/ 0/
all
MIT I SIMBOLIKA STAROG EGIPTA
/
.
/). /
/
•
. •
i
.
I
,
/.
." I I'
•
, /
/,..
• J /. ,Y/j/ //
.I;
,'1.1
)'
/
I..,17
,
,
.
I
! .' /
'
,
/ /1 '
/
-::
.
'
•
,
/' .'
•
,
.
, .'
/'
,
'/
,/
l
I
/
/
-
•
,
/.
j. ' -
�
,
j
VUK KARADŽIĆ Beograd
,
/t," ,
•
, .
, •
•
,
"
"
,
,
, ,
� ""
/
I
,
I
'.
//
1973
I
'
CH ,
LJUBINKA RADOVANOVIĆ ,
MIT I SIMBOLIKA STAROG EGIPTA
VUK KARADŽIĆ Beograd 1973
•
-
BERLINSKI PAPIRUS
3024
nazvan
ČOVEK U RASPRAVI SA DUŠOM Integralni prevod sa staroegipatskog, sa hieroglifskim prepisom i komentarima
Mome Neumrlom učitelju
R. A. SwaJJer de Lubicz-u
•
LISTA SKRAĆENICA AAA - Archiv fur aegyptische Archeologie, Wien A O - Der Alte Orient, leipzig. SBAW - Sitzungsberichte der Bayerischen Akademie der Wissenschaften, Munchen. OlZ - Orientalische literaturzeitung, The University of Chicago. RHR - Revue de l'histoire des Religions, Paris. BIFAO - Bulletin de l'Institut francais de l'archeologie orientale de Caire, Kairo. ZRGG - Zeitschrift fur Religions - und Geistesgeschichte, Koln. MDIK - Mitteilungen des Deutschen Instituts fur aegyptische Altertum skuncle in Kairo. JEA - The Journal of Egyptian Archeology, loncIon. ZAS - Zeitschrift fur aegyptische Sprache und AItertumskuncle, Leipzig unci Berl in. ASAE - Annales du Service des antiquites cle I'Egypte, Kairo.
PREDGOVOR R eč e R A pl an in i: Svetlost daj oci sebe, pl an in o! Sjaj neka se dig ne iz onoga Što mene proguta!
LISTA ILUSTRACIJA l
PREVOD PAPIRUSA .. Crteži iz Papirusa Anija, crtezi po figuracijam a uklesanim u sarkofag Setlj3 l (Knjiga Dveri), crteži iz Papirusa Nu. I l . UVOD U SIMBO LIKU POLJA PREOBRAZAJA, DEVETI CAS. . Crteži iz Knjige Dveri, Grobnice Setija l, Grobnice Ramzesa V l , Sknnja Tutanha mona i Papirusa Nu. l. Crtež N II - Grobnica Setija I. "Taurt" . 2. Crtež N 38 - Elchozam (Nagacla 1) A. Scharff - ZAS 61 3. Crtež N 39 - Predynastic cemetery at E l Mahasna, E.R. AYRTON, Lon don, 1 9 1 1 4. Crtež N 4 2 Beni Hasan Tombs II, P.E. Newberry, London 1 8 94 5. Crtež N 43 - Roeder, Aegyptische Bronzefiguren. Berlin. 1 956 6. Crtež N 44 - Papyrus Jumilhac, J. Vandier, Paris 1 96 1 . 7 . Crtež N 45 - Michailides G. Papyrus contenant un dessin du dieu Seth a tete d'ane, Aegiptus, 32, 1 952. 8 . Crtež N 46 - Piankoff, N. Rambova, M ythological papyri, New York _
_
_
'
-
1 957 . 9. Crtež N 47 Th. Velcle, str. 16. 1 0 . Crtež N 48 JecInorog, Amman Jost, Ein Neuw Thierbuch, Frankfort on the Main, 1 569. . l Oa. Crtež N 49 - Hortus deliciarum - Herrad of Landsberg (srednjI ve k) .
-
-
.
(precrtano iz: J ung, II!) ll. Crtež N 51 - K. Michalowski, The Art of Ancient Egypt, Thames anci Hudson. 1 2 . Crtež N 52 Lubič, II 1 3. Crtež N 53 - M ichalowski. o.c. Fragment kolosalne statue, Karnak. 14. Crtež N 54 - Grobnica Tutanhamona. II Skrinja. 15. Crtež N 55 Grobnica Setija I. 16. Crtež N 56 - grobnica Razmesa VI (Piankoff, The Tomb od Ramses VI.)
-
-
4
Knj iga Dveri
UVODNE NAPOMENE* Be zim en i staro egipatski pa pi ru s, zabeležen u br itanskom muzeju pod brojem 30 24 , poznat je m edju egiptolozima po d im en om "Čo vek u raspravi sa du šo m ", ili, ukratko, "L eb ensmtide", t.j. "Umo ran od života" (u razgovoru sa dušom). Ovaj opisni naslov da t je papirusu od strane str uč nih prevodilaca, koj i su sadržaj papirusa _ dijalog izmedju čoveka i sopstvene du še - pr ot um ač ili kao "žalo pojk u" "umornog od života". Prevodom II ovoj knjiz i, koji je prva integralna de šifracija pa pirusa, otkriva se filosofska suština dij aloga izmedju čoveka i duše . Staroegipatski na či n rezonovanj a, osnovan na po zn avanju ko srn ič kih zakona i nj ihovih ko m pl em entarnih m edju -o dr az a u ljudsko j psihi, sličan je , u stvari, Matematičkoj jednač inL U ovom dij alogu izmedju sumnje i po znanja rešenje nij e pretpostavka, već rezulta t: ravnoteža činilaca, sabranih u zaklju čak. Stoga prevodilac , zadržavaj uć i tokom izlaganja stari naziv "Čo vek u raspravi sa du šo m " smatra da naslov koji je dao svoj oj knjiz i *
Napomene, objašnjenja i pozvanja na literaturu dati su u op širnoj doku men taciji na kraju knjige. st r. 24 3- 28 6
5
ve mo i po e vn no os i a, od ev pr red po i, ož izl da šao ku po je u kojoj A, IN AC DN JE KA LI VE e lik bo sim i ta mi e j i of os staroegipatske fil ja sn ije izražava ovu sli čn os t. je an ev um raz i je an čit ije log to mi e tsk ipa eg ro sta ja Be z poznavan o, dn uje , me to U . će gu mo ne , ari stv u , bi o bil isa sp ih fsk hij erogli m no jed o sam ne rad j svo o iri oš pr c ila od ev pr je leže razlozi što to mi ke ats gip roe sta ma ari nt me ko nim šir op i ć ve , sta tek analizom logije , na osnovu drevnih egipatskih tekstova i uz šire osv rte , deli im dn je sa no uč klj za u, ur at er lit ću je sti po na e, m ič no kr iti čk su ru pi pa m ko ns rli Be u su ji ko a, im lem ob vlastitim Esejom o pr po li bi i, isl m e sk at ip eg ro sta a išt ed gl sa , a rim ta 30 24 i ko m en stavlj en i. _
*
o br a os i et es ad dv ta is tr ih oj sv na ao n: Kada je N ap ol eo n ukrc , ka ni uc na t pe l t se de m da se o st i , va po to t se de do va , pored st o osam po ' a: of os fil i a og ol fil , ra ča ni ta bo a, og : astronoma, geografa, zool . 1 z0 lO c bl am go ne še vi , je on i, gij lo to ip eg e elj stavljaj uć i tim e tem . e dn Je dp sle na c ila os en pr i ti os žn nu ke ijs osvaj ač , bi o orudje istor hu du u ta če za je a gij lo to ip Eg a. m ci m to po im oj drevne civilizacije sv da bi o al eb tr a cij itu st in a jsk el tit ve os pr pr osvetiteljstva i kao od rž ava svoj prosvetiteljski karakter. . u oJ zv ra U . te en em el ne iv es gr re e oj sv si no oj zv M edju tim , svaki ra u rn ltu ku u dn je da a og ol fil i cij en nd te u ju da le og i se on egiptologij e ko Ta a. og ol he ar a ug kr og en or tv za og dn je t os čn m isiju svedu na st ru o ka ra at sm va to ks te ih sk at ip eg e nj va ro šif dolazi . do toga da se de akadem ska aktivnost koja je sama sebi cilj . vi uz og dn je a tv ds sre o ka a nj va ro šif de a nj ta va Polazeći od sh sa c šta ko u ti va uh se da n je ud in pr i laz na se šenijeg cilja, prevodilac ć da ve o, va ko iti kr bi da e, ne gij lo to ip eg u en m do u a kontradikcij am sa aja sp s na je ko a et už je an lit ep pr o ka o tli bi te kontradikcije osve St arim Eg ip to m. i go ne , at ip Eg at zn po o al m ca ala čit u ug kr em šir Ne samo da je Ne 2 o. en er ov pr e nij sto če ca ni nje Či o ka o at zn po je im ono što no leo po Na od li de a din go a est dv od nje ma s na da tre ba zaboraviti gle s va ija len mi t šes ida am pir vrh ! Sa e uk na ici ojn "V a: vog krik set de pe sto š jo ma Ne " ! ed pr Na ! lo de no uč na je e svo daju ! Ostvarit a El . mo pis o fsk gli ero j hi ao rov šif de 3 on oli mp Ša je ko ka od a godin ge e vsk ino dž e prv a rad a cij za ati tem sis , e tik ma gra a, bo racija reč nik ek uv još nje iva raž ist no uč na a , na rše zav e nij JOš a log pto egi ije nerac je u povoj u. Sa mi egiptolozi čes to priznaju da im je znanje o 6
•
Egiptu oskudno,4 medjutim , pisci udžbenika, koji crpe infor macije iz radova egiptologa, pretstavlj aju te često nesigurne infor macije kao činjenice.5 Mnoga obaveštenja o Egiptu koja smo dobi jali u školama dolaze iz zaista nepouzdanih izvora, blagodareći za nemarivanju granica koje dele fakta od pretpostavki i interpretacije egiptologa. Ovu praksu pravda teškoća snalaženja u stručnoj egip tološkoj literaturi. Delo egiptologa je puno kontradikcija6 koje zbunjuju istraživača i gone ga da od dva bira j edno i preć utno odb acuje drugo. Kroz svoje delo, egiptolozi protivureče sami sebi, svoj im kolegama i samom Egiptu. Čak i u pogledu osnovnih istorij skih datuma 7 retko nailazimo na jednoglasnost kod egiptologa, a kamo li u pit anjima religije ili filosofije.8 Pre nego što predjemo na ispitivanje uzroka ovih kontradikCija, moramo ukratko pom�nuti sledeće. Publika koj a dobija obaveštenja, kako smo videli, iz treće ruke, ne može da stvori sud o Egiptu. Slika koju svet ima o Egiptu delo je arheologa. Arheolozi su specijalisti. Njihov zadatak je prouč avanje i sabiranje, ali ne i difu zija. Za njih, prošlost čoveč anstva je nešto nestalo, mrtvo, nešto što se redja na police. Poštovanje te prošlosti koja je predmet nji hovog rada nije zato izraženo u traženju kontakta sa živom mišlju, već u klasifikaciji mrtvih ostataka. Kao što im je dužnost da zaklju čavaju ormane muzeja, tako, u svojoj revnosti oni sterilizuju spise Egipta. Kontradiktornosti u delu egiptologa dolaze usled nj ihovog na pora da logično reše kontradikcije koje pripisuju Egipćanima. 9 Delo Egipta, ne samo da je puno prividnih kontradikcija, nego je bazirano na protivur ečnosti kao sistemu percepcije jedne dublje istine bića. U logičnom naporu da negiraju ovu prividnu kontradik tornost , koja je namerna u Egiptu, egiptolozi upadaju u sopstvenu klopk u, padajući u običn u, nenamernu kontradikciju. Egiptolog je čudna zverka. Na izgled hladan, cepidlaka - on je žar. Od profesora do djaka prenos i se ne samo erudicij a, već i žar _ prema Egiptu. Z ar je jedina reč koj a može da izrazi upornost i energij u koja je angažovana u delu egiptologa, dušom i telom oda nim Egiptu. Nažalo st, nije m oguće u okviru ovog predgovora opisati je dinstvene likove koji se javljaju tokom devetnaestog veka kao osni vači egiptologije : Belzon i, visok gotovo dva metra, koji preduzima na svoju ruku podvige koji bi danas bili okarakterisani kao pljačk a, ali koji su doveli veliki broj m onume ntalnih dela Egipta u Britanski
7
T
Muzej. Belzoni otvara Drugu Piram idu, dovlači u London ne sam o obelisk (kojeg usput gubi i vadi iz N ila), već i granitske kolose i najzad, Alabasterski sarkofag Setij a 110, na kojem je uklesana Knji ga Dveri i koji je donese n netakn ut. Belzoni, koji je u toku svog života nastupao i u cirkusu kao atleta, nije bio samo originalni avanturista, već i nadahnuti pronalazač . A šta tek da se kaže o Šampo!i onu, filološkom geniju i nepriznatom mučeniku, o lavini koja je jurnula za njim : Masperu, Brugšu, Chabasu, Lanzonu, de Rugeu, Loreu, Brestedu i drugima. Mane današnje egiptologije potiču, kao i vrline, iz ove lavine; treba ih shvatiti kao pepeo, a pepeo ne treba džarati, osim ako se donosi novo gorivo, jer pepeo čuva vatru. Kao što zalju bljen i strem i ostvarenju žudnje svoga srca pošto-poto i ne žali truda, tako i egiptolozi navaljuju na Egipat, odmotavaju mumi je, fotogr afišu ih, stavljaju pod rentgen, kasape kao poludeli hirurg, koji bi nožem pokušao da traži dušu u telu pacijenta. Ono što zaslepljuje egiptologa to je zlato do koga ne mogu da dodju: zlato neopipljivo. Postoji u svem nasledj u koje nam dolazi iz Egipta harmonija celine . Često smo konstatovali . privlačnu mo� Egipta, ne samo kod egiptologa, već kod svakog ko zaluta u b li zinu. Veličina dela egiptologa je dostojna divljenja. Ali ono što prouzrokuje to delanje, još više. Sve podvojenosti, sukob i, sve ono što muči i razara svesno biće, kontradikcija tela i duha, želja i stvarnosti, vere i činjenica - sve to kao da se sliva i pretvara u nadčovečanski mir zaboravljene, u nama ipak žive, kondicije izra žene u nekom kamenom , bezimenom liku iskopanom u pustinji Egipta. Taj mir, za kojim žudimo, je zlato. Ovo zlato, koje je harmonija celine ili "carstvo", živi. Svaki ostatak tog carstva je i sam carstvo . Delići hramova, koje su u toku vekova osvajači ra zarali kako su mogli, pa čak i topovima, nose celinu. Slično ćeli jama jetre koje su, svaka za sebe "jetra", rasparčane ćelij e egipat skog carstva funkcionišu, svaka za seb e, kao Egipat, "zemlja naj većih čuda" . Tako dolazimo do zaključka da postoji, kao profeSionalna de formaCija u egiptologu , težnja, iako privučen celinom egipatske misli, da je kasapi svojim analitičnim intelektom i tako iskasapljenu pruža svetu kao neku veličanstvenu iskopinu koja je, medjutim , izlomljena udarcima nj egovog pijuka. Pomenimo, kao poslednju temu ovog preplitanja "užeta" koje nas spaja sa Egiptom, nove snage koje prodiru u egiptologiju. Ove
•
8
I
•
snage, takodj e, im aju dva lik a: je da n rasipa pe pe o, drugi održav a va tr u. Je dn i, anarhični re vo lti , ruše autoritet profesora i bu de pa mku vlastodržaca; drugi imaju pozitivno lic e pr et stavnika naro da koji traži svoj e nasledj e. Ovo nasledj e, misao Egipta, uskoro m ož da više ne će pret stavljati za publiku m um ije , m aske, iskopano zlat o. Kao što je grčka i latinska lit er at ur a u svoj e vr em e probila pu t i osvojila Zapad, tako će , na kr aj u, i egipatska misao prodre ti u m o� er ni svet. In te re s za St ar i Egipat bu di se . B roj studenata egipto . l?gIJ � ra st e. Polako, zaveštanje naših najs tarijih, ali ne i na jprimi . tIVnIJIh, predaka poč inje da privlaČi filosofe, pe sn ik e, slika re, pa i na uč ni ke . Pojavljuj e se , najz ad , delo koje ukazuje na nov pu t. Re zultat dv ad esetogodišnjeg na uč no g rada je dn e grupe is traživ ač a, pod vodjstvom francuskog or ije nt al is te i filos ofa R .A . Šw aler de Lubicza, Hram čoveka II , ba ca m ost izmedju m od er ne na uke i m isli' antičkog sveta. Hram čoveka je prikaz hrama Luksora kr oz simbo lič nu interpretaciju. Objavljivanj e ovog dela ptopraćeno je pozd rav ni m čl an ci m a istaknutih in te le kt ualaca. Tako po zn at i fr ancuski kri ti ča r Andre R us o piše : 12 "Pozvani smo da otvo rim o oč i pred ne ko m vrstom prolom a u is to rij i civilizacija , u ko m e vaskrsavaj u društva više zaboravlje na nego nepoznata. " U se rij i članaka 13 o radu L ub ič a, Ruso prikazuj e ovo de lo kao otvaranje je dn e nove ere . Hram C� v�ka osvetljava arhitekton sku m isao Starog Egi pta, . mIsao u kOJOJ čovek nije slika, ili minijatura kosm osa, več sam ko sm os : antropokosm os . Sv em ir koji vidimo u zvezda noj no ći sa že t je u njegovim organim a, krvi, telu, ko st im a. Kako to mateI1!at ič ar M at ila GikaJ4 napom inje , ci tir aj uć i Prota gorinu re če ni cu "C ovek je ra zm er a sveg po st oj anja ", ova m is ao nije nova, �i �tkriće Hrama Co veka je u pružanju svetu de m on stracij e ove m IslI Je dn om naukom u koj oj je "matematika vezana za vitalne funkcije žive prirode ". Medju egiptolozima, ovo de lo izaz valo je neslogu. Arpag M ekhitarijan,l5 sekretar Egiptološke fond acije kra ljice Jelisavete, piše da se Čitaju ći de lo Lu bi ča , "dolazi do ube djenja , da egiptolozi , u želji da uč in e logi čn im el em en te koji im se či ne ne skladn i, uzimaj u pogrešan sm er i prosto iz m išlja ju je dn u filosofij u, u kojoj se sa m i ogledaju ali koja nij e egipat ska" . On . apelUJ e na kolege sledećim re či m a: "D a bi do pr inos Lubicza u . egIptologIJI postao ge ne ra to r novih ideja i inspirator no vih m et od a rada, trebalo bi da svaki od na s u uskom krugu svoje sp ecija ln os ti ima hrab ro st i da proverava el em en te koji su m u najpoz natiji, da po po tr eb i isprobava na te re nu tvrdje nj a Lubicza i tr až i tačke pore-
9
•
djenja sa drugim spomenicima, da apeluje bes stida na kolege i tehničare koji mogu da ga osvetle u domenima koji su mu ostali dotle zatvoreni, i naročito, da ne odbaci a priori kao neverovatno sve što prevazilazi njegovo razumevanje l" V reme će pokazati, radom novih generacija, u koliko su ova mišljenja koja postavljaj u delo Lubiča na č elo progresa, tačna. Na kraju , prevodilac želi da napomene da je njemu ovo delo b ilo od presudne pomoći u razumevanju egipatske simbolike i tako u samom dešifrovanju dela. TražeĆi, uz pomoć, ali m imo logike i gramatike, zlatnu žicu izvorne celine kao bazične misli, prevodilac je zato postupao više kao rudar nego kao arheolog, koji kopa vo djen radoznalošću.
•
•
Ovim prevodom predlaže se prvi integralni prevod Berlinskog Papirusa 3024. U svim do sada objavljenim prevodima ovaj papirus, podeljen još od prvog prevodioca na prozne delove i stih, zadržao je karakter te podeljenosti, kao i nerazumljiv tekst proznih delova suprostavlj en razumljivom tekstu dela prevedenog u stihu. Pružajući kompaktnu celinu, koja obara ovu podelu, kako smislom tako i gramatikom , prevodilac stavlja sebi u zadatak, pre prelaska na tekst prevoda, ne manje lak poduhvat od samog pre· vodjenja: da čitaocu dočara kako je do ovoga prevoda došlo. Time on želi da poveri čitaocu ono što je sam otkrio ovim radom . Staroegipatski jezik ne označava interpunkciju. Interpunkcija teksta prevoda, kao i izbora svih crteža koji prate tekst, prevo· diočevi su.
B E R L I N S K I PAPIRUS 3024
•
•
•
•
Sl. 2
•
Sl. l
10
l og en m zi be ak er im pr i eć oj st po ni di je je 1 84 3. Richard Lepsiusl6 kupu si no do i zi na ta A ije kc le ko e sk on nd lo iz sa hijeratskog pa pi ru . 24 30 em oj br d po di vo za se e gd ej uz m ki ga u Berlins a. od ev pr ez b a us ir p pa st k te i sk at er ij h 17 je 1 8 59 . Lepsius objavlju uz od ev pr vi pr je lju av bj l80 an m Er lf do A g lo to ip eg 1 89 6. N em ač ki om al in ig or im tsk ra je hi se ći že slu u, cij rjp sk an hijeroglifsku tr if gl ro je hi im ov ži slu se a gij lo to ip eg ba do ga to d O . papirusa ) ije ac rij va z (u i o ka , 24 30 sa ru pi pa g ko ns rli Be skim tekstom ži od g no or um or ov zg Ra : o da an m Er je u m je ko imenom vota sa du šo m .19 v ja ob led eg pr 20 je lju jav ob s am ili W .J. R g lo to ip eg 19 62 . Engleski ra at zm ra led eg pr aj Ov . sa ru pi pa og ov a cij ta ljenih interpre m no še re ne e om ov o a ak nj uč str ih ln na io ac rn te in mišlj enja paplfUSU. iz o bn se po o ka je ju vl ja ob ta ar B id fr in W g 1 969. Nemački egiptolo z ra j jo ko u , 24 30 su ru pi pa m ko ns rli Be o ju di stu danj e2 1 tle do m da se i t se de tri aja br na a a, cij ta re rp te in t es na matra tri og sk lin er B i dij stu oj ov U a et 22. sv ga lo ce iz a od ev pr ih objavlj en o sv sa ka ve čo og dn je r vo go az "R a ziv na ji ko , 24 30 papirusa j im Ba ", on se bavi posebno m et ričkom obradom staroegi a cij eta pr ter in nih lje jav ob nih raz om led eg pr i sta tek patskog značenja papirusa, ali izlaže i svoju lič nu interpretaciju , koju stu ju svo u u od uv U . ju an ag izl m ije sn ka u i ut en m po ćemo dij u, Barta napom inj e posebne teškoće kod prevodjenja ovog pa z be e taj os ju jen išl m m vo go nje po , je ko la de og en stv je din ralele u egipatskoj 23 literatur i. •
24 30 A US PlR PA OG SK lN RL BE J ČA A ZN l VA NO OS A ON SA MI •
Gore navedene Činjen ice sve do če da je od 1 843 do danas int ere s za ovaj pap iru s u stalnom porastu. U svom pro pratnom uvodu u zbirku staroegipatskih tekstova, objavlj enu 1 966 24 Wiliam Keli Simpson piše o nje mu : "Sledstveno svome značaj u, ovaj tekst na stavlja da radja mn ogob rojn e studije i poseduje jed nu od naj obi latnijih literatura od svih egipatskih tekstova". Papirus je bez im en. Vreme u kome je pisan nije definitivno utvrdj eno . Po čet ak je izgubljen . Au tor je nepoznat. Tem a je samo ubistvo. 12
U okviru ovog osvrta prevodilac želi da upozna čitaoca sa onim što on vidi kao razlog porasta interesa za ovaj papirus, ne samo u . zatvorenom krugu egiptologa već i u široj publici. Posebna �eputacija nej asno sti, kao i zagonetka izgubljenog po . če �k �, dopnnose tnteresu kOJI on budi kod egiptologa ali ga ne . . objasnJava. Iako Je on onaj divlji pastuv koga bi svi hteli da ukro te ' postoji iza tak �ičenja dublji koren interesa za ovaj papirus. Sagledava�Je ovoga korena kao m isli, u kojoj je začet, daje mu . . . karakter bazlcne uzrocno sh, kOJa kroz njega deluje na čitaoca .
•
� isaona
osnova Čoveka u raspravi sa dušom nije individualna svoJstven �st njegova. Ona je živa osnova svih egipatskih2S dela i kao takva radja se, grana i samu sebe presadjuje iz srca u srce. Ona je mudrost. Zato se ovaj papirus ne može tumačiti kao individualno delo. U takvom uzaludnom pokušavanju da se prikaže kroz sočivo m �dern ?g mentaliteta leži greška mnogih intepretacija koje zapa daJU � cor �sokak. U istini, ni jedno delo Starog Egipta nema indivi dualnI znacaJ . O tOme svedoče hramovi, grobnice, kovčezi, mnogo . . ? roJnI . papIrUSI, SVI povezani istovetnom mitološkom mišlju, kao Jedno Jedtno kružno tkanje. "Zagonetni" pasusi papirusa odnose se na Izvesne momente kompleksnog mitološkog zbivanja i objašnjeni su pOj edInim poglavljima Knjige Mrtvih, figuracijama sarkofaga i
Tekstovima Piramida. Iako danas Čovek u raspravi sa dušom izgleda, u poredjenju sa
�nogInl staroegipatskim spisima, izuzetno savremen, njegova misao e ove Isao Starog Egipta a njegov je u otkriću značaj za nas � � �e � Instvene misli. Jedinstvenost egipatske misli je njena ujedinju Ju �a snaga. Smrt i život prepliću se, obuzdane tom snagom ravno teze (slmbohzovane vagom), snagom kojom rukovodi istina i 26 MAAT. MAAT , srp udrost i majka, najsveti j i pojam : "boginja" � . uJedmJuJe �lm�ole sile (srp) i duha (pero). Ona je sila duha: istina. S � rt nIJe bila za Egipćane isti pojam kao za nas. Dok mi vidimo u �JoJ s �mo srp koji kosi sve naše vrednosti, oni su u njoj videli . k?se �Je zita kOJe hrani, ili snagu mutacije. Osnova njihove nauke . bIla J e pozn avanJe zakona mutacije u genezi života. U toj nauci . , smrt Je shvacena �ao oružje mutacije. Mutacija uništava plod seme , nom, sem� b �duclffi plodom . Ona je funkCija života, zato je njena snaga unIstenJ � krak snage porasta. Njoj su posvećene grobnice i zlato u grobmcama kao čuvarim a, u uništenju, onoga što je ne .. UnIstJvo. 13
Stari Egipćanin je u mnogome mudri roditelj čoveku novog sveta. On se ne pita, da li mu se isplati živeti ili ne, i zato ne zakljućuje kao Kami 27 : "Postoji samo jedan filosofski problem , a to je samoubistvo l" On ne špekuliše, ne nagadja. on zna. Kao što iskusni lekar postavlja dijagonzu i savetuje lečenje, Stari Egipćanin nam otvara oči i nudi terapiju. Mudar roditelj može da pomogne u dobu preokreta, bacajući svetlost na činjenicu sazrevanja, u padu vrednosti u koje se verovalo u detinjstvu i čiji nestanak može da prouzrukuje krizu . Tako mnogi zbunjeni intelektualac m ože da . prepozna, u svome pesimizmu, sličnu krizu duha. Nepokolebljivost egipatske mud rosti dolazi od poznanja zakona geneze : kako kosmosa, tako i ljudskog bića svesti. Poznavanje zakona i prepoznavanje kroz njihove životne manifestaCije, odre· djuje put preživljavanju . U tom preživljavanju, kroz krizu pada izvesnih ustanovljenih vrednosti, ljudski duh stvara nova m erila. Ovo preživljavanje je evolucija, pokret neuništive srži života kroz konstanto, revolucionarno uništenje, mim o smrti. Smrt je sredstvo pokreta; kao grč ona sažim a i priprema u ukočenosti po· gon idućeg opuštanja: slično glisti. Poznavanje funkcije grča put je besmrtnosti. Čovek se iz njega radja kao HOD. HOD je čovek u svojoj najskrivenijoj, tajnoj suštini, mimo lič' nosti, apetita i raspoloženja, pa čak i misli i volje. Učiti ga tom hodu, prepoznavanjem sebe kao hoda kroz neprekidnu spiralu umiranja, to je staroegipatska inicijacija. Prepoznavanje sebe kao hoda miri čoveka sa prirodom, sa ko· jom ga ličnost zavadjuje. Taj HOD SVESTI , čija suština je čovečije jezgro (SUNČEV A BARKA Egipta) od svoje elementarne forme i beživotne m aterije evoluira u život čija je kruna samosvesno ljud· sko biće. Prepoznavanje tog samosvesnog bića, sebe, kao hoda, znači prepoznavanje sebe u listu, u pesku, u svemu što postoji. Duboko značenje ovog prepoznavanja je u revoluciji našeg shva· tanja svesti. Pojam " svesti" širi se, počinje da kulja kao lava stvara· laštva prirode. Prepoznavanjem tog izvora naše samosvesti, m i poni· remo u jedno novo m ore, čiji talasi - pokret evolucije života uključuju i naše sopstvene biče. Naša samosvest je kruna tog talasa koji nas nosi. U nama se ideja svesti precizira kao sila. Pokret korena ka vlazi zemlje postaje manifestaCija svesti, instinkt živo· tinja. Svest se izjednačava sa energijom čiji smo mehanizam dotle osećali često kao neprijateljsku silu. Svaki pokret u prirodi postaje hemijska nužnost, kao neka svemoćna poslušnost neumitnoj ravno· teži, jedinoj poluzi sveg nemira. 14
Potpom agati voljno ovu revoluciju zn ač i evolu irati : radjati se n o v. U to m p re življavanju nešto sagoreva za uve k, nešto se kali. Biti ono što se kali, ne ono što sagoreva, pretstavl ja remek.delo ravno. te že , jer radjanje je kaljenje, a sagorevanje sam oubistvo. Granica koja d eli ova dva p o jm a vrlo je suptilna, ona je u ska staza n a ivici p r �va�ij e. �o što će m o videti kasnije, veš tina hoda p o toj gra m cn oJ stazI J � tema našeg p ap ir u sa . U d ijalogu predloženo je samo ubistvo I zatim ukazana suština samoubilačk e krize i put izbav ljenja. K ao i sva umetnost Starog Egipta, ovaj pap irus nije ostatak . Je d n e pale civilizacije, već ono št o je iz nje ostal o neuništen o : sem e. U nama ono b u d i nove pogone duha. Egipatsko po �navanje h ar m onije kao snage sv eta ujedninjuje taj svet u harmonIJu. Nauka, u m etnost i filoso fija ujedinjeni su u 11T�m . U tom hramu individualno stvaralaštvo u ta p a se u celinu . kOJ a Je pogon uravnoteženja svakog indiV idualnog stvaralaštva. N eb o i z em lja ujedinjeni su , im e im je : čovek . Taj č �ve� , nosilac svesti, nosilac je harm onij e jer je harmonija, usposta �IJ anJe rav o te že , a ravnoteža - otelotv orenje n ep o m o čn e, � nedokucIve kosmlcke poluge, svesti. Z a sve o �e koji traže od um etnosti, kao i od filosofije ili nauke, . m o ra lnu onJentaciJu , upoznavanje staroegip atskih tekstova biće izvor radosti.
HIJERO GLIFSKI PREPJS BERLINSKO G PA PIRUSA Napomene: ? agrada o k o te k st a o zn a � ava d a je ovaj te k st predložena re st auracija u m. st en o g egipat sk o g te k st a, Ih re st au racI. ja d el im ič no u n iš te n o g eg ip at sk o g te k st a p o sl ab im tragovima. gre ct ra n i zamućen p ro st o r označava o štećenje , d el im ič n o il i p o tp u n o ul1ls te nj e te ks ta , u kOjem mkakvl tragovI ne om ogućuJu pr ed laganje restaura cije. Prevodilac uključ �je u ovaj pr ep is iz ve sn e manje re st auracije ranijih pr e vodilaca, ka o I te hn lc ke na po m en e u ve ZI oVih kOje su Uk lju če ne u F ol kn e. rov 30 preplS. Pre pis uk lj uč uj e iz ve st an broj re stauraci ja koje prevodilac pr ed laže prema tragovima Ih mestu gde su znakOVI bih upisani. P od el a t �ks ta u redove pr en et a je · iz Folknerovog pr ep is a ' i n umeracija redova zadrzana je. '
15
�
cl.: .
,
tt:.
.
.
�
tt�
. ) � l: Jfl1 � � -t;(t{ f ....j� . �=
..... ·!�'�\.� �I� -
�
' ><
H4n
t�.. ..
'-l-:- f�
,
·
-
f��4
.
!..Jf- o-G �
\�
1��:J4��·U·�� •
..
.� � J U
I
=.Or l=.I.'�H •
4
of
=-
-
� � e .-
� ! :--14�: c:
-
--
.
\"
"
-
•
J. "" '
�c:
e
'"
.\�
.
�
,. .
o -
".H4I
� .
•
�Jt��\ 6
• �
- I..
t:i�� (4H .
t!J
iH --:-�L
v
2
16
.
-
Vel ika jednači na
17
.p
•
I
•
lc:
�
� C�
�
J � ��C
-
� �I:J
-,J
O� ·",�O.:-U
�
-
4
�i
::
;:
r---�'"'
�E30 Tt I:; =�OA�O :-
-
-
�0
�
r rt-�'i" r
1\ .. = � •
...AJ�.ifoI4
!�1
U 1
-
�=!� ;
d'- iII � .l --d.
�
-
J
Sot«�..;au.�O
J�l�
d
�--:.,
•
t�;' J� "'Xt�r�
_
�
SO��=ll-·4[·
J� jj�.j:J �l :.o.
�5�� � �t
�
�-J
<'-
- - -'<
="Jf-l � •
)O';� \.i -ft �I"'I �
ko "'x."i -Q""
-G\ 1 "1 r I
��!G�-
�Q
Of�'fo"ot:� -
-
_
_
_
-
18 19
:1
I
�4/J��� ���n1��
�
=
J
o
I
n
�
I
�
�t�:��r4�\l �[t :l;
I
0
......
.
f"�
to
{
�
r
,
"""'
_
•
�
,
� �= l
' t.,
�
c::
••
�
f f�
�
c::
�
•
'
-<1
� @t
- i
!l� 7E.r�I·-
')-
.:: r • .. .�
"
.
=�� j� �;T'
7
e
•
.• <
=-
��o� �
J
0-.
� ,.l!� .jv��== '(
.
����
j ,.
-
�
..
G')
-<
-? ·r
.. ,-
o{
lI� �j '-4 J�J.<:;f.
OJ " "" .
,-
.
: /oj
•
=
rf4 r]114 r- !>f �f (t.� I�
::
�
��
-
'"
20
_ .....
"
,l
=1: �t.. "'
10
$
�
..
<:)
::>--
....
_
f�f� !0.: J�r
==
•
�
-C5\
....
'Cn ;: ��-r
D=4�id
.
_
__ __ 8 � � E
0�:
egO
_
1- e{ JI
t
!
�
Sl. -
2a
1-
\f.d,�, " 'l ' cl t·
.c. ••
:
-
"
21
BERLINSKI PAPIRUS
3024
ČOVEK U RASPRA VI SA DUŠOM (Prevod autora ove knjige sa staroegipatskog hijer oglifskog teksta) *
Ja sam praiskonsko brdo zemlje usred mora Čiju ruku bića zemlje dotaći ne mogu! Ja sam Onaj što zakone krši! Prestupnik sam - pred nogama vašim, o zakoni!
Tekstovi Piram ida, 484. •
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Otvorih tad usne Duši mojoj na zbor odgovorih : To je sada za mene i suviše: Presta duša da mi prigovara! Grdj e j e to nego pusta ljutnja Jer k'o da sam time sam uništen ! Ne ode mi, na to, duša - osta pokraj m ene •
•
•
•
•
•
•
•
•
•
(Ako ne upletem nj enu strunu) ! U telo mi k'o u mrežu zamke, Neće biti to krivica nj ena Š to će da odbegne na sam sudnji dan !2 ?
•
Dušu mi gledajte!3 Odoh stranputicom ' Ne slušam j e ' Hrlim ka umoru pre neg' što j e stig'o ! Rušim se na vatru, da sagorim Ono što ona pothranja!
' Brojevi u teks tu prevoda odnose se na beleške Analize Teks ta str. 1 6 1 -1 9 1 ,
23
S1. 3 •
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Prožešće4me na strašni dan udesa, Dići će se mimo groba, Čin vršeći Obnovitelja. Jer u nama to je ona Klijajuća snaga Što iz sebe, klijajući, Nosi sebe samu'5 Luda dušo ! Trpiš Muke koj e život stvara Braneći mi preranu smrt' Zar ti je teže Da mi radošću obasjaš Zagrobni svet? 6 O, život je pokret večitog kruženja! Pada i lomi se ogromno drveće! Zgazi na zlodelo, smiluj se Mome očajanju! Neka me sudi Đehuti,7 Nosilac mira medju snagama prirode ! Konsu8će me odbraniti, on je IstilIe svedok ! Ra će čuti moje reč i: Sam krm ani Sakrivenom barkom!9 IzdeslO će me opravdati u Tajnoj Komori Gde ću jadnik biti stisnut srcem Koje on podiže za mene, Opojnim otkrićem Moći" u dnu moga bića Koja čuva naj svetiju tajnu ! 24
Reče mi duša : zar da nisi čovek? I Izžive li život svoj , da mi je znati? Koje ti je postignuće? Jadikuješ nad životom k'o Poglavnik Hrpa!l2 K'o što rekoh : ne prihvatam ! Već, pripazi, "Onaj tamo" 13 sa zemlje otskače ! Ne motriš li na moju zabranu Bilo ko će reći: Sad ću da te zgrabim ! Bićeš zaustavljen. Umreće ti ime ! 14 "Onaj tamo"" živi: Hod da bi se ukotvio u srcu! Jer Imentit, to je luka Uzvodne plovidbe bola O, da mi je poslušati duše I Ne bih ometao to ujedinjenje Njenog srca sa mnom ! Bila bi presrećna, mojim delom Stigla bi na Zapad K'o u piramidi onaj O kome se na dan pratnje Postarao naslednik! 1 6 AID me je zač'o u utrobi tvojoj
Budim svest tudjinca Duše razorene!
Sl. 4 25
•
AI me je zač'o: tu smirenja nema' Budim svest tudjinca Duše od plamena. Srž ispijam poborniku mraka' Uzburkavam "TI" tudjinca Čiju dušu, gladnu prekršaja Dublje nego samrt ništim : K'o krnjetak razbijenog suda!
Oni, koji su vajaJi kamenom najtvrdjim: Kroz piramidu da izraze lepotu Kao delo sklada' Graditelji slični bogovima : Skeptri, evo im se troše kao nesrećni ci Umrli na žalu bez ikoga svog ! Talasi ih grabe, žar sunca takodje, Razgovaraju s njima ribe iz plićaka ! Saslušaj me! Za ljude je dobro da slušaju ! Podji vedrim danom, zaboravi brige !20
Nikad tako nećeš pristati u luku ! Bio jedan neuki, polje21 je pokosio Zetvu natovario Na šlep: jedreći Vukao je na slavlje .22 -
•
• •
•
.
' ,(,/
,
,
. "
.'
,.
"
•
.
/ . tf:::-
.
· .
·
,
,
;
I '" ·
,
-
.
.
"
, ·
/
,
, '"
" ,
r
.'
•
,
,
"
.
.' ,
.
·
.
:. '
.
•
I
, , •
SI.5
Stegni srce, dušo, dvojniče Stvaranju M oga naslednika ! 18 On će da se digne iz grobnice U saditi ležaj on će U utrobi Vaskrsnuća !'9 Otvori tad usne svoje duša Odgovori na to što joj rekoh : Sam pomisli! Sahrana je bolna, Nosi naricanje' U jadu je čovek odvučen iz doma Bačen je na breg ! Nikada se više uspinjati nećeš Da sa vrha gledaš zoru I zalazak sunca!
26
Vide on pluju kako preti sa severa Al' zadrema na b rodu' Kada sunce zadje Nasukaše se na ostrv02J puno krokodila ! Zenu mu, decu Udes stiže u noći Medju krokodilima! 2• Posle svega, on sede. Kada mu se oduzeti glas povrati, On prozbori : Ne plačem Sto sa onog sveta jedna porodilja V iše nikad neće izniknu ti Kao druga, na zemlji ! Jadikujem ! Za njenim porod om ' U jajetu smrskanom e ! Videli su lice krokodila Henti25 Pre neg' što su oživeli' -
Bio jednom neuki, Prohtela mu se večera26 Reče mu žena: večera će biti ! On izjuri napolje u besu'
27
Avaj , mene, ime mi je grdno' A vaj, gore od zadaha krokodila, gore No sesti na žal opustelih kanala Gde se krokodili kote! Avaj , mene, ime mi je grdno, Avaj ! Grdje no žena oklevetana Pred suprugom !
SI. 6
•
Kada se povratio domu, Kao da beše drugi čovek. Prozbori mu žena mudro: Nije prepoznao U svojoj žestini Suvo srce onih Koji osudjuju'
Avaj , mene, ime mi je grdno: Avaj , Prebivalište to je Osudjenog buntovnika Koji se dao u beg !28 •
Otvorih tad usne, duši Na zb or ja odvratih:
S kim' da prozborim danas? Drugari današnji braća su zlodelu ! Nikoga ne vole !
Avaj ! Ime mi je grdno ! Avaj, Grdje od smrada strvine u leto Kad je nebo vrelo !
S kim da prozborim danas? Lakoma su srca. Svaki grabi imanje Svoga bližnjega.
Avaj, mene, ime m i je grdno127 Avaj, odvratno k'o vonj ulovljene ribe Na dan ribolova Kad je nebo vrelO- !
S kim da prozborim danas? Blagost je umrla Grubost je zavladala ljudima.
Avaj , mene ! Ime mi je grdno! Avaj , Odvratnije nego smrad divljači, smrad Legla joj i polja Trske s' divljim patkama! A vaj, mene, ime mi je grdno! Avaj ! Groznije no miris ribara, No obale bara gde su ribarili!
28
Avaj mene ! Ime mi je grdno, grdje no momak, Krepak a optužen da je slabić, Pred protivnikom'
•
S kim da prozborim danas? Smireno lice Loša je preporuka' Vrlina je svugde bačena na tlo ! S kim da prozborim danas? Onaj što čoveka sab lažnjava Nečasnim postupkom Zabavlj a gomilu Kreveljenjem !
29
S kim da prozborim danas? Smrvljen sam bolom Od gubitka Najmilijeg prijatelja !29 Sl.7
S kim d a prozborim d a n as? Lju d i pljačkaju. . a d se su a g o sv a d ra tk o p o Svak S kim d a prozb orim d a n a s? r, a g ru d i in d je e n a st o p st le o b a šk K a d te Brat, koji treba d a le č i Pretvara se U krvnika' S kim d a prozborim d a n a s? ca a n ra st d o i ć ra b si o n o d se k Poro Kao dar ! S kim d a prozborim d a n a s? Ob raza n em a. Svako obraz pod noge b a c a U gnevu p re m a b ližnjem svo m . S k im d a prozborim d a n a s? S rc a su lakom a . Nigde sr ca kome b i čovek Mogao d a se poveri' S k im d a prozborim d an as ? Pravednika nigd e ! Č ovek je gurnut u ta m u P re nego što m o že d a se p o ža li !
S kim da prozborim danas? Nevaljalstvu na zemlji Kraj se ne vidi ! Smrt je predamnom danas Kao ozdravljenje Kao hod u slob odu Iz tamnice ! Smrt je predamnom danas K'o miris bosiljka Kao sesti pod jedro Na vetrovit dan ! Smrt je predamnom danas Kao miris lotosovog cveta Kao kad je čovek na ivici Pijanstva ! Smrt je predamnom danas K'o nadolaženje voda, Kao povratak domu Iz rata! Smrt je predamnom danas Kao razvedrenje neba, K'o preob raženje Nečim nedokučivim !
S kim d a prozborim d an as ? M u d ra ca nestade! O n aj koji je stupao za njim Nije više živ'
I
30
SI. 8
31
Smrt je pre dam no m da na s, kao čež nja Bač eno g u okove Posle mnogih go din a Da vidi svoj dom ! Vaistinu ' On aj Sakriveni:30 Živi božji Zakon, Za zlodelo, kazniće zlo ! Vaistinu ! On aj Sak rive ni, Ustaće on u Najsvetijoj Bar ci Da time ostvari svevišnje Za svetle hramove!31 Vaistinu ' On aj Sakriveni Nepogrešiv znalac�2 Bez straha će zaiskati on od Tvorca Sve po obećanj u ! Reče m i duša : Tužbalicu TI prostireš - ali, Štipaljka je MOJN3 Brate : u mu kam a dog od gor iš, Životu pripadaš! Na Onome Svetu, kažeš, Ti bi mene s tobom hteo? On aj Svet : odb aci ! AI'pogledaj : pre daj uć i snagu zemlji, Kada dospeš do On og a Sveta, Ob esn aže no me , ja ću tebi doći ! Jer zbir svojih razasutih čin i Jeste uzimanje sudb ine u ruke,34 Kao što se može naći u SPISIMA.35
32
•
Obrazloženje prevoda
Prevodilac želi u ovom izlaganju, služeći se konkretnim prime rima, da obrazloži princip kojim se rukovodio u prevodjenju, isto vremeno ukazujući na nemogućnost prevodjenja sa staroegipatskog na moderne jezike uz isključivu pomoć rečnika i gramatike, jer gramatika, bez misaone podloge koja je stvara, liči na kašiku bez jela' Modernizacija drevnih tekstova kakvom je pretstavljaju gramati čari28 uslovljava vulgarizaciju misli. Iako prevodioci ovim namera vaju da približe modernog čitaoca antičkim delima, ovoj dob roj nameri nedostaje prigodno stredstvo ostvarenja. Prib ližavanje egi patske misli nama mora da uključi i naš napor približavanja Egiptu, a ne samo obradu teksta radi približavanja nama. Što se tiče same obrade teksta, njoj se mora posvetiti posebna pažnja. Rešiti pro blem te obrade prečicom zamene arhaičnog jezika - kojim su se služile starije generacije egiptologa 29 govornim jezikom svaki dašnjice našeg modernog doba, ne dovodi nas cilju i ako prekraćuje put. Jezik, kao izraz celokupnog spleta odnosa koji sačinjavaju jednu društvenu zajednicu, ne može da se apstrahuje od ove svoje žive osnove, kao što biljka ne može nekažnjeno da se odvoji od korena. Pored vulgarizacije teksta kojem se tako oduzima indivi dualnost, ova seča takodje ubija sam smisao dela, jer veštački, putem gramatike, traži istinu mimo čoveka čiji je izraz. Folknerov prevod3 0 našeg papirusa uključuje DEVETNAEST ispravki originalnog staroegipatskog teksta. Ove se ispravke, što je najgore, ne mogu pravdati ni logički a ni gramatički. Folkner ih je činio u nuždi, dovedeći samog sebe u čor sokak iz kojeg je tražio izlaz precrtavanjem teksta i označavanjem ispravki u fus-notam a. Evo nekoliko primed'ove praks e, navedenih iz komentara koji propraća Folknerov prevod Berlinskog Papirusa 302 4 : "skoro si gurno čitati tako, pre nego NTR Uednina) koje pruža vrlo malo smisla." Ova jednina medjutim koju on menja u m nožinu označava jedan konkretan princip, dok množina označava uopšteno "bo govi" . "Ili: ,Umesto F čitaj K." Napome nimo da F stoji za "on", a K stoji za "ti". Folkner znači sugerira "čitaj ,ti' umesto ,on'." 3
-
Velika jednačina
33
Menjati "on" u "ti", jedninu u množin u, zamenjivati jednu reč drugom , izostavijati ili dodavat i reči i premešt ati slova, liči na rad majstorkvariša. Sam Folkner , kao hemiča r kad prouzrukuje eksplo ziju i, češući se po glavi, kao u neverici, posm atra rezultat svog ekspe rim enta, konstatuje u istom komentaru: " . . . u isto vreme mora se priznati da je tekst kontradiktoran : ovde čovek optužuje dušu da ga vodi u smrt, ali u Il 3 1 -33 on se žali da ona sprečava njegov odlazak." Do ove kontradikcije, u konkretnom slučaju do lazi usled Folknerovog zanemarivanja gram atičkih indikacija u tekstu papirusa. On zato nominativ čita kao akuzativ i sled stveno dobija "vuče mene u sm rt" umesto "ja hrlim u smrt", to jest suprotno značenje. Prevodeći parabolu našeg papirusa o "Večernj em Obroku", on zaboravlja da je "Večernj i Ob rok" pomenut u Tekstovima Pira mida32 kao jedan od termina mitološke simbolike. Taj Večernji Obrok je nagrada za trud koju pravednik dobija u večeri života. Ta nagrada nagoveštava duhovnu snagu mudrosti, ili "iluminacij u" kako bi to induski filosofi nazvali i označava stanje svesti koje vodi u besmrtnost. Folkner komentariše svoj prevod ovog pasusa sle dećim rečima: "Ovde počinje druga anegdota, još obsku rnija nego prva. Ime jela je izostavljeno. Obskuran kauzativan glagol. Scharff, sledjen Weilom, sugerira ,izgraditi' (ausschimpfen), ali ne bi bilo potrebno za čoveka da izlazi napolje da bi izrazio neraspoloženje prema svojoj ženi (što mu nudi jelo koje ne voli? ) Nem am šta da predložim . " Hijeroglifski prepis Berlinskog papirusa 3024, koj im se pre vodilac služio, objavljen je u Ž urnalu Egipatske Arheologije 1 9 5 6 g, sa već pomenutim prevodom R.O. Folknera, i pretstavlja prepis Ermanovog prepisa originala iz Berlinskog Muzeja. Ovaj se prepi s sastoji iz sto pedeset i pet redaka hijerog1ifskog teksta koji su zadržani u ovom prevodu u istoj num eraciji. Od tih sto pedeset i pet redaka ovde predloženi prevod se slaže u potpu nosti sa šezdeset i dva retka Folknerovog prevoda. Ova šezdeset i dva retka čine centralni deo papirusa u stihu, koja je Folkner primio u nasledje od prvog prevodioca, Ermana. Pedeset i dva reda početne proze kao i trideset i šest redova završne proze, označene kao nejasne, u našem prevodu sjedinjuju se, kako izrazom tako i mišlju, sa centralnim delom u stihu kojeg doponjuju i obrazlažu. Umesto traganja u zatvorenom rukavcu podele papirusa na stih i prozu, na jasno i nejasno, mi smo, negiraj ući ovu osnovnu postavku podele, tražili celinu. Mi smo teškoće u dešifrovanju videli kao
34
po sl�di cu podvoj en os ti; ne pa pi ru sa , već samog egiptologa. U ne po m ul J]v os tl poetskog ela na istraživača sa ne na da hn ut om analizom simbolike leži taj na nerešivosti pa pi ru sa . Razmot rimo, da bi ovo dokazali, kako je do šlo do po de le pa . pIrusa na de love u "p ro zi" ·i de o u stihu . C inj en ica je da se od 1 89 6. do da na s egip to logija zn at no razvila kako novim iskopavanjim a, tako i sistem atizacijom rezultata ovih isko?av�nj a U d m en u gramatike može se pr im eti ti da je razvoj ? : otkno J az Izmed�u m od er ni h gr am at iča ra i sta rih ge ne ra cij a, ja z _ sto Izrazava u go kOJ] se ce tovo prezrivom stavu savremenih egipto !oga prema pokoj nicima, čijim se izvornim de lom služe. Činjenica Je da progres u razvoJu gra ma tik e nije uslovio progres u do me nu deš ifrovanja. Najzn ačajni ja del a Egipta, pre ved ena od sta rih egipto loga čija se erudicija u po gle du gramatike da na s ne smatra do voljn om , nis u uspešnije pr ev ed en a od nove ge ne racije čiji se napori usmeravaJu na do pu njavanje i an ali tič ku kritiku već pr ev ed en og izvornog ma ter ija la. 33 Uz mi mo pri me r Be rlinskog pa pir usa 30 24 . Na še je ubedjenj e, po sle de taljnog prou čavanj a cel ok up ne lite rature o ovome de lu, koju sm o im ali na ras po laganju, da ako se pr�seje sve što je na pis an o u vezi pa pir usa 30 24 , u situ ostaje po ce tm prevod A. Er ma na od 1 89 6 : "R azgovor um ornog od života -
•
sa dušom ".
