odrasli bi tre bali dnevno unositi 500 kalorija manje. Kretanje je također bitno i ne preporučuje se da se odu staje od bavljenja sportom, pišu stručnjaci. Potencijalno skidanje kilograma bavljenjem sportom i drugim aktiv nostima ne bi se trebalo podcjenjivati: djeca bi trebala dnevno 150 minuta dulje pješačiti ili se baviti sportom kako bi potrošila dodatne kalorije, dok je odraslima po trebno 110 minuta. Proizvođači kalorija redovito odbijaju javnosti obzna niti rezultate istraživanja. Umjesto toga, trude se uvjeriti ljude kako bi se pretila djeca trebala više kretati. Radije će sudjelovati na sportskim natjecanjima kao pokrovite lji koji se brinu za zdravlje djece i time zataškavaju poči njeno djelo. Publicitet dolazi uz manifestacije besplatno
i idealna je prilika za predstavljanje svojeg brenda djeci i mladima. Pokroviteljstvo je u ovom slučaju instrument kojim se mame kupci. Treba li automobilska industrija prestati ugrađivati 400-K S-V 12-C02 ispuhe kako bi spriječila klimatske katastrofe i počela s pošumljavanjem kišnih šuma? Bi li redari u klubovima trebali darovati alkohol pijanim go stima? Bi li pivovare trebale podržati masovne i neodgo vorne konzumacije piva na koncertima, kao i klinike za odvikavanje? Prehrambena industrija ne bi trebala sudjelovati u sportskim manifestacijama niti u organiziranju zajed ničkog doručka po školama, nego raditi ono što joj vje rojatno bolje ide: proizvoditi dobre i zdrave namirnice i njihove sastojke jasno izložiti na ambalaži, a ne ih ublaži ti igrom riječi. Kod promidžbenih poruka za slatke pro izvode trebalo bi se postupati po moralnim načelima. U mnogim je brošurama za poduzetnike kao davno shva ćena činjenica opisano neodgovorno ponašanje. Kako bi ponovo bila shvaćena ozbiljnom i odgovornom, industrija bi trebala prestati nagrađivati djecu »bodovima« i time ih mamiti na još veću potrošnju slatkiša. Kalorijske bombe i sve ostale slatke proizvode trebala bi prestati hvaliti i stav ljati pod nazive »zdravo«, »lagano« i »mali međuobrok«. Najgora od svega je činjenica da kuhanje i učenje o hrani nisu dovoljno zastupljeni u školama. Tjelesna i zdravstvena kultura u školama često se smatra obve znom. Katastrofalno kako jedan sportski događaj kao što je Mlade nade za Olimpijadu ovisi o Kelloggu, koji je
T hilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
Rast velikih na trošak malih - laž o šećeru
izvršni menadžer financijske udruge njemačkih Zaklada osnovnih škola proglasio glavnim pokroviteljem. »Podrš ka Kellogga je vrlo bitna za nas. Bez dobre suradnje ovo se natjecanje danas ne bi ni održavalo.« Riječ je o očigled nim propustima neodgovornih političara. Najgore bi bilo sportske manifestacije i učenje o prehrani dodijeliti pri vatnim, prema vlastitom podmuklom interesu usmjere nim svjetskim prehrambenim koncernima. Politički neuspjesi i lobiranje u interakciji štete potroša ču pokazalo se u svibnju 2009., kada se politika neslavno umiješala u posao prehrambene industrije pri postavljanju novih standarda kvalitete za hranu u dječjim ustanovama. U tisak je procurila informacija da se u internim krugo vima govorilo - priznaje vodeća organizacija na području prehrane (BLL) - o razgovoru sa stručnjacima Društva za zaštitu potrošača i njemačkog prehrambenog podu zeća koji mogu »mnogobrojne sastojke zamijeniti ili po boljšati«. Industrijski su se lobisti pobrinuli da ipak na meniju ostanu pojačivači okusa, umjetne arome, zaslađivači, topljeni sir i majoneza, iako su u elaboratu među prvima ukinuti. Srećom, Udruga nije mogla sasvim prevladati. Druš tvo za zaštitu potrošača nije odustajalo od svoje izjave da »dječje čokoladice i slatkiši ne pripadaju u posudu u koju se stavlja doručak«. To, dakako, nije odgovaralo konceptu Nestlea, Krafta i društva, zbog čega ih je Udruga na ba zi »ideoloških i obrazovnih« karakteristika kritizirala. U gastronomskoj psihologiji prepoznata je činjenica kako je zabrana prodaje pojedinih proizvoda kontraproduktivna,
pokušava objasniti BLL. Koja licemjerna argumentacija: Udruga smatra da zabrana prodaje slatkiša uz doručak u školama još više privlači kupce; da je tako, industrija bi se neizmjerno radovala. Kad govorimo o poslu, svaki je preuzeti argument ispravan. Tržište dječjih udruga, udruga mladih i cje lodnevnih škola, kao i ostalih dječjih ustanova, rastuće je tržište kojeg se prehrambena industrija ne želi odreći, niti ga želi prepustiti drugima koji su također »ideološ ki i obrazovno« naklonjeni. Riječ je, između ostalog, o izmjeni osjetila okusa milijuna ljudi, koji nakon neko liko godina svoja kolica samostalno pune proizvodima. Za prehrambenu je industriju nevjerojatno važno hrani li se dijete u ustanovama svježe pripremljenom i visoko kvalitetnom hranom, ili će se dječje nepce naviknuti na proizvode iz njihova portfelja, što odgovara velikim pre hrambenim lancima. Predstavnik Udruge koji se više že stoko nego uspješno borio da umjetne arome i pojačivači okusa i dalje budu prisutni u hrani u dječjim ustanova ma zove se Theo Spettmann, i sve do sredine 2009. bio je glavni izvršni menadžer tvrtke Siidzucker AG.
M oderne bajke: Preuzim anje o dgovornosti za spašavanje svijeta
Moderne bajke: Preuzimanje odgovornosti za spašavanje svijeta
vlastitim izjavama, ona je »najveća europska mreža za prevenciju pretilosti kod djece i mla dih«. »Platforma za prehranu i kretanje« uistinu okuplja sve one koji su bitni u borbi protiv debljine kod djece i mladih. Platformu čine predstavnici Federalnog mini starstva nutricionizma, sindikata i udruge roditelja, od potrošača i sportskih udruga, rehabilitacijskih klinika, nutricionista do visokih škola i njemačke zajednice za pre hranu. Između ostalih, u timu što ga čini petnaest članova su predstavnici stručno-savjetodavnoga odbora znanstve nika sportskog kluba, gastronomski psiholozi, pedijatri, pedagozi i prevencijski stručnjaci. Zašto onda uza sve te stručnjake koncentrirane na jednom mjestu mora sjediti i prehrambena industrija? Gotovo da se bez njihova mi šljenja ne može ništa odlučiti - koje je namirnice, i u ko joj mjeri, idealno konzumirati da se ne bismo udebljali. Kvaka je u tome što se između osnivača te platforme nalazi i zakon o prehrani kao i znanost o hrani, ekviva lent organizaciji na području prehrane (BLL), utjecajnoj organizaciji njemačke prehrambene industrije koju smo već spominjali. Kao članovi platforme i djelomični za stupnici odbora zastupaju želje industrije za proizvodnju N
a ču lo se: p r e m a
šećera, Coca-Colu, francusku tvornicu Danone, industri ju prehrambenih aroma, Dr. Oetker (zastupnik pizze i pudinga), koncern slatkiša Ferrero, Info - Zentrum Schokolade, Intersnack Knabber - Geback GmbH&Co. KG, Katjes, Weltmarkt-Vize Kraft Foods, Mars, McDonald’s, mljekaru Alois Miiller, brandove Nestle, Capri-Sonne, Udrugu njemačkih mineralnih vrela, Pepsi-Colu, Sweets Global Network, Unilever, Udrugu njemačke malopro daje, ekonomsko vijeće Udruge za proizvodnju šećera te još poneko ime. Svi članovi, njih stotinjak, prema navo du na jednoj internetskoj stranici, radije će se »zalagati za uravnoteženu prehranu i više kretanja nego da počnu proizvoditi zdraviju i hranjivu hranu za djecu i mlade«. Unatoč najvišoj uznemirujućoj brojci pretilih ljudi sjetimo se da je u svijetu 1,6 milijarda ljudi pretilo; u Njemačkoj je čak 37 milijuna odraslih i 2 milijuna djece prekomjerno teško ili pretilo - udruge i aktivisti prehram bene industrije u Berlinu i Bruxellesu svim se snagama bore za transparentnost i promicanje hranjivih vrijednosti hrane, dok bi se prekomjerno slatke i nezdrave kalorijske bombe trebale reducirati. Paralelno s njima, proizvođa či pokušavaju sebe prikazati odgovornim dobročinitelji ma unutar zajednice, angažirajući se na manifestacijama sportskog duha, naizgled humanitarnog karaktera, ko je služe kao paravan za prodaju još više slatkih i kalorijskih namirnica. Na internetskoj stranici Platforme za zdravu prehranu i kretanje proizvođači koriste priliku za samozastupanje. Među njima se nalazi i Coca-Cola, koja navodi da im je
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
M oderne bajke: Preuzim anje o dgovornosti za spašavanje svijeta
»od izuzetne važnosti preuzeti odgovornost« i upućuje na svoj porfolio proizvoda s »alternativnim osvježavajućim, beskalorijskim (laganim) pićem«. Nadalje, upućuje na više od »4 500 pozivnica za građane u sklopu inicijative kreta nja i bavljenja sportom« kao i na program »1 000 škola u pokretu« u kojima do 2015. žele učenicima pružiti »Vese lje i zadovoljstvo kretanja«. Nadalje, tvornica Mars ističe kako sa svojim proizvodima (između ostalog Mars, Snickers, Twix, Bounty, Milky Way, M & M ’s) podržava inici jativu »aktivnog životnog stila« i osniva roditeljski portal. Na tom portalu obiteljima pružaju »inspiraciju za vi še svakodnevnog kretanja« te »savjete stručnjaka« u ve zi s pravilnom prehranom i »odgovornim postupanjem sa slatkišima«. Ferrero, između ostalog proizvođač Nutelle, Kinder-jaja, Milchschnitta, Dupla i Hanuta, već nekoliko godina podupire »različite inicijative u vezi s jačanjem samoodgovornosti i buđenjem svijesti za zdraviji način življenja«, čije manifestacije često nose nazive poput Škole u formi ili Pokreni se! Tvrtka Kraft Foods, drugi najveći proizvođač slatkiša, brendovima Milka, Suchard i Toblerone pod sloganom »Kraft brine« forsira već duže vrijeme »mnogobrojne so cijalne projekte« poput Djeca trče za djecu (za svaki otrčani krug financira se projekt SOS-dječje selo). Tema o »kretanju i zdravoj prehrani« ističe se na školskim plaka tima polijepljenima po naseljima, a kao glavni pokretač cijele inicijative predstavljaju se »odgovorni proizvođa či hrane«. Pored tolike brige za zajednicu, možemo se
samo sarkastično priupitati kako je tako »odgovornom« i »osviještenom« proizvođaču hrane uopće uspjelo prošire nje takve epidemije prekomjerne tjelesne težine u svijetu? Korporativna socijalna odgovornost (Corporate Social Responsibility, skraćeno CSR), udruga dobrovoljnih samoopredijeljenih tvrtki, u svoje poslovanje uključuje so cijalne aspekte i brigu za okoliš. Takve su tvrtke danas uspjele sačuvati dobar glas. Či njenica je da unutar tih velikih tvrtki ima vrlo malo onih koji šire plemenite namjere i dobra djela u sklopu održivosti društvenog sektora. Prikrivenim pričama pokušavaju »društvenu odgovornost«, »održivost« i »socijalno opre djeljenje« prikazati kao globalni problem s prekomjer nom tjelesnom težinom i pretilosti. Inicijative kretanja i savjetodavni materijali na platformama, ali i na m no gim drugim mjestima, nemaju za cilj zaista rješavati pro bleme s prekomjernim povećanjem tjelesne težine, nego smisao svega toga leži u skrivanju i odvraćanju pažnje s prehrambene industrije koja je odgovorna za problem s pretilosti u svijetu. Izvršni menadžeri u tvrtkama pokušavaju upozoriti na taj problem koristeći se jednostavnim trikovima kakav je svaljivanje odgovornosti na pojedince koji boluju od pre komjerne težine i pretilosti zbog manjka aktivnog načina života. Javnosti šalju poruku daje svaki pojedinac kriv za nedostatak aktivnosti u vlastitom dnevnom ritmu. Glavni razlog je previsok unos kalorijskih vrijednosti, a ne ma njak tjelesne aktivnosti. Mnogi ljudi bez razmišljanja ili znanja uzimaju goleme količine kalorija, koje organizam
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
ne stigne razgraditi. Zbog količine dnevnog unosa kalo rija, tijelo je prisiljeno debljati se. Gospodarski rast u prehrambenoj industriji znači za pravo neprestano povećavanje broja djece i odraslih, mr šavih i debelih, koji konzumiraju čokoladu i gotova jela, kao i ledeni čaj i druga bezalkoholna pića, a osobito hra nu koja sadržava veće količine šećera i masti. Dodatni profit zarađuje industrija jer se ljudi neumjereno hrane zbog nedokučivih informacija što ih nalaze na proizvo dima. Rast vrijednosti je nepristran, ne poznaje »debelo« ili »mršavo« - samo brojke. Gospodarstvo nije zabrinuto zbog toga što su ljudi sve deblji; naprotiv, ono sve više jača zbog tog problema. »Naš je cilj rast«, piše Mars Njemačka u brošuri, na čijoj je naslovnoj stranici otisnuta slika Zemljine kugle, gdje sve vrvi od priznanja »održivoga gos podarstva« i »društvene odgovornosti«. No želi li Mars i dalje rasti, tvrtka mora svoje vitalne interese - prije svega odgovornost prema održivosti - usmjeriti prema još ve ćoj proizvodnji Bountyja, Balistosa i Wrigley’s žvakaćih guma da bi prodala više proizvoda nego godinu prije. Za stagnacije ili, još gore - pad na tržištu, niti jedan izvršni menadžer od nadređenoga nije dobio promaknuće. U pri rodi je stvari da poduzetnici paze vlastite interese. Udru ga poduzetnika na platformi »zdrave prehrane i kretanja« nedvojbeno kao prvu rečenicu samopromidžbe navodi da »Udruga industrije šećera zastupa gospodarsko-političke interese njemačkoga gospodarstva šećerne industrije na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini«. Time se jasno vidi da je tvrtki (»Šećer - dio životne radosti«)
M oderne bajke: Preuzim anje odgo vo rno sti za spašavanje svijeta
važnija prodaja proizvoda od šećera partnera nego sud bina debelog dvanaestogodišnjeg djeteta s dijabetesom u ranoj fazi. Temeljni sukob interesa između fiksnog rasta prehrambene industrije i javnog zdravstva glavni je ra zlog trajnog prikrivanja odgovornosti samih proizvođa ča. Istiniti razlog za sve te kreći-se-više manifestacije jest zapravo prikrivanje stvarnog problema koji se ne nalazi u smanjenom kretanju nego u preslatkoj i masnoj hrani što nam je prehrambena industrija prodaje. Zaključak bi, po njihovu mišljenju, bio: »Sami ste si krivi što se premalo krećete.« Proizvođači postavljaju svoje preslatke jogurte i sokove, kao i masne »međuobroke«, na police trgovi na, dok se udruge trude potrošačima markirati pojedine proizvode na ambalaži kako bi stekli stvarni uvid u nutricionističke vrijednosti. Brinu se za dobrobit društva smanjenjem problema s pretilosti, a istodobno dopušta ju marketinškom odjelu da objavljuje takve promidžbene poruke. Cinično se pozivaju na poduzetničku »odgovor nost« - Corporate Social Responsibility (CSR). Najistaknutiji pothvat takve vrste bio je onaj pivovare Krombacher. Ta je pivovara 2002. godine - uz podršku televizijskog voditelja Giinther Jaucha - putem televizij ske promidžbe obećavala sadnju jednog četvornog me tra tropskih kišnih šuma u zamjenu za kupljenu gajbu Krombacher piva. Kampanja je nakon toga često bila podvrgnuta šalama na račun »opijanja za kišne šume«. Povećanjem prodaje s 460 na 642 milijuna eura, pivova ra je u sedam godina ostvarila značajan plus od 40 posto.
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
M oderne bajke: Preuzim anje o dgovornosti za spašavanje svijeta
S druge strane, kišna šuma se i dalje smanjivala i smanji vala i smanjivala i smanjivala... Neozbiljnost pivovare Krombacher, koja već nekoliko godina podržava sadnju kišnih šuma napijanjem primjer je maskiranja stvarnih učinaka i besmislenosti CSR-a mjera zaštite u prehrambenoj industriji. Kombinacija al koholizma i zaštite okoliša, uz to i promicanje slogana »Sto više piva, više spašene prirode«, i više je nego ap surdna: prema njima, najbolji stručnjaci za zaštitu okoliša zapravo su pijanci. »Spajanje ugodnog s korisnim« dugo je vremena bio glavni moto Krombacher pivovare. Za dovoljstvo pivopija je neupitno, ali pomisao da kupnjom omiljenog piva možeš još odgovorno pridonijeti očuva nju prirode čista je glupost koja provocira zatupljujućim izjavama što se često nalaze na internetu: »Bogu hvala, nema više grižnje savjesti kad tata opet dođe mrtav pijan doma. Žrtvuje se za okoliš!« »Svake se minute posiječe 28 hektara šume, veći dio to ga je kišna šuma«, piše Krombacher na svojoj internetskoj stranici i procjenjuje doprinose od 83 milijuna četvornih metara zaštićenog područja u Nacionalnom parku na ri jeci Dzangi. Tih 83 milijuna četvornih metara, koji zvuče kao enormno velika brojka, smanjuju se na jasne dimenzi je kad se preračuna: 83 milijuna četvornih metara zapravo su 83 četvorna kilometra (ili 8 300 hektara), dakle povr šina koja je od 2002. godine narasla do otprilike 9 puta 9 kilometara. Držimo li se činjenice da se, prema Krombacheru, »svake minute« izgubi 28 hektara šume, taj go dinama pošumljavani dio posjekao bi se za samo 5 sati.
