BAROK - Nakon što je renesansa završila, tražio se novi smjer u umjetnosti. - Renesansa je bila okrenuta prema antici i njezinim zakonima (kanonima) i težila ka jednostavnosti, umjerenosti i skladu; barok je razdoblje u svemu suprotno od renesanse. Zbog te nagle promjene stila, koja je došla poslije strogo uređene renesanse, bogati i raskošno ukrašen barok bio je odsjaj vremena bogaćenja, kolonijalizma i napretka znanosti. - Naziv BAROK prvotno je nastao da bi omalovažio stil na koji se odnosi. Dolazi od portugalske riječi BAROCCIO što znači ’’nepravilan biser’’. - Povjesničari se u načelu slažu da je rođen u Rimu u posljednjim godinama 16.st. - Barokna umjetnost nije bila tek puki rezultat vjerskog, političkog ili intelektualnog razvoja; kao jedno od ostalih osnovnih obilježja toga razdoblja: ponovno učvršćene katoliče vjere, apsolutističke države i nove uloge znanosti, po kojima se ono razlikovalo od prethodnog razdoblja. 17.st. je prozvano zlatno doba slikarstva u Francuskoj, Holandiji, Flandriji i Španjolskoj. Karakteristike baroknog slikarstva su: atomsferska perspektiva (utjecaj sfumata u krajolicima), barokni iluzionizam (prijevara oka, iluzija otvaranja svodova i kupola, miješanje stvarnog naslikanog), prenaglašeni chiaroscuro (svjetlo-sjena, čest jedan izvor svijetla kao motiva na slici). Pojavljuju se 5 bitnih razlika u odnosu na renesansu: - slikovitost – nenaglašene granice koje dovode do povezivanja. Nestaje crta obrisa, te se oblici raspršuju. Dobiva se dojam dinamike, nemira, pokrenutosti, promjene, vrijednosti gledanja. Stapanjem slike s pozadinom sve postaje nejasno i fluidno. - dubina – planovi se dovode u međusobnu vezu. Povezani su prvi, drugi, treći,...plan koji tako djelujući zajedno, pogled promatrača vode u dubinu slike. - otvorena forma – na taj način barokna slika djeluje kao isječak neke scene, kao da nam govori kako postoji još nešto izvan njenih okvira. Prikazuje nam vrijednost pokreta, pomaka i promjene, neograničenost okvirom, oslobađanje od zadanog zakona kadra, tj. zakona okvira. Likovi prelaze preko okvira slike, oslobađajući se, te se na taj način pozadina i likovi isprepliću. Asimetričnost u prikazivanju scena; nije jasna ravnoteža između dva dijela slike, kao u renesansi, nego je kompozicija pomaknuta u stranu. Asimetrija po zakonu zlatnog reza, kao suprotnost renesansnoj matematičkoj simetriji. - jedinstvo – kako barok teži ka spajanju svih dijelova slike u jednu cjelinu, nema strogog naglašavanja zasebnih dijelova. Sve na slici je međusobno povezano. Nema rastavljanja pojedinih dijelova kao što je bilo u renesansi. Barok je zajedništvo likova i kadrova. Ako je renesansa bila naglašavanje svakog lika, barok je spajanje i stapanje svih u jedno. Barok izbjegava strogo konstruiranje, horizontale i vertikale, te linije koje prate i podređuju se okviru slike. - nejasnost – teži se ka ritmičnom izmjenjivanju jasnosti i nejasnosti oblika, koji jednog trena izranjaju iz pozadine, a idućeg ponovno uranjaju u nju. Barok često likove prikazuje okrenute leđima prema promatraču, tako nam prikazani lik postaje nepoznanica i uz njega ide određena mističnost. Kod baroknih slika, freski i oltara to je još snažnije naglašeno skulpturama koje se ’’nadodaju’ na sliku. Tako skulptura naglašava sliku i slika skulpturu. Skulpture su, zbog većeg dojma iluzionizma, postavljene bliže promatraču (npr. ispod razine slike) kako bi se još više dobio dojam dubine i nedogleda.