Ovakvo tvrdjenje mo že da izgleda iznenadjujuće za mnoge egip tologe, koj i će ukazati na b roj ne do pu ne teksta ovoga prevoda, _ na roc lt � prevodom R. O. Folknera od 1 9 5 6 g, ali ako se ap strahuje gra ma tlc ka ob rad a sa novim pre tpo stavkam a koje zam enjuju stare, u on om e što je de finitivno pre ve de no ostaje ne tak nu t tekst prvog pr ev od ioc a Er ma na . Ovaj de finitivno pre ved eni de o pap iru sa, njegov cen tra lni deo u sti hu , nije nikada bio do ved en u pitanje ni od jed nog egiptologa po što cel ino m sve do či svoj u ispravnost. On pre tst avlja b azu svih ka snijih pre vo da . Zahvalj uju ći nje mu pa pir us je stekao rep utaciju poetskog de la. Er ma n ��, medjutim, ovaj cen tra lni de o u stihu po de lio na "č e . tm pe sm e . Neodgone tnu te de lov e papirusa on je oz na čio ka o op sk urn u pr oz u. Sled stveno ovoj podeli, pa pir us je kla sifikovan ka o de lo de lim ičn o pis an o u sti hu , a de lim ičn o u pro zi. Egipto . logIJa ovu po de lu nije nikada do ve la u pit anj e.34 Bu du ći da pa pir us spa da u kla sič nu egipatsku lite rat uru koja se pro uč ava na unive rzi-
35
•
teti ma , stud ent i ga prim aju kao takvog bez rezerve i u kasnijem rad u usm eravaju svoj e nap ore unu tar ovih okvira. Tako, primajući dob ro nasledje od Erm ana , egiptolozi, kao riba kad a gut a i udi cu sa mam cem , prim aju i njegove ned osta tke . Poš to nemaju šta da razvi jaju u definitivno pre ved eno m tek stu, oni razvijaj u man e nepreve den og dela . Tako je doš lo do "ne prevodljivosti" papirusa. Da stvar bud e neverovatnij a, dod ajm o da je do ovoga došlo u mno gom e iz urodjenog poverenja u red i hijerarhiju, koji uslovljava formaciju djaka pro fesorovim ubedjenjima. Iako bez ovog poverenja, ne bi mogli ući u aut obu s gradskog saobraćaja bez pre tho dno g proverava nja koč nica , pot seti m o se ipak na ape l Arpaga Mekhitarijan a egip tolozima da proveravaju čak i najp ozna tij e činjenice! 35 Papirus je, tako, pre ma sadržaju "č etiri pes me " centralnog del a, svrstan u takozvanu "pe sim isti čnu lite ratu ru" Starog Egi pta . Zamislimo Pla ton ov e dij aloge bez Sokratovih replika ! Ne što slič no se des ilo sa papirusom, koji je tako prosudjen na osn ovu jed nog monološkog pas usa . Da bi do ku me ntovao ova razmatranja , prevodilac želi da up ozn a čit aoc a sa up ore dn im prevodim a jed nog pas usa ovog pap iru sa tak o da bi sam mogao da stvori sud . Prevod W. Ba rte pre tst avlja progres pre vod a ovog pap iru sa kroz sed am des et god ina . Cilj ovog poredjenja nije krnjenje aut ori tet a ovih filologa već ukazivanje na nefilološku suštinu ovog dešifrovanp . Kada bi neki slavista iz Au stralije nap r. ne samo kroz nekoliko hilj(lda godina nego i danas, uze o da prevodi jugoslovenske tekstove ne poz navaju ći i ne želeći da se upu šta u legendarne tem e naš e nar odn e poe zije , on bi mo žda naišao u svom rad u, u nekoj konver zaciji koja se situira za več ero m, na reč eni ci: "M ore Marko, ne ori dru move !" Kako bi on preveo ovu reč eni cu? , Eto problem atike dešifrovanja. Bez znanja o Ma rku Kraljeviću i nar odn oj pes mi, kako bi iko mogao pre tpo staviti da ova reč eni ca, uklopljena u odn os.e ličn ost i za sto lom , može da pre tstavlja odgovor na izazivanje? C itav dra mat ičn i odn os ljud i koji sede za tim stolom može biti izražen ovakvom replikom na koju reakcij a sledećeg odgovora može da bud e neo ček ivan o: "M ore Tur ci ne gaz' te ora nje ! " Gra mat ičar će tu videti grešku prepisivača, opskurnost, besm isao . Kako može Sim a, govoreći Pet ru, da kaž e: Mo re Marko ' Da li Pet ar im a dva ime na? Ili je Marko ime mora? M ora biti da tu postoji nek o mo re do koga dov odi dru m, ili dru movi zor e (po etsk i). Slovo "Z" je •
,
36
izostavljeno u prepisu u kojem se dobija " ori " , u stvari, misli se "zo ri" dru mova. Tekst verovatno glasi : Mo re "M ark one " (po sle? ) zor e dru mo va (u smislu da se hod a celu noć ). Sled eća reč enic a još opSkUrnija : "Mo re Turci, ne gaz' te ora nje" . M ože mo samo vid eti da se radi o razgovoru dva geografa. Drugo Mo re "Tu rci" (Crno Mo re? ) zati m nep revo dljiv tek st. Slič no ovome primeru, gra ma tiča ri koji odbijaju da traž e ob jašnjenja papirusa u Knjizi mrtvih , gube kon trol u nad svoj im pret postavkama. Pasus koji) e izabran u cilju ove dem onstracije nal azi se izmedju cet rde set trec eg l ped ese t prvog red a hijeroglifskog tek sta. Ovaj pas us je deo takozvanog "proznog" d ela pap irus a i od svih možda najopskurniji . On, me dju tim , pre tstavlja ne sam o ključ ovog paplfusa, već i najbolji prim er teksta koji izvan svoje mitološke podloge pru ža bes mis ao. .� četrdeset trećem redu papirusa dvanaesti znak je reč "IA I" ob Icn o se Izgovara AI za kojim sleduje determinativ sun cob ran a. Ov� re.č : "IA I" j � ime "su nča nog boga" u obliku m agarca, koji se pOJavlJUJ e, IzmedjU ost alog, u figuracija ma "de vet og čas a no či" . 36 De ter min ativ suncobrana ozn ačava božansku vladarsku mo ć 37 kao i ideju sen ke. Kako je ovaj "m agarac" vezan za sam u bit papirusa o nj em u će bit i opširno govora kasnij e. Na po me nim o za sad a samo da ovaj "b og" IA I, iako pro vu čen ka o sjaj na nit kro z cel o mitološko tkanje u istoriji Egipta, nije on a glavna šara, koje bi se gramatič ar nač eln o nez ain ter esovan za mitologij u - odmah set io. Takodje on ' s� poj avlj �je češ će na fig ura cija ma grobnica Novog Carstva, a pa . pu us Je bIO pla sir an od egiptologa u Srednje Ca rst vo .3B Bil o kako bil o, ovo im e ost aje ne pre ved en o. �rman ostavlja ceo ovaj pasus nepreveden, napom injući u tekstu da Je ner azumljiv. Fo lkn er koji tvrdi da pap iru s nem a nikakve veze sa Knjigom Mrtvih jer je prosto krik očaja, bel eži u ko me nta ru da N A I ne zna či n!� ta ! O � je do dao N na ime IA I. Ovo N pozajmio je . . ?� ��etho� ne re cI kOJ U Je tIm e Izm en io u "j a ću čin iti ." Ba rta , razvi J aJu cl dalje tekst, zaklj uč uj e da N A I m ora biti da zn ač i '. "hladjenje" . Evo tek sta ovog pas usa u ovde pre dlo žen om pre vod u. (Brojevi ozn ačavaju redove prepisa hije roglifskog tek sta ) : _
_
43 . A I me je zač' o u utrobi tvojoj 44
Budim svest tudjinca Duše 45 obamrle.
37
Ai me je zač ' o : tu 46 smirenja nem a Budim svest tudjinca 47 Du še od pla me na! 48 Snagu pijem poborniku mra ka! 49 Uz bu rkavam "Ti" tu dji nc a čiju dušu, gladnu prekršaja S O Od samrti dublje ništim : K'o krnjetak razbijenog suda.
Prevodeći reč po reč ovog teksta dob ijam o b ukv aln o: JU IR IRTN IAI •
•
HTU K SD JD M K KII BA M NN U Ju I R IRTN IAI TM F HST SD JD M K KII BA NT TA U
38
Jesam Ja sl ed st ve no zač et od Ai a •
•
telu tvom Izazivam kuljanje ti drugoga duše u obamrlosti Jesam Ja sledstveno (o no me što je) za če t od Iai a Neće on ohladiti se Izazivam kuljanje ti drugoga duše od vatre.
LI
Da ne bismo zamorili čitaoca zaustavićemo se ovde. Tekst teče daljem prevodu od reči do reči dajući jasan smisao:
Medjutim kao u slučaju "Mirka", u slučaju "AI" neprepozna vanje jedne reči i njenog simbolič nog značenj a ništi smisao teksta. Jezik ovoga pasusa, kao i misao, daju primer sažetost i i jasnoće. "Sunčan i bog u magarećoj formi", AI, izražava vatru egoizma sa nj enim kvalitetim a strasti, kao i individua lizma. U ovom pasusu iznet je rušilački vid ove snage u kojoj individ ualizam postaje po buna. Zato se i kaže : Ai me je zač'o, koji se ne hladi (pošto je vatra), budim tudjinca duše od plamena itd. Tekst Winfrida Barte. "Učiniću hladjenje preko tvoga tela, tako da učiniš zavidljivim jedno drugo Ba koje je umorno. Ja ću učiniti hladjenje ipak ona neće biti isuviše hladna tako da u činiš zavid ljivim jedno drugo Ba koje nije vrelo. Piću vodu na mestu pića, dizaću senke, tako da učiniš zavidljivim jedno drugo Ba koje je gladno" . Bilo bi teško naći išta absurdnije u svetskoj literaturi, pa ma kako loše ona bila preved ena. Ne samo da ovaj tekst nema smisla, već nas i ono l!1 alo sto razumemo iz njega upućuje na nešto nepri . lično Egiptu. Covek u rasparavi sa dušom , isti taj čovek koji neko liko redova dalje izlaže svoj bol na poetski artikulisan i dirljiv način jedne večne ljud ske patnje, ovde kao da je pijan: on će uč initi nešto (Barta rešava da to mora biti hladjenj e ! ) preko leša svoje duše, i time (O, radosti il' spasenja? ) učiniti ZA VIDLJIVIM druge duše koje ipak neće biti i suviše hladne ! Ili : što će uč initi da duša neće biti hladna (gram atička varijacija), učiniće zavidljivim druge duše koje su (ili nisu, varijacija) vrele, i koje su Qednoglasno) glad ne ! Ne samo da je ideja "učiniti nekoga zavidljivim" i time postići neku dobit, strana Egiptu već je strana normalnom zdravom ra zumu. To pripisivati obskurnosti teksta i citirati konfuzno reli giozni ritual i ako se odbija tumačenje papirusa pom oću mitologije, delo je velike zbunjenosti. Nadodajmo ovom d a B arta nadomeće čitavu jednu rečenicu na kraj papirusa, rečenicu koja nem a veze sa napisanim tekstom, sa motivacijom da takav rečenički sklop nalazimo često na kraju pa pirusa i da, ako ovde nedostaje, to dokazuje da je ovaj pogrešno prepisan iz čega sledi da ovaj papirus nije original već prepis nekog starij eg papirusa, možda dve-tri stotine starog u doba prepisa. _ Cesto su datumi izvesnih dela od redjeni na ovakav način !
39
•
Zanimljivo je pomenu ti da je srpskohrvatski jezik u mnogome sličan staroegipatskom. Tamo gde u nemačkom , engleskom ili fran cuskom treba tražiti nekoliko reči da bi se prevela jedna, u sprsko hrvatskom često samo jedna reč zadovoljava. (N a pr. : prostirati, koje uključuje ideju rublja. Na sprskohvratskom može da se kaže : prostirem. Na engleskom , kao i na francuskom, mora da se doda "rublje".) Engleska gramatika staroegipatskog sadrži takodje vre mena koja su opisno objašnjena i koja Englez ne oseća, zato, u prevodjenju, pomoću gramatike, čiju sintaksu ne oseća kao pri rodnu, mora da traži veštačkim putem i lako zaluta. Starije gene racije koje nisu tražile gramatičku definiciju konstruisale su smisao po zbiru reči intuicijom i zato davali čitkije tekstova (koje gra matičari nisu prevazišli). U prevodjenju na sprskohrvatski, medju tim , moguće je u velikom broju rečenica prevoditi reč po reč. Postoje čak i izrazi u staroegipatskom, kao "put pod noge", koji engleski egiptolozi citiraju kada hoće da daju primer neprevodlji vosti ovog arhaičnog i mrtvog jezika: "Staviti put ispod noge ! ha ha-ha !" Nezavisno od filoloških pitanja, postoji jedna druga činjenica koja nas, moderne narode, odvaja od Starog Egipta. Moderni jezici stvaraju misao kombinacijom reči koje se nižu kao mozaik : ka menčić po kamenčić. Egiptska reč nije kamičak kome samo zajednica sa drugim ka mičcima daje smisao. Egipatska reč je element - a egipatski jezik je hemija. Reči, u Egiptu nazvane su NTR MDU - "reči bogovi". To su simboli. Sadržaj ovih simbola je konkretan i apstraktan isto vremeno. Uzmimo, na primer, ideju delatnosti izražene rukom . Kada se kaže "ruka", u Egiptu to može biti moja ili njegova ruka, ali isto tako to je i moja ili njegova delatnost, čin, uticaj itd. Egiptolozi često govore o nesposobnosti Egipćana da shvate apstrakcije, zbunjeni ovim konkretnim hijeroglifima i zato se zbu njuju u prevodima. Kod Egipćana nema deobe i sve što postoji shvaćeno je u svojoj dvojnoj suštini "zemlje i neba" : Usta su ta kodje govor. Tumačiti ovaj simbolizam gramatičkim sistemom ne može nikada dati zadovljavajuće rezultate. Reč u Egiptu je svetinja, kao što i njen izvor, usne, pretstavlja hijeroglif: RA - sunce. Reč u svesti Egipćanina budi odjek njenog funkcionalnog izvora (kao što kod nas zvuk motora budi sliku automobila). Determinativ (slika na kraju reči) daje orijentaciju. Zato iste reči mogu inuti suprotna značenja, shodno orijentaciji determinativa, kao što uzbudjenje u čoveku može da bude radost ili agresija. Egipćani ne upotrebljavaju
reč i da izraze dva efekta iste izvorne sile, i tim e čuvaju ujedi njenost fenomena sa uzrocima. Determinativ, kao kap alkalij a koja proizvodi korozivne reak cije , neu trališe kiseline, pretvara žut o u brao n, crveno u plavo, violet u zeleno, menja smisao reči , pravac snage koju ona simbol iše. Prevoditi ove reč i uz gramatiku zna či topiti zejtin u hladnoj vodi.
tl ve
. ��--,
-'"
•
=
40
41
KOMENTARI
•
Brojevi napomena u tekstu -odnose se na Dokumentacij u
I UVOD U STA ROEGIPA TSKU SIMBOLIKU •
Planina se rascepi na dvoje, zakon nastade! Zakon nosi u telu silinu !
Tekstovi Piramida, 658.
•
•
,
'"
SL 9b •
•
Prevodiočeva napomena
Prevodilac i komentator ovog papirusa motivisao se željom da čitaoca upozna sa opštim karakteristikama staroegipatske filosofije u okvirima koje postavlja ili koje inspiriše nepoznati pesnik. Pri tome njegova želja nije bila da se upušta u polemiku bilo sa izlo ženim gledištima bilo sa drugim , a najmanje sa savremenim siste mima filosofije , verujući da pruža objektivni prilog poznavanju sta roegipa tske misli. U komentarima pisac se, pored vlastitih zaključaka o značenju pojedinih delova teksta i ideja u njemu izloženih, služio i delima poznatih egiptologa koji su mestimično citirani, ali je svoju doku mentaciju bazirao, u glavnom na Tekstovima Piramida, najmero davnijem izvornom delu Egipta. Pre prelaska na analizu teksta, prevodilac je smatrao neophod nim da se ukratko osvrne na staroegipatsku simboliku koj a pret stavlja neku vrstu kičmene moždine sveg egipatskog predanja. Ovim , nada se da će pružiti potpuniju mogućnost čitaocu da oseti povezanost celine koja je, iako često skrivena u egipatskim delima, njihova živa osnova. Slična mreži nerava koja hrani telo, ona hrani i ovekovečava ove spise. Ovaj uvod u staroegipatsku simboliku daleko je od iscrpljenja svoje teme. On pretstavlja samo osvrt na onu osnovnu mitološku tematiku koja, po mišljenju prevodioca, uslovljava sadržaj ovog paplfusa. •
*
Inicijacija u Starom Egiptu
Umesto krika očaja, kako nam to brojni arheolozi pretstavljaju, u svojoj potpunosti ovaj se papirus otkriva kao religiozno-filosofski spev u formi dijaloga i spada u literaturu inicijacije! Š to dalje idemo u prošlost čovečanstva nailazimo sve tešnju vezu izmedju inicijacije i umetnosti. U antičkom svetu, kako Kine, Indije, tako i Grčke i Egipta, um etnost je bila nerazdvojna od religiozne misli koja ju je inspirisala. Dijaloška forma, upotrebljena u ovom spevu, nije novo otkriće za nas, jer je nalazimo u mnogim filosofskim delima, naročito u Grčkoj . Novina je u tome što je od svih nama poznatih filosofskih dijaloga ovaj egipatski verovatno najstariji, kao i u tome što u njemu nema uzaludnih reči: kao izvorna voda, ovaj tekst je pro zračan iako dolazi iz dubina. 46
•
Sper potseća u mnogome na veliki indijski dijaloški spev IJHA GA VADG/TA2 u kojem, takodje, duša uči čoveka mudrosti. Razlog savršenstvu, kao lepoti mnogih zdanja, treba videti u temeljima. Literatura ukazuje na čitaoca koliko i na pisca. Kada je Šampolion3 u svom paćeničkom životu najzad uspeo da . e domogne Egipta - iako samo nekoliko godina pred svoju ranu smrt - pisao je odatle u kolikoj meri ne ume da iskaže lepotu i dejstvo egipatskog hrama, napominjući da može da zabeleži raz mere i opiše što vidi, ali ne da izrazi lepotu. Ova pisma primljena su u Parizu, od njegovih akademskih kolega sa sarkazmom i prezirom, kao ceo njegov, kako su oni to smatrali, nedovoljno učenjački rad. Slično nerazumevanje karakteriše današnje akademske gramatičare koji prevode "pogrebnu" literaturu Egipta. Mitološki sadržaji, kao ni hramovi, nisu okvir nekog primitivnog rituala koji je vezan za "opela". Analizirati ih, danas, kao liturgij ske priručnike, znači pristupiti Egiptu na varvarski način, jer ni analiza, ni lomljenje mumija i cepanje omota sa ovih tela, koja su postala statue, da bi se isčupali silom dragulji, neće nas unaprediti nego unazaditi . U Starom Egiptu, mitološki sadržaji, koji su bili širom poznati, kao osnova duhovng života te ' civilizacije bili su baza razumevanja izmedju pisaca i publike . Prema nivou čitalačke publike, kojoj se obraćao, varirao je i jezik spisa i ta varijacija nas vodi od pripo vedaštva do - može se reći - telegrafske asocij acije simbola. Tako, iako na istoj osnovi, imamo manje ili više "jasni" izraz iste mito loške misli. Ova misao, medjutim , sama po sebi jeste inicijacija, jer pretstav lja izlaganje, pomoću simbola, funkcionalnih odnosa života i sveg zbivanja u životnom sklopu. Poznavanje korena, porasta, sukoba i ishoda funkcionalnih sila koj e čine prirodu i psihu daje mogućnost lokalizacije problema i prognoze ishoda. Zato se inicijacija obraća čoveku koji tom inicijacijom prepoznaje sile kojima je rukovodjen i koji je upozoren gde ga koja sila vuče. Narod je od pamtiveka svoju mudrost sažimao u poslovice i pesme, kako bi nov naraštaj lakše naučio iskustva vekova. Me djutim , svako obučavanje je izraz svrhe kojoj služi. U nomadskim zajedn icama narodna mudro st uči opreznosti, lovu i održavanju onih moralnih vrednosti koje brane nomadsku zajedn icu. Druga društva čine slično u okviru njihove mudrosti. Inicijac ij a Starog Egipta pruža svojom sadržinom pregled vrednosti koje su čuvale i ovekove čavale ovu veliku civilizaciju. Neslično primitivnim ili osva47
jački m društvima, čiji se moral često izražava kroz herojsku te matiku obožavanja sile, moći ili vlasti ; neslič no nomadskom m o ralu straha od prirode koji nas uči da je poštujemo , iako bez lju b avi, možda· iz oprezn osti; neslično govorničkoj hvalisavosti grčkih i rimskih demagoga ili potmuloj lukavosti kojoj se mora učiti od oca roba-sin rob, da bi se održao živ u uslovima u kojima je učen od društva da ostane rob , egipatska inicijacija uči nas razumevanju, ljubavi, hijerarhiji, čija je osnova čistota srca. 4 Tako se egipatsk a inicijacija obraća čoveku , da bi pomoću te inicijacije prepoznao sile kojima je rukovodj en (prirodne sile), da bi bio upozoren gde ga koja sila vuče, kojem ishodu, da bi bio posve ćen kako da ove sile uskladi i usmeri ka ishodu predavanja dizgin a u ruke mudrosti. Iz ovoga možemo da izvedemo zaključak da je proučavanje društvene osnove egipatske civilizacije, najtrajnije do sada poznate ljudske civilizacije, delo od velikog značaja i interesa, koje nam možda nosi iznenadjenja, s obzirom na ono na šta smo bili na viknuti da mislimo do sada. Postavlja se pitanje potpune revizije našeg razumevanja ove civilizacije. Iz originalnih spisa Starog Egipta vidi se da je to društvo bilo zaista podeljeno, ne na bogataše i sirotinju već na mudre i neuke 5 . Mudri su, ostavivši delo svoje mudrosti za sobom, nestali sa pozornice, kao što zrela voćka pada sa drveta. Delo ovih mudraca je opšta linija egipatske inicijacije, linija kojom je bilo vodjeno ovo carstvo do svoga raspada koji je delo istorijske nužnosti. Postepenim dolaskom neukih na vlast stvo rilo se društvo bogataša i sirotinje, jer je neuki onaj koji ne vlada sobom i zato se lako korumpira i pretvori u gramzivog nasilnika. Podela na mudre i neuke, medjutim , podela je gde prva reč pripada mudrima, i ta hijerarhij a, kao hijerarhija u porodici, na zdravoj je osnovi. Da bi se jedna hijerarhija, bazirana na Jugosalvija mudrosti, održala, inicijacija mora da igra ulogu vodiča. Govoreći o ovoj inicijaciji, zadržim o se na dva pitanja od kojih je prvo : šta je to, KNJIGA M RTVIH? Ovo ime načelno označava od arheologa uredjenu zbirku6 za grobnih tekstova Starih Egipćana. Arheolozi su ovo ime pozajmili od lopova po grobnicama, koji su pokradene zapise nazivali "knji gom mrtvog človeka" . U stvari, ovaj naziv je ne-egipćanski i sadržinski suprotan spi sima. Papirusi nadjeni u kovčezima i po grobnicama obično su nazvani: Radjanje u dan 7 Sadržaj ovih papirusa je, uglavnom : na čin kako da se pobedi APEP," - neprijatelj sunca, faze u borbi 48
svetlosti protiv noći, hod Sunčeve Barke kroz "Drugi Svet" (TUAT),9 hod čoveka kroz isti taj svet pun zaseda, himne suncu, srcu, istini, izlaganje mitološkog rituala. Sve u ovim spisima pobija naslov KNJIGA MR TVIH . Citajući tekstove u prevodima, često nalazim o - pogotovu u komentaru - opis "mrtvog" kako prinosi žrtvu, jede, pije, ore, žanje, ili dignutih ruku pozdravlja. Ovi mrtvaci koji putuju kroz nama nepoznati svet čudovišta kroz koji klizi takodje, privezana za konopac u rukama nekih ljudskih prilika, SUNČEV A BARKA, na tovarena siluetarna ljudi (često životinjskih glava), ko su oni? Da li su to baš mrtvaci? Ako je mrtvo ono što se ne kreće, što truli i nestaje i što,'lišeno srži, ne može da se razvija, onda ne možemo da shvatimo ove "mrtve" kao mrtvace , niti KNJIGU MR TVIH kao Knjigu m rtvih . Naprotiv, jedino odgovarajuće ime koje bismo m ogli da damo ovim tekstovima jeste KNJIGA Ž IVIH. Izraz "pokojnik" ili "umrli" ,10 kojim se bez razlike prevodi svaka reč kojom Egipćani d e finišu čovečij i lik koji se kreće i ratuje po ovom DRUGOM SVETU - TUAT, ne može biti netačniji, ma da je donekle razumljivo zašto je upotrebljen. Egipćani imaju spe cifične termine za svaki stupanj zrelosti u skupu ovog dogadjanja koje se plasira u DRUGI SVET. Tako se ljudski lik o kome je reč po nekad naziva svojim ličnim imenom , po nekad imenom OZI RISA, po nekad on je Onaj tamo, po nekad on je Onaj Sakriveni, Sah itd. Iako je iz tekstova jasno da je ovaj lik "umro" , on nikako nije označ en kao "umrl i", ali nama nedostaje terminologija kojom je on označ en, kao što bi nekoj civilizaciji koja ne zna šta je vojska nedostajala terminologija oficirsj<:ih činov a. Označ iti medjutim sve ove term ine kao "um rli" ili "pokojnik" puka je simplifikacija. Simbolika kojom je izraženo dogadjanje ovoga DRUGOGA SVETA - TUAT , sugeriše nam da je put ove ljudske prilike , indi vidue, u stvari put evolucije svesti, od stupnja do stupnja. Ovi stupnjevi, ili "časovi" izraženi su kao oblasti Drugog Sveta. Od mraka neukosti, kroz teška iskušenj a, put vodi u prestonicuImentit, ka mudrosti. Naći ćemo u KNJIZI MR TVIH da je sadržaj svakog poglavlja neki hod. lli je to hod SUN ČEV E BAR KE, ili borb a čoveka sa nema nima , koje žele da spreč e njegov hod, ili prep oznavanje snaga koje peča te progresiju (čuvari kapij a), ili lagani hod čitao ca kroz oblasti u kojim a su, kao proc esija , reke vatre, polj a, vesla či, jame, -
4
-'-
Velika jednačina
49
zmije, ratnici, strelci, "bogovi" I I , naoružani noževima, zamke, kro kodili. Simbolika ovih poglavlja Radjanja u Dan (poslužimo se origi nalnim imenom)12 jeste vizionarstvo, a tema - evolucija. Apstrakt ne snage izražene su ovde konkretnim simb ol.om , koji je funkcio nalni izraz ovih apstraktnih snaga u prirodi i čoveku. Na primer, kada se u tim tekstovima pomene otac, to nikada (sem ukoliko je to specifično naglašeno) ne znači "otac" u bukvaInom smislu. Kada sin pominje oca - (arheolog prevodi aa se umrli obraća ocu, koga će opet naći u raju) - time se označava odnos fenomena prema uzroku, porasta prema semen u i nas prema našem skrivenom J A. Evo primera iz TEKSTO VA PIRAMIDA : 1 3 ,,0, oče moj iz mraka, dovedi me do teb", da za tebe svetlost ja upalim i da te zaštitim". , lli: ,,0, Vel iki' O moj Oče Ozirise Kralju' Daj mi ruku da te ja po dignem ! " 1 4 . ,Progu tan sem od Onoga Sveta, živog i č istog vidika, u zagrljaju l li svoga Oca' " 15 -
-
Svaki pu t kada se pom inje "otac" to je Oziris, ili neki drugi princip ("bog", u praksi prevodjenja) kome se "umrli" obraća, tj . koji svest prepoznaje kao svoj uzrok. Tekstovi ne ostavlja ju ni najmanju sumnju o' tome. U komple ksu mitološke tematike obradj ena je detalj no konver zija ljudske svesti u višu form u svesti, mudros ti, koja je svesni izraz potencijalne snage svemira, RA . Naznače no je nebrojeno puta, kao u navedenim primeri ma, da je individu alna, psihološka svest čoveka - iako ,.sin" i posledi ca, iako još neuka i nemud ra - davalac života ovoj kosmičkoj svesti: u tome je m istični odnos: "Daj mi ruku", osnaži me, da bi te ja podigao na noge. Ovaj odnos kosmičkog i individualnog izražen je u figuracij ama, tematikom SUNČEVE BARKE i individue - čovečijeg lika. Teme ova dva hoda (evolucije) isprepletane su . Hod SUNČEV E BARKE sa procesijom koja joj prethodi i uništava neprijatelje i geneze ži vota. Put individue kr os DRUGI SVET odredjen je fazama opšte evolucije (barke) i inicijacija ukazuje na identifikaciju ove individue sa snagom ove barke, RA. U jednom momentu, u momentu koji je u stvari vezan za naš papirus, videćemo da individualna svest posta je kljun ove procesije, koja vuče barku sunca : u "DEVETOM ČASU" raskrsnice, posle koga je neprijatelj sunca zavezan. Ali o tome docnije. Dok SUN ČEV A BARKA klizi nesmetano preko svih nemani i osvetljava tamu kroz koju prolazi, iz koje se bude urlici radosti bića
50
koja u njoj žive, urlici očaja kada se opet zaklopi sama nad sobom, individui, potomku tog nepobedivog sunca, valja peške, kroz jednu neman do druge krčiti isti tamni put. Samosvest sunca, ta .,individua" prolazi putem roditeljske barke u koju na kraju puta mora da se popne, sama je, goloruka, oko nje zveri. Eto izvora legendi o zmaj evima i j unacima ! Ali u KNJIZI MR TVIH" mašti nema mesta. Karakteristika prepreka DR UGOG S VETA je takva, da svaka pobeda jedne prep reke radja drugu pre preku. Ovaj put je strašno i protivre čno saplitanje. Lančani splet ovih nedaća potseća na klasični tibetanski spis o životu Milarepe, 16 najvećeg tibetanskog sveca, koji iz jednog zla, sopstvenom zaslu gom u njegovom otklanjanju upada u još gore ilo. Ovaj lanac potseća takodje na kinesku knjigu brojeva, , , 1 Ching" 17, kao i na "m istiku brojeva"18 u matematici koja je bazi rana na iracionalnim vrednostima izvesnih proporcija. Radi se ovde o nečemu što je uvek bilo izražavano u čove čanstvu, na sve moguće naČine, tj . kob, klopka, kao sredstvo jedne potpuno iracionalne zakonitosti koja se ostvaruje - mimo svih logičnih faktora - formulom iracionalnog broja koji nas zaokru žuje, ništi, istovrem eno nas uzdižući u nekoj spiralnoj putanji. Potsećajući nas na spiralne krugove pakla, egipćanski DRUGI SVET, čija spiralnost nije u obliku već u misli, jeste sam čovek, izgubljen u besprostornom domenu svesti, po kojoj se lomata, ra djajući se, iz zamke u zamku. Poznavanje zakonitosti ovog zbivanja je jedini put iz ovog labi rinta, sablasnog sveta naše svesti u kome nema ničega, u kome ipak sve postoji, odrazom. Razlika izmedju Podzemlja, Pakla i egipat skog TUAT je u ishodu i orijentaciji. Etimologija reči TUAT DRUGI SVET, je: zornjača. Jutro. Sutra. Ne : "Podzemni svet", već : Zora. TUAT je zora vaskrsenja putem evolucije iz slepila, u dan. 19 Zato se i spisi ,.mrtvih ljudi" nazivaju "Radjanje u dan ". Ovom rodjimju medjutim, po tvrdJ enju Egipćana, potreb na je "bab ica" V odjstvo "duše". Kao i TU AT, naša svest je puna odb lesaka i uslovlj enosti, optere ćena nasledjem i impulsima, čija je tendencija da nas uspavaju ili progu taju kao čudovišta TU ATA. Put budjenja , kao i u tibetanskoj Knjizi Mrtvih , je prepoznavanje ovih prepreka, njihovo kanalisanje i otstranjenje. Putokaz ovog snalaženja je Knjiga Mrtvih u kojoj je naglašeno da se jedino prepoznavanjem imena čuvara kapija može preći iz jedne oblasti TU ATA u drugu 2 0
51
Jedn a od ovih oblas ti DRUGOGA SVE TA, čuvane vatre nim kapija ma, pred kojom je dignuta zmija AB-TA 21, je "deve ta oblast " . No, kako ćemo o ovom e opširno govoriti kada tome dodje vreme , zadržimo se na drugoj tački koju želim o da osvetlimo u ovom uvodjenju u simboliku. Prevodilac je pokušao da nadje odgovor na jedno pitanje koje će se modernom čitaocu možda i nehotice postaviti. Ako je kod Egipćana osnovna briga bila u stvari život , a ne smrt, zašto je bilo potre bno postavljati celu ovu simboliku oko smrti? Zašto se Egi pat služio onim što je u čoveku najbolnije, da bi ga vodio ka nekoj - možda nama neznanoj - radosti? Ovome pitanju, rodjenom iz našeg modernog crno-belog menta liteta za koji je dan dan, a noć noć, i koji traži da jasno definiše život i odeli ga od smrti, vredno je potražiti odgovora. Svaka civilizacija uobličava specifičnim izrazom svoje duhovne težnj e. U mnogom e, zapazićemo da ovaj izraz kojim se duhovne težnje izražavaju , zavisi od vida pod kojim se ta civilizacija brani od smrti, ili, bolje reče no, od odnosa izmedju čoveka i možda jedin e njegove izvesnosti : smrti. Uporedimo, zbog sličnosti oj razlika, Indiju i Egipat . Indijsk a religioznost, kao l egipatska, vidi u smrti hodnik labi rinta veči tog života i time sredstvo tran sformacije i pora sta ka racionalno nezamišij ivom stupnju svesti, koji odražava celinu b ića i pos toja nja. U tome je njihova sličnost. Pogledajmo razlike. Indija bira najkraću, drastičnu prečicu kao posledicu dramatičnog izbora: pošto je život samo prolazna faza u lancu života i smrti, pošto je ishod jedno stanje svesti u mnogome neslično životu, zaboravimo boju, izvesnost, oblik, miris tog života, stegnimo lanac. Disanje, medju ostalim sredstvima mentalne pri rode, "jogi" razvija grudni koš, povećava kapacitet pluća, distribu ciju oksigena koji prodire u najskrivenije kutove centralnog nerv nog sistema. Disciplinom , asketizrnom 22 i koncen tracijom men talne sile, nervnom energijom čij i tok uvećava i zljezdanim luče njim a, on planira svesnu mutacij u u superiorno stanje svesti koje naziva : "iluminacij om". Eksperimen ti, unošenjem izvesnih he miskih sub stancija u telo, kao i drogiranje, pokazali su promene koje nadražaji izvesnih nervnih centara mogu da izazovu u svesti. Jogi ove promene sprovodi pod kontrolom i bez posled ica: on se radja dnevno, približava se cilju koji se globalno može nazvati "besm rtnos t", iako ta reč treba da se uzme sa rezervom . 52
I
U prihvatanju ove svesne mutacije , indijska filosofij a - i pored velikog broja varijacija, u svom klasičnom stavu, - načeln o osudjuje senzualne životne radosti. Za nju, gajenje religiozne radosti mora se vršiti na uštrb tela, prvenstveno zato, što se jogi služi energijom tela da ga se oslobodi. U tom e cilju, uživanja su zabranjena, kao što atleta m ora da pazi za vreme treninga, da bi spasao snagu od ulu dog trošenja. Ovaj ekonom ični stav jedne filosofije koja ne želi da potroši ni mrvicu vitalne energije "uludo", u cilju njene što punije konverzije u duh, radja svoj ritual, svoje sekte, svoje heroje i svoju reakciju. Otuda . spaljivanj e tela, asketi po peĆinama, mnoštvo ogra naka, škola, kultova, praktičnih sistema baziranih na suprotnim metodima za ostvarivanje istog cilja, prema temperamentu osobe, ne više kao asketski stav života, već kao inercija, porast bede. Stav Egipćana je obratan. U načelu Egipćanin ne b ira drastičnu prečicu . Ako su smrt i život, kao treptaj i oka, naizmeničnost uklopljena u vid duha, za njega to ne znači da zbog toga čovek treba da se napreže da zanemari njihovu realnost kao prolaznu, već treba da se trudi da primi ovu prolaznost, ne gubeći medjutim iz vida njen cilj. Zato je za Egipćane svakidašnji, obični život sa svojim radostima i bolom, predmet duboke pošte, koja se medjutin1 odnosi i na smrt. Za njih, život i sm rt to su dve sestre, dve dadilje, dve naricaljke : lzis i Ne/tis. Jedna radja, druga guši, kao ritam bila večitog srca života, one su svete majke božje 23 Izbor Egipćana je u prihvatanju, i to ne podmuklom prihvatanju sile, već pril1Vatanju dara sa ljubavlju. Videćemo kasnije kako se ovaj stav naznačava u karakterizaciji zla kao pobune, tj . nepril1Va tanja prirodnih zakona. Ž ivot je dar bića i sa životom dar su sve životne radosti. Smrt je dar bića i sa njom su patnje. Izbor čoveka je u hrabrosti. Ova hrabrost je vizija koja ne deli darove na poželjne i nepoželjne i koja ne deli duh od tela: sa telom prihvata težinu koja vuč e u grob, ali i gustinu, napon koji, u otimanju od inercije postaje motorna snaga ujedinjenja sa duhom . Kao za indijsku filo sofiju, ujedinjenje svesti sa svešću kosmosa transmutacijom poten cijalnih i statičnih energija psihe i tela u duh ili viši stupanj svesti, bilo je cilj ljudskog života za Egipćane. To ujedinjenje - nazvano "joga" u Indiji, nezvano je SMA u Egiptu.) SMA je reč koja takodje označava i pluća, ali u drugim uslovima.) Ujedinjenje pojmova duha i tela donosi ujedinjenje pojmova ži vota i smrti. Zato je smrt kao sredstvo mutacije, kao god i život, funkcija ujedinjenja duhovne celine, izražena u vremenu. Ta du53
hovna celina izvan racionalnog postojanja jeste za Egipćane jedina realnost - ali kao takva ona ne isključuje svoje sopstvene faze nastajanja: senzualni život, radosti i krize budjenja svesti, sazre vanja, kao i samu smrt. U ovome je dubina misli Egipta, misli koju ne srećemo, ovako jednostavno izraženu, nigde - iako je nešto adekvatno možda postojalo u Antičkoj Kini, sudeći po Lao Ceu. Smrt u Egiptu kao kraj jednog ciklusa označava platformu novog. Zato je pogreb simbolična i čak logično sledstvena forma "oživlja vanja". Svaka mumija je Oziris. Oziris je seme, ne "glavni bog", već so zemlje, iz koje se radj a nov život. Svaki "umrli" je Oziris, ne "mrtvac" već jedno od imena Ozirisa kao formule vaskrsenja. Fa raon, kao simbol Čoveka-Kosmosa 24 jeste inkarnacija Ozirisa, kao seme duhovnog razvoja čovečanstva u redosledu razvojnih faza ovog kompleksa sazrevanja. Zato je u doba Starog Egipta grobnica faraona svetinja: iz nje izvire svest. A narod? Gde su grobnice naroda? Radi se o jednoj tako dalekoj civilizaciji da treba sa rezervom suditi: u ratu, rukovodilac je zaštićen, ne vojnik. U padu, čovek instinktivno štiti glavu. U prirodi, seme trave ne vidi se, ne zaštićuje se, jer je neuništivo. Zato se i kaže: raste kao trava. Seme redjeg drveća priroda opkoljava tvrdim ljuskama a botaničko savršenstvo čuvano je od botaničara za rasplod. U smrti, Egipćani su seme mutacije čovečanstva (to je za njih pretstavljao simbolično faraon) čuvali u svetilištima, i grobnicama, za rasplod, kome pripadaju dra gulji, kao i zlato, kao identični prirodni elementi neuništivosti. Nas možda buni ovo zlato koje ne služi ničemu, u grobnicama, ali očigledno je iz samog ovog akta da je zlato im alo drugu vrednost 25 nego danas, i da je ta vrednost bila prvenstveno duhovne prirode. Vrednosti se menjaju tokom istorije - ili, b ar, idejne vrednosti. Tako bi naša upotreba zlata začudila Egipćane? ! No, ovo pitanje zahteva mnogo više mesta nego što mi ovde možemo dati proble mima ove vrste, koji su detaljnije obradjeni i izvanredno dokumen tovani u revolucionarnom radu Lubiča o funkCiji faraona u Starom Egiptu. Ovim globalnim poredjenjem indijske i egipatske filosofije u vezi stava prema smrti, poslužili smo se, ne da bismo umanjili ili podigli jednu na račun druge, već da bi osvetlili misao koja daje odgovor na pitanje, postavljeno na početku izlaganja. Vidimo u tome izraze dve civilizacije. Jedna, u nekom neobuzdanom žaru ka svetlosti obara i sam Ž ivot : to je Istok, mudrost radjanja sunca, neiscrpna majka Indija. Druga, u viziji obuzdane zrelosti prihvata i samu 54
Smrt : čudotvorni Egipat. Tako dobijam o viziju krsta, u kome su I stok i Zapad orijentac ije, a Sever i Jug smrt i radjanje (polari zacija). Biranje smrti kao pozornice rasta delo je čudotvornog uma, koji kao da se radja iz zalazećeg sunca. Zapad je prirodna pozornica smrti, u njemu je kolevka misli, i zato ujedinjenja sa mudrošću ove misli, efekta života. Mudrost Egipta nije filosofski sistem , ona je otisak inteligencije uravnoteženja snaga koje se taru izmedju sutona 1 zore. Ako je Grčka do sada smatrana kao kolevka zapadne filosofije, što u mnogome i jeste, Egipat je ona živa srž koja prethodi toj kolevci, nj en smisao, kao "dete", filosofski kamen iz koga se raz vija porast i napuštanje kolevke. U papirusu "Čovek u raspravi sa dušom " čovek korača sa mu kom kroz tamu noći, koja je u borbi sutona svesti, besvesti, smrti i zore duhovnog budjenja. Njegov konac Arijane je glas duše, vodič kroz klopke i zasede. Uska je staza kojom čovek, vodjen dušom , mora da hoda. Zato ne sme da "izgubi dušu". Problem atika pa pirusa, služeći se asocijativnim sredstvom budjenja u čitaocu, či tavog kompleksa DRUGOG SVET A, smiruje se lokalizacijom same sebe. U sklopu ovog kompleksa duša donosi poznanje, prepoznavanjem . Spominjući "dušu", medjutim , moramo preći na nova raz jašnjenja. •
•
BA
Duša
Egipatsko BA prevedeno je obično kao "duša". Prevodilac se takodje pridružio ovoj praksi, iako "duša" i BA nisu identični pOJmovI. Pokušajmo da skiciram o razliku izmedju egipatskog BA i naše " duse " . Mi danas shvatamo "dušu" kao psihički kompleks, koji uklju čuje sve najudaljenije kutove našeg svesnog bića. U nama, duša je nešto najdraž e, iako nas često muči kao najgori neprija telj, koga ipak ne možem o i ne želimo da se oslobod imo. Osećanj e bezrner nosti naše duše daje nam užas od granica u koje nas postavlj a smrt. Ipak mi je otpisujemo sa smrću tela. Egipćani pretstavljaju BA najčešće u obliku ptice sa ljudskom glavom . Ova simbolika slike kao i tekstova ne znači, kako nam to kažu, da je BA po verovanju Egipćana bila duša u formi ptice i da •
•
v
55
I
je kao takva imala punu nezavisnost egzistencije ulazeći i na puštajući čoveka, kako je htela, prouzrokujući time smrt . 26 Ona označava na protiv, jednu kontradiktornu realnost : duša, kao odlu čuj ući faktor živog sklopa ljudske psihe, kao da je izvan tog sklopa: naša srž je neuhvatljive prirode. Zato je simbol naše duše ptica koja nosi naš lik. U prilazenju egipatskoj simbolici ne treba zaboraviti da nemamo posla sa decom , ni sa primitivcima, i da je jednostavnost izraz savršenstva, a ne neveštine. Možemo čak reći da je ustvari egipatska simbolika b liža nauci nego religij i u smislu u kome religiju pro pagira crkva. Duša - BA, kako su je shvatali Egipćani, jeste sama suština našeg bića i to suština u obliku životodavca : ona je snaga har monije. Kohezija koja drži na okupu čestice atoma, stvarajući atom , u čoveku je " duša" , kao harmonična osnova proporcije koja ga formira. Egipćani nisu verovali u "boga" već u harmoniju i njene snage . Kao specifikacija ove harmonije duša je uzrok, a ne posledica bića. Zato se ona ne otpisuje na sm rću tela. Beg duše, izlazak duše iz tela, izražava samo činjenicu da je "beg" kohezije uništenje onoga što je kohezija stvarala svojom for mulom. U stvari egipatsko "BA" ne napušta leš, ni telo, niti se seli iz je dnog u d rugo. Kao proporcij a ili formula, koja drži materij u na okupu, ona tu materij u oživlj ava, kreće, menja, oblikuje, uništava, vajaj ući u njoj svoj sopstveni lik. Kada je energetska suština jedne materijalne formacije iscrpe na, formacija se raspada, ne i proporcij a : duša nadživlj ava svoje telo slično broju "pet" koji ne nestaje ako uništimo peticu. Vera u smrt, ili u besmrtnost, u mnogome zavisi od toga da li se čovek identifikuje sa "peticom" ili sa brojem "pet". Ova apstraktna pro porcija, duša, ne napušta telo: ona ga vari. Hodom, u toj evolucij i, za nj om ostaj u sasušene kože egzistencij a iz kojih se izvlači kao ZmIja. Teško nam je, možda, da shvatimo egipatsku dušu BA, jer da bi to učinili trebalo bi da prihvatimo iracionalnu mogućnost našeg izjednačenj a sa "nepoznatim" kao izvesnost . M i koji smo navikli da se identifikujemo sa onim što vidimo pred sobom u ogledalu, treba da se identifikujemo sa uzrokom našeg bića koga treba da tražimo, provlačeći se za njim, kao kroz neki tunel , i kroz samu smrt. Ako bismo se odjednom, u sred nekog razgovora, videli bez kože, u koncima mišića, organima, krvi koja se pokreće kao u • •
56
navijenoj igrački, u drhtajima creva koja piju naše sokove kao večno pokretne gliste, da b i nas njima hranile, same 'nesvesne toga, nešto bi se u nama prepalo od ovog nepoznatog j a, možda i zgro zilo, pa m a kako nas fiziologij a inače interesovala. Činjenica je da živimo u jednom velikom "Ja" koje nas plaši. U ovom strahu m i se još smanjujemo. Krij emo se, kao glavom u pe sak, od ovog skrivenog JA, ne želeći da se identifikujemo ni sa onim što se vidi pod rentgenom, a kamoli s onim što se ne može ni videti. Medjutim ova prividna zaslepljenost kao i sam strah, posledice su jedne dublje vidovitosti: mi znamo da naša svest ne može biti podredjena grčenju sluzi i organa, koji liče na u nama zakovana bića sa dna mora. Ovo saznanje nam je urodjeno i zato nas prividni dokaz o protivnom plaši. Ko je kome predak, mi sluzi, ili sluz nama? Ko je gospodar? Evo egipatskog objašnjenj a : Ovo veliko JA, koje nas plaši, nije samo grčenje organa i inercij a jednog neuhvativog, sveuništavajućeg mehanizma prirode kao perpetumobile bez cilja. Ono što nas zaista plaši, nije nepoznato, već je to organizacija nepoznatog, mravinj ak, u kome kao da se nalazimo pod nogama mrava. Mi osećamo dominaciju ovog "mravi njaka" i identifikujući ga sa tim velikim JA, bežimo od nj ega, bežimo od sebe. U stvari, veliko J A je zakonodavac ovog neumitnog reda, gospodar grča, i vladar "mravinj aka". U dubini nas, Ono koje vlada osnova j e i naše samosvesti, zato nam je urodjeno osećanje dominacije, kojoj, medjutim, nismo vični : tu vlast treba odvojiti rušenjem brana, ogle dala, prividnosti koje su za nas istina. Ovaj put je dug, opasan , pun zamki i klopki, čudovišta mašte, straha, nemoći: Drugi svet i b orba individue, sina Sunca RAa, koj i peške prelazi put ploveće SUNČEVE BARKE, dok se, iskaljen u vatri ne ispentra na krmu te b arke večnosti. Simbolika inicij acij e Egipta obraća se čoveku svih stupnjeva raz voja kao i mentalnih predispozicija. Kroz nauku, arhitekturu, mate matiku , kroz priče, i kroz sintezu svega ovoga : figuracij u mita. Ako bismo u radu našeg sopstvenog organizma videli red, srž reda sveg života koji uključuje i kamenje i erupcije sunca, onda bi u sopstvenoj utrobi osećali zakonitost kosmosa i time, umesto da se osečamo progutani od velikog JA, osećali bismo da smo mi progu tali kosrnos. U nama individualiziran, kosrnos i mehanizam njegove neumitnosti kao da bi se smanjili u odnosu na nas. Na ovo nas upućuje simbolika egipatskih antropomorfnih hramova kosmosa u kojim a su funkCije tela definisane geometriskim funkCij ama geneze
57
•
kosmosa.27 Ti organi, nervi, žljezde , kosti, katalizatori su porasta čij i smisao je prera stanje - posredništvom smrti - tela u duh. Kompleks egipatskih hramova osvetljava činjenicu da ono što izgleda najveć i absurd : smrt kao ishod našeg porasta - jeste indika cija naše orijentacije. Ova orij entacij a je odredjena inicij acij om, kojom se ljudska psiha odgaja u pravcu preživljenj a, a ne smrti: to jest, razvijajući vrednosti koje će omogućiti orijentaciju ka našoj identifikaciji sa onim što prežiljava. Umes to bežati od našeg skrivenog JA, znači tražiti ga. Naša individualnost u stvari nij e umanj ena već potvrdjena našim organizmom, koji nosi pečat te individualnosti u svakoj ćeliji. Sve u nama kao da je izraz te individualnosti, koja nas odvaja od drugih, od nas samih - i koja nas u isto vreme samim tim čini samosvesnim b ićima . Kako se udubimo II tu individualn ost, tako počinjemo da tonem o, jer se ona pod nama širi, kao da se stapa sa baskrajem . Tako shvatamo da JA nije zaista samo to što vidimo u ogledalu, samo to što vidimo pod rentgenom. Ono kao da u svom centru ima neki nepr eseče ni pupa k, dugi mračni hodnik neke snage koju ne možemo da definišemo. Ovaj kanal snage u nama je naša veza sa sunc em, duša - BA, izvor naše individualnosti, našeg mraka, naše svetlosti, naš vodić, naše najdublje JA. Tako u moru energije, kao nerodjenog, duša nas hrani sličn o pupč anoj vrpci, izvornom snagom samog tog mor a! Ako dušu - Ba shvatimo ovak o, biće nam pristupačan simbo lizam "Knjige mrtvih " kao i papirus " Coveka u razgovoru sa dušo m" i nećem o dobiti zbrku pokušavaj ući da analiziramo reče nice. Razumećemo zašto čovek strahuje od presecanja te "vrpce", koj a će značiti beg duše. B iće to poba čaj "druge smrti ", naglašene u priči o neuk ome, gde se govori o ovoj smrti pre "rodj enja" . ,
Reinkarnacija i duša Prihvaćena je ideja , koju su raširili arheolozi, da su Egipćani verovali u fizičko produženje života posle smrti, tj . da ista ind ividua, probudivši se ponovo, nastavlja zagrobni život u kome j ede, pije i uživa čak u brač nom životu - ideja koja bi sama po sebi bila dovoljn a da im sugerira da promisle : kako su mogli biti sa svoj im ženama posle smrti, kad ove nisu umirale s nj ima, i kakva su to deca proizilazila iz zagrobnih brakova? 58
Sami staroegipatski tekstovi ukazuju nam na mnogo apstraktnije shvatanj e produženja života po smrti.28 Postavimo zato, u okvirima ovog izlaganja samo osnovne linije koncepcije produženja života, kakvu su Egipćani izražavali svoj im delom. U ovom izlaganju upotrebili smo reč "reinkarnacija" da b i lokalizovali j ednu temu onim . što j e opštoj publici poznato - iako ne jasno. Reinkarnacija označava za nas ideju ponovnog radjanja. Ova privlačna ideja ne nalazi na mnogo odjeka kod inteligentnij eg sveta, što je razumljivo, jer se pod nj om podrazumeva misao da se čovek, takav kakav je u jednom životu, ponovo radj a i ponovo živi, što ne bi imalo mnogo verovatnoće. Treba napomenuti da je idej a ponavljanja egzistencije na zemlji, iako uključena, u izvesnom smislu, u razum evanje j ednog šireg procesa oživlj enja, sasvim nepo pularna u egipatskim spisima.29 Ideja reinkarnacij e budi sobom verovanje da će "idući put" biti mogućno da budemo b olj i i zato nam dozvolj ava podvale pred samim sobom. Idej a jed"nog života daje nam u ruke drugi stav prema dizginima, ali često nas goni u pesimizam. Kod Egipćana akcenat nij e ni na mnogim, ni na jednom životu, već: životu, kao nećemu beskrajnom u koje korak po korak, urastarno. To su stepenice kojima je protkana nj ihova simbolika, plovidbe, hod ka ujedinj enju sebe sa samim sobom, kako nas uči kraj našeg papirusa. Ž ivot j e besmrtnost. Biti živ znači "oživeti". "Ožive o sam ! " klikće zato "novorodjeni" u Knjizi Mrtvih 30. Aktiv nost života je usmeravanje svoj e energije ka stapanju sa svojim izvorom, sa dušom. Ukoliko se stopimo sa nj om, besmrtni smo kao i ona. Jer nismo mi reinkarnirani, već duša. Duša, ili proporcija naše individualne formaCije, začinje novo telo, zato čovek u našem papirusu kaže : "Dušo, brate stvaranj a moga naslednika!" (što gramatičar prekraja, menjajući jedno slovo, u : dušo, brate moj , budi mi na�lednik"). Stvaranje naslednika, sle deće reinkarnacije iste proporcionalne formaCije je identifikovano sa dušom. Duša odredjuje·telo za telom. Naše telo je njeno telo. Mi smo u tom telu naše duše "tudjinac", čija svest je efekat te otudje nosti. Zato naš papirus i kaž e : "AI me je zač'o u tvom telu , budim svest tudjinca". Mi umiremo, crpeći i trošeći iz tog tela energiju koju nam do vodi duša. Gde upućujemo tu energiju, ka ličnom "uživanju", ili porastu svesti - odrediće ishod. Ako tom energij om sazidamo most - preći ćemo preko nj e u dimenziju duha; ako napravimo levak, 59
prosućemo kroz njega energiju i za nj om istećićemo i sami u mrak." Postoji, dakle , po nagoveštavanju egipatskih spisa inicijacije, mo gućnost za psihološku svest da preraste u dimenziju svesti kao ener gij e kosrničkog stvaralaštva, i time, gubeći svoju individualnost, smrću da uništi smrt : postavši besmrtna apstraktna živa snaga. Konkretno, ako postavimo pitanje: šta, ako ne naša ličnost, preživ ljava smrt? Š ta bi sugerirali egipćanski spisi kao odgovor? Deo naše svesti, koga nismo svesni. Ovaj lakonski odgovor nije dovoljan, ali dopušta mnoge moguć nosti. Prvo, da reinkarnacij a "ličnog individualnog bića" nij e ideja koja prožima spise Egipta. Drugo, da preživlj avanje u smrti, kao izraz, pretstavlj a samo putokaz životne orijentacij e izvan domena sumnje i pesimizma, iako ne daje rešenje činjenici da ćemo, avaj , sklopiti oči za navek. Pogledajmo na scene zapomaganj a, čupanja kose, plakanja za dragima kao oduške ovog prirodnog bola, iako, ritual sahrane, kao i misao kojom je označena, ukazuje na besmrtnost. "Telo zemlji, a duša nebu," kažu Egipćani, jer telo umire, kao što nestaje mehur od sapunice, iako ne nestaje sa njim i sapun. Naša psihološka svest, odraz ove privremenosti jedne formativne faze nekakvog "pranj a" , kao mehur, nestaje - iako je deo sapuna i proizvod jednog "posla", o kome nema poj ma. Egipatska inicij acija je napor budj enja ove "sapunske" svesti u mehuru, napor, koj i po nj ihovom kazivanj u neizbežno uradja plodom. Po našem uobičajenom shvatanj u svest ne može postojati, ako čovek nje nij e svestan, jer je ona u nama identifikovana sa našom ličnošću, dok je za Egipćane, kao i za indij sku filosofij u, ili druge istočne filosofije, ta psihološka svest individue samo most izmedju nas i nama nepristupačne - ili bar prirodno nepristupačne - više forme svesti. Ova viša forma svesti, u čij em radu nemamo svesnog udela, rukovodi ceo psiho-fizički aparat našeg bića, čija je samosvest me djutim izdignuta kao glava zmije, uznemirene i spremne na b eg. U pripitomljavanju ove "zmije", u nj enom dresiranju, vidimo koren prakse i tolikih priča o fakirima i kobrama, koje su dobile neza visne vrednosti od ove inicijacije, iako pretstavlj aju nešto i od izvor ne vrednosti. ,,0, lutajuća zmijo, ori zemlju!" - nalazimo u Tekstovima Piramida,32 u kojima, kao što ćemo videti kasnije u izlaganju, "oranje" ima takodje simbolični karakter i pretstavlj a u stvari "oranje srca"33 ili trud jogi - ujedinjenj a sa dušom. (Napo menimo takodje da prevodilac Tekstova Piramida, Folkner, dodaje 60
na ovu rečenicu, da bi je osvetlio: "da bi napravila rupu u zemlji i pobegla? ") Ujedinjenj e psihološke svesti sa ovom višom formom svesti, pretstavlja samo po sebi formaciju "jezgra" besmrtnosti. ° ovome jezgru biće posebno govora docnije. Napomenimo za sada samo da je porast ovog jezgra porast ka rodjenju u dan ili besmrtnosti. Ovaj porast baziran je na orijentaciji naše identifikacije sa svojim ne poznatim "JA" duše. Ta identifikacija je utapanje, ali u kome se ne davi, već ostvaruje, kako to kaže naš papirus, " svevišnje za svetle hramove" . Ovo skriveno "JA" naše duše, Onaj Sakriveni našeg papirusa, kome nas vodi duša kao hranilac i životodavac, i s kojim treba da se identifikujemo, apstrakcija j e : sama energija, i dušom lokalizovano . . RA", sunce. R A i KHEPERU
Ra je sunce, izvor svih BA-a duša. On je BA svih B aa ili duša svih d uša. Kao što je svaka duša kanal RA-a, tako j e i RA kanal "AMONA" bez imena, bez kvalifikaCija. RA je generativni vid, afirmacija kosrničke energije, koja se sama stvara. Ova kosrnička ene rgij a u interpretaciji Egipćana bila je izjedna čena sa kosrničkom svešću. Kosmička svest je ono sa čime se čovek kroz revoluciju izjednačava. Jogi-tekstovi ga nazivaju "čista svest" 34 . Ovaj izvor svesti za Egipćane ima funkciju semena. On daje impuls prirodnim transformacijama: KHEPERU. U čoveku, RA je specifikacijom duše B1\, skrivena srž bića, "nadsvest" , pravi vodič života ovog bića koje ga ne poznaje. U celom ovom izlaganju uvek dolazimo do istih tvrdjenja, ali to nij e toliko ponavljanje koliko prirodni efekat tumačenja jedne ce· line koja neprestano sama sebe otkriva. Sa koga god kraja počne mo, srešćemo ovo skriveno JA, srž, seme i dramatično rastavljanje i ujedinjenje uzroka i posledic e, č ije uloge se u tom procesu obrću: roditelj začinje potomka, koji ga afirmiše, "diže na noge", efekat razvija u sebi seme svog sopstvenog uzroka, postajući tako "majka" svoga oca, koji raste kao "sin". "Vladar je učitelj mudrosti u majke, koj a mu imena ne poznaje", kažu zato Tekstovi Piramida.35 Učeći nas sopstvenoj besmrtnosti, Egipćani nam, u stvari, .samo ukazuju na pre poznavanje smisla sintezom, u masi poznatih stvari. Oni nas ne uče - kao što to mnogi egiptolozi pretstavljaju, pretvaraj ući svoje želj e 61
u zaklju čke - da smo večiti kao neka jabuk a, koja bi magij om ostala sveža za uvek. Oni nas uče, kako d a nadje mo, pretvarajući svoj um u delo , poče tni konac ove večnosti, koja nas njime upliće u tkanje čovečjeg bića. Kao što rasp oznavanje pretvara zvezdani haos u besprekorni red konstelacij a i nalazi cikluse kretanj a koj a su predvidlj iva, negiraju ći time uslovljenost vremenom i prostorom kao bit našeg uma, tako raspoznavanje pretvara i haos bića u harmoničnu celinu. Mi svi znamo da je nebeski svod sa svoji m sazveđdjima "več an" a d a mi to nismo. Ovo znam o, jer sebe odvaj amo kao posmatra ča od tog neba.36 Egipćani, u stvari, ne tvrde ništa drug o. Oni samo ukazuju na mogućnost preta panj a j ednog u drugo. U tom cilju inicij acij a Egipta, analizom a zatim sintezom, preta če ovo nebo u zemlju i zemlj u u nebo , kao iz suda u sud . "Ono što j e gore jeste kao ono što je dole". 37 Ono što ne umire u evoluciji, od besve snih elemenata do čo· veka, to je stvaralačka energij a - RA. Kao nevidljiv a i neopipljiva veza koj a spaja stupnjeve evolucije, ova misleća sila priro de, IZ ostaje realnost u čove čijoj sves ti: čovek je proc es afirmacije RA -a. Covek jeste RA, koji još nije sebe prep ozna o. On živi, hoda, potč injen automatizmu priro de, umir e, radja se , učau ren svim ovim omo tima, zavoj ima, oklopima, čaura ma: on je mumij a. Sličn o učaure nom insektu, koji se sam zazidava da b i se pretvorio u leptira svest se sama stvar a. Ona je TUM (Atu m - Adam) egipatskog mita , koj i se sam stvara u okeanu energije, čij a j e on srž. Ona je grč koj i sam sebe "zgušnj ava" , neizbežnost koja se, skuplj aj ući se tako, uništava, i a, izbij a i skupljajuć i ponovo grči. U osnovnom stremlje vari, nad m nj u bića ujed injuj u se sva "božanstva" (NETER U) Egip ta, svi su jedno biće . Ovoj jednini vodi analiza svakog principa (NETER). Oni su svi vidovi iste energije AMON, čij e strem ljenje je RA . Ideja identifikacije apstraktnog sa konkretnim tako je potpun a u Egiptu, da za Egipćane RA na znači ime, kao za nas, izolovan poj am, već reč koja može da ima i naj običnije značenj e : usta. Ovu idej u mogli bi da dočara mo obrnutim putem , ne nazivaj ući apstraktne snage konkretnim imenima, - kao Egipćani (što skandali zira "egiptologe" : oni se zgražaju sirovosti koja pominje u religioz nim tekstovima, na prime r, "mast urbaciju"38 ! kao sredstvo samo stvaralaštva) - već nazivaj ući konkretne stvari apstraktnim ime nom . Tako bi na primer Strem ljenje apstraktni pojem, karakterisalo 62
lj udske aktivnosti, delove tela i šire pojmove koji uključuju orijen t aciju energije : pokret ka ne čemu. Ipak, treba priznati, bilo bi nam teško d a našim apstraktnim rečima uokvirimo toliko životnih izraza, kao što to čine subtilno izabrani ali obični poj movi kao : noga, ruka, pokret, životinja ili biljka, koji su nepromenijivi! Tako je RA izvor (usta) stvaralaštva (reči) u nebu, na zemlji i u nama: isti izvor. Za čoveka naše moder ne civilizacije, koji je navikao da živi u dome nu opipljivog, teško j e možd a, prihvatiti, postoj anj e "nad svesti" , ovog indiVidualiziranog RA -a, skrivenog i p aralelnog sa nasom svescu. .