Podrazumijeva se da jedna njemačka pivovara ne mo že sama^zkustaviti globalni nestanak kišnih šuma. No nesporazum između pristupa problemu i rješavanja to liko je nečuven da se otkriva opća uzaludnost takvih projekata. Upravo da i druge pivovare u njemačkoj or ganiziraju iste akcije, njihov bi doprinos i dalje bio smi ješan i nebitan. Kišne šume mogu spasiti samo politika i zakoni i društvene organizacije; svaki izgled da do brovoljci privatnih tvrtki mogu pridonijeti znatnom po boljšanju je bajka za odrasle. Toga su svjesni i oni u Krombacheru. Najgore od svega, pripisuju si zasluge i reklamiraju: »Priroda je glavni pobjednik«, hvaleći se kako »proizvodnja i zaštita okoliša ne moraju biti u su protnosti«. Važno: kad se upravitelji poduzeća u pivovari smještenoj u ruralnom, 5 500 kilometara udaljenom po dručju Centralne Afričke Republike, pozivaju na projekt zaštite okoliša, tek tu možemo govoriti da »proizvod nja« i outsourcing »zaštite okoliša« zaista ne moraju biti u suprotnosti. Dovoljno često su ipak krajnje suprotnosti, često se sudarajući jedno o drugog. Kad se, primjerice, mladići sa svojim automobilima snage 700 KS voze u krug sa samo jednim ciljem, a to je zgrnuti što više nov ca, to nazivamo Formulom 1, koja je glavno događanje što ga sponzorira Krombacher i to nešto dulje nego što se bavi sprečavanjem klimatskih promjena pošumljavanjem. Kao »glavni pokrovitelj« Formule 1, Krombacher mami na R TL televiziji potencijalne kupce on-line na gradnom igrom »Velika nagrada Krombacher a«, u to doba šestodnevnim putovanjem na »Veliku nagradu«
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
Australije 2011. u Melbourneu. Postoji li netko tko se sjetio - čisto iz odgovornosti - izračunati koliko drveća u kišnoj šumi na rijeci Dzangi bi trebalo posjeći da se izgradi staza za Formulu 1 ili koliko dugo treba disati da bi kompenzirao količinu C 0 2 ispuštenog tijekom jed ne utrke Formule 1 i zrakoplova koji je prevozio fanove? Neozbiljnost Krombachera očituje se upravo u projektu kišnih šuma, koji se iskorištava u svrhu otvorenog rekla miranja proizvoda. Na internetskoj stranici Krombache ra odgovara Krombacherov »stručnjak za kišne šume«, TV-voditelj i redatelj dokumentarnih filmova o prirodi, Dirk Steffens, na »originalna i često kritička pitanja« ko risnika. Može se pročitati: »Koliko ste četvornih meta ra, gospodine Steffens, dosad spasili / koliko je prodano gajbi piva?« Odgovor: »Samo nekoliko - nažalost, prerijetko sam u Njemačkoj da bih mogao piti veće količine. Obećavam da ću na sljedećoj proslavi sa svojom obitelji i prijateljima ‘posaditi’ mnogo kvadrata«. Pitanje: »Volite li piti Krombacher pivo?« Odgovor: »Ponekad sam razo čaran Krombacher pivom, jer se distribuira malom broju hotela u inozemstvu. Sjedim za hotelskim barom i moram piti nekakvu inozemnu kemiju. Ako imam kakvih pri mjedbi u vezi s pivom, onda je to činjenica da ga se mo že naći na premalo mjesta u svijetu.« Pitanje: »Zar se ne bismo trebali brinuti za ‘vlastite’ probleme? U Njemačkoj također imamo problem s izumiranjem šuma.« Odgovor Dirk Steffensa: »Dakako daje bitna zaštita šuma u Nje mačkoj, kao i u Centralnoj Africi. Sasvim iskreno: sve jedno je za koju se regiju odlučili, bitno je nešto učiniti
M oderne bajke: Preuzim anje odgo vo rno sti za spašavanje svijeta
po tom pitanju. Tropska kišna šuma daje nam mogućnost koje u Njemačkoj nemamo: za početak - ondje ima gori la - činjenica je da se više sponzora može pokrenuti kad, umjesto na sjevernog njemačkog poljskog miša, nalete na gorilu kao ‘veleposlanika’ životinja.« Ne može se reći bolje nego da su sve njihove akcije besmislene, i to upravo Steffensovim citatom: »Svejed no je za koju regiju se odlučili, bitno je nešto učiniti po tom pitanju.« Gotovo je nemoguće ne zamijetiti iskrene namjere Krombachera, koji pod krinkom ekološki osvi ještenog poduzeća iz vlastitih interesa radi za dobrobit tropske kišne šume. Jasno se to vidi i na usporedbi gorila - poljski miš. Poznato je: za sjevernog njemačkog polj skog miša zaštitnici kišnih šuma ne žele izdvojiti 23,80 eura jer se »podržači« (čitaj: kupci gajbi piva) ne bi pro našli u tom opisu. Reklamnu je kampanju zaustavio Vrhovni sud tek ne koliko mjeseci nakon što ju je Krombacher otpočeo. Kon kurencija - i to ne onih proizvođača kritiziranih zbog genski modificiranih proizvoda - podnijela je tužbu zbog nepravedno održanog natječaja - i dobila spor. Sudac je svoju odluku između ostalog obrazložio i argumentom da Krombacher u praksi vrši »moralni pritisak« i nedopusti vo se igra slobodnim izborom potrošača, koji je u pozi ciji da bira između Krombacher piva ili odbijanja zaštite kišnih šuma. Krombacheru je sve to svojstveno: nakon presude iz 2006., pivovara se ponovo na malim ekrani ma pojavila s obećanjem »1 gajba = 1 četvorni metar«, no tada je već nekoliko desetaka proizvođača preuzelo
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
M oderne bajke: Preuzim anje o dgovornosti za spašavanje svijeta
koncept podržavanja dobrobiti okoliša u interesu proda je vlastitih proizvoda. Upravo dvjema takvim kupi-me-pa-mi-pomažemo ak cijama propagirali su svoje proizvode francuski proizvo đači hrane Danone. Sloganom »1 litru vode popijte = 10 litara vode darujte« ljudi su trebali kupovati više Danoneove mineralne vode naziva Volvic - za svaku će bocu tvrtka, koja u supermarketima uz Nestle stoji među prvi ma na listi, u suradnji s UNICEF-om graditi bunare po Etiopiji. Glavno lice kampanje bio je TV-voditelj Markus Lanz. Čak i za drugi sektor svoje proizvodnje probiotskili jogurta Actimel Danone je koristio patnju ljudi u Africi. »Jednim pakiranjem Actimela omogućili ste nabavu cje piva i dobavu potrebne medicinske opreme. Pomozite da gotovo 4 milijuna djece u Africi dobije šansu« zbog ko je je glumica i »kuma projekta« Desiree Nosbush u 2009. godini posezala za Actimel jogurtima u hladnjak. Kon cern vješto igra na upitnu reklamnu izjavu za probiotski jogurt, koji navodno »jača imunosni sustav«, jer »nama je lako očuvati svoje zdravlje. Ljudima u najsiromašnijim re gijama Afrike nije tako jednostavno«, objašnjava Danone i ističe da je u ovoj akciji (zajedno sa SOS-dječjim se lom) riječ o »preživljavanju gotovo 4 milijuna djece«. Ko liko je kupac Actimela kupnjom tog proizvoda pridonio preživljavanju djece nije, dakako, nikada saznao. Danone je hranio svoje kupce nejasnom izjavom, »garantiranim izdvajanjem minimalne svote od jedne šestine profita«. Nakon završetka akcije Danone je obznanio prikuplje nu donaciju u iznosu 512 000 eura. Danoneov prodajni
profit u fiskalnoj godini 2009. bio je gotovo 15 milijardi eura, dok je operativni dobitak iznosio 2,29 milijarda eu ra. Sa sigurnošću je provjerena činjenica kako je proračun za oglašavanje samo na njemačkom tržištu za Danoneov proizvod Actimel iznosio od 50 do 60 milijuna eura go dišnje, a financirali su ga kupci Actimela. Kamo god se okrenuli, sve vrvi od dobrotvornih po duzeća koja skreću pozornost stvarnih namjera proda je određenih proizvoda stvaranjem ovisnosti. Tvornica slatkiša Haribo iz Bonna donira u razdoblju od tri i pol mjeseca od svake kupljene vrećice gumenih bombona je dan cent za »Jedno srce za djecu« i time si osigurava dvo struko povećanje prodaje. Kao i dosad, šoumen Thomas Gottschalk glavni je voditelj reklame. I proizvođač Ritter Sport izdvaja za Unicef 1,4 centa za svaku kupljenu čo koladnu pločicu (»1 kvadratno pakiranje = 1 dan učenja«) kako bi se skupila sredstva za školovanje djece u Africi ili, drugim riječima, olovke i ploče. Istaknuta zastupnica bila je Iris Berben. Za svaku prodanu kutiju ribljih štapi ća tijekom šest mjeseci Iglo je donirao po jedan cent za organizaciju zaštite prirode World Wide Fund for Natu re (W W F) i njihovu upornu borbu za održivo ribarstvo. Kad cijenom ili kvalitetom proizvoda ne mogu nad mašiti konkurenciju - i budući da su danas pomaganje ljudima i poboljšanje klimatskih uvjeta, briga za okoliš i ljude postali trendom »odgovornih« poduzetnika - pre hrambena industrija poduzima sljedeće: uzima poznato lice s TV-ekrana i posluži se nekom udrugom za pomoć ili očuvanje okoliša s argumentom skupljanja sredstava
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
za financiranje udruga. E to je taj reklamni »odgovor ni marketing«. Napomena: glavna riječ u frazi ujedno jc glavna riječ marketinga. Nije riječ ni o čem drugom ne go o pridobivanju pozornosti gledatelja i slušatelja, koji su pretrpani prevelikim brojem sličnih reklama. »Da kako, želimo prodati što više piva, tržište je visokokonkurentno«, kaže Krombacherov voditelj marketinga na poduzetničkoj internetskoj stranici, no lako se može za misliti njegovo namigivanje dok izgovara te riječi. »Na ravno da se istovremeno želimo baviti važnim temama unutar zajednice.« Točno tako i jest: Krombacher i svi ostali žele se »ba viti« relevantnim temama, kakva je poboljšanje životnih uvjeta, očekujući kako će se nakon nekog vremena pove ćati vrijednost tvrtke. Može se dati ruka u vatru da će tu temu, kad se pojave drugi trendovi u društvu i kad se is crpe kao »odgovorni« promatrači, brzo maknuti u stranu. Eventualno kad ekonomske prilike investitorima budu govorile da je to neisplativo. Jeste li ikada čuli za poduzet nika koji se 20, 30, 40 godina zalagao za isti projekt pre ko reklama —to bi zaista bilo »neiskorišteno« razdoblje. Ili zaista postoji proizvođač koji relevantan udio svog go dišnjeg prihoda dugoročno izdvaja za projekte ove vrste? »Paket X za Y dobrih djela« - to je simpatična podjela iz odjela marketinga koja je uvijek prenosiva, potencijalno se može prekinuti u pravo vrijeme i svakako zamijeniti dru gim kampanjama. »Paketić X za Y dobrih djela« - jeftino je oglašivanje od kojeg samo oglašivač ima stvarne kori sti i najčešće korisnike ostavlja u mutnom. »Limenka X
M o d erne bajke: Preuzim anje o dgovornosti za spašavanje svijeta
za Y dobrih djela« - toliko je prozirna i nebitna laž koja dovodi u zabludu da netko zaista ima koristi od proda nih proizvoda. Promidžba proizvoda prehrambene industrije pripada znanosti o tržištu. Poražavajuće je korištenje zamaski ranih pojmova odgovornosti i održivosti društva u re klamama. Poduzeća uspijevaju vlastite interese iznijeti javnosti pod krinkom interesa društva. Nestajanjem gra nica, gore spomenuta Platforma zdrave prehrane i kre tanja pokazuje se u svom pravom svjetlu. Udruga koju je stvorila prehrambena industrija tim reklamnim kampa njama govori o pozitivnom utjecaju tvrtki te se industrija s njima konzultira i donosi odluke kad je riječ o projek tima uređenja centara za skrb o djeci ili prijedlozima o prehrani mladih. Političari dopuštaju da lobisti preuzmu njihovu ulogu i impresioniraju ih pričama o odgovornosti. Na javnoj skupštini početkom 2010. hvali se predstavnik Parla mentarnog odbora za iskustvo, poljoprivredu i zaštitu korisnika, od FD P-a izabrani član Hans-Michael Golđmann, kako se inicijativa brine o pokretanju »proje kata koji pomažu mladima da se upoznaju sa zdravim načinom prehrane i steknu navike dugotrajnijeg kreta nja tijekom dana«. Udruga je »Savez civilnog društva« i »model naše zajednice«. Kada FD P-ov član to tako smatra, ne može se reći ništa protiv. Neugodnost za nje ga i alarmantno za društvo, budući da se time ilustri ra katastrofalan politički utjecaj prehrambene industrije u Njemačkoj: politika razmišlja i podržava to, unatoč
103
Thilo Bode: KR IV O T V O R IT ELJI HRANE
potencijalnom onesposobljavanju interesnih skupina i po duzeća. U pogledu utjecaja prehrambene industrije npr. na zdravstveno-političke teme kao što su prekomjerna tjelesna težina i pretilost, odgovori su neizbježno deblja nje društva. Miješanje političara u poslovna udruženja pod nazivima »Model budućnosti za naše društvo« po tiče razvoj drugih nacionalnih i globalnih problema ko je postaje nemoguće riješiti. Pogrešnim govorima o odgovornosti, lansiranjem »do brovoljnih« inicijativa (prehrambene) industrije samo se mažu oči javnosti. Onoliko koliko Krombacher može pomoći oko zaštite kišne tropske šume, isto toliko mogu - i žele - McDonald’s i tvornice slatkiša pomoći u smanjenju broja pretilih ljudi i poučiti ih održavanju idealne tjelesne težine. Odgovornost poduzetnika gubi se iz vida: ona se prebacuje na potrošača kad je riječ o zaštiti kišnih šuma, prekomjernom ribolovu u morima, žednoj djeci u Africi, jer je kupovao pogrešno pivo, jeo pogrešne riblje štapiće i pio pogrešan jogurt. Tako degradirani potrošači, koji se inače ponašaju »zrelo«, postaju maskote kao pivopije ko ji sjede na garniturama i smiju se ekolozima. Reklamni slogan kultnog bezalkoholnog pića Bionade - »Službeno piće boljeg svijeta« - oduvijek je bio samo glupa izreka, jer se svijet zbog jednog pića - bilo to pivo ili Bionada neće poboljšati. Svijet neće postati boljim niti kad takozvani »dobro činitelji« varanjem s natpisima na ambalaži podvaljuju svoje proizvode. Dobrovoljne gospodarstvene akcije ni kada nisu funkcionirale. Razlog leži u samom tržišnom
M o d erne bajke: Preuzim anje o dgovornosti za spašavanje svijeta
mehanizmu: niti jedan poduzetnik ne želi prihvatiti na vlastitu štetu trajni nedostatak ako to ne učini konku rencija. Niti jedan proizvođač hrane neće sastav proizvo da, punih šećera, masti i soli, od kojih živi, dobrovoljno izlagati na ambalaži kako bi ta činjenica postala jasnija potrošaču. Naprotiv, pokušat će prikriti sastojke, ublaži ti količinu te ih kvalificirati kao dobre: odabrat će mala, jedva čitljiva slova, koja se gotovo i ne vide. Vrijednosti će ispisati u svijetloplavoj boji na tamnoplavoj podlozi ili će vrijednosti govoriti o vrijednostima ovisno o veličini porcije. Poboljšao bi ih jedino kad bi i ostali proizvođa či morali poboljšati svoje proizvode. Svi ostali, ili gotovo svi ostali, poboljšat će svoje proizvode samo kad ih poli tika zakonima i propisima prisili na tržišnu intervenciju. Dobrovoljne akcije proizvođača ili prehrambenih lana ca nisu zamjena za političko djelovanje, ne rješavaju ništa, one su samo predstava, maska da se zapravo ništa time ne postiže. Dobrovoljne akcije industrije samo su poka zatelji koliko je oslabjela društvena politika. Kad bi Iglo, Danone ili Haribo danas-sutra objavili stečaj ili bi izgu bili volju za odgovornošću, uvijek bi se našao netko tko se bori za zaštitu svjetskih mora, gradnju bunara u Afri ci i pokazuje »Srce za djecu«. Nutricionističke vrijedno sti prehrambenih proizvoda u početku su bili dobrovoljni potezi proizvođača koncipirani za potrošače. No udruge su iskoristile slobodan prostor koji politika nije definira la za otimanje višegodišnjeg plana; u početku, dok je ta taktika postajala sve uočljivija, politika je obraćala pozor nost na obvezni red među proizvođačima.
105
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
Različitost poduzetničkih poteza kao »odgovornih dje lovanja« pokazuje se i u primjeru superdobročinitelja Bi 11a Gatesa. U početku je osnivač Microsofta teškim i na pornim radom, neki kažu i na štetu tržišta, postao dru^i najbogatiji čovjek na svijetu. Danas ulaže svoje milijarde - samo u najboljoj namjeri, dakako - u borbu protiv si romaštva i bolesti, potiče razvoj cjepiva za dječje bolesti i podržava zdravstvene programe. Najnoviji je »dobitni« projekt investirati u mini atomske elektrane kao dopri nos novom izvoru energije. Riječ je o privatiziranju spašavanja svijeta bez prije održanih društvenih debata, bez odluka parlamenta. Sto ako odjednom Bili Gates postane protestant ili scijentolog? »Javni prikaz poduzetničkog velikodušja skriva samo mali dio problema kojima bi se demokracija treba la baviti«, prekorava Robert Reich, sredinom devedese tih godina prošlog stoljeća ministar rada pod vodstvom predsjednika Billa Clintona, danas profesor javne poli tike na Sveučilištu California u Berkleyju. »Dobrovoljne akcije« poduzetnika sežu toliko daleko koliko poduzet nik sam ima koristi od njih. Njima se odvraća pozornost javnosti pri donošenju strožih zakona i propisa, sma tra pravnik i važe: »Društvena odgovornost poduzeća je kao šećerna vata: što snažnije zagrizemo u nju, ona se brže otopi.« M ožda je Robert Reich izjavljujući to pomislio na tvrtku Nestle, svjetski najvećeg proizvođača namirnica. Tipično za industriju, Švicarci se također okružuju iz vještajima i ulažu vlastitu volju i snagu u razvoj osjećaja
M oderne bajke: Preuzim anje odgo vo rno sti za spašavanje svijeta
odgovornosti, sve samo za veliku predstavu. Doticanjem konkretnih stvari može doći do topljenja opredjeljenja poput šećerne vate u ustima, kao što pokazuje i primjer Nestleovih brendova mineralnih voda San Pellegrino i Perrier. Obje su vode - kao i desetak drugih - navodno zagađene otrovnim teškim metalom uranijem. Plemeni ta marka Perrier sadržava 4,8 mikrograma po litri, a San Pellegrino ima čak do 8 mikrograma po litri. To je ku dikamo više od dopuštenih količina za dojenčad i ma lu djecu i predstavlja rizik za zdravlje, kako je potvrdila stručnost mjerodavnog tijela javne vlasti za prehrambene namirnice (EFSA) u Parmi. Milijuni roditelja hrane svoju djecu s proizvodima Alete, Beba ili NaturNes, jer vjeruju proizvođaču sa sloga nom Goodfood, good life i dobro poznaju Nestleov: »Svako dijete zaslužuje najbolji mogući početak života.« Rodite lje bi trebalo upozoriti na zagađenu vodu; očigledno bi trebali na ambalaži napisati: »Nije pogodno za pripravu hrane za dojenčad i malu djecu.« Ionako proizvođač vo deće svjetske marke izlaže na policama vodu iz svog asor timana koja je »prilagođena dojenčadi« - jer je zagađena malom količinom uranija. Upozorenje o visoko zagađe noj vodi Nestle strogo odbija: San Pellegrino i Perier su »očito potpuno sigurni«, isto tako »nije uobičajeno« da se takve vode koriste u pripremanju hrane za dojenčad ili malu djecu, kao ni za piće. Otprilike je to kao da nemate prometne znakove na ulicama i opasnim raskrižjima nego su upozorenja postavljena na mjestima koja nisu rizična: »Ovo raskrižje je pregledno, brzina se ne mora smanjiti.«
108
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
M o d erne bajke: Preuzim anje odgo vo rno sti za spašavanje svijeta
Između ostalog, Nestle brani mišljenje njemačke Udru ge za mineralne bunare (koja je igrom slučaja i članica Platforme za zdravu prehranu i kretanje) prije svega zato što interpretira rezultate dobivene istraživanjem EFSA u kojima je sve jasno. Uloga je zdravstvene skrbi držati se zakona i propisa mjerodavnog tijela javne vlasti, a nipo što Nestleova uloga. Poražavajuće je kako vodeći prehrambeni lanci u svi jetu odbijaju poduzeti potrebne mjere zaštite dojenčadi i male djece, najosjetljivijih korisnika njihovih proizvoda, nego se - kad je u pitanju odgovornost prakse - skrivaju iza pravnih ustanova. Objašnjenje je sasvim jasno: upo zorenje na bocama preplašilo bi kupce i prodaju brenda, na kojem Nestle dobro zarađuje, znatno smanjilo. Pu no je važnije povećati rast prodaje. Tipično za Nestle je upućivanje na zakonom dopuštene vrijednosti: dok su u granicama dopuštenih, svjetsko poduzeće ne mora podu zimati mjere opreza i može učinkovito dalje raditi kao i dosad - i bez posljedica glumiti »odgovornu osobu«. Ta kav se uzorak u prehrambenoj industriji - ali i ne samo u njoj —može redovito naći: iza lijepoga govora odgovor nosti Nestle 8c Co. skrivaju onu ružnu realnost, činjenicu da industrija hrane pripada jednoj od najmanje održivih djelatnosti. Poljoprivredna industrija, kao dobavljač siro vina prehrambene industrije, zagađuje okoliš gotovo kao i vozila emisijom stakleničkih plinova. Proizvođači go vedine i mlijeka, između ostalog, najjači su zagađivači okoliša jer poljoprivreda ugrožava tlo i vodu upotrebom pesticida i eutrofikacije. Već nekoliko godina otkazuje
zloporaba N GOs na području odgovornosti prehrambe ne industrije i ostaju samo nejasni odgovori. Unatoč mno gobrojnim uvjeravanjima, kupovna politika prehrambene industrije također djeluje na smanjenje tropskih kišnih šuma, zbog nesmetanog napretka prehrambenih lanaca. Počinje i krčenje šuma zbog velike potražnje za jeftinim palminim uljem koje se trenutno koristi svuda: u kozme tici, sredstvima za čišćenje, biogorivu, ali i u prehrambe noj industriji za proizvodnju Nestleove čokolade KitKat. Švicarska je grupa potrošnju palmina ulja u zadnjih ne koliko godina udvostručila na 320 000 tona. Čokolade se mogu proizvoditi i bez palmina ulja. Čokolade bez pal mina ulja - to bi zaista bilo odgovorno i jedan mali ko rak u pravom smjeru. Glavni izvršni menadžer prodajnog lanca Metro, Klaus VViegandt, koji vodi Forum za odgovornost i razmjenju je iskustva s poznatim znanstvenicima o »gospodarskom sustavu izvan ograničenja rasta«, dao je 2009. godine in formativan intervju. U njemu prijašnji upravni menadžer hrabro spominje kako je učinio sve što je mogao u tih »30 posto unutar kojih je mogao djelovati, a koje su bi le potrebne na području održivosti«; ostatak nije moguće provoditi jer upravni menadžeri imaju osjećaj odgovor nosti prema dioničarima. »Nitko se ne zamara dobrovolj nim obvezama, pogotovo kad dođe do žestokih situacija«, znao je VViegandt te govori kako je pisao seminare za odr živi razvoj koje je htio ponuditi voditeljskim snagama; nije lako približiti se tim ljudima takvim temama. »Razgova rao sam i s glavnim voditeljima najvišeg ranga. U četiri
109
110
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
oka mi kažu: ‘Wiegandt, Vi zaista imate pravo. Kad se sjetim svoje djece... samo tako nastavite!’ Ali kad ih po zovem na panel diskusiju, redovito dobivam odgovore: ‘Molim, molim Vas, nemojte.’«
6
Rast bioiluzija
Niirnbergu počet kom 2010. godine, na štandu ekološke prehrambene in dustrije BioFach stoje dva mlada čovjeka s trodnevnom bradicom u trapericama, majici i tenisicama. Svojim odi jevanjem u casual stilu ističu se na cijelom sajmu koji je, između ostalog, obilježen ljudima koji nose kravate i po slovna odijela. Svejedno, njih dvojica, Paul Bethke i Jakob Berndt, daju izvanredan primjer između 2 500 izlagača. Prvi put izlažu na biosajmu: svoj su štand postavili rano ujutro, malo prije otvaranja samog sajma. Štand se sastoji od zida načinjenog od bijelih sanduka s pićem iz kojih se ističe jedan jedini bijeli kubus i na njemu dvije boce, sve u minimalističkom izdanju. Jedna boca je zelena i na njoj piše Lemonaid, druga je crvena i na njoj piše ChariTea. Paul Bethke maturirao je u Sri Lanki i nakon studija na Ekonomskom fakultetu kao pomoćnik razvoja radio u Njemačkoj udruzi za suradnju (GTZ) u Sri Lanki. Jakob Berndt studirao je društvene znanosti i bio glavni i odgo vorni voditelj reklamne agencije Jung M atta Kundena te za Mercedes-Benz. Proizvod od dva hamburgera djeluje cool, stilski, moderno, napravljen je za predstavnike baro va i kafića velikih gradova koji imaju dovoljno »sitnoga« za osvježavajuće piće po cijeni 3,50 eura ili još dodatnih N a
n a jv e ć e m
s v je t s k o m
s a jm u u
112
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