ITALIJA - teži se naturalizmu - Oko 1600. g. Rim postaje izvorištem baroka, kao što je to bio za visoku renesansu stoljeće prije toga, okupljajući umjetnike iz ostalih krajeva zemlje na provedbi novih izazovnih zadaća. - Papinska vlast uvelike potpomaže umjetnost kako bi Rim postao najljepšim gradom u kršćanskom svijetu ''sve na veću slavu Boga i Crkve'' - dva umjetnika došla su u Rim iz sj. Italije i donijela nove dvije metode: Annibale Carracci iz Bologne (klasicizam) i Michelangelo da Caravaggio (realizam) iz malog mjesta u blizini Milana. Oba su bila zasićena manirizmom, ali su se razlikovala i diktirala svoj stil diljem Europe ARHITEKTURA - dva aspekta – sistematičnost i dinamika - umjetnost postala oficijelna i institucionizirana preko akademija - pobjeda katoličke crkve – Rim postaje centar katoličanstva – rezultati prvo vidljivi u urbanizmu
- periodizacija tal. baroka: razdoblje prijelaza i rani barok (cca. 1600. – 1625.) razdoblje visokog baroka (cca. 1625. – 1675.) kasni barok i rokoko (cca. 1675. – 1750.) - barokni urbanizam počiva na renesansnoj ideji da grad mora biti odraz kozmičkog reda - najznačajnija osoba bio je papa Siksto V. Zadužio je Domenica Fontana za reurbanizaciju Rima 1595. - ideja je bila ulicama povezati grad u jednu cjelinu. Ulice su se sastojale u građevinama koje su posjedovale velike trgove, a obelisci su poslužili za tako vizualno jedinstvo - taj urbanistički plan uličnim je mrežama povezao sedam glavnih crkava koje su hodočasnici obilazili u jednom danu - plan nije organiziran oko jednog glavnog mjesta, centra. Raspored ulica je zvjezdolik - na spojevima ulica formiraju se trgovi - kasnije će se razviti najljepši rim. trgovi naglašeni obeliscima - Siksto V. doveo je vodu u grad čak 27 fontana Talijanski umjetnici: Carracci Caravaggio Guido Reni Guericino Pietro da Cortona Giovanni Battista Gaulli Giacomo Vignola Giacomo della Porta Carlo Maderno Bernini Borromini
ŠPANJOLSKA - tijekom 16. st. na vrhuncu političke i ekonomske moći. - Daje velike svetce i pisce, ali ne i slikare. Razlog tomu je katolička crkva koja je bila glavni naručitelj i vrlo konzervativna. Španjolski dvor i većina plemića su radije angažirali strane umjetnike (slikare) – nadasve Tiziana - 17. st. je zlatno doba španjolskog slikarstva koje je instrument protureformatorskih ideja - Poticaj dolazi od Caravaggia i flamanskog slikarstva. - Španjolski majstori počinju razvijati svoje verzije mrtve prirode u kojima se vidi red i svečana ozbiljna jednostavnost nasuprot sjevernjačkom izlaganju hrane i skupocjenih predmeta. - Filip II, III, IV su bili veliki pokrovitelji umjetnosti. Privukli su umjetnike poput Velazqueza i Rubensa na dvor - gradili su palače, promicali umjetnost i znanost. Društvena nestabilnost ih prilično sputavala - vjerski i politički ratovi - poput inkvizicije, bitke za vjersku čistoću - mir tek u 18. st. u vrijeme Filipa V - dvorovi su kopirali Francuske - svjetovne teme su bile rijetkost, osim portreta i mrtvih priroda Centri umjetničke produkcije: Madrid, Seville, Valencija SLIKARSTVO - Slikarstvo je realistično, u njemu nema mašte. Ograničeno je na promatranje, nema mitoloških tema, monumentalnih dekorativnih slika, freski i kupola. - Glavni motiv je ljudska figura, sve oko nje, pa i pejzaž, se zapostavlja. Zato će se kod portreta stvoriti vrhunska djela, bez težnje za uljepšavanjem, heroizmom i idealiziranjem. Boja i svjetlost su glavni predmeti zanimanja. Španjolski umjetnici: Diego Velazquez Francisco de Zurbaran Murillo Juan Sanchez Cotan
FLANDRIJA - Flandrijom (za razliku od Holandije koja je postala slobodna) su i dalje vladali španjolski kraljevski namjesnici koji su bili gorljivi katolici i smatrali su se braniteljima prave vjere - flandrijski umjetnici oslanjali su se uglavnom na narudžbe crkve i države, premda su važni bili i pokrovitelji umjetnosti među plemstvom i imućnim trgovcima - veze sa Holandijom i dalje su bile jake - sveukupna umjetnička aktivnost širila se iz Antwerpena FLAMANSKI VISOKI BAROK 1620. – 27. - vrijeme protureformacije Rubensova radionica - veliki opus, po uzoru na talijanske. Najdarovitiji učenik – Anthony van Dyck. Suradnja s drugim umjetnicima. Flamanski umjetnici: Rubens Anthony van Dyck Jacob Jordanes