.
.
Medjutim radi se tu ponajviše o navikama i terminologij i. Dodir sa egipatskom mišlj u doč arava u nama realnost, posle manjeg ili većeg otpora, jer ona j e b azirana na realnosti. Mi prihvatamo podsyest, jer je ona u našem shvatanju nešto nama inferiorno. Za nas je ta reč kao neki džak, u koj i trpamo sve što ne razume mo, mutne nagone, nama neslične misli, životinj ske apetite i strah. Na taj način nama se čini iako osećamo snagu te podsvesti, da smo ipak mi nj en gospodar, jer je ona naš džak. Kada je reč o mnogo nerazumljivij em pojmu "nad svesti" , reakcija je drukčij a. To je razumljivo. Kako se može, bez pripreme, prihvatiti suočenj e sa nečim živim u našem "potiljku", što nismo "mi"? Idej a nadsvesti nij e ni popularna, ni jasna. Iako je ona definisana od davnina u indijskoj jogi - literaturi, kao i drugim istočnim filosofi jama ove prirode, s obzirom da j e na zapadnoj strani mali broj upućen u to, većina čitalaca ostavljena je izb oru izmedju crkve , nauke ili novina, a kada je reč o problemima svesti - i uticaju psihi jatra i vračare. Medjutim nijedan od ovih izvora saznanj a ne može da zadovolj i uznemirenog, probudj enog čoveka današnjice , kome treba principijelno vodjstvo:9ali koga jedino !ična potraga "za dušom", kako to kaže Jung , može da 'dovede do duhovnog progresa. Prevodiocu se č ini d a je egipatska inicij acij a sredstvo koje pruža ove mogućnosti : ono ne daje nikakve dogmatične limitacije, već samo evocira, upućuje, vodi nas kao gladne što bolje vodi miris kuvanog jela, nego knjiga recepata. Ovo vodj stvo ne otkriva nam ništa "novo", već samo menj a u nama koncepcij e istih stvari i preuredjuje Činj enice, stvarajući novu celinu. Zar ovo nije i put prirode, koj a menj a elemente reformo vanj em molekula? Od truleži ona tako stvara nova bića. 63
U našem "normalnom" stanju svesti mi rasudjujemo, sledstveno našem senzorij alnom iskustvu. Medj utim, evolucij a nas polako osposobljava da se oslobadjamo ove zavisno sti: zapaženj em zakona, po kojima se senzorij alni svet ponaša, mi počinj emo da stvaramo ili bolj e otkrivamo, svet apstraktnih vrednosti iza fizičkog sveta. Na ovome je zasnovana nauka. Postepeno, zapažanj e reda u prirodi i stvaralaštvu počinje da nas približava ovom redu. Š to više raz.· vijamo ovu sposobnost abstraktnog poimanja, udalj ujemo se od inertne materij e, koj a nas okružava, u poslušnosti zakonima. "Radjamo se u dan." Za Egipćane, ta zakonitost, koj a sama sebe stvara i održava, uklj učuje sve prirodne zakone koji su njeni vidovi. Kao emanacij a kozmičke energij e , ona je simbolizovana suncem RA. Osnovna razlika izmedj u orij entacije koju sugeriraj u Egipćani, i dezorijentacije, koju još uvek nij e uspela da pobedi moderna nauka, nalazi se u stupnj u razvoja ove sposobnosti abstraktnog poimanj a : energij a j e osvetlj ena ne samo kao izvor : Ra, već i zako· nodavac, seme: AMON. AMON
RA
Č esto se mogu videti ljudi, prolazeći egipatsku galerij u u Britan· skom Muzej u, kako zastaju pred velikim ovnom, na čije se grudi naslanj a mali ljudski lik . AMON-RA - figuracija je od kamena, koj i je živa mudrost. Posetioci muzej a posmatraj u ovo delo kao skulpturu, ali ako b i ovi posetioci b ili upoznati sa glavnim linij an1a inicij acije egipatske mitologije, bilo b i na njili preneseno mnogo više od te realnosti i samim tim, bili obogaćeni. AMON je ono što je iza granica svesti, ono, kako b i to J ung na· zvao, "krajnje, prvo i poslednje".4')1 MON j e : "SAKRI VENI" On je izvor energije, poj am apstraktnog zakonodavca i uzroka emana· cije - Ra. On je nevidlj iva realnost, i srž vatre u vodi, proleća u goloj grani, on j e zapalj ivost kao uslov plamena, " iskra u kamenu" i uzrok "udara", "bez koga bi u kam očaj ala" . A mon je, kako stoj i urezano u Hramu Luksora : "seme i materica svili stvari" . Iracional no jedinstvo množine, kroz koj u se manifestuje i koj a nastaj e iz koagulacije, č ij a j a on srž. "Ti sam sebe zgušnjavaš u težinu", kaže se u istoj litaniji Luksora. AMON j e ono što se pokazuje kao RA. K a da se figuracij ama pretstavlja AMON, to ne znači da ga ove figuracije direktno izražavaju, već da one naznačuju njegove atribute u odnosu na svet. Tako dvojno pero na glavi AMONA označava 64
apstraktno dvojstvo, iz koga se radj a "treći" (začetak sveta), dvoj stvo koj e je j ednina. Kada ga vidimo u obliku ovna on ozna čava čelo svili stvari, oca, svest i zakon : lj udski lik RA u njegovom . naručju j e ostvarenj e tog "semena". Vladar, sin (potseća nas na hrišćanski mit), samosvest, koja uobličava jezgro ovog ogromnog roditelja. AMON nije monoteistički Bog. Egipatska religija izazivala je oduvek žučne diskusije i dok su j e j edni smatrali monoteističkom, drugi su je smatrali panteističkom, henoteističkom, i sve ove disku sije potkrepljivale su se citatima. Medj utim ove rasprave deluju kao svadje. Postoji veliki broj velikili egiptologa koji su, bez obzira na ovu kategorizaciju, uvidjali i izražavali svoje razumevanje uzvišene suštine ove religioznosti.41 Svaki od njih ima u po nečemu pravo. Amon nij e jedini bog, več zakon jednine,jedinstvo. On j e energij a, on je inteligencija, i svest, i život, i biće , i nebiće . Zato nema jedno već beskraj imena. Njegova specifikacij a su principi. Nikakva siste matizacija42 ne može da ograniči AMONA čije ime ukazuje na skrivenost. On j e "SAKRI VENJ". AMON pomera granicu svesti u proporcij i sa njenim širenj em. Od uskog potoka naše ličnosti pretvara nas u more u koj e , hteli ne hteli, treba da se utopimo. U nama AMON se manifestuje kao biće naše nadsvesti, RA. Naglasimo - Zapadni religiozni termini su delo post-egipatske istorije 43 Bilo j e već reč i o značenj u izraza NETER kao i o tome kako j e klasična egiptologij a zadržala, iako opšte priznat kao netačan, ter min "Bog" NETERI označeni su u delu Lubiča kao principi: funkcionalni principi prirode. Kao takvi oni su činioci AMONA energije, koja im je suština i č ij a su orij entacij a. Cela mreža NE TERA prirodnih snaga koje ostvaruju zakone NETER NETER U, ili "Principa svili principa" AMONA , d aju nam sliku j edinstva drveta čij i j e svaki delić seme: koje ga odredjuje. Seme je RA kao svetlost, Seme je " ŠU", kao vatra, seme j e "GEB", kao zemlja, seme je "NUT" kao nebo, i "TEFNUT" kao voda. U semenu dva pola, pozitivni i negativni, kao muško i žensko, uj edinjeni su : ne samo vatra j e seme, već i voda kao semenska funkcij a hranitelj stva ploda koj i se začeo semenom u semenu.44 ,
-
MAAT Kako smo već napomenUli, kao što ne zapoved amo našim bubrezima ili j etri koja nas održava u životu, tako smo odvojeni i 5
- Velika jednačina
65
•
od naše nadsvesti koj a nas vodi, i prepoznavanjem koje postižemo besmrtnost jer se identifikujerno sa apstrakcijom svesti. Medju tim ne može se iz ovog izvesti zaključak da je "cilj" života postati besmrtan, jer ideja cilja strana je traženj u istine koj a nema drugog cilja do sebe same. Ova istina koje je sama "sebi"44 cilj , je MAAT : ona je zakon. Kao što smo napomenuli u predgovoru, MAA T je poluga ravno teže : istina - u smislu sile. Uspostaviti ravnotežu izmedj u nas i kosmosa, uvidjanjem naše kosrničke suštine, znači ostvariti svoj u MAAT. Ovako shvaćena istina lišena je naše idej e nekog izbora i cilja, jer ona postavlja ovu polugu kao sudiju i merilo kojim se odredjuje nagrada ne kao cilj već kao posledica. Postići besmrtnost je posledica naše žudnje za MAAT. Ono što se protivi ovoj žudnj i j e otpor, inercija, težina "srca" koje u merenj u sa perom MAAT ne stvara ravnotežu i osudjuje nas na smrt. Naša nad svest , sklupč ana negde u besprostornom ćošku neke žljezde, kao neobuzdano proleće, sklupčano u goloj grani, budi u nama žudnju za MAAT. U sagledavanju svoj e biti, ne kao grane, ne čak ni kao tog bujnog proleća sklupčanog u njoj , već onoga što alternira : taj naizmenični nastanak lista i njegovo sušenje, čovek nalazi svoj smisao - MAAT. Naj češće sretani simbol MAAT su srp i pero. Srp je vezan, po indikaciji papirusa E. Smita:' sa podelom mozga na dve hemisfere : jednu motornu i drugu perceptivnu. Pero vezuje MAAT za princip ŠU koj i je označen istim perom. Kako ćemo videti kasnij e, ŠU, vatra-pneuma, "bog" koji deli nebo od zemlje simbol je podele. MAAT j e j edinstvo podele. Ono što deli, svoj im graničnim stra nama - to spaja. MAAT spaja um (percepcije) i delo (motorna po llltka mozga). Ona je simbol istine . MAAT je najviši princip Starog Egipta. Egipćani kažu za nekog ko govori istinu i pobija sve laži: njegova reč j e "MAAT" , daj ući time ovoj reči moć, a ne samo verodostjnost. Glagol MAA znači videti. Onaj koji sledi MA AT, veliki je na zemlji, kažu Egipćani. MAAT je mudrost, ali mudrost kao nepobediva moć - SRP. Ona je oštrica istine. Simbolika u vezi MAAT neiscrpna j e i koliko zanimljiva, toliko i poučna. Tako scene merenja duše koje se odigravaju oko vage čij i je gospodar MAAT, pružaju mogućnost mnogostranog tumačenja. Kada naša svest počne da otkriva sebi stranu živu silu u sebi, pa ma kako to ispočetka bila leteća misao: "šta me je nateralo da to 66
učinim? " ili "Kao d a j e znao šta ga tamo ček a" - ona zač inj e svoj odnos pre ma ovoj sili. u nam a, svoj im mentalnim pre dispozicij am a, vu sta em naš U � om nj za je gan tra u ili , beg u e gon je da gu mo e koj prema ovom iracionalnom saznanju nalazi se izvor naše unutarnj e dramatike, koj u su Egipćani izražavali vagom. Ravnoteža ove vage, odr edj ena ie sa dva teg a: s j edn e strane j e src e, sa druge pero (MAAT). Sto je srce bliže istini, to je ravnoteža potpunija. U neuravnoteženosti, udalj ava se od MAAT. U vibracij i ove poluge odražava se pravac svakog pokreta ka ili od MAAT a odraz je naše mentalno stanje, kao pre sud a. Beg , mržnja ili pob una iz straha donose lanac mentalnih neuravnoteženosti čak i ako je ishod ovih pozitivan u smislu nekog fizičkog dobitka. S druge strane, čest o čuj em o da ljud i koj i trp e ned aće ili progonstvo, i por ed tuge ili iscrplj eno sti, često poseduju moralnu uravnoteženost i čak ohrabruju druge. do ju ko i, ost žen ote vn ura ka tu pu na a d o ka tim dju me I zgleda nosi mu dro st, obično prethodi neuravnoteženost. Naviknuta da se smatra jed ini m gospodarem, naša svest se bu ni i u toj po bu ni, u , tra cen og sam iz ti niš što ne je da o ka ća ose e, tež no rav ju po rem eća aliz du ivi ind na bu po a Ov že. ka usu pir pa šem na u vek čo to što o ka ma protiv slušanja glasa ist ine , me sto da je sama proizvolj no odre djuje može da do ved e ' do filosofskog samoubistva kao izbora. I skusivši po ništavanje samoga seb e, slično smrti, čovek bira smrt i . ran mo pri nju na de bu ne da ju, kci isfa sat u dnj sle po i seb e daj e tim U mn ogo me , naš papirus tretira ovu krizu neuravnoteženosti naj j svo la rpe isc je što po u, anj iriv sm di tho pre to čes ja a, ko im ob većeg prostor pobune. Č ovek otvara uvo ist ini : ono protiv čega se bo ri, inteligenCij om , jeste medjutim sam nje n izvor i ušće : MAAT. Sim bo lika kojo m se izražava pojam MAA T nudi reš enj e ovog gen eli int : a j jen din uje vo dst sre je ino jed aja dv raz što o on a: sukob .. CIJ a. Služeći se sposobnošću apstrakcije, kao preimućstvom čoveka nad prirodom i životinj ama, Egipat nam ukazuj e na apstraktnu zakonitost celog sklopa života kosmosa i nas samih. Um esto da gine sa smrtnom inteligencijom čovek stoj i pred iz bo rom "Radjanja u dan ' ove zakonitosti koj a je sem e, laganom konvezrij om podvoj eno sti (egoizma) u nadsve st : Ovo obećanje ne možemo kontrolisati racionalno, ali kako tvrde Egipćani, eksperi mentacij a pre tap anj a u RA j e otvorena svima. 67
PTAH Govorili sm o o evoluciji, o identifikaciji sa RA-om i spomenuli smo konverziju - na kojoj ćemo se sada zadržati kao na skupnom , . pOJm u. Spomenucemo stoga elemenat koj i vodi ovu konverziju , kao snagu materializacij e. PTAH j e pr et stavlj en u mumificiranoj form i, "zavez an ", iako je to . Je� an od najm oĆ�ijih NETERA (bogova) Egipta. On j e onaj koj i daj e �orm� svakOj nastaloj stvari, en ergija kao vatra stvaralačkog . uobhcavanJa , "skulptor sveta". Nj egovo se im e piše slovima P T H. P �im �timo ovo : obrnuti red slo va : H T P, kao re č, znač i : pr e, . . ob razenje (mlI, sreca).46 Znač enje ove igre re či dato nam j e u imenu PTAHOTEP imenu mudrosti koja j e preobraženj e PTAHA u PTAHOTEPA . Ovo im e j este im e velikog egipatskog mudraca čij i spisi nose naziv: _
Mudrost Ptahotepa.47
�ojmom
re obrać��ja PTAHA u PTAHOTEPA , označena je � . . Ideja konVerZIj e m atenje u svest - ili svesti u m ud ro st. Ka o što smo več naglasil i, u celom egipatskom stvaralaštvu nalazimo stalnim po n�vlj a�!em �zra� nu id eju hoda, koj i j e sama evolucij a. Taj : motIv, sli cn o ntmIckom udaru koj i se ponavlj a, ucrtava se u našu s,:,es t. Tema koja se prepliće kroz ovaj ritam koraka jes te konver . ZIJ a, kao materija lizacija hoda. Ova tem a, u mnogim varij acij am a slično alternacij i a1tova i tenora, soprana i basa, kao u neko� �ekvi� �m u p �iro de , kroz hor, dovodi uje dinje nj e izvornih snaga u ud nJ I z : � omm sveprožimaju ćim zvukom istine, u kome se izj edna cava po ce tak , po de la i ce lin a: kao izj ednačenje sa RA -om kome se ideja cilj a gubi u ko nc ep cij i rezultata. U mnogome, možemo osetiti mitolo�ij u E�pta kao muziku bić a, je r je razvoj , pr ep litanje i . urastanj e u ce lin u Ista on a harmonična suština života u čij em otkri vanju, dir ekt nim izrazon zvučne vibracije, leži moć velikih kompo zicija muzik e. Z ru::oni harmonije su nepromenlj ivi i egipatsko predanje , koje nas UC I kako da ih po zn am o, uč enj e je koje ne može da zastari:'" P�A H je mo ć konverz ije , moć koja nastupa činjenicom de ob e: ona Je odraz onoga što je prouzrokovalo de ob u: zato čes to sre ćem o atribute AMONA i PTAHA ide nti čn e jed ne drugima. AMON, (nazvan KNUM )"9od gline vaj a lju de , vaj a veliko "jaje" sveta a isto tako i prAH vaj a "jaje sveta" . Ali do k je AM ON nepojm ljivi uzrok sveta izvan postoj anj a, kao neka statična srž - sem e, izvan mani festaCij e energij e - PTAH "", j e srž pro ces a ma nife stacije energij e. 68
Vatra PTAH označ ava "za rob lj enu" (vezanu kao mumija) ener giju , po del om "palu" u ma ter ij u u kojoj , po sed uju či lucifersku snagu oslobadjanja , kroz konverzij u, prouzrokuje cep anj e i formira novo raš ćenje. PTAH, mu mificiran u semenu, kao da razbij a lance naponom u raspuklom, nabubrelom semenu, iz tru lež i i inercij e smrti izd iže , isto tako snažnim naponom, u novoj formaciji , sklup čan og samog seb e." PTAH, sa dn a po diž e talog u me hu r, koji se rasprskava i polako iz a on Am st" uto usn "zg je On . sti tlo sve n lka vu u nin pla u raste koj e, kao otpuštanj em federa, izrasta Am on : RA . Ka d zamislimo delo čoveka, del o Ke ple ra na primer, ili Nju tna , i s druge strane o ju ide e daj ne to m na zar lo, sta na to sve je ga iz ko rn zo mo hro snazi ove ko mp resovane stvaralečke sile? Ka da slušamo rekvij em Mo zar ta, zar nam to ne daj e ideju o nje noj bezgraničnosti? Ovi divovi zemlje kao da su neko uveličaj avaj uće staklo za naš um. On i nam ukazuju na ono što se golim okom ne vid i : ako mi , ob ičn i lju di, možemo d� ose tim o veličinu Mo zar ta ili Baha, ili bilo kog gen ija, zna či veličin a je sklup čana i u nama. Ta zakovana pro ne se i koj n lka vu taj , eva čaj slu ini več u a čn mi po ne , na iči vel sipa iz svakog brega, PTAH , u svemu je što po stoji, živ j e , nemušt, 2 ije več čo o zat : 5 e bin du te iz a var go od om ij rac vib ali sti sve a nem biće mo že da shvati i pre po zn a više nego što zn a. Mogli bis mo reć i da on o što mi nazivamo ma ter ija , u svom a og "b o ka uje fik ali kv dž Bu ga ko , AH PT te jes u enj ač zn em blj du naj i ja en išt un ga sna me vre o u ist je ji ko "53 lje zem e ij ter ma e intern o i rtn ine što ne va ča na oz ija ter ma s na Za . ije ter ma te ja for miran pre ma tome mrtvo, ali što više znamo o toj ma ter iji, sve jasnij e vidimo da ona ustvari nij e mrtva. Ona je energija , zgusnuta na a. rcij po pro ć ve st, no čaj slu e nij čin na an est izv j . Ta čin na an izvest pro na) lje rob (za ta snu zgu , ija erg en a en zim be , iva atlj hv Tako neu po rcij om , po staj e materija . Da lje , ta materija , koju mi vidimo kao " ira "b i: živ , sti no j bo od i i ost čn vla pri ma eti nit afi m ski mi he , tvu mr u e seb ra tva pre m ijo lac mi aSi ", ari "v i " de "je , ) sti (prvi izraz sve na o ka a, cij or op pr ih rn nta me ele ih vn no os Iz . ije ter ma e rm fo e drug sa a j jan spa m, eto nit afi ora izb ć mo uju sed po je ko , en primer, hidrog k ve čo , ot živ , ija ter ma ka ns ga or o an lag je sta na a, im nt me ele im drug sta do ne su me ko u cu lan m no eca res isp a zam ka ma u nekom ka o ih zn ela pr o im laz na ne r. np : " iće eb "n t jes (to rt sm e rik ju će ka formi izmedju majm un a i čoveka) 54 . Snagom proporcije semena e izm na ira orm ref da pa ras , uje inj ed j raz i e ! piš gru se ija života en erg e gd Ni rt. sm i t ivo . Z a" išt "n i o" ešt "n o ka ći uju est nif ma se no nič 69
•
ne postoje j asne granice, sve se utapa j edno u drugo i sve prožima, hrani, sač inj ava i vodi ista sila, energij a. Ova energij a nije samo· svesna. Evolucij a, medjutim koj u ona sprovodi, delo je inteligen· cije. Tako smo upućeni da shvatimo energiju kao silu inteligencije, svest - ali bez samosvesti : 'koj a je medj utim njeno delo, čovek, i koj a samim tim pretstavlj a njenu srž. Na kraju, poslužimo se, kao demonstracijom, nečim o čemu se sve više zna ili bar sve više govori : nuklearnom energijom. Šta je ova atornom zarobljena snaga, koja sebi nema ravne? Proporcij a atomske formaCije drži obuzdanu, zarobljenu svu tu silu. Red, znači, držije kompre sovanu, kao pogon evolucije ovog reda. Nasilnim razbij anjem atoma nauka oslobadj a ovu energiju čij a kohezij a, ili "duša" je "odbegla". Lanac konverzije je prekinut, i život ovog atoma završava se u eksploziji. Tako, umesto da evoluira i kroz transformacije konvertira energij u u život, sledeći svoju pri· r�dn u evolucij u, ova oslobodjena energija, sledstveno ideji oslobo· . dItelJ a, može da prouzrukuje uništenje ili neki mehanički pogon mašine. Time čovek upotreblj ava "vatru" kao gorivo, iako je ova vatra požar. Ovde dodirujemo tugaljive poj move "dobra" i "zla". Vatra požara! Plamen koj i grej e ! Atomska eksplozij a. Nuklearni pogon. "Zlo" se ne može iskoreniti jer je ono snaga korena: može se obuzdati, harmonij om. Ekstrem ekspanzije, gu· bitak kontrole, kao rak, uslovljava raspad. Ono što nije pod vodjstvom harmonij e množenje bez reda, ako nadj ača ostale sile, preouzrokuje smrt. Plamen koj i nas greje isti je kao plamen koji nas sagara : opredeljenje mu j e različito. Inicijacija Egipta skoncentrisana je na ovom opredeljenj u. Ona se ističe načinom na koj i je komponovan - sam skelet mitološkog zbivanja i srž principa (bogova), kao i "igrom reči" ili igrom slova. Tako imamo PTH i HTP. HOTEP je preob (ažaj , iskazan obrtanj em reda slova. Ovaj preobražaj je konvezrij a materije u svest, i uključuje tra· giku mutacije svesti kao zaključnu fazu. Zato PtAH ima mnogo imena, od kojih svako ukazuje na orijentacij u jedne faze. On j e : "Novorodjenče koje se radj a dnevno", ."Starac koji prolazi več· nost", "Gospodar skrivenog prestola, skriven je skriven". On je "vatreni bik"sS ali on je i sama smrtI).ost: "Ogromni koj i otrže dušu i odnosi je, koji jede �l .:: a i hrani se trulenj em, čuvar mraka" .S6 On je "vajar sveta", ali i "egzaltirani bez svoje snage," i "N epomični, koji se kreće preko svih vidova".s7 Kao PTAH TA TENEN on ozna·
70
čava dve energije u zemlj i : vatru - oca i vodu - majku, dve sile koje se ukrštaj u i zato iz njega proističe lanac "bogova" i "bo· ginja", principa materijalizacije kosmosa i prirode. U himni TA· TENENU kaže se :s• "Moć ti je data nad zemljom kao i nad onim što je u nj oj nepokretno i ti si to sažeo! . . . Vetrovi ti huje iz nozdrva a nebesna voda kulj a iz· ustiju. Iz ledj a ti sipi sirovina bića! Kada se odmaraš nado lazi tama. Kad otvoriš dva ti oka iz nj ih svetlost struji u zra· cima ! "
PTAH je RA, svijen u samoga sebe kao zmij a, zemlj a, seme u
prostoru, otac života i srž materij e : krug. Unutar ovog kruga veo čite spirale radiaiu se ciklusi naizmeničnog života i smrti.
PTAH je TATENEN, TUM u porastu. Dok j e TUM afirmacija kozmičkog b ića, TA TENEN je afirmacija života kroz materij u. Oni su oba RA : afirmacij a. Ovde dodirujemo najznačajniji momenat egipatske mitologije, stvaranje. Na njemu će no se zadržati. Egipatski mit stvaranj a je sledeći: U kozmičkom okeanu NN (NUN) TM (TUM) sam sebe zač inj e "udom u šaci čineči radost u sebi" 5� 9 n se izdiže kao prvo brdo i istim načinom začinje bli· zance "SU" i "TEFNUT". U nekim tekstovima čitamo da oni nastaju iz nj egove plj uvačke.60 U svakom sluč aj u oni su emanacija TUMA. Iz ovog prvog para proizilazi nebo i zemlja, a iz ovih pet osnovnih stvaralačkih principa Oziris i Izis, Set i Neftis i Horus. Oziris i Izis stoj e za život. Sef i Neftis za smrt Horus je vaskrsenje. Iz ovih devet prvih principa nastaje kosrnos, i prirod a. Ovo nasta· janje prirode kao gene ze i njeni principi sačinjavaju drugo poglavlje mitologije. Prvo poglavlje završava se nastankom d evet principa iz Tuma. PTAH poč inj e sa ovim drugim poglavljem u kome on preuzima ulogu TUMA. U vezi principa samostvaralaštva, simbolizmom koj i nije pristupačan egiptolozima koj i su, većinom, odgajeni u religioz· l)om duhu, napomenimo: Moderna nauka bliža j e svhatanj u ovog simbolizma samoaktivnosti materije, izraz energij e koj a je u nj oj zarobljena. Iz dodira sa nuklearnom energijom - i pored rizika uništenja, čovek izvlač i iskustvo koje bi teško drukčije stekao: stavlja se lice u lice sa odnosom materij e i energij e koji kao da izražava jedinstvo samostvaralaštva : iz materij e dobij amo energiju, ali ova energij a oč igledno stvara materiju.
71
Konverzija - osnovni princip svemira Mnoge mitološke teme postaju jasn e ako shvatimo bazične prin cipe filos ofije , na koji ma poč iva kon strukcija egipatskog mita, i čije vidove p retstavljaj u svi nj egovi ogranci. Sažimanje mita prep ri čavanjem , med jutim , prev odila c je, zbog mno štva nepoznatih reči , smatrao manje preg ledn im od sažimanj a bazi čnih ideja . Zato je ovde dat prikaz osnovnih linij a ovih ideja , prop raće n indikacij ama izvorne literature . Lišavanje ove misli egiptološkog ruha ima za cilj da j oj time pruž i nezavisnost od stružne spec ifikacij e. Kao što smo već nagovestili, teme kojim a ,se bavi umetnost i misao koj u izražava stvaralaštvo Egipta vezan i su za muta ciju. Ovu mutacij u već smo okarakterisali kao životnu funkciju smrti i vezali je za "hod" kojim se simbolično izražava evolucija čoveka čiji smer i rezultat je "izj ednačenje sa RA-om". Pojam konverzije vezuje sve ove teme. "Konverzija" je reč koja izražava genezu života kao potenc ij al statičn e izvorne energij e . Ovaj potenCij al manifestuje srz statike : celinu, čiji je on raščlanjeni zakon. Mitološka inicijacija Egipta nepre kidno upozo rava na ovu skri venu bit konverzije i njome tuma či i život i smrt. Da bi se j edna energija konvertirala, tj . p retvorila u drugu , po trebno je da se nukle us raspad ne i reform ira. Ovde nalazimo tri osnovna mitološka mome nta: iz ničega Gedno ) nastaje nešto (drugo) : l . Stvaranj e , rodjenje, život - kao posle dica 2 . Raspadanja , podel e, smrti - koj a uslovljava 3. Reformaciju, sažimanje, novo rodje nje. Uzajamna ciklič na uslovnost ovog dogadjanj a je totalna i neiz bežna , sredstva su identi čna i mogu se izraziti kao alternacij a (disa nj e) grčenja i opuštanja, koje dovod i do koagulacije i ekspanzije onog što je zgrčeno koagulacijom. Zato je razumljivo da su svi principi života i prirode (tzv. "bo govi") izukrštani, kao kanali jedn og istog toka energije, koji usm e rava ovu energiju u jedn om ili drug om pravcu ali mog u, kao prstom po map i, da se dov edu do zaje dnič kog izvora u koj i se slivaj u. Ako se prou či mit p rvog stvaranj a ili "kre acije " mit p rvog brda (TM koje č itamo TUM ili TEM, odak le Atu m ili Ada m) u okeanu koz mič ke energije (NN NUN), kao i identifikacija u tekstovima svih stvaralačkih prin cipa ("bogova") sa tim prvim Ada mom -
72
b rdom TUM , koji je antr opo morfizacija KOA GUL ACI JE okeana energije , i tim e VA TRA , kao suština VO DE, čije ime je ZEM LJA ! shvatićemo da je evolucij a u ovoj misli isto što i kon verz ija, a d a je porast isto što i podela. Ova pod ela, od mno ženj a d e lenje m (umanjivanj em) celi ne, spro vod i se u stva rala štvu kao neki prin cip "izv lače nja" srži , preč išća vanja - da bi se dob ila e se ncij a, ili zlato. _
Princip konverzije izložen kroz tri mitološke revelacije 1 . U " nič em u" , bez vaz duš nom pro sto ru, kao u okeanu ogrom
nosti, srž te "ogromnosti" sažima se: ko mp res ijo m ostvaruj e �e a kOJ , ina rem zap e j a rgij ene ana sov pre kom a Ov a. rgij ene on, nap stva ra definicij u prostora u kom e jes te. Tak o dob ijam o "ništa" izraženo "ne čim ", ili afirmacij u Jed nin e deoborn , ali koj a je i nega cija ove Jed nin e. Zato TUM ozn ačava ime prve afirmacij e i takodje negacij u. TM , u staroegipatskom, stavljen o ipsred reč i, negira ovu re(; kao : "ne ", iako TM "je ste ime prvog bog a". Pro sto r je ogroman, zap rem ina ograničen a. Ali u ogr ani čenj u je kom pres ija te ogro mno sti koja , suo čen a sama sobo m vrši pritisak. na svoj e vlastite granice. U ovom nap onu raste tem per atu ra, dol aZI do hem iski h reakcija i zač inja nja novih zap rem ina. Nas taj e lana c ekspanzije ove poč etn e zap rem ine koj a, sama delo pod ele (sažima j uće prir ode ), odr edj uje zak onitost svoj e ekspanzije (potomstva) istom pro por cijom pod ele kao vod ećom silom. Setimo se : ova sila pod ele je pro por cija afirmacije Jed nin e, to jest , ova sila je sila Jednine. Lan ac ekspanzije razmnožava nj em je deo ba poč etn e zgusnute zapremine : u raspadanj u nj ene konverzije zač inj u se nove ćelij e. y vezi ovog prvo g razmnožavanja dat je osnovni cikl us (devet prm cipa) Velike Devetice". 2 . Dok u tom prvo m mom ent u imamo konverzij u "ogrom nosti" u zap rem inu , i time ogr anič enje , u dru gom mo men tu imamo kon verz ij u zapremine u mno žinu , ili oslo bodj enje . Tež nj a ove kom presovane energije d a izra zi svoj u bit "ogromnosti" kroz ge nezu : daje kosrn os, priro du i čove ka, kao ekspanzij u. 3 . Treć i mom enat je ponovno sažimanje ove mat erijalizovane ekspanzij e, ili nove "ogr omn osti" kosm osa u duh koji mu je sin teza.61 Sred stvo ove afirm acij e je nova negacija: čovek. TM. Tako se pon av lja mit TUMA , koagulacijom kosm osa mat erije u srž samo"
73
svesti. Iz nebića mehanike prirode, svest sama sebe začinje, i ne nosi više ime Tum, ni Ptah, već RA. Ovo sažimanje j este oživljanje samog zakona konverzij e (pro· stor, putem zapremine i života iz nj e, vremenom postaje svest), i time pretstavlj a izj ednačenj e sa RA-om, potencij alom svemira. Tako dobijamo Jedninu, pretvorenu konverzijom u Množinu i Množinu, konverzijom pretvorenu u Celinu. Jednina i Celina nisu identični, j er celina je delo ponovnog uj e dinj enj a razbij ene jednine i ne može biti bez ideje delova, dok Jednina isklj učuje delove tako da može da se nazove "ničim". Tako iz ničega ipak nešto niče. U ovom izlaganju komentator se ne vodi ambicij om da obj asni i time "učini j asnom" filosofsku misao Egipta, ne samo što ovakav poduhvat ne b i mogao da se uklopi u ovo izlaganj e, već i što bi on prevazilazio mogućnosti komentatora. Kao cilj ovog izlaganj a može se uzeti sažimanje osnovnih postavki ove filosofije, koj e se izraža vaj u kroz mit, i napor da se one izraze u što je moguće modernij oj terminologij i, koj a bi nam približila ono, iz te misli, što nam j e prihvatlj ivo. Razlog ovome je u ubedjenj u da nam obično mitolo ška forma simbola, čij e vrednosti ne znamo, krij e kao zavesa sušti nu i osnovnu postavku ove naj starij e misli čovečanstva: iracionalna suština racionalnog, iz koje možemo da izvedemo mnoge praktične zaklj učke u vezi naše individualne orijentacije u životnoj problema tici kontradiktornosti. Videćemo, takodje, kako ova osnovna postavka "stvaranj a" na direktan način osvetljava lj udsku proble matiku, kao na primer u slučaj u našeg papirusa, i budući nepro menljivog karaktera, može j oš uvek da bude od praktične koristi kao putokaz. Gore napomenute tri revelacije Egipta označavaju egipatsko Trojstvo : AMON - RA - PTAH. AMON je nemanifestovano ; RA je afirmacija. Izmedju AMONA i RA most j e PTAH: On je "ko vač gvoždja neba" i geneza RA. Pod ove tri revelacije, kao pod tri poglavlja, svodi se cela mreža mitološkog kompleksa, iz koje izviru svi principi (bogovi i boginj e), kao i nj ihovi odnosi i identifikacij e j ednih sa drugima, u raznim vidovima.62 Heliopolisu, koj i je hram posvećen RA·u, pripada inicijacija prvog stvaranja TUMA u kosmič�om NUN-u. (okeanu). Ovde ima· mo PROSTOROM IZRA Ž ENU JEDNINU (NUN) i ZAPREMI NOM IZRA Ž ENU PODELU (TUM). TUM je afirmacija - negaciJom. •
74
Memfisu, koj i je hram PTAHA , pripada inicijacija geneze. Ovde nalazimo VREMENOM I'ZRA Ž ENU ALTERNACIJU AFIRMA CIJE (porast i raspadanje), i MATERIJOM IZRA Ž ENU KONVER ZIJU ZAPREMINE U Ž IVOT . PTAH je mutacija (porast), smrću. Tebi, hramu AMONA, pripada inicijacija sinteze. Ovde je SVE Š ĆU IZRA Ž ENA CELINA. AMON se ne može kvalifikovati. Kada se pokuša postavljanj e Amona u neki okvir, zapaža se da naši pojmovi ne sugeriraj u izraz koji bi mogao da uokviriAMONA , "SAKRIVENOG". Ne uokvirujmo ga. Govoreći o mudrosti i nad svesti, još uvek se krećemo u okvirima proverljivog. Govoreći o AMONU suočavamo se sa neproverljivim. Sažimaj ući zakon afirma cije mutacij om, AMON negira biće kao i nebiće, afirmirajući time AMONA tj "SKRIVENO " (statiku? ) vremena i prostora. Ova misao potseća nas na nešto, što bi, sa izvesnom količinom proizvoljnosti, mogli nazvati "dij alektički kontrapunkt" , jer u arnu srž borbe suprotnosti unosi vodeće usmeravanj e harmoniza cije, trećim. To treće ističe iz suprotnosti dva, kao afirmacija nji hove proporcij e : ono j e njihova j ednina. Ne formulacija misli reflekSijom, već sama, takoreći geometriska konstrukcija figurativne misli Egipta dovodi do ovih zaključaka, izražavajući poznatim nepoznato. U osnovi nalazimo troj stvo : AMON-RA-PTAH, kao nepomič nost (statika-AMON), koj a je čelo (ovan, otac), stvaranj a pokreta (afirmacij e, .RA-a sunca i oka: genezom. (PTAH. ) Ova geneza uključuj e negaciju, kao sredstvo svodjenja pokreta na prostorno-vremensku materij alizacij u : život. Iz ovog uokvi renja, negacijom , život-čija srž jeste pokret - otima se : ali, evo paradoksa ! , srž ovog pokreta, statična je. Ona j e statična, j er Egip ćani ne postavljaju redosled stvaranj a u vreme, već vreme postav lj aj u u stvaranje, kao afirm acij u statike AMONA (negacijom!). Egipćani ne kažu: prvo j e postalo ovo, pa ono, jedan, p a za njim dva. Oni ne broje, već sažimaju. Sledstveno tome momenat stva ranj a nij e "prvi", već plaSiran izvan vremena kao princip samog postojanj a. Postojanje jeste TUM, svaki fenomen, svako biće. Tri revelacije plasirane su kao tri poglavlja i tri teme stvaralaštva, ne po brojnom redu redosleda, več kao kriške koje se uklapaju u pomorandžu. Mimoilazeći analizu ko j e stvorio koga, kvočka jaje ili jaje kvočku, sagledavamo tako indikaciju j edne komplementarne alter· nacije, čij a j e srž vanvremenska: spiralnost j ednine bića koj e samo sebe izvlači iz nebića u kome j este. U divljoj spirali, kao slepa vatra, 75
život kulja iz ljuske. Kao puž, medjutim, okreće se na kraju opet njoj : u svojoj definitivnoj orijentacij i on prepoznaje u ovom ograni čenju samoga sebe. Ovom afirmacijom (RA) ostvaruje se prepozna vanj e, u zračenju, svoje statične srži izvan vremena i prostora. Ovaj skok svesti izvan vremena i prostora, u jednovremenost emanacije i izvora, filosofska je osnova VELIKOG KORAKA, skoka faraona koga prepoznajemo na mnogim egipatskim figuraci jama. Skok izvan života i smrti, izvan ciklusa (OZIRISA ), jeste AMON-RA : živ prostor, kao neko nevidlj ivo sunce koje je sama sila vakuma. 2
Iz ovog osnovnog poimanja iracionalne biti racionalnog, dolazi i lakoća sa koj om Egipćani operišu sa naizgled zapetljanim vrednosti ma psihe. Za njih, logično, dva jeste Jednina. U ovome, na izgled apsurdnom, shvatanju je snaga njihove misli, koja kanališe kontradikcij u prirodnim načinom, kao izraz komple mentarnosti Jednine. Jednina ne može imati izraza jer, budući sama, ne može b iti razaznana ni poznatljiva : ničim nije uporediva, i ničim pretstav ljiva. Da bi se shvatila, već sama po sebi treba da bude raščlanjena na dva : nešto, u čemu će b iti nešto drugo. Ova spoznaja je dva, izraz rasčlanjenja jednin e , kao afirmacija. Tako podelom dobij amo kompresovanu vatru TUMA, koj i jeste sam princip vatre. Ova pro porcija (vatra) jednme u afirmaciji deoborn, začinjaće i uništavaće materij u i život dok komplementacija ne oživi kao Jednina. Kao dva živa tega se dve strane vage, koji jedno drugog izdižu i spuštaju, ili slično deci na klackalici, ovi komplementarni delovi rastu i pa daj u : ali, neslično deci, urasli su u "k lackalicu " , nerazdvojno ve zani jedno za drugo i težinom, oni su kao stremljenja kobno povezani u neodoljivo "klackanje" koj e ih satire : delovi su ravno teže, u koj oj , kao takvi, nestaju. Ovako oživela Jednina, izvan svoje dvojne manifestacije, preživ ljava smrt ove manifestacije, čija uloga je završena. Rezultat je NEFER TUM, sublimacija sebe sobom. NEFER FUM je budnost nama neznana : kao neka samosvesna žljezda ! , čija emanacija je san. Princip svesti u kosmosu mogli bismo shvatiti kao žljezdani princip. Taj žljezdani princip svesti kao da luči slepi okean, NUN, iz koga se večno b udi TUM.