2 eura, ako kupuju u trgovini delicijama ili prodavaonici biohrane. Koliko boce izgledaju glatko i šik, toliko je be skompromisan njihov sadržaj. Limunada okusa limeta ne sadržava arome, koncentra te ili pojačivače okusa, nego je napravljena od samog soka, vode, šećera od šećerne trske i mente. Budući da su svi ti sastojci iz kontroliranog biološkog uzgoja, piće zaslužuje naziv biolimunada. Svi sastojci dolaze —osim niskog udje la mente - iz poljoprivrednih zadruga u Brazilu i Paragva ju, a otkupljuju ih od veletrgovaca po nižim cijenama od onih što ih nalazimo na svjetskom tržištu te time osigura vaju više plaće, socijalne naknade i brinu se za bolje radne uvjete. »Mi ne želimo prodavati samo limunadu, nego biti i primjer drugima koji ne žele imati velike trgovačke kon cerne nego napraviti nešto novo na tržištu«, kaže tadašnji unapređivač prodaje Paul Bethke. U slučaju da proizvodnja, koja je započela u ljeto 2009., jednog dana počne stvarat profit, polovica toga ići će u zakladu za unapređenje soci jalnih projekata razvoja siromašnih zemalja. Nitko ne zna reći koliko će dugo trajati projekt novo osnovanog poduzeća za proizvodnju hamburgera. U slu čaju da opstanu dulje vrijeme i počnu rasti na tržištu, zanimljivo će biti nakon deset godina promatrati kojim su putem krenula ta dva mlada poduzetnika. Hoće li se pričati o dvojici mladih ljudi koji su, unatoč svojoj vlasti toj dobroj zaradi, odlučili dati otkaze kako bi u vlastitoj kuhinji mogli eksperimentirati različitim čajevima i voć nim sokovima da bi otkrili najbolji recept, te ga onda be skompromisno postavljali na sajam kao strogo provjerenu
Rast bioiluzija
biokvalitetu? Ili će priča poprimiti sasvim drugi svršetak, a to je da su dva mlada nadobudna poduzetnika odlučila, kako je njihova moć sve više rasla, tiskati na svoje proizvo de jeftine etikete i uvjeravati da su oni biološkog podrijetla i sasvim prirodni kako bi ih proizvodila po jeftinijoj cije ni. Trebat ćemo promatrati kako u biolimunadu od limete i biočajeve dodaju ugodne okuse, a —da bi pojačali optič ki dojam proizvoda - dodaju još više šećera, kasnije još i arome i umjetna bojila. Na kraju će se proširiti kao veli ki proizvođač sokova, koji će uskoro najavljivati potpisi vanje ugovora sa sajamskim trgovačkim prekooceanskim udrugama te dostavljati vlastite jeftinije verzije proizvoda. Druga verzija nažalost uopće nije toliko nevjerojatna. Razlog je tomu ugodno značajan prodajni porast tržišta bionamirnica, a time raste i tendencija razvodnjavanja i odavanja prirodnog i izvornog značenja bioproizvoda. Za ista žalosti takav način rada, jer biopoljoprivreda puno manje djeluje na promjenu same klime nego konvencio nalna poljoprivreda, jer se voda ne zagađuje pesticidima i prema životinjama se postupa kao prema čovjeku —to je, naime, agromodel budućnosti. No, kako stvari stoje, da nas su se sve te dobronamjerne ekološke ideje proizvodnje namirnica pretvorile u više navrata u čistu marketinšku strategiju. Razvoj takve industrije vezanje uz masivni rast prerađenih, gotovih, industrijski obrađenih namirnica, koje se skrivaju pod etiketama s natpisima »bio«, jer se u njima sadržaj dobiva od biosirovina. Zbog toga ni bioproizvodi ne lišavaju svoje kupce svih tih zabluda: kup ci imaju sasvim drukčija očekivanja od takvih proizvoda
113
114
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Rast bioiluzija
umjesto onoga što im je zapravo servirano pod etiketom. Bioindustrija stoji na raskrižju. Proteklih godina dokaza la je da gotovo nema konvencionalnog proizvoda koji se ne bi mogao naći na policama i u zamrzivaču. Pokazala je kako se za njihove proizvode, koji su cijenom i kvalite tom konkurentni ostalima, podrazumijeva da danas pri padaju asortimanu mnogih prodajnih centara. Pritom su se biopoduzetnici više prilagodili konvencionalnim struk turama nego što su uspjeli konvencionalnu prehrambenu industriju ekološki osvijestiti. Pogotovo u segmentu visokotermički obrađenih proizvoda, »bio« nema mnogo zajedničkoga s predodžbom o bioproizvodima. Industri ja zanatskim, tradicionalnim, ekološkim načinima proi zvodnje hrane djeluje sugestivno kao i sami bioproizvodi koji također često nemaju veze s tim. Bioproizvodnja je, takoreći, izgubila svoju nevinost u proizvodnji dobrih namirnica. Krivnju za to trebaju snositi, na prvom mje stu, veliki proizvođači namirnica - bili oni proizvođa či ili trgovci - koji nisu dopustili da im promakne šansa pristupanja na tržište sa svojim namirnicama, osobito s uvoznim proizvodima upitne kvalitete te igrajući po ta kvim pravilima tržišta konvencionalnih prehrambenih proizvoda. Za njih je bioproizvodnja samo velik posao, trend koji se iskorištava i kojim se - zbog rupa u propisi ma Europske unije - lako može manipulirati. Gledajući tako, zaista je iznenađujuće kako Danone od svoga do hodovnoga hita Actimela nije napravio biovarijantu na tržištu. Actimel bi tada bio tekući jogurt koji bi sadr žavao izuzetno mnogo šećera, s upitnim zdravstvenim
obećanjima (»jača imunitet«), ali proizveden s biomlijekom. Čak i oni sasvim ekološki proizvođači, koji su pri rodni protivnici osnovanih tvrtki, prečesto se prepuštaju strategiji svojih konvencionalnih kolega s druge strane. Stoga dolazi do plasiranja proizvoda s bioetiketama koji se koriste istim, nepravednim metodama uvjeravanja ku paca u slobodnu prodaju namirnica. Kupac polako postaje izložen opasnosti da bude žrtva velike bioiluzije. Svake se godine iznova može promatrati štand s novo stima na biosajmu u Niirnbergu, koji je pravo otkriće među proizvođačima. Svi na tamošnjim policama predstavljeni proizvodi nose šesterokutni biopečat, prepoznatljiv bioznak, ali kod mnogih se postavlja pitanje stoji li zaista iza toga taj bioznak, što on zapravo treba značiti i što se pod njime podrazumijeva. Bečki proizvođač sokova KremEzzat predstavlja vlastiti biološki energetski napitak My E. sloganima »Iskusi snagu prirode« i »Super snaga s ginsengom«. My E. navodno je »100% prirodan« i ima čak »Au strijsku biogaranciju«, srebrnom limenkom piće daje dojam kao da se želi stopiti s energetskim napitkom Red Bullom - te da se njegovi sastojci dobivaju također sintetičkim pu tem. Firma Brio SpA, iza koje stoje biopoljoprivrednici iz Verone, pokreće prodaju tikvica i paprike s roštilja, usto još i na pari kuhane brokule, komorač i komada krumpi ra; ti su polugotovi proizvodi hermetički zatvoreni i podgrijavaju se u mikrovalnoj pećnici. Proizvođač iz Speyera predstavlja »u svijetu prvi pelin koji je 100% iz biološke proizvodnje«; proizvođač iz Freiburga predstavlja svoju »vi sokovrijednu zamrznutu hranu« biokvalitete za »brz i zdrav
115
116
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Rast bioiluzija
zalogaj između obroka«: za djecu su to Mr. Veggie hrskavi štapići i Mr. Veggie Nuggets, a za odrasle medaljoni od špi nata i sira sa začinima i hrskavim trokutićima od povrća u amaranth-košuljicama. Neuform international želi svojim proizvodom Muesli to go uvjeriti kupce u prednost svoga proizvoda, dok drugi proizvođač predstavlja svoj bioliker od jaja; manufaktura mlijeka Weissenhorner predstavlja svoju Svarcvaldsku tortu s višnjama u kartonu, uključuju ći biopečat; druga tvrtka pak pokazuje Bioaroniju - voćne energetske kuglice za usput’, u praktičnom pakiranju od 3 komada, iako su kuglice napravljene od samo 6,7 posto aronije. Strana biomljekara Sobbeke privlači pozornost na svoj »posebno napravljen sir, samo za vrijeme Svjetskog nogo metnog prvenstva u Južnoj Africi«: Sobbeke je, u suradnji s afričkim partnerom Voodoofoodom, napravio biosir za rezanje obogaćen smjesom začina Harissa Tuareg - i go tov je African Cheese Kick2010. Budući da to još nije dovolj no, ta biomljekara dopunjava svoj sir za svjetsko prvenstvo također »posebnim jogurtom, napravljenim samo za SP u nogometu« pod nazivom African Choco Kick 2010, biojogurt s »čokoladnim kuglicama«. Onaj komu sve to još nije dovoljno, može na internetskoj stranici pronaći i biovotku te kvalitetnu biohranu za mačke i pse. Sve to možemo zahvaliti enormnoj ekspanziji bioproizvoda u Njemačkoj prije desetak godina. Prave namirnice iz ekološke proi zvodnje tada se moglo pronaći samo u specijalnim malim biotrgovinama i prodavaonicama s namirnicama prirodne proizvodnje. Takvim se trgovinama hranom, kao i trgovi nama na farmama, pojavom supermarketa kao što su Aldi,
Plus ili Lidl, izgubio svaki trag. Prodaja slatkih biopeciva porasla je u 2007. godini 99 posto, prodaja biojogurta 82 posto, ali su - i u drugim kategorijama iz asortimana - sa mo u 2007. godini trgovci zaradili od 30 do 50 posto više nego proteklih godina. Kod nekih bioproizvoda znatno se povećao udio na tržištu, primjerice kod sokova u staklenim bočicama za dojenčad (više od 60 posto), sokova od povrća (gotovo 30 posto) ili kod miislija (15 do 20 posto). Privre meno se tržište biohrane u Njemačkoj udvostručilo i sada postiže godišnji promet od 5,8 milijarda eura; procjenju je se da se u svijetu godišnji promet tog tržišta povećao za još kojih 50 milijarda dolara. Doduše, u 2009. godini se prihod od bioproizvoda lagano vratio unatrag zbog uku pnog smanjenja prodaje prehrambenih namirnica na trži štu; udio bioproizvoda lagano se povećao na samom tržištu i danas doseže između 1 i 5 posto. Danas postoji gotovo 56 000 prehrambenih namirnica s biopečatom, među ko je spada biopire-krumpir, bioprah za kapučino, biojogurti, usto još i riblji bioštapići, gumeni biobomboni te biovoda. Biomljekara je, primjerice, jedno vrijeme nudila 40 različi tih voćnih jogurta, osam različitih tekućih jogurta i četiri okusom bogata indijska pića pod nazivom Lassi, dok tr žišni divovi Campina svojom markom Landliebe prodaju i konkuriraju s 30 vrsta kako bi pridobili milost potroša ča. Biopionir Rapunzel ima gotovo 30 različitih slatkiša u asortimanu: od Choco-Sesamini, jogurta od malina na šta piću do Tigar-piknika, i usto još 27 vrsta čokolade - čak ni M ilka i Ritter Sport ne nude toliko vrsta. Sve se vi še novih varijanta bioproizvoda nudi na konvencionalnom
117
118
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Rast bioiluzija
prehrambenom tržištu jer se proizvođači počinju ravnati po industrijskim normama, ali s motom: »Ponedjeljkom ćemo na traci proizvoditi biopizzu, a sve ostale dane nor malnu pizzu.« Ili čokoladice. Ili juhe iz vrećica. U praksi to dopušta velikim brendovima dvostruku prednost: pro davati artikle više profitne marže i istovremeno osigura ti više mjesta na policama prigodom izlaganja - na štetu malih bioproizvođača, svjesnih prave kvalitete proizvoda. Jedno od obilježja bioiluzije zasigurno je činjenica o go tovo nikakvom spominjanju podrijetla sirovina za proi zvodnju takvih namirnica. Njihovi proizvođači ni u kom slučaju ne stoje na čelu oštre rasprave oko transparentnog označavanja podrijetla sirovina. Točno to i očekuju mnogi potrošači bionamirnica da bi mogli odlučiti žele li zaista kupiti proizvode od bioličija iz Južne Afrike ili biokomorača iz Kine. Međutim, mnogi proizvođači eko loške hrane bune se protiv takvih detalja koji bi kupcu otkrili stvarne sastojke proizvoda. Očigledno je da bi se kroz pečat sastojaka otkrilo pravo podrijetlo svakog bio ličija iz Južne Afrike, koji nije tako prijateljski nastrojen klimi, te da konvencionalni prehrambeni proizvodi nisu odmah i »zagađivači klimatskih uvjeta«. Mnogi proizvo đači ne žele izložiti nutricionističke vrijednosti sastoja ka prehrambenih proizvoda jer bi im se moglo dogoditi »crveno svjetlo« ili, drugim riječima, prekomjerni iznos sastojaka koji nije prilagođen biotržištu - a tada bi po trošačima postalo jasno da i njihove biopahuljice za doru čak sadržavaju prekomjernu količinu šećera i da je miisli biopločica prava masna i šećerna bomba. Stoga se mnogi
proizvođači bioproizvoda ne ponašaju ništa bolje nego proizvođači konvencionalnih namirnica i tako postavljaju na tržište neprovjerene proizvode, koji su miljama daleko od izvorne ideje prehrambenih bionamirnica. U ideji bio proizvoda nikada se nije htjelo uvesti prodaju energetskih napitaka, torti od višanja u kartonu i jogurta s »čokolad nim kuglicama«. Pod biouvjete nikada nije spadalo uno šenje konvencionalnog prehrambenog asortimana koji je nastao kao posljedica imitacije bioproizvoda. Osim ako i kod bioproizvoda nije riječ samo o sloganu i logotipu kao ključnim poticajima unapređenju prodaje poput onih za olimpijske igre i svjetska nogometna prvenstva, kada po sve neodrživa poduzeća u ljetnom razdoblju odjednom otkriju svoju strast za nogometom i na tržište postavljaju svoje »sportske« varijante proizvoda. Nikakvo čudo —čak ni biopečati ne uspijevaju stvo riti jasnu predodžbu o proizvodu - naprotiv. Čak i de set godina nakon biobooma, mnogim proizvođačima nije jasno kako taj šesterokutni zeleni pečat za bioproizvode Europske unije, kao i proizvodnja same robe te nadzor hrane, reprezentira samo najniže biostandarde. Time se objašnjava zašto većina svih bioproizvo da koja se može kupiti u trgovinama na ambalaži ima službeni šesterokutni biopečat, ali samo mali dio njih pečat udruge uzgajivača Demeter i Bioland, koji ima ju znatno veće standarde kvalitete. No prema propisima EU, biopečatom označeni proizvodi - upravo zato što predstavljaju najniži standard za bioproizvode - dovo de do zablude u vezi sa stvarnim načinom proizvodnje.
119
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Rast bioiluzija
Počinje time da se kupac mora znati snaći u toj džun gli proizvoda s biopečatom. Jedan takav je i logo uveden u Europskoj uniji sredinom 2010. godine, koji je u obliku svijetlozelenog pravokutnika s bijelim zvjezdicama koje ocrtavaju siluetu lista; paralelno s tim postoje međuna rodne oznake kao što je - u Njemačkoj najpoznatiji biošesterokut, te regionalni ili privatni logotipi najvećih poljoprivrednih pokreta kao što su Demeter ili Bioland; i zaključno s mnoštvom besmislenih konvencionalnih pe čata robe što ih proizvođači djelomično sami sebi dodjeluju i koji imaju kvalitetu koja često sugerira pojmove poput »garancija kvalitete«, »kontroliranog podrijetla« ili »testi rano sigurna kvaliteta«. Potrošaču je u tom neredu goto vo nemoguće razlikovati proizvode određene biokvalitete. Mnoge kriterije kvalitete poput regionalno podrijetlo, ko rištene pasmine ili vrste, poseban pogon za proizvodnju nije svima odmah lako prepoznati. U euforiji oko popularnosti ekološki proizvedenih na mirnica teško je shvatiti EU-ov standard poljoprivrednih sastojaka za preradu bioloških proizvoda koji mora biti samo 95 posto mase organskog uzgoja. Zašto jednostav no ne 100 posto? Jer onda neki proizvodi koji još prolaze pod imenom bioproizvoda više ne bi mogli doći na trži šte. Interesima biopotrošača i dalje nedostaje informacija da se u tim proizvoda krije i 50 drugih dopuštenih aditiva. To je, doduše, mnogo manje nego u konvencional nim namirnicama kod kojih se smije koristiti gotovo 320 aditiva. Osim toga, u bioproizvodima se mogu koristi ti još neki problematični sastojci, kao što je kontroverzni
/gušnjivač karagen (E 407), koji se »često koristi za izbje gavanje stvaranja kreme« u mliječnim proizvodima. Psi hološko djelovanje supstance, izvedene od crvenih algi, sporno je. Prilikom testiranja na životinjama dokazano je da taj sastojak izaziva čir ili promjene imunosnog susta va. Korištenje spornog sastojka kao što je nitritova kisela sol bilo je dopušteno kod mesnih bioproizvoda, iako se zbog nitrita u ljudskom želucu mogu formirati kancero geni nitrozamini. Mesna prerađena jela, poput hrenovki i kobasica proizvođača BioBio, Bio-Wertkost (Edeka) i Griines Land, sadržavaju spornu sol - čak je i tvrtka Alnatura koristi. Upitno je zašto postoji razlog da proizvodi s biopečatom smiju sadržavati aditive ove vrste. Moguće je proizvoditi bioproizvode s manje takvih aditiva, što do kazuju drugi proizvođači kao što su Demeter ili Bioland. Ne radi se o potencijalno štetnim sastojcima. Svaki bioproizvod smije sadržavati limunsku kiselinu dobivenu biotehonološkim postupkom, iako se jednako djelovanje može postići i uporabom obične limunske kiseline, ali proizvođaču je to nedostatak jer je skuplje. Prema propi sima, biokompatibilni su i pripremna pomoćna sredstva i proizvodi kao što su arome, enzimi, askorbinska kise lina ili guar-guma, koji industrijski proces proizvodnje pojednostavljuju i ubrzavaju. Čak je i kalcij klorid ma terijal, doduše neopasan, koji na kraju otvara sva vrata u prehrambenoj industriji, jer se pomoću kalcij klorida iz prethodno jako obrađenog mlijeka ili čak od mliječnog praha i vode može još dobiti i sir - što je prema EU-ovim pravilnicima i propisima Bioudruge Naturland dopušteno,
121
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
iako kod Biolanda i Demetera to nije slučaj. Portal na internetu oeckolandbau.de donosi vlastite zaključke: »Bitan argument protiv kalcij klorida jest povećanje opterećenja mlijeka - postupci hlađenja i grijanja manje su agresivne metode u proizvodnji sira.« Koliko je bitna kvaliteta bioproizvoda pokazuju primjeri kruha i peciva, a na BioFachu u Niirnbergu postoji nažalost previše štandova gdje se to može saznati. Primjerice, kod W olf ButterBacka savršeno složena biopeciva popunjava ju police, ali su prije bila izložena djelovanju enzima. W olf ButterBack pripada koncernu Martin Braun, koji opet pri pada lancu Oetker, koji uz svoj asortiman konvencionalne hrane nudi već nekoliko godina i Bio —puni asortiman od biokroasana, bio danskih kolačića, do biopeciva i biokruha. Pitanje enzima je zanimljivo jer su oni ključni sastojak, znak snage samog pekarskog zanata. Enzimi koji se koriste u pekarnicama pomažu pri pripremanju smjese i olakšava ju pečenje te daju određenu nijansu kruhu i pomažu da što duže ostane svjež; povećavaju sposobnost vezivanja vode u tijestu, njegovu čvrstoću i mogućnost prerade te smanjuju lijepljenje tijesta za kruh po strojevima; enzimi stvaraju vi še volumena, dakle više zraka, u pecivima i kruhu - peciva postaju sve veća i veća. Enzimi koji se stavljaju uz genetsko tehnički mijenjane mikroorganizme zaista su svemoćni, ali ipak i tradicionalni pekar, koji se zaista razumije u posao, može sve to uspjeti i bez njih. Oni peku lakše, s više truda uloženog u sve to, jednostavno —pravi zanat. Priupitamo li jednog od gospode na štandu W olf ButterBacka o enzimima, pogledat će nas i reći: »Ne
Rast bioiluzija
mogu vam to točno reći.« Onda dovede voditeljicu mar ketinga koja potom pogleda u pod i zbunjeno odgova ra »pola-pola«. Zbunjenost je razumljiva, jer veliki lanci pekarnica sami zastupaju dobavljanje zamrznutoga tije sta, te ulažu mnogo napora i truda kako bi bili partneri »zanatskim pekarnicama«. U razgovoru se doznaje kako proizvodi nisu proizvedeni u sjedištu u Fiirthu, nego su dostavljeni kao polugotovi proizvodi od vanjskog surad nika iz Hannovera i onda ponuđeni kupcima. Voditeljica marketinga ponosno govori kako se njihova peciva proda ju čak i u pekarnicama Južnog Tirola. Drugim riječima, gotovi zamrznuti proizvodi kruha i peciva iz Hannovera dovoze se u Južni Tirol, gdje se peku i gdje mnogi kupci - čak i turisti - kupuju biopeciva u uvjerenju da su te pe karnice same radila takva peciva. Enizmi koji se koriste pri pečenju i lecitin, askorbinska kiselina i brašno s guara-gumom - sve se to danas može naći u biopecivima - i dalje se kriju ispod EU-ova služ benog pečata. Pekarski dio prehrambene industrije pri lagodio se novom biotrendu i danas nudi širok asortiman sredstava za pečenje, tijesta za pečenje i gotovih brašna, u koja se moraju dodati samo voda i kvasac te promiješati kako bi se dobilo tijesto što ga koriste pekari »od zana ta«. Nazivaju se »ekokoncentratom vitalnih zrna D30« ili »dobrom biosnagom zrna«. Proizvođač naglašava da, na kon miješanja svih sastojaka, tijesto treba mijesiti devet minuta i onda ostaviti da miruje dvaput po deset minuta, a poslije toga ide u pećnicu - 18 minuta. Kasnije nastaju »slasni i opušteni zrnati štapići, peciva sa sjemenkama i
123
124
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Rast bioiluzija
kajzerice«, koji se kupcu prodaju pod nazivom bioproizvo da. Ne čudi da se biosmjesa za peciva među proizvođa čima ne smatra nečim posebnim, nečim čime treba znati raditi, za što treba proći određene seminare i školovanje kako bi se time moglo baratati, nego su uobičajeni doda tak svakodnevnom asortimanu. Banalna, standardizira na bioindustrija. Je li »bio« zaista još uvijek onakav kakav potrošač želi kupiti? Živite u iluziji ako mislite da su barem »bio« osinja gni jezda ili ekokolač od sira proizvodi koji se zanatski proizvo de. Tvrtka Kessko u Bonnu nudi firentinsku biomješavinu za firentince i osinja gnijezda, ali i biokoncentrat za kolač od sira - sve zajedno prema EU-ovim uputama i ekopropisima koji su namijenjeni čak i najnesposobnijem pekaru. U prospektu piše: »Sve sastojke umutiti i miješati pjenjačom za snijeg u sporijoj brzini stroja dvije minute dok se dobije kompaktna masa. Za kraj dodati u sve to tekući vru ći maslac.« Nakon sedamdeset minuta treba samo doda ti bademe za ukras - gotova su osinja gnijezda. Na sajmu BioFach 2010. godine Kessko je predstavio novi hit među proizvodima pod nazivom Bio-Sandy: »Mješavina mase za pečenje, koju karakterizira jednostavno rukovanje. Geni jalan biospecijalitet, idealno za ukusne voćne i sočne mra morne biokolače te još mnogo više.« Proizvođači smatraju da su »Kessko bioproizvodi sada u modi«. Nažalost, tomu zaista i jest tako. Ali stoje li svi ti koncentrati iza stvarne ideje bioproizvoda? Koliko god bilo prema ekološkim propisima i koliko god takvi individualizirani proizvodi imaju dobar okus,
kupac nema pojma da njegov biopekar u stvarnosti naru čuje kartone zamrznutih proizvoda i te proizvode samo podgrije te - pomoću sredstava za pečenje i gotovih smje sa i koncentrata za kolače - dobiva kruh i standardizirani kolač od sira što ih postavlja u izloge. Proizvođač i pro davač ne bi smjeli svoje kupce dovoditi u zabludu, te nji hova legitimna očekivanja ne bi smjela biti u suprotnosti sa stvarnim stanjem. Upravo se proizvođači bionamirnica ne bi smjeli izvlačiti na cinični argument daje kupac nai van i, da želi vidjeti takve očite stvari, zaista bi ih i vidio. Krivnja za transparentne, dvosmislene informacije ne upitno je na proizvođaču. Zar bi kupci trebali prigodom jutarnje kupnje peciva i kruha svoga prodavača iscijediti pitanjima o sastojcima i dodacima pojedinih proizvoda? Ili bi se nakon završetka radnog vremena trebao zama rati propisima Europske unije? Sjetimo se slučaja Der Hofpfisterei u Munchenu, koja je dugo vremena prikazi vala stvari boljima nego su one uistinu bile. Godinama je najveća njemačka ekološka pekarnica na svoje vrećice, u prospektima i na internetu pisala slogane »Svjesno odri canje od dodataka«. No i oni su u svoje proizvode, među kojima su i mesne prerađevine, stavljali najmanje 14 doda taka: aromu za pivski perec, limunsku kiselinu za krafne, dodatak za zgušnjavanje u pužiće s grožđicama; samo se u makovnjači moglo naći pet označenih sastojaka i dvije arome. Doduše, takvi proizvodi nisu ilegalni u ekološkim proizvodima, ali su sami po sebi jadni. No tvrdnja kako se »svjesno odriču dodataka« bila je besramno dovođenje kupaca u zabludu. Naštetilo je to i ugledu cijele biološke
125
126
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Rast bioiluzija