NIZOZEMSKA (Holandija) - neovisnost je stekla Westfalskim mirom 1648. i postala republikom - dogodila se ekonomska i kulturna ekspanzija, privukla je trgovce bankare te umjetnike - bili su religiozni, štedljivi i nisu voljeli raskoš južnjačkog stila - građani 17. st. nikad nisu prihvatili pravi barokni stil koji je prevladavao u katoličkoj Europi - čak i u arhitekturi – određena suzdržanost u dekoraciji, jednostavnih linija - pobjeda protestantizma još se jače odrazila na slikarstvo, jer su se prije, kada je tradicija zanatstva bila vrlo jaka, slikari morali usredotočiti na određene grane slikarstva kojima nije bilo prigovora na vjerskoj osnovi - Nasuprot Flandriji, gdje je sva umjetnost dolazila iz Antwerpena i gdje je slikarstvo bilo u sjeni Rubensa, u Nizozemskoj je u 17. st. postojao veći broj umjetničkih škola: Haarlem, Utrecht, Amsterdam, Leyden, Delft i dr., koje su dale stotine slikara i mnoštvo stilova. Utrechtska škola nije dala velike umjetnike, ali su njeni članovi bili značajni po tome pto su caravaggizam prenijeli drugim holandskim majstorima, koji su nove talijanske ideje bolje iskoristili. - Slikarstvo u Nizozemskoj nije bilo pod pokroviteljstvom katoličke crkve, portestantizam je bio državna vjera, te je stajao po strani od baroknog stila čitave katoličke Europe. Zbog toga slikari nisu dobijali ogromne javne radove koje potpomažu crkva i država. - Pokrovitelji su bili ponekad općine građanske vlasti i građanske institucije, a najčešće grašanstvo – privatni kolekcionari, pogotovo poslije 1600. g. (''kolekcionarska manija''). - Nisu se njegovale vjerske teme, slikartvo je građansko i slike su bile male kao i domovi građana. Teme su: grupni portret (obično grupa ljudi iz struke), pejzaž, genre, portret i rijetko vjerske teme. - Kompozicija je smirena, umjerena i jednostavna. - Kod pejzaža se ne teži ostavljanju utiska, autorovo se prisutstvo ne osjeća. Rade se ravnice, pješćane obale, vjetrenjače, oblačni mračni dani, vodopadi.. GENRE - velika skupina slika nazvanih žanr-scenama jednako je raznolika kao i skupina pejzaža i mrtve prirode, a obuhvaća tako različite prizore kao što su bučne krčme i smireni domaći interijeri
Nizozemski umjetnici: Frans Hals Rembrandt Johannes Vermeer van Delft Gabriel Metsu Terborch Jan Steen Pieter de Hooch van Ruisdael
Saenredam FRANCUSKA - Francuski barok uvodi klasicizam kao izričaj nacionalnog stila. Formalan i suzdržan i ponajprije pompozan – sve na slavu kralja! Državna proizvodnja luksuznih artikala u Les Gobelins-u, kako bi se Versailles namjestio. Početak francuskog umjetničkog izvora i ''dobrog glasa''. - Za vladanja Henrika IV., Luja XIII. i Luja XIV. Francuska je, i u vojnom i u kluturnom pogledu, postala najmoćnijom zemljom Europe. - Krajem 17.st. Pariz se već nadmetao s Rimom za mjesto svjetskog središta umjetnosti, mjesto koje je Vječnom gradu pripalao stoljećima. -Zahvaljujući palači u Versaillesu i drugim projektima izgrađenim u slavu francuskog kralja, na francusku umjetnost skloni smo gledati kao na izraz i jedan od proizvoda apsolutizma. - Francuzi ne vole taj stil nazivati barokom, za njih je to stil Luja XIV. - Likovne umjetnosti i književnosti toga razdoblja često nazivaju i klasičnima – barokni klasicizam. - 1648. KRALJEVSKA AKADEMIJA slikarstva i skulpture - U slikarstvu se osjeća talijanski utjecaj u dva smjera: pod utjecajem Rafaela i pod utjecajem Caravaggia - Temelje baroknog klasicizma u arhitekturi položila je skupina projektanata čiji je najistaknutiji član bio Francois Mansart Neki drugi francuski arhitekti su već bili uvezli i prilagodili neke oblike ranog rimskog baroka, posebno u projektiranju crkava Francuski umjetnici: Francois Mansart Colbert Charles Le Brun Louis Le Vau André Le Nôtre Claude Perrault Nicolas Poussin Georges De La Tour François Girardon Claude Lorrain