76
Iz bezvazdušnog sna , nič ega , b ud i se tako VA TR A SV ES TI kosmosa spirainih galaksija , TUM . MI T TUMA IZ RA ZAV A ID EJ U DA je afirmacija, sam a po seb i, negacija neizraženog, koje on a saz im a.
Negacija - sredstvo porasta. Ov om negacijo m, kojom se afinniše b iće iz ne bić a, b iće se razVlja. izv sa uje inj ed uj se st sve , om cij ga Ne . om cij ga ne a Svest se razvij . ? e n1J šlf op o em rić vo go e cij ga ne u vid m će aju im saž om ov O . rom RA u analizi teksta. ja vo raz tvo ds sre i ik ojn dv me to a em pr je rt sm e cij ga ne az izr o Ka la na ta, irin lab ta vra do c na ko e ved do se da ka , ko ka života . Et o zimo od ak le je po šao . Egipćani b iraju smrt za po zo rni cu ovekove e nij rt" "sm to Za ot. živ iše rm afi č ve a, gir ne ne a on jer , čenja života � nk sta pre ica jen čin o ka rt, Sm s. na d ko o ka u, ipt Eg u reč na jed c ara otv o ka rt Sm ). MA TU , TM st tno pro (su MT se a život a, naziv l). di ko ro (k K BE SO te jes grč o ka rt Sm ) ko so ( R. KA SO : evolucij e a av � iš un ne tim dju me je ko a enj išt un o ka e cij ga Shvatanj e ne o ltn ? , ost dn vre lna na cio ira te jes ja, en išt un mo mi e, diž o po neg ukloplje na u egipatsku filosofij u . Ov de dolazimo do čv ora kO JI na s deli od Egipta. Iako ne mo žem o po klo nit i ovoj tem i pu nu pa žnj u, jer b i ona o isa sm i ivn zit po j ova na se ti rnu osv e o j dn vre , sta me e viš uzela isu negacije. Evo zašto : razjašnjavanje ovog poj ma vezano je za eti č� e vre dno sti čove čanstva, jer razumevanje neg acij e oduzima mo ć nJe nom "negativnom" psihološkom vid u svesnog negativizma.63 . Ka da kaž em o da j e "dva ravno jed an" log ičn o za Egi pća ne, ml upo tre bljavamo izraz "lo gič no" u sm islu : logika j e sist em isrpavnog zaključ ivanja. Tač nije reč eno , za Egipćane je ovaj par ado ks dos le dan ispr avn om zaključ ivanju. Ovo me dj utim ne ukazuje na igru re či i ljubav pre ma par ado ksu , već na dub oku raz liku u sistemu don ošenj a ispravnog zaklj učk a Dok "logi čno " za nas ima racionalizatorski kara kter , koji uklj učuje pred vidjanje onog što se pret postavlja verovatnim za Egipćane ispravno zaklj uče no, MA AT , slob odn o je od stega racionalizacije. Za Egipćane je MA AT ono što je očig ledn o, bez obzira na razumnost ili nera zum nost ove očig ledn osti. Očiglednost je ovde shvaćena kao činilac harm onij e : na prim er rezultat merenja vage, rezultat geom etriskog prob lema , svedenog mat ema tičk i. •
•
77
Ustvari, treba naglasiti: egipatska misao je zasnovana na geometrij i i zato je slobodna od psihičkih ograničenja. Osnovne postavke egipatske filosofije su, ustvari, figura tivni izrazi geometriskih za kona, od koj ih su mnogi izraženi, na primer, kroz delo Pitagore jaca. Lj ubič nam daje dokumentacij u izlaganja Pitagorine teoreme u j ednoj od ranih grobnica Egipta, u vezi figuracija "mreže koja hvata ptice" i gde se izlaže zakonitost sažimanja.64 Ovo sažimanj e j este inteligencij a, u svojoj aktivnosti donošenja ispravnih zaklj učaka, ono u stvari, što mi ograničavamo logil<;om. Shvatićemo tako, da neprikosnovenost MAAT - ISTINE, kao j edine "logike" u Egiptu, nij e delo dogmatizma ni mistifikacije, već geometriski dokazijive tačnosti. Ovu tačnost, nazvali smo zato očiglednost : ona nij e očiglednost, u smislu onoga što svi vidimo, već u smislu računom dokazane ispravnosti. Tako je egipatska "lo gika" glagol MAAT istine, i ona j e vezana za vagu. Ona je zato izraz TUMA, zakona postojanja i množenja svemira, ona je vezana za geometrisku proporciju, i slob odna j e od "razmišlj anja". U ovome, egipatska logika prianja više uz naš pojam nauke, koju može i da povede, nego uz filosofiju koja j e preopterećena proiz voljnim psihičkim elementima, kao i emotivnim pobudanla. Razmislimo o logici, vezanoj za racionalni um : ono što j e racio nalno za dete, neracionalno je za odraslog, što je racionalno za ženu, iracionalno j e često za čoveka. Shvatamo da postoji logika voj nika, logika šetaca (koji ne puca, logično, kao vojnik), logika u stvari raznih situacija koje uslovljavaju sud. Filosofija, odvojena od merodavnosti experimenta i zakona, gradi labirint mogućnog, ne mogućnog, prividnog, tačnog, logičnog i nelogičnog: sudi. U matematici, racionalne i iracionalne vrednosti oslobodjene su ovog slobodnog suda: pošto logika nije vodič, već proizilazi iz matematičke očiglednosti, racionalno i iracionalno je podjednako "logično", AKO J E FUNKCIONALNO ZAKLJU Č ENO ispravnim. Matematika, na primer, ne negira iracionalne brojeve, jer su oni bitni matematički faktori! Iracionalni broj evi su proporcij e deobe - koja nema kraj a : ne može se izračunavanjem svesti na celi broj. Ovi iracionalni brojevi, kao na primer PI i 2 razumom su izvan kontrole, ali neodbacljivi, jer daju matematička rešenja, koja su drukčije nenalažljiva. Oni izražavaju TUMA. (Ili: TUM njih izra žava). "Pi" daj e, u množenju sa kvadratom prečnika, površinu kruga - pa bilo koj e dužine bio taj pre čnik. Zašto? Ovo logično pitanj e snaga istine u geometriji odbacuje kao nepotrebno "PI" se upotrebljava kao funkCija i ne msili se : zašto? Postoje matemati78
<.:ari koji su pokušayali d a stanu na rep "PI-a", i rač unali decimale preko stotinu strana : podel a se otvarala pred olovkom, kao izraz beskraj a. Iracionalna podela se ne može ograničiti, kao što se voda ne može "osušiti" : ona isparava, ali ako postoj i,budu ći voda, ne može da bude " suva" . Tako se i suština deobe , dva ne može svesti logično na dve nezavisne jedinke, jer ona jeste podel a TUM A : beskraj . Kao takva, ona j este proporcij a j ednine . Zato j e sistem izprav nog zaključivanja u Egiptu vezan za to proveravanje proporcional ne harmoniziraj uće vrednosti jednine, kao za znak TOTA, u me renju MAAT istine. U ovom presudjivanju, koj e je determinisano geometrij om, uklj učene su sve varijacij e relativnog, j er nema determinacije "apso lutne istine" : apsolutni pojam istine je MAA T, ali on se izražava samo kroz relativne fenomene i ne postoji j edna varijanta koja jeste apsolutna istina. Zato i nalazimo da ne postoji monoteistički "Bog" , u Egiptu, već AMON, bezlična, apstraktna statika pokreta. -
Tako se ideja relativiteta, ne poriče egipatskom filosofij om, več se precizira time što j oj se oduzima apsolutistički karakter: nij e "sve relativno", zato što nema nikakvih apsolutnih vrednosti, u smislu da je ovaj relativitet izraz neke organske proizvoljnosti sve mira, (primetimo da se idej a proizvoljnosti suprotstavlja ideji orga nizma koji j e precizno determinisan) -, već je "sve relativno" u smislu da apsolutni zakon nema apsolutnog izraza, već da se on izražava kroz medjusobno relativnu i j ednu drugoj kontradiktornu mnogostranost. Sama idej a relativnog pojma nosi bitan elemenat istine : što je hladno za čoveka, nije hladno za polarnog medveda, na primer ali, kao nepotpuna informacij a o karakteru postojanja, uzeta bukvalno, može da unese opasne pometnje u svest. Č esto i sami naučnici pad aju u istu grešku kada utvrđjuj u rela tivnost prirodnih zakona : oni smeću s uma da ova relativnost ne obara zakone, nego ih, naprotiv, izražava: tako iz zemaljskih zako na, svodje nj em, može da se izraču na relativni efeka t u potpuno drugim uslovima - i iz onoga što znamo o uslovlj enosti naše zemlje čovek može da izraču na uslovlj enost izvan sfere naše atmosfere ! Ovim želimo da ukažemo na tananu nijansu koja, kao snagom nekog mora inercije , uzima propor cij e katastrofe u misli: "logičan" zaklju čak prestaje da bude zaklj učak (kao matem atički rezultat) i postaj e unapred odredjujući faktor koji proizvolj no sudi šta "izgleda" mogućno kao tačno. 79
,
Napomenimo ovde da se i matem atičk i karakter egipatske , ,10gike" gubi u prevodu intelektualiziranih zapadnih jezika, u toj meri, da se mora ili objašnjavati, kao što to Ljub ič radi, ili prost o izbrisati izborom neke druge reči, kako to rade klasičari. Niuje dnom zapadnom j eziku ne postoji reč koj om b i se izrazilo SVO DJE NJE . Ne može se reći: "on broji zaklj učke " i zato se prevodi "on donosi zaklj učke ". U svojoj izvornoj j edinstvenosti, naš jezik pri rodno nosi filosofij u organske veze izmedju ·"neb a" i raču na: SVOD ! Svod, koji označava TUMA -luk neba kao snagu stvaranja, ozna čava zato - kako geometriski lanac stvaranja , obič nu raču nicu , i misaoni proc es logike, tako i sažimajuću silu luka, "vedje" svemIra. Da bi završili ovo izlaganje uzmimo j ednu naivnu sliku: Jedr enj ak. Ako zamislimo da vetar pretstavlj a život, a čam ac naše biće , naša lično st je moreplovac, čija filosofija je plovidba. Jedro j e logika. Ono nije ni u kom smislu odredjujuć a, jer sluša v.etar pod ešavan našom rukom. Ono nas vodi, ukoliko ga mi orij en tišerno u ispravnom pravcu. Ispravnost je proverljiva, jer: ili sti žemo na cilj , ili doživljavamo brodolom. Ova orije ntac ija je filosofij a mita, vod ič "logike" TUMA Ona racionalno oslu škuje iracionalni veta r: zakonodavca koji nas, sled stveno toj poslušnosti, vodi u porast ili u slom.65 Covek je danas u toj meri informisan činj enicama koj e, "logično" znače negacij u, da logikom može lako da polomi život. Ovo je nazvano : " Oluja severa" u Egiptu i ozn ačav a samouništenje, kao što nalazimo u našem papirusu u prič i čoveka koji nosi žetvu na slavlje.
Iz pre čnika bilo kog kruga dobijamo obim ako ovaj pomnožirno iracionalnim činiteljem PI, koji je proporcija 2/ , ili deoba dvadeset i dva sa sedam, deoba koja se odvija u beskraj decimala. Iz prečnika kruga dobijamo obim, znači, kad ovaj umnožimo
deobom.
Kao što smo več spomenuli u Predgovoru, a i kasnije tokom izlaganja, grč je funkcija konverzije. Ovo ponavljanj e u izlaganju neophodno j e j er omogućava unošenje varijacija i time postep eno izlaže kompleksni sadržaj , koji bi inač e mogao delovati na Čita oca , kao preopterećenje i konfUZija. U svoj oj osnovnoj orijentacionoj suštini grč koji ostvaruje po delu jednine jeste izraz prop orcionalne snage jedn ine i može se zato difinisati kao "aktivnost" iracionalnog faktora. Ilustrovano mate matikom, ovo bi značilo da je grč čin množenja deob orn. Evo kako:
Rezultat ovoga je sažimanj e tako pomnoženih vrednosti u racio nalni broj : obim kruga. "Koagulacija" množenja jedne prave sa Činiteljem deobe kao odredjenom proporcijom, daje obim. Sažimanj e je "grčenje". Ne samo da je /grč ono što dovodi do racionalnog rezultata, cifre obima, nego možemo i sam taj rezultat, kao koagulaciju, izjedna čiti sa grčem . Tako TUM sebe valja iz kruga u krug. Od svog izraza albuminske koagulacije kozmičkog okeana i deoborn množenja i koncentrisanja u kosrnos i život, od skupljanja mišića i propulzije pokreta, do sažimanja pojmova umom, grč u mitologiji ima mnoge vidove, od apstraktnih do konkretnih i medju ovim vidovima uklj učuje uništenje, drobljenje i smrt. Bez upuštanja u sud uporedjenih metoda zaključivanj a, možemo ponoviti da je sistem zaključivanja, kojim je formirana filosofija Egipta, suprotan našem, nazvanim "logičnim" u svojoj biti, iako su idej e razumnog i nerazumnog manje više identične u oba sluč aja. Zato nam delo Egipćana izgleda tako zagonetno: ono nije nama tudje, ali kao i sam život, buni nas "nelogičnim". Ono je delo života, a ne delo "logike". Nalazimo veliki broj principa koji izražavaju dve suprotne "stvari" i bune logiku egiptologa. Uzmimo, na primer krokodila, kao izraz grča "par exellence". Krokodil je sav kao jedan jedinstven mišićavi rep naoružan groz· nom vilicom. Princip mišićnog rada je kontrakcija, ili grč. U raznim hramovima, prema tome pod koje mitološko "poglavlje" spadaju, idej a grča tretirana je kao posebna orijentacija. Na primer, ženku hipopotoma, TA UR T kosmičku devicu - (ili geometrisku zako nitost razmnožavanja: samostvaralaštvom, tj . bez muža, bez oca, deoborn sebe u množenje), nalazimo pretstavljenu sa krokodilom okačenim preko ledja! Taj krokodil, pripijen preko potiljka i duž ledja TA UR TE, čiji ogromni trbuh označava trudnoću, jeste grč uzet apstraktno, kao stvaralačka funkCij a i snaga "kičmene moždine" kosmosa.(SI. 1 1) Kao što mi razlikujemo grč radosti od grča bola, i znamo da podjednaki intenzitet grča donosi suprotne rezultate usled pSihičke
80
6
•
-
Konverzija i grč .
-
-
Velika jednačina
81
•
orijentacije koj a upuć uje napon na različite nervne centre, tako egipatska mitologij a orijentiše naše poimanje ka gami funk cija koje se izražavaju grčem. Ove funkcij e se, preko mnogih ogranaka mogu svesti na dva osnovna vida : grč koj i davi - vesnik smrti, i grč koji cedi - vesnik života.
Sl. 1 1
Konverzija i psiha . U svoj oj kos rnič koj orij entacij i, čovek je, u filosofij i Egipta, kao neki živi kom pas , č ije srce oscilira izmedju tog "davlje nja" i "cedjenJa" . Bud ući afirmacija jednine celinom, on j e negacija mnogostra nosti. Bud ući mnogostran, kao kosrnos, on tu svoj u celinu negira svo jom prirodom. Kao nosilac ove kom pleksne modulacij e, u grč u u kome se radja, nastaje grč em , izrasta iz sebe grč em i u grč u umire. Njegovo konsekutivno grč enje označava hod konverzije nebića u biće , kao kapljice krvi po nekom nevidljivom put u. Njegov život je život kosmosa, iz koga kao da je "iscedjen " istim sistemom. Ako uzmemo b ilo koji priručnik astronomij e, naći ćemo slične pasuse : . . . " . . . mlada zvezda je velika i hladna, isuviše hladna za ikakvu termonuklearnu reakciju . Zvezda se grč i pod sopstvenom gravitacijom , i čine ci to, pod iže tem peraturu sve dok term onuklearna reakcija na naj nižoj mogućnoj temperaturi ne za poč ne. Sve dok ima mat erijala za tu reakciju, zvezda ostaj e posto jana . Tada grče nje i porast temperature započinje iznova do potr eb ne temperature u kojoj sledeća termonuklearna reakcija može da .
82
započne. I tako dalje, u seriji koraka, dok poslednj i hidrogen nukleus nije konvertiran u helium. Ž ivot zvezde tada je zaista za vršen, temperatura brzo pada i zadnji grč , završavaj uči u smrti, započinj e." 6. Zar život čoveka, kakvim ga crta egipatska filosofija, ne potseća na ovaj život zvezde? Zar, takodje, ovaj PROCES ne potseća na TAURT, sa krokodilom zakačenim na ledjima, MRE Ž OM koja cedi d ok može, zatim davi; grčem konverzije. _ Covek je, medjutim, obučavan u Egiptu da ne treba da se identi fIkuje sa . prilikom koja, ovako iscedjena, bude najzad udavljena. Kada u našem papirusu piše : "Onaj tamo" živi da bi se hod ukotvio u srcu," to predstavlja ovo upozorenje: ne živiš zbog sebe, je ništa ne postoji sa ciljem postojanja kao takvog, već postoji da bi se konvertiralo tim postojanjem u manifestaciju onoga što prouzro kuje postoj anje. Tako se čovek obuč ava da je neka srž iz nj ega, grčenjem, pretva rana u svest. Svest, kao esencij a njegovog života, njime raste, razvija se, prerasta u svoju sopstvenu dimenziju. Č ovek je prag te dimen zij e (OKA). T aj čovek, u č ijem organizmu su svi potencijalni odnosi i funkcij e svemira utelovljeni u orgal1ima, žljezdama, krvotoku i nervnom spletu, kao što su vezani u atomu, taj čovek za Egipćane jeste oživlj ujući kosrnos. Kao u nj emu besvesni organi, u kosmosu zvezde, sunca i pla nete, nebrojena tela u slepilu medjusobno se hrane, satiru i održa vaju ravnotežom koheziju svemira čij i su izraz. Covek vidi. U tom pogledu koji sve obuhvata sazima se njegovo radj anj e, tako postaje um. . Od konstatacije fizičkog svemira i sebe u njemu kao stranca, čovek progledava mišlju, č ij i zraci su sveprožimajući kao naj sub til nij i zraci kosmosa: On poima apstraktne zakone i samim tim po činje, da prepoznaje iste zakone, u sebi, otkrivajući da je poimanje identifikacij a. Covek jeste RA. Zato, otkrivaj ući ovo, postaje RA. -
-
Visina bez vrha: nastajanje RA-A Kakvo je stanje nadsvesti, mudrosti, šta zaista pretstavlja pojam "izjednačenja sa RA-om"? U svim antičkim filosofijama data je kao neka "lista" gradacija svesti (svetačkih "č inova"), sve suptilnijih i suptilnijih stanja. U ovu gradacij u ne možemo ulaziti. 83
o
•
Glavna impresij a koju nam ostav lja ovaj sistem grada cije, jeste, da emancipacij a duha ima isto tako zakoniti karakter faza kao i mutacija materije, i da se kraj ove zakonitosti i evolucije ne vid i. - "O Visino koja vrha nem aš! Kap ijo Am bisa ! Do Teb e sam doš' o: neka te otvore ! - Onaj mali tamo, je li to Kralj ? - Ja sam glava sledbenika RA A : nisam od onih velikana snaga koj e unose pometnj u ! " 67 U ovakvom, tipično dijal oškom obliku izlažu se u Tekstovim a Pžran:ida lin j e inicij acije . "Visina koja vrha nem a", jest e beskraj � svestI. Ona Je sam pokret 6., RA u afirm aciji . Onaj ko dospe do "kapije" jeste onaj koji je ovu istinu sagle dao : on nije velikan ovoga sveta, ne stoji na vrhu niče ga, već j e i sam neograničen, čist kao vazduh. On j e 'Jonaj mali tamo" - mali, jer je kalje njem saže t, �ao n��a esencij �; C.i�t u toj meri, ,.'oriban" toliko da je kao "sveti covek Lao Cea slican "novorodJenč etu koje se još nij e nasme šilo. " Smanje nje čoveka mudrošću jeste efekat "cedjenj a", u kom e se on pretvara u neku malu grud u: smernost je u njemu kao čvrstina dij amanta. "Onaj mali tamo, je li on Kralj ? " Čitam o, upućeni da zaklju čimo da ovaj kralj jeste nekraljevskog izgleda. Ne moćni vlasto drzac , već onaj "pažlj ivi", kao neodredjen i, skoro zbunj eni mudrac Lao Cea, onaj koji je prerastao oštroumnost i pretstavlj a sobom ovaploćenje jedne dimen zije u kojoj se suprotnosti uj edinjuju. Kao starac Zosima, on celiva pod pred grešnikom j er u grešniku vidi raspeć e, točak mučenja iz koga teku kaplj ice krvi: ova krv j e mud. rost. Ludi Karamazov je posto lje mudr aca. Zato ga mudrac poštuj e "Došao sam do moga prestola : ovaj presto j este nad snagama duha: uj edinjujem ! " "Kralj ", kao esencija dobijena iz preč išćavanja - usamljen je. Odelj en je, od svoje sirovine. On je nešto što ne može b iti zahva ćeno cikličnim promenama i transformacij ama, kao seme drukč i je" od biljke iako ga ona izražava u vremenu. "Kralj " je z akon. On uzrokuje transformacije. 84
Zato je "moć" mudraca veća nego moć zla. •
"O Ti, koj i si mi oca smrvio, koji si mi oca ubio, ubio si većega od sebe! "70 Motiv slabijeg koji ubija jačeg prepliće se duž Tekstova Pira mida, sa motivom slabijeg koji podiže jačeg. 7! Set je slabij i od Ozirisa, jer je Oziris život i seme iz koga je i Set nastao i kome, rasparčavajuč i ga, indirektno služi. Set je otpor, borba suprotnosti, uslov klij anja. U ovom klij anj u, rodjena j e nova snaga klice , " slabij a" od pritiska smrti iz koje izlazi, ali ipak je ona, kao seme jača od te smrti jer ujedinjuj e rasparčane snage az/ RISA. Ona j e posmrče , "dete" HOR US, . koji se razvija u sokola i pobedjuje SETA : osvetnik OZ/R/SA. lako je SET na zemlji vladar moći uništenja, i zato žari i pali, njegova moć je "rukovodjena" mudroše u života, č ija je ona vatra uništenjaU domenu svesti, mudrac je snaga koja kanališe ovu vatru - nazvanu "divlja voda Nila" (tok energije ).72 Nil, kao vatra, je bik : crni bik koga kralj kroti: probada. ,
,,0 oče, Ozirise, kralju! Za tebe smrvio sam onoga koji je tebe kao bik smrvio ! Ubio sam, za tebe onoga koj i je tebe ubio kao divlji bik ! 7' Salomio sam, za tebe, "dugog-rogatog" na čij im ledjima si bio pobedjen! Onaj koji te j e ustrelio, ustrelj en j e ! Otsekao sam mu glavu, otsekao sam mu rep. Otsekao sam mu noge ! " 74 Bik je iseče n na komade : svaki njegov deo j e j edan princip, koji se tako odvaja od moći uništenj a i vraća se život u: vidimo sasecanje ovog bika u scenama rituala pogreba - ma da su, nažalost, ove scene prokomentarisane kao "scen e kasapa koj i seku meso " u grob nici Faraonovog kasapina"! Iz divljine SETA crnog bika , funkcije života su izvu čene i kana lisane u OZ/R/S U. U ovoj funkciji restauracije života, mudrac je HOR US, ujedinitelj , koji vraća, što j e oduzeto. 85
Bez ovog "gesta" (funkcije, ritualno definisane kao pokret tela) svaka hrana koju uzimamo, u našem telu postala bi otrov. Snaga koj a u nama komponuje raspadnute elemente (kasapi, žrtvuj e i radj a) u nove hemiske sastojke, jeste "Horus". U našoj svesti, ona je definisana kao OKO. "Zaklon mi je OKO Snaga mi j e OKO Moć mi je OKO""
"
Ovo OKO jeste nož mudraca. Zato često i nailazimo na zbunju jući simbolizam noža u vezi mudraca:" Oko svesti je oštrica MAA T, zato se glagol "videti" piše "maat"_ Sasecanjem se ostvaruj e uslov samomutacije svesti. Tekstovi naglašavaju da je volj a čoveka pre sudni element u upotrebi ovog oružja. Operacij a se ne može izvršiti tudjom rukom - čak ako je ta tudja ruka sam HOR US" ili .. TOT";'-Učitelj ne može učiniti ovo za učenika. Jedino sredstvo j e nož-šarac. " Š arac" je ime koje u Egiptu označava snagu ujedi njenj a dve suprotnosti. Postoji šarac-OKO, šarac-BIK, šarac NO Ž itd. Oni svi utelovlj avaju isti princip ujedinjuj uće snage, ili, kako to Egipćani zovu snagu, "bika". Ovak "bik" - šarac, je jedini koj i može da pobedi divlj eg bika. U čoveku se, u strašnom tre nutku raskrsnice koja prethodi mutaciji, diže "crni bik". Ovaj "crni bik" (Set) gazi "belog bika" (Ozirisa), tj . uništava sam život. Š arac, bik koji je i crn i beo, b udući oba, nosi ključ ujedinjenj a jer može da kanališe oba toka u asimilaciji, putem afinitetaNož-šarac je ovde identifikovan sa b ikom-šarcem. Zato se i kaže u tekstovima : . .
"Pada lice preko lica, nož-šarac ub ada ' Progutao jeste od sebe samoga. " ili: "Kičma mi je divlj i bik ! "'· Kao volj a da se od sebe stvori nekakva kula, individualnost je ek spanzija energije u pravcu koj i negira granice zakona. U tome, ova "kula" je i poplava, bezmernost i sterilnost. SET ljubi, ali ne začinje, iz njegove ljubavi niče samo smrt. Svaka se kula ruši. Ka striran, sterilan, gramziv i ohol on je "na čelu snaga koje unose po metnju" u magnetska polj a prirode, u kojoj ograničenj a nastaju rašćenjem. Dokle god ovaj "slobodni" izliv energije - u volju za konsumacijom onoga što treba da hrani duh - nije ograničen nema duha. Nema mudraca. 86
"Ako žudnja cveta, kralj ne može 79 do svoga obroka da dodje!" U vezi ove konsumacij e energije, koju čovek treba da posveti porastu, nalazimo ritual prinošenj a hrane umrlom: simbolično ustupanje energije, "od usta otete" za porast besmrtnosti, kao de teta u utrobi smrtnosti. Š taj e ova "hrana"? To je energija koju proždiru apetiti, žedj i glad za učvršćenjem onoga, č ij a SR Ž je promenlj iva. Ž elj a da se u stomaku održi sveža pojedena j abuka, koja treba da hrani telo! Glad me užasava ! "·o - Zato često čitamo u tekstovima, gde srećemo "žedj " i "glad" kao nešto čega se čovek grozi. Za onoga ko želi da ostvari mudrost, ova "želja" zg, prosipanjem energij e duha izaziva zgražanje. Č ovek ponavlj a kao zakletvu : "Nikad progutati oko HOR USA neću ! "·l Savladjivanje gladi koja osiromašuje duh, prvi je vodič mudraca. Pobediti tu glad znači približiti se "Kapiji Ambisa" znači stajati pred otvorenom kapijom života bez smrti. Od Ambisa začet, čo vek se, osvešćen, vraća ovome Ambisu u kome nije izgubljen, već nadjen. Iz Tekstova Piramida, koj i su najdublji izvor staroegipatske filo sofije, shvatamo d a j e na dugom putu samo-mutacije svesti, doga djanje podložno utvrdjenim zakonima kao neki subtilni mehaniz �m kristalizacije i da nj ihovo upoznavanje može da ubrza proces. Co vek može da bude vodjen i pomognut, ali mora sam da korača, i to veliki deo po ttnju. Taj hod po trnju nije nikad uzaludan i put se skraćuj e, kao sažimajući sam sebe, duž staze : skraćivanje se prenosi iz života u život, hod sam sebe nalazi u novom životu, gde nailazi, ranijim mukama zaslužen, na sve lakši zadatak. Kao da trnje nestaje, tabani jačaju, on počinje da se pentra, otskače, leti, u vazduhu se klešući kao nesalomljiv dijamant, čij a težina je motor. Ovome letu početak j e najteži, jer proizilazi iz hoda i nikako drukČije. Taj teški početak jeste oranje zemlje srca i spona izmedju mudrog i nemudrog je u poslušnosti, u "neinteresantnom" rintanju, u okre tanju volje ka učenju, - umesto ka maštanju. Nije ni potrebno ni korisno razmatrati razne stupnj eve mud rosti, pre nego što shvatimo ovaj prvi, početni korak koji nam je jedini dostupan . Rešenje je individualno, kao konkretni oblik, i dolazi kao posle dica zakonitosti kojoj fizički pripadamo. Kao ćelij a organizma u pokretu, individua je upletena u mrežu orijentacionih direktiva. Slično ptici selici, ona "sluša" neke sopstvene komande afiniteta i
•
87
I
repulzija. Jedino što izgleda jasno i što može da nas vodi, jeste da konstantni voljni napor ka duhovnom usavršavanj u neizbežna uradja plodom: postepeno nailazimo na tragove , na znakove , poste peno učimo i u nama se razvija snaga, koja nije nadčovečanska već prava, orijentaciona snaga čoveka : snaga ukopana. U borbi sa prirodom, kao u nekom ratu, rastemo, otkrivamo u sebi mnoge osobine koje nismo ni naslućivali, budi se iz uspa vanosti srčanost, plemenitost, munjevita odluka, razum, munjevit takodje. Počinjemo da naziremo ono za čim čovek žudi: sreću, koja nije vezana za dobitak "nečega". Sreću u bratstvu, u nekom poletu lj ubavi koja je takodje i ponor slabosti i tuge. Ka ovom "drugom srcu " vodič je "srce ", Egipćani nam ukazuju na srce kao jedini most izmedju višeg i nižeg stupnja svesti. Bez vodjstva srca niži stupanj svesti ne postuje viši stupanj svesti, već ga poriče, čak i prezire. Srcem, on ga sledi, oponaša i postepeno se pretapa u nj ega. Intelige ncij a, kao i dete, ako nije vodjena i odga jena ljubavlju, sa strahom gleda na svet koji kao da je draži. U ovoj inteligenciji, kao i u napuštenom detetu, ljubav nij e hermetički zaštitila ključ mehanizma ove specifično' ljudske odlike: sposobnosti sinteze. Ta sposobnost ga odvaj a od životinje i formira nj e govu mislenu prirodu. Bez lj ubavi ovaj mehanizam harmonizacije i reorganizacije elemenata u celinu (asimilacija duha) , ostaje neraivi jen i čovek je, iako možda civilizovan i obučen raznim veštinama, neoplemenjen. Kao takav, on je lako zaslepljen snagom, novcem, vlašću, bilo kojom vrstom egoizma koji je u srcu, kao neki grč straha, i kao kompenzaciju radja grabež. Tako usamljen čovek sam sebe uništava, koračajući u natrag, do ZIDA. Kad oseti zid za ledjima, čovek oseti nagon za preobražajem. Nešto ga probudi, kao da mu j e ceo prijemni sistem u ovom trenutku ugroženosti pojačan : tu, na nekoj raskrsnici, čovek se susreće sa MAA T, ve likom "šibicom" svesti. Razvij eno, DR UGO SRCE u našoj svesti slično je nekoj organ skoj "zalj ubljenosti" u život. Moglo bi se možda zaključiti da je svaka luda zaljubljenost u nečemu bliska mudrosti. Svaki zaljubljen čovek, kao i mudrac, oseča da granice izmedju nj ega i sveta nestaju. Zaljubljenost u njemu otkriva rad ost mimo uobičajenih merila ružnog, prijatnog i neprijatnog. Mudraca zaljubljenost ne vezuje zajedno fizičko lice ili pojam, već za sam život u svim svojim prijatnim i neprijatnim manifestacijama. On nema u kome niti u čemu da se razočara i neprekidno, kao plima beskraja , urasta u život . Ovo strujanje je "Kapija Ambisa". •
88
Mu dra c, urastaj ući u tok , neprestano se "sm anj uje ", tako rastu ći. U nj egovoj duš i zalj ublj enost mladića, srce det eta i inteligencij a znalca urastaj u u neko čojstvo, srodno ljubavi maj ke. Mudrac uje dinj uje u sebi sve ljubavi koj e, uzeta svaka poj edi nač no, vuku za sobom svoj e provalij e strasti i slepila. Revolucija svesti - HOTEP Pretvaranje PTA HA u PTA HO TEPA uslovljava revoluciju , pre okret kroz negacij u. . Evolucijom svesti č ovek otkriva zakone svemira. Kad poč ne da ih prep oznaj e u sebi , on kao da se prep adn e, jer vidi svoj u smrt. Ta smrt, koj u vidi, nij e prirodna smr t, već nešto gore : preokret koj i ništi niegovu individualnost i na nieno mesto ustoličuje neko svoj e bez lič no , iracionalno "JA " koje on ne može ni da shvati ni da zamisli. Taj sukob je krs t, negacija sebe sobom. Ravnoteža je por em eće na neredima koj i nastaju usled raspada i 2 ,B sti" no lič o "eg sti sve nja sta og aln ion rac Iz ga. pregru pisavanja sna nad nju sta om aln ion irac ka je, vol je svo tiv pro i an, gur je čovek svesti. Ka o b rzak koj i menja pravac, on se lomi u usporavanju vrtloga, bacajuč i se o stenje. Javlja se pob una . Forme te pobune razne su : tu je dep res ija, pobuna protiv samog života, protiv ljud i, društva, po rodice , i naj zad u pre čišćenoj formi : pobuna protiv samog seb e. Artikulacij a ove samo-negacije j e filosofsko samoubistvo.B3 Individualnost je užasnuta uta panjem u bezličn ost više nego što je užasnuta od smrti, njen o sagaranj e u ovom sukobu je mutacij a svesti. U strašnoj matici ujed inj enja , (HT P), nastaje "Jezero Mira". O ovome jeze ru, HTP (HOTEP) koje se izje dnačuje sa principom pre B4 " . dece od u oluj i "gon da zato se e kaž ) TEP , HO m" ogo ("b žaja obra SOK AR : Smrt kao transrnutacija. Navikli da operišerno uglavnom sa racionalnim pojmovima i da veruj emo u ono što možemo da vidimo i opi pam o, za nas ideja besmrtnosti izgleda kao neko krilo koj e nam se nudi za zdravu nogu. Za Egipćane , navikle da realnost duše BA smatraj u kao prvenst venu i kao vod iča svoj e individualne snage (KA ), iracionalno je dinstvo ovih komplementarnih izraza kroz njihovo biće uzimalo je 89
obrnutu vrednost : besmrtnost je za njih označavala pojam Radja nja u dan pravog života u čijem hodniku čekaju, kao kandidati. Neopip lj iva realnost b ila je u egipatskoj filosofij i važnij a od ra cionalne, opipljive realnosti. Egipćanin je oplakivao drage jer je znao, da je rastanak večan, pošto ličnost smrću nestaje. Ali on nij e oplakivao sebe, jer je bio ubedjen, da se, iako ličnost smrću nestaje, nj egovo pravo besmrtno jezgro time ne samo ne uništava, već se iz te ličnosti oslobadj a i da će začeti lik bliži mudrosti, ako ne samog RA. Figuracije smrti, kao i tekstovi, izražavaj u ovaj psihološki stav, koji ističe iz napora ka ujedinjenj u psihološke svesti sa besmrtnim jezgrom nadsvesti. (Joga-"Sma"). Taj konstantan napor kanalisao je trajno ideju smrti na isti način kao što neki skoncentrisani rad sredjuje momentalno naše psihičke probleme.
. ju ku zli ra se k ve čo i da iro pr tu en om m m no cič ok vin U ovom ek ži dr za da že mo lja vo ali E, RK BA VE E NČ SU d Ništa ne za država ho e tic ma e ag sn e ak dn dje po e dv n po na si, de to se o lik čoveka : u ko lImesto slivanja u jed ninu buktinje u čoveku, koj i po staj e HO TEP, . TI N HE ila od ok kr ice vil e en plj ja raz u j sta po RA u en preob raž na ed izj tu en om m u di vo ro sp lja vo i j ko K RA KO Ovaj VE LIK I u , ilu en om sp ć ve o sm što o ka n lje tav ets pr je sto če a, ag sn čenja k. ra ko i lik ve ivo lj ad up i av pr ji ko a, on ra fa i rm fo u mitologij i, ti j sto po že mo ja ko ja etn pr je ija � ašn str j na rti sm ge Pretnja Dru Co ke ati am dr et zit ten in je da ti me zu ra o m će to Za za Egipćanina. ma na se što go ne iti b joj svo u ći ve o og mn m šo du veka u raspravi sa u i laz na m sa i ć ve se ji ko , ka ve čo ja en oč su ca di sle po je On čin i. ru"D še du om j etn pr sa , RA sa ja jen din uje e tic ma izi kr presudnoj
BA i KA DRUGA SMRT - samoubistvo.
"Radjanje u dan " vrši se udarom po udar "kljuna" u "jaj e" psiho
loške svesti. Ceo jedan život, u procesu konverZije, pretstavlja jedno stremljenje : jedan jedini udar kljuna. Pucanje "ljuske" pod uda rom klj una jeste prirodna smrt : nestanak svesti, tj. psihološke svesti omotaOva smrt dolazi kao rezultat i's crpljenja psihičke energije na menj ene konverzij i i kao stega cedj erija, ne uništava jezgro. Ni kakvo ubistvo, ni fizičko mrvljenje jezgra spolj nom silom, ne može ubiti jezgro. Kao što samo pojedinačna snaga jednog nukleusa može da izvrši konverZiju nukleusa tako ovo uništenje može da nastupi jedino iz istog izvora iz koga se radja razvoj . Drugim re čima, niko ne može "ubiti" ni "oživeti" jezgro čoveka, jedino se on sam ubija, i jedino se, iz utrobe, sam radja. Svaka evolucija je Izraz samo-evolucije. Samoubistvo je smrskavanje , j ajeta i pileta u nj emu", koj e nije ožive lo (kao "deca" u našem papirusu). Ovo uništenje nukleusa j e Druga smrt. U analizi teksta iznećemo varijacije smrti i samo ubistva, u kojima će biti prikazano da svako samoubistvo ne spada u Drugu smrti, već samo akt samouništenj a u krizi HOTEp'B5 Nukleus nad svesti nije materijalne prirode već energetske i zato se ne može uništiti nikakvim sredstvom, sem "razbijanjem nukleusa volj nim aktom što zahteva visoko razvijenu svest u sukobu sa sa mim sobom. PostOji, u tom sukobu suočenje "vesnika života" sa "vesnikom smrti", U ovom suočenju dve snage su podjednake.
90
"
gom smrcu . ,
-
komplementarnost svesti.
raz u i oz ul j ćo de vo j no nje o i BA ši du o no rp isc o sm Go vo ril i voju na ds ve sti č ija je ona pr op or cionalna snaga. i : e uš -d BA a jm po od jan vo zd ra ne at en m ele da sa o Sp om en uć em koji Egipćani na ziv aju "KA ". e pl m ko je on i BA cij or op pr U . BA o de i rn ta en em KA je ko m pl me nt ac ija be z koje pr op or cij e ne mo že biti. BA i KA su nebo i zemlja svesti. e, nin jed ša du je BA . on ot pr je L n, ro ut ne je BA , U nu kl eu su je . On ija ac ul ag ko je KA e. cij or op pr o ka ne ni ed j te st no lat KA je de . kt tin ins je on i, inj ot živ U a. cij ka ifi ec sp o ka ti, os izvor in dividualn je sta po ku ve čo u on ti, os aln du ivi ind i i est sv e šk olo sih p Kao izvor še (vi e tez sin a ij nC ge eli int i o ka ) KA iže (n je tn pa or izv i am egoiz om j ko s , BA u lin ce u oj sv da gle sa da ka ve čo st no KA ). K A je moguć se tim e uj ed in juj e. o en alj isk je što o on i lja av st et pr li, ka ja ko tra va Ta ko KA �6k ao tu ip Eg u je KA i. st no rt sm be č va ko i i rt sm k ro uz je n to m va tr om . O ća bi a og ak sv " H A PT k bi ni re at "v je n O . a" ik re č koja označava "b BA. I
�
KA
-
inteligencij a.
od o eb li de ŠU . A M TU az izr , la de � po ŠU i o ka In te ligen cij a je , ce i ob de U z. ja je e cij en lig te in lo De . dje ko ta a j ci en lig ze m lj e . Inte . ja i Ti . re go i le do : a ar stv orn ob de i li de d gle lina se gu bi , je r po
91
/
N eb o i zemlja . T a in teligen cija , u fazi svog us to lič enj a na ze m lji , ne može biti drugo d o sud bu be , koj a h od a p o plaf onu, i za koju smo m i "gore" a on a je "d o le ". Tom us to li če no m inteligencijom m i prirodno n e m ož em o d a razumemo na ds ve st , kao što b ub a n e m ož e da pojm i zakon gravitacije . In te li ge nc ija , u svojoj prvoj fazi, obrće "svodjenje m u so či vo ", m es ta zakona i feno m en a. U j azu koji se stvara izmedju n as i prirode, mi nazivamo "mrt vom" zakonitost koja nas spaja sa nj om. Taj j az zbog koga sami sebe vidimo kao jedini život, k oj i isklj učuje os ta lo , karakteristika je in te lig en cije po de le . To j e "logika" po de le . M edju tim tr eb a naglasiti d a ovo izlaganje nem a za ci lj umanji vanje vrednosti inte ligencije , već de m o n st ra ci ju egipatskog shva tanja int� ligencij e kao r.UMA , k oj i sam se be ost varuj e kroz p o d el u , lj . kroz S U i TEFNl./T. S U de li n eb o o d zemlje . U svodje nj u pojmova na funk cij e, ne m a bi tn e razlike izmedju polarizacij e en ergije i in teligencije . Aktivnost el em en at a kao odraz selektivnosti, genezorn p o staj e samosvest k oj a bi ra, o dr ic anj em j ed nog, o n o drugo s čim će se id en ti fik ovati. T a "i nt el ig en cija " , od gasa d o samosvesti, k ao m ač , razd vaj a sm rću stupnjeve svoj e sopstvene ev o lu cij e, i usp ostavlj a re vo lu ciju sv esti i j edinstvo Id en ti fik ac ije sa RA-om.
In te ligen cij a razdvaja ne bo od ze m lje . Sl. 1 2
Su., in te lig en cij a koja de li ne bo od ze m lje , ka o vatra spec ifikacij e i izraz T U M A , je fu nk cij a koja j e zaje dn ič ki izvor Is tine (MA A T), In te lig en cij e sinteze (TO T-a), ali i "z la " (SET-a). Ovo "z lo " j e u Egiptu poja m bu ne : egoizma, grč a in er cij e , reaktivn e snage koja se suprostavlja mudrosti. Tako isti simbol "p er a" , Š U oz na ča va i MAA T - istinu, koja je , kao što smo već vi de li, takodj e oštrica uj ed injenja. SET (S at an ) je negativni vid i snaga po de le u smislu razdvaja nj a. Medjutim iz če la SETA ra dj a se Sinteza, TOT! -
92
U ovom tkivu mitologije dobro i zlo su orijentacije, i sami su ograničeni funkCijom koja ih stvara i uključuje u proce s ko�v��zije, . tiji je sama izraz. Zato simbolika Egipta često vezuJe najvIse sa naj nižim, najblaže sa naj surovij im. Mada i mi s�ml tako ponekad osećamo vrednosti života u našim prirodnim težnjama, usled uslova II kojima živimo i koji imaju svoje dobre i rdjav � strane, - upucem . smo da oštro delimo dobro od zla, iako to mj e uvek m lako m uspešno. U katoličkom svetu, na primer , ko b i moga o da zamisli . ružičastu statuu "Majke Božje" sa kosom smrh u ruCI? U Eglptu � MAA T, koja je sinteza svega naj uzvišenijeg, naj čistiji poj am svest! 1 istine, simbolizovana je srpom. •
•
Evo kakvim b i se shvatanjem mogao razumeti ovaj simbolizam kao realnost : Čovek negira sve što ne razume_ Zato negira iracio nalno. On mora da razume, pre nego što prihvati. U toj potrebi za razumevanjem nalazi se izvor njegove patnje. Kao oružje negacije, inteligenCija ga sve dublje uvlači u izolacij u. Daljom analizom rasparčanosti on ipak izbij a n a proplanak neke još neprohodni� e šume : Istina, kao srp krči pred njim put i u najvišem stupnju okreće se protiv vidlj ivog i opipljivog, kao što se današnj a nauka u istraživanju okreće protiv same racionalnosti: otkriva mikrobe, zrake vrveći nevidljivi svet energije i time obara granice racio nalnog, proširujući ga na domen, do sada smatran iracionalnim. Postoji danas naučna, iracionalna racionalnost - još nedefinisana logikom. Tako" istina otvara pred nama arenu svesti. U toj areni čovek se sukobljava sam sa sobom. "Bik", koga treba da probode, nevidljiv je. Gura ga u ledja, kako b i to rekao Kami�7koji je u tom sukobu osetio uistinu više tragiku nego bor benost. U figuracijama Starog Egipta često vidimo tog crnog b ika koga faraon lovi i probada kopljem : kroti svoje instiktivno biće vatre : KA - bika. (Ovo nas potseća na koridu). Kao što se to zaključ uje u našem papirusu, stići u "IMENTJT" "teška je plovidba bola"! Ta luka, IMENTIT, nagrada je za trud : borbu KA d � ukrotI vatru KA. Kada se docnije u papirusu pominje VECERNJI OBROK,"8 koj i neuki s nestrpljenjem traži pre vremena, shvatamo da se radi o istoj "nagradi za trud". Ta nagrada ne može stići pre prolaska kroz krizu STRAŠNOG R UKA VCA matice, i ko � ne strpljenj u želi da prekrati ove muke pada pod srp MAA T. VodJ stvo duše BA učitelj je KA -čoveka, č ij i je komplementarni deo, i zato ga vodi u celinu, u sazrevanje, iz koje će se roditi kao iz semena sazrelog ploda.