industrije, jer je izigrano povjerenje kupaca. Nakon sve ga: Die Hofpfisterei je ispravio pogrešku i odustao od ne istinitih reklamnih zabluda. Ali sve to je narušilo kamen temeljac industrije i izgubilo ozbiljnost i senzibilitet bioproizvođača, koji bi trebali više pažnje obraćati na prava potrošača. Pokazalo se da natječaj - kada pravila dopu štaju - vodi do toga da biopogoni isto tako mogu varati oko sastojaka kao i konvencionalni proizvođači. Gledano ispod crte, nije riječ samo o - kao i u mnogim slučajevima u prehrambenoj industriji - nebitnom indi vidualnom slučaju. Čak se i na biosajmu mogu naći takvi pojedini primjeri. Uzmimo za primjer bioproizvođačku kuću Dennree iz gornjefrancuskog Topena. Osnivač i vla snik Thomas Greim slovi za veterana i pionira ekološkog pokreta, koji je svoje poduzeće osnovao s 22 godine na farmi u Miinchenu. Biološke mliječne proizvode počeo je proizvoditi 1974. godine. Trideset pet godina kasnije to se poduzeće proširilo na 1 500 otvorenih trgovina s pro izvodima ekološke proizvodnje bionamirnica i prirodne kozmetike, i to u Njemačkoj, Austriji i Luksemburgu. Unatoč krizi, tvrtka od otprilike 1 000 radnika narasla je u 2009. godini za 10 posto na 368 milijuna eura, dok su podružnice biopoduzeća narasle za čak 35 posto. »Bio za svaki dan« i »Dennree čini ‘bio’ novom budućnosti«, gla sili su slogani. Ali onaj »bio« što ga Dennree predstavlja na biološkom sajmu ni u kojem slučaju ne bi davali djeci »za svaki dan«. Usto, »budućnost« bioproizvoda također nije predstavljena na sajmu, nego nove žitne pahuljice za djecu: Čokoladni medvjedi, Kuglice s medom, Čokoladne
kuglice i Zobeni jastučići. Predstavljene su kao i bilo ko je druge žitarice na ovom svijetu: na prednjoj strani je strip o šarenom medvjedu koji žonglira lopticama, malo jede med iz lonca; straga se nalazi mnogo mjesta za igru labirinta. No udio šećera nije nigdje ispisan. Prvi čovjek Dennreea okreće pakiranje s upitnim izrazom lica, dok ne izjavi kako je proizvod nov i on se još nije uspio sna ći u svemu tome; drugo pitanje prosljeđuje se nekom tre ćem čovjeku koji preporučuje da se nazove središte tvrtke. Ondje saznajemo - budući da ni internetska stranica ne odaje nikakve sastojke - kako su ti Čokoladni medvjedi ili Kuglice s medom i ostali »veseli proizvodi« doista pro izvodi za djecu, i doista »jesu ‘bio’, ali nisu namijenjeni za svakodnevnu uporabu, nego više kao između obroka, kad se osjeti potreba za nečim slatkim.« Slatki svakako jesu, i po tome nimalo različiti od drugih konvencionalnih pro izvoda: Dennreeovi Čokoladni medvjedi sadržavaju 36 grama šećera na 100 grama žitarica, Kuglice s medom sa državaju 27 grama šećera na 100 grama žitarica. I te smo podatke saznali tek kad smo putem e-pošte poslali upit. Sve je ekološki u Dennreeovim pahuljicama: med, žita rice, čokolada. Ali čemu sve to? Pahuljice u obliku med vjeda ili kuglica zapravo su visoko prerađena dizajnerska hrana, tzv. ekstrudat, u kojem je »temeljna masa« - koli ko god biološki ona korektna bila - izložena ekstremnim uvjetima visokog tlaka i obrađivana pod temperaturom višom od 200 °C te kroz cijev prešana; na kraju d je vi ekstrudat izbacuje pod pritiskom vruću masu, koja se iznenada mijenja zbog pada tlaka, kako bi vodena para
127
128
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
isparila i time napuhala masu, jednom u obliku medvje da, drugi put u obliku kuglice. Tako nastaje »neodolji va grickalica za male i velike«, između ostaloga jer djeca najviše vole slatke pahuljice za doručak u obliku medvje da, ali time ne nastaje bioproizvod koji zaslužuje to ime. U časopisu tvrtke Dennree osnivač tvrtke Thomas Greim piše o »vrijednosti i prihvatljivosti« njegove indu strije »bez obzira ne mnoge Me-too-napore rasta kon vencionalnih kolega«. Prevedeno, to bi značilo: kada je biotrend postao popularan, mnogi ne-bioproizvođači po čeli su mijenjati recepte kako bi proizvodili, bez mnogo napora, biovarijante konvencionalnih proizvoda. To je, dakako, dovelo u sumnju istinske bioproizvode i naruši lo cijeli koncept. Sasvim je sigurno da su biotvornice prve generacije kao Dennree ili bioindustrija promijenile svoje usluge i prilagodile svoje sastojke Me-too-manevru proi zvoda svojih konvencionalnih konkurenata, a time imiti rale i dizajn pakiranja kao i promidžbene poruke. Upravo potrošač bioproizvoda koji ima djecu zahtijeva samo naj bolje od svoga bioprodavača, a ne samo visoko zašećerene žitne pahuljice, koje protekom godina narušavaju izvor ni okus bioproizvoda. Takav M e-too-proizvod, o kojem glavni D ennreeov voditelj govori ispod glasa, bio je i Biobrause Beo iz Carlsberga. Tada četvrta pivovara na svijetu na trži šte je izbacila svoje piće sredinom 2008. godine, čiji je prethodnik Bionade tada već godinama kreirao tržište i stvorio pravu revoluciju u potrošnji bioloških limunada. Prema pravilima natječaja to je sasvim uobičajen proces:
Rast bioiluzija
inovator priprema segment tržišta; imitatori - i to ne sa mo Carlsberg - stavljaju pionira pod pritisak. Ali jedan I Carlsberg, koji je ocijenjen s tri zvjezdice, teško je moI gao uskočiti u vlak i publiku dovesti do nove bioiluzije. Carlsberg reklamira vrstu »Beo okusa izvorne jabuke i kruške« kao »bioosvježenje« koje je navodno »samo iz prirodnih sastojaka« i »odlične biokvalitete«. Ali »bio« I je samo 5,5 posto pića - i to samo šećer i ječmeni slad, | koji su očito jedini došli iz biološke proizvodnje. Velik [ udio ostalih sastojaka su voda, ugljična kiselina (E330), I antioksidansi, askorbinska kiselina (E300) i ne pretjeraI no definirana »prirodna aroma«. »Prirodne« arome preI ma uvjetima EU-ovih propisa ne moraju biti iz biološke proizvodnje i najčešće nemaju s pravim voćem apsolutno I nikakve veze: sirovine moraju biti biljnog ili životinjskog I podrijetla, ali pritom se može raditi i o drvenim otpaciI ma iz tvornica papira. Uz pomoć mikroorganizama kao I što su kvasne gljivice ili bakterije, te se sirovine pretvaraju I u sastojke koji imaju okus jabuke, jagode ili čak vanilije. I Na listi sastojaka pića »Beo okusa izvorne jabuke i krušI ke« nema ni traga jabukama i kruškama, jer ovdje nije riI ječ o biološkom nego o konvencionalnom uzgoju jabuka ■ i krušaka. Za voćni se okus ne koriste definirane arome i dodaci - okus dolazi iz laboratorija. Smatramo da aroma iz otpada, umjesto od pravog voća, omogućava, prema EU-ovim propisima, dobivanje služI benog pečata za biokvalitetu. Minimalni je to učinak za maksimalnu marketinšku dobit. Sve sasvim legalno - ali to ne znači daje i korektno. Vara se na bioetiketama, jer
1
129
130
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
proizvod sadržava tek u tragovima biošećer ili bioslad; od jednog se sokića ne može napraviti »održivo« piće. Povolj nim cijenama, kako se Beo reklamira u biotrgovinama, uništava dugoročno izvorne bioproizvode. Tko će vjero vati bioobećanjima kad je počela inflacija biokovanice? Kod gotovo 56 000 namirnica koje sadržavaju biopečat radi se o broju od stotinjak, ako ne i tisućinjak zablu da. Žalosna uravnoteženost za industriju koja je željela promijeniti i poboljšati prehrambene navike potrošača. Sasvim su malobrojni slučajevi da se proizvođač odre kne nekog od svojih obećavajućih bioproizvoda, kao što to nije htio ni Nestle sa svojim juhama iz vrećice pod na zivom »Maggi prirodno čista bio proljetna povrtna ju ha«. Na pakiranju je pisalo »bez dodatnih sastojaka koji poboljšavaju okus«, što ni u kom slučaju nije značilo da juha ne sadržava pojačivač okusa. Čarobna tvar koja, do duše, nije pojačivač okusa, ali se ni u konvencionalnoj ni u biološkoj proizvodnji ne može smatrati prirodnim pro izvodom, jest sastojak koji se naziva ekstrakt kvasca. On, dakako, nema ništa zajedničkoga s kvascem, prema za konu se ne naziva pojačivačem okusa nego prirodnim sa stojkom i sadržava sastojke koji pojačavaju okuse, a to su glutamat, inosinat i guanilat. Nestle je uspio ugurati pojačivače okusa u svoje juhe u vrećicama samo pod drugim imenom. Nakon prosvjeda kupaca protiv te (legalne) pre vare s biopečatom, Nestle je bio prisiljen prestati s proi zvodnjom biojuha iz vrećice. Dobra stvar.
Kapitulacije inspektora
mesar. Danas radi kao inspektor prehram benih namirnica. Ne smijemo otkriti njegovo ime, kao ni područni ured u kojem radi, a osobito ne ime tvrtke u kojoj on - u ime nas potrošača - kontrolira hranu. Cak i to inzistiranje na anonimnosti otkriva čiji su interesi ja či. Pritom inspektor ne izvještava o novim, velikim skan dalima u prehrambenoj industriji a la BSE ili pokvareno meso, nego »samo« o svakodnevnim, masovnim legalnim i ilegalnim potrošačkim zabludama. Ujutro, kada naš anonimni inspektor uđe u svoj pepeljastosivi automobil srednje klase, koji u prtljažniku ima digitalni fotoaparat i mjerne instrumente za temperaturu, usto još i gumene čizme, rukavice za jednokratnu upo rabu, zaštitno odijelo, sredstvo za dezinfekciju, diktafon, prijenosni hladnjak s hladnim baterijama i posudama za uzorke i, dakako, mnoštvom formulara, tada on ispunjava zaista suveren zadatak najvišeg ranga: njegov se zadatak ne sastoji ni u čem manjem nego da nas potrošače upozo rava na štetno djelovanje namirnica na zdravlje i štiti nas od zabluda. Tako zahtijeva zakon o prehrambenim na mirnicama. No sva njegova oprema i službene ovlasti ne mogu sakriti činjenicu da je inspektor ipak na kraju tu žan lik - on je simbol neuspjeha same vlasti. N
e k a d j e b io
132
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Kapitulacije inspektora
Inspekcija u restoranima, supermarketima, mesnica ma, industrijskim pogonima ili lokalima s hranom »za van« stoji samo kako bi nas štitila u vrlo ograničenoj mje ri. To pokazuje podatak - iznenađenje anonimnih stati stičkih podataka iz Državne uprave za zaštitu potrošača i sigurnost hrane: iz godine u godinu skandalozno je velik broj kršenja prava korištenja određenih sastojaka u hra ni. Tako je, na primjer, poslovno netopljiva »operativna« žalbena stopa, tj. omjer između broja kontroliranih i kri tiziranih tvrtki, već mnogo godina između 20 i 24 posto; to znači da se gotovo svako četvrto kontrolirano podu zeće nije dovoljno držalo zakona zaštite naših zahtjeva. Isto vrijedi i za žalbene stope za uzorke što su ih in spektori prikupili i dali na analizu u laboratorije: njih 14 do 15 posto neprestano krši pravila. To je osobito važno u području namirnica kakve su sir, kobasice i mesne prera đevine; žalbene stope od 20, 30, 40 i više posto nisu gru be pogreške nego pravilo onih većih, na čije se postupke više ni inspektori hrane ne čude. I to već mnogo godina. Naš anonimni inspektor hrane i kvalificirani mesar mogao bi imati razloge za duboke profesionalne frustra cije te bi se mogao osjećati zarobljeno kao u kotaču za hrčka. »Negdje je zakazao sustav«, najveća je kritika koju podnosi. Možda kritika sustava očekuje previše od jednog dužnosnika koji pripada »nižem sloju inspektora - ispiti vača hrane«, te i sam pripada sustavu pa je ujedno i nje gova zadnja i »najslabija karika«. Doista, odgovornost leži u pokrajinama koje orga niziraju kontrolu hrane u Njemačkoj, a posebno na
zakonodavcima u Berlinu i Bruxellesu. U njihovim oči ma tvrtke sustavno varaju, dovode svoje kupce u zabludu, bez pokretanja učinkovitog načina zaustavljanja tih rad nji. Umjesto da se stane na kraj nekompetentnim, netaki ičnim i kriminalnim članovima i otjera ih se kući dok se ne nauče praksi ili ih se izbaci »iz orkestra«, odstupa se od koncentrirane političke moći lobiranja industrije i pokre će dobrovoljni povratak na poziciju »drugog violinista«. I )mjesto toga, ide se linijom manjeg otpora, jer politika na sve to gleda smireno, povremenim zataškavajućim go vorima, zanemaruje, tolerira ili pruža javnosti na miran način politički placebo. Politika imitira samo političko djelovanje. Ona nam govori da potrošači strukturno ima ju posla s neuspješnim proizvođačima hrane na tržištu. Nema boljeg mjesta za pravi politički neuspjeh nego što je Bavarska, zemlja ljubitelja mesa i bijelih kobasica na bijelo-plavom jugu Republike. Dokumentiran je neuspjeh politike na internetskoj stranici Bavarskoga državnoga zavoda za zdravstvo i sigurnost hrane. Ondje se nalazi grafikon koji nosi naslov »Moralno propadanje industri je. »Udio mesa u stranom kuhanom pršutu«. Naime, kuhani je pršut namirnica koju potrošači obič no prepoznaju kao prednju ili stražnju šunku ili kao oblik mesa. Crvena krivulja počinje na lijevom vrhu godine 1993., kad je udio mesa 83 posto - dakle, znatno ispod 90 do 95 posto, koliko je u Njemačkoj potrebno da bi se proizvođaču omogućilo da se hrana »zakonito« prodaje i naziva šunkom, ili barem još uvijek može biti oblik mesa. Od tih 83 posto mesa, krivulja pada stalno u vrijednosti
134
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT EL JI H RAN E
Kapitulacije inspektora
od 57 posto u 2008. i 2007. godini, pa sve do današnjih proizvoda s mesom koji sadržavaju tek 38 posto mesa. Nastavi li se razvoj ovako, neće trebati dugo da se bezmesna šunka nađe na policama supermarketa. Taj promašaj hrane (tzv. aliud) tek se neznatno pove zuje sa šunkom ili nekim oblikom mesa poput onih ko je nude u dobroj mesnici. Njihov nedostatak udjela mesa uravnotežuje se obiljem pitke vode, veziva, sredstva za želiranje i zgušnjavanje, a često se dodaje i bezmesna so ja i mliječna bjelančevina. Ova se masa koristi da bi dr žala u jednom komadu komadiće mesa - to su uglavnom ostaci pršuta stvarne proizvodnje. U uredu Bavarskog dr žavnog ministarstva pravde i zaštite potrošača govori se 0 »gel šunki«: »proizvodi imaju, u usporedbi sa slaninom 1 šunkom, gumenu, elastičnu konzistenciju, a također se razlikuju i po svom mirisu i okusu od mnogih proizvo da što ih trebaju zamjenjivati«. Drugi stručnjaci za hranu opisuju dosljednost kao »malo bljeđu« i »nestrukturiranu« spužvastu masu »s« lagano slatkim okusom i »uglav nom« bez arome mesa. Stotine tisuća tona takvih na gumu nalik bezstrukturnih i slatkastih masa završi kao imitacija šunke na pizzama, u salatama i jelima od tjestenine, a da oni koji jedu te proizvode uopće ne znaju čime se hrane. Na mnogim benzinskim postajama, u restoranima i na štandovima s hranom prodavači prodaju svojim gostima »rezance sa šunkom«, »pizzu sa šunkom« ili »salatu s trakama šunke po receptu glavnog kuhara«, u kojima se, međutim, ne nalazi niti jedan komad pršuta. Kada bi vlasnici restorana
radili u skladu sa zakonom, na jelovnicima bi bilo isprav no opisani sastojci: »pizza s umakom na način grube ko basice« ili »usoljena govedina - imitacija svinjetine, sa sitno sjeckanim i oblikovanim komadima«. Od 78 uzoraka što su ih bavarski inspektori hrane 2008. godine uzeli u restoranima, trgovinama na veliko i na malo te u mesnicama, 59 posto je odbijeno, najviše zato što su na jelovniku, na pakiranju ili popratnim dokumen tima imali pogrešnu oznaku. Ako uzmemo samo imitira ne uzorke zemalja članica EU, posebice Belgije, Italije i Poljske, 100 posto nakon uzorkovanja uslijedila je tužba. Postoji potreba da se riječ zaustavi na jeziku. U stvarnim mesnim proizvodima iz Njemačke inspektorima uistinu »samo 33 posto ne može biti razlog za kritiku«, a za po trošača svakako ne mogu biti prava utjeha: prije svega, on teško može u salati od tjestenine prepoznati razliku iz među njemačke i belgijske imitacije pršuta, pa Bavarski državni ured spominje: »Postoji više njemačkih proizvo đača takvih proizvoda (što znači imitacija) u ponudi. I oni su samo u iznimnim slučajevima ispravno identificirani.« Bavarska je svugdje. Kamo god krenuli, prigovori se kreću na razini na kojoj nijedan od kupaca vijaka, kupaoničkih pločica ili hrane za mačke neće htjeti kupiti pro izvod. Ali s jednom od naših omiljenih namirnica to je gotovo normalno, jer je njezina kvaliteta »samo u izni mnim slučajevima ispravno identificirana«. Primjer H essena: godine 2006. inspektori su na analizu uzeli 528 uzoraka - trećina njih navodno je bila imitacija pršuta. U
136
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Kapitulacije inspektora
restoranima su pak umjesto prave šunke za kuhanje pro našli »jaki gel s komadićima mesa« kao zamjenu, i to u čak 68 posto uzoraka. Primjer Donje Saske, također zemlje mesa poput Ba varske. Prema izvještaju Državnog ureda za zaštitu potro šača i sigurnost hrane, »ispitivanje 130 uzoraka kuhanog pršuta, slanine ili proizvoda od šunke u 2007. godini bilo je odbačeno u 68,5 posto. Od 43 uzorka u restoranima, samo su dva uzorka bila prava, dok se kod ostataka (95,3 posto) radilo o imitaciji pršuta koji se nalazi na menijima pod imenom kuhana šunka.«
dosljedno, prema službenom dokumentu, od 1993. godine udio mesa u mesnim prerađevinama stalno je u opadanju. Sto još? Još postoji i službeni dodatak »savjeta za potrošače na internetu«. Male slike u boji pokazuju neke vrlo ružne pravokutne komade mesa u crveno-sivim tonovima, uz raspoložive informacije na udio mesa i mesu stranim sa stojcima poput vode (do 41 posto). Na kraju - savjet: »Bu dite osobito oprezni u restoranima, gdje je to moguće, u vezi s bojom i teksturom pršuta i šunke na pizzi i pitajte koriste li doista pršut ili šunku za jela. Cesto se pizze pe ku u restoranima na otvorenom, pa je moguće da se ko rišteni sastojci prije pečenja pogledaju.« Ono što je ovdje izraženo jest kapitulacija inspektora pred snagom industrije. Savjeti mogu biti dobronamjer ni, no zapravo su proglašenje stečaja: država očito jedina može odrediti masu kršenja zakona i pripremiti slike za prikaz na internetu i brošure za potrošače; no nesposobna je pomoći kod prijevare kupca. Stoga bi se posjetitelji re storana danas trebali sami štititi tako da provjere sastojke prije odlaska na večeru, i to na internetskim stranicama službene agencije za zaštitu potrošača. Hladno i bešćutno delegira politika na svoje mjere zaštite onih koje bi trebala štititi i savjetuje im još uvijek amaterski da u pizzeriji tre baju pizza-majstoru progledati kroz prste. Privatizacija je to zaštite potrošača, upis kojim se protežu nad interesima ekonomskih oružja. Jednako kao kad bi policija objavi la da je u opticaju masa krivotvorenog novca ne povlače ći novčanice s tržišta niti objašnjavajući građanima kako
Tada su u Udruzi za zaštitu potrošača Donje Saske na pisali odlučujuću rečenicu. Njihova stvarna nemoć kao i nedjelovanje izloženo je prijavama kolega iz drugih pro vincija, bez iznimke: »Premda se takve imitacije, bez izni maka, koriste već nekoliko godina redovito i dosljedno, nije ni silazni trend u upotrebi, čak se i točan naziv tih proizvoda može vidjeti na jelovniku: to na običnom je ziku znači da kod imitacija ni službena kontrola kao ni prijetnja kaznenim prijavama gotovo da i nemaju učinka. No to nije sve: ova dnevna milijunska prijevara događa se nama potrošačima u javnosti i poznata je već godina ma. Budući da je velik dio industrije navodno odavno u potpunosti prihvatio zahtjev za proizvodnju dobrih, zado voljavajućih i zdravih proizvoda za našu prehranu i stav ljanje označenih proizvoda na tržište. Kako na to reagira Bavarski državni ured za zdravstvo i sigurnost hrane, je dini predstavnik drugih državnih ureda? Stoički i vrlo
137
138
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RA N E
Kapitulacije inspektora
sami mogu razlikovati originalni novac od krivotvorine. Tržište hrane je očigledno ostalo bez pravnih principa. »Pogledajte pažljivo i često. Kod ovakvog golemog asortimana proizvoda provjerite ljude da biste izbjegli ra zočaranje«, rekao je M att Horst, izvršni direktor Državne uprave za zakon o prehrani i prehrambenim znanostima (BLL) u intervjuu nakon što je u Potrošačkoj središnjici u Hamburgu sredinom 2009. predstavljen dugačak popis plagiranih namirnica. M eđu njima su i čokoladni keksi bez čokolade, ali s puno jeftine imitacije čokolade; škampi, koji se smatraju prešanim ribljim proteinima u obliku škampa; biopeci va s punozrnatim žitaricama, sa samo 60 posto cjelovitog pšeničnog brašna, iako odgovarajuće smjernice za kruh i peciva zahtijevaju 90 posto udjela. Savezni bi se dužnosnik bolje održao sljedećim riječi ma: »Dragi potrošači, mi se sramimo naših kolega iz in dustrije koji nas očito, vođeni vlastitim interesima, dovode u zablude. Mi, kao udruga, dakle, mažemo vam oči po stavljanjem kristalno jasno oznake što ih vi, dragi potro šači, razumijete kao kad u svoju košaricu trpate stvari u žurbi ili ste zaboravili naočale. Obećavamo vam, više vas nećemo gnjaviti sitnim slovima i nerazumljivim napisima na ambalaži, jer želimo da vratite svoje povjerenje u nas.« Ali čovjek je svojim klijentima došao s riječima: »Pogle dajte pažljivo i često.« Kao što je popularan savjet za sumnjivu kontrolu, oprezna je i obrambena figura »crne ovce«. »Jadnu živo tinju govornici prehrambene industrije često zlorabe za
prikrivanje pravog stanja. Svatko tko je stao pred stado bijelih ovaca i doživio to, može u sekundi identificirati malu crnu ovcu u bijeloj masi i može tijekom mnogih go dina dosljedno bijednog prigovaranja u stopi od 10 do 60 posto govoriti o dobroj savjesti »crne ovce«. Prema njemačkim i stranim vlastima, tržište je okupi rano stotinama tisuća nekvalitetnih namirnica s lažnim imenima na tržištu - jer su jeftinije za proizvodnju, te na taj način povećava profit svojih proizvođača i distribute ra. Umjesto da se govori o »crnoj ovci«, bolje ih određuje razumni pojam da bezbroj prehrambenih tvrtki nije ni šta više od gusara koji su podigli svoj poslovni model na obmanama svojih klijenata. Apsurd je, dakle - tvrde iz Federalnog ministarstva za zaštitu potrošača Aigrier (CSU) - da je hrana nami jenjena »dobrovoljnoj predanosti«, a ne nudi se više imi tacija hrane. Dakle, toliko politički naivan ne može se i ne smije više biti u doba globalnog tržišta hrane. Za što se masovno kršenje zakona ne bi moglo smanjiti, sa mo zato što se dužnosnici opredjeljuju za odgovarajuće obveze? Potražnja tvrtke za samoregulacijom osobito je sjajan primjer imitacije politike, koja zapravo i dalje štiti one koji će vjerojatno biti konačno učinkovito kontroli rani i sankcionirani. Nije samo riječ o potrošačkoj varci nego i o kršenju za kona. Kao primjer pokazuje se imitacija sira kod koje do lazi do proizvođačeva nezakonitog označivanja jeftinog proizvoda - prava pravna obmana. Sustav vara potroša ča. Dvostruko. Prvi put je šablona ista kao i kod imitacije
139
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RA N E
Kapitulacije inspektora
šunke: kupac kupuje tjesteninu sa sirom, cheeseburger, sen dvič sa sirom ili smrznute pizze iz zamrzivača s pretpo stavkom da se pravi sir nalazi u prerađenom obliku; ali on dobiva samo uzvratni proizvod od proteina u prahu, vode, biljne masti i pojačivača okusa. Ovaj zamjenski sir izgleda kao pravi sir, ima okus pravog sira (po izboru kao što su gouda, mozzarella, feta...) i razvlači se kao pravi sir. No, u tom navodno mliječnom i prirodnom proizvo du često nema ni traga mliječnoj masti. Prodavač takav proizvod stavlja na police pod nazivom sir; međutim, on »vara svoje klijente i krši zakonske uredbe o siru koje su povezane s Eu-ovim uredbama. No očito je njihov uči nak odvraćanja ograničen. Od 92 navodna »koluta sira«, koje su novinari ZDF-ova magazina Frontal 21 donije li u laboratorij, njih 35 (ili 38 posto) sadržavalo je pravi sir; Baden-Wurttembergov inspektor žalio se daje od 51 uzorka sira iz restorana 20 posto sadržavalo sir, a u osta tak se dodavala biljna mast. Ideja o mamljenju kupca, koji s menija ili iz hladnja ka odabire pizzu sa sirom i šunkom, naruči je i plati - no ona nema nikakve veze ni sa šunkom ni sa sirom - treba la bi zabrinuti prehrambenu industriju; nakon svega, nji hov je ugled u opasnosti. No, razlika u cijeni proizvodnje mnogim je proizvođačima itekako privlačna: umjetni sir je oko 40 posto jeftiniji od originala; za njegovu se proi zvodnju ne koristi skupo mlijeko i nije potrebno nekoliko mjeseci da dozre, ali se iz njegovih sastojaka može dobiti kremasta masa u roku od 20 minuta. Osim toga, tzv. ana logni sir može izdržati temperaturu i do 400 °C, čime je
