OBILJEŽJA
OVOg
ROMANA:
1. ROMATINĈARSKA:
Vidljiva su u tajanstvenosti t ajanstvenosti kojom je obavijeno Laurino podrijetlo, u intrigama, Laurinom hajdučkom životu, u tajanstvenosti njezina odnosa s Ferkonjom i babom Hudom. 2. REALISTIĈKA: Osnovna je tema realistična: prikazuje djetinjstvo i školovanje seoskog dječaka Ivice Kičmanovića i njegovu preobrazbu u građanina. Prikazan je prodor kapitalizma na selo (Medonić), a preko kumordinara Žorža tip siromašnog seljaka koji postaje gradski sluga. Preko Ferkonje pokazuje zametak
velegradskog
kriminala.
Predstavljene su dvije sredine: gradska i seoska. Između tih je dviju sredina (i dviju žena koje ih predstavljaju) Ivica Kičmanović. 3. NATURALISTIĈKA: U svojim su postupcima neki od likova motivirani i biološki - naslijeđem (Laura je plod grešne Mecenine ljubavi koja, ne znajući, počini incest - postaje ljubavnica vlastitog oca; zlo je u njoj ukorijenjeno samim rođenjem). 4. MODERNISTIĈKA: Vrijeme nije izraženo u kontinuitetu, česte su retrospekcije. Završetak romana prikazuje nemoć pojedinca da ostvari ljubav i osobnu sreću zbog usuda koji ravna njegovim životom. UKRATKO
O
DJELU:
Prvi dio romana opisuje Ivičino djetinjstvo u seoskoj sredini. Drugi dio opisuje miješanje epizoda iz seoske i gradske sredine – drama glavnih likova. Pojavljuje se Medonićeva obitelj i u nizu epizoda razvija se drama glavnih likova Ivice i Laure (Mecenina smrt, Ivičin povratak na selo, Laurin dolazak u Meceninu kuću, razrješenje tajne u Laurinu porijeklu i Ivičin povratak
u
grad).
Treći dio odvija se u znaku novih zapleta i iznenađenja. Ljubavni trokut: Laura – Miha – Justa, Miho – Laura – Ferkonja. Ubojstva: Laura i Ferkonja ubijaju Mihu, a Laura ubija Ferkonju. Novi ljubavni trokut: Laura – Ivica – Anica u kojem Laura ubija Anicu. Slijedi Laurino pogubljenje i Ivičino propadanje, KRATAK
ludilo
i
smrt
u
zapaljenoj
registraturi. SADRŽAJ:
Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog «mužikaša» Jožice zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad, što uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića, «Žorža», koji radi kao sluga kod bogatog «Illusrissimusa» koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Do ricu, suprugu jednog uglednog seljaka).
Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura u koju se Ivica odmah zaljubi, a koja mu ispriča kako je nakon očeve smrti odrasla u siromašnoj radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac, a sin jednooki grubijan Ferkonja. Bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući.
Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, Žorž postaje krčmar, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim
sinom
Mihom
pa
raskida
s
njom.