93
Stanovnik u jajetu
a m j po a in dn je e j k ve čo i ak Sv . M TU je k ve čo i uje di nj enja . Svak " dva" je TUM . o" ek "n o bi bi ko o ik ti ni g, bo ti ni g, Bo e TUM nij : M TU R FE NE ste je ) ER EF (N je an ev zr sa je či a, nj ja princip po sto ER F NE ste je -a RA je an dj Ra . m ijo ac im bl su ja jan egzaltacij a po sto ni ira im bl su te es ?Oj m so tu 10 sa an ov ik tif en id , TUM. NEFER TUM RE "P i at zv na ao og m se bi t te ali kv aj ov : " va "d ti kvalitet sves a rik ka je On . ća bi i a nj ja sto po ju ed m , iz JA CI LA ZNA SUBSTAN iju ac cip an em : ije uc ol ev e ičk fiz t uk od pr i vn iti fin de a koja označ av en nj je r je iju uc ol ev u ičk fiz za na za ve o jiv vo sve sti koja je nerazd cvet , "l ot us " sublimacije . o m sa je je ko " va "d i ač zn e, st je " TU JE JA "S TANa VNIK U e kl nu ju jan sto po m no oj dv u " va "d e j On ". an ed "j o sebe videlo ka arnog, prirodnog i kosrničkog sveta. e fiz po hi st no oj dv na a, om at sa eu kl nu st no oj dv Potsetimo se na o pr i " A "B g ko ns ro ut ne iz ji to sas se ja ko i t ras š na koja formira ak red i i sk ov div je i čij a ius Sir de ez zv st no oj dv na , A "K og tonsk de ez zv , ne sti gu ne rom og om on ot pr im čk ]5e ke en rać ne ut ro n prop ka va no os a, ipt Eg ta mi g ko ms no ro ast a ur fig na ral nt ce ila koja je b re raz ga svo i j ci ina mb ko u , KA o ka a, ius Sir on ot lendara !910vaj pr ip Eg . ije log to mi e tsk ipa eg nt me .ele je n aja ač zn BA dje no g ne ba li va ča na ed izj i KA EU IT AN HR KA LI VE ali ziv na s iu Sir su ćani o ka m, izo of hip sa zu ve u a an vlj sta IS IS je k do OM su je sa IZIS a, bič Lu nju šlje mi (Po i). luč e lač (p m ko alj ric na ", da vo "majkom o ka a an atr sm a an ipć Eg od je la bi , a" nc su a ajk "m , zvezda Sirius nukl eu s našeg su nč anog sistema).92 i a et nc la e b. do da ez zv od a, am rm fo m gi no m u s, eu kl Dvojni nu i bl 'i ŠU UT FN TE : A K i BA , sti no oj dv m ja po žum an ce ta , izražava lja m ze je B CE , lje m ze i ba ne le de po v lo i us a m Tu le de po zanci, ishod on , ni šti su oj blj du j na oj oj sv U k; ve čo E, UT N iz koje ni če sin ne ba cio ira o ka a, raj sk be m ja po je ja ko le de po , M TU e cij or ni če iz prop nalni fakt or . Zato nalazimo u Tek stovima Piramida: . 4
Porast nadsvesti u čoveku simbolizovan j e začetk om i rastom . ?�eta u j ajetu. "Pile", to je nadsve st, koja se radja konverzijom J ajeta u to pile. "J aje", to je naša ličnost , naša psihološka svest, hrana nama neznanog pileta. "J a sam onaj što stanuje m u j ajetu" čitamo često u "Knjizi Mrtvih ili "Stanovnik sam svoje urne" ! '9Bezbroj tekstova pominj u ovog skn venog Stanovnika, koji rast e, i zbog koga ustvari pos toji mo . Odnos izmedju ovog "pileta" i "jaj eta" izražen je u tekstovima na taj način da uvidjamo da je psihološka svest individue stavila samu sebe u položaj podredjen ovome gospodaru : iako jaje sadrži p�le, ip� je pile gospodar j ajeta, jer je j aj e samo omot budućeg pIleta, nj egova hrana, a nikako stvar za sebe. Nastalo iz semena pileta, ono je rezultat prve faze razvitka tog pileta. I ne samo to : ono je zaštitna opna i hrana ovom b udućem piletu, sada sklup čanom bez moći u njegovom centru, ali koje ga ustvari lagano proždire. U "jajetu" se ukrštaju tendencije podse vsti (kompleks individtlal nih hereditarnih i karmičkih uslova) i nad svesti. Ishod te borbe je rezultanta - psihološka svest koja hrani pile nad svesti. Formativna aktivnpst nadsvesti dVOjna je, kao ,i postoj anj e. "Rodjenjem u dan " (mudrost) dvojna aktivnost se ujedinj uje: kon verzijom , j ajeta" i time oslob odjenjem "pileta" iz njega. Stao novnik u jajetu jeste postojanje mimo dvoj nosti. Ne "jedan" ni "dva" - nikakav broj , nikakav deo, uporediv sa drugim delom nečega, već ono "nešto" koje svojom nedelj ivošću prelazi u ništa (poznato). Kao takav, Stanovnik u jaj etu je Ka-afirmaCija AMONA, kao što je sunce afirmacija potencijalne svetlosti pro s�ora. Istovremeno, on je TUM kao negacij a nevidljivog (Amona), nj egovim uoblič avanjem. TUM, RA , AMON reči su, ali koliko neslične našim rečima ! Te reči nisu imenice, nisu lična imena i ne označavaj u "j edan" odre dj eni, odeljeni pojam. kao stvar. One izražavaju kako stanj e, tako i gla�ol i imenicu : trotonsku, vib ratornu orij entaciju energije, kao nekI zv �k sve �ira ' sličan najstrašnijem i najmirnijem u nama, i koj i . se menja od Jednme teške mrtve tišine prostora, preko dVOj nosti . pnrode, ka artikulaciji zvuka harmonije koji j e moć slična suncu : " '
.
RA.
Kada se kaže, da j e neko "RA" u Egiptu, to označava da on zraČi, kao moć svetlosti. On je i TUM , jer označava moć podele i
94
"
"
"R od jen sam od Noćj93 Za č et Provalijom" . . . .
Duhovni hromozorn Taj fet us nadsvesti, po što iscrpi jed an lju dski život, prenosi se u drugi, kao tro fej , da b i se i ovaj iscrpeo kao i pro šli, rastuci tim
95
crp ljenjem. Po tom e što je manifestacija jed nine nukleusa koj im je zač et, on, zna či, sam seb e jed e, izrastaj ući iz sebe : odnosi seb e iz seb e, kako čita mo u našem papirusu. Ovaj tro fej sam sebe prenosi iz života u život sam seb e proždi ruć i i sam sebe zač inju ći. To naj dub lje "JA : -KA " kao srž duše BA nosimo, kao trudna žen a det e. Nikakvog kontakta nema iz medju nas i "nj ega ", sklupčanog, besvesnog, u nekom ćošku našeg nepostojanj a iz koga zapoveda. Poj am bož anstva kao nemoćnog, ner odj enog gospodara stran je I modernom verskom mentalitetu, za koga su sila i moć vezani za jedinog svemogućeg Boga-oca, kao što j e starozavetni tvorac. lako hrišćanski mit u svojoj suš tini pre nos i ovu ideju "novorodj enč eta" kao tvorca, koja je element egipatske mitologije , u svom razvoj u kao religio zna dogma Hrišćanstvo uništava ovu idej u sistemizacijom i preciziranjem "sina" kao jedinca silnog, jedin og tvorca. Egipatski mit nadsvesti koja se radja iz utrobe "device ", filo sofski mit samostvaralačke svesti iz sopstvene utrobe : mra ka, pretvoren je lagano u pri ču o bezgrešnom zač eću sa toliko detalj a, da su ovi de talj i uz po mo ć crkve odstranili paž nju od samostvara: laštva : crkvi je bio potreban bog-babaroga! Tako se rasplinjuj e filosofska misao egipatske simbolike , pre nes ena iz Egipta u rano Hrišćanstvo kao revolucionarni elemenat samostvaranja, suprostavljen starozavetnom idolopokliničkom mo noteizmu. •
"Vladalac je poglavnik mudrosti, Majci svojoj on je nepoznat ! " ,94 čitamo u Tekstovima Piramida, četiri hilja de godina pre Jevandje/ja
po Jovanu.
Egipatsko radjanje svetlosti (svesti) iz tame (neznanj a) je "sta novnik u jajet u" - "fetus" nadsvesti. U nama on je naše skriveno JA, KA koje se ovekove čava. Kako? Kako se KA prenosi iz života u život? O tome staroegipatski tekstovi ne govore - ili bar ne otvoreno. Oni su u tome smislu nemi tekstovi, kao skulpture, kao met al nep omi čnih očij u u kojima je pogled ali ne i trep taj . Sve je reče no, ništa "obj ašnj eno ". Iz tih tekstova ne mož e se logi čno zakljUČ ivat i, jer je svaki princip (bog), vod eći poreklo od Tum a, sam Tum , i logika nema s čim da operiše : trebaju j oj ode ljen i poj mo vi. U po glavlju 1 7 Knjige Mrtvih izloženo je, na pr. "Radjanje u Dan : U dij alo škoj formi daje nam se niz na izgled nemogućih iden tifikacij a "
96
"bogova" , često u za nas grotesknom vidu. Pitanje glasi : KO JE OVO?95 Odgovor nam saopštava da je TO (mi ne znamo na šta se odnosi pitanje) sam RA. Medjutim drugo pitanje : KO JE ONDA O VO? pokazuje da je prvo pitanje ukazivalo na nešto neslično RA-u - kao kad bi nam neko odgovorio : "to je sto" kada mu pokažemo stolicu, a mi onda, pokazujući sto, pitamo: a šta je onda ovo? Tekst se niže, otkrivajući da je TO sam TUM, "Jedan Jedini" da je To RA, OZIRIS, "Juče" i "Danas". Saznajemo da je "DANAS RA", iako "neki medjutim kažu" da je "DANAS" OZIRIS! Glagoli, imenice, "bogovi" - sve to nije ništa drugo nego samo RA! "KO je OVO? " nastavlja neumorno tekst, odgovor: "To su kapljice krvi" ! Sazna jemo, takodje da je TO "Mača k RA" koji je sasekao zmiju ispod Svetog Drveta, te strašne noći razraču navanja" . TO je čak i SET, koji je, iako neprijatelj RA-a, ovde označen kao "duša Zem Ije". Ne možemo da uklopimo u logičnu celinu. Tekstovi zato imaju reputaciju nejasnosti. Kontradiktorne izj ave medjutim jasno ukazuju na apstraktni karakter stvaralačkog principa, koji je u svemu živom, i time, srž svake nastale stvari i bića. Tekst time pobija modernu koncepcij u egipatskog idolopoklonstva. Egipćan i nam sugerišu, kao i svete knj ige indijske filosofije�6ne kakvim šokom negiranja prividnog, identifikacijt! naizgled suprot nih principa , i zaključak da ništa, dobro, ni zlo, ni sveto ni sve tovno nij e apsolutan pojam i da se zato ne može konkretizovati kao takvo, već samo simbolom. Simbol upućuje na kosmičku funk ciju čiji je vid. Zato, pitajući se , kako se KA prenosi iz života u život, moramo pokušati da mislimo kao Egipćanin. Komentator će pokušati da prenese na č itaoca IMPRESIJU toka ovog zbivanja, kakvu je on stekao proučavanjem zagrobnih tekstova kao i teksto va rituala sahrane i festivala. Time on nikako nema ambiciju da ikako, a pogotovu ne detalj no, obj asni ovaj proces, već da na vi zuelan način izrazi mehanizam koj i odražavaju tekstovi, služeći se pri tom, po egipatskom sistemu, analogijom: poznatim, dati princi pijeinu orijentaciju nepoznatog. Vratimo se zato na naše pitanje. Kako se KA, fetus nadsvesti, oslobadja iz ljuske utrobe! "Jaje sam u Velikanu koji gač e ! " - či tamo u Knjizi Mrtvih. (Velikan, koji "gače" je Geb, zemlja: guska čije jaj e je svet). "Šakal sam šakalova", medjutim kaže isti tekst, kao i : "Ja sam ŠU". "Vazduh neka se dodeli Božanskom Novo rodjenčetu ! " Kako se stanovnik ovog , j ajeta" oslobadja iz te zemlje, jajeta s kojim se medjutim identifikuje, on, koji je - iako nerodjen - šakal 7
-
Velika jednačina
97
šakalova" (smrtnost i reformacija truleži u život) i koji od nas dobija "vazduh" disanja?' Najjednostavnije bi bilo po ugledu na neke egiptologe99 optužiti, kao dete u lj utini, Egipćane da su konfuzni. Ako medjutim poku šamo, slično lekaru, da oslušnemo puls ovog bila il spisima, kao u utrobi skrivenog, zaključićemo ovako : Držeći se prirodnih zakona, možemo zaključiti da je preživljenje i razvoj ovoga fetusa nadsvesti zavistan od preživljenj a utrobe u kojoj je sklupčano Ukoliko bi se ova utroba unišila smrću, kako bi se onda nesazreli fetus "rodio u dan? " Šta sač injava ovu utrobu? Upitajmo se : svakako ne naša psiho loška svest, jer o tom fe tusu nemamo pojma, a psihološka svest je ono čega smo svesni. Znači tu "utrobu" moraju sačinj avati ele menti svesti kojih nismo svesni, a kojima se održava proporcij a jezgra koje nas č ini. Pošto mi, medjutim, fizički i psihički, kakve sebe poznajemo, sadržimo sve ovo, znači da smo mi kao neka ljuska ovom "jajetu": naša dubina nije u nama. Ova "dubina" j ajeta koje hrani fetus, znači, može jedino biti proporcija BA-KA, tj. komplementarni odnos "belanceta i žu manceta". Fetus, hraneći se njima, raste, ujedinjujući ih sobom, kao jednina nj ihove proporcionalne deobe. Ovo "Troj stvo" preživ lj ava u smrti, koja pretstavlj a pucanje i raspad ljuske (nas !) pod pritiskom ekspanzije fetusa. Ono što drži "j aj e" kao takvo na okupu , po pucanju lj uske, to je medj utim tanka, elastična opna "podljuska", koja može da izdrži veći pritisak i zato pretstavlja vezu izmedju uništenja lj uske i foramcije nove, šire ljuske jaj eta. Eto kako dolazimo do "seni", KAIBIT'oO - elementa takozvane "astralne" forme bića, koj a nosi izvesne odlike psihološke svesti, ali nema razuma (mozak je uništen) i liči na stanje svesti u snu. Ova sablast, po indikaCijama u tekstovima (već pripazi, "onaj tamo" sa zemlje otskač e !) nije nikako besmrtan element već, slično lešu, nestaje u procesu izrašćivanja nove ljuske. Nj ena jedina funkcija je čuvanje jajeta sa fetusom na okupu za vreme reformacije, a nikako nezavisna egzistencija. Ona je sen "ego ličnosti" i snosi istu sudbinu. "Onaj tamo živi, da bi se hod ukotvio u srcu", - upućuje nas vodj stvo duše u razjašnjavanju činjenice, da senka ne može biti odlučujući elemenat i da se porast svesti situira na zemlji, a ne u "onom svetu" - kako bi to nesrećnik u slabosti želeo. U vezi toga i upozorenje : Pripazi ! Ovo upozorenje razjasnićemo u analizi teksta. Za sada, vratimo se na naše , j aje" nadsvesti.
98
Ne treba zamisliti da nas Egipćani uče da postoji zaista neko ,jaje". Belance i žumance ovog "Jajeta" nisu "zaj edno". Na protiv, oni su "rastavljeni", tj. ne čine konkretnu već apstraktnu celinu. Slika j ajeta samo pomaže da se shvati princip komple mentacije : oni su nuklearna komplementarna energija jedne proporcije, izraženi vizuelno kao belance i žumance. Mogli bi ih zamisliti kao neki " negativno namagnetisani" hidrogen i " pozitivno namagnetisani" oksigen u isparenju neke bare, koji se tako traže i spajaju u ponovnu proporciju vode. U ovoj vodi bića fetus nadsvesti začet je, živi i sažima ih kao magnet njihove proporcije, koju odražava svojim bićem. Tako imamo apstraktnu proporciju "belanceta i žumanceta,' naše individualnosti, koja nas preživljava, kao što nas preživljava vazduh kojim dišemo, i apstraktno JA-KA, fetus naše nadsvesti, koje nas preživljava, ne samo kao zakon prirode koji preživlj ava svoju manifestaciju u laboratorij i, već i kao seme koje preživljava svoj plod, jer samo sebe zač inje u novom semenu. Insistiranje na elementu ljudske volje, lj udske vernosti istini, na moralnim vrednostima, kao na bazi na koj oj se razvija i ovekove čava seme mudrosti, ukazuje na subtilan odnos izmedju semena i ploda. Bilo bi pogrešno shvatiti da ovaj "fetus" , kako ga pretstav ljaj u Egipćani, skriven u utrobi našeg bića koje ga ne zna, jeste prosto "ON" koji se razvija, a da smo mi "ništa", (koje umire) iako bi u našoj isključivosti lako upali u tu grešku.'o, Da je to tako, ne bi bila potrebna saradnja naše volje u njegovom rodJenju, i čak bi se moglo upitati: čemu inicijacija? S druge strane, da je samo do nas kako da se ovekovečima ne bi bilo razumlj ivo zašto se tako ogromna važnost daje "skrivenom", koji gospodari svim? Egipatska inicijacija uč i nas orijentacij i u kompleksnom od nosu izmedju KA-JA i "j a". Tu se plasiraju molitve "ocu u tam nini" da nam pruži ruku da b i ga mi podigli! Uzaj amno stvaranje, lančano umiranje i vaskrsenje - odnos je mistične ljubavi izmedju fenomena i zakona koji se fenomenom radj a u samosvest. "KA" je TUM. On u našoj biti uključuje celokupnu genezu bića iz nebića : Seme nadsvesti, KA, razvija se sredstvom ploda: čovečije psi hološke svesti. Život našeg bića je bolno polj e na kome se razvija naša svest. Razvoj ove naše svesti zabeležen je u seme KA, kao mutacija. Iz naše smrti; KA ispada MUTIRANO, kao novo seme koje ispada iz jabuke. Tako, budući seme i naš OTAC, KA je, takodje, fetus - naš sin, jer njegov razvoj je naše delo, kao što smo mi njegovo.
99
-
•
Ovom mutacijom, iz smrti u smrt, seme se razvija i usavršava: kao i plod kojim uradja. Tako se jedan 'čovek radja "pop" a drugi "birov", u ime "božje" pravde : jer mutacija semena zavisi, što je evolucija na višem stupnju, od volje individue da usavrši to seme : odanošću MAAT - istini. Tako svaki začinje svoga naslednika, i kao naslednik trpi ili uživa ovaj plod, sebe samoga. Tako u Knjizi Mrtvih čitami humnu srcu, u kojoj se srce identifikuj e sa majkom, tvorcem transformacija, sa samim KA' °2. Napomenimo da tekst glasi: "Ti si moje Ka, stanovnik u mome telu, Knum koji formira moje udove! " Mutacijom, is slmti u smrt, usavršeno seme daje najzad čoveka, čija svest će b iti HARPUN kojim će se probiti "J aje" oslobadjaj ući KA na svetlost dana. "Čime če razbiti svoje Jaje? kažu bogovi. Sokar (smrt) će doći po njega, onje harpun skovao! " kaže se u Tekstovima Piramida.l 03 "Harpun", "gvoždje neba," jedan j e od elemenata koji ispunja· vaj u mitologij u : skoro na svakoj strani Tekstova Piramida spominje se ovo "gvoždje"' 04 koje se dovodi u vezu sa mitom Horusa (oslobo ditelja) i njegovih "kovača" 105, kao i sa PT AROM, kovačem nebe skog svoda, i sa prestolom RA-a koj i je takodje od "gvoždja". Iako ovo "gvoždje" egiptolozi pretstavljaju kao dokaz potpune nezna lačke sirovosti Egipćana, koji "misle da bog sedi na prestolu od gvoždja i da je nebo skovano od metala! "1 06, ono daje vizij u snage duha: "gvoždje neba." Ovo "gvoždje", kao koagulacije sile "neba", postavši zemlj a, jeste magnet neba. KA. KA se pretstavlja sa dve dignute ruke koje privlače nebo u zagrlj aj. Njime se izražava ljubav i žudnj a koja spaja čoveka sa "dušom" .1 07 Samosvest čoveka je orudje. Kao nuklearna energija, ono je koagulacij a: "gvoždje". Izjednačenje gvoždja i kovača j e preobražaj PTAHA u PT AHOTEPA, i princip "Izjadnečenja sa RA·om. "Rodjenje. u dan" pretstavlja akt "samopredaje" čoveka koji prepoznaje u sebi ONOG SAKRIVENOG : probadanja harpunom sobom, ljusku-sebe da b i sebe oslobodio iz J ajeta-sebe. Faze ovog radjanja naznačene su kako imenima faraona, tako i imenima mudraca. Tako ime velikog mudraca Starog Carstva, IMHOTEPA, označava "onaj unutar mudrosti", dok ime velikog mudraca "AMENHOTEPA" iz N. Carstva označava: AMON PRE OBRAŽENI (afirmacija SAKRIVENOG-. PTAHOTEP označava konverziju "onoga unutar mudrosti" u afiIll1iranu mudrost. Ova tri 1 00
mudraca vezana su za tri revelacije Egipta i pretstavljaju njihovu esencIJu. Apstraktna egipatska misao svojim konkretnim simbolizmom daje nam vizij u duha na 'vrlo nesličan način "religioznom" (u smislu u kome se religija obično shvata u vezi sa crkvom), i ako se ono čime zrači, obično krsti "religioznošću". Ljudski duh se izražava kao magnetsko polje neke kozmičke komplementacije u koj u se mi uključujemo sudbonosno, kobno ali i voljno: prihvataj ući same sebe kao zmiju koja se izvlači iz kože, ali i kao kožu, napuštenu od zmije ! . Naša samosvest raste sagarajući naše biće, i kao utolj avajući neku žedj u kojoj se utapamo u same sebe kao u neko "demagne tisano" večno jezero: HOTEP. 08 P ! "Pogledaj me, veslam čamac po jezeru HOTE " označava, kao i bezbroj drugih tekstova Knjige Mrtvih i Tekstova Piramida, svesni napor ujedinjenja koji uradja plodom. Jezero, označava ce linu, (esencij u) koja uklj učuj e sve "delove" rastavljene Jednine : ono uklj učuje dramatiku puta kroz "oblasti podzemlja", borbu sa nemanima, plovidbu kroz oluju severa i "Strašni rukavac" matice preobražaja. Ovo jezero "mira" nosi sobom splet opasnosti kojima se do njega stiže. Zato se kaže: ,,,Čuvaj se j ezera! ".!o, Jezero HOTEP je poplava: krštenje. U mnogim tekstovima se pominje da je "rodjeni" upoznao svoju "vodu" i svoju "popla vu" ! 'O Ovo krštenje "novorodjenčeta" je "Iz.iednačenje sa RA-om.' Tako nalazimo u tekstovima: "Ti si KA",! 1 2 ili "Ja sam ON".1 1 3 •
•
I 1
Tako smo , tražeći da izrazimo pojam KA - (semena fetusa) kao našeg najdubljeg J a koje nas nadživljava, i nehotice došli do njego vog Radjanja u dan. Dodajmo ovo: Pojam KA zaista nije više misteriozan nego po jam hromozorna. Razmislimo o hromozornu, o nasledj u koje pre naša sa generacije na generaciju, o toj ne samo kompresovanoj vatri, već semenskoj vatri, vatri koja odredjuje formaciju najfeno menalnijeg labirinta kosmosa: živog b ića čoveka. Ova energija koja je stvaralačka energija, ili seme, jeste zakonodavac, i uklapa se u kompleks KA. Zato možemo nazvati KA: duhovni hromozorn. Ta energij a naj subtilnij e prirode, nevidlj iva kao i munjeviti, taj anstveni punoglavac hromozorna, seme j e novih inkarnacij a po smrti. 1 1 4 Odnos izmedju KA-JA, neuništivog semena u razvoj u i fizičkog hromozorna, tvorca "usputnih" individua kroz koje se KA razvij a, razmotrićemo kasnije. 1 01
Spomenimo za sada: Ovako shvaćena idej a "reinkarnacije" nema ničega zajedničkog sa našim sećanjem ili mogućnošću se ćanja, jer se odigrava mimo našeg organskog mozga i bića, preko našeg leša - može opravdano da se kaže. Dijamant nadsvesti: "Onaj Sakriveni".
Kao list koji se odvija iz nas, svoje kore, u kojoj kao da je ispresavij an do nepostoj anja, nadsvest j e nešto bez milosti, nešto što nam bljeskom oslepljuje razum, mrvi nas i sagara, što kao da nij e živo - a živi dublje od nas. Prirodna analogij a ukazuje nam na ugalj i dijamant : Konstantno raspadanje (smrt) i reformacij a "istih" elemenata u · uglju pod impulsom funkcionalne proporcije još nepostoj ećeg di jamanta. Dijamant je "ime" tog postepenog raspadanj a uglja, ju vezi ana lognog značenja "imena" u Egiptu govorićemo docnije u analizi teksta), ime "duše", (Ba-) uglja, pod čijim vodjstvom se vrši po rast KA-uglj a, kroz raspadanje i reformaciju. Dij amant je svetlost, koja je bila zarobljena u uglju. Za Egipćane naša svest je taj "ugalj". M i smo "ugalj" u kome je zarobljena svetlost. Što u nama preživlj ava nij e ugalj nego krista lizacija, koja menja ugalj u procesu nastaj anja "dijamanta". Svaki čovek, iako virtuelno nosi u sebi nadsvest, nije u dramatičnoj fazi konverzij e. Potrebni su uslovi, hereditarni i spoljni, izvesna tempe ratura, pritisak tačno odredj enog napona, pod kojim se začinje reformacij a "molekularnog sastava". U ljudskim životima, posto janje slično "uglj u" , traje neodredjeno vreme i nij e predvidlj ivo. Radjaju se ljudi i umiru u "običnom" životu, bez dogadjaja. Kad momenat zrelosti nastupi, odjednom počne neki pritisak,. tempe ratura se diže, individua se pokreće, oživljava, budi se, satire, pati : umire i radja se u mukama saznanj a svojih granica, do konačne kristalizacij e u mir nadsvesti. Taj mir je beskrajnost vazduha i vode, sklesanih u sočivo svesti: dij amant. Klesanje dijamanta i magične inkantacije
Niko ne b i okarakterisao veštačku produkciju dijamanta kao JOGU, iako je taj proces ponavljanje jednog procesa prirode na osnovu poznavanja faze tog procesa. Njegova "sintetizacija", jeste isto što i joga, skračivanje trajanja faza duhovnog sazrevanja, , 1 02
svesnom anticipacijom. Sistemi joge u osnovi su isti, kao što se to može zaključiti poredjenjem literatura, u Egiptu i Indiji, ili Tibetu, jer se zasnivaju na prirodi. Već smo ranije spomenuli da ima u ovim sistemima velikih razlika, ali ove razlike su u filosofskoj orijentaciji praktičnih sredstava joge, koji su identični. Ta su sredstva sintetiza cija evolucij e svesti putem veštačkog reprodukovanj a uslova koji uslovljavaju ovu evoluciju: pritiska, distribucije kiseonika, kon centracije vitalne energij e kao i plansko tretiranje misaonog meha nizma. Kao u svemu, majstorstvo je u meri, dozi, u uskladj ivanju i proporcij i koj i moraju b iti vodjeni iskusnim "učiteljem", ako se želi izbeći "ugljenisanje" ili inercij a. Egipatske magične inkantacije, - o tome ne može biti nikakve sumnje za onog koji poznaje proces jogi-sinteze kao i mitologije, formule su jogi - prirode. Ove magične formule su razne prirode i kreću se iz domena medicine u domen sociologij e ili, bolje rečeno, mediko-sociologiJe, kao sredstvo održavanja i porasta duhovnog života zajednice, kao i ravnoteže pojedinaca i masa. Snaga ovih magičnih inkantacij a je hazirana na moći našeg centralnog nervnog sistema da se pomoću evolucije sila prirode identifikuje sa njima. M oć identifikacij e je uslov našeg običnog poimanj a u životu, često je to i uslov naših muka: u zbrci života reagujemo zbrkom u nama. Odjek smo, i ne možemo da biramo cega. M agija u star8m CivilizaCij ama, kao i u mnogim primitivnim za jednicama "d ivlj aka" , b azirana j e na upravljanj u zajednicom po moću ovog organizovanog sistema identifikacije. U zajednici Egipta sve pokazuje da je ova magij a bila sredstvo razvij anja svesti u čoveku i ljubavi prema istini. Tako b i mogli izdvojiti ovakav pojam "magije" od onoga što ova reč budi u nama danas, i što pretstavlja njenu degradaciju, bilo zloupotrebom ("crna magij a") bilo šarlatanstvom i prevarom. Zato ćemo, da bismo izbegli ovu zabunu, ovu " inkantacionu"magiju nazvati Identifikacijom. Identifikacija je i naš osmeh na "lep" lik, lučenje ' naših zljezda na miris j ela, plač pred prizorom nesreće, itd. Predj imo sada na pitanj e koje smo ostavili otvoreno, to jest na vezu izmedju fizičkog i "duhovnog" hromozorna. Kako se može reći d a j e čovek začet svojim KA-om, kad znamo da j e fizički začet od svoga oca, čoveka? Po čemu j e on sin svoje duše? Intuitivno, mi znamo da su granice bića i nebića pomerlj ive: kada je dete rodjeno, majka "zna" u tom prvom času, pre nego što ,
v
1 03
I
dete postane "njeno", da to zbrčkano stvorenj ce nije ni nj eno, ni novo. Staro je: ne samo po tome što j e kao individua, mešavina prastarih nasledja, nego i što ta "mešavina" pripada nečemu izvan familij e i roditelj a. Kao specifična individua to stvorenj ce ima svoj soprstveni pogon, svoju "dušu", koja je proporcij a te nenasledjene mešavine. Ta animacij a kao energetički životni impuls pravi j e uzrok nje govog b ića, duša-BA. Kao munj a, kao iskra, život je rezultanta dve sile : ako oplodjenje nazovemo sukobom, onda j e iskra iz tog udara ljudska individualnost : KA. Iskra tako postaj e celina duše i tela. Ta individua, začeta svojom sopstvenom ' dušom, ili proporcijom, raste i hrani se prema uslovljenostima svog familij arnog, rasnog i astro loškog ambijenta - ALI PO ZAKONU SOPSTVENE INDIVI DUALNE SNAGE, svoga KA. Zato ni blizanci, a kamoli braća, nisu isti. Čovek b i mogao, radi vizuelizacije, da kaže da, kao što radio-ta lasi nalaze prijemnik, duša - BA nalazi afinitetom fertilizaciju, čiji potencialni uslov jeste proporcija identična ovoj duši - BA. Identi fikacija je moć stvaranja - u našoj svesti ona je samo odraz ovog kozmičkog i prirodnog procesa kristalizacije afinitetom. Hereditarni uslovi oca i majke kao i psihički momenat njihovog sjedinjenja odredjuju energetski potencijal jedinstvenih uslova, kao neku molekularnu šaru elementa: čovek, taj i taj . Jedini. Svaka individua je jedinstveni prirodni element, KA. Kao takav on nosi individualno ime. U Egiptu, IME ga je uvrštavalo u širi princip ili funkCiju kao i genetičnu fazu sazrevanj a. Tako se može reći da je KA, kao potencijalna snaga proporcije fertilizacije, jednovremena sa samim BA-proporcijom fertilizacije, kao na primer, što je efektivnost jednog leka istovremena sa meša vinom proporcije sastoja)
1 04
propulzivnom ele me ntu , kao što se pad ubrzava težinom : drugim rečima, um est o lelujavog leb denj a, on poč inje sam sebe da izdiže, kao da je u njemu ONAJ SAKRIVENI pritisak iz koga teži da šikne. ONAJ SAKRIVENI je u nje mu kao tablica sa upisanim tekstom koj i tre ba da izvuče iz seb e i artikuliše : ovaj pro ces artikul acij e uklj učuje sve prirodne procese asimilacije, j er se svest organski izvl ači iz organizma; i kao sam pro ždi ruć i seb e. čovek sagaranjem vidi, čita i pretvara se u tekst svoj e tab lice : "Pisare, odb aci tvoju tab licu , salomi per o' Pocepaj papirus! Ra ! skloni ga sa svog me sta jer JA SAM ON P 1 5 Ovaj pro ces identifika cije je kao neka hemij a čiji su elementi psihi čki . Dramatika boj i prirodne zakone, afinitete i rep ulz ije kao i asimilaciju u stvaranju i pregrupisavanju elem ena ta, bol om neke I nadčovečne lj ubavi. Dok nam Tekstovi Piramida i grobnice velikih faraona daju faze ove kristalizacije u apstraktnom smislu, u kome je ljudski psihički element ferment procesa, drugi papirusi, slič ni naš em , daju de a sim spi m ovi u o im laz na ne ja ko , nja šte ave ob i ke dat po e j talj ni nji mo uje šifr de da aju ćav ogu om m na ji ko ali a, on zak ih ktn apstra hov sažeti smisao, mogli b ismo reć i da su papirusi kao neka "voda" koj a razblažuj� koncentrat zakonodavnih tekstova i tako omogu ćuj e absorpciiu . Po lako razaznajerno da je "R odjenje u dan " moguće unutar jednog života (ovo takodje tvrde i indijski jog i tekstovi) i da se ono ot živ je ko oli Uk a. am faz u uje var ost i no pe ste po a vij od o normaln jednog čoveka prvi korak konverzije njegovog BA - on nij e u da ni nju sta u k ča e j ni on t, pu j svo a led sag ni e um stanju da raz ži na me vre og jen red od ne sle Po . iju tac jen i or nu ov osn u ov oseti či plo na " ije ipc skr "in e prv ju čin po i u, laj mi go se va votna iskust svesti : tim e postane moguća rep rodukcija ovog "u nu tarnjeg glasa", ni da nji ed osl "P om ov ton Pla u t kra So o ka i, og mn koji zaista rad ceo je da i, tit va sh se bi glo Mo u. zir na ili ju na oz ep pr ", ta kra So " nju va ko du ro rep u i nj iva šk slu "o om ov na n ira az b ., pr na a umetnik , ine ož mn i est sv u uje jek od a on da a , ine ist ne isa up mu neke u nje g" tra ivi "ž i seb u a im je od tak di lju ih en vij raz o aln nt me jer većina i BA ju, čen vla pri i ju žen tra m no sob dju me U k. bo du e viš ili manje i sti no tar en lem mp ko j ovo Na a. vek čo z kro inu cel ju svo de KA gra procesu identifikacije koji rezultira, bazirane su inkantacije Starog Egipt a, čij i je cilj budjenje u svest. Ma gij a i me dic ina bil e su zato 1 05
tesno vezane, jer je u procesu Identifikacije svest preuzimala vo deću ulogu u samoodbrani tela od bolessti. Pogreb : ritual sejanja!
Možemo se upitati: onda čemu mumije? Ako ova filosofija ukazuje na apstraktnu srž svega, ako je čo večiji cilj da "odleti" - čemu orijentacij a na taj , mumijom sačuvan lik čoveka, na telo? Čemu: "zemlj a zemlji? " 11 0 Ovo pitanje koje se samo nameće, za lovca istine siguran je trag: u njemu je čvor, koji vezuje nebo za zemlju, neki mistični "pupak". Na prvi pogled izgleda nam da je stav Egipćana u suprotnosti sa apstraktnom idejom nadživljavanja, jer joj suprostavlja čuvanje tela. Ovaj površan pogled, medjutim, ne može biti vodič u shva tanju jedne filosofije . Zato se koncepcije o "primitivnoj , naivnoj" misli Egipta rastvaraju pod analizom kao šećer u vodi. Ove kon cepcij e mogu da budu prihvaćene od Čitalaca, samo ako im je pružen jedan mali izvod teksta, a sam tekst u celini zabašuren. Kroz Tekstove Piramida srećemo, u bezbroj varijacija izloženu . apstraktnu misao smrti i radjanja iz nje, misao koja je izražena konkretnim poj movima , koje medjutim ne možemo ni pod kakvim izgovorom shvatiti kao ograničene njihovom fizički označen om funkcijom. Na primer : Čitamo da su Egipćani deificirali faraone, zamišljali da posle smrti faraon "odleće" u nebo, a u isto vreme da živi na neki zagrob ni način, jer mu se prinosi, u naivnoj nadi, hrana sve moguće vrste, koja se ostavlja u grobnici, itd. Niz na izgled neve zanih rečenica ukrštaju se u glavi zbunj enog arheologa - kao re cimo ova: "Obrok za mene, o ATUME ! Obrok za mene, o ATUME ! Obrok za mene, o ATUME ! ° TI koj i si u OKU B ARKE BOŽJE ! Teleća noga je sa prženim mesom! Četiri šake vode ! ."' " Medjuti m nalazimo u dugačkoj listi hrane koja se prinosi u ri tualnim sahranama, indikacije razumevanja ove "hrane". Pića su fermenti, "maj a koja je istekla iz OZIRIS A" kao što precizira tekst. Hleb takodje ima svoj znaćaj: naglasimo, nije to neki skriveni simbolični značaj , već konkre tizovan vid funkcij e. Tako je oko HORUSA ispečeno. Ovo "ispečeno'" oko je "hleb" (HNFU) i ritual kaže : dajem ti HORUSA. "Hleb" je KA , transformacij a materije , kaljene u "peći" i fer mentisane. Testij a sa pićem je princip duhovne energij e : toka. Ta kodje, ovo su žljezdana lučenja , čije rastvaranje hrane u telu vrši
ulogu odabiranj a : inteligencije. Zatim dolaz i prinošenje voća, de lova zaklanog bika itd. Svako od ovih ,jela" pretstavlja po jednu kosrničku funkciju koja se uklapa u reformacij u konstitucije bića. "On let i! Le ti! Od leć e on od vas, lju di! "· Nije više na zem lji, u neb u je! Kao roda uzleteo je! Kao soko celiva on svemi r! K'o skakavac b aca se ka neb u!" - nalazimo u Tekstovima Piramida. Medjutim "On" nije faraon: fizički čovek, niti neki "kralj", "on" je: " . . . rodjen u Ambi su pre nastanka neba,l 2 O pre stvaranja zemlj e, pre no što je ono što očvršćava samo nastalo! Pre nego što je rodjen Kovitlac ! " /
"Takav sam", kaže tekst dalje i u nizu rečeni ca daje nam viziju nesalomlj ivosti, neuništivosti, neiscrpljivosti! "Prvo sam brdo �emlje usred vode", čitamo , i taj vladar čije se rodjenje opisuje kao "Rascep dve planine" , koji je plamen neba i pod č ij om silom zemlj a kleca, kvalifikovan je kao : "Esencija za kona, sin Zakona Jedinoga, Vesnik Harmonije" (prevedeno obič no kao : Esencij a Boga, sin Boga Jedinog, vesnik Boga.")l 2 ' "Ja sam onaj sveti, koji je u čelu! Onaj što uzdiže svodove, Zvezda, kojoj se zakoni klanjaju, od koje i "Dve Devetice" drhte ! Rukom svojom podižem se ! Ovo moje lice vidi podizanje moje ! NOS sam koji diše ! " ' 2 2 Mogli bism o ispuniti mnogo strana citatima, ali se moramo zausta viti. Ne može mo "citirati" ceo zbir Tekstova Piramida. Literarno, na svakoj strani ovih tekstova nalazimo dokaze da ovaj "umrli" vla dar nije čove k, več princip čove ka: Kosmos.' 2 3 Kroz studij u ovih tekstova poimamo da se u ritualu radi o isti canju pute m varij anat a jedn e misli koja - tako osvetljena sa svih strana postaje kao neko telo: organska povezanost zemlje i neba, ) 07
) 06
I
,
komplementacij a, magnetizam, ljubav i plod zemlj e : duh kao nji hova celina. Zemlja nam se javlj a u svesti, kao neko ostrvo, neka okrugla ledja u tamnoj vodi svesti : iako ne večno st, neki "aero drom ", bez koga je let nemoguć. U toj funkciji je njena "božanstvenost : " "Vod a nebu - poletarac zemlj i!",! 24 kažu tekstovi. Ovaj "poletarac" izleže se u Jajetu zemlje. Odnos egipatske filosofije prema zemlj i precizira ovu posred ničku ulogu, i preci ziranj em uloge učvršćuje zemlj u kao b itni ele ment nadživlj avanj a. Samostvaralačka zemlja, mnogostrana je snaga. U odnosu na nju čovek je nauč en da je obožava i poštuje ali i da bude u velikoj opreznosti: ona je, iako "rodi telj", sve što kao težina, odvaj a njegovo srce od istine. Iz nje se čovek radja pole tarac , u nju ulazi kao seme , i vaskrsava kao soko. "Zemlj a j e za men e prekopana!" !25 "Od baci zem lju koja je u tebi "!!2. U svojoj dvojn oj snazi zemlja hrani i ubij a, ona vuče ka sebi
dušu u kojoj budi egoizam, sličan svome :
"Ot stup i! Dugi rože , čij i smer je da ubij a!!2' Vrh tvoj : prst je zemljinog zakona" ! "Ze mlj a! C uvaj se zem lje!" !2. �
Odnos čoveka i zemlje preciziran je u nijansama u kojim a se neupućeni čitalac gubi. Dok na jedno m mestu čitamo : "zemlja je prekopana",129 kao znak da seme ide u pripremljenu zemlju , na drugom mestu č itamo : ,,0, rovče zemlje koji roviš, kopaš, ne rasparč avaj zemlju !"!3C Izolovano, ovi tekstovi izgledaju kao konfuzij a, medjutim prouč a vanje m, shvatamo da se tu izražava egipatski duh koji ne vidi zlo u činu, več u smeru čina. U ovom poslednjem slučaj u, "kopanje zemlje" bilo je orijentisano ka uništenju semena, već posejanog. Nailazimo takodje na: "zmiju koja prekopava zemlju ,"!3! i njome izraže nu: "misa o", koja u analizi može da ima kako pozitivan ka rakter spremanja "zemlje za seme" sinteze , tako i rušilački smer razaranja i seckanja celine. (SET koji rasparčava OZIR ISA). Po smrti, čovek tako ide u zemlju, ali se ne gubi u njoj . Za razliku od indij skog spaljiv anja "bezvrednog" tela i tibe tanskog izlaganja tela hij enama i ptica ma grabljivicama, Egipćani telo oplakuju i posvećuju ritualom oveko večenja. Neka nas medjutim prividno ne prevari. 1 08
Ako se porede ova tri rituala, videli smo prvo, da medju njima razlika nij e u b iti .već u orijentaciji ove biti, drugo, da sahranjivanje tela nij e samo akt simbolike, već da nosi i jednu suštastvenij u funk ciju. On je konkretizacija same filosofij e Egipta. O orijentacionim razlika ma u jogi - filosofij ama Indije i Egipta već smo govorili. Dodajmo ovo, u vezi naše tem� : Ritual Indije bira put izvan razumevanja: C ista mistika istoč njačke filosofije odbacuje put razumevanja, jer eliminiše racionalnu inteligenciju. Jogi sistemi na nebrojene načine sprovode emanci paciju svesti, izvan inteligencije. U ovim procesima, kao i u tibetan skoj jogi-praksi, grudni koš se upotreb ljava kao "peć" kaljenja , i svest se vodi uskom stazom, mimo intelekta u nadsvest - putem koncentracije, psiho-fizičkih sistema vežbi i vibratornih formula, "mantra " , kao i vizuelnih apstraktnih simbola, na koje se jogi koncentriše i putem identifikacij e oživljava u apstraktnu svest, koju ovi simboli dočaravaju. Ovakvi metodi mogući su ako je čovek voljan da se preda u ruke učitelj u - totalno i bez ikakve rezerve. Uče niku, koji pomoću učitelja izdržava neku vrstu samooperacije, koja otvara i zatvara žljezde , sledstveno suptilnom planu doziranja lu čenja, preti opasnost uništenja, ukoliko se odvoji od svoga učitelja pre vremena. Zato je "poslušnost učitelju" prvi zakon jogi filo. sofije. . Čovek ne želi u tom procesu da se spase od svoje smrti, već od svoje smrtnosti. Njemu se ne objašnjava kako i gde, ali mu se daje ritual, koji ukazuje da će se roditi ponovo iz vode Ganga. Mrtvi se spaljuju. Pepeo se b aca u Gang. U Tibetu, mrtvi se ostavljaju na planini,1 32 gde ih čereče živo tinje. Kost, tako očiščena , na vazduhu izgara i esencij a b iva nošena vazduhom: element reinkarnacij e. Ako stavimo na stranu psihičke orijentacije rituala, bazirane na "podn eblju" naroda kome su namenjeni i civilizaciji čiji su izraz, zapazićemo jedno : Konst anta, tj . ono što se ne menja, u svim rituali ma, jeste pažnja posvećena ne telu, već mineralnom kosturu. Sve nas antičke filosofije upućuju na to da tražimo reinkarna cionu srž čovek a ne u telu, ne u "d uhu" kao nekom nezavisnom eleme ntu, več u mineralu kostu ra: "Ojač avaj kosti ", savetuje Lao C�:'U Indiji , pepeo kostura, kao neuništiva so, prosipa se u reKU Gang i voda ga nosi u život. U Tibetu, grabljivicama očiščen kostur na vazduhu sagara i rein karnaciona srž biva oslobodjena u ovom procesu, u kome vazduh uzima prenosilačku ulogu. 1 09
I •
Medjutim i voda i vazduh su elementi života, kao i zemlja. Egipatski ritual upućuje našu svest, mimo tela, na sponu tela i duha: čvor i "pupak", kojom osvetljava reinkarnaciju. Egipat uči onim što izgleda neprihvatl jivo našem razumu i što druge religije prikrivaju - dajući prvenstvenost duhu i odbacujući telo. - Kom pozicija i dekompozija, duh i telo, imena su gradacije, gustine, i orijentacije molekularnog pregrupisavanja energije. Ritualu pogreba i balzamovanja - b iologija je bolji komentator nego metafizika. Osnova svake inkantacij e, svakog speva ovih tekstova, jeste pregrupisavanje snaga uništenjem i sabiranjem srži u novom pravcu. "Lice pada preko lica, šarac-nož ubada: Progutano jeste od sebe samoga! "13 4 Ovi tekstovi su obično okarakterisani kao neprevodljivi, a po nekad i kao mogući izraz kanibalizma , čij i ostatci su preživeli iz prošlosti: "Konsu on je, koji usmrćuje ! Velikane On za kralja davi! Za nj ega izvlači on iz njih ono što im jeste u telima! " 135
Medjutim ovaj "On" koji ljudožderski guta decu, starce, ljude, žene, duhove, bogove, velike i male, kao i sve krune i ambleme, srca i pluća mudraca, koji su mu prvenstvena hrana, u isto vreme je KON SU, koji to čini "za Kralja", kao i sam taj Kralj. On je onaj koji vodi i vlada, ali takodje (bez sile mudrosti) on je "munja", "Plamen ljudji od oluje" koji sagara "od ivica neba do samoga dna zemlje" .1 36 Kao Kralj - princip svesti i svemira, on sve "proždire" i pretvara u sebe asimilacij om, u kojoj se izjednačava sa svim pojedi načnim principima kao i sa grčem stvaranja, - sa krokodilom SO BEKOM, "zelenim od pera,1 3 7 pažlj ivoga lica," onaj koji deo repa "Velikanke koja je u suncu" ! To je onaj isti krokodil stvaranj a, koji je zakačen na ledja "Velikanke" NEIT, kosmičke device! On za činje sve i svakog, zato tekstovi napominju da "ON" začinje u ženama plod mimo muževa' 3' - što se komentariše kao nemoral faraona. No, ostavivši ove detalje, moramo opet istaći da je �,Kralj", Vladar i Prvi Princip, apstraktni, a ne konkretni lik. Svi ovi tekstovi koji daju, u slikama, postepeni proces rastva ranja, droblj enja i "ubijanja" preživele forme, kao neke "hrane", 1 10
deifikacijom ovog procesa spajaju u čitaocu dva konca koji se vezuju u čvor: čvor života, mistični znak ISIS, TAIT."9 Ovaj čvor je preorijentacija i vezivanje raspadnutih snaga. Znalački očišćen kostur sačuvan je na okupu kožom i balza mirna, kao mineralna esencija, izvučena iz tela. U ritualu ovaj akt izvačenja esencije neprekidno se podvlači, kao u maločas spome nutoj rečenici : "za njega izvlačeći iz njih ono što im je u te1ima" ! U čoveku, po ovim indikacijama, mineralni kostur sadrži rudu ljudskog "metala", seme duha, koje valja "izvlačiti" iz sebe postepenim kristalisanjem. •
"Čist sam, uzimam moje gvozdene kosti"I4O "Kosti su mi učenjene snažnim"l 41 1 42 "Sažmi moje kosti! " tipič ne su rečenice koje nalazimo duž spevova i inkantacija. U mesto sagorevanja tela plamenom ili razvlačenja tela šakalima , egipatsko telo, ukoliko je ritualno sahranjeno, podleže hemiskom procesu rastvaranja "pod zaštitom" ANUBISA - principa varenja, ti: oslobadjanja životne srži trulenjem, - "boga" šaka10ve glave ! Kao u našem telu, proces "varenja" je sistematsko "ubijanje" , rastva ranjem (počev od pljuvačke pa do nebrojanog niza sokova, koji su usput usmereni na hranu, rastvarajući je hemiski i pretvarajući u nove sastojke). Ovaj proces "varenja" je precizno dat ritualom, gde se uništenje prikazuje u svojoj stvaralačkoj funkciji oslobadjanja "zarobljene" nervne energije, KA, čiji "metalni" koncentrat u mi neralnoj kosti je prikazan kao element reinkarnacije : seme. Zato nam, ako poznajemo ovu suštinu rituala sahrane, ne iz gleda neshvatljivo, kao Plutarhu, da Egipćani, pri sejanju izvode ritualno zapomaganje sahranjivanja nad semenom koj e se sadi u zemlju! Da žene nariču za semenom za koje rukama "grebu zemlju i kopaju novu zemlju u koju ga stavljaju,, '4Ju nadi i molitvi da će ovo seme opet nići iz zemlj e , nije čudno, ako se zna da je svaki izraz jedne funkcije, za Egipćane sama funkCija. Seme jeste OZIRIS. Svako seme, drvo, voćka, ili čovek! Tako je mumija ritualno oplakivana u ceremoniji sahrane, čiji je duboki smisao: sejanje!, jer · ta mumij a jeste OZIRIS. Seme za kojim se plače, koje se zaliva suzama, jer ono izrasta iz bola, smrti. *
Kroz rituale, misao se kleše u čoveku, bez njegovog aktivnog učešća u ovom poimanju. On kao da "vidi" da je na ovoj zemlji začet kao iskra neke "šibice" - BA, mnogo puta, pre nego što lll
"upali" : započinje time proces konverzije. Kada se plamičak upali, on prvo tinja, neodredjeno vreme se nosi sa otporom tela kao sa nekim vetrom. Zatim bljesne , i tada se razbukti i radj a iz buktinje kao luča duha; sunčane prirode , - za sobom ostavlj a seme, kao trag. Pre nego što u njemu kresne plamen TUMA, on po smrti ostav lja za sobom korake u vodi: ne razaznaje mu se trag, jer nije postao "nešto", u "ničemu" je. Njegova neuništiva srž u kosturu neobe ležena je i kada se trulenjem oslobadja iz njega, nestaje u vazduhu, kao što nestaje uzdah.'4 4 Kada kresne iskra i nadje svoj "udar", ona kao da se zakuje za taj udar i počne da kuje samu sebe u sopstvenoj noći. Počinj e "radjanje". Ovo radjanje ostavlja za sobom, svoj trag u suptilnoj soli mineralnog kostura: kao što je u hromozomu "upisano" na slednje, u ovo so je upisano neslednje samostvaralaštva svesti. po činje traganje čoveka za dušom, iz čoveka KA, OZIRIS pruža ruke, kroz sina: sin ga izražava. Ovaj Sin je HORUS, rodjen od mrtvog OZIRISA, posredništvom IZISE, majke, hranitelja čvorom koji ve zuje i omogućava reformaciju. Tako imamo čoveka, rodjenog od iks ipsilona, ali u stvari sina OZIRISA i IZISE - HORUSA koji je u krajnjoj analizi TUM, subtilna nervna vatra, koja pokreće i gospo dari celokupnim mehal)izmom našeg nervnog sistema, kao usmerenje. Utelovljen, ovaj tajni plamen jeste jednina našeg bića, "STA NOVNIK U JAJETU". U njemu nalazimo nit izmedju života i smrti. "ONAJ SAKRIVENI" nije "u nama", niti "izvan" nas. On nema samosvesti, nezavisno od naše : njome oživljava. Kao što glad artikuliše u nama: "ja sam gladan! " tako on artikuliše u nama Jedninu besmrtnosti. On je urastao u našu srž kao sij amski bli zanac, kao što plamen sveće, iako nije u njoj , nije ni izvan nje. Po našoj smrti, kako se vidi iz Knjige Mrtvih. ova; SAKRIVENI ostaje urastao za nas kao neuništivi trag "KA" u srži naših kostiju, kao njegov komplementarni deo, vezan semenom za dušu-BA. Ova celina sač injava zagrobnu formu "J ajeta" nadsvesti. Kako smo već spomenili ranije, odredjena fertilizacija privlači afinitetom ovaj kompleks Jajeta, čiji fetus, "ONAJ SAKRIVENI", pretstavlj a mo bilni element nadsvesti. "Kralj je srce - munja! Jedini sin Šua: Ispruženi Pružanj a žari sunčeve! " . . . . "Kralj prolazi vazduh i prolazi zemlju!"'., KA - Kralj koji prolazi kroz vazduh i kroz zemlju, kao ener getski potencijal identičnih energetskih proporcij alnih odnosa, •
1 12
automatski se spaja sa oplodjenim ljudskim j ajetom. Već smo ranije pokušali da ovaj proces principijelno dočaramo vizuelnim na činom. Dodajmo sada da je u ovom procesu privlačenj a afinitetom "fetus nadsvesti" KA, urastao sa starim "ka-tragom" i vezan sa BA opnom "senke", - privučen kao kompleks J ajeta u fertilizo vano j aje. On je "Dvojnik".146 On tako unosi u ovu fertilizaciju "ka-trag" kao b iološki faktor pregrupisavanja i porasta. Zato se i kaže da "Kralj b ira kad hoće i gde hoće koj u ženu da oplodi mimo muža". U utrobi ove "Kralj em" oplodjene žene raste dete čiji je porast plod mutacije semenom umrlog " KA " . Ovim bi se objasnila razlika u stupnjevima svesti kod individua - koje, pored familij arnih crta imaju neko urodjeno znanje i mudrost. Takodje, ovo bi objasnilo fenomen "genija" - koji b i u toj svetlosti postao rezultat sazre vanja j edne duge mutacije koja je učinila centralni nervni sistem saVrSemjim. ZakljUČimO: Svako sagorevanje ostavlj a pepeo. Naš život, kao sagorevanje, ostavlja svoj pepeo. Ovaj pepeo je "trag" našeg života, i po svim tradicijama antičkih filosofija, pa i po egipatskoj, nalazi se kao depozit u mineralu kostura. Pepeo svesti nosi trag stupnj a svesti. Kao, na. pr. što magnetična traka nosi trag zvuka : upisan i reproduktivan. Ovaj trag je biološki element hij erarhij e pregrupisavanj a i komande organske reformacije koj a će činiti bazu novog stupnja svesti, začetog u starom. Pogon svesti, vezan za ovo seme-trag, jeste navzan "Onaj Sakriveni" ili Veliko KA, Dvojnik našeg b ića. Ovi nazivi ne označavaj u "nekog" već "nešto" u nama. Princip lančalnog sistema koj i funkcioniše kao kružna organska pumpa: Dvojnik (fetus nadsvesti) vodi svest, koja u razvoju hrani taj isti fetus. Svaki mesec, kao da j e po jedan život: jedna faza sazrevanja ovog svesnog stanja, koga nismo svesni. Iz svakog života ispada novo seme, koje se tako indirektnim putem usavršava. Kao neki živi metal u rudi kostij u, Ka-Dvojnik j e nosilac organ skog uslova za porast duha i samo u konačnim stopnjevima sazre vanja psihološka svest počinje da oseća njegovo prisustvo. U tom "devetom mesecu" nastaje borba radjanja "u Dan". Ovaj Dvojnik, faktor evolucije svesti, jeste ORGANSKIM ZIVOTOM UKLESAN TRAG U NEORGANSKI ATOM, "element svesti" JA - neki "metal", iako nevidlj iv i neopipljiv. (Kao što je hidrogen "metal", iako gas). •
"
.