otporniji na toplinu čak i od teflona; linijska proizvodnja kod proizvođača smrznutih pizza može biti znatno br že gotova, a time i povoljnija i učinkovitija nego pravi sir, koji već na 200 °C počinje gorjeti. Osim ovih ilegalnih obmana sa sirom koji nije sir, po stoje i oblici legalne prijevare: prikriveno zakonom, pro izvođač vara svoje klijente kupujući od svojih dobavljača jeftiniju imitaciju sira, ali klijentu na kiosku prodaje »za pečena peciva«. Pretpostavlja da kupac neće pitati čime su točno peciva »zapečena«. Sasvim legalno proizvođa či i supermarketi miješaju svojim kupcima imitaciju sira pod imenom Gastro-mix ili Pizza-mix, slažu ga pokraj pravog ribanog sira u hladnjaku - takva imitacija sira u paketu izgleda nevjerojatno jednako kao i pravi sir; te tvrtke namjerno izbjegavaju riječ »sir« i pouzdaju se u la kovjerne potrošače. Sustavna neiskrenost dolazi do izražaja kada proizvo đači i prodavači imitacija iznose prednosti plagiranja: imi tacija sira ne samo da je jeftinija nego pravi sir nego je i prema »higijenskim propisima« i zbog nedostatka mlije ka čak i prikladnija za ljude s netolerancijom na laktozu. Kao što se margarin prodaje kao zamjena za maslac, s vlastitim imenom i prepoznatljivim pakiranjem, tako bi se i imitacija sira mogla - jasno označena - u hladnja ku izlagati u odjeljku pokraj izvornog sira s reklamom: »Moguće je konzumirati čak i prilikom netolerantnosti na laktozu.« Ipak, proizvođači to izostavljaju; očito je i zašto: ne žele vlastiti proizvod proglasiti lažnim jer bi si ekstremno umanjili prodaju. Iz istog razloga proizvođači
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Kapitulacije inspektora
imitacije šunke ne žele svoj proizvod prikazati »zdravijim« jer je takva varijanta osiromašena mesom. Istina je: nji hov je interes sasvim drukčiji od interesa potrošača: jedan želi znati što kupuje, drugi želi prikriti ono što prodaje. Političari moraju odlučiti čije će interese jače zastupati: interes potrošača ili slobodu poduzetništva. Tvrtke djelu ju savršeno racionalno iskorištavajući slobodan prostor iz među zakona. Ali ako su margine tako velike da obmana može biti osnovana kao poslovni model koji je zakonski propisan, transparentnost je samo odgovarajući lijek. Kad potrošači sustavno varaju s imitacijom šunke, plagiranjem sira i mnogim drugim nazoviprehrambenim namirnica ma, samo objavljivanje prevaranta može spriječiti daljnju prijevaru. Prevareni imaju pravo znati tko ih vara. Naj manje što se treba učiniti jest revizija potrošačkih zakona: vlasti bi u svojim godišnjim izvješćima trebale objaviti re zultate kontrola kvalitete namirnica, nijedan proizvod ili naziv tvrtke ne bi trebao biti izostavljen, a rezultate valja objaviti najkasnije nekoliko mjeseci nakon provjere. Ako je samo nekoliko »crnih ovaca«, kako udruga proizvođača voli tvrditi, većina ostalih iz industrije ne bi trebala ima ti razloga za zabrinutost prije datuma prozivanja imena. Kako to funkcionira, Danska pokazuje već godina ma, a što može Danska, trebala bi moći i Njemačka. Od 2001. godine naši uzorni susjedi prakticiraju zajam za zaštitu potrošača tzv. smješko-sustav (smiley system). U svakoj danskoj trgovini hranom, restoranu ili snack-baru, ali i kafićima, školskim kafeterijama i staračkim domo vima oni koji u njima rade moraju reći kako je protekla
posljednja inspekcija hrane, uključujući i veterinarsku in spekciju i kvalitetu hrane koja je upravo pregledana. Iz vještaj se mora izvjesiti na vidljivom mjestu, kako bi se odmah u prolazu mogle otkriti vrijednosti namirnica koje idu u rasponu od »smješkića« do lica tužnog izraza. Presuda službene zaštite potrošača u Danskoj, dakle, ni je državna tajna, nego prirodno pravo svakog potroša ča hrane. U međuvremenu, 97 posto danskih potrošača smatra da je smješko-sustav - kao rezultat danskog M inistar stva prehrambene industrije koje je naručilo istraživanje u 2008. godini - »dobra ili vrlo dobra ideja«. Nakon po četnog otpora, osobito vlasnika restorana, sada je takav sustav zaživio i jako je dobro prihvaćen: 86 posto ljudi izvijestilo je da se osjeća »fer«. Uspješnost sustava tako đer se može mjeriti statistički: u 2008. godini je gotovo 83 posto objekata dobilo najvećeg veselog smješka, a u 2002. bilo ih je samo 70 posto. U međuvremenu, tu je i »elitni smješko« za tvrtke koje su više od četiri puta zaredom zaradile smješka za najbolje rezultate nakon kon trole kvalitete, a, između ostalog, njima inspektori rjeđe kucaju na vrata. Ako se tvrtki ne sviđa ocjena, ima pravo na ponovnu kontrolu u roku od šest mjeseci. Ako tvrt ka želi brzu revalorizaciju hrane, može podnijeti zahtjev na vlastiti trošak. Uz nekoliko jednostavnih, jasnih pravila, Danci su stvorili djelotvoran sustav koji uravnotežuje interese potrošača i poduzeća. Isto je tako objavljeno da će i u Njemačkoj od 1. svibnja 2008. stupiti na snagu A kt o
143
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Kapitulacije inspektora
informiranju potrošača (VI G). »U budućnosti bi se vlast trebala pozivati na vlastitog konja i jahača«, obećala je tadašnja crveno-crna vlada. Njihov savezni ministar za zaštitu potrošača, Horst Seehofer (CSU), utopio se u raz govoru s »južnonjemačkim novinama«: »Trebali bismo u ovom slučaju znači - moramo.« Realnost je malo drukčija. Cak i pored skandala u ve zi s pokvarenim mesom, imena proizvođača ili trgovaca ostaju tajna. Samo u okrugu Berlin-Pankow objavljena je od početka 2009. godine na internetu »negativna lista« s imenima i adresama restorana u kojima su se u veterinar skoj kontroli i ispitivanju hrane pokazale nepravilnosti te kršenje kaznenog zakona; higijenski nedostaci u nemar nim restoranima također su dokumentirani fotografijama. No onaj tko je inspektorima hrane posebno upao u oko u vrlo pozitivnom smislu dobio je smješkića. Problem: ni jedno područje u Pankowu nije radilo po zakonu, te su morali biti objavljeni negativni nalazi. Oni koji prije po sjeta restoranu nisu na internetu provjerili status resto rana, neće čak ni na licu mjesta saznati kako je protekla kontrola kvalitete tog restorana. Pankow je samo dosadan odraz uzornog danskog mo dela, koji je davno osigurao valjanost u praksi. No, pri mjer Pankowa pokazuje da se čak i siromašniji Nijemci mogu izboriti za više zakona s ciljem zaštite potrošača nego što mnogi vjeruju. Jasno vidimo kako je ostatak sa veznih država i njihovih podređenih općina kukavički: što može Pankow, oni bi mogli i više, ali se ne usuđuju zbog straha od sukoba s restoranima; oni vole poricati
potrošačka prava. Protiv takvog tretiranja potrošača po bunili su se rijetki političari poput hesiškog državnog tajnika za zaštitu okoliša Marka VVeinmeistera, koji se pojavljuje kao hrabar zagovornik potrošača. Na vrhun cu uzbuđenja oko »gel-šunke« VVeinmeister je sredinom 2009. godine najavio »strože kažnjavanje i prijetio pri jestupnicima otkrivanjem imena na internetu«. Posto je mnoge indicije da će njegova prijetnja, kao i toliko drugih, završiti kao »hrabar govor, koji će ionako samo ostati prazna prijetnja«. Nema ništa dobroga u tome ako se u tom pogledu ne poduzme nešto: najbolje oružje u borbi protiv metodične obmane potrošača jest objavljivanje svih rezultata službe nih kontrola u prehrambenoj industriji, navodeći imena i nađene nepravilnosti - u godišnjim izvješćima, na inter netu i unutar samog poduzeća. Sva ostala oružja, na koja se poziva nakon svakog novog skandala, već su se odav no pokazala neučinkovitima. Više inspektora u uredima? Iluzorno, kad se pogleda u prazne javne blagajne. Veće globe i novčane kazne? Ponavljanje prijedloga do ista je sprdnja s obzirom na činjenicu da se maksimalna visina globe gotovo već nameće, ali nije još profunkcionirala. Kazne se kod tvrtki lagano zametnu. Takvo va ranje još je uvijek više unosno nego korisno. Može se dogoditi da se zbog posebnosti upravnog pra va nameću 25 puta veće novčane kazne protiv tvrtki - a da se ništa ne promijeni nabolje. U slučaju da vlasti doi sta oduzmu odobrenje za rad i djelovanje restorana, čitavu
145
T hilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI HRANE
Kapitulacije inspektora
priču dalje nastavlja brat ili prijatelj vlasnika - i igra fino počinje iz početka. Obično se to ograničava na skromne novčane kazne protiv zaposlenika tvrtke. Zastrašujuća je činjenica da bi se - uz obznanjivanje - mogao razviti i korporativni kri minal, u kojima su kazne usmjerene na gospodarsku si tuaciju u jednoj osobi, ali su raspoređene s obzirom na promet poduzeća. U Francuskoj, Italiji i Austriji takvi su korporativni kazneni zakona na snazi. No njemačka je politika miljama daleko od toga. Za potrošača to još uvijek izgleda tmurno, kao što su već 2002. ustvrdili u Bavarskom državnom uredu za zdravstvo i sigurnost hrane baveći se pitanjima pojave prekomjernog broja imitacija šunke u prodaji: »Problem je bio poznat već najmanje 15 godina, a kvaliteta proizvoda se pogoršala tijekom proteklih deset godina.« U svojem su izvješću napisali i ovo: »Ukratko, može se reći da unutar granica Europske unije nema prepreka za one proizvode koji u razumnom razdoblju ne predstavlja ju nepremostive prepreke za kontrolu hrane. Učinkovita zaštita potrošača protiv gospodarske obmane ili zablude o određenim proizvodima u tim je okolnostima postigla najbolje moguće rješenje. To zvuči kao mirna predaja već u 2002. godini. Naš anonimni inspektor hrane i bivši mesar sjedi u sobi svog šefa, voditelja ureda, koji bi, dakako, htio ostati ano niman. Njih dvojica razgovaraju i šef govori o djetinjstvu pedesetih godina prošlog stoljeća kad se doma na stolu često našao »zamjenski losos«. U limenkama je najčešće
bio žarko crvene boje, kao daje upravo došao iz kemijske tvornice, pa bi ti nestalo teka. Ali svima je bilo jasno: to nije pravi losos. Na limenci je velikim slovima pisalo »lo sos - nadomjestak«. Također se moramo vratiti na određenu uređenost na tržištu, gdje tvrtke prehrambenim namirnicama svoje proizvode označavaju tako da svaki potrošač lako mo že vidjeti što kupuje. Budući da oni, kao što iskustvo po kazuje, u najrjeđim slučajevima rade po slobodnoj volji, krajnje je vrijeme da ih se čvršće obveže zakonskim ob vezama. To će biti početak kraja utjecaja industrije koja po cijeni originala prodaje jeftine imitacije.
147
Kako natjerati neodgovornu industriju da se počne ponašati odgo vo rno
8
Kako natjerati neodgovornu industriju da se počne ponašati odgovorno
bili zapanjeni kad su 4. si ječnja 1954. otvorili novine. Tada smo pušili svugdje, bez ograničenja: u vlastitim domovima, na ulici, vozeći auto mobil, u restoranima i na filmovima. Tog 4. siječnja 1954. čelnici vodećih duhanskih kompanija u SAD-u spektaku larnim naslovima koji su izašli u 448 novina na američ kom tržištu obznanili su javnosti: vlasnici tvrtki svečano su proglasili da njihova »odgovornost za zdravlje zbog pušenja ili bilo koje druge funkcije duhanske industrije ‘bjesni’; također su obećali da će podržati istraživanja te razjasniti još uvijek »nedokazanu vezu između pušenja i raka pluća«. Razlog tom povijesnom djelovanju proizvo đača cigareta bila su izvješća u medijima koja su prvi put javnosti obznanila povezanost uzročnika raka pluća i štet no djelovanje cigareta. Kao što danas znamo, poznati Frank Statement to Cigarette Smokers osobnim potpisima na 14 kutija cigareta naglašava: počinje desetljeće duga kampanja duhanske industrije, koja ne radi ništa drugo nego i dalje uvjera va američku javnost u to da cigarete nemaju kancerogeni učinak kako bi primamili još više kupaca. M
i l ij u n i su
A
m e r ik a n a c a
U svjetlu dram atičnih brojki o prehrani u svezi sa zdravstvenim rizicima i ekonomskim troškovima - čak dvije trećine odraslih Amerikanaca imaju prekomjernu tjelesnu težinu, broj pretile djece raste triput brže nego broj pretilih odraslih osoba - u SAD-u je dugo vremena glavna rasprava među znanstvenicima i medijima bio Big Tobacco, a zatim Big Food. Njihova najjača rasprava bi la je otvorena 2003. u časopisu Fortuna Magazine'. »Je li debljina nasljednik duhana?« - pisalo je u naslovu, a bio je prikazan pomfrit koji poput cigareta tinja u pepeljari. Moglo bi se raspravljati je li prikladno usporediti rizik od raka zbog nikotina sa zdravstvenim rizikom konzu miranja šećera u slatkim bezalkoholnim pićima i masnoj hrani; može se raspravljati ima li smisla milijune žrtava oboljelih od raka staviti u isti kalup kao i ljude s preko mjernom tjelesnom težinom, zbog koje imaju izrazito po većan rizik od srčanog udara ili dijabetesa, koji se često pogrešno hrane, ali i žive vrlo nezdravim načinom života. Obrambene tehnike u prehrambenoj industriji zbog na pada kritičara nisu samo poznate iz dana Big Tobaccoa: gotovo se iz svake grane industrije, od automobilske do kemijske i energetike, reagiralo u prošlosti obrambenim napadima u svrhu diskreditiranja kritičnih učenjaka, ko ji se samostalno financiraju. Ono što tadašnji Big Tobacco povezuje s današnjim Big Foodom jest način na koji su obje industrije, da tako ka žemo, podignute na krivotvorenim poslovnim modelima kao što su prijevare potrošača - to je konstitutivni element njihove poslovne politike. Iako Zakon o hrani izričito
149
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Kako natjerati neodgovornu industriju da se počne ponašati o dgovorno
zabranjuje »iluzije« i »dovođenje potrošača u zabludu«, tvrtke nemilosrdno koriste sve pravne (i neke ilegalne) putove koji ih vode kroz bezbroj pojedinačnih dodat nih odredbi. »Nazivi proizvoda« i izjave na deklaracija ma izlažu se na policama - obično su i oni sami bili čak i uključeni u njihovu izradu. Većina proizvođača naučila je označiti svoje proizvode kao pravno ispravne, koriste ći se brojnim rupama u zakonu i pravnim zavrzlamama. Očito, oni tu špekuliraju na bezazlen način, u neznanju i preopterećenosti potrošača. Kupcima se u javnim nastupima prikazuju kao elitniji, gotovo preddemokratski potrošački model, ali konzumen ti ga opisuju kao »odgovornost potrošača u svakodnevnom životu, s nečitljivim slovima, nepotpunim i prikrivenim na činom oglašavanja« i mogu u konačnici —u susretu proi zvođača i kupaca - donositi neodgovorne odluke. Proizvođači i tržište jednostavno odbijaju pravo na ja sne i razumljive informacije koje upozoravaju na to da potrošači bez istražnog žara ili određenog znanja o pre hrambenoj tehnologiji gotovo nemaju šanse. Bestidna igra prehrambene industrije povećala je svoj utjecaj i moć te se u 60 godina Savezne Republike Njemačke sasvim lije po osigurala: nijedna druga industrija osim prehrambene nema »svoje vlastito« ministarstvo - Ministarstvo hrane, poljoprivrede i zaštite potrošača - i ne može beskrupulo zno potvrditi svoje interese kao što to radi prehrambena industrija. U suučesništvu sa zamršenom politikom, koja sebe prije svega vidi kao davatelja usluga globalnim pre hrambenim kompanijama, u velikoj mjeri određuje javni
diskurs. Bliske veze između politike i prehrambene in dustrije danas su dosegnule razinu koja krši duh našeg ustava. Primarna ustavna obveza države ne samo da po staje zajednička s najjačom grupom - ali samo radi zašti te javnog interesa robe koja nije mogla nadvladati visoko organizirane i uporne interese skupina. Mnogi poslovni lideri još uvijek ne prepoznaju znako ve vremena i blokiraju vlastitim ponašanjem prijelaz na suvremene poduzetničko-potrošačke odnose. Pod utjeca jem zatucanog razumijevanja politike i pokretanja rasta koji nimalo ne nadahnjuje, oni drže do vjerovanja kako je takav poslovni model nadživio sve to i predstavljaju sebe kao zaostalog upravitelja otpornog na promjene. Tako će jednog dana možda biti osuđeni na borbu koja će se voditi svim sredstvima između prehrambene indu strije i »pokazatelja na semaforu«. Iza semafora je raci onalna zamisao da potrošači u bojama semafora: crveno (visoka), žuta (srednja) i zelena (niska) koncentracija mo gu lako, brzo i jednostavno prepoznati koliko masti, še ćera, soli i zasićenih masti određena hrana sadržava; te će informacije biti lako dostupne, a ne skrivene na po leđini proizvoda ili negdje na rubu pakiranja te tiskane istaknuto na prednjoj strani, velikim čitljivim slovima i uvijek povezane s apsolutnim brojem grama na 100 gra ma ili 100 mililitara sadržaja paketa, tako da se mogu us porediti proizvodi različitih proizvođača. Nasuprot tome, prehrambena se industrija bori zubima i noktima da ne bi oznakama nego isključivo brojkama i postocima pro movirala svoje proizvode i izričito odbacuje identifikaciju
152
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Kako natjerati neodgovornu industriju da se počne ponašatiodgovorno
bojama. Koliko je brojčani iskaz beskoristan u svakodnev nom životu, nehotice je otkrio glavni lobist za prehram benu industriju M atthias Horst, izvršni direktor Saveza za zakon o prehrani i prehrambenim znanostima (BLL), kad je 2009. godine ZDF-ova novinarka stavila šest pa keta jogurta Fruchtzwerge na stol. »Potrošač može dobiti objektivnu sliku nutricionističkih vrijednosti proizvoda«, kaže M atthias H orst u ka meru i dodaje - kao da je slutio što slijedi: »Brojke su dosadne, priznajem, ali ne postoji drugi način.« Zatim novinarka postavlja jednostavno pitanje koliko šećera ima u jednoj čašici jogurta, na što Horst prvi put snažno isti sne zrak iz obraza; onda uzima Fruchtzwerge u ruku i od govara: »To Vam ne mogu tako reći.« »Na pakiranju piše da je od 100 grama sadržaja 14,4 grama šećer«, pomaže mu novinarka, dok već pomalo isprovociran glavni lobist počinje razmišljati naglas o jogurtu i računa: »Hm, nig dje ne piše koliko bočica jogurta, nego: 100 grama. Gk: 300 grama je ukupna količina, što znači daje 100 grama trećina toga. Dakle, dvije bočice, onda moramo još dvije bočice, ehm ...« - gleda očajnički - ».. .bočica je pola tog navedenog iznosa.« »Dakle, gotovo sedam grama šeće ra po bočici«, pomaže mu novinarka. »Da«, kaže Horst s upitnim izrazom lica, kao da nije sasvim siguran u to je li zaista točno daje 7 grama šećera po bočici. »Ovo je jako dugo trajalo«, zaključuje novinarka. »Da«, govori Horst, »to je jako dugo trajalo.« Nastupom u udarnim terminima na njemačkoj tele viziji, M atthias H orst postao je smiješno lice kampanje
prehrambene industrije: odvjetnik s doktorskom i profe sorskom titulom, koji je dugi niz godina glavni izvršni voditelj najveće njemačke prehrambene industrije, zapet ljava se u broju nutricionističkih vrijednosti prehrambenih proizvoda, koji bi trebali biti pogodni za osobebez diplo me i doktorata u brzom šopingu s dvoje djece. Srećom po Matthiasa Horsta, ZDF-ova novinarka nijepostavila ma tematički zadatak a la GDA. GDA je kratica za Smjer nice dnevnih iznosa, a znači nešto slično kao »politika za svakodnevnu uporabu«. GDA označavanje hrane zapra vo je protuprijedlog industriji »semafora«. Divovi u pre hrambenoj industriji, kao što su Danone, Kellogg, Kraft Foods, Nestle i Pepsi, već koriste taj sustav na mnogim proizvodima, što se tumači kao neka vrsta obrane da bi se spriječilo da se u EU već godinama raspravljao uvođe nju modela semafora. Prehrambene informacije za GDA identificiraju sadržaj kalorija, šećera, masnoće,zasićenih masnoća i soli u gramu po udjelu - to je vrlo očit poku šaj da se prevari kupca. Kad su posrijedi vrijednosti gra ma, one se moraju se odnositi na veličinu porcije. Jasno da tvrtke odabiru najmanju moguću porciju, jer je sku plja i u apsolutnom iznosu, a na primjeru masnoće u njoj je relativni udio masti jednak iznosu preporučenih uno sa masti dnevno. Gospodo krivotvoritelji brane, vi radite s porcijama koje su posve drukčije od stvarnosti: vi piše te svoje GDA-vrijednosti, na primjer, na polasmrznute pizze ili malene šake kikirikija - kao kada bi tko, gle dajući TV, pojeo samo 25 grama kikirikija, kao da pro sječni kupac stavlja smrznutu pizzu u pećnicu, ali pojede
154
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Kako natjerati neodgovornu industriju da se počne ponašati odgovorno
samo pola količine. U SAD-u, gdje se čak i vlasti bore protiv problema s čipsom na policama, čija se nutricionistička vrijednost mjeri sa šest (!); za sladoled se uzima veličine porcije od pola šalice (1 šalica = 120 grama), po daci za zapakirane muffine odnose se na pola kolača (!); za žitarice su proizvođači odabrali tri četvrtine šalice kao porciju, čak i ako većina djece radije uzima dvije ili više šalica za doručak. Juhe s nazivom Healthv Choice (Zdrav izbor) proizvođača ConAgra Foodsa, koje izgledaju kao da su namijenjene za jednu osobu, sadržavaju dvije porci je. Usporedba nutritivnih vrijednosti proizvoda različitih proizvođača, koje se odnose na različite veličina porcija, neprihvatljiv je aritmetički problem u supermarketu, koji je nemoguće riješiti bez olovke i papira. Glavni i odgovor ni urednik Matthias Horst sigurno bi pred ovim proble mom rano položio oružje. Drugi trik u GDA-modelu za hranjive vrijednosti na pakiranju: postupak koji pokazuje koliko masnoća, šećera, soli i zasićenih masti unosite prilikom konzumiranja pro izvoda u odnosu na smjernice za dnevni unos za odrasle osobe. Naravno, redovito se nalaze samo jednoznamen kasti ili niski dvoznamenkasti postoci, premalene por cije budu upisane kao dnevne potrebe, i još k tome to je smjernica za odrasle. Nestle je, na primjer, svoje žitarice za doručak Trio, koje jamačno ulaze u kategoriju »cjelozrnatih žitarica« - daju snažnu i zdravu sliku proizvoda -jasn o predstavio životinjama i likovima iz stripa na pa kiranju za djecu. Prema GDA-analizi, pahuljice pokriva ju samo šest posto dnevnih kalorija koje su potrebne (za
odraslu ženu) i samo 12 posto dnevne vrijednosti gluko ze pod uvjetom, međutim, da se potrošač Tria zadovolji porcijom od 30 grama. Dijete koje za doručak pojede tri takva obroka, koji nisu pretjerani, unosi - bez mlijeka 340 kalorija. Na modelu semafora Nestleove bi pahuljice zbog udjela šećera bile označene crveno, jer su malo više od trećine (!) sastavljene od šećera. Bilo daje riječ o žitaricama za doručak ili laganim pro izvodima, umacima ili proizvodima za djecu, gotovim je lima i smrznutoj hrani, identifikacijski sustav proizvođača redovito predstavlja naizgled bezazlene numeričke vrijed nosti, za čije nam je tumačenje potreban kalkulator i be skorisne su u usporedbi s drugim proizvodima. Cilj cijele zablude kristalno je jasan: pod velom se predstavlja stvar ni udio sastojaka da se ne bi otkrili prekomjerno šećereni proizvodi niti kalorijske bombe. Neoznačavanje količine masti, šećera ili soli u kobasicama, sirevima, kolačima, slasticama i pićima zaista je načelo GDA. Ako su te na mirnice označene bojama semafora, unatoč velikom tru du marketinških poruka o navodnoj »fitness« ili »vitkost« »dobrobiti«, iznenada će otkriti svoje prave vrijednosti. Tvrtke više neće moći prodavati kalorijske bombe kao dobre zdrave proizvode. Za mnoge će potrošače na vidje lo izaći nepomirljive suprotnosti između reklama i pre hrambenih informacija. Neki potrošači, možda mnogo njih, postupno će razviti bolju svijest o vlastitoj hrani i promijeniti svoje prehrambene navike u dugoročnom raz doblju - to je upravo ono što zapravo nudi prehrambeno označavanje.