NJEMAČKA i AUSTRIJA - Barok u Njemačkoj i Austriji je uvezen stil, uglavnom su ga upotrebljavali Talijani koji su dolazili tu da rade. - Jedan od najpoznatijih venecijanaca je Giovanni Battista Tiepolo, svoje majstorstvo pokazuje na freskama u Wurzburgu Njemački umjetnici: Fischer von Erlach Lukas von Hildebrandt Dominikus Zimmerman Balthasar Neumann Georg Wenzeslaus von Knobelsdorff Johann Gottfried Büring
ENGLESKA Englezi nisu puno pridonosili baroknom slikarstvu i kiparstvu. Dostignuća u arhitekturi su, međutim, bila vrlo važna. Engleski umjetnici: Christopher Wrena Jones Vanbrugh
ROKOKO - Kao što se barok često smatra završnom etapom renesanse, tako se rokoko smatra završnom fazom baroka - U francuskoj se rokoko povezuje s Lujem XV., jer se uglavnom poklapa s trajanjem njegova života (1710.-1774.). - Na likovnu su umjetnost Poussin i Rubens bacali svoje duge sjene, a spor među njihovim pristašama o prednosti crteža ili boje potječe još od Michelangela i Tiziana. U tom smislu rokoko se, kao i barok, još uvijek povezuje sa svijetom renesanse - Rokoko je istodobno ležerniji i nježniji (u usporedbi s barokom), podjednako zaigran, čudljiv i čeznutljiv - Umjetnost rokokoa uspijeva dočarati začarani svijet što nam omogućuje povremeni bijeg od stvarnoga života Karakteristike rokokoa: lakoća, elegancija, zaigranost i intimnost Tematika stila: šarena, nježna dekoracija, gipke krivulje, anti-arhitektonske forme, živahna elegancija, asimetrija, pastorali. FRANCUSKA: NASTUP ROKOKOA - Smrću Luja XV. 1715.g., plemstvo koje je dosad bilo povezano s dvorom u Versaillesu, sada se oslobodilo kraljevskog nadzora. Mnogi su od njih odlučili da se ne vrate u dvorce svojih predaka u pokrajinama, nego su se nastanili u Parizu, gdje su izgradili elegantne palače, nazvane hôtels. - Lokacije u gradu bile su najčešće zatrpane i nepravilna oblika te su pružale slabe mogućnosti za sjajna pročelja. Stoga se glavna briga projektanta sastojala u planiranju unutrašnjih prostora i njihovu ukrašavanju. - ’’Hotel’’ je tražio intimniji, fleksibilniji stil, nesputan klasicističkim normama, koji će ostaviti mjesta mašti pojedinca. - Francuski su projektanti stvorili rokoko (stil Luja XV., kako se zove u Francuskoj), nadahnjujući se talijanskim vrtovima i interijerima. - Ime mu dobro pristaje: sastavljeno je od dijelova riječi coquillage (školjka) i roçaille (kamen) u kojima još odzvanja talijanska riječ barocco, a koje označuje građu od nepravilnih školjki i oblutaka kojima su se ukrašavale špilje u perivojima. KIPARSTVO - priklonilo se skupinama u stilu “minijaturnog baroka” predviđenu za gledanje iz blizine - u prirodnoj su se veličini izrađivali uglavnom kipovi nimfa, božica i sl., što je pandan mitološkim likovima na slikama Bouchera SLIKARSTVO ’’POUSSINISTI’’ PROTIV ’’RUBENISISTA’’ - Krajem stoljeća članovi Akademije podijelili su se na dvije suprotne struje prema gledanju na crtež, odnosno boju: na ’’poussiniste’’ (konzervativci) i na ’’rubensiste’’. - Konzervativci su zastupali Poussinovo gledanje da je crtež koji se obraća umu nadmoćan boji koja djeluje na osjetila. - Rubensisti su se zalagali za boju jer je vjernija prirodi nego crtež (crtež se sviđa samo malom broju upućenih, dok se boja sviđa svima). - Spor je imao revolucionarne posljedice jer je uključivao stav da je laik najbolji sudac vrijednosti umjetničkog djela, te je doveo u pitanje renesansnu postavku da sliku, kao humanističko djelo, mogu ocjenjivati samo učeni ljudi. Francuski umjetnici: Watteau Fragonard Chardin Boucher ENGLESKA -
Engleska arhitektura 17. st. u ide za razvojem francuske arhitekture. Oko 1700. g. visoki barok pobjeđuje klasicističku tradiciju, ali Engleska nikad nije prihvatila rokoko koji je došao za njim. Francusko slikarstvo rokokoa ima presudan, ali nepriznat, ujtecaj na englesko slikarstvo 17. st. i doprinosi osnivanju prve engleske slikarske škole poslje srednjeg vijeka. Engleski slikari nisu prihvatili ekstravaganciju i lakomislenost rokokoa koje su prevladavale u Europi.