.
.
-
8
- Velika jednačina
113
Tako u nizu stupnjeva sagorevanja, ovaj "hidrogen" svesti biva putem organske konverzij e pretvoren u "zlato" svesti. On, kao trag, b iva prvo mutan i bez sjaja, kao olovo, zatim se pročišćava i kao da prolazi celu skalu metala, do zlata. Dobijamo dva ukrštena procesa: kristalizaciju svesti u "dija mant" ,' 47 kao efekat mutacije metala u zlato. Drugim re čim a : mutacija "materije" (metala) je sveća - krista lizacij a je plamen: svetlost su obe. Bez mutacije, sagorevanja buk tinje, nema kristalizacije plamena u dijamant svesti. Po egipatskom predanju naša svest je efekat u direktnom lancu našeg tela, organizma, jer se njime kuje i iz njega ispada kao seme. Ovo telo medjutim, samo, pripada GEBU, zemlji, kao Jaje u kome se ovaj proces osvešćavanja dešava, ali čija srž j e izvan zemlje, TUM. Po smrti proces sazrevanja se nastavlja ali on je odredjen i za pečaćen već za života. Kao što naš papirus naglašava, dogod "go rimo", pripadamo zemlji!. Ova indikacija je od velikog moralnog značaja kao vodič, jer b udi osećanje odgovornosti i brani svest od "fatalizma" u koji upada čovek Istoka. Radjanje u svest je borba, za života, iz dana u dan - i posledice su fatalne u ovom kao i na Onom svetu. "ONAJ SAKRIVENI" je u nama neko "lučenje" (voda) duše BA, cisterna svesti'48 koja u kapljicama curi u našu psihološku svest gde biva artikulisana. U ovom procesu artikulacije (kanalisanja), uključena je "Popla va", kao i "Plavljenje". Ova dva pojma nisu identični jer jedno je buna, a drugo ujedinjenje. Onaj koji kroti ovu Poplavu jeste " Onaj mali tamo ", mudrac, kao svest utapanja malog "ka" u "vodu". Ovim utapanjem on se ne davi, več kroti poplavu. On postaje srž "vode" (sama energija psihe) kao i vatre (energija-seme). Sin BA-duše, (ptice) - on je ptica. Let sokola. Ovim letom napušta utrobu "Jajeta" i otkriva svoju sakrivenu bit: on je RA. On je KA svih "KA-a" (KA KAU). Kao takav on negira fizičko posto janje, čija bit jeste u diferencij aciji, ali ne negira život. tJ smrti, njegov trag je Živi Trag u mineralu kostiju, kao ruda. Ovo nas potseća na tradicij u "filosofskog Kamena" i alhemičarskog "Zlata" koje se odnosi - ne na metal već na čoveka: Živo Zlato,l49 kao perpetuacij a jednog subtilnog vibratornog stanj a, harmoniziranog Kosmosa. 1 14
OZIRIS - HORUS : oživljenje kroz evoluciju
U vezi rituala sahrane pomenimo OZIRISA kao smrtni karakter semena. OZIRIS je oživljenje TUMA. Kao princip cikličnog usavršavanja putem smrti, iz koje se razvija viša forma, on je Otac, ne bog, ni Bog. On je Otac, kao što je Otac AMON, kao što je Otac TUM, kao što je Otac GEB : seme izražavaj ući se sinom. OZIRIS je izražen HORUSOM. Specifičnost OZIRISA j e u tome što on simbolizuje sažimanje očinstva čovekom. Princip Čoveka ne samo u smislu fizičke kreacije čoveka, već i u smislu mislenog potencijala besmrtnosti izračenog kroz evoluciju. Zato je OZIRIS vladar ONOG SVETA - iako životni princip. On je snaga mutacije smrću: 5 u kojoj se začinje nov život - pod vlašću njegovog "ženskog" vida IZISE. Njegov presto je u Vodi Bića. Sin je NUTE, večne hranitelj ke, i zato on takodje izražava, kao perpetuiranje svetlosti u noći, odraz meseca, večni porast iz ove večne hrane njegove majke NUT. Večni začetak i porast u utrobi. Krug čiji otvor je smrt. U mitu, OZIRIS je rasparčan od ubice SETA, kao jednina; on je podelom pretvoren u množinu. SET je rušilački vid vatre TUMA. On je mračni vid svetlosti, sin ŠU-a (pneume), grč koji se opire kretanju i time uslovlj ava konkretizacij u. HORUS, osvetnik oca, otvara, ograničava stezanje ovog grča konkretizacije. HORUS goni SETA neustrašivošću sokola, koji pada na svoj pIen. U njemu je brzina munje i oko svetlosti. Ako je OZIRIS oživlj enje TUMA čovekom, HORUS je BEG TUMA IZ ČOVEKA. Iz smrtnosti, beg u besmrtnosti. HORUS, kao soko, spaja nebo i zemlju, j er j e jedno i drugo: čist i brz kao zrak svetlosti, on je medjutim nepobediv kao najteže orudje. Zato je on "gvoždje svetlosti" koja se sama kuje. Naći čemo u mitološkom kompleksu da je HORUS tako vezan sa mitom KOVACA, mitom u kome egiptolozi vide istorisku belešku prvog naroda, koji je kovao gvozdje u predinastičnom Egiptu! U vezi ovoga interesantno je razmotriti mogućnost uvida u kasnije likove legendarnih heroja kao i legendarnih životinja, u svetlosti egipat skog mita, na primer, Markov "Šarac", čudesni konj - snaga Mar kova koj i je crn i beo! Ovaj crno-beli element jeste u mitu, kao što ćemo često naći u toku izlaganja, element ujedinjenja: bik "šarac" -
1 15
je onaj koji ujedinjuje crnog i belog bika jer u njemu su "oba". HORUS, kao dvojni "šarac" HORUS-SET snaga je takodje, uje dinjenja. Njegova uloga nosioca reda je univerzalna i proteže se od Psihičkih do geometriskih vidova. Lubicz nam prikazuje ovu funkcij u kao genetičku proporciju porasta, "Zlatnu Proporciju" - FI. Ovaj činilac porasta proističe iz samog OZIRISA, iako "mrtvog". Kao što život u nama neumorno sabira rasute snage, i u asimilaciji komponuje raspadnute sastojke hrane, IZIS je "majka" HORUSA. Rasparčane komade OZIRISA IZIS (njegov komplementarni deo) - snaga života, sakuplja, i deo po deo, sadi: sahranjivanj em. Njen sin HORUS, efekat ovog sahranjivanja (Izis izvlači srž iz Ozi risa mrtvog i začinje Horusa!) porast je, koj i pobedj uje SETA (ras parčavanje). Otvaranje cveta blizanac je grču pupoljka : HORUS je uslovljen SETOM. Bez upuštanja u geometriju, možemo vizuelno razumeti stva ralačku funkciju HORUSA kao principa reda, hij erarhij e - i time porasta koj i je geneza: ako zamislimo geometrijsko telo od osam strana od kojih je svaka strana princip, shvativši ga kao kavez TUMA, koj i je sam sebe tako ograničio, služeći se svojim vidom SETA. U tom kavezu materijalizacij e TUM postaje PTAH, kao pre kuvavanjem - iz koga se istovremeno zažima sinteza: TOT. Postoj i u tom "kuvanju" element zemlje (PTAH) i element vode (TOT, Merkur), tečnost se koagulira, kao neki "sos" a zemlja se preka ljuje : menja hemiski sastav u ovom procesu. Ovo kao da pretstavlj a genezu "tela" i "duha". Ovaj duh postaje inteligencija koja, po stavši svesni vodić tela, radja NEFER TUMA. U ovom zatvaranju i otvaranju kaveza, SET i HORUS igraju naizmenične uloge kao dve noge koje odredj uju hod. HORUS, u svom naj širem značenju uključuje SETA u sebe, jer je utelovljenje evolucije koja je krajnja destinacija SETA. Kao takav, HORUS j e UR - ono što se neprestano uveličava. U "kuvanju" , ili kristalizaciji geneze, HORUS je ona vatra pro porcije koja otvara put - ne ekspanzijizapremnine,vEĆ ZAKONI TOSTl OVE EKSPANZIJE. On je mera skoka koji se uve!ičava, odboj za odbojem, on je ono što se pretvara u let. Kao takav, mogao b i se vizuelizirati kao geometriska proporcij a. Zato, kao mladji, HORUS vodi starijeg. On je ono što se razvija iz semena kao efekat semena, ali i kao vodeća srž u tom efektu. Tako HORUS, Sin, vodi OZIRISA Oca, jer je on Očeva srž koja sama sebe vodi. Zato HORUS, iako osnova svih heroja, ne može da ,
1 16
151
se identifikuje ni sa bogo-čovekom, ni sa pobunj enikom : on je individualizacija, u smislu sažimanja srži evolucije u OKO, koje je lišeno bilo kakvog ličnog karaktera. Kao takav on je zakon hije- . rarhije u porastu: let. Ova hij erarhija daje oblik i smisao životu. U tome su otkrića savremene nauke saglasna sa Starim Egiptom. Najjednostavniji organizam amebe ili najkomplikovanij i organizam čoveka, ukazuj u podjednako na hijerarhij sko ponašanje 1 5' materije, koj a evoluira kroz ovu hijerarhij u: izborom, asimilacijom, porastom i transrnu tacijom od niže u višu vrstu. Na svim nivoima života, zapažamo da postoji poslušnost ćelij a zapovestima koje se sprovode duž linije akcija, pa b io to pokret naše ruke, ili kretanje puža u odredjenom pravcu, ili stremljenje čoveka ka nekom cilj u ! Bez ove poslušnosti život b i se raspao. Zato j e shvatanje svesti za Egipćane značilo POSL UŠNOST sin tezi te "inteligencije", koja je snaga hij erarhije u organizaciji kos mosa i prirode : kao neka matica vrvećeg pčelinjaka, koji je sav jedan organizam. Pčela je u Egiptu simbolično b ila vezana za ovaj pojam hijerarhij e, kao oznaka VLADARA SEVERA (glave). , 'pče linjak", kao mozak vrvećih impulsa nervnih centara, vodjen je u prirodi "usp avanom" maticom. Ona j e organska misao! 53 Dogod je ova matica, uspavana, obožavana od poslušnih pčela, red vlada. Matica
U prirodi, ova uspavana; organska misao podložna je sama sebi, kao i svi NETERI (principi) koji je izražavaju. Ona nij e "slo bodna", jer je, kao vodič, vodjena seme nom. Ona je ne produkat, već uzrok i začetak harmoničnih vibracija, koje, stvarajući komple mentarne sile kao izvore novih komplementarnih talasa, uzimaju, kroz materiju, bezbrojan niz individualnih lica u razvoj u ka nekoj kulminaciji, u kojoj se talasanje harmonično ujedinjenje u jedinstvo početne vibracije sa njenim izvorom: Harmonijom. Iz velike tišine radja se Zvuk, valja se kao talas, množi se, raste u vrtlog besnila koje se iscrplj uje, pada, uglačava i utapa u bonacu tišine. Početak i kraj jednog zvuka, jedne galaksije, jednog atoma, Bića čija suština j e : Čovek. Ovaj Čovek "bij e" kao srce, kao zvezda i cela vasiona. On j e konstantno skupljanje i širenje. To skupljanje i širenj e u njemu je izvan vremena, izvan prostora, AMON. U njegovoj svesti SET i HORUS se ujedinjuju, percepcijom njihove j ednine. Njegova svest 1 17
se time ra�ja !�van vr em e� a: u dan ve čite sadašnjo st i alternacije k a? talasanj a ZIvota l smrtI u kome stvaranj e nij e : "k ako se i kad pOjavIlo n eš to iz n ič eg a, i šta je "N iš ta "? - već je d no vremenost TUMA l sažimanja TUMA u TUMU: A M O N . •
Dijamant : VELIKA DEVETICA
tvorio, drhtaj koji postaje krilo. Leptir! Prozračan, gubi se kao blj esak noža v vazduhu č ij i je deo.l54 On je prvi rascep. Prvi pokret užasne b orbe iz koje će se, kao neki čelik kaljen u krvi, dići krilo sokola. Impuls čoveka ka slobodnoj volji, impuls je "zarobljenog" TUMA ka oslobodjenju iz kaveza - ovaj proces uključuje pobunu, u kojoj se začinje ideja slobode kao neke "grozne" radosti: ona je let ner azdvoj iv od pada. Medjutim u sazrevanj u, ambicija se manja, a sa njom i kvalitet radosti. U detinj stvu, idej a slobodnog kretanj a izvan roditelj skog doma radja po nekad radost ludog maštanja, koje medjutim gubi privlačnost kada čovek odraste i u punoj "slobodi" odlući da zasnuje svoj sopstveni dom. Slično detetu, inteligencija sanja o "slobodnoj" volj i čoveka, ali u zasrevanju postepeno ceo ovaj koncept kristalizuje se u nešto drugo: on otkriva, u traganj u, kao rastuća zver, grč svog životnog lova: ne čerečenje, besvest žvakanja, već duboki mir, koji ga oslobadja od njega samog i nje govog kaveza "slobode", kojim je odvojen od jedinstva! Mir je u njemu kao vir radosti. Inteligencija? Sloboda? Nužnost? Čovek? Bog? Sva ova pi tanja sažeta su u mitu TUMA, - Oca samoga sebe,kao i svih svoj ih sinova, koji su mu takođj e očevi, jer se putem njih radj a. Čovek se radja, prvo krikom, kao telo - zatim voljom, kao Čovek. Onaj koji prepoznaje sebe u kosmosu nema više želje da se oslobadj a te zakonitosti, koja j e ON. U toj zakonitosti on se nalazi, kao neko ko se budi iz teškog sna u dan . Egipatski mit zato ne poznaje "Boga" kao tvorca nečega što nij e on, nečega s čime pregovara, što grdi i kažnj ava kao monoteistički Jehova, i od koga, kao i od njegovih zakona čovek (nevaljac? ) hoće ili mora da pobegne. Tako nalazimo da j e tvorac sveta, GEB, simbolizovan kao guska. Ovo nam izgleda "nebožanski" komično. Razmotrimo medjutim bolje pojam "Velikana koji gače", čije "J aje" je svet. GEB - guska je vrsta koja leti, ali pripada zemlj i. Ona je, iz me,dju neba i zemlje, kao posrednik: kroz GEBA niču jaja, ali on je i sam "žumance" podele, SU-a. GEB i NUT kao zemlj a i nebo nastali su sa ŠU i TEFNUT, vatrom i vodom, iz TUMA. GEB, koji je "proton" neutrona NUT, takodje je i "pile" iz "žumanca" ŠU, koj i j e "žumance" TUMA. ŠU, vatra TUMA, pretstavlj a moć, koja se medj utim izražava preko GEBA: zemlje. Šu, kao emanacij a TUMA nosilac je tako podele i ujedinjenja, zato i jeste prvi izraz MAAT - istine. •
O� IR I� , IZ IS , SE T , N E FT IS i H O R U S - pe t principa pr ir od e. M t ol os kI ko m pl ek s, koji nastaj e iz ovih pe t principa, m ož em o � . . IZrazItI kao pentag?n iz koga se razvija , urrm ožavanje m , be sk raj mnogougaonika kOJI se uklapaj u u ogroman kristal ' u sve ve ću grud u : D ija m an t. O va j ,, !? ija m an t" uk la pa u sv oj b lje sak sve revelacij e Egipta, kao . . Izraz mnozenJ a po de lo m - i, istovremeno, sažimanja , kao u so čivu. On uklapa u se be sve drago kamenje , od safira ne ba do sm a rag� a vegetacij e, krvi ru bi na : u nj em u je blje sak be zi m en , be zb oj an , on Je svetlost A M O N . A M O N , ono št o sadrži sve svetove i sve . . . ge?eracIJe �IVOt� i smrti, izvan prirode, vremena, ve či ta sada šnjo st . . . knstalizacIJe , kOJa J e k n st al - D ija m an t. Pet p �incipa kosmosa su "d ec a N U T E ", ne ba , kao maj ke koja je vlaga n�Cl ut ro be sveta : ona je "Kosmička Krava", neiscr pna mu zara �oJ a hram ne samo u životu nego i u sm rt i. Zato iz ove m aj ke v vOt O Z IR IS - IZ IS , i smrt ne ru ce samo ZI (S E T- N E F T IS ), već i . vaskrsenw H O R U S izbaviteli . "PETICA" "PETICA" OTVARA kavez sa os am strana: ŠU (vatra TUMA), TEFNUT (voda Tuma), GEB (zemlja) NUT (n eb o) , O ZI R IS IZ IS , ' SE T, NE FT IS . "
Čovek : sin ili otac?
Odnos izmedj u slobodne volje i nužnosti u koncepcijama Starog . ��Ipta ne n: ože se treti�ati kao tema, nezavisno od konverzij e, u CIJ I proces Je pr ob le m at ik a, koja sačinj ava ovu te m u, uključe na , kao faza . O dn os "j aj et a" i "pileta" proizilazi iz m it a TUMA. Drugim re či m a: m i smo u je dnom ve likom JA-TUMU u ko m e ' J'e svaki de lić živi "JA - T U M " . Po j m slo bo dn e v � ? lj � i polet čoveka ka ovom ostvarenju prvi j e . IZraz nj egovog st re m ljenj a ka mudrosti. To je drhtaj u mekom cr vu ka� n:umiji , zamotanom u "ONOME SV ET U ", po d neprciboj n � sloJev.� a pa m uk a, koji jeste on, u najd ub lje m m raku grane drveta, u labIrIntu hodnika svoj e grobnice, u koju se sam hermetič ki zal
18
•
1 19
Iz ovog principa manifestacije oca kroz sina dobijamo kosrnos kao bezbroj ,jaja", koja su sva izukrštana i čine j edno "Jaje" sveta, jaje "Velikana koji gače", GEBa. Ovo "Jaj e" je nuklearni svet, u kome svaka formacija, od najmanj e do najveće, formira dvoj ni nukleus koji vezuje vrveći svet energije u "tkanje," (Kosmička De vica, NEIT) u kome se konci ne razaznaju. Kao što u familij i jedan čovek može biti otac, i teča, i sin, i ujak, i unuk, i praunuk, i deda, i pradeda, stric , brat i muž ! , - tako svaki princip u mitologiji ima razne strane, s obzirom na ugao, s koj eg se posmatra. Zato je nemoguće izdvojiti jedan pojam ove mitologije i govoriti o nj emu, bez upadanja u mrežu. Pokušajmo, ipak, da se ne upletemo u nj u, sledeći našu temu po čvorovima: oni su putokaz, kao cigle neke staze u blatu. Da se principi ne bi izjednačili sa svoj im manifestacij ama, Egip ćani nas uče podelom, celini : na primer, oni prikazuju Mrežu Tka nj a (NE IT) -, ali ova Mreža nije "zamka", iako ona to postaje tl raznim vidovima kroz faze materijalizacije, i tada ima drugo ime (SEKHET). U Mreži Tkanja postoje putevi, čvorovi i raskrsnice koji se mogu prepoznati. Nju sačinj avaj u principi i zato je nepro menljiva. Ovo razaznavanje principa i manifestacija Čuva principe od vulgarizacije. Iako pretstavljeni vitalno, (svoj im manifesta cijama,) oni su pretstavljeni tako, da ih nije lako pomešati. Na pri �er : lako je paganski obožavati "boga", koji je u ljudskoj formi, lepI Apolon, ili "boginju" kao Devicu. Takvom identifikacijom duh se unižava kao paganski, fizički kult, kojim se psiha zavarava i odvodi u stranu. Nije, medjutim, lako gusku na takav nač in obo žavati. Ovo dekoncentrisanje upućuje nas na j ednu mnogo dublju mIsao. Tako se inteligencija izbora identifikuje sa "babunom" vrstom �aj m �na, kao i sa nožem. Delenje zla od dobra, u svom prenosnom VIdu, Izražava se često ,,kasapskim" terminima. Na pr: "Zaoštri noz. O Tote ! " Sve ove "kasapske" rečenice, kao i sam ritual kasapijenj a bika, izražavaj u , fenomenom, funkcij u : ! 5S "BIk" j e snaga, "nož" koji ga seče j e svest koja deoborn razaznaje i uspostavlja red i na taj način pOS1lećuje telo tog "Bika". žrtvovanjem. Simbolično, to je akt sa mopredaje. Ovaj ritual prati ritual pogreba. Može se shvatiti zbunjenost arheologa pred ovakvim bogovima koji kasape, vade srca i jetre, pred ritualom, gde se obožavaju ga čuće guske ! i pošto je ovakav ritual protkan rafinovanom poezi jom, oni presudjuju da se ovde radi o preostatku divljačkih običaja. 1 20
a gr de od ao is m u oj sv li va ču sa su ko ta m ti ju M ud ri Egipćani med daCije. hi l pe al sk o ka a tr oš , lo ce za , je ao is m Princip stvaranj a T U M A e m ti i om cij ga ne . tj lu de po oz kr ije ac irm mrga. Ovaj princip af er nv ko e uj ar tv os se u j ko oz kr a, cij ta stvaranj em mreže komplemen ko ia le si e vn ti uk od pr re o ka ca or tv u ej id zija u celinu, uklju čuj.e je ko le da , e" aj "j a m sa i , B E G , a" aj "j i os sn ja ko stvara la čk e. G uska u an ov zd bu o ka je ca ba i lju m ze ra va st od Boga "e x machina", koji m do lu m ko ne u da vi iz se ći be gu , m bo so prostor da se sama nosi m ti ju ed m ji ko a, j ži nd bu ći ću sr po k, ve kovitlacu, u kome se radja čo e. ož m ne že ko te iz , m jo ci ra st ka om ov an dramatično neartikulis šlo do va št la ra va st " na hi ac m x "e e zij vi e ov do je Mit nas uč i da o dn Je o. ok o et uz od je SU U R O H podelom : SET je kastriran, a je T SE n. da je ć ve , iju OČ ra pa a dv je ni ih nj uslovlj ava drugo, je r u m ti ju ed M ". ka "O je ad kr ili da re pa ci in pobuna svesti H O R U SA , pr da e ož m ne T SE : a up tr a og sv od pobunj en o "Oko" je odvoje no začne - kastriran je . ja bi do S U R O H , A C SR G O G U R D e zij \li Ostvarenj em sinteze . oć m a ln ri vi a en ać vr po je U T SE , du re svoj e Oko : samopredajom T A A M o st či su ji ko , ka O a tk bi gu U ve zi ove Kastracije i a iz al or m i en liš u pt gi E u i on su "zaklj uč ci ", treba pomenuti da od e nj va ža dr uz o al ed ov op pr e j i cn do se e torskog smisla u kom r fo ve no os ao k , da re iv ot pr ne bu "greha". SE T , kao princip po e N n. ila er st je to i za t vo ži e nj či za macije žive materije , ne m ož e da ne , ti os iln er st e ov a ic ed sl po o m sa e j k zato je r je "p or oč an ". Poro nj en uzrok. U zrok je po de la . a, ed R će bi u pa la uk se T SE , da re U pr oc es u prepoznavanj a postavši m u leva ruka, kao b rat de sn ic e. "Gvozdeni b uzdovan b ač en ti je na glavu ! H or us ga st ež e, Se t će te uništiti ! ""6 "Mač Seta leti na te be . K op lje Horusa zabada ti se u rame ! " 1 5 ' je U e. zij er nv ko lo de ju va ša vr za i, en j in ed T ak o H O R U S i SE T , uj " n. da u a nj ja ad "R u oj b u PA PE A da be po je dinj enje Konopac ja ko E IC V E D ", že re "m a jm po ja en ač zn Poimanjem filosofskog , M U T je ija ac irm af ja či že re m a, en dj ro je ni radja i koja sama, n. ea ok o ka , vo ji atl zn po ne o, en riv sk , će bi o am poim 121
,,1 a
sam ono što je b ilo, što jeste i što će b iti i nikada niko nije 1 58 otkrio moj veo" . Iz ove sveobuhvatne mreže "rastu" krokodili, oni pletu uže. Uže je jedan od osnovnih, najznačajnijih simbola Egipta. Uže je ono što spaja, vezuje, deli - i samo dvojno u svom preplitanju. Po nama, ovo se uže raspliće i otvara kao beskrajna podela, "Provalij a" kao pupak čoveka. Već smo spomenuli: "Ro. djen sam od Noći, začet Provalijom!" Medj utim , iako podela, iako beskraj (H H) (sl. 1 3 ) i sam dvojan, konopac nam ukazuje put. iako, ustvari, jedan, on j e upleten, čine ći ne samo dva, več i "nešto" : slovo H, (sl. 14) oblik preplitanja, koji, raspleten, pretstavlja samo liniju. l s9 Znak života, ANKH (sl. 1 5 ) je svije n konopac, čija su dva kraja učv ršćena polugom : on ta dva kraja (postojanje i nepostojanje) vezuje i učvršćava polugom Onj e orudje sint eze. Kao sredstvo spaj anja, konopac vuče SUNCEVU BARKU u DRUGOM SVETU, vezuje neprijatelje i u svom produženj u iz ži vota stvara lanac (sl. 1 6 ) koji često srećemo na figuracijama, pretstav ljajući tok energije iz NETERA (boga) u čoveka, tok prečišćavajuće snage, "svete vode", krštenja iz vazne koju razni principi (NE TERI) drže nad čovekom, itd. Život i smrt su dva kraka istog konopca koji tako, ukrštanjem, pretstavlja razne faze postojanja, a razvezivanj em postaje sredstvo kojim se kreće SUNČEVA BARKA ili kojim se vezuju neprijatelj i svestlosti. Velika snaga konopca j e čvor. Čvor, uz varijacije, simbolizuje kako jedan ljudski život, tako fazu geneze i pečat mutacij e semena (sl. 1 7 ). Lanac života dobij a se spajanjem ovih kružnih čvorova, karika u ovom lancu, koji j e bit Mreže. Tako imamo Čvor (IZISE, T AlT (sl. 1 8 ) znak koji ozna čava tajnu moć vezivanj a deobam, i koji zato simboliše plodjenje, u ruci ženke hipopotama TAURT, koja je jedna predstava mreže NElI . Ovaj znak je takodje znak zaštite i spassenja, efektivna moć reformacije rasturenih elemenata u kristalizacij i. Zato je IZIS, čiji .
_
,
\
1
,
• .
,
'-: "
SI. l 3
1 22
SI. 1 4
.
Sl. 15
Sl. 1 6
Sl. 1 7
SI. 1 8
je ovo simbol, zaštitnica "Devetog Časa" "RADJANJA u DAN", časa, kako ćemo videti kasnije, koji označava proces asimilacije u svim mogućnim vidovima (uključujući psihički). Ovaj "tajni" čvor, kao poslednji pokret u "varenju hrane", osigurava opstanak. po mislimo da je varenje, od momenta gutanja do ovog trenutka koji završava proces ,u tankom crevu, jedno sistematsko drobljenje, rastvaranje, mućenje, jedno plansko rastvaranje svega što smo pojeli na hemiske elemente, koji su "novi" iz sastava ove hrane, i kao takvi pretstavlj aju produkt dejstva naših sekrecija na unesene pro teine, mast i t. sl., hemiske elemente potrebne našoj prehrani i rašćenju. Ovi elementi postaiu "mi", kao delo IZISE, "Gospodarice života" i onoga u nama što "vezuje" za nas progutanu hranu. U čemu je tajna ovog Čvora? Iako je proces "poznat", mi još i danas ne znamo kako se dešava, u ovom zaključnom času reformacija aSimilacije. Ali je rezultat poznat i očigledan. Tako čitamo: "Majka TAIp 60 oblači te." TAIT je ime ovog evora, same "boginje tkanja", TAIT je ono što plete "ruho" b ića, iz raspadanja. Ovaj Konopac, veza izmedj u apstraktnog i konkretnog, pretstav lja i "nešto", i "ništa". Kao "nešto", nastalo podelom bezimenog na ništa i nešto, on je misao, koja se kao tačka širi, pokreće i pokretom linije stvara površine, obim, život. Ova misao nije sistematizovana, jer život ruši svaki sistem kao vetar kuću od karata. Misao Egipta je lopta, sačinjena od konopca koji nema ni po četka ni kraja - kao odraz života. Ako se pokuša odmotavanje te lopte, gde god se povuč e, nailazi se na dva konca. Kraja nigde. Tako svaka sistematizacija egipatske misli biva sama sobom za ustavlje'na, jer sistematizator ne može da shvati, ni da primi fakat da izvlačenje konca ne odmotava nego "čerupa" , duple krajeve konca kao perje neke guske do koje ne može da dodje. Ova guska GEB, čvrsta zemlja, materija, dvogube je prirode: leti, ali nije ptica. "Jaje" je. Tako ova lopta sklupčanog duplog konopca, odrešena, daje krug: Beskraj. Krug, spirala, u nama se odvija kao linija naše misli koja seče nepostojanje slično zmiji uvijenoj oko same sebe, oko "ničega", ocrtavajući neumorno obim nekog kruga naše rodjene ograni čenosti. 1 23
�--� .�
Razmislimo: kao obim svakog kruga, i ovaj je odredjen iracio nalnim brojem! Deoborn beskraja, TUMOM. Tako nas ova misao, kao lik organske mreže sveukupnosti, uči shvatanju naše ograničenosti, ali ograničenosti kao izraza BESKRAJA čija smo srž! Ograničenošću učimo se beskraju deobe, čij a smo CELINA! Zato je prvi zakon "poslušnost" zakonima, a prvi i najveći greh-buna. Celokupni moral egipatskog društva b aziran je na ovoj filosofskoj podlozi. Tako u "Mudrosti Ptahotepa", mudrosti kon verzije, čitamo:16 1 -
"Čuvaj se čuvaj ! Ne razveži Čvor tekući, mreže u tebi" ! "Poštuj istinu. Ne prekorači j e ! " "Ne hvali se znanj em ! " "Sin koj i sluša, služi Horusu" "Poslušnost je Gospodu mila, neposlušnost njega užasava". "Do svoga zadnjeg časa b udi radostan".
II
v
O PO LJIMA PREOBRA ZAJA HO TEP •
Duboka izolacij a našeg bića nije usamljenost - ona je komple mentarna sa dubokom vezom : Čvor smo konopca Mreže Svemira. Slepa poslušnost ovom učenj u nije slepilo: to je mračni tunel zenice večno b udne svetlosti.
"On aj koji gori - ime mu je vesnika u tebi"
•
o.
-�
I
-
-
/ -.--
,
,
! '/ •
Sl. I Sa Sl.
19
1 24 •
Vratnice Treće Škrinje Tutanhamona1 simbolično izražavaju "kapiju neba". Na unutarnjoj strani desnog kapka, označenog kao "čas" čitamo da je vesnik tog časa "onaj koji gori". Treća Skrinja pretstavlja ključni deo grobnice Tutanhamona u kojoj je nadjena netaknuta mumija ovog misterioznog faraona čija vladavina označava ne samo kraj jedne dinastij e i vaskrsenje tradi cionalne vere u poljuljanom Egiptu, već i kraj jednog oiklusa. Mu mija faraona, čije lice je bilo prekriveno zlatnom maskom nadjena je u antropomorfnom kovčegu od čistoga zlata . Ovaj kovčeg bio je postavljen u drveni kovčeg, takodje antropomorfni, i pozlać en. Zatim je sledio treći antropomorfni pozlaćeni kovče g, koji je stav ljen u sarkofag od kamena. Oko ovog sarkofaga, kao kineske kutije , jedna u drugu, poslagane su četiri pravougaone škrinje . Celina pret stavlj a jedan kosmički ciklu s2 • Smisao ovog ciklusa jeste formacija ljud ske svesti i, kao njen završni stupanj identifikacij a čoveka sa kosmosom ; kao platforma novog ciklusa dalje emancipacije svesti. U svome najdub ljem značaj u, ovaj prastari ljudski kostur pret stavlja temelj hrama od devet slojev a ili opni, računajući samo mum iju kao poslednji omot vremenom sagorelog ljudskog mine rala. "Osam" u egipatskoj mitologiji označ ava smrt za vaskrsenje. "Devet" je prekretnica novog ciklusa . -
"
"
'" "I> . -., � > A l -" I " "� � � � .�-_ _ _ _,' n -'. ,,,-. ---, ' -,'_ _
.....:...
r .�
--
.
•
•
, <.
\
--
.
-
\ . 0 " I "' .
.
::;r.:;-j
\ -.--,-' --;.:,. --;,-;-: '
/'
/
.." ,
o
/
,
.
•
.
" ,
o
, ,
/ ..
r
,
.
·
/'
/
•
-
,
/
•
·
-
Tre ća Škrinja, kao pret pos lednja (brojeći iz cen tra) nosi u svoj im zidovima uklesan proces mut acije , proces u kome se svest podla že tran sformacijama, izraženim kroz simboliku stvaranja novog ko luta ili, kako je to obi čno nazvano u zagrob nim spisima : stvaranje novog lica "sunčanog bog a noć i". Ovaj novi kolut koji se radja u noći čov ečij e psihe, radja se li smr ti: radi se tu o nekoj istovre menoj akciji umiranja i radjanja. Dok jedna faza tone u ambis, druga se, tim uništenj em, izdiže. Zato nailazimo , u figu racijama ovog radjanja. "onu koja uništava", žensku priliku koja kao da doč arava nov kolu t, iako ga vuč e u "ambis" pret stavljen kao dve dugačke ruke koje donose i koje uzimaju.3
/
•
•
Sl. 20
Dve ruke vodenog ambisa, iz koga se sunce radja i u koji tone , date su po nekad na još apstraktniji nači n, evocirajući živu jedinku kosmosa. Tonuće sunce kao da pret stavlja glavu ambisa iz čijeg teme na izrasta ljudski lik i nov kolut iz sopstvenog teme na, dok se oko tog dogadjanja menjaju dvanaest časova simbolišući vreme geneze . 4
• •
..... -
-.
. / ,
•
•
?
5
[
7
i,
ff
,
Šema Tutanhamonovog sarkofaga okru;enog skrinjama. Sl. 19a
1 26
Tem a radjanja u dan, duhovnog oformljenja i emancipacije od mehanizma samog stvaralaštva - geneze, mehanizma "vremena" i "okolnosti" čije krokodilske vilice nas drobe u glinu koja se tim mlavljenjem neprestano usavršava - pretstavlja potku egipatske simbolike i provlači se u raznim vidovima kroz zagrobne tekstove. U često enigmatičnim ili po nekad na izgled besmislenim teksto vima, koji se nalaze naporedo sa jedn ostavnim kompozicijam a, u 1 27
kojima se slika zagrob ni život, nailazimo na vaznesenje faraona ili velikodostojnika u himnama vaskrsenju onoga što je umrlo na z �mlj i, u nov� okolno stim a. Faraon, u ovim tekstovima, nije delii clian vla� ar-cove�, već antropomorfni simbol jednog stupnj a . . . knstalizacIJe svestI, kao što je velikodostojnik, mu dra c ili svetac, . sunbol sublim acije ljud ske psihe. Uništavajuće i stvaralačke snage, "bogovi' ' �eneze čiji d ?me n je vre me , prepliću se u beskrajnoj . . kompozIcIJI tekstova kOJI ukazuju na noć svesti iz koje se radjam o, u kOJoJ se davimo, iz koje izviremo kao "novi kol ut" . "Naivni" i "en igmatični" tekstovi upo tpunjavaju jed ni druge i upo z?ravaju nas da jednostavne fab ule ne sudimo olako a da enig ma tIcn e pasuse ne odbacujemo kao besmis len e. Zato se mo že za kl� učiti da je egipatska zagrobna literatura subtilna inicijacija u tajn e, ne sm rti, ni zagrobnog zbivanja - već samog života koji nam a upr avlj a i koj i, zaslepljeni ličnim problemima, nekako i ne stižemo da raz mo tri mo ni mišIji , ni src em . U Starom Egiptu, u najranije nam a poznatom dob u prvih di nastija i graditelja piramida' nailazimo na hij ero glifske tekstove i skulpturu. Tekstovi Piramida uklj učuju sve mitološke tem e i doka zuju postojanje, u to naj ranije dob a, pot pun o formirane i nikada ne promenjene u doc nijim periodima, filosofij e mit a. Ovi tekstovi do kazuju da se ova filosofij a, kao ni astronomska znanja i analogije kosrničkih ciklusa i svesti, nisu "postepeno razvijali" kroz istoriju već da su b ili, kao monolitski blo k, osnova Egipatske civilizacije � d. prvih pronadjenih spomenika do pro pas ti. Slikane figuracije jav lJaJU se na kov čez ima Srednjeg Carstva6 i tek u Novom Carstvu 7 fazi zadnjeg procvata i dekadencij e, dobivaj u puni značaj, nap ored o sa skulpturom i tek stom . Ove slikane figuracije pretstavljaju , u iz vesnom smislu, reformulaciju osnovnih tem a egipatskog mit a, izra ženog u kratkim , apst raktnim tekstovima piramida. U njim a nala zimo razgranate i vizuelno objašnje ne tem e stvaralaštva kao i re dos led faza geneze sves ti: Ova zadnja reformulacija egipatske misli, reformu! �cij a koja nam omogućava da dok učim o smisao ranijih emgm ��lcn� tekstova, kao da sama pre tstavlja stvaranje "novog koluta u casu zalaska! Novo Carstvo Egipta ostavlja nam hramove i grobnice čiji zidovi su pokriveni vizuelnim izrazom apstraktne misli na kojoj je b azirana filosofija mit a. Novo Carstvo, dob a "sjaja" jest e dob a koje je suto n. Kao ogromno drvo koje je iscrpelo svoj vek, Egipat nam ostavlja seme veli čin e. Zagrob ni tekstovi Novog Carstva, tako, osvetljeni su slikanim ili klesanim figu racijam a koje ih dop unjuju i pokrivaju zidove hra_
,
1 28
mova, grobnica i sarkofaga. U grobnicama i sarkofazima nailazimo na razne "verzije" redosleda reformulacije života iz smrti - ustvari, mit stvaranja prenešen u domen sublimacije i kristalizacije, putem uništenja. Tako dobija mo "Knjigu Dveri " ili redosled "kriza'" čvorova ili "vratnica" koje svest prolazi u evolUCiji : od noći, do svanuća i radjanja u nov život. "Knjiga onoga što je u zagrobnom svetu" obradjuje redosled faza ovog stvaralaštva kroz tamu. Tu vidimo Sunčan u Barku koja prolazi oblasti noći ili "časove ". Poje dine grobnice obradjuju pojedin e momente ove geneze . Tako u grobnici Setija 18 nalazimo Knjigu Dveri koja nas vodi kroz dva naest časova noći i uključuje formiranje novog koluta kao i novo rodjenj e. Primetićemo, medjut im, da pojedini časovi tretiraju poje dine " teme" ili bolje reći, momen te stvaralaštva. Tako "šesti čas" goviri o " sudjenju" ili merenju srca naspram pera istine : "sedmi" tretira kristalizaciju bića i uključuje prirodu kao ciklično stvara laštvo (faze porasta čoveka 7 , 1 4 , 2 1 god. na pr., mesečni ciklusi, itd_) Ozirisa, principa živQta - smrti kao ciklične neizbežnosti. "De veta oblast" ili "DEVETI ČAS", medjutim, tretira SUblimaciju. U ovaj čas zato spada tematika transformacija, mutacija, reformulacije bića svesti, kao i svih oblika asimilacije : od miste rioznog procesa u tankom crevu, u kome se rastvorena hrana pretvara u organizam, do identifikacije psihološke svesti u višu formu svesti kosmo sa. Veziva nje organskih i duhovnih funkcija tipična je forma egipatske inici jacije . U nekoj smrti drobljenja uklapamo se u savršeniji "organi zam". Zbog ove uloge prelazne faze (deveti čas noći je čas koji pret hodi zori: tri sata po ponoći), "deveta oblast" zagrobnog sveta sadrži u sebi "POLJA PREOB RAŽA JA". Ova "polja, obično prevedena kao "raj" i poredjena sa Jelisejskim Poljima , medjutim nisu " raj " , u koji se dospe po smrti pravedn ika, iako bi se površno tako mogla tumači ti. "Polja Preobražaja" (bukvaini prevod daje, kako "Polja mira ", tako i "Polja Preobražaja" što je razumljivo za egipatski men talit et, jer taj mir je moguć samo ako se čovek "preobrazi" i emancipuje od životne uslovnosti), - sastavni su deo časa transfor macij a : ona ne mogu biti završna faza svest i. S obzirom na svoju funkciju "aerodroma" s kojega se prelazi u višu formu svesti, Polja Preobražaja su završna faza jednog ciklusa i početna faza novog. U njima se ciklus otima od kruga i propinje u spiralu. (sl. 2 1 ) Budu ći završna faza prirodnog ciklusa Polja Preob ražaj a jesu ostvarenje jedno g stupnja savršenstva, ali je naznačeno u figura cijama i tekstovima da nije destinacija duha da u njima ostane "za 9
-
Velika j1.'Ci nači na
1 29
uvek". Ne zaboravimo jedno: "Devet", kao "b roj" geneze, vezan je za luk. (Devet lukova). Poslednji celi broj, devet je jednina : koja odbacuje. To je oblast luka.
3tP .
. .
,'
,
(
I' ,
� �
•
}
I
,
,
I
O :D ,
Q €
,
� '"� -
, •
1 (0 1 1 :
Sl. 2 1
Na najranijim figu racijama, nadjenim na kovčezima Srednjeg Carstva, nailazimo na vrlo raznolike figuracije "Polja Preobrazaja". Od jednostavnih vizuelnih reprezentacija bez teksta, koji uka zuju, kao ovaj 9 , na misterioznu oblast devetog časa u kome je, kako barka ciklusa Ozirisa, tako i jaz tranformacija, srećemo niz komplikovanijih figuracija koje uključuju mnogobrojne detalje po jedinih stupnjeva i raskršća sila. U kasnijim periodima Novog Carstva, pretstave Polja Preobražaja po papirusima i grobnicama su potpuno kompleksne i za onog koji nije upoznat sa elementima, deluju više kao logaritamske tablice nego kao priča, iako na izgled niz jednostavnih sličica. Proučivši, na primer sliku Polja Preobrazajal 0, (Sl 22) osećamo da ovaj "raj" uključuje sve napore teške borbe za slob odu, a ne samo "nagradu ", Ovaj raj u stvari jeste oranje, Cetiri pravougaonika upisana su u četvorougao vod e, Ova voda, ambis sažet u četvoro ugao nastaj anja, prožima svaku od tih oblasti tokovima svojy"vode". Dok su gornja polja ispunjena figuracijama radova na polju i prinošenju žrtve, donje polje sadrži kanale, sedam stepenika, barke, od kojih jedna poseduje dve grupe vesla okrenuta u dva suprotna pravca : ta b arka, koja ne ide samo niz vodu nego i uz vodu Barka je Preobražaja . .
�I
11\ · 6 t '
-
1 30
Sl.