156
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Da, semafor je pokušaj kontroliranja transparentnosti, nejasnog označavanja proizvođača, jer je Laissez-faire po sljednjih nekoliko desetljeća ostalo neučinkovito u borbi protiv prekomjerne težine, pretilosti i podlegao je troš kovima nastalima zbog zdravstvenih problema. Semafor nije, dakle, ni u kom slučaju očinstvo potrošača: oni su se nastavili besplatno hraniti sa 100 posto hrane koja je prava kalorijska, u crveno obojena bomba. Semafor znači demokratski legitimirano očekivanje prema Zakonu širih tržišnih intervencija, kakvo se očeku je i kod drugih sektora, poput duhanske industrije. Nitko nije zabranio pušenje ili proizvodnju cigareta ili trgovi nu njima; samo su doneseni zakoni o dizajnu ambalaže, o pušenju na javnim mjestima, oglašavanju te prodaji dje ci i maloljetnicima. Semaforima se ne bi uklonio niti je dan proizvod s polica - to bi učinio »kupac koji je kralj«. Semafori će biti samo obvezujuće pravilo za sve proizvo đače koje zahtijeva tri boje i nekoliko brojki ispisanih na svakom pakiranju hrane. Žestina kojom se prehrambena industrija i dalje bo ri protiv oznaka semafora i tvrdoglavost kojom odražava nedjelotvornost, nepraktičnost GDA-modela, pokazu je koliko se industrija boji promjena. Jer doista; svje tla će također biti znak da je smanjen utjecaj udruga i grupa proizvođača, i prvi će put interesi potrošača bi ti ispred interesa industrije. Semafor bi pogodio jezgru prehrambene industrije jer bi spriječio trikove i obma ne. Sustavno skrivanje industrije iza brojkama pretrpanog GDA-modela potpuno je beskorisno, posebno za one koji
Kako natjerati neodgovornu industriju da se počne ponašati odgovorno
su najizloženiju riziku od prekomjerne težine i pretilosti. Isto tako, ljudi koji iz rukava ne izvuku računar, ili oni stari i bolesni s debelim naočalama i drhtavim rukama, svi oni zaslužuju priliku jesti pravilno, s razumljivim de klaracijama na ambalaži. Uzimajući u obzir stanje u industriji, ovo je slika bari kada. Prestrašeni, pod prijetnjom nužnosti rasta prodaje i profita, proizvođači i trgovci to ne uzimaju za ozbiljno, jer se oko njih okuplja sve više i više udruženih stručnja ka s dobrim argumentima za svaku oznaku semafora. Njemačke udruge za djecu i adolescente, liječnici Save zne liječničke komore, organizacije pacijenata, njemač ka Zaklada za srce i dijabetes, uz to i Savezna udruga AOK, vrhovni savez obvezne zdravstvene i potrošačke organizacije - svi oni potpisali su početkom 2010. pismo njemačkom zastupniku u Bruxellesu, u kojem zahtijeva ju semafor za prehrambene proizvode: »jasno i potroša ču sklono navođenje hranjivih vrijednosti«, »za podršku u odlučivanju o izboru hrane«. Potražnja je bila podloga za dobro poznate ali ipak alarmantne brojke: u Njemačkoj su dva od tri muškarca i jedna žena prekomjerno teški ili pretili, ozbiljno pretili dakle; dodatnih 1,9 milijuna djece i adolescenata ima pre komjernu težinu, od kojih je čak 800 000 pretilo. Prema pismu zastupnika Europskoga parlamenta, prekomjer na tjelesna težina i pretilost rizični su čimbenici za kro nične bolesti poput dijabetesa i krvožilnih bolesti. Sa sličnim izjavama pokrenuta je Federacija europskog so cijalnog osiguranja, koja je glavna organizacija za više od
157
158
T hilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
40 nacionalnih udruga u Europskom parlamentu, kao i Udruge europskih pedijatara. »Molimo Vas hitno za pot poru, ne samo interesa prehrambene industrije«, pisali su dječji liječnici, predstavnici Europske pučke udruge. Da ne spominjemo predstavnike istraživanja Njemačkih zdravstvenih osiguravatelja i potrošača, u kojoj ispitanici, uključujući i roditelje, raspravama pokazuju većinu koja se zalaže za boje pri označavanju hrane. No, udruge prehrambene industrije očito time nisu impresionirane. Isto tako, studije tržišta, kao što su one društva za Consumer Research (GfK) u Niirnbergu, do kazuju da je semafor dobro prihvaćen od potrošača, dok GDA-oznake industrije zbunjuju. U jednom istraživanju tržišta, u kojem je sudjelovalo oko 1 000 reprezentativ no odabranih ispitanika, bila im je pokazana kutija pa huljica vrste Trio od Nestlea s GDA-oznakama, kao što je to u supermarketima. U usporedbi s drugima, žitarice Trio sadržavaju 37 posto šećera, što je objektivno mno go šećera. Pomoću GDA-oznaka, koje iznose 63,8 posto, gotovo dvije trećine ispitanika nije to prepoznalo isprav no. Drugoj skupini, također na reprezentativnom uzor ku od 1 000 ispitanika, pokazali su isti tržišni proizvod sa semafor-oznakama. Ovdje je više potrošača odnosno 88,9 posto uvidjelo da NestleovTrio proizvod koji sadr žava mnogo ili »vrlo mnogo« šećera. Drastičnije su razli ke iz drugog istraživanja. Ispitanici su trebali usporediti Nestleov Trio doručak s drugim njegovim proizvodom od žitarica, Fitness Fruitsom, u odnosu na količinu šećera. U potrošačkim skupinama koje su oba proizvoda dobile sa
Kako natjerati neodgovornu industriju da se počne ponašati odgo vo rno
semafor-oznakama, 92,1 posto ispitanika priznaje da Trio sadržava više šećera nego Fitness Fruits. U GDA-grupi samo je svaki četvrti ispitanik, odnosno 25,8 posto, pra vilno zaključio. Većina od gotovo 70 posto ispitanika bila je odvedena na pogrešan trag zbog industrijskog načina označavanja i pretpostavili su da je jako zašećereni proi zvod (Trio) onaj koji sadržava manje šećera. Poražavajući nalaz za protivnika semafora, kada je zbog GDA-oznaka teško usporediti prehrambene vrijednosti proizvoda istog proizvođača. Ipak, središnja udruga industrije zbog vlasti tog identifikacijskog modela često je izložena zlonamjer noj kritici laika. Semafor je »apsurdna prijevara potrošača besmislenom igrom bojama«, koje »bune« potrošače, pa stoga »općenito« ne koriste ničemu, piše Federacija zako na o prehrani i prehrambenim znanostima (BLL) na let cima (sjetite se: direktor BLL-a je Matthias Horst, koji se na ZDF-u bori s Fruchzwerge jogurtima). Jiirgen Abra ham, proizvođač švarcvaldske šunke i predsjednik Fede racije njemačke prehrambene industrije (BVE), rekao je klijentima da su semafor-oznake jednom rječju »znan stveno neodržive«. Udruzi proizvođača takvo što je dopušteno; ona radi svoj posao iako to ne čini dobro. Gorko je kako državni službenici govore o tome kako su podčinjeni cjelini, a ne samo pojedinačnim interesima industrije. Julia Klockner (CDU), parlamentarna tajnica u Federalnom ministarstvu prehrane, poljoprivrede i zaštite potrošača, suprotstavlja se označavanju prehrambenih proizvoda bojama semafo ra te izjavljuje da »nema znanstvene osnove« i prihvaćanje
159
160
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Kako natjerati neodgovornu industriju da se počne ponašati o dgovorno
takvog prijedloga »nema nikakve koristi«. S obzirom na stotine, ako ne i tisuće znanstvenika i liječnika koji su pri staše semafor-načina označavanja hrane, takva je tvrdnja i više nego smiješna. Takvo neznanje može se objasni ti samo tako da udruge, tvrtke i političari u Njemačkoj već desetljećima žive u svemirskom brodu, kroz čije zi dove više ne prodire ono »što se događa vani«. U takvim iskazima poljuljana su mišljenja koja su vladala posljed njih godina 20. stoljeća, te se industrija treba podsjetiti kako moćnici u prehrambenoj industriji ukazuju na svo je proizvode na prvom mjestu od 1984. godine (!) te na glašavaju tko je proizvođač, koliki je kapacitet te što su sastojci koji se koriste. Više informacija u osnovi nije ni danas ispisano. U raspravama o načinu označavanja proizvoda, bilo semafor-oznakama ili GDA-om, već se otišlo s naglaska o boljim argumentima u borbu za ulogu i identitet u pre hrambenoj industriji. Svjetla semafora inicirat će promje ne u oblikovanju i vrlo vjerojatno dovesti do pada prodaje, što bi bilo na štetu korporativnog profita i na korist druš tva. Iznad svega, međutim, spor oko semafor-oznaka te meljni je sukob oko pitanja koja oblikuju sliku potrošačke politike. Što mi potrošači možemo naučiti o našoj pre hrani - i tko bi trebao odlučiti? Proizvođači mogu u bu dućnosti, kao što je dosad bilo, u velikoj mjeri slobodno prevladavati tržištem - ili će potrošač imati što reći? Na stavlja se utvrđivati doktrina u prehrambenoj industri ji, te organizirati rasprave prema kojima potrošači mogu saznati o svemu, ako žele, te da je sve u svakom slučaju
legitimno, pravno i demokratsko - ili se dokazuju uvje renja kako potrošači nisu brzi te ih ne zanimaju opširnije informacije o karakteristikama proizvoda? Oni - na za pravo loš način - vode potrošače u zabludu. Udio šećera, masti i soli samo je jedna od mnogih in formacija što ih potrošači žele dobiti na razumljiv i transparentan način. Mnoge druge oznake čekaju kako bi bile zatvorene. Došlo je vrijeme da proizvođači konač no otkriju odakle potječu sastojci u njihovim proizvodi ma. Podrazumijeva se, nažalost - gotovo samo od sebe - kako interesne skupine i s njima povezani političari ne znaju ništa šire o opredjeljenju za utvrđivanje podrijetla njihove robe te da udovoljavaju važećim propisima koji govore »dovoljno«. Ovo također vrijedi i za proizvođače organske hrane u prehrambenoj industriji koji potrošači ma ne žele dopustiti da znaju odakle dolazi voće za pe kmez. Ovdje, također, proizvođači i skupine političara, sustavno zavaravaju potrošača. Jer oni u korist tvrtki niječu podrijetlo svojih proizvoda zbog pravila oglašavanja i dobivanja određenih uvjeta, čak i za državnu »zaštitu izvornosti - preko Europske unije«: »Švarcvaldske šun ke se mogu proizvesti samo u Schwarzwaldu, a Libeški marcipan samo u Liibecku«. No, kako Schwarzwald svi nje nije nikada vidio, jer su negdje u inozemstvu utovljene i zaklane, do danas se očuvala tajna proizvođača šunke. To koristi samo tvrtkama i negira udarne interese potro šača: nema razloga da se potrošaču, kada se radi o hrani i njenim sastojcima, uskrati dostupnost informacija - osim ako proizvođač iz bilo kojeg razloga želi prikriti, zatajiti
162
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RA N E
sastojke svojih proizvoda. Najnovije varanje na etiketama uključilo je pogrešan naziv Svarcvaldskog maslaca, koji je napravljen u mliječnoj udruzi u Freiburgu. »Švarcvaldska kvaliteta maslaca« pisalo je na etiketi, sa slikom livada, šuma i bollenhutom. te sloganom: »U Schwarzwaldu kod kuće.« No, ni mlijeko iz Schwarzwalda, kao ni kiselo vrh nje, ne proizvode se ondje, nego su se isporučivali mlje kari partneru u Allgau. Također su ovom marketinškom kampanjom bili zahvaćeni neki sirevi, mlaćenica, kremsir i vrhnje za kavu. Proizvodi su sada uklonjeni iz pro grama, a glavni izvršni direktor javno se ispričao. Tako je lako prevariti potrošače i još lakše se može izvući iz afere kada se otkrije muljaža. Cak ni uporaba genetskog inže njeringa, koji odbacuje većina društva iz raznih razloga, ne mora biti označena za sve namirnice. Jesu li životinje hranjene genski modificiranom hranom - taj bi se poda tak morao naći na pakiranju mesa, mlijeka ili jaja. Tako prehrambena industrija svakim danom učini milijune lju di pristašama genetičkog inženjeringa bez njihova znanja i često protiv njihove volje. Sada je, dakle, najbolje vrijeme za označavanje semafor-sustavom, koji potrošaču govori što je stvarno u proi zvodu što ga kupuje. Vrijeme je zrelo za pravila o ambalaži i informacije o proizvodu, koje daju prednost u odnosu na oglašavanje. Danas je situacija posve obrnuta: 80 po sto površine pakiranja zaokupljeno je besmislenim riječi ma i lažnim obećanjima, dok industrija u isto vrijeme žali svaki milimetar koji na pakiranju zauzimaju polja s oba veznim informacijama i žali se da su još uvijek prevelika.
Kako natjerati neodgovornu industriju da se počne ponašati odgo vo rno
Kada je riječ o samoj industriji, ona neće dopustiti veću transparentnost sastojaka prehrambenih proizvoda. Koli ko je daleko ne samo mišljenje u prehrambenoj industriji 0 tome što su transparentni podaci nego i udovoljavanje zahtjevima potrošača za više dostupnih podataka, govori 1 izjava profesora dr. Williama Hoovera, suurednika ča sopisa Zeitschriftfur das gesamte Lebensmittelrecht (ZLR) i vodećeg prehrambenog stručnjaka: »Dok se nameću novi podaci o zahtjevima, ograničeno je oglašavanje kao sred stvo dobrovoljnih informacija i komunikacije.« »Teško se može zamisliti veći prezir spram potreba po trošača: njihovi zahtjevi za informacijama na taj način služe kao podsjetnik, oni će biti obaviješteni kroz ogla šavanje, nesvjesno opisujući situacije; jer ono što mi po trošači znamo o informacijama o proizvodu uglavnom je produkt mašte reklamne agencije«. S obzirom na taj nedostatak transparentnosti, mora postojati pravo izbora koji će snagu industrije preokrenu ti prema većoj dostupnosti informacija. Uz to, i zakono davac se mora odlučiti: interes potrošača - ili trgovaca? Iako su to dvije sasvim suprotne strane, pa svaki kompro mis može biti samo loš, barem za jednu od dviju strana. Zakon o pravu potrošača (VIG), na snazi od 2008. godine, ne uspijeva u praksi u velikoj mjeri. Pitajte dje latnike saveznih, državnih i lokalnih vlasti, na primjer, za imena tvrtki koja su primijetili u službenim kontro lama ili u temama o pokvarenom mesu ili iznutricama; najčešće nećete dobiti apsolutno nikakvih informacija ili ćete za kršenje njihovih prava biti kažnjeni naknadom
163
164
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RA N E
do 1 000 eura. Imena »crnih ovaca«, kada su u pitanju toksične ili štetne namirnice nisu poznata ni službenim osobama, a kako bi onda potrošači saznali za njih. Po trošači su tretirani kao oni koji preklinju i njihovi upiti su najčešće odloženi u neku ladicu. Službena mjerenja, analize i kontrola rezultata za hranu, kao i sadržaj odre đenih tvari u hrani, ne mogu se provoditi jer se sma traju operativnim i poslovnim tajnama ili se smatraju dostojnim zaštite osobnih podataka. Neće se buniti oni koji će htjeti pružiti opravdanje potrošačima i podatke o zdravstvenoj ispravnosti, nego oni koji žele zadržati tajnu. Nisu samo prava na informiranost građana siro mašna, nego i informacije koje zahtijeva vlast. Danska to čini svojim smješko-sustavom (vidi poglavlje 7). U Njemačkoj, međutim, inspektori prikupljaju informa cije koje vlasti iz godine u godinu drže u statistikama; onda moraju iznova kritizirati gotovo svako četvrto po strojenje - i ostavljaju javnost u neizvjesnosti o kojim je tvrtkam a riječ. Bojeći se naškoditi vlasniku restorana ili prodavaču, iako je njihovo djelovanje loše, bez obzi ra na to koliko prljavo mogu igrati proizvođači, oni će svojim klijentima i dalje prodavati jeftine imitacije hra ne po visokim cijenama. Vrijeme je da se politika emancipira, otrgne iz stiska krivotvorene hrane, aktivira i počne primjenjivati demo kratska načela u odnosu prema potrošačima. Mogućnosti potrošača da se brane kroz svoje kupovne odluke protiv korporacijske vlasti jako su ograničene zbog nedostatka informacija potrošačima, koji često više ni sami nisu u
Kako natjerati neodgovornu industriju da se počne ponašati o dgovorno
mogućnosti procijeniti proizvod, a time i kontrolirati tr žište. Politika mora razlikovati krivotvorenu hranu, ono što je dopušteno i ono što nije. Potrebne su intervencije na tržištu Big Fooda koje je gotovo toliko neprijateljsko tržište kao što je nekad bilo s Big Tobaccom. Međutim, to je pomak u ravnoteži: pravo potrošača na informiranje i transparentnost mora konačno dobiti više težine nego očekivana dobit dioničara. Tako smo u budućnosti po šteđeni bespomoćnog alibija inicijative kakav je »Naci onalni akcijski plan« protiv pothranjenosti, nedostatka vježbe i prekomjerne težine što gaje savezna vlada doni jela 2007. godine. Riječ je o »jednom od najvećih zdrav stvenih i prehrambenih političkih izazova u nadolazećim desetljećima«, no smatra se da rješenje mogu donijeti sa mo dobrovoljne aktivnosti u industriji. Došlo je vrijeme za sveobuhvatnu zaštitu djece od zavaravajućeg oglašavanja i štetne hrane. Cinična je pre poruka iz prehrambene industrije: oglašavanje i ne mora hiti iskreno, ali djeca moraju mijenjati - putem svoga in teresa - svoje »oglašavanje pismenosti«. Tako BLL-ovi aktivisti reklamiraju na svojoj internetskoj stranici Udru ge za medije Smart osiguravanje besplatnog reklamnog materijala osnovnoškolskim nastavnicima. Djeca će tako naučiti »analitički i kritički osvrt na oglašavanje, upozna vanje i razumijevanje marketinškog svijeta«. Jedini način na koji bi mogli biti »jaki«. Razumjeti svijet marketinga? Prednosti? U običnom jeziku to znači: djeca bi se trebala pripremiti za rast potrošnje u svijetu odraslih. Cinično je il.i se djeca prvo izlažu upitnim metodama proizvođača
165
166
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RA N E
koji ih educiraju o tome te od njih stvaraju nove zavede ne potrošače. Krilatica: Sada ćemo vam objasniti što smo sve radili kako bismo vas pridobili, prije ili kasnije. Svatko tko ima dijete zna da je to samo pedagoška glupost. No proizvođača se ne tiče bilo kakvo značajnije obrazovanje, on želi samo da sve ostane onako kako jest. Oni vode teš ku politiku preko dječjih leđa, skrivajući se iza »dobrovolj nih« udruga: samoobrazovanje u oglašavanju stručnosti moglo bi biti »put u našem društvu, a ne intervencija na tržištu i zabrane za oglašavanje« - ističe se na BLL-ovoj internetskoj stranici. Ovo razumijevanje tržišne ekono mije, međutim, samo je vjerski pogled proizvođača. Ina če, zadaća je ustavnog mandata da služi općem dobru, a ne interesima Nestlea i Coca-Cole, osobito nakon svega. Da, zato su zabrane i objavljene. U prehrambenoj indu striji moraju biti prisiljeni na dizajniranje ambalaže ko ja bi davala točne informacije o proizvodu, kako djeca i mladi ljudi (ni u kom slučaju samo »mali odrasli«), koji nisu ili su samo ograničenih poslovnih sposobnosti i za htijevaju posebnu zaštitu, ne bi bili u iskušenju da oda beru pogrešan proizvod. Pogled na police trgovina, međutim, uči ih potpuno su protno: djeca su pod masovnim utjecajem igara i likova iz stripova, nagradnih igara, crtanih filmova... Kako natje rati neodgovornu industriju da se počne ponašati odgoH vorno? Kako spriječiti promociju nogometa i TV zvijezdi koje stoje na čelu prodaje hrane i tako, sa svoje stranoj utječu na znatan porast prodaje proizvoda punih šećera i/ili masti? Bomboni s visokom energetskom vrijednosti
Kako natjerati neodgovornu industriju da se počne ponašati o dgovorno
pozicionirani su kao bezazlene »grickalice«. Pića koja sa državaju mješavinu mlijeka, bezalkoholna pića i soko vi lažno su predstavljeni kao »gasitelji žeđi« - iako osim vode, gasitelja žeđi nema: mlijeko je tekuća hrana, slatka gazirana pića obično su s okusom i najčešće su sastavlje na od limunske kiseline koja štetno djeluje na zube, a so kovi sadržavaju kiseline i voćne šećere te su stoga samo visoko razrijeđeni i prihvatljivi u umjerenim količinama. Manipulacija promjene ponašanja pri uzimanju namir nica kod djece ne odvija se samo sugestivnim dizajnom proizvoda nego i samim proizvodima u kojima je skrive na veća količina šećera (uključujući i šećerna sladila), aro ma i pojačivača okusa. Oni su promijenili karakter okusa kod djece i time odredili budućnost prehrambenih navi ka i potražnju za godine koje dolaze. Prehram bena industrija voli tvrditi kako reklame usmjerene na djecu samo utječu na njihov izbor brenda. No rezultati brojnih istraživanja iznova su pokazali ka ko takve reklamne kampanje samo povećavaju potrošnju i količinu odabranih marki; tu je izravan odnos između oglašavanja i pretilosti. U istraživanju provedenom 2009. godine u SAD-u uzeto je 118 djece u dobi od sedam do jedanaest godina i pokraj njih su stavljeni krekeri u obli ku ribica, a zatim im je pušten 14-minutni animirani film; u promidžbenim porukama, prva je skupina djece gledal.i reklame za zabavne igre, dok je druga skupina gledala reklame za tipične dječje zalogajčiće poput čipsa i vafia. pezultat: djeca koja su gledala reklame o grickalicama po la su 45 posto više krekera nego djeca u drugoj skupini.