-
Pokazivali su veću sklonost formalnosti i naglašavali su tradiciju što u Engleskoj dovodi do ranog prihvaćanja klasicizma, iako još uvijek s nekim vrijednostima rokokoa
Engleski umjetnici: Hoghart Gainsborough Joshua Reynolds Roubiliac NJEMAČKA I AUSTRIJA - Rokoko je bio profinjena minijatura ’’elastičnog’’ baroka izvijenih linija koje nalazimo kod Borrominija i Guarinija i kao takav dobro se slagao s arhitekturom Srednje Europe u kojoj se talijanski stil čvrsto ukorijenio. - Arhitektura rokokoa u Srednjoj Europi većih je razmjera i bujnija je nego u Francuskoj. Osim toga, slikarstvo i kiparstvo ovdje su bili prisnije povezani u ambijentima. Njemački umjetnici: Fischer von Erlach Prandtauer Neumann Zimmermann ITALIJA -
Kao što je arhitektonski stil začet u Italiji dosegao svoj vrhunac sjeverno od Alpa, isto se tako i talijanski rokoko uglavnom odvijao u stranim zemljama. Talijanski se rokoko razlikuje od baroka novim stavom prema Veroneseovu kolorizmu i ceremonijalnim svečanostima koje prikazuje, a nov mu je i smisao za lagano i prozračno. Rokoko stil je prvi formulirao Sebastiano Ricci, koji je započeo kao kazališni slikar, a tek je sredinom radnoga vijeka priznat kao umjetnik. Između 1710. i 1760. g. Ricci i Venecijanci postali su vodeći dekorativni umjetnici u Europi, zbog sposobnosti da spoje svoju slikarsku maniru s iluzionizmom visokog baroka.
Talijanski umjetnici: Tiepolo Sebastiano Ricci
NEOKLASICIZAM Ljepota kroz imitaciju antike Novi moderni stil neoklasicizam ili ’’Luj XVI’’. - Nastao je kao reakcija na barok i rokoko 176o-ih - Povratak akademskim tradicijama Bologne i Rima. - Suprotstavlja se pretjerivanju i kićastim ukrasima baroka i rokokoa: ravne linije, jednostavnije dekoracije i manje luksuza – zrači ozbiljnošću i uzvišenošću. - Antička umjetnost se uzima kao uzor na način da je ispočetka obrađuju načelima racionalnosti, mjere, simetrije, reda i čistoće. Pokretač je razum. SLIKARSTVO - Bila je jasno izražena čista, obrisna linija. - Boja se uglavnom svodi na akromatske, nezasićene tonove i nanosi se na podlogu ravnomjerno u tankom sloju. - Nema kontrasta svjetlo-tamno i ne narušava se mir, i ne izražavaju se osjećaji. - Slikari nadahnuća dobivaju uzorima iz prošlosti, naručito Rafaelom KIPARSTVO - ističe se čistoća oblika, ljudski akt bez strasti, hladnoća, strogost, jasnoća linije i naturalističko prikazivanje detelja - razvijeno je portretno kiparstvo
-
Denis Diderot (fr. filozof): ljepota je dobrota, umjetnost ima društvenu odgovornost činiti dobro i prosvijetliti građanstvo. Johann Joachim Winckelmann glavni teoretičar: umjetnost je savršeni izraz ideje, umjetnost je iznad prirode – smatrao je grčku umjetnost superiornom. Vrhunac neoklasicizma u europskim državama: Francuska – Empire, Engleska – Regency, Njemačka – Biedermeier
Umjetnici: Jacques Louis David Jean Auguste Dominique Ingres Francois Gerard Andrea Appiani Antonio Canova Robert Smirke Soufflot Schinkel