U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom. Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i u bijena nakon okrutnog mučenja (Laura joj odreže grudi). Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu. KARAKTERIZACIJA
LIKOVA:
u početku naivni mladić, koji s vremenom odrasta u patnika. U djetinjstvu je bio sretan, a kasnije ga je život učio na sve gore i gore stvari. Prisiljen je na skromnost, rad, siromaštvo i seoski
IVICA:
mentalitet. Ipak, on voli selo i svog oca i majku. Odlazak u grad ga mijenja. Prisilno odrasta u
rezigniranog čovjeka, rastegnutog na više strana koji ne pronalazi svoj unutrašnji mir. Njegov lik, kao i ostali, prolazi kroz promjene. U početku je zbunjeni dječarac koji ne shvaća sve što s e događa oko njega. Nakon toga dolazi faza mladog štićenika, koji shvaća okolinu, ali eksplicitno mu je zabranjen svaki komentar: Nakon toga je mladić uhvaćen u koštac s dvije žene, da bi na kraju završio kao neretni alkoholičar, bez vidljivog cilja na obz oru. JOŽICA KIĈMANOVIĆ: Ivičin otac kojega nazivaju "zgubidan". Nije poznavao ni pedagogičko didaktičkih teorija ni prakse. Seljak naših starih korijena i zlatnih vremena, ne razumije se ni u čitanje ni u pisanje. Pa stoga nije mogao pročitati nikakve moderne pedagoge. Vesela ljudina, seljački muzikaš na tzv. "bajsu". Tako obljubljeni svadbeni veseljak znao je biti kruta svadljivica u našem susjedstvu i jezičav poput kakove babe. LAURA: ključni faktor u Ivičinu životu, njegova prva ljubav i ''femme fatale''. Njena ga privlačnost u isto vrijeme i privlači i odbija, isto kao što i on nju privlači i odbija. Laura je lik pun suprotnosti i unutrašnjeg nesklada. Ona ili jako mrzi ili jako voli. Takvi sukobi su od nje učinili hladno neemocionalno biće, koje na kraju završi hajdučeći uokolo. Među ostalim, ona je i glumica, i to takva koja glumi iz osobne koristi. Njezin je životni put pun razočaranja i ona na kraju ostaje nezadovoljna isto
kao
i
Ivica.
ŽORŽ: Njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake, dok je on u st vari samo Mecenin rob. On je oličenje nesklada između želje i stvarnosti, i pokazuje čovjekovu želju da se pretvara da je ono što nije. Njegova je
stvarna
uloga
da
se
ulizuje
Meceni.
lažni dobročinitelj. Njegov dobar glas počiva na neobjašnjivoj či njenici da ljudi imaju visoko mišljenje o njemu (bar oni koji ga ne poznaju). Ipak, to nije baš toliko čudno ako se uzme u MECENA:
obzir da je i on jedan glumac. Ne toliko velik kao Laura, ali sasvim dostatan da zavara okolinu. U stvari
je priglup i dvoličan čovjek, a to se vidi u svakodnevnim prilikama: npr. učenje govora. Iza njegove je površinske kreposti skrivena razbludnost i hedonizam.
STRUKTURA
DJELA:
Roman sa višeslojnim fabularnim zbivanjima u kome je uključeno mnoštvo likova iz različitih društvenih slojeva, pa je roman svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholoških sastavnica tadašnjega hrvatskoga društva. ''Ja ispadoh iz odaja Mecene i sretnem na stubama divnu Lauru... Ona mi se nasmiješi rajskim, požudnim osmijehom a u crnim oĉima plamti joj strast i hladnoća, neopisivo milje i ljut prezir, anĊeoska dobrota i zmijska zloba... sve to u jedan tren...'' ''Ja ni od koga ne trebam i ne tražim oproštenja, ni pomilovanja, nego samo od tebe! Od tebe, mili moj! Vrati mi svoju žarku ljubav, a ja ću za sve vjekove biti tvojom robinjom! Ljubit ću prah za tvojim stopama! Gazi po meni, kao po kakvu crvu: samo da sam uza te, samo da s tobom dišem, mislim, govorim i živim! Oh, smiluj se, smiluj!''