167
168
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT EL JI H RA N E
Još je jedno istraživanje u SAD-u, također iz 2009. go dine, pokazalo kako su pretila djeca osjetljivija na rekla me s hranom nego ona normalne tjelesne mase: četiri su puta djeca jela ručak zajedno, od toga su dva obroka bila s dobro poznatim markama hrane (npr. jogurt), a druga dva puta hranu su im poslužili u neutralnim posudama. Na iznenađenje znanstvenika, samo su pretila djeca jela više kada je na stolu bila hrana poznatih marki - i to čak 40 kalorija po obroku. Takvi rezultati nisu u konačnici iznenađujući; kad bi to bilo drukčije, prehrambena indu strija ne bi svake godine diljem svijeta ulagala milijarde u oglašavanje dječjih proizvoda. U dvije riječi: oglašavanje pridonosi. Tko bi trebao znati bolje od oglašivača? Djelu je posebno dobro i posebno loše kada su djeca uhvaćena u mrežu paralelnog percipiranja televizije, tiska i oglašava nja na internetu, od kojeg više ne mogu pobjeći. Pojavljuju se upravo one manipulativne »metode oglašavanja« koje govore o »pametnim« reklamnim odgajateljima BLL-a. Dakle, da se djeca ne bi gubila u tom »svijetu marke tinga«, ne trebaju obuke za stjecanje »oglašivačke pisme nosti« kako bi se izložila utjecaju odraslih. Potrebno je puno više odgovornosti za gospodarstvo i poštivanje maloljetnika. Pakiranja prehrambenih namir nica za djecu trebala bi tada izgledati sasvim drukčije. Oni ne apeliraju na sakupljanje i razigranost malenih, te nisu iskorištena za obožavanje idola na ambalaži. Odgovorna će se oglašavanje sastojati od činjenične informacije, osoW bito o hranjivim vrijednostima koje su uključene u proil zvod. Odgovorni prehrambeni menadžeri, barem oni koji ll
Kako natjerati neodgovornu industriju da se počne ponašati odgovorno
se tiče problem pretilosti pojedinca i društva u cjelini, od maknut će se od uobičajenih marketinških pravila kad se radi o oglašavanju dječjih proizvoda. Djeca bi trebala za obilaziti u širokom luku školska i sportska događanja i dječje programe na televiziji, trebali bi pitati svoje rodite lje, koji su mnogo bolji prehrambeni savjetnici i raspolažu s više objektivnih informacija o uravnoteženoj prehrani. Organizacija Children Now ispitala je što se dogodilo s predanosti većih američkih proizvođača hrane kao što su PepsiCo, General Mills i Kellogg; godine 2007. obećali su da neće oglašavati nezdravu hranu djeci. Dvije godine ka snije rezultat je bio sljedeći: gotovo tri četvrtine reklami ranih proizvoda za djecu na TV-u spada u prehranu koja uvjetima zadovoljava najgore kategorije - to su proizvodi koje treba jesti samo u iznimnim slučajevima, u prigoda ma poput rođendana. Reklama za povrće i voće, s druge strane, praktički se uopće ne prikazuje - takve su rekla me zastupljene sa samo jedan posto od svih prehrambe nih oglašavanja na djecu. Jedini zaključak iz tih nalaza, za koje svake godine postoje novi rekordi, jest: Nema pouz danih mehanizama na tržištu. Prehrambena industrija je ovdje zakazala i zato joj je sada potrebna politika. Za do bro naše djece treba stvoriti zaštitne zone za oglašavanje i nekomercijalne svrhe, prostore u kojima se može razviti ličnost pojedinca. Između ostalog, moraju se usredotočit i na centre cjelodnevne dječje skrbi, dječje vrtiće i škole: ondje prehrambena industrija nema što tražiti. Sve te kritike, argumenti i upozorenja prehrambenih kompanija i maloprodajnih divova ne ostavljaju za sada
169
170
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
traga. Oni samo slijepo slijede strategiju rasta i kroz uvi jek nove kreacije i inovacije nadaju se dugoročnoj stopi povrata uloženih sredstava. No znakovi rasta ovog po slovnog modela osuđeni su na neuspjeh. Služeći samo prividnom interesu potrošača, u stvarnosti je daleko od korporacija koje pružaju ljudima proizvode s dobrim, po štenim i zdravim sastojcima. Ključna je spoznaja koli ko se snažno koristi reklamna poruka, koja potrošaču ne predstavlja istinske namirnice nego jeftinu, razočaravajuću hranu. Val nezadovoljstva nezaustavljivo se širi: ma sovni mediji poput časopisa Spiegel ili Bild-Zeitung sve češće izvještavaju o »lošim proizvodima«. Sudovima ovla dava duh otpora i odlučuju u korist prava potrošača a pro tiv jednostrane dobiti i interesa prehrambene industrije. Prehrambena će industrija poboljšati model rasta koji je često temeljen na varkama i prijevarama u koje pokuša va uvjeriti svoje potrošače. Industrija se mora vratiti, kao i financijsko gospodarstvo i banke, u svoj izvorni razlog postojanja - iskrena hrana ovdje, kreditiranje umjesto de struktivne špekulacije ondje. Tu se krije odlazak iz snaž nog rasta i visokih prihoda. No velika pobjeda za sve nas.
Pažnja - Zablude!
Z l o p o r a b i i p r i j e v a r i napokon će doći kraj tek kad politika interesa i potrošačka prava budu zaštićeni od koncentrirane moći nezasitnih korporacija. Potrošači ta kođer mogu pridonijeti spremnosti na promjene unutar tvrtki, osobito kad se mase žale na obmane i jasno im govore svoje mišljenje. U natjecanju oko vodećeg tržiš nog udjela s konkurentima značajnu ulogu u industriji igra i strah od pritužaba, jer bi tada proizvođač izgu bio velike klijente. Kritični potrošači također bi trebali imati na umu ono što moraju izbjeći prigodom kupnje. Iako ne mogu znati što su im proizvođači - krivotvori telji hrane - utrapili, postoje određene smjernice; ovdje je pregled nekih zajedničkih strategija i kategorija ob mana za proizvode:
- Tradicionalni proizvodi (maslac, mlijeko, šlag) s novim izgledom ili proizvodi s poboljšanom formulacijom: to je poboljšanje obično pogoršanje. Primjeri: • Rama vrhnje navodno je lagana alternativa vrhnju. Sadržava malo manje masti nego šlag, ali i puno adi tiva i arome. Imitacija šlaga je više od mješavine vo de, mlijeka i biljne masti, koja se održava na okupu zahvaljujući zgušnjivačima, a dvostruko je skuplje nego uobičajeni šlag. S druge strane, zaista »lagana«
172
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT EL JI H RA N E
alternativa, poput jogurta ili kiseloga vrhnja, nema aditiva. • Ako na ambalaži piše »poboljšana formula«, to nužno ne podrazumijeva i kvalitetu. Umak za tje steninu Bertolli, povrće na žaru, na primjer, »po boljšan je krišom«, a, prema receptu, okus mu je promijenjen ekstraktom kvasca, arome i aditiva limunske kiseline - to je pravo pogoršanje bez po boljšanja! - Proizvodi prema »originalnoj recepturi« i »regionalnog podrijetla« često su industrijski proizvodi s inferiornim sastojcima i dugim prometnim pravcima. Primjeri: • Sirovine navodno »regionalnih proizvoda« često ne dolaze iz regije nego iz europske ili globalne ma sovne proizvodnje. »Švarcvaldska šunka«, na pri mjer, mora biti dimljena samo u Schwarzwaldu, no često je transportirano meso iz belgijskog, ni zozemskog i njemačkog uzgoja. • Pojmovi kao što su »tradicionalne recepture« ili »izvorni recept« nisu zaštićeni i mogu se koristiti proizvoljno. Navodno, u tradicionalnom talijanskom receptu proizvodi Bertolli Pesto Unilevera, na pri mjer, sadržavaju samo malu količinu Santander tra dicionalnog pesto sastojka maslinova ulja i pinjola, koja služi kao alibi. Uglavnom se tu nalazi umak za tjesteninu znatno jeftiniji od suncokretova ulja i in dijskih oraščića i arome.
Pažnja - zablude!
- Gourmet ili »vrhunska kvaliteta« često znače suprot no. Primjeri: • Preljevi, juhe i umaci gurmanskih brendova, kakav je navodno i Escoffier, često sadržavaju puno aditiva, aroma i pojačivača okusa. Iako juhe Escoffier rekla mira vrhunski kuhar Alfons Schuhbeck, one se jedva razlikuju od uobičajene juhe u vrećici. Osim cijenom - činjenica jest da im je cijena tri do četiri puta viša. • Navodni »gurmanski« proizvodi često se razlikuju od nestandardne robe, ali se prodaju po znatno vi šim cijenama. U Movenpickovu Gourmet doručku okusa jagode, kako tvrdi Schwartau, navodno je ko rištena »kraljica jagoda«, što sugerira posebnu kvali tetu. U zbilji se koristi samo jedna sorta, standardna u prehrambenoj industriji. Sto točno čini gurman sku kvalitetu - osim pakiranja i cijene - potrošači ma ostaje nejasno. - Obećane pozitivne zdravstvene učinke pojedinih bren dova obično se može naći i u drugim proizvodima u istoj kategoriji. Ili su zdravstvene pogodnosti neutemeljene. Primjeri: • Danoneova navodna zdravstvena čuda Actimel i Activia obećavaju poseban učinak na probavni su stav i imunosni sustav. Proizvod je tri do četiri pu ta skuplji od uobičajenoga prirodnog jogurta. Oni ne izgledaju nužno bolje. Actimel ne štiti, primje rice, od prehlade. I prirodni jogurt također može imati pozitivan učinak na crijevnu floru te poticati
174
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RA N E
imunosni sustav, ali sadržava samo pola količine šećera iz Actimela. • Mnoge žitarice za doručak, piće, čak i bomboni, tretirani su vitaminima. To sugerira na zdravlje, no potpuno je nepotrebno i obično su ti proizvodi pri krivene šećerne bombe. - Žitarice za doručak s »jamstvom cjelozrnatosti« ili obe ćanjem učinka fitnessa često imaju više masnoća. Pri mjeri: • Kelloggs Frosties, Smacks, Nestle Cini Minis, Trio i ostale žitarice za doručak, kao i drugi proizvodi za djecu - bez obzira na to koliko »zdrave žitarice« bile, ma koliko se dodanih vitamina spominjalo na ambalaži, gotovo uvijek su šećerne bombe za djecu, često s više od 30% šećera. Nisu uravnotežen doru čak - nego su slatkiši. • Pri oglašavanju žitarica za doručak za odrasle, npr. Nestle Fitness ili Kelloggs Special K, navodi se oso bito nizak udio masti. I ovdje je također gotovo uvi jek puno šećera - to s fitnesom nema nikakve veze. Isto vrijedi i za gotovo sve »pločice sa žitaricama« Kellogg’sa, Schwartau Cornyja i bezbroj sličnih pro izvoda (uključujući i s organskoga tržišta). To nije zdrav zalogaj, jer su žitarice obično vrlo dobro obra đene i slijepljene šećerom. - »Idealne grickalice« i »grickalice« u skladu s nutritivnim vrijednostima preporučenog dnevnog menija. Primjeri:
Pažnja - zablude!
• M ilch-Schnitte od Ferrera - iako se reklamira kao lagani snack, sadržava 30% šećera i 27% masti, pa je stoga »preporučljiv« kao i čokoladni biskvit. • Jogurt i svježi proizvodi od sira za djecu kakav je Monster bačke od Ehrmanna. Kinderdrink od Bauera ili iz Zotteova Montea predstavlja se kao urav notežen i zdrav zalogaj, ali ti proizvodi sadržavaju zapravo puno šećera - oni nisu ništa više od slatkiša. - Light hrana ne može se konzumirati bez grižnje savjesti, jer je još uvijek visoke kalorijske vrijednosti ili pak izni mno slana. Primjeri: • Proizvodi koji se oglašavaju kao »light«., »zdravi« ili »uravnoteženi« ipak sadržavaju šećer i masnoće. Yogurette su primjer jogurta koji se reklamira kao light proizvod, a zapravo sadržava više kalorija i masno ća nego punomasno mlijeko. A jogurt s mlaćenicom mljekare Miiller, koji slovi za »light« proizvod, iako ima 1% mliječne masti, sadržava pritom 15 % šećera - otprilike triput više od prirodnog jogurta. • Light proizvodi zvuče uravnoteženo, ali to obič no nisu. Mnogi sadržavaju nizak udio masti, ali ne štede sa šećerom ili soli. Light ne znači automatski uravnoteženo i zdravo. Proizvod Funny Chipsfrisch light i dalje sadržava puno masnoća, Z ott jogole s »0,1% masti« sadržava puno previše šećera, a u Weight VVatchers-Premium salami »zaglavilo« je »samo 17% masti« te sadržava previše soli i zasiće nih masnih kiselina.
175
176
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RA N E
- U miješana pića, gotove i wellness-čajeve često se stav lja malo voća i mnogo šećera. Primjeri: • Bezalkoholna pića, čajni napici ili aromatizirana i zaslađena voda često su navodni gasitelji žeđi, urav noteženi i zdravi, ili ih se predstavlja kao pića koja nose dobrobit organizmu. No zapravo sadržaj šeće ra u većini proizvoda gotovo i nema veze s wellnessom. Pfannerov čaj s okusom Limun-Physalis, na primjer, reklamira se kao wellness, iako dvolitreno pakiranje sadržava 47 kocki šećera. U mnogim bezalkoholnim pićima također se stavlja E 330, limunska kiselina, aditiv koji se obično dobiva iz gljivica plijesni i može pri dugom konzumiranju oštetiti dječje zube. • Većina se bezalkoholnih pića reklamira s voćnim ilustracijama i voćnog je okusa, no većina sadrža va malo ili nimalo pravih plodova. U popularnom dječjem piću Capri-Sonne okusa naranče, unatoč ra skošnoj ilustraciji voća i sloganu »Sa zdravim plo dovima«, samo je 12% soka. Okus uglavnom daju arome. - Prerađeni organski proizvodi osobito nisu imuni od promidžbenih laži, a često su manje prirodni ili »organ ski« nego se očekuje. Primjeri: • Čak ni organski proizvodi nisu pošteđeni lažnog etiketiranja - tako je u njima dopušteno koristi ti prirodne arome koje nisu proizvedene od plodo va: piće Beo Heimat Apfel Birnens Brause pivovare
Pažnja - zablude!
Carlsberg, na primjer, ne sadržava jabuke ili kruške nego samo okuse proizvedene u laboratoriju. • »Bio« ne znači uvijek zdravo i uravnoteženo. Čak i organski proizvodi mogu biti vrlo obrađeni i dale ko od uravnotežene ili zdrave hrane. Dječje žitari ce za doručak iz Dennreea ili pločice Miisli-snack od Rapunzela, primjerice, sadržavaju sličnu količi nu šećera kao i konvencionalni proizvod, a dijelom se sastoje od visoko obrađenih žitarica. - »Ručno« i tradicionalno pripremljeni proizvodi od me sa su također, unatoč izjavama, industrijska roba koja je prešla duge transportne putove, kao i drugi mesni pro izvodi u supermarketima, ali i u mnogim mesnicama. Oprez: »Šunka« nije uvijek šunka! Primjeri: • Cak i kad se navodi da je komad mesa »pršut«, če sto je to proizvod bez šunke u sebi. Umjesto zrelih komada mesa od buta, sljepljuju se komadići mesa, koji onda završe na pizzi ili u sendviču. Ni rečeni ce poput »najbolja pureća prsa« koje su navedene na pakiranju obično ne znače ništa više nego da su ko madići mesa preostali nakon mljevenja jednostavno međusobno slijepljeni. Stoga se za mesne proizvode često koriste pojmo ve kao što su »regionalni«, »tradicionalni« ili »doma ći«. Zapravo su to uobičajeni industrijski proizvodi. Nije bitno je li riječ o šunkama Herta Farmer ili ko basicama iz Riigenwalder Muhlea - aditivi kao što su nitriti i arome nalaze se gotovo u svima njima.
177
178
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RA N E
Tiho upitajte što to »domaće« ili »regionalno« zna či i zahtijevajte od proizvođača detaljno objašnjenje. Industrija mora shvatiti da se potrošače više ne mo že zavarati takvim kvazipojmovima.
Zahvale
U ovoj knjizi opisane činjenice i iznesene tvrdnje rezul tat su dugogodišnjeg rada na promatranju hrane. Stoga želim izraziti neizmjernu zahvalnost svojemu timu. Za uspjeh ove knjige osobito je važno neprocjenjivo detalj no znanje Anne Markwardt o pojedinim proizvodima i u reklamama izrečenim tvrdnjama. Rasprave s Mathiasom VVolfschmidtom i Martinom Riieckerom odredile su stra teški smjer knjige. Stefanu Scheyttu, koji je kao redaktor surađivao na uređenju teksta, izražavam također veliku zahvalnost, kao i Barbari Wenner. Ona je imala ideju za ovu knjigu te ju je od samoga početka podupirala krajnje profesionalno i vrlo motivirajuće. Michaela Poburski do gotovila je krajnje organizirano konačnu redakturu i pre gled. Na tome joj veoma zahvaljujem.
Popis izvora
P o g l a v l je
i
Dan proizvođača prehrambenih namirnica, h ttp ://w w w. unternehmertaglebensmittel.de (2.5.2010.) Potrošačka centrala Hamburg, http://www.vzhh.de (2.5.2010.) Promatrači hrane - internetska stranica, kampanja i teme, EU-savjetodavni sustav, listerioza, http://www.foodwatch.de (2.5.2010.) Članak na Spiegel Online, Poziv na akciju: Lidl upozoren na bakterije u siru, od 23. 1. 2010. http://www.spiegel.de (2.5.2010.) Interview s Thilom Bodeom na stern.de od 24.2.2010., http://w w w . stern.de (2.5.2010.) Susanne Amann, Friederike O tt, Spiegel Online, Dogovaranje cijena: Nadglednici tržišne utakmice naslućuju vezu trgovina - proizvođač kartel, od 14. 1. 2010., http://www.spiegel.de (2.5.2010.) Sudjelovanje na konferenciji za tisak Saveznog ureda za kartele od 14. 1. 2009., http://www.bundeskartellamt.de (2.5.2010.) Izvještaj o slučaju Saveznog ureda za kartele od 12. 1. 2010., h ttp :// www.bundeskartellamt.de (2.5.2010.) Članak u Lebensmittel Zeitung od 5.3.2010. stranica 26 Citat Jiirgena Abrahama: D an proizvođača prehrambenih namirnica u Kolnu, 8./9.3.2010. Članak na bild.de: Kod ovih će vas prehrambenih namirnica sasvim le galno zavaravati od 10.3.2010., http://www.bild.de (2.5.2010.)
182
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Popis izvora
Promatrači hrane - internetska stranica, kampanja i teme, potrošač ka politika, Knjiga prehrambenih namirnica, http://www.foodwatch. de (2.5.2010.)
Jens Gliising, Nils Klawitter, Spiegel, Grah-revolucija, br. 7 /2010., str. 80 i 81
C itat Jensa Lonnekera: D an proizvođača prehram benih nam irnica u Kolnu, 8./9.3.2010.
Traka s fotografijama na Spiegel Online, od 12.2.2010., http://w w w . spiegel.de (2.5.2010.)
Dpa-vijesti: Nestle očekuje jači rast u zemljama u razvoju, od 15.4.2010.
Cinthia Briseno, Jens Lubbadech na Spiegel Online, Vjeruj da si zdrav!, od 12. 2. 2010., http://www.spiegel.de (2.5.2010.)
Michael Maisch, Ingo Reich, handelsblatt.com Kraft Foods će se zasladi ti Cadburryjem, od 7.9.2009., http://www.handelsblatt.com (2.5.2010.)
Internetska stranica abgespeist, Unilever Rama.Creme-fine, sažetak, http://www.abp-espeist.de (2.5.2010.)
Članak na fdt.de, Kraft i Cadburry se stapaju u svjetski koncern čoko lade, od 19.1.2010., http://fdt.de (2.5.2010.)
Internetska stranica abgespeist, Adelholzener. Activ 0 2 , sažetak, http:// www.abgespeist.de (2.5.2010.)
Claudia Wiistenhagen, zeit.de, Istina o našoj hrani, od 8.10.2009, http:// zeit.de (2.5.2010.)
Nestle, Tvrtka, Studija Nestle, http://www.Nestle.de (2.5.2010.) Nestle, Informacija za tisak 1299, http://www.Nestle.de (2.5.2010.) Nestle, Informacija za tisak 1230, http://www.Nestle.de (2.5.2010.)
Kraftfoods, Novine, h ttp ://www.kraftfoods.de (2.5.2010.) M ljekara Miiller, Novine, http://presse.muelermilch.de (2.5.2010.) Dr. Oetker, Novine, http://www.oetker.de (2.5.2010.) Reinert, Novine, http://reinert.de (2.5.2010.)
Arzte Zeitung Online, od 27.1.2009., www.arztezeitung.de (2.5.2010.)
Citat Paula Volkera: Siiddeutsche Zeitung, od 23./24.1.2010., str. 2
Samostanska pivovara Neuzelle, www.klosterbrauerei.com (2.5.2010.)
M ichael Frohlingsdorf, Spiegel Wissen, br. 3, 2009, str. 111 ff. Jesti sa škarama, od 13.10.2009.
Jorg Zittlau, Spiegel Wissen, br. 3, 2009. str. 116 ff. Limunada s benzolom, od 13.10.2009.
Claudia Wustenhagen, zeit.de, Istina o našoj hrani, od 8.10.2009, http:// zeit.de (2.5.2010.) Nils Klawiter, Spiegel O nline, Iluzija okusa, od 12.10.2009., h ttp :// www.spiegel.de (2.5.2010.) M ichael Frohlingsdorf, Spiegel Wissen, br. 3, 2009. str. 112, Jesti sa ška rama, od 13.10.2009. N estle, Tvrtka, inovacije, istraživačka mreža, http://w w w .N estle.de (2.5.2010.) Nestle, Tvrtka, inovacije, miljokazi, http://www.Nestle.de (2.5.2010.)
P o g l a v l je 2
N U T R A ingredients-usa, od 13. 9. 2009., http://nutraingredients-usa. com (2.5.2010.) Nestle, Izvještaj o poslovanju 2007. i 2009., http://w w w .N estle.de (2.5.2010.) Christine Weisserborn, handelsblatt.com, Zdravstveni troškovi umje sto borbe s cijenama, od 15.1.2010., http://w w w .handelsblatt.com (2.5.2010.)
183
184
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Popis izvora
Sybille W ilhelm, Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung, br. 24, str. 40, H rana za crijevnu floru, od 13.6.2004.
C inthia Briseno, Jens Lubbadech na Spiegel Online, D elikatne rekla me za prehrambene namirnice, od 12.2.2010., http://www.spiegel.de (2.5.2010.)