22 131
Svaki od znakova ove slike, pa bilo to "košenje srpom istine" ili podnošenje žetve kao žrtvu božanskom sokolu (tj. samoga sebe najvišem principu oslobodjenja), simbolizuje stupanj svesti koji vodi ka krajnjem : lotusu, simbolizovanim mumificiranom prilikom "Nefer Tuma", pred lotusovim cvetom. Ne ulazeći medjutim ovde u dublje proučavanje ovog redosleda, što nije cilj ove beleške možemo razaznati da se tu radi o vizuelnoj interpretaciji jedne mreže funkcija u procesu transformacija svesti. Ova "mreža" jeste mehanizam koji povezuje i osvet1java time ovu na izgled , i ako naivnu, nerazumljivu sliku "raja". Da ova slika nije "naivna ideja raja", niti konfuzno maštanje, dokazuje sledeće : obavešteni smo, iz raznih papirusa i grobnica, da su Polja Preobražaja: pod zemljom, na nebu, nad zemljom, u vodi, u samoj zemlji Egipta blizu Herakleopolisa. Obavešteni smo da je to polje, koje uključuje razni b roj polja, da je to jezero, tok hiljadu mera širok i kome se dužina ne zna. Ova oblast okružena je vatrom, čudovištima, rekom smrti u čijem se strašnom rukavcu nalazi čuvar psećeg lica i ljudskih obrva, čuvara koji proždire. U drugim teksto vima kaže se da se ova oblast nalazi blizu grada TETU, i da se do nje dolazi kros "rascep", ili kroz sam izvor Nila. Može se do nje doći po suvu ili po vodi ali su oba puta užasna. Nailazimo tekstove u kojima je ceo zagrob ni svet deo jednog polja u Poljima Preobra žaja! Tvrdi se, medjutim, da u vodi Polja Preobražaja nema kro kodila i da je to polje mira, iako je veslanje po tom jezeru najveći dokaz srčanosti! U tekstovima Piramida ovo Polje se naziva "Splav rastinja vatre u nebu".ll Imena su mu takodje data : Polje Ozirisa, Polje bika, Polje bogova semenja, Polja skakavaca, Polja sunca, Polja tamariska, Polja života, Polja ribara, Polja tirkoaza, Polja donje hemisfere, Polja bogova, Polj a transformacija Raa, Polja zemlje, Polja rastinja vatr�. Donekle je razumljivo da većina egiptologa preseca ovo zamrše no klube mačem simplifikacije koja se oslobadja kontradiktorne dokumentacije izjavom da su Egipćani b ili konfuzni i naivni. M e djutim Gordijev metod ne važi u domenu inteligencije. Dovoljno je odbaciti napamet naučene "činjenice" o tome kako su Stari Egip ćani verovali da će u zagrobnom svetu da žive sa ocem, majkom i ženom, kao u životu, u kući, na njivi itd, i pristupiti proučavanju kontradiktornih obaveštenja bez predrasuda, da bi se uvidelo da se tu radi o jednom izrazu usmerenom da nas upozori na opasnost jasne sistematizacije apstraktnih ideja, izrazu takodje, koji nas uči da nam poreklo nije samo u utrobi rodjene majke ! Proučavajući •
1 32
ta� "o je o da im vid u, tur era lit u arn nt me ku do u tsk ipa eg u aln origin gi dru ji ko ili tep Ho a 2R s; iri Oz go ne , ac ot ni lič v go nje e umrlog -n '... apstraktni princip, a da mu je majka ne bo .13S to se tič e . poljs� anp or Ju om em cer je o rši Izv : žu ka m na ida am Pir i ov kst , Te a radov nih raz ije nc ese aju čav na oz a" zer "je da o em naj o saz ak 4T 1 . "S RC A" snaga, da su "reke" tokovi nervne energije, d a "hraniti se, jes ti" , te ras se jom ko ine ist iju nc ese ota živ iz jiti vo izd i i vat bo sor ab ači zn a 6 riv go va d o tak 1 su a"1 ran "h si " a od "V sti. sve iju enz dim u novu svesti koja se "natapa" jed nim i koja rastvara d rugo. Pokojnik se "kupa" u jez eru - ne kao što mi to činimo na letovanju - već se uta pa u smislu prečišćavanj a: kao vatrenim krštenjem , on se utapa, nad ", vom pla po m ojo "sv nad olu ntr ko e stiž Po i. dav ne se ali ja ko era jez ve, do gra , du vo m aje zn 7Po '1 sam eo živ "O . om sob samim su u Polju Preobražaja " ! govori nam tekst Knjige Mrtvih. Onaj koji a tok g no me pla tog vas rač i ćud sve je zna Bpo vu, pla po ju 1 svo poznaje prirode od koga svi pat im o, u ko me se davimo i u kome gor� o : ml j Da ! m ore o tam da mi aj "D a vim sto tek u o, zat , mo dje nai Ka da da tam o jed em ! Daj mi da tam o pij em ", ne zaklju čuj em o zato, kao gramatičari (koji nažalost čes to služe kao izvorni materijal za pisce ud žbe nik a!) da su primitivni Egipćani verovali u materijalni raj . Gr am ati čar Folkner ide tako daleko da stavlj a primedbu u vezi jed no g takvog teksta : "L okalitet nepoznat! "; 9ka da se rad i o sim bol ičnoj kap iji oslobodjenja! mo že mo ka sli i va sto tek ih ov st" no gič elo "n i t os Kontradiktorn t pu ći na i sam o ram mo da e uč s na i an ipć Eg u. rn me na o razumeti ka a" tin "is na va zo ati tem sis i a an ov fik asi kl va ak nik da i ja an ev razum t os arn stv a ov da tim dju Me ti. os arn stv alo led og de bu ne mo že da i ind a jim ko u i ov am hr i isi sp s na ju va era uv ti, nij e haos slučajnos e ičk srn ko šte op ja an im po do o im laz do ko Ta a. ut en om sp vidua nij e la uk t pu mo dje na da i sam o ram mo ju kb u tva laš ara stv ti os nit ko za ne s na ja ko " eri m Dv go nji "K o sm ni dje vo tu pu om panja . U ov re erp int nim raz m, na ja ko ć ve a, nk sta na e faz ne raz oz kr di vo o sam te ma o čim ou pr o Ak e. cij za ati šem t os asn op na uje az uk tacijama e om on o čn sli a, igm en ija i ikc rad nt ko i" an em "n od i rijal, ne zaziruć an est izv na o lak po o zim ila na t", sve i bn ro ag "z oz koji prodire kr ar stv ipa inc pr je an im pO ma na u ja rad ji ko i je zu ve ji ko am mehaniz do tvr a čij ar tič ma gra o ka o, m ne zap o ak , om ov o vn no sti . Proti glavost je misterioznija od samih spisa - nekim logičnim pre . ma na za pa kla za se ji ko a, bis am to tes o živ u o am ad up a, čic am a im saž s na ji ko e cij gen eli int a uk pa va žrt , nta iri lab Postajem o žrtva od tam gu pro o sm da o sam Ne . nt iri lab o ple ma na bi da e u seb 1 33
labirinta već postajemo njegovi zidovi. Sta ri mudraci nam govore da se be z ču va ra ne mo že naći pu t iz labirinta. Zato nam ostavljaju nemog čuvar a: vo dič kroz lab irint u stvari, jes te Polje Preobražaj a, koje nam svojo m mrežom apstraktnog ukršt anj a stvaralačkih funk cija indikuju pu t. Na ovoj šem i "nelogičnih" gestova ucrtane su mogućnosti za nas, da shvatimo čvorove mreže kao TKANJA SV E MI RA. "M rež a" je ap str aktno ukrštanj e funkcija koje zač inj u, un išt avaju i od ržavaju život koji je sam sinteza ovih funkcija . U Tekstovima Piramida čit am o: "Unas je hvatao u mr ež u, mre žom rastinja va tre , Unas ima vlast nad vo da ma Polja Preobražaja !"2 0 Gr am ati ča r iz ovog zaklju čuje da je tu dokaz egipatskog naivnog shvatanja raj a u kome se plovi čamcem i li kome se lovi rib a. Ako izaberemo suprotni na čin prilaženja ovom tekstu, i pr od ub im o aso cij acije koje iz njega proistič u, naći će mo da se ovaj tekst odnosi na oslobodjenje iz stege labirinta, našeg sopstvenog, mentalnog la birinta. Da b i ostvarili ovo oslob odjenje, po indikacijama Egipćana, mo ram o odbaciti logiku kao sudiju, kao sredstvo pokreta, ularem je potčiniti sudiji kome misao pripada, u nama skrivenom um u koji je živ koren bić a. Drugim reč im a, logika je sredstvo kojim dono simo zaklju čk e, ne arb ita r verovatnosti onoga što zaklju čc i pret stavljaju za naš me nt ali tet . Ako pr ou čim o priloženu ilu straciju Polja Pr eo bražaja, na pri me r, vid eće mo da su nelogičnosti u njoj indikacija dubljih veza koje se kriju isp od prividnih slika poljskih radova. U ovom čevtoro uglu vode, če tir i polja su ucrtana i, radovi se odvij aju u poljim a od dole na gore : svakako oranje pr eth od i že tv i, a prino šenje žetve kao žrtve, dolazi posle že tve. Pokojnik medj ut im ulazi, ne na neka vrata koja bi se sit uir ala u dn u, tako da bi mu se dodelilo polje i da bi po če o tu da or e, kako bi bil o da je ovo naivana ideja r aj a, v e ć o n ulazi iz vode, pravo u za vršni stupanj ovih ra dova ! Iza njega id e Tot (H erm es) , kao bo žanska inteligencija i formula to r "s udjenja" njegovog srca. Ovaj "u mr li" , oč ito, progla šen je čis tim , ina će ne bi bio uveden u ovo Polje . Me dj ut im po što ula zi ne na po če tak nego na kraj radova, to indikuje da je on te radove već obavio za života, što vezuje Polje Pr eo bražaja za život ! Za to razumemo da se Polje Pr eo bražaja sit uir a na toliko raznih i jedno drugom kontradiktornih me sta ! Ono je u na ma , u sve sti , polje srca. Krajnji stupanj transformacija zagrobnog karaktera, zadnje po lje , sam o je de o i rezultul or anja srca. Da lje , zapazivši da ovi stu pnjevi nisu povezani medju sobom da nema nikakve veze koja na zn ač ava pu t - zaklj uč uje m o da je veza u nama. Po ste pe no , novim kontra1 34
dikCijama, zaključujemo da se ceo ovaj proces, sastavljen prividno u celinu, ali ustvari pun "apsurdnih" momenata, ne pretstavlja ništa konkretno, niti slika neki definitivno jasan proces u svesti. Ona simboličnim putem evokacije, sugerira na neko slično zbi vanje , kao izraz progresije hijerarhične prirode, izvan terora logič nog, izvan prostora i vremena, izraza reda koji nosimo upisan u svakoj ćeliji organizma. Ovoga reda mi smo nesvesni iako nas on rukovodi, iako bez njega ne b i mogli da napravimo ni jedan pokret Tako otkrivamo, vodjeni afinitetima koji se bude u našoj potsvesti, postupno kroz simbole i tekst, jednu bazičnu misao koja oživljava u nama slično pokretu noge koji cupka uz muziku. Spomenimo uzgred da se na ovoj mreži identifikacije sila u nama sa silama u prirodi bazirana takozvana magija inkantacija Egipta. U Teksto 1 ! 2 vima Piramida čitamo: Moć imamo moćima koje su u nama Mrežu koju naziremo ako se udubimo u nasledje Egipta, pre poznajemo kao zakonitost. Zakonitost mreže labirinta jeste snaga labirinta "stezanje u mrežu, sažimanje, inteligencija u krajnjem izrazu." Medjutim, ovo je takodje indikacija izbavljanja iz labirinta, čiji gospodar tako, jeste harmonija: ono što prouzrukuje zakoni tost. Prepoznati funkCiju labirinta, znači pobediti stegu zamke, koja u stvari nije namenjena smrti, ali postaje smrtna, ako nije povezana sa harmonijom čiji pretstavnik je naš um. Sinteza. Sin teza je takodj� sabiranje i zato je labirint njeno oružje, njen "sveti krokodil". Ukoliko ne tražimo sintezu i njenu zakonitost, gubimo se u mreži. Tako nas Egipat uči da je destinacija sile u poznanju. U svakom spisu sugerirano je da poznanje otvara dveri. Ako se radi o dvanaest časova noći, na prim er, kaže se da jedino poznavanje imena čuvara otvara kapiju progresa kroz tminu u kojoj nas u suprotnom slučaju čekaju "kazani uništenja". Inteligencija sinteze (TOT, grčki Hermes) vodi nas u 'polje Mira, koje je Polje Preobra žaja. U "Knjizi Mrtvih" zato se kaže da je HORUS pobedio SETA 1 kada je sagledao konstrukciju Polja Preobražaja 22 Ovo sagledavanje cilj je egipatske inicijacije. Medjutim kako je to sagledavanje uslovljeno našim životnim okolnostima i mo mentom zrelosti, nalazimo mnoštvo varijacija ovog sagledavanja, mnoštvo puteva. Prividno, oni možda jedno drugom protivureče, medjutim kada počnemo da "sagledavamo" nalazimo da ustvari nema nikad protivurečnosti već samo indikacija koje imaju za cilj da nas otrgnu od šablonskog shvatanja i razmišljanja. Istina nam se otkriva kao "jedna" ali neuhvatljiva, neopisiva - a ipak pojmljiva kao mreža koja sačinjava svo postojanje. Uistinu, MREŽA jeste 1 35
kosrnička devica, NEIT : ona je tkalja sveta, nerodjena, ona začinje svet i radja bez prestanka, bez "muža", ona je radjanje. (Od nje potiće mit Majke Božje). Kao i to tkanje, generacije i ukrštanja ciklusa stvaralaštva su neuhvatljive prirode iako se mogu konstatovati. Ova neuhvatljivost skrivene prirode koja pokreće svo to preplitanje izražena je poj mom AMON (skriveni) koji nije isto što i pojam "Bog" jer je ovaj poslednji konkretizacija neuhvatljivog i samim tim negacija istog. Labirintski karakter tkanja svemira posvećen je tako umom kome služi, nevidljivom, neopipljivom neuhvatljivom harmonijom koja se medjutim može osetiti. Svedočanstvo grobnice Tutanha mona, više nego razni proizvoljni komentari istoričara, upućuje nas na tu svetlost koja otvara labirint. Posle "pobune Ahenatona", "onoga koji se diže u kolutu" i pobija "nevidljivog" vidljivim sja jem prividnog, prividnog, posrnuli Egipat utonuo u anarhiju, nalazi seme poslednje faze svog cvetanja u gestu Tutanhamona koji obrće tok povratkom "nevidljivog" Amona, uma, koji je čuvar labirinta. Grobnica Tutanhamona, faraona skoro dečaka, svedoći o ne kom tragičnom dogadjaju koji je morao biti zalog za povratak istorije Egipta u korito večnog toka, iako dogadjaj nije spomenut. Ali osam slojeva pokrivaju mumiju mladića čije lice izvajano u zlatu nosi uzbudljivu čistotu srca. Osam, označava smrt za varskrsenje. Spomenimo, takodje da je u vezi proslave festivala SED, u čijem obliku je sagradjena zadnja škrinja postojao ritual žrtvovanja vladara - simbolični ritual. No ova simbolika uključuje mnoge moguć nosti, kao i samožrtvll." Spomenimo takodje da se u jednom od tekstova Treće Skrinje spominje da transformacije, u pitanju na ovoj slici, označavaju kraj jednog doba i oglašavaju sledeću fazu. Ostavivši medjutim ovo polje u kome nagadjanje postaje neizbežno, vratimo se na dokumentaciju grobnice_ Grobnica Tutanhamona, svojim labirintskim karakterom čiji je ona naznačeni izlaz, svojim škrinjama koje su uklopljene jedna u drugu, čije strane se tekstovima uklapaju i ukrštaju jedna sa dru gom� čije figuracije i reči deluju kao mena hora i solista neke muzičke harmonije u kojoj su zvuci u nama, gde svaki od njih nastaje i začinje nestajući u novom rodjenju, pretstavlja sama po sebi živu himnu nevidljivom, - Amonu, b ez kvalifikacija i koga osećamo kao neki Um-Srce iako praznina bez dna. Ovo nam tkriv ? � smisao zlata_ u srcu ove harmonije. Ono je samo vidljivi Izraz ljudskog zlata. C ovek, kao otelovljenje kosmosa i njegov umni izraz, kao sin, smisao i seme postaje samim tim i otac : Oziris.
da o ka ji ko a, on ara -f ca sve og ov r stu ko an ov niz rbo ka ma ija Milen aje red op sam m to ak sa iji ac cip an em u i est sv u faz m bo ujedinjuje so o sta po je da o ka ije ac m bli su om isl sm sa e cij za ali ist kr es oc ili , pr lo izo i čk eti rm he , ral ne mi ki ds lju aj Ov ta. zla lju sto po na dijamant, on , no lič bo Sim si? no nu taj u kv ka a vim ko ve van i prepušten . na ur ja eti jsv na je on av tak o Ka i. est sv a en pripada snagama sem , ve bo gro u to zla li ca ba i an ipć Eg su da ini uč se m na o ak Naravno lju bo šlo na to zla o ov bi da mo sli mi da ni nje klo mo žd a smo na za no za ve ek uv ka ve čo za je to zla i Al a. vc no upotrebu u kovanju ri Sk ? što Za o. tv ns rše sav na e uj ag re k ve čo m jo ko , neku em ociju tra nu bi du u če vu s na o on , lje m ze u dn u veno ispod osam opna to zla što ivo ec izr ne o on a im m sa a m na u mo iva kr ot ganj a kojim i art tem pu , ju an im po U i. uč ne je, na oz ep pr k ve ovde izražava. Čo je ko je" rin "šk o ram va ot o lak i po m , ma na u je što a og kulacije , on li raz a ist za s na što o din Je . ka ve čo i cij na sti de šoj nas vode pr em a na ta os mu sve U , jem an ev um raz za ga tra po ta te jes a, inj ot kuje od živ e, ad ml je gu ne se, ri pa li, vo mi i o ka ja ko i, inj ot lom bliski sm o živ a ad nik nje oti živ ju en išt un u s na da a (m a av išt un i se ći ratuje, ku i uč klj za i e tez sin šću no ob os sp m jo svo k, ve Čo . ći) sti do gu mo ne u ata tik ins i ija oc em let sp i sk inj ot živ o ce ese en pr da e vanja, m ož o rm i ha ć ve iše ul tik ar i a led sag o m sa ne , ko ta , ih da i ha du n dome o mn u a en vlj sta et pr ma na u ja ko e cij iza on rm ha ći mo nizuj e. Tom čo ), iji viz j no oč šoj na u er im pr a (n ma ija ac gim fizičkim manifest me ko a ot živ a zm ni ha me ije an tir od i od lob os se da vek je u stanju sam n nje me na je k ve čo a, čim re im ug Dr i. en inj tč .po o dn iro smo pr na šti su i srž o ka , On . ju ara stv ga je ko a sil i cij iza on po sebi harm d po a ad sp ne što mu če ne je jen en m na d, vo oiz pr je i čij a os ko sm zakone kosmosa, "u mu " čij e de lo je kosrnos. , e" gik "lo ke ns blo ša , da su ra ed pr i" pn "o n dje bo lo os , um Ovaj je sta po a, ah str i i ast str a, um tra nih ore stv sa, lek mp ko nasledjenih vatra, oštrica kojoj ne odoleva niš ta. U ruci um a, ovaj "n ož " seće ju svo je na oz "p ji ko ka ve čo ja ža bra eo Pr lje Po u di vo put ka istini i poplavu i vlada njom" . ji ko da re g no or izv g ko ne ku sli ko ta m na ju da aja Polja Pr eo br až u ka an ist pr i, kl re ni ća ip Eg to bi ko ka , st je to e, je takodje i red utok iz a gij er en m ro vo Iz . to zla \ o sk ud Lj . st ro ud m ste je luku. Ova luka g vo no ju en ar tv os ka a, nj va rša av us ije ac ut m semena bi ća kulja, kroz u oj sv že sti do a gij er en a ov e, m se i vš sta po ti, es sv u en semena. U dom . -om RA sa va ča na jed "iz se e tim i ira em sv utoku u seme Bića sa e nj če na ied lz a. nc su or izv ki ne a, nc su � o im m '" Ra " oz na ča va . om ok ut om or izv m oji sv sa ka ve čo e nj če na ed izj je -om RA •
1 36
•
1 37
Smisao cik1i č n ih kruž enj'a J. " e s t e d l' s lu c IJ a u r e formacij � i i ovaj smisao se m o ž e otkTITI U sv . em postojanju od kamena d . o duha zenJe e a
U
.
svem nu Razlika '
tako vidi m o m e n e m e seca
f
.
" VI JIVOStJ ,
.
metala
..
. r e t a TIJ a t e la . M i
n e VI lillO stvaran e
� l: ��
nih stanja, I h t rulez . Z at o ip Eg ćani, služeći se vidljivim ik . Si ' osvet! avaJu nevId lJ.Ive J cikluse sistemom a n a logij a koje o . tkTIv ' aJ u p n n c lplJ e ln o j e d i n stvo ' kosmosa. H ijeroglif u s t a " R " o z n a c" a v a t a k o n e s a m o n as"a u sta ' . , v e c IZ v o u toku života " r e c" I' prl'n c I' r i . . . . . . em a n a c I e . . POjam RA sJ e d IT' IJ. uJ. e akt �vnost, nazna č e n u rukom hijerogli fom "a " sa IZ ' vor o m - u t ok om - u s t lill a . R A .(S I. 24 i 2 5 )
e
SI. 23 u
ovu
SI. 24
SI. 2 5
� tivnost koja se spaj a sa svojim izvorom i to
,
"
ko
a se o , IZVITUCI IZ s e b e , čini kos ' mosom i najzad č ovekom s� e �t i O st u prepoznavanju svoga iz vora, p o s t aj e i sama " su n c e ; " k va uvne u samostvaralaštv .. o " R A -a " . U O v o m e J' e smIs ao cerem onije otvaran 'a ust m u " ,. mIJe , u p grebnom r it u a lu . U s t a , koja � su bila �t is n u t a o d e usne, otvaraju se utoko " . . m u izvor " . ' t
:��
L
;�
�
�
:s nJ e na k OJ e ukazuje r it u a l sahrane, shva ć e n e k a o pola�n e ta J e n o g novog ciklusa I n a st avak toka t r a n s formacija. . Tematika Polja Preobraž a 'a d aJe nam rku tog re da u �i zbivanju tran sform acija . Za to nalazi m da m noglm papIrusIma Po lje Pre obražaja uzima ulogu celo g ko Pl e sa zagr bnog sveta, iako se, u � verzija m a "K nj i ge Dveri " kro , v d a n a est c a sova, o n o situira u . " d evet'I c" a s" , I' nalazI se kao ob last u Zag b
;:�
�
�
1 38
\
uklapanja kutije u kutiju. Tu se srećemo sa primerom - moglo bi se reći - "ZAPREMINSKE logike" Egipćana koja ne odgovara "površinskoj", koja bi odbacila mogućnost, brojeći po brojnom redu, da devet može da bude "pre" osam (iako uključuje ono što ga prethodi). Što dublje ulazim o u tematiku Polja Preobražaja sve više se jaz otvara pod nama, i shvatam o da ovaj " naivni raj" nije zaista daleko od labirinta. Karakteristika, koju je vredno spomeniti, jeste u tome da iako srećemo Polja Preobražaja okružena strašnim nemanima i čudovištima, nikada ne dobijamo utisak "pakla". Bezlični, zakoniti izraz ovog zbivanja odvija se kao točak ne�e ogromne vetrenjače koja melje žito za hleb. Egipćani ne insistir-aj u ni na dobru ni na zlu. Oni nas uče da su padovi i zamke, kao i svo uništenje, delo geneze i da im je funkCija porast. U patnjama stege u koju sami upadamo iz neobazrivosti, kali se u nama priznavanje zakona i budi se um, najplemenitiji metal, okaljen patnjom. Zato ga Egipćani zovu "gvoždje neba" , U Tekstovima Piramida nailazimo "On je zaoštrio gvoždje svoga dUha" ;3koje se povezuje sa mitom "kovača gvoždja" i "Sledbenika Horusa" . Ovo gvoždje spominje se često. Noge prestola RA-a su od "gvoždja", to su stubovi svemira. Uzgred spomenimo da neki egiptolozi u tome vide dokaz egipatske pri mitivne vizije boga koji sedi u nebu na prestolu čije su noge od gvoždja ! C esto se kao primer naivnosti spominje takodje činjenica da se verovalo da se mrtvac penje lestvicama u nebo". Medjutim, učeći nas d a je "pad" sama funkcija i uslov reformi ranja i sublimacije (čak i deca padaju kad se uče hodu), Egipćani nam daju lestvicu, kojom se izvlačim o iz neumitnosti tragike koja sledi ovim padovima. Sinteza jeste lestvica. Ona ke "konopac" po čijim čvorovima (ili časovima noći) se svest penje iz besvesti u viziju zakonitosti hijerarhije harmoničnih funkCija svemira. Kao snop zrakova, ove se funkćije sažimaju u sočivu sinteze i poi manjem svetlosti čovek postaje svetlost. Zakoni dekompozicije svetlosti i prelamanja zrakova stvaraju mnogoličnost boja; oko vidi boje, ali um vidi svetlost. Polje Preobražaja vezano je za labirint ovog prelamanja zrakova svetlosti i afirmacije prividnog kao apsolutnog. Ono je sistema tizacija principa otvora. I sam njegov četvorougaoni oblik i vodena struja u kojoj se odeljci nalaze, sugerira vezu sa labirintom. Ovaj poslednji, iako potpuno uništen, kako saznajemo od Grka koji su ga još mogli videti, bio je remek delo svega što je ikad sagradjeno u Egiptu. Labirint je bio četvorougaonog oblika,24sa m nogim viju-
1 39
gavim hodnicima i b z b rojem s o b a č ij e razmere, sadržane skulpture � I s�� a a r�tektura Izgleda da su b il e nenadmašive. U temeljima l�b lrmt � b Il e su ro bnIc svetih kr ? . okodila. Krokodil, kao prirodni � �un� o l I � telovIJenJ � g r c� (on j e ceo m išićavi rep .sa čeljustima) . lZrazavao J e z a �glpcane c lt avu skalu gradacij a " stege" od sm rs . . k a vanJ a , d o rod� nJ a � � �r c u .. On j e takodje b io jedan vid TOTA (Her m e s�) , kao sazlmanJ e m t e ligencij o m . Dva krokodila ( S e t i Tot) bili so bItnI element vatre toka koj i o kružava Polje Preobražaj a : U ovo m e �ok� nervne vatre postojao j e g r č i stega smrti _ kao i . . . sazun anJe smteze : I tIme oslobodJ'e nJ' e Ova " vatra" , k OJ' a okruzava P orJ e P reob razaJa nosi u s e b i " os trvo v a t r e " na kome se situira . . m erenJe d u s e rl o g. O� ov �? ostrva v a t r e d o Polja P � � . r e o b r až aj a VIjuga se " strasnI rukavac , kOJI se ne m o ž e preći b ez " skeledz'lJ" e " . (S l. 26 ) .
.
•
•
SI. 26
Celok� pna evidencija iz podataka sa kupljenih iz zagrobne litera ture upucuJe nas n a to d )e ovaj dupli tok nervne energij e (dva � �rokodlla),. sam �ablflnt, CIJI " skeledžij a " jeste iz . vestan kvalitet u c ?veku kOJI veruJe u ono što m u m u d r a c i govore, iako to j o š sam . nIJe IskusI� : evo z a s t o . "Skeledzija" vozi, glave okren u t e n a suprot nu stranu . O n ne gleda u pravc v o ž nj e , ali prelazi najstrašniji � . rukavac �atre . o n J e kao n�ko paSI V n o krmilo u ruci nepogrešivog . �apetan a . "onog sknvenog uma-srca, koji na s v o d i i kome se u Izvesnom momentu krize (vatre nog rukavca) m o r a m o p r e d a t i slepo, J e r nam se psiha okrec, e p ro tIv spasenja i v u č e nas u labirint. T aj tesnac va �r e � edj utim je d in i j e put k a Polj im a Preobražaj a . B e z ovog " s ; I:� zIJ e n e m o ž e se pr o ć i ! " S . k e le d ž ij o , skeledžij o , p r e . vedI � e . c lt �m o u TekstovIma Pir a m ida koji nam sugeriraju d a se o b r a t lIr� o samI s e b I. (Primetirno d a zadnji d e o b arke evocira čeljust krokodIla).
�
1 40
•
Nervni splet "vatre" jeste strašni mehanizam, neumitni dželat za mnoge, iako ustvari izražava biće mozga, silu inteligencije. Komuni kativna snaga nervnih centara, hijerarhična "mreža" komandi, ono što nas steže i sagara, omogućava, takodje, svaki naš pokret, naš porast, govor, disanje! Ova "mreža" kao da pretstavlja neku "bez dušnu" nesvesnu svest u nama, koja medjutim jasnije "hoće" nego mi i vodi nas, svesne, u nemoć pobunjeničkog čuda. Hteli ne hteli, ljutirno se, prasnemo ili se negde zajurimo kao glavom o zid. Obe ćavamo sebi obratno a prvom prilikom radimo opet "po starom". Kao što i najmirnije more cepti svom dubinom i na najmanji udar vazduha reaguje milionima odjeka, tako u nama nebrojni niz žljezda iz pećina naših tkiva luči neke hemikalij e, i svaki nadražaj je ustostručen ukrštanjem tih pokretača nervnih reakcija : manje nego kap je dovoljna da pokrene inertnu masu naših živaca koji se tada odražavaju na našim mišićima, organima, grlu, misli i jeziku. Tako se suljamo, i mimo naše volje, protivno našem srcu, u prašumu iz koje kao bežimo. - To je labirint. Ko smo mi? Iako smo stanovnik "labirinta", ne izjednačavamo se s njim. Ako se identifikujerno sa "labirintom" - nestajem o u njemu. A to je istina za svaku identifikaciju. Zato se okrenimo "Po/jima Preobražaja" koja su lestvice labirinta. Ona su sama pozi tivn!l bit labirinta, inteligencija koju označava "mreža". Orijentacija. Tako u nama, "mreža" nalazi svoju funkciju lestvice u ispreple tanom labirintu kapilara kojima naše tanko crevo ab sorbuje sub stancije i reformira ih u "nas". AsimilaCija pretstavlja pravu funk ciju "mreže", koja, nezavisnošću od te organske destinacije, postaje "labirint". Labirint je, u stvari, odvajanje jedne funkcije od njenog harmoničnog "zadatka" - pobuna noge koja hoće da napusti glavu. Ova "pobuna" individualizacije idejno je ustvari izražen, "po bunom" faraona Ahenatona, koji je uobličavao u istoriji Egipta pokret ka odvajanju "koluta", Atena, od "nevidljivog stanovnika u njemu", Amona. Medjutim, jedinka, kao takva, iznikla iz negacije i podeljenosti, mogla bi se uporediti sa fetusom koji se probudi u utrobi i od besa na mrak pregrize pupak. Zato je "mreža" funkcija ishrane i porasta kao i transformacija Devica koja radja, majka postojanja. Hram "mreže" u Egiptu bio je, posvećen sintezi (TOTU). Vidimo time kako se jedna funkcija izražava u organskom svetu na način koji se može "prepoznati" u psihi. Naš fizički organizam može da nam posluži kao vodič, neka mapa za putovanja kroz svest : sama po sebi, mreža je mehanizam labirinta: to je postojanje kao glista - ustvari crevo, ali u neza141
•
•
I
isnom post ojan ju izvan ljudske utro be. Ova "glista'" zato i jeste � Ime Ape pa - neprijate lja sunca u dvanaest časova noći : Ape pa (hef�u) "tog crva" koga svetlost vezuje, okiva, u DEVETOM ČAS U NOC l ! Deveti čas je čas asimilacij e, "gospodarice živo ta", koja izražava funkciju integrizacije "CRV A" U CREVO. Tako ćem o naći da će se cela tematika transformacije svesti i asimilacije (identifikacij e sa višim stupnjem svesti), plasirati u tom "čas u", u toj oblasti "tankog crev a", "gliste" koja se vezuje za porast čoveka, glist e, čija se pob una pose ca, čije "glave". se - kak o čitamo u tekstovima škrinja Tutanhamona - sateruju u rupe . Ove "rupe" su otvori na telu "gliste" , koja počinje da diže glavu (izrasta, formira "kolut" pob une ) u osmom času noći ! . Polja Preobražaja, kao oblast Devetog Č asa, generativnog su ka raktera, u njima je mutacija. Zato nalazimo ovaj "četvorougao" (docnije to postaje alhemičarski "temenos" , hermetički prostor mutacije) u ambisu "vod e" iz koje se radja "sun ce". Bezdani četvo rougao kao ograničenje bezdana iz koga uzavrela srž ogradjenog bezda na postaje sublimacija. Tako imamo ideju otvora zatva ranjem : lestvica iz labirinta, kao funkcija koja potčinjava sebe sebi. Sama konstrukCija Polja Preobražaja sa vertikalno nazna čeninl stupnjevima (poljima) ukazuje na lestvicu. Ovim poimamo, okruženu "vodom " svoju svest u mutaciji: polja su "mi" , rad je "mi" , onaj koji ore i žanje i pred aje rad drugome, smo "Mi" , onaj "drugi" kome se predaje žetva smo "mi" . Oko nas kanali, vijuge vatre . Dokle god živimo u dimenziji prividnog, vijuge vatre našeg ispregradjujućeg mozga biće naš kobni labirint. Metj udim , Egipćani nam kažu : ako nadjemo tog "ske ledžiju" i s njim se uputimo onim najstrašnijim rukavcem vatr e, protivno naše m strahu i prividno lakšem putu po utabanim soka cima labirinta, ako napustimo osred nje i olako, i posvetimo se tra ganju za lestvicama, put će se otvoriti u vatri . Jer je srž te vatre Um srca. Tako ćem o biti preveženi, u cent ar labirinta, u Polja Preobra žaja , polja plodnosti, u našem sluč aju sublimacije svesti. Pretvoriti divljinu u plod nost , osnovni je cilj čove ka, pa bilo to fizič ki, ili duhovno shvaćeno ! Poimanje ove inicijacije od velike je stoga, vrednosti, za čov eka. Naravno, to ne zna či da će, slično efektu posle progutane pilule, neke promene smesta da oset ljivo nast upe . Prividno , neće se mnogo pr�meniti. A:li svako klijanje trazi SVO JE vrem e, a to vrem e je zatIm moduhrano tlom na koje je ovo sem e palo . Kako nas mnogi mudraci uče , najvažniji kvalitet ove faze jeste želja čoveka da 1 42
će ja ko lja že va O . lje že te a ic ed sl po je ja izraste iz sebe , kao i volja ko a, m ba ed im pr im čn ni ci ili , da ož m a, im es m ts se odupreti m nogim po g al m g to m se a m ne ga če ni ji � ko biće kao neki zemljoradnik Ija ac tr en nc ko va go je N a. aj až br eo Pr lje Po : su kvadrata zemlje u ambi sv u na re vo et pr ko la po m ti ju ed m � e, na to neopipljivo polje, b ić a ug ol "p va O : a em st SI g no rv ne og ov eg nj ru nt m oćniju po lugu u ce ). ta vo ži za ba i e ež ot vn ra a" nj gi bo (" T je is ti na , MAA . de , u ro pn e sk m ku va a, in ov os ko la po e aj st po a Ova poluga kao d se a l rm fo e m ov os te o ok i a, tv rs ca � g no centru tog labirinta možda . a eg nj IZ e 1c l1 I ra va ot k lu a d o ka i: otvor iz ciklusa be spomoćnost a. ug kr iz ži be ji ko m ro et m ili m im al m spirala. O na se radja jednim . ZlV P aj on , ac av k ru l11 am pl i šn ra st aj on � e st � Taj "mali m ilimetar" je , ke tI Is m at en om m o m ZI Ila na tu s: bi am u skok izvan ograničenj a, u ta es m ju ja en m da o ka i rt sm i t vo ži ju ta rš je r se u ljudskoj psihi uk . . ve ka u vatn . . co e nj te rs K . m je an ap ut , sa bi am iz rodj enje čoveka . sve : Je o ul j va O a. og ul t lta zu re o ka ti os čn � ve budjenje u dimenziju Je da ze ka tI ko A a. em N ? je ci an ar G život. Z a šta? Z a "m ož da ". tako? M ud ra ci . D a li veruješ? u ko la e ov az iz se da e ož m ne da ao K Ova vera ne do lazi olako. bi ad K . ge fu e ov ah B i uć uj šk lu os o m je od gl nama. Našu "kosku" k ve čo se e m ko u ak ut en tr ak ip je od D samo tako moglo da tr aj e! Je l11 at en om m j va O ši. gu ga ji ko a us kl ci iz okreće i traži lestvicu m to u li di vo s na bi da ise sp li vi ta os m predvidljiv. M ud ra ci su na u , cI vI st le ka to es um , ka ve čo i ac b da e ž o· m a iz trenutku, u ko m e kr če lju st krokodila koji je vilica labirinta. . u, lt ah m u, ad gl na i lič i, az br eo pr se da � na m � Svest koja je spre kO la t vo ZI za h ra St . us kl ci n da je je ali umornu zver : iscrpela je ni m ti ju ed m s bi am u je an ak Sk a. mrzak! Želje za skokom ne m li, A : ki ič fiz ta vo ži " ju an av "d o se di ra ne i no dr as ti čn o, niti tragič n va li bo m si to za je ji ko , nu či m že te go �� radi se ovde o jednom mno g no lIJ sC be g ko ne i oć m sa u o, dn Bu . no rp oranje m . Po la ko , mukot z be a er al tb fu g in en tr o ka , je an ic dr oo m Sa . ni ce posla koji niko i ne lo pt e. Ko ti je kriv? . . f Z1 Sl ok D . fa zi Si i ja el nd gu ju ed m iz a ik zl ra i oj Medjutim post lJ de un , sa k ci aj kr es b u ći ju su a, eg nj � na ši � � gura st en u, koja se ru p , ' va go Je e. cIJ ra ne ge ce du bu t VO ZI ) � ! e gura (-je st ' da je od b aleg or up e nj ra nt pe o vn no po o ov eg nj , je an av oz sr muka i posrtanja ili JU da n po na vi fo zi Si . ja an or o isa sm a im to nosti uradja plodom i za tu a av až br eo pr o št no O a. ist je A K U M e. uk sterilnost prosute m te iz ći ni će o št o on u ra ve i lja ci ija iz V . ija ac nt ije muku jeste or ah do br uz a nj ra gu i cij ak u ki ič fiz om kš "balege" ne čini je la _
1 43
menja karakter muke. Svakako nije bezrazložno "bog" stvaranja i t �ansfo �macija "KHEPER", gundelj koji valja jaje sveta. Inicijacija filozofJJe mJta ne preobražava nas na juriš, ali postepeno u nama menja orijentaciju životnog napora koja transformiše naš psiho fizički sklop i efektivno preobražava naš moždani kapacitet budje njem inertnih nervnih centara kojima se ne služimo u "obično m" životu (Sizifa). U suočenju sa vatrom samoga sebe, čovek kao da kultiviše la birint u Polje : u njemu dvojna vatra klice i korena jedna d rugoj suprotna, postaju jedinstveni tok uzvodnog i nizvodnog veslanja, koji okružava i hrani Polje Preobražaja, kao što rukavci uzdaha i izdaha hrane telo. Usev Polja Preobražaja jeste "zeleno rastinje vatre", rastinje koje se simplifikacijom obično prevodi "trska", i koje formira Polje "trske". Medjutim ovo rastinje nije trska, već mitološka biljka nepostojeća u prirodi, čije ime je "IA". Ovaj usev se žanje srpom istine : sam sebe čovek saseca (vlašću nad svojom vatrom) i predaje sebe, kao žetvu, svetlosti: u gornjem polju Polja Preobražaja vidimo ovo prinošenje žrtve sokolu koji stoji na grob nici. (Horus). Kao rezultat te bezuslovne predaje dolazi obećano oživljenje lotusa. Simbolika ove poslednje sličice Polja Preobražaja ukazuje na sublimaciju koja rezultira iz procesa "disanja istine". Disanje istine označava preorijentaciju, bezuslovnom predajom i napuštanjem cikličnog mentaliteta Prividnosti kao istine, apsorp ciju (disanje) te istine (MAAT) koja je esencija i poluga života, kao i porast, tom "hranom" u prelaznu fazu jednog novog kvaliteta svesti, sublimiranog: NEFER TUMA, simbolizovanog lotusovim cvetom. Naćićemo, na primer, da se celokupna enigmatična figuracija Tutanhamonovih škrinja odnosi na taj momenat stvaranja novog kvaliteta svesti - nekog prelaznog stanja izmedju poznatljivog i nepoznatljivog, koje bi pretstavljao dalji ciklus porasta. Tako mo žemo shvatiti kako su sažete figuracije zagrob ih tekstova Egipta, ako se na ovu sličicu u gornjem desnom uglu odnosi cela grobnica Tutanhamona' (sl. 27) Ovaj "lotus"25egzaltirane svesti svesnog postojanja izvan meha nizma kosmosa, izabran je kao simbol sublimacije, ne iz "poe tičnih" razloga, već zbog analogije koju nam pruža botanički. Na lazimo, na zidovima "Botaničke b aste" u Karnaku, lotusove cve tove koji izrastaju iz CVETOV A, slikajući time porast i rodjenje izvan ciklusa semena, klice itd : sublimaciju kao generativnu moć. Egiptolozi su to jednostavno nazvali "ljupkom fantazijom", medju1 44
•
SL 27 De talj sa če tvrte škrinje Tutanhamona
ta je da će ći na je, sti ge su e vn ati ur fig e ov k ro uz ži tra po ko aj tim on ke loš to rau "ta a jav po ka ret o ka ra iča tan bo od a en pojava za be lež la na a, ipt Eg e nj sta ve za u o im ub 6 ud se d go da Ka !2 " ije rac fe proli zimo analogij u u prirodi kao b azu ini cijacije. o tak o ist je la isa nt ije or e slik u ag sn u vn ati ok ev iji, ac cij U ovoj ini mo pis o fsk gli ero j hi je m na to Za sa. gla o ka i, reČ a ag sn a vn ati evok su vi ak Ok ČN TA a zn ne ko ! Ni ato zn po la po na o sam jo š uvek u dj Me i. čil ku do o sm s gla i vn ati im ks ro ap i i čij reč ali glasovi izražav se an nij su e ov i a, nik las sug ine već ora ov izg sa an nij e viš ji sto po tim e tič se o Št s. gla i ist ju va ča na oz je ko a fim gli ero hij nim naglašene raz tim dju me o Ak ! I i A v ze izu i, en lež be za u nis i on a, nik las og sam ki ne u vaj šta ave ob s na ko ka je, ja ko , ju rgi litu ku tis zan Vi o slušam tse po se o i ak , ma na him im tsk pa egi a lisk 7b si; spi ski ćan riš ranoh e tik ma gra ć mo po uz o am čit mi je ko va sto tek ina tirn o da je već b ila PEVANA ritualno, to nam do čarava mogućnosti ! ra vib n, to i o ka , i" est sv ot "p e ov or čv a m na u je zu Zvuk slova ve o m sa o im en om sp , nt iri lab aj ov u li da pa za bi ne Da . cija glasa ko ta ti es sv a nj sta m bo so se no vi so gla ni es izv da primera ra di , je ju ad vl eo pr a jim ko u či re u m ga u čn sli a cim zi nailazim o u svim je u m ga u čn sli i o ka , itd ila rtv M i, oć M , ira M "MM M MM ", gl as M ajk e, i ali , itd rt Sm , na ta Sa t, as str , ks se , S" SS "S sa im pojmova izražen jan ni tim a isl sm a en om pr i e nj ira ns ja ni a, ov Soko i srce ! Snaga zvuk om on ili om ov u a uk zv e ag sn ija ac nt ije or je da o siranjem koje ka i n po na o ern uj uk zr ou pr , em nj sa di ji ko na na pravcu - zavisi od na či , ije ez po a ag sn e st je i oć m e ivn at ok ev e ov a ag Sn a. vib raciju zvuk a nt ka in va no os la bi je ja a ko ag sn , ra ča gi tra aac snaga ve likih glum ini , ja jan rad og sk of os fil lu ua rit . U da re ob nih ve crk i cione m agije 10
�
Velika jednačina
145
cij aciji Eg ipt a, ova živa evokativna reč bil a je ne razdvojna od figu rativne mi sli kao i od int ele ktu aln og poim anja tekstova. Zv uk i slika ko mp lem en tacijom su stvarali izvesno, moglo bi se skoro reć i " po tsv esn o" (il i bolje int uit ivn o) razumevanje ide nti fikacijo m, za to se u tek sto vim a uvek naglašava da on aj ko "z na ovaj tek st" , ne će pa sti pod noževe un išt en ja - što su ge rir a da je za Egipćane int uitiv no po zn anj e bil o va žn ije od int ele kt ua lno g raCionalnog shvatanja (naše psihološke lič ne sve sti ). Ovo na s ne čudi, ako se po tse tim o, da je skeledžija pr ek o strašNog rukavca va tre , (H ER EF HA EF ) "o naj ko me je lice na led jim a" ok ren ut u obratnom pravcu sopstve nog veslanj a : on , zn ač i, ne vidi gde na s vodi ali nas vodi sig ur no . On svakako ne pr ets tavlja na šu samosvesnu psihološku mo ć rasudji vanja, već pa siv no st te individualne snage pred ko ma nd am a int uicIJe. "Polja Pr eo br až aj a" izražavaju , glasovno ukrštanje orije nt ac ij a ist e funkcij e : koju izražava gla s "S SS S" . Ta ko se "m rež a za hvatanje pt ica " kaže "Seket", kao i polje : "S eket ", a takodje i va tra unište nj a, kaže se Seket, (ili Se km et - "b oginj a" simbolizovana laV ico m) , koja je medjutim za šti tn ica poljskih radova ! Smisao reč i ka o da sam po seb i, svojim slikovnim del om , orijen tiš e va tru "S SS S" . Mr ež a za hvatanje pti ca je pre tst avljen a če sto u egipatskim figuracijama, u koj im a vid im o j ato pti ca uhvaćeno u mrežu koju dr ži To t (in teligencija sin tez e) jed ina pt ica koju mrež a ne hv ata jes te Fe niks pti ca (B en u) koji stoji na samoj mreži ! Ova mreža "h va ta" du h. Moć sin tez e, sažima i ka li: smisao or anja. Ste ga ove mreže je lav ica , pla me n un išt enja , koji me dju tim ne hvata Fe nik sa ! Fe nik s, sedeći na mrež i, jeste les tvi ca lab iri nt a. Z ap az im o da će mo naći Fe nik sa na priloženoj ilu str aciji Polja Pr eo br až aja , u dr ug om e polju od go re. Ako se sada set im o d a je Polje Preob ražaja "zemlj a src a" , ovo daje srcu ka rak ter "m rež e" i ulogu go sp od ara labirint a : u alt ern aC iji uništenja i reformacij a (kao ne izm en ičn o bil o srca), sagara se i lom i jat o pt ica uhvaćenih u mr ež u, u kojoj sam Feniks ne gine : ljudski du h se ka li, ne uništava, je r je ne un išt iv. Ovo uništavanje , koje ne uništava es en cij u, pojam je , čij e ra zu m e vanje je ne op ho dn o, u čitanju staroegipatskih sp isa . Ka ko bi se in ač e, moglo shva tit i ! Pa rč aju ći, ja ne pa rč am !28, re če ni cu iz Knjige Mrtvih, d rukč ije nego "smušenost pisara" ' ? Razni ogranci m ita izražavaju razne m om en te samostvaralaštva, čij i je simbo l RA . Mi t koji izražava SU BLIM AC IJU , po stavlja un išt enje kao osnovnu te m u. Ovaj m it plasira uništenje na sam svoj po če tak , je r je sublim acija uslovlj en a un išt enje m . U ovom m itu , •
•
1 46
sub limacija se izjednačava sa samim konceptom stvaralaštva, u na izgled apsurdnoj fuziji onoga što je "prvo" i onoga što je "posled nje" ; prošlost i budućnost takodje su "pomešani" : nema rednog broja u tom mitu, kao vodiča radnje, već je bit izražena, moglo bi se reći, "zapreminski"_ Stvaranje je uklapanje "škrinja", jedne u dru gu, u labirintskom sistemu prividno apsurdnih d ogadjanj a koji po stavljaju čas pile kao starije od kvočke, a onda opet kvočku kao stariju od pileta ! Ovo nas potseća na već spomenutu funkciju DEVET, koj a kao da je starija od OSAM, iako je osam prethodni po b rojnom redu. Ovu logiku "b rojnog reda" Egipćani kao da su želeli da iskorene u svojim uč enicima. Z a ove, dat je mit "BO ŽANSKE KRAVE", kao mit sublimacije, čiju najstariju kopiju na lazimo na prvoj škrinji Tutanhamona. Knjiga "Božanske krave" delo je dubokog filosofskog dometa i izuzetne poetske dirljivosti. Stvaranje je tu izraženo izvan dimenzija vremena i prostora; u tekstu "pre" i "posle" ne postoji - što je naglašeno činjenicom da RA kažnjava izvi tope reno "čovečanstvo" time što šalje uništenje (lavicu Sekmet) na njega, medjutim, sam slomijen ovim pokoljem, on pada u očajanje : sam je sebe osakatio : kao d a je to "čove čanstvo" njegov skup apstraktnih "udova" - on ne može d a se drži uspravno i tako nastaje KRAVA na koju seda. Medjutim tu počinje enigm a : Ova krava jeste POPLAVA. Ova krava zatim postaje nebo i zvezde u njemu i stvaranje kao d a ističe iz nje ! To zbunjenje, jer obično shvatamo da je zemlja nastala rascepom i podelom haosa na zemlju i nebo - a čoveka automatski plasiramo "posle" ovog mo menta kreacije kosmosa. Medjutim u mitu Božanske Krave zemlja i čovečanstvo kao da su izvan tog postojanj aKosmosa, koji kao da je stvoren u cilju ograničenja i harmonizacije buntovničkog čove čanstva, čij a sublimacija i razvoj su zapečaćeni POPLAVOM, koja je jedno od imena Nebesne Krave !29Nebesna Krava je takodje Devica, Mreža, polarizovana energija u preplitanju stvaranja. Uhva titi u m režu poimanja ove sve podatke zahtevalo bi više mesta no što možemo ovde nać i : možemo samo da zaključimo da je Negacija, kao izraz prvog čina kreacije i afirmacije "nečega" u ničemu, negacija koja jeste prvi pojam "nečega", (jer samo podelom "niče ga" na dva, možemo imati "nešto" za razliku od ničega), kao prvo LICE, nazvano u ovom mitu "čovečanstvo" i "zemlja". Ova NEGACIJA, (u mitu stvaranja negacija jeste "TUM" - prvo brdo, ili Adam) samim svojim b ićem, suprotstavlja se bezimenom i ne poznatIjivom jedinstvu, iz koga se izdvaja, kao "nešto " : prva koagul acija ili zapremina. Prvi princip, pre vatre, pre vode , pre •
1 47
svega što će postati element i ko srn os , srećemo, tako : N E !, koje se di že , kao "b un a" protiv nepostojanja - ili bezi m enog "RA a" . O vo "č ovečanstvo" ta ko dobija apstraktni karakter sadržine nega cije onoga iz če ga se "izdvoji lo ". T ako izgleda kao da mit sublim acije postavlja "negacij u " k ao princip stvaranja kosmosa, i zato i uništenj e kao silu, koja obuzdava ovu negaciju i samim time je su bl im iš e. O tu da uništavaju ća sila poplave nosi tajn o ime "Božanske krave" , je r je ona prava hraniteljka sublimacije , kao i potpora "nevidljivog" um a, nerazdvojivog od tog kosmosa koji m u je te lo . Ono što nas osvaja i zapanjuj e u isto vreme u ovoj koncepciji stvaralaštva, je st e uk az ivanje na odnos izmedju pomenutih faktora stvaranja ka o na jedinu realnost, a ne na same fakt or e. O se ća m o vezu izmedju tog R aa i čovečanstva, vezu izmedju radjanja i sm rt i. N em a tu m oć no g Boga koji zapoveda i stvara svet zapovešć u : neka bude ! Ra jeste svemoćan, ali ka o, da to ne zna. N azvan je "U M O R N I" . U Tekstovima kovčega, srećemo tekst u ko m e Ra kaže : "I de m sada da se ja ud avim ' Od grdnog umora udovi više m e ne dr že !" 30 Tako se ovaj oč ajn i, umorni Ra "d avi" to je st izaziva poplavu u koju se utapa : saznaje m o medjutim da je ta poplava "N eb es na Krava" na koju seda ! (Verovatno da od ovog mita po tič e na m a poznati "p ot op ") . R a, medjutim koji ponire u postojanje , tim e ka o da sebe "izdize" : seda na ledja te krave-subl im acije, koja je hrani teljka samostvaralaštva. Ovo poniranje kao da je samo kršten je : nevidljivi princip afirm acije postaje utelovljenje samoga seb e ' Kod Egipćana ne srećemo ideju "B og a" , kao sile i je di nk e, izdvoj en e silom koju po se duju , od nas : naprotiv, ova izdVOjena sila, ka o je dinka, jeste sila- efekat i negacija bo ža nstva. Moglo bi se u stva ri zaklju či ti da je de finicija "jednog Bo ga " kao lič no st i, de ifikac ija negacije sveukupnosti božanske prirode . Kada R a žalosno izj avljuje da će d a se davi, on se stvara, nega cij om : penje se na ledj a krave, koja nastaj e ! Tekst "Knjige B ožan ske Krave" izražava bo ža nsku prir od u koja kao da nehotice st va ra . Njegova "reč " je st e sam či n, ne refleksija či na . Ova re č- či n je ste prepostojeća je dn in a, m im o "sunca" i "m es ec a" - koji nastaj u ka o izrazi "č in a" i "refleksije ", izrazi du al it et a postoj anja . U m it u, ova iskonska re č izražena je na jedinstven na či n, putem davanja skor o
detinjeg karaktera božanstvu stvaralaštva: nešto slično ne-božan . stvu, ne-sili, nešto u stvari što se ničim ne može IzrazItI. "I reče bog toj kravi Na tvoja ledja se popeh da bi se izdig'o, Šta sad? Tako reče a krava se u nebo pretvori. Veličanstvo boga preklinjati stad e : Budi daleko, izdigni me da sagledam ! Nastade visina! Učini da postanem mnoštvo' zamoli ga krava. I u nebu zvezde se javiše ! Veličanstvo ovog boga - da je živ i zdrav i snažan ! Izusti tad : O, kako je mirno ovd e ! Nastade Polje M ira! Posadiću ja zeleno bilje! Nastade Polje Rastinja Vatre ! "
Ovaj RA, neslično Starozavetnom Bogu, preklinje, ne zapo�ed a. . . U mitu Božanske Krave, izražen je momenat stvaranja kao pnnclp . koji uključuje silu, ali je ne izražava. Sila još nije f? rmuhsana �ao . "stvaranje". Da bi bilo "sile" kao pOJma, mora ? ltI ,, �ecega, u čemu ili protiv čega ona deluje - znači m�ra b �tI dV?Jstva. Tek nastankom dvojstva, postaje "sila" kao protIvna merCIJI, l tlffie se formuliše stvaranjeOvo stvaranje je delo inercije, ili �tp?ra stvara . lačkoj sili, protu-dejstva zaustavljanja, koje je o �ormlJenJe lli mate rijalizacija. Iz ove materijalizacije, sila se opne ' k �o vatra, za . robljena energija stvaralaštva. Vatra, u kosmosu l bICU, Jeste usev "zelenog rastinja" , usev inteligencije kOJa u svom porastu n?SI faze . bujanja individualizma, kao i inerciju sopstvene refleksIJeU covek� , faze se smenjuju i od radosti zelenila u porastu ovog � seva, nastaje opiranje ciklusu prolaznosti i kulminacija sukoba u penodu žetve. U procesu ove žetve, �te1igencija se su�obIJav a sa samopre � aJo� .. , . nečemu što je namenjeno da hram : necemu �to mje "neko , vec neko novo JA. (Koencidencijom, ovo rastmJ� vatre naZIva se u . Egiptu "lA".) U mitologiji srećemo, preplitanJem tem � , 0v �J mo. . . menat žetve useva vatre, kao afirmaciju Raa - lli uJedmJenJe SIle l . inercij e coveclJom svescu. . . .. . . Faze sazrevanja ove biljke vatre (mtehgen�l�e) slffibo:�zov��e su raznim principima čije utelovljenje pretstavljaju čes�? zlvot1�JeN � primer, buna inteligencije i opiranje pokretu eVOlUCIje u faZ1 mdl . vidualizrna koji postaje negativan, simbohzovana Je : m�gar �em, . zbog tvrdoglavosti i "kočenja", kao i strastvenostI ove zIvotmje. Ljudska svest u želji za emancipacijom sukobljava se sa tom vatrom ....
",
"
....
,
1 48 1 49
•
"magarca" u sebi - koja se može takodje nazvati egoizmom. PO bediti egoizam proces je, izražen ritualom predavanja žetve - ili samopredajom : u suočenju i upoznavanju suštine sopstvene brane, koja koči sopstveni tok - nalazi se rešenje i otvor ujedinjenja suprotnosti. Ra koji se "negira" poniranjem u postojanje, pre poznaje sam sebe. Grobnica Tutanhamon a3 1 izražava ovaj mistični ritual samo predaje Amonu (nevidlj ivom) posle pobune Atena (vidljivog), sim bolizovane m agarcem. Zato se na unutarnjim vratnicama Treće škrinje, na tom pragu koji otvara put u "nebo", nalazi, izmedju dva čuvara Amona (prilike ovnujske glave) lik Tutanhamona tipične izdužene lubanje, koji stoji na suprot "magarca" antropomorfnog stasa. Obe prilike nose noževe u rukama. Ali b itke nema. Njihov sukob je u neporničnoj kulminacij i : rodjenje ujedinjenj a : ono što iz razdvaja OTVOR JE VRATNICA' (sl. 28) Pred likom Tutanhamona zab eleženo je: "ZAPOMAŽUĆ I GLAS32. ime je vesnika u glavnoj vratnici ! " Pred likom magarca zabeleženo je : "ONAJ KOJI GORI - ime je vesnika u drugoj vratnici ! "3 3 Lik Tutahnamona daje utisak momenta budjenja iz sna : kao u nekom bolu nestanka on stoji, zatvorenih očiju pred svojim sopst venim "magarcem" vatre : ovaj, oštrih pronicljivih očiju kao d a se prepoznaje u čovečijem liku : noževi u rukama ovih prilika simbo liZlij u mot ove sinteze koja sažima. sasećajući ono što je prividno i neuklopljivo.
i ć ve , ta rin bi la iz t pu o m sa ne ju ja vl ta es pr a on Šk rinje Tu tanh am iji ac rn te al ne je in tč po , že re m e aln br re ce o ko nc ep ciju lab iri nt a ka . M U o ka iše ul tik ar , em nj va na oz ep pr tim , se je ko st va ra la čk og srca v no e nj či za , ca ra ud m ih sk at ip eg ju en uč po , sa lu Za vr še ta k ovog cik ni ra og ih rn to os pr osk en em vr ja zi en m di n ciklus svesnog um a izva čenja.
S l. 2 8
Ovim poimamo da je u nama sama naša muka i vatra našeg sagaranja IME VESNIKA evolucije u nama' U Tekstovima kovčega srećemo istu ideju : O, Gospodaru Plamena! Ti koji čuvaš oči hraniteljskog neba!34 Ti, koji dva oka nebesna otvaraš! Sveži lestvicu za mene, prokrči mi put ' Umoran sam od zakona neumitnih , od bezdana, Od nestajućeg ! Od tmine ! 3 5 O , krvi deobe! Snago vatrene zmije ! T i koji vezuješ snagu za tu zmiju, Sveži m i lestvicu. Prokrči mi put! Umoran sam od zakona neumitnih , od bezdana, Od nestajućeg! Od tmine!
1 50
151
•
II I
v
O DEVETO M CA SU •
"Onaj što sabira duše, Ime ti je, Barko' " Knjiga Mrtvih. gl.
Sl. 28a
XVI
Deveti Čas: radjanje volje
Sl. 29
Ova scena pret stavlj a centralni d eo figuracija "Dev etog ča sa " , uklesanih u kamenu sarkofaga Setija I , faraona iz če tr naestog veka pre naše er e. Na sarkofagu uklesan je figurativan sad ržaj " On oga što je u drugome svetu ", tj . progresij a S U N Č E V E BARKE kroz dvanaest časova, nazvana Knjiga dveri, je r je svaki ča s odeljen "vra t nicama". Prevodilac je stavio papirus Čo vek u raspra vi sa dušom u vezu sa ovim sarkofagom je r je , kako smo to već spomenuli ranij e, u papi rusu spomenut AI - "sunčani b o g" magarećih uš iju , koji je d efi msan na O\�o m sarkofagu kao mamac iako istovrem eno kljun pro . ce sIJ e S U N C E V E BARKE .' S u o če nj e A lA i APEPA rešava p o be d u svetlosti nad ta m o m . U daljem izlaganj u , kao i u An alizi teksta i zaklju čnim b eleškama, ovo suočenje b ić e pobliže ra srn o tr en o . Napomenimo za sada da je ono srž "Devetog Č asa" . Njim e se stvara "Novo L ice sun čanog Boga No ći". Uklapanje Berlinskog papirusa
3024
li
mitološki kompleks
P ap ir s Čo vek u raspra vi sa dušom daje nam primer sažimanja � . Je d n e mItološke te m e, koj a se ra šč lanj uj e p it anj im a i odgovorim a: ovim raščlanj ivanj em sažima se b it ove teme kroz svoj izraz krize, k OJ a se pretvara u putokaz konkretnog rešenj a. o v re ći o si m b o li ci , razmatrali smo opšte orije ntacione li � ? . . . n ij e illIcIJa cIJe , onakve kakvim ih nalazimo u izvornim Tekstovima Pi ramida. Pomenuli smo da se ove osnovne linije rašč lanj u ju de ta ljnije u kasnij oj zagrob noj literaturi (Knjizi Mrtvih ), iz Teb anskog p en o d a, Novog Carstva. Tako prepoznaj em o TU MA u principu .. konverzlJ e PTAHA u PTAHOTEPA , i uklapamo dramatiku našeg _ . papIrusa u k lju čn i C A S ove konverzij e. 1 54
Oblasti zagrobnog sveta opisane su kao "prostor-", ali se ovaj "prostor" u stvari odnosi na ono što mi obič_no nazivamo vre . menom. Kao na nekom velikom cifarniku sata, C asovi obeležavaju i dele pokret SUNČEVE BARKE kroz mrak. Svaki Čas je jedna oblast - stupanj zrelosti svesti U hodu ka radjanju u dan. Svaka od ovih oblasti ima svoje zaštitnike, čuvare kao i svoja čudovista (kri ze). Poznavanje Imena čuvara kapija tih oblasti otvara put. Ti "ču vari" kapija su skriveni uzroci kriza koje zatvaraju pred nama vrat nice "oblasti" kojoj pripadaju. Po ovom cifarniku DRUGOGA SVETA, mrtvi se kreće gonjen od impulsa do impulsa u mehanizmu laganog oživljavanj a : za onoga ko razume život kao svest, biti "mrtav" znači povijati se kao biljka pod vetrom okolnosti, nesvestan zakonitosti života, ko smičke ha : monije kao ni zavisnosti svoje sopstvene svesti od te zakomtostl. Ovo stanje mrtvila prethodi stanju života. Dan se radja iz noći. Život tako nastaje iz smrti, ali smrt zato mora biti neka materica, u kojoj je seme. Proces oslobadjanja iz tople utr ?be razvija se u fazama : iz oblasti LI oblast. Na tom putu Deveti Cas je presudan. Tu nastaje, kao i u devetom mesecu trudnoće, definitivan pokret ka oslobodjenju iz utrobe. Pokret svesti ka oslobodjenju iz utrobe egoizma vrši se kao mimo sebe. Upozorenje na krize koje se javljaju u ovom procesu oslobadjanja služi kao kula svetilja za one koji zapadaju u krize. Deveti Čas - ili Deveta oblast zagrobnog sveta - nazvan j e : "Gospodarica Života". 2 "Gospodarica Života" je asimilacija3 . Ova oblast je pod zašti tom IZISE (principa hraniteljke). Analogija izmedju sunca i svesti, kosrničkih kretanja i funkcio nalnosti ljudskog tela nije samo pesnička forma, a nij e ni slučaj nost. Za Egipćane svetlost i svest su dva imena ist� sadržin� , dva . ekstrema izmedju kojih se plasira evolucija. U tOJ evolUCIJI koz mička svetlost postaje svest. Zato se, ne samo u svakom poglavlju Knjige Mrtvih, već i u svim drugim tekstovima, prirodni, kosrnički i svesni elementi ukrštaju i identifikuju medjusobno. Brojeći od svitanja tj . od izlaska sunca, deveti čas pada oko tri sata po podne . Deveti čas noći, brojeći od zalaska, dolaZI oko tn sata po ponoći. 1 55
,
i Čin mr po toj , u e nij raš jst na je o St . šu du a im uz ob asa už Neka vr sta i li, vo da e taj es pr ša du li, vo da že mo k ve čo što gde ne ma ni če ga da je o bn tre Po o. vn iti fin de je sta po ga Bo o stv su ot e, an est pr ako sa i r ka ma li, vo da li že da r ba ili , no az pr na li vo da vi du ša nasta najsi ću šn ijim de lom same seb e. Jed no g da na tad Bo g se sam j avlj a i o ak i Al m. bo Jo sa čaj slu o bil to je što o ka ta, sve otu lep a joj riv otk o ist oro sk što ne u da pa ota živ za ć ve a on li, vo da e an est du ša pr vetno sa pak lom ". Iak o služeći se hrišćanskom ter mi nologijom , Sim on Wail ovde ustvari opisuje krizu De ve tog Č asa i op asn ost DR UG E SMRTI Egipćana. Ta provalij a u koju čovek tre ba da zak ora Či, veruj uć i na "p raz te jes , šta u ni uje ver ne o ak , i uje ver da ba tre me ko a" išt "n ", to no , lja vo u, ces pro tom U e. rtv ož sam a tin suš je ji ko sti akt po ko rno ku vu ji ko e" ov og "b u jaj avl tst pre ra ve i ost žen ote vn ura , um raz SUN C EV U BA RK U kr oz mr ak . n da na E K R BA E V ČE N SU bi id ov pl o lje U Knjiz i Mrtvih, poglav se a ziv po s ru pi pa š Na 9 ti os rn ko po t ak aj ov a av Novog M es ec a, izraž je e čij , sa Ča g to ve De izu kr za no za ve e j je ko , na ovo poglavlje rešenje. Da n Po m ra čenja m es ec a je da n sm rti kao i re ge ne ra cij e. vta os I, RC BA OJ V CE N SU u e taj us on , RA je sta po "U m rli " lj aju ći po d sobom svoj u lič no st egoizma. e nj ja sta "U o ov na ka ve čo e uj uć up še du r vo go su ru pi pa U na še m u BA RC I" , akt pasivno sti . a kr So os kr , sa ru pi pa og ov sle po va ko ve et es ad dv o Pl at on , skor se iti uč i ač zn i, at fir so lo Fi : u j išl m , sti no siv pa oj ov i uč či tove re umiranj u !1 0 a nj ira um og sk of os fil izu kr u ov de ro eb pr da ko ka de Uč iti lju o sa po o bi i ar tv us je ek uv o, stv bi ou m sa ne sta koje ne srne da po ili of os fil , ik sn pe , ok or pr n ni ća ip Eg on o bi pa a, tv ns ča uč itelja čo ve je dn os tavn o do ba r čovek. a m vi to ks Te u o m ta či " ," lji m ze v cr , "Z m ija pr ip ad a ne bu su ali e, ik at am dr a m ne a vim sto tek im vn da no ko za im ov Piramida. U u ke ati am dr a m Ne . tu ti, di ro a ik at am dr se će svi us lo vi , iz kojih e "M z, ra od o ka , ne sta na ne k do e sv , na ko za odvij anju prirodnih je n že ra od u" en am "k om ov u : t es sv ka oš ol ih ps a, og ov a eg se c" sv bo l ka m en a koj i pu ca , i u ra sp ad anju formira život . u fig je sta po ca ni če re a vn da no ko za a ov du rio pe U Te ba ns ko m i uć uj ar tv . Os no ov lik na je lan šč ra je t" es ov ap "Z . sa Ča g to ve De ra cij a o am vlj sta na da o ka s, na da i, m e, ih ps ku ati lem ob pr kompleksnu •
Deveti čas, kako dana tako i noći, jeste čas ukrštanja svetlosti i tame . On priprema zoru i priprema zalazak sunca. U životu, Deveti čas je smrt za vaskrsenj e.4 U zagrobnom životu, Deveti čas je budjenje iz smrti u život vaskrsenje. Ovaj čas je kritičan trenutak mutacije svesti. U ljudskom organizmu, Deveti Čas je oblast tankog creva ili aSimilacija. U porastu i razvitku života, asimilacija je osnovna s;aga preobražaja. ASimilacijom, živa j edinka pretvara hranu u život. Asimilacijom, individualna psihološka svest razvija se, okrećući se sama protiv sebe i time omogućivši transrnutaciju u nadsvest. Kao najvitalnija funkCij a života, ova "Gospodarica Života" je pod zas. �ltom IZISE. Kao što znamo da su zidovi tankog creva tklvo najbogatij e mreže kapilara, tako pratimo u Devetom Času, po:o�u "bogova" koji vezuju čvorove mreže i "bacaju čini". U psihlckom domenu, proces prerastanj a psihološke svesti u nad svest uključuje akt hvatanja samog sebe u Mrežu .5 U ovom hvatanju postoji reakcija, grč koj i se otima, kao što n :rvozm sto �ak ometa varenje i asimilaciju hrane. U toj speci . ficnoJ krlZl Je uslov fenomena filosofskog samoubistva, bilo kao dnektnog revolta indiVidu alnosti, ili skrivenog samoobranom : Sa možrtva h�atanj � sebe samoga u sopstvenu mrežu,6 koja znači svesno umstavanJe sopstvenog egoizma, može u toku ove krize da se "pomeš a" sa samoubistvom, iako su ova dva akta jedan drugom su pr ot ni . Na razlici izmedju ova dva poj ma bazirana je iniCijaC ija ovog paplfu �a: Pre nego što nadsvest ne pre uzm e vodeću ulogu u trans mu taclJ l s�est i, postoji jed an mo me nat pra zni ne. U kri zi, ova praz mn a, a�bls preko ko ga nema drugog mo sta do volje, žar iste je . sumllJ e l pa da . Bit kri ze �evetog Ča sa, kakvom je op isuje naš pa pir us j est e . . nelbzezno crr ulo , "gavran" alhem iča ra, faz a "n igredo " bez nad ež nost! koJu svaka ind ivi du a mo ra da prodje u SVOm ras tu. Pre . �?znaJ em �. ovu kri zu , izraženu na razne na čine u raznim razdob lJlffia lstonJe . Dok u Knjizi Mrtvih čit am o : _
"Klanjam ti se, Turn e! Kakva li je ovo Obl ast u koju zapadoh i. ?. Vode nem a! Vazduha nigde ! Dubina je bez dan a! Crnilo ko noć najc rnja ! Lutaju ljudi u njoj , bes pom oćn o! " 7
Moderni religiozni filoz of Simon Wail8 belež i : "N��reća udaljava Boga za izvesno vrem e, on ostaj e otsu tan, otSUt ruJl od mrtvog, otsut niji od svetlosti u naj tamnijoj j azbin i.
1 56
-
-
1 57
ovo raščlanjavanje Tekstova Piramida, i to ne više kroz simb olične crteže već nama samima; Postoji u današnjem ČASU previranja neko traganje za suočenjem . Iako se često osećamo kao crv, mi znamo da to ustvari ne možemo biti. U Osmom Času , na Sarkofagu Setija I vidimo da su iz ZMIJE izrasle ljudske glave : pobunjena stvaralačka energija usmerava se ka egoističnoj individualizaciji. Na ove glave RA pušta snage (bogove) koji se njima hrane. Tako njima se hraneći, sateruju ih natrag u telo zmije. Ovako pobedjena, obezglavljena, ova pobunjena zmija pro glašena je CRVOM : bez ušiju, bez nosa, bez očiju, bez nogu. Taj crv nazvan je APEP - iako nacrtan kao moćna vijugava zmija, on je u tekstovima nazvan crvom ! ("taj crv u svom času" ' ) Zmija, na protiv, čuvar je zagrobnog sveta i prosipa vatru na neprij atelje Sunca. Kao glas plamena mutacije1 2 ova "Gospodarica Snage" čuva prilaz ČASU koji vidi svoga gospodara : Devetom Času suočenj a u kome se svest reformira pod vodjstvom "Gospodarice Života" asimilacije . Otrov ZM IJE, otrov je svetlosti. Ta ZMIJ A, probudjena iz de bele tame tela u kome živi, postaje, kao u indijskoj jogi "Kunda lini", "treće oko" na čelu faraona. Kobra na čelu faraona jeste ova probudjena vatra stvaralačke energije koja uništava neprijatelje mudrosti, kao snage koje se suprostavljaju evoluciji sunca. Na pi lonu Hrama Luksora u tekstovima koji prate bitku Rarnzesa Il protiv divljih plemena (Hitita? ) pominje se kako ova ZMIJA sa njegovog čela sipa svoj u vatru na neprijatelje kojima se "udovi koče" i čija snaga nestaje. Mačevi im padaju na zemlju! Ova bitka, zabeležena na pilonu, deo je borbe HORUSA i SETA i pokorenja devet varvarskih lukova simbolizovanih plemenima. Ustvari, de talji ove bitke u kojoj svetlost nadjačava tamu, potsećaju nas na Deveti Čas, na lukove u rukama "bogova" , koji bacaju čini od kojih se neprijatelji svetlosti para!izuju, i tako paralizovani bivaju potčinj eni. APEP, crv, pobedjen je, vezan, on gubi svoj otrov koji se prosipa u Podzemni svet. Taj crv, APEP, hvata se mamcem, činima on se paralizuje, i snaga koju je hteo da otudj i, vraća se svetlosti. Moć koja je u Zmij e , pripada nebu, ne zemlji. Ako ta Zmija pokuša da upotrebi ovaj otrov u druge svrhe nego kojima je na menjen, b iće uništena i otrov će joj biti oduzet. Ovaj "otrov" je vatra inteligencije. "Trećem" , velikom Oku pripada snaga ove inteligencije, snaga koja u njemu postaje živo vezivanje (čvor) celine. Kao kobra, na •
našem čel u, ova int eligencija svojom vatrom paralizuje nep rija telj e sun ca. On a je "O naj Sakriveni u čel u ," kako smo već citi rali iz Tekstova Piramida, od koga "sazveždj a drh te" TU M. Iako nas tao od "cr va" i živeći slep o, kao crv u ogr om nos ti va sion e, čovek je nosilac ZM I J E koja prip ada neb u : nju svoj im ži vot om , svoj im patnjama, svoj im mu kot rpn im sazrevanjem kro z smrt i radjanje izaziva iz deb ele pom rčine svoj e nesvesti . Naj zad , stoj eći na repu kao čuvar kapije DR UG OG A SVE TA , Zmija u nj emu postaje , na uspravnom rep u kič men e mo ždin e, glava sun ca. Ta glava sun ca je OKO . Ono zra či vat ru mu dro sti: duh . Ovo zra čen je sm rt je slepilu ! Tako ima mo u čoveku DR UG I SVET kao oke an funkcio naln e, njem u nez nan e svesti u kojoj je on kao neko ostr vo u stvaranj u : TUM . U njem u imamo Zmij u i otro v, i crva , u njem u Oko ! Kao HO RU S, on se radja u vask rsenj u iz samoga seb e : Ozirisa Ovi m se čovek "Izj edn ačava sa RA -om , koji kroz nj ega gov ori : "Moje radjanje čini da se vi radj ate, i čujte, moj e nas tajanje čini da vi nastajete ' '' 13
-
1 58
Sl. 29a
•
1 59
•
,
IV ANA LIZA BERLINSKOG PA PIR USA *
"Srce, moje majke' Srce, moje majke ! Srce, svih stvaranja mene, Činom svojim nemoj presud u da kriviš. Pred pin iteljem vage sopstvene! KA, u telu mi, Knume, grnčaru koji udove mi snaži!
Knjiga Mrtvih gl XXXb Staroegipatski tekst papirusa, kako ga nalazimo u ovde donetom prepisu, počinje jednom okrnjenom rečenicom koju nismo uneli, budući da ne bi ništa doprinela prevodu, ali koju ćemo doneti ovde: " . . . . . . te da bi, . . . . . . njihov jezik neće biti pristrasan jet to bi bilo neispravno . . . . . . kaznu, njihov jezik neće biti pristrasan ! " Ova okrnj ena rečenica OČigledno pretstavlja odgovor duše na raniji govor čoveka, koji je izgubljen. Ovaj odgovor duše , kako vidimo iz reakcije čoveka kojom počinjemo nas prevod, sastojao se iz nekog " dizanj a ruku" od čoveka i pretnje da će ga predati su dijama OZIRISA "čij i jezik neće biti pristrasan". Ovo pretstavlja pretnju. Tako na samom početku našeg speva, nailazimo već razradjen sukob jednog dijaloga koji je morao teći duže vreme, pošto je duši dojadilo da se prepire. Nagadj amo, da je kao razlog čovekovog očaja postavljen gubitak "najmilij eg prijatelja". Ova hipoteza prav•
• Cifre u tekstu upučuje na napomene u dokumentaciji. II
-
Velika j ednačina
161
da se , kako će m o vid eti k as nije , re če ni co m : "sm rvlje n sam bolom bo g gu bitka n aj milije g prij atelja " i u p ućuje na s da � veruje mo da Je po sredi � io dr a t!č an rastanak od duhovnog vodje i u či te lja , �� . rast nak kOJ I Je cll1J en pogotovu ne po dnošlj ivim u ra sd robIju � � dr u �tvene k n ze kOJa se o p isuj e u spevu. Covek, k oj i pO m i �lj da digne ruku na se be , u to ku speva daje � . razloge k OJ I na s up uc uJ u na to da je on o čaj an zb og opšteg pa da m or al ni h vr ed no st I I da Je u pi ta nj u duhovna kriza a ne bilo kakav lič ni m ot iv . 1.
U vezi uplitanja strune :
"D ok O naj V el ik i spava, pr už en preko Majke N ut ' M aj ka Ta it ob la či te , iz di že te ne bu Im en om nj en im "zmaj " . " l
Dok O naj yel ik i (OZ IR IS ; - um rl i) grli N U T majku sm rt , (fazu re fo rm ac IJ e) , T A IT , pr in ci p tkanja Kosmička Devica - ob la či ga (reformira njegovo "tkanje" bi ća ) kao "z m aj " od hartije koj i ga ve ZUJe za neb o : čovek se radja u n ad sv es t. U �ekstovir:za Pir�m ida slika , ,Z m aj a" nalazi se če st o. O va j . . "ZmaJ Je �bl cn o oblik rZ IS E , maj. ke života ili N E FT IS E , m aj ke . sm rt I, IZ kOJe ni če vaskrsenje . Nailazimo tako "o ba Z m aj a" ,> koji se odnose na IZ IS I N E F T IS , kao i Zmaja koji se od nosi na em an ci povanu sv es t, u letu iz čoveka, ka o nekakvo pu pč an om vrvcom �stkano uZ� izanje . . Ovog "Zmaj a" nailazimo t� odje i u figuraci Ja m a grobmca k ao Izraz "k on op ca " evolucije . Zato je , pr em a in di k acijama poluizbrisane re či ko ja oz na ča va " up lit anje ", "hvatanj e u zamku"3 pr ev od ila c da o re če nicu : ako ne up letem nj enu (s tr u nu ) do daju ći re č "s tr u nu " u prazninu koja po . smIslu I pr os to rn o ta čn o odgovara ovoj re či . Uplitanje strune duše u m re žu , u sopstvenom telu ,j es te je da n o d osnovnih m o ti va in ic ija cije . 2 . Sudnji dan - da n smrti - u ovom slu ča ju od no si se na samo Ub Is tv O, koj im če p rouzrokovati beg du še . Iz teksta vidimo d a J e stav duše u ovom p it anju b es k o m p ro . m Is an , lakO c. ovek pokusava d a rezonovanje m ovo preokren e , nj e govo rezonovanj e , kao što ćemo otkriti u tekstu, n em a nikakvog efekta na " o d lu k u " d u še . Kako se ukl us n ad sv es ti za č inje i fo rm ira voljom, volja je ? � snaga ove duse - II I orIj entacIOna snaga p ro p o rc ij e. Izgleda o č igled . e m o že d a " n o d a dusa p ri st an e" , n a d alju k oh ab it aciju sa volj om � . kOJa se okrece o d nJ. e : k a razbijanju n ek le u sa .
1 62
Samoubilački akt, kao akt svesnog izbora, ima razorno dej stvo, slično "atomskoj eksploziji", on razbija koheziju ili formaciju "duše", koja se vraća atmosferi. Prema indikacijama papirusa, kako iz stava duše, tako i iz priče o seljaku, koju ćemo raščlaniti kasnije u tekstu, vidimo da je kriza samoubistva bila raščlanjivana u zatvorenom krugu obučavanja: Temu samoubistva ne srećemo u spisima moralnih precepta ni uopšte, u literaturi posvećenoj narodu ili školama. Samoubistvo, klasifikovano u krizu "Devetog Č asa" borbe SETA i HORUSA, kao tema inicijatorske literature višeg obrazovanja, svodi se na problem pobune individualnosti, što ' vidimo kasnije u tekstu, iz pasusa o AI-u , "Svetom Magarcu". U vezi samoubistva, ako povežemo sve podatke koji su ovde naznačeni, u papirusu, sa izvornim značenjima u Tekstovima Pira mida, dobij amo da prirodna, smrt ne pretstavlj a "razbijanje" nukleusa (ona j e prirodno rastvaranj e i reformacija u hermetičkim uslovima vandimenzionalne svesti NUT, majke). Takodje, zaključu jemo da svako samoubistvo nema ovaj razorni efekat. Evo zašto: da nema razlike izmedju raznih samoubistava, ne bi se u ovom pa pirusu sa toliko aluzija naglašavalo da je ovo voljni akt i delo izbora u odredjenoj krizi porasta, Devetom Času, u kome se javlja HENTI krokodil u uzvodnom plivanju uz maticu. Ne bi se s druge strane, tema samoubistva zanemarivala u opštoj literaturi , u koj oj su mo ralna pravila tako j asno izražena. U načelu, samoubistvo je nagon koj i se retko javlja u "primi tivnom" društvu. Kod čoveka č ija svest nije visoko razvijena, sa moubistvo kao efekat misli i izbora ne može da se pojavi, jer je taj čovek podložan promenama, koje menjaju i izbor. Ako se desi, ovakvo samoubistvo nije posledica svesnog izbora već slučaj : da je neko bio pored njega, sprečio bi ga ! , čujemo često. Ova vrsta samoubistva u afektu, ili pod pritiskom nervnog poremećaja, delo je neodgovornosti a ne svesnog izbora i zato, prema klaSifikaciji egipatske filosofije ne može da se svrsta pod samoubistvo, već pod prirodnu smrt. Još neprobudjen čovek, koji nema dodira sa svojim svesno razvijanim nukleusom nadsvesti, efektom volje, ne ubij a nepostojeći nukleus. On ne zna šta radi. Kao što ga autobus pre vrne, tako ga i neki ne.očekivani udar prevrne, podižući samoubi lačku ruku kao neodoljivi impuls, kojim priroda eliminiše nedo volj no otpornu individuu da b i formirala čvršću. U ovom samo ubistvu refleksij a nema vodeću ulogu, kao kod Hamleta koj i se pita : b iti ili ne biti?
1 63
Filosofsko samoubistvo je "povlastica" višeg stupnja svesti. Kao takvo, ono je, slično crnom gavranu, tom uvek zlokobnom nadle talu nad filosofskom literaturom. Zato njegova problematika ne postoji u umetnosti, ni u literaturi, sve dok one ne dostignu stupanj razvoja u kome se čovek suočava sa samim sobom. O ovome suoč enju "Devetog Č asa" govorićemo podrobnije kasnije. Napomenimo zato samo da izbor i volja pretstavljaju snagu čij i životodavac je Duša-BA. Ako se ova snaga okreće protiv svoga životodavca, bilo pod kakvim izgovorom, rezultat je cepanje onoga što ona drži, kao potka. Ova "izbor-volja" je blizanac duše - ona je KA , koje samoubistvom pušta nj ime vezano BA - zmaja koji odleće za uvek ! Zato u ovom dijalogu odgovori duše nisu samo odbacivanj e misli samoubistva, već asocijativnim sadržajem oni u nama bude ovaj mehanizam tkanja bića. Ovaj tekst, koji možemo da čitamo u prevodu bez komentara ili poznavanj a Tekstova Piramida i egipatske simbolike, - dobija novu snagu ukoliko ga čitamo poznavajući ih . Od mestimično dirljive poezije, on se pretvara u neku živu snagu u nama, u neki hod , koji sa hiljadu konaca vuče za sobom SUNČEVU BARKU, Egipat, pustinj u i u svemu tome kao umotane, žive u čauri kao svilena buba, nas same. 3. Čovek se obraća sudijama DRUGOG SVETA u nekoj apsurd noj nadi: kao neko ko se baca s mosta, moleći se da ostane suv! U krizi, čovek se hvata za ideju da će razbijanjem da spase celinu. 4. Telo je u grobu, duša prožima umrlog,. izvlači iz njega, kao IZIS iz mrtvog OZIRISA, srž, nukleus reformacije.5 Mimo groba i fizičke dekompozicije ličnosti, ona vrši čin obnovitelja. HORUS je naslednik. Kao TAlT, ona ga tka nanovo i pušta u vid u Zmaja. Ukoliko duša ne prožme umrlog, nema ni naslednika. Da bi prožela umrlog, treba da ostane upletena u tu srž potke, koj u je sama satkala svojom srži, kao pauk.6 Rečenica koj a prethodi ovom tvrdjenju, uništena je. Kompo zicij a dij aloga kao da postupno iscrpljuje sve pravce u kojima inteli gencij a nalazi nadu bega od očaja suočenja. Individua sve lakše podnosi od umanjenja same sebe. 5. Kao što biljka izrasta iz semena, budući seme, i odnoseći sobom sebe iz sebe ! , tako i duša, kao snaga evolucije u nama, večno pokreće naše biće ka porastu, kojim sami sebe otimamo od sebe, sobom izrastajući u SEBE. 6 . Zagrobni svet, prestonica IMENTlT, označava takodje i pojam : zapad. Zapad je strana zalaska sunca, smrti, noći, kao i začeća.
1 64
Ovaj Zapad, kao smrt, nazvan je takodje i "ona strana", u smislu Onog Sveta, sveta koji pretstavlj a orijentac iju mimo smrti, u nov život. Zato Onu Stranu prevodi mo najbolje rečj u : mimo. Naila zimo u tekstovima, kada je reč o smrti Ozirisa, izraz : legao je na stranu! Zagrobni svet, kao i smrt koj a u nju vodi, ima mnogo značenja. Kao utroba, on vodi u novu inkarnaciju, u drugu dimenziju svesti. Takodje, može da odvede i u uništenje, bez povratka: Drugu smrt. Pozivajući dušu da prihvati samoubistvo kao ub rzavanje procesa radjanja ONOG SAKRIVENOG, čovek se poziva na mitološko obučavanje u kome "umrli" u zagrobnom životu ostvaruje "Ra djanje u dan". Medjutim iz odgovora duše vidimo da je egipatski stav u tom pitanju bio nesalomlj iv, kako u moralnoj čvrstini tako i u zdravom razumu. Odgovori duše nas upućuju na to da je "Knjiga Mrtvih " i cela simbolika rituala imala apstraktan karakter i da shva tanje ove na bukvalan način pretstavlja krivi put. Dešavanje zagrob· nog sveta posledica je života na zemlj i. Drugim rečima, neka se ne zanosi: momenat za ostvarenje višeg stupnj a svesti nije "posle" nego sad. Taj stav seč e put samo obmani i njenom nadanju. Što je životna situacija teža, zadatak je hitniji. Zemlj a je mesto mutacije, jer ona stvara uslove te mutacije, reakcije svesti u živom čoveku radj aju uslov reformacije. Dogod ne poleti, čovek je "poletarac" i kao takav pripada zemlji, uče nas Tekstovi Piramida,' kao i duša-BA, čovek--a u papirusu. •
7.
DJEHUTI jeste jedno od imena TOTA, u grčkoj mitologij i
poznatog pod imenom HERMESA, a u hrišćanskoj terminologij i definisanog kao Sv. Duh. Iako upotre bljavaju ći ova poredj enj a zbog orijenta cije, važno je istovremeno ukazati na opasno st poredj enja: može li se zamisliti u hrišćanskom mitu, na primer, rodjenje Svetog Duha iz čela dja vola?S TOT se radj a iz čela SETA. U srednjev ekovnoj simbolici katedral a vidimo još svece, čije postolje su čudovišt a, što ukazuje na uticaj na katedrale egipatske likovne misli, preko Grčke. DJEHU Tl je naj češće pretstavljen u formi "ibisa" , ptice dugog kljun a, kao i u formi jedne vrste majmun a (cynoce phalus ha· madrya s) "posvećenog babuna " - koj i je, za razliku od obično g "majm una" (ki) koji simboliše racionalnu inteligenciju (biće u ne· miru, skačući sa predme ta na predme t I ), pretstavnik mudros ti DRUGOG SRCA.
1 65
DJEHUTI (od Tehuti), kako to piše Budž, izgleda da dolazi od najstarije forme imena ibisa u Egiptu : tehu. "Tako Horapolo kaže" - piše Budz u svojoj knjizi o egipatskim bogovima, - "kada Egipćani hoće da napišu "srce" - oni nacrtaju ibis,9 kako je ta ptica bila posvećena Hermesu-Totu, gospodaru znanja i razumevanja." DJEHUTI je sposobnost rasudjivanja, kao suština inteligencije, sposobnost sažimanja, refleksija - mesečev princip. Rasudjivanje, sud , izbor, inteligencija koja "nalazi",' o vidi, razaznaje, kao oštar kljun ibisa što prepoznaje žabe u zelenoj vodi i hraneći se ovim elementarnim bićima transformacija, daje im - asimilirajući ih orijentaciju transformacije u duh. Svi ovi vidovi čine TOTA DJEHUTIJA, principom sinteze, "boga" sa zapeč aćenim papirusom u ruci: sadržaj se ne vidi, skriven je, tj . apstraktan. DJEHUTI je takodje "Onaj koji meri vreme". Ono što je za analitičnu svest "vreme" , za sintezu je "razdaljina" od začetka do ostvarenog ploda. Razdalj ina je formiranje koje se odražava kroz "vreme ". To razaznavanje i merenje jeste elemenat koji harmo· nizuje. Zato je DJEHUTI nazvan "Nosilac mira medju principima" Principi (bogovi) su slepi, ne poznaju ni rasudjivanje ni meru, oni su činioci opšte zakonitosti i prouz rokuju slepo svoj e efekte. DJEHUTI je onaj koji, kao osnovna snaga ravnoteže i srca, zaklju· č uje sud i time sudbinu čoveka čije se srce meri. Zato čovek, papirusa, kao nadaj ući se pravdi - od koje se i plaši - uzvikuj e : neka me sudi DJEHUTI !" Sposobnost rasudjivanj a jeste nosilac mača istine. Ovaj mač seče sve što mora pripasti truleži. Tako je TOT takodje nazvan "Moćnik seče" :'2 dan "Novog Meseca" je takodje "Dan Se če". Tu TOT dela. Vidićemo kasnije da se čovek poziva na ovaj mitološki momenat regeneracIJe. Kao snaga selekcije, koja je osnova impulsa - počevši od mole kularne selektivnosti do ljudske samosvesti, TOT je takodj e regu lator moći negacije. Kao što smo več opširnije spominj ali u "Uvodu u Simboliku", moć negacije jeste prva sila stvaralaštva i sredstvo porasta svesti. Ovde se TOT ujedinjuj e sa TUMOM, njegovim afir misanim vidom NEFER-TUMOM, lotusom svesti. U vezi ove pa ralele izmedj u "Sv. Duha" i negacije, nalazimo "neprevodljive" pasuse Tektova Piramida, koji na.pr. kažu : "Kovitlače Mračni, �a· žimanje tvoje Tot je, (svetlost j e ! ) božanstveni kovitlače mraka!13 "Kovitlac Mraka " u čoveku, polako taložeći se i kristalizuj ući se, postaje snaga u borbi sa nižim instiktima i orudje konačnog "vezi vanja APEPA " : usmerenje.
T TO , om er m i m ro bo iz , ije ac iz on i rm ha K ao pr in ci p uj edinjenj a , l de po I rt sm , č gr e, ag sn ne tiv ga ne ; ta ip Eg � do di ru je sve pr in ci pe l, a as k ji ko j na o i e" � Se k ni oć "M ao K u. � bl is k i su T ot u u po ne če m e. ec os m sa ar od sp go Je T O , T lja te ija pr ne ubija i oslobadja RA·a svih Je ku t1h en Id da li že vo st bi ou m sa e oj sv ji ko , ju an Z at o se čo ve k u oč aj jU ed a m ir m a Oc sI , no A IJ T U H JE D na ča ra ob sa ovom "s am oseč om " , snagama pr iro de . je n O a. nc su aj sj ot a" ec es "M va do vi 8 . KON SU je je da n od . . E T U M I A N O M A ) � s ( at ek � e je pr in ci p ljudske sves ti . K O N SU . . . lo bi Je an oJ st po Je cu Ju kl Is Je kO o tv AMO N , ne pojmljivo je dins . · c a j an ad sp ra : E T U M m vo št ni ed sr po a, � eg sv "č eg a" , a ipak seme Je T U M . SU N O K o ka se iše irm af va st in er at lin e sm rt no st i m . ra � : im : li ob u ja vl ja se na O . a" e� "ž a � ne g�cij a A M ON A : nj egov , l· Slil Je kO a m na ru "k m zm ra sa a lik g ko ns že ili guja , ko br e, krave bo liš u pr in ci p u pi ta nj u. a· ar tv os m sa t ite al kv vi pr e st je , SU N O K , TE U Sin A M O N A i M · zirn u će e ol pr o an pč lu sk o ka , st ve os m sa ti: es sv je en vlj laštva i ot elo skoj gr an i te la . . . . . · so l rm fo oJ an cn lfI um m u ali vlj sta et pr će eš jč na ga su Egipćani � za l o ka , SA RU HO za je zu ve ga a lik bo sim Ta kolove gla ve . . .. m IJo ac hz Ja en at m o en blj ro za " ko "O za , PT AH A- SO KA RA a lov ko So ) AR OK (S rti sm m ro vo ot t pu či kr i seb je i ko (PT AH ) : u· "m IZ nje dje bo lo os e j svo e uj uk zr ou pr a j ko u sil glava oz na ča va e. m se o ka la ko so ži dr sa i, ač zn , ija um m a Ov ". ije m .
•
o o
1 66
SL 30
u a vlj � st et pr a, et sv ga lo to ip eg ill eć jv na od n H en rih Bu gš :4 je da J bO m uz kr , u en m o ka A SU N O K ija lig re svojoj knjizi Mitologija i . lu o ev lp nc pn alm rz ive un av tak o ka i a, ec es m ja an ad op po ra sta i cIJe. o o
1 67
Na ovo upućuje i samo ime KON SU, koj e dolazi od "hen es" reči koja označ ava pokr et alternacij om. Tako Budž ' 5 citira tekst u kome se kaže : , ,Kru ži kao RA, alter nira kao Tot" . Takodje, Kon su j e "OZI RIS " , često j e medjutim ident ifikovan sa TOT OM, kao i sa HORU SOM. U Grčkoj bio j e nazvan Herak les (docn ij e latinski Herk ul). Mito loški grad HEN SU, mest o j e u kome se vrše straš na kasapijenj a neprijatelja svetlosti.' 6 U tom istom gradu , kaže se, pre bivaliste je Feniksa! 7, nazvanog BEN U u Egip tu. HEN SU j e "Duš a Večnosti ." On nosi imena : "Onaj koj i osvetljava svet" ,'4 nosilac dveju diadema "Drugi posle RA-a ",'4 Gospodar i svedok (pisar) istir!e : KON SU - TOT .1 4 "Gos poda r rados ti srca" '4 "KO NSU , uništ itelj " . Ovaj "Uni štitel j" ima neod olj ivu moć nad zlim dusim a. (Kao Herk ul koji uništava čudo vista ). Pod imenom "NEF ER HOT EP"! 8 KON SU je regulator žlj ezda nih luče nj a i onaj koj i rukovodi porastom dece u sedmoj , četrnaestoj i dvadeset prvoj godini život a. KONSU j e bio vezan za magiju medicine. Tako vidimo, da j e kao vid "Mes eca" KON SU jedan vid svesti koji vezuj e OZIR ISA (Mes ec) sa TOT OM (orij entac iona srž) kao i sa HOR USOM (snaga poras ta): - KON SU j e princ ip samosvesti. U njemu je pakao i raj . Kao takav, "svedok" je istin e, i deo snage TOT A. Zato se čovek obraća njem u, kao svome bran iocu, kao uzroku svoga pora sta u traženju istin e i kao onome koji je prou zrokovao njegov očaj i težinu srca. Samosvest jeste u nama "pisa r", svedok istine , i pret stavnik TOTA. 9.
UJA-BARKA.
Kad deca , igraj ući žmurke, viču : UJA ! ne znaj u da viču ime Sakrivene Barke DRUGOGA SVE TA, SUN ČEV E BAR KE ! (Kao što kad ljud i viču "URA ! " , ne znaj u da viču "On aj Najv eći" na staroegipatskom ! ) UJ A-B ARK A plovi na dan Novog Mes eca. U Knjizi Mrtvih ovo poglavlje izražava rege nera ciju mrtvog: plovidba na dan zam rače nja (sm rti) . Ova smrt opis ana j e kao obla st vaskrsenj a u nad sves t.. Poglavlje opisuj e , kako to spominje Bud ž, "iznad svega kako se mes o tela Anija pre tva ra u božansko telo RA -a". Ovde se plasi ra "Ust ajanj e u najsv etij oj BAR CI" - to jest akt samožrtve, o kome smo govorili u vezi krize Devetog Č asa, i koj i j e volj na trans rnuta cij a u nad svest , - RA. Tako "bogovi koj i su u •
1 68
SUNČEV OJ BARCI veruj u da gledaju samoga RA-a, kada se Ani diže u barci. Iz ovog poglavlja razumemo da "asimilirani" Ani, jeste RA, i da je čovek RA, bit semena, koje samo sebe stvara, samo sebe diže kao oluju protiv seb e, samo tu oluju sažima , jede, sagara, samo se iz vlači iz svoga korena: on je i koren, i stablo, i list, i plod, i novo seme. •
Tekst glasi : ' 9 "J esi Ti RA, Stanovniče svoje Urne Udišući vazduhe sažimaš, U sebe uvla čiš oluj u Severa, Sažimanja svoga sržju se ishranjaš: Udahom suštastvenog Uma"!
RA se deli i sažima, i "na dan kad udahne MAAT" (udahom suštastvenog Uma) on se hrani svojom sažetom esencij om. Zato se u mitologiji i kaže da je MAAT emanacija i "hrana" RA. RA tako krmani ovu Sakrivenu B arku svesti, kao što seme ruko vodi sve mene i faze transrnu tacije začetog ploda. Zato se čovek u očaju obraća na RA- a, koj i mora znati o čemu on govori, pošto j e ON, RA, taj koji upravlja nj ime i koji vodi njegovu misao. Ovde, takodj e , čovek pokušava da poturi, slično kukavic i, neko svoje "jaje" pod drugu pticu: on pokušav a kao samom sebi da dokaže da j e njegova odluka samoubistva samožrtva RA-a, koji sam sebe guta, sam sebe vari, i sam sebe uzdiže na dan Novog Meseca , (pomra čenja smrti). Ako j e njegovo samoubistvo ova mistična samoseč a, onda će se on iz te smrti probud iti kao ONAJ SKRIV ENI, to jest sam RA. U tekstu Druge Skrinje Tutanham ona nalazimo : RA ga čuje ! " 1 0.
ASTES ili IZDES
Ime posvećenog "babu na" koga smo gore spome nUli, govoreći o Totu. ASTES je vid TOT A?O ASTES kao simbol mudro sti, sila je merenja duše. Zato ga često vidimo kako čuči na samom stubu vage, neki zbrčka ni lik pseće glave i lavlje grive : babun. Determ inativ ASTES A je srce. Ovo srce j este visak2 ! na vagi merenj a duše, okačen za stub vage. Kako B rugš tvrdi ASTES je "bog" ravnoteže 22. Mudrost i ravnoteža su vrlo bliski poj movi, poj movi koji prouzrokuju jedan drugog. Visak TEKH (Tehu je ime ibisa-TOTA) pokazuj e da li j e vaga prava, i time, da li j e sud koji merenje pokazuje zasnovan na ispravnoj osnovi.
1 69
Sam ASTES identifikovan je s tim viskom u obliku srca : ne sudija , već ono što kontroliše "ispravnost" suda. Ova kontrola j e "drugo srce" čoveka. U nama ova snaga kontroliše merilo po kome čovek zasniva svoj sud.23 Lišena sinteze, osuda čoveka, čak i po emotivnom "srcu" često je neobjektivna, "nije prava". Racionalni sud takodje često nij e "prav" jer sudi prema podacima kojim raspolaže i koji često nisu potpuni. Inteligencij a DRUGOG SRCA kontroliše osnovu i poništava kriv sud. Zbog toga u afektu treba da se prvo stišamo pa da onda odlučuj emo ili delamo (napomenimo da ovo osvetJjava drukčije neobjašnjivu reč "težnja" u našem je ziku: to je visak, koji nas izdiže). U scenama psihostazije, ili merenj a duše "umrlog" sud o ishodu sudbine (tj . da li će biti predat čudovištu AMIT na uništenje, ili upićen u sledeću razvoj nu fazu evolucije) zavisi od svedočanstva ASTESA. Na jednoj strani vage je srce umrlog, na drugoj pero "istine" - simbol MAAT. Izmedju njih, u idealnom slučaju, vlada ravnoteža. U koliko je srce teže, u toliko je veća razdaljina izmedju tog srca i MAAT. Težina srca otežava sud. Da bi izbegao sud unište nja, koji mu donosi težina srca samoub ice, čovek apeluje na ASTESA, žedj za mudrošću, koja mu je natopila srce tako da će, otežalo, da ga osudi pri merenju duše. Napomenimo da se ovo "DRUGO SRCE" kaže TEKH a da se "pij anstvo" takodje kaže TEKH - "stanje natopljenosti" . Ovo stanje natopljenosti možemo dovesti u vezu sa Tekstovima Piramida, gde nailazimo često reče nice koje se odnose na "poplavu" . "On gospodari svojom popla vom" 24i sl. aludiraj ući na to stanje natoplje nosti, kao puštanje vode Nila u kanal e, (nervne mreže) tako da ova "voda" (tok nervne ener gije) održava plodnost i podiže - a ne uništava usev kao prirod na, divlja poplava. Medjutim, kao što ćemo videti iz odgovora duše , cela ova argu mentacija čoveka bazirana je na iskrivljivanju smisla ovih principa, kojima se on brani. Obraćajući se ovim "bogovima", čovek se, obraća sam sebi : u sukobu sa sobom, on je rastrgan izmedju samoubilačke tendencije i inteligentnog napora da ovu pobedi, ali i inteligentnog napora da ovu opravda. Kada analiziramo ovaj - ustvari - monolog, vidimo da on uključuje razradu osnovnih mitoloških tema finim alUZij ama koje ostaju nepročitane od neupućenog. Iako jednostavan i čitak, svakom razumljiv, ovaj tekst nosi u sebi kao neku majstorsku igru šaha, kontradiktornost orijentacionih manevara. 1 70
o ka u, em nj o o m ta či o št e om on a K ad a sudimo Egipat, pr em na an o sn za d su j ta je da o m ja vl ra bo za , � idolopokloničku religiju po jih kO od a, en em pl ih čk ni lo ok op ol b arbarskom