Bilješke o piscu: Ante Kovačić je romanopisac, novelist, pjesnik, feljtonist, polemičar, pravaš i primjer tragične sudbine hrvatskog pisca. RoĎen je u mjestu Oplaznik, Hrvatsko zagorje, 6. VI. 1854. U borbi sa životnim nedaćama i nerazumijevanjem okoline doživio je duševni slom. Umro je u ludnici u Zagrebu, 10. XII. 1889. Nakon završene pučke škole koju je polazio u Mariji Gorici, pohaĎa gimnaziju u Zagrebu. Kasnije nastavlja gimnaziju kao sjemeništarac i nakon mature napušta »crnu školu« i upisuje u Zagrebu studij prava. Istodobno studira, radi u odvjetničkim pisarnicama, bavi se književnim radom te aktivno sudjeluje u političkom studentskom životu. Oduševljeni je pristaša Ante Starčevića i pravaške misli. Nakon diplome radi u zagrebačkim i karlovačkim pisarnicama kao odvjetnički pripravnik i intenzivno se posvećuje književnom stvaranju. Nakon što doktorira uspijeva postati samostalnim odvjetnikom u Glini. Književno je započeo stvarati oko 1870. g. sastavljanjem umjetnički neznatnijih pjesmotvora u kojima je tematizirao dogaĎaje iz hrvatske narodne prošlosti (Car Bajazet, Hrvoje Hrvatić, Ana Cesargradska). Prvih godina nastaju i pjesme osobne, uglavnom ljubavne naravi, započeo je pisanje pjesama u kojima je oštrom kritikom i satirom prikazivao suvremene nacionalne društvene i političke prilike (Kameleonu, Velikom patuljku, Pokornome kljusetu i dr). U zadnje se pjesničko djelo posebno uspješno uklopila travestija Smrt babe Čengićkinje, u kojoj je pravaški Kovačić tematsko-stilskom opstrukcijom uzvišenoga epa narodnjaka Ivana Mažuranića Smrt Smail -age Čengića napao i kritizir ao politiku i ideologiju Narodne stranke. Sasvim su protunarodnjački obojeni i Kovačićevi feljtoni Iz Bombaja, objavljeni u Slobodi, koji su uzrokom definitivnoga prekida Kovačićeve suradnje s narodnjakom Augustom Šenoom. Šenoa je Kovačiću u Vijencu tiskao prve radove i zapaženo je hvalio njegov književni talent. Ni u svojoj pripovjednoj prozi Kovačić nije mogao bez političkih pogrdnih izraza i oštrih satiričnih tonova. U noveli Ljubljanska katastrofa, u kojoj opisuje tadašnje društvene prilike u Sloveniji, daje oduška svojoj pravaškoj nesnošljivosti spram nijemaca i istodobno se zauzima za slogu izmeĎu hrvata i slovenaca. U noveli Ladanjska sekta prikazan je naivan i neuspio prodor darvinističke i socijaldemokratske misli u jedno zagorsko selo, a u noveli S eoski učitelj naslovni lik potpuno u pravaškome duhu napušta gradsku gimnaziju i poučavanje njemačkog jezika, kako bi se posvetio izobrazbi hrvatskog seoskog puka i tako istinski pomogao svomu narodu. Dok j e u dimenzioniranju društvene zbilje svoga vremena bio izraziti kritičar i satiričar, u strogome stilsko formalnome i tehničko-pripovjednome smislu Kovačić je miješao romantičarske i
realističke elemente. To se osobito uočava u središnjem dijelu njegova književnoga opusa - u romanima. Baruničina ljubav daleko je od zamisli o realističnome djelu. To je tipski roman zbivanja sa trivijaliziranom fabulom prepunom ljubavnih intriga. Iako su i u
romanu Fiškal mnogi prizori nastali na temelju tipičnih romantičarskih motiva (spletke, dvoboji, trovanja, fatalne žene), socijalno-kritički i satirični tragovi u prikazu aristokracije i graĎanstva u tadašnjoj Hrvatskoj jasno su vidljivi. Roman je posvjedočio prepoznatljiv razgovor Kovačićeve pravaške satire (groteskno-karikaturalni portreti te sklonost sarkazmu i crnomu humoru) koja je razbijala šenoinsku tradiciju idiličnoga prikaza kompaktne zbilje. Starčevićevu pravaštvu primjerena je iskazana nesnošljivost spram nijemaca te protuilirska ideja. Vrhunac Kovačićeve društvene kritike i uzorni tekst pravaške i realističke satire trebao je biti roman MeĎu žabari, kojega je tiskanje već nakon desetak nastavaka u listu Balkan bilo obustavljeno, jer su se mnogi pojedinci u
tekstu prepoznali i oštro prosvjedovali protiv autora. Kovačić je slikar hrvatskog društvenoga, gospodarskoga i političkoga života, žustar politički i književni polemičar, pisac bujne fantazije, realist, romantik, naturalist, satirik i lirik. Portretist najznačajnijih likova u hrvatskoj književnosti 19. st. Središnje je djelo Kovačićeve proze i njegova književnoga opusa roman U registraturi. Djelo koristi jednu od glavnih tematskih realističkih preokupacija: razvitak, odgoj i sudbinu mladića Ivice Kičmanovića koji sa sela dolazi u grad na školovanje .