A lbert Pfiffner, Hans-Jorg Renk, Promjena kao izazov, Nestle 1990. 2005., Cham, Vevey, 2007., str. 199 ff. Intervju s Paulom Pulckeom u Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung od 8.3.2009. Angela Barandun, Basler Zeitung, Reklamno poslanstvo Actimela do vedeno je u pitanje, od 17.4.2010. Internetska stranica abgespeist, Danone, Actimel, sažetak, http://www. abgespeist.de (2.5.2010.)
Cinthia Briseno, Jens Lubbadech na Spiegel Online, Delikatne reklame za prehrambene namirnice, traka s fotografijama, od 12.2.2010., http:// www.spiegel.de (2.5.2010.) Svjetski muzej mrkve, Važnost vitamina A, http://www.carrotm useum.co.uk (2.5.2010.) Bee W ilson, Prevara, od otrovnih slatkiša do imitacije kave - Tamna povijest varanja u prehrani, London, 2008. str. XI Internetska stranica Foodwatcha, Novine, arhiva, W ellnep umjesto wellnessa, http://www.foodwatch.de (2. 5. 2010.)
Actimel, Početak, http://www.actimel.de/wissenschaft (2.5.2010.) Gerolsteiner, Trenutak, http://gerolsteiner.de (2. 5. 2010.) Presuda Saveznog suda I Z R 194/06 proglašena 11. ožujka 2009. Danone, Tko smo mi, http://www.institut-danone.de (2.5.2010.)
Članak na Spiegel Online, Gospodarstvo, traka s fotografijama, od 15.4. 2010. h ttp ://www.spiegel.de (2.5.2010.)
D anone, Stajalište i znanstveni savjetnik, http://w w w .institut-danone.de (2.5.2010.)
Lebensmiettelbrief, Iznim no prihvaćanje anti-age piva, http://w w w . lebensmiettelbrief.de (2. 5. 2010.)
Shane Starling, Nutra ingredients.com, Britanski profesor kritizira probiotike, od 10.6. 2009., http://nutraingredients-usa.com (2.5.2010.) Odgovor čitatelja, Nutra ingredients.com, Probiotici kritiziraju kritičnog profesora, od 11.6. 2009., http://nutraingredients-usa.com (2.5.2010.) siiddeutsche.de od 15.10.2009., http://www.sueddeutsche.de (2.5.2010.)
Jorn Sucher, Manager-Magazin, svezak 8/2007., Proizvodnja mlijeka, od 13.9.2007. Verlag Thomas M ann http://www.th-mann.de (2.5.2010.) Vlad Georgescu, M arita Vollborn, Spiegel Online, Funkcionalna hrana - Posao s lijekovima koje rado uzimamo, od 19.12.2002., http://www. spiegel.de (2. 5. 2010.)
Silke VVettach, W irtschaftswoche, O d oglašavanja prehrambenih na mirnica do EU-birokratskog čudovišta, od 18.12.2009.
P o g l a v l je 3
Gesche VVupper, Welt online, Tečaj Danoneovih akcija hrani se mlje karskim proizvodima, od 22.7.2003., http://www.welt.de (2.5.2010.)
Abraham, Izjava za tisak, h ttp ://www.abraham.de (2.5.2010.) Savezna udruga njemačkih proizvođača hrane, Stajališta, http://www. bve-onlkine.de (2.5.2010.)
186
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Abraham, Švarcvaldska šunka, h ttp ://www.abraham.de (2.5.2010.) Razgovor s direktorom Christianom Schroderom, Tvrtka Abraham, u Schiltachu 12.11.2009. Am raham , Proizvodnja švarcvaldske šunke, http://www.abraham .de (2.5.2010.) Abraham, Izjava za tisak, http://www.abraham.de (2.5.2010.) Udruženje proizvođača švarcvaldske šunke, Proizvodnja, http://w w w . schwarzwaelder-schinken-verband.de (2.5.2010.)
Popis izvora
Internetska stranica abgespeist, Unilever. Bertollijev zeleni pesto, saže te informacije, http://www.abgespeist.de (2.5.2010.) Dr. Oetker, Proizvodi, zamrznuti deserti, Pur Choc, Tansania Edelbitter, http://www.oetker.de (2.5.2010.) Internetska stranica abgespeist, Pur Choc, sažete informacije, h ttp :// www.abgespeist.de (2.5.2010.) Udruga proizvođača švarcvaldske šunke, e-mail od 11.11.2009.
U druženje proizvođača švarcvaldske šunke, N ovosti, srpanj 2009., http://www.schwarzwaelder-schinken-verband.de (2.5.2010.)
Internetska stranica abgespeist, Pur Choc, sažete informacije, h ttp :// www.abgespeist.de (2.5.2010.) Objašnjenje: U sporu koji je vođen pred sudom sukobili su se tvrtka Dr. Oetker i Centrala potrošača; od 1. 8. 2010. njihov puding više se ne mo že nazivati Pur Choc niti se smije na deklaraciji navoditi »75 %« (ulaz ove informacije prema zaključku redaktora)
Europska komisija, Poljoprivreda, http://ec.europa.eu (2.5.2010.)
P o g l a v l je 4
List Ureda Europske zajednice C114/115 od 15.5.2002.
Nestle Njemačka d.d., Informacije za tisak, veljača 2009., http://.presse.Nestle.de (2.5.2010.)
Udruženje proizvođača švarcvaldske šunke, Novosti, prosinac 2008., http://www.schwarzwaelder-schinken-verband.de (2.5.2010.)
Ulrich Ermann, Nationalatlas aktuell 12, izdanje 12/2009., http://akta.-_ ell.nationalatlas.de (2.5.2010.)
IKB Njemačka industrijska banka d.d., IKB informacije, lipanj 2009., http://www.ikb.de (2.5.2010.)
List Ureda br. L 93, Odredba Europske zajednice 510/2006 od 20.3.2006. Telefonska informacija Ulricha Ermanna, stručnjaka za geografiju druš tva na Institutu u Leipzigu, siječanj 2010. List Ureda Europske zajednice C280/13 od 18.11.2006.
Nestle, Informacije za tisak, od 19.2.2010. http://w w w .N estle.com (2.5.2010.) Nestle N jem ačka d.d., M arke i proizvodi, h ttp ://w w w .N e stle .de (2.5.2010.)
Bertolli, M arka Bertolli, http://bertolli.de (2.5.2010.) Bertolli, M arka Bertolli, T V spot 4, http://bertolli.de (2. 5. 2010.)
Nestle Njemačka d.d., Prehrambeni studio, http://erhaehrungsstudio. Nestle.de (2.5.2010.)
D V D box, K euringsdienst van W aarde deel 2, E A N Code 8717377002057
Nestle Scholler d.o.o., Šareni pucketavi sladoled, http://www.schoeller. de (2.5.2010.)
Internetska stranica Foodwatcha, arhiva newslettera 2008. http://www. foodwatch.de (2.5.2010.)
Supermarktcheck.de, Proizvodi, Nestle Schoeller, Pirulo Voladot, http://www. supermarktcheck.de (2.5.2010.)
187
188
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RA N E
Popis izvora
Ulrich Bahlsen, Z E I T Online, Trebamo porez na šećer, od 24.5.2009., http://www.zeit.de (2.5.2010.)
Ferrero, Konferencija za tisak od 10.11.2009., http://www.ferrero.de (2.5.2010.)
Siidzucker d.d., Brojke prema šećeru, Njemačka, 2007./2008, h ttp:// www.suedzucker.de (2.5.2010.)
Internetska stranica abgespeist, W ild, Capri Sohne, sažetak, h ttp :// www.abgespeist.de (2.5.2010.)
Njemačko društvo za prehranu, e-mail od 25.3.2010.
Just Sport od Adidasa, skupljanje bodova, printani letak Ferrera
Kelly Brownell, Keneth VVarner, The M ilbank Quarterly, 2009. http:// www.valeruddcenter.org (2.5.2010.)
A gentur Support, Danoneov kup nacija 2008., http://w w w.agentursupport.de (2.5.2010.)
3sat, Padanje šećera, od 15.9.2005, http://www.3sat.de (2.5.2010.) Q uarks 8c Co., Previše debele djece, od 9.9.2008., http://www.wdr.de (2.5.2010.)
Kellog's, Prehrana, Svjesno živjeti, D an doručka, http://www.kellogs. de (2.5.2010.)
Savez regija informira, br. 65, od 7/2008., http://w w w.bundesregierung.de (2.5.2010.) Savezno ministarstvo zdravstva, Konferencija za tisak, Zdrava prehrana i kretanje, od 9.5.2007., http://www.bmg.bund.de (2.5.2010.) D anone, Fruchtzw erge, Z a roditelje, http://w w w .fruchtzw erge.dc (2.5.2010.) D iab e te sD E , D ijabetes u brojkam a, http://w w w .diabetesd e.o rtr (2.5.2010.) Neobjavljene rasprave po ugovoru s Foodwatchom N estle, M arkirani proizvodi, Cerealije za djecu, http://w w w . N estle. d£ (2.5.2010.) Internetska stranica abgespeist, Z o tt, M onte, sažetak, http://w w w . abgespeist.de (2.5.2010.) Irene Berres, Zeit Online, Slatke bombe, od 4.9.2009., http://www.zeit. de (2.5.2010.) Internetska stranica abgespeist, Z ott, M onte, Extras, Velika šećerna bomba, http://www.abgespeist.de (2.5.2010.) Ferrero, M ilch-schnitte, http://www.ferrero.de (2.5.2010.)
Kellog's, Novine, Konferencija za tisak, od 26.8.2009., http://w w w . kellogs.de (2.5.2010.) Internetska stranica abgespeist, Proizvodi sa semaforom, http://www. abgespeist.de (2.5.2010.) Reto U. Schneider, NZZFolio, Cornflakes, spor oko šećera, od 12/2009, http://www.nzzfolio.ch (2.5.2010.) Caroline Scott-Thomas, F O O D navigator-usa.com, od 11.09.2009., http://www.foodnavigator-usa.com, (2.5.2010.) Njemačka zaklada školskog sporta, Aktualnosti, http://www.deutscheschulsportstiftung.de (2.5.2010.) Internetska stranica foodwatcha, Izvještaj, Prehrana, http://www.foodwatch.de (2.5.2010.) Spiegel Online, Prehrana, Lobby za prehrambene namirnice pomaže kod kita-standarda, od 29.5.2009. http://www.spiegel.de (2. 5.2010.) Savez za prava potrošača prehrambenih namirnica, Konferencija za ti sak, http://www.bll.de (2.5.2010.) Siidzucker d.d., Konferencija za tisak, http://w w w .suedzucker.de (2.5.2010.)
189
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RA N E
190
P o g l a v l je 5
Popis izvora
Savezno ministarstvo zdravstva, Konferencija za tisak, Zdrava prehrana i kretanje, od 9.5.2007., http://www.bmp-.bund.de (2.5.2010.)
Pivovara Krombacher, http://www.krombacher.de (2.5.2010.) Prehrana i kretanje, Sudjelovanje, http://www.ernaehrung-und-bewegung.de (2.5.2010.)
Samuel Jackisch, Spiegel Online, Zeleno pranje, od 17.12.2009. http:// www.spiep-el.de (2. 5. 2010.) Pivovara Krombacher, Servis za tisak, Izvještaj o poslovanju 2003., http://www.krombacher.de (2.5.2010.)
Brošura Naš svijet, Mars, Njemačka, ožujak 2010.
na-Presseportal, tiskovna mapa, Pivovara Krombacher, od 25.4.2002., http://www.presseportal.de (2.5.2010.)
Gospodarska udruga za šećer, Prehrambene činjenice o šećeru, h ttp :// zuckerwirtschaft.de (2.5.2010.) Prehrana i kretanje, Aktivnosti, http://w w w.ernaehrung-und-hew egung.de (2.5.2010.)
K athrin H artm ann, Kraj sata bajki, str. 133 ff., Karl Blessing Verlag, Munchen, 2009. Centrala za nadmetanje, Pića, Aktualnosti, od 30.10.2006., http://wwv^ wettbewerbszentrale.de (2.5.2010.) T V spot Actimel za SOS dječje selo s Desiree Nosbusch, http://actimel-fuer-soskinderdoerfer.de (2.5.2010.)
Manager-Magazin, Snaga atoma, od 24.3.2010., http://www.managermagazin.de (2.5.2010.) Manager-Magazin, Za cjepivo, od 29.1.2010., http://www.managermagazin.de (2.5.2010.) Spiegel Online, Tržišna utakmica, od 12.7.2006. http://www.spiegel. de (2.5.2010.)
Danone, Volvic, Engagement, Inicijativa za pitku vodu, http://w w w . volvic.de (2.5.2010.)
Robert Reich, Homepage, http://www.robertreich.org (2.5.2010.)
Prilog u Handelsblatt.com, Danone se štedi za zajedničku pobjedu, od 11.2.2010.,, http://www.handelsblatt.com (2.5.2010.) Danone, Novine, http://www.danone.com (2.5.2010.)
Carsten Janser, Petra Schaeber, Gdje počinje odgovornost? Knjiga pi tanja, str. 48 - 57, Tko treba ravnati? Publikacija brandova Wisseu i Si emens, Verlag Hamburg 2008.
Internetska stranica abgespeist, Danone, Actimel, sažetak, http://www. ahgespeist.de (2.5.2010.)
Internetska stranica foodwatcha, kampanja i teme, M ineralna voda, http://www.foodwatch.de (2.5.2010.)
CSR-News, Kratke vijesti, od 14.12.2009., http://www.csr-news.net (2.5.2010.)
Intervju s Klausom VViegandom u časopisu Greenpeace Magazin, br. 2/09, http://www.greenpeace-magazin.de (2.5.2010.)
Haribo, Planet, Novine, http://www.haribo.de (2.5.2010.)
Handelsblatt.com, od 13.2.2002., http://www.handelshlatt.rom (2.5.2010.)
CSR-News, od 7.6.2006., http://www.csr-news.net (2.5.2010.)
P o g l a v l je 6
Iglo, Novine, lipanj 2007., http://www.iglo-presse.de (2.5.2010.)
BioFach 2010, Novine, http://www.biofach.de (2.5.2010.)
192
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Popis izvora
lika Kreuztrager, tax.de, Biolimunada izumitelja Bethkea i Berndta, od 13.9.2009., http://www.taz.de (2.5.2010.)
Internetska stranica foodwatcha, kampanja i teme, Bio - prehrambene namirnice, Bio pečat, http://www.foodwatch.de (2.5.2010.)
R azgovor s Paulom B ethkeom na Biofachu 2010. u N iirnbergu 18.2.2010.
Internetska stranica foodwatcha, kam panja i teme, Bio - prehram bene namirnice, Ekološko uređenje u EU, http://www.foodwa.tch.de (2.5.2010.)
Lem onAid Beverages d.o.o., http://www.lemon-aid.de (2.5.2010.) Ekološka poljoprivreda, Prerada, http://www.ekolandhan.de (2.5.2010.) KremEzzat, Austria Bio Garantie, http://www.mvebio.at (2.5.2010.) Red Buli, Proizvod, FAQs, h ttp ://www.redbull.de (2.5.2010.) Brio Spa, Novosti, http://www.briospa.com (2.5.2010.) Biosinthe, Home, http://www.biosinthe.com (2.5.2010.) Tartex i Dr. Ritter d.o.o., Konferencija za tisak, Veselje na kruhu, http:// www.tartex.de (2.5.2010.)
W olfButterBack KG, Aktualnosti, od 20.11.2008., http://www.butterback.de (2.5.2010.) W olf ButterBack KG, M i preko nas, http://www.butterback.de (2.5.2010.) BioGut, Snaga iz zrna, http://www.biogut.de (2.5.2010.) Ekološka poljoprivreda, Učitelj, http://www.ekolandhau.de (2.5.2010.) KESSKO Online, Bio proizvodi, http://www.celestiale.de (2.5.2010.)
BioFach 2010, Vodeći svjetski sajam bio proizvoda, Novosti i noviteti, Miiesli to go, str. 26, Konvencionalni proizvodi
Internetska stranica foodwatcha, kam panja i teme, Imitacije i laži, http://www.foodwatch.de (2.5.2010.)
BioFach 2010, Ask Biofach, h ttp ://www.ask-biofach.de (2.5.2010.)
Silvia Liebrich, Siiddeutsche.de, U viziru zaštite potrošača, od 18.6.2008., http://www.sueddeutsche.de (2.5.2010.) dennree-Biohandelshaus, e-mail od 11.5.2010. dennree-Biohandelshaus , Tvrtka, Novine, Godišnji izvještaj za 2010., http://www.dennree-biohandelshaus.de (2.5.2010.) dennree-Biohandelshaus, dennree-magazin, 2010., Topen
Aronia Original Naturprodukte d.o.o., Voćne kuglice, http://www.aronia-original.de (2.5.2010.) G reen Ribbon, Bio votka, http://www.green-r ibbon.inlo (2.5.2010.) Članak u Spiegel Wissen, br. 3, 2009, str. 68, Pečat džungle, od 13.10.2009. Savez proizvođača ekoloških prehrambenih namirnica, Brojke, podaci, činjenice, http://www.boelw.de (2.5.2010.)
Internetska stranica abgespeist, Carlsberg, Beo, sažetak, http://w w w . abgespeist.de (2.5.2010.) Internetska stranica abgespeist, Maggi, N aturpur bio, sažetak, http:// www.abgespeist.de (2.5.2010.)
Pozitivno ozračje na međunarodnom biotržištu, Iz sajamskih novina za Biofach Nurnberg, 17. - 20.2. 2010., str. 4
P o g l a v l je 7
Fred G rim m , fluter, izdanje 33, Savezna centrala za političku izgrad nju, Samo povrće u glavi, zima 2009, str. 20
Savezni ured za zaštitu potrošača i sigurnost prehrambenih namirnica, http://www.bvl.bund.dp. (2.5.2010.)
193
194
Thilo Bode: K R IV O T V O R IT ELJI H RAN E
Popis izvora
Internetska stranica foodwatcha, kampanja i teme, Sistem smješka, Kon trola prehrambenih namirnica, http://www.foodwatch.de (2.5.2010.) Zemaljski ured za zaštitu potrošača i sigurnost prehrambenih nam irni ca Donje Saske, Prehrambene namirnice, Meso, http://www.laves.niedersachsen.de (2.5.2010.)
Prilog u Sudkurieru, Nadomjesni sirevi marširaju, od 9.4.2009. http:// www.suedkurier.de (2. 5. 2010.)
Bavarski zemaljski ured za zdravstvo i sigurnost prehrambenih namir nica, Prehrambene namirnice, Imitacije šunke, http://www.lgl.bayern. de (2.5.2010.)
Internetska stranica foodwatcha, kampanja i teme, Sistem smješka, Kon trola prehrambenih namirnica, http://www.foodwa.tch.de (2.5.2010.)
Bavarsko državno ministarstvo pravde i za zaštitu potrošača, sustav in formiranja potrošača, Prehrana, Prehrambene namirnice, Grupe, Im i tacije šunki, http://www.vis.bayern.de (2.5.2010.) Kemijski i veterinarski istraživački ured Baden W urtemberga, Bilješ ka o znakovima prepoznavanja za šunke, oblikovane mesne proizvode i imitacije na jelovnicima ili na ovitku robe, siječanj 2009. Bavarski zemaljski ured za zdravstvo i sigurnost prehrambenih nam ir nica, Prehrambene namirnice, Kodovi na robi, M esni proizvodi, http:// www.lgl.bavern.de (2.5.2010.) Članak na Spiegel Online, Gospodarstvo, Prehrambene namirnice, Gelšunke otpuštaju zaštitu potrošača, od 3. 7. 2009. http://www.spiegel.de (2. 5. 2010.) Članak na Spiegel Online, Gospodarstvo, Prehrambene namirnice, Lobby prehrambene industrije za imitacije jela, od 11. 7.2009. http://www. spiegel.de (2. 5. 2010.) Susanne Amann, Spiegel Online, Gospodarstvo, Z aštita potrošača ot kriva serijske trikove prehrambene industrije, od 10. 7. 2009., h ttp :// www.spiegel.de (2. 5. 2010.) Članak na Spiegel Online, Gospodarstvo, Prehrambene namirnice, Po litičari kore apele potrošača, od 12. 7. 2009. http://w w w.spiegel.de (2.5.2010.) Prilog u Frontal21, ZDF, Nadomjestak za sir, od 7.4.2009. http://www. youtube.com/foodwatch.tv (2.5.2010.)
R. Klostermann, E. Au i A. Thewalt, Bild Zeitung, Velika obmana s našim prehrambenim namirnicama, od 10.7.2009. str. 1 i 4
Bavarski zemaljski ured za zdravstvo i sigurnost prehrambenih namir nica, Publikacije, Godišnji izvještaj 2003, http://www.lgl.bayern.de (2.5.2010.) P
o g l a v l je
8
Frank Statement to Cigarette Smokers, http://www.tobacco.neu.edu (2.5.2010.) Naslovnica, Fortune M agazin, 2003., http://www.2bp.hlogspot.com (2.5.2010.) Intervju s M athiasom Horstom u Frontal 21, ZDF, Pokazatelji sema fora za prehrambene namirnice, od 13.5.2008., http://www.youtube. com/foodwatch.tv (2.5.2010.) Internetska stranica foodwatcha, kampanja i teme, Pokazatelji semafo ra, http://www.foodwatch.de (2. 5. 2010.) William Neumann, NewYork Times, Jedna lopta - dva serviranja, F.D.A. May Fix That, od 5.2.2010., http://www.nytimes.com (2. 5. 2010.) Susanne A m ann, Spiegel Online, Gospodarstvo, Pokazatelji semafo ra, A nti fet alijansa rebelira protiv prehrambene branše, od 19.2.2010., http://www.spiegel.de (2.5.2010.) Susanne A m ann, Spiegel Online, Gospodarstvo, Pokazatelji semafo ra, Dječji liječnici mobilizirani protiv prehrambene industrije, od 15.3. 2010., http://www.spiegel.de (2.5.2010.)
196
T h ilo
Sonke Wiese, stern.de, Gospodarstvo, Pokazatelji semafora, Lobby pre hrambene industrije izvojevao etapnu pobjedu, od 16.3.2010., h ttp :// wwvy.stern.de (2.5.2010.) Članak na Spiegel Online, Gospodarstvo, Raspitivanje, Potrošači že le semafor prehrambenih namirnica, od 24.7.2009. http://www.spiegel.de (2.5.2010.) Savez za prava potrošača prehrambenih namirnica, Informacija o pre hrambenim vrijednostima, http://www.bll.de (2. 5. 2010.) Savezna udruga njemačke prehrambene industrije BVE, aktualnosti, http://www.bve-online.de (2.5.2010.) Savezno ministarstvo pravde u suradnji s tvrtkom Juriš, http://www.gesetze-im-internet.de (2.5.2010.) Internetska stranica foodwatcha, kampanja i teme, Potrošački zakon, Učinkovite akcije, http://www.foodwatch.de (2.5.2010.) S tephan H upka, Badische Z eitu n g , B reisgaum ilch: Prevare, od 13.3.2010. http://www.badische-zeitung.de (2. 5. 2010.) Breisgaumilch d.o.o., Tvrtka, Konferencija za tisak, 15.3.2010., http:// www.breisgaumilch.de (2. 5. 2010.) Prof.dr. Wilhelm Hufen, Zeitschrift fuer das gesamte Lebensmittelrecht (ZLR) 2/2010., str. 118 Savez za prava potrošača prehram benih nam irnica, G radnja škola, http://www.bll.de (2.5.2010.) Dr. Petra Thorbrietz, Knjiga s tečaja Zdrava dječja prehrana, Zabert sandmann Verlag, Miinchen, 2002. Kelly Brownell, Keneth VVarner, The M ilbank Quarterly, 2009., http:// www.valeruddcenter.org (2.5.2010.) Caroline Scott-Thomas, F O O D navigator-usa.com, od 11.09.2009., http://www.foodnavigator-usa.com, (2.5.2010.) Članak u Children Now, Izvještaji i istraživanja, od 12.12.2009., http:// www.childrennow.org (2.5.2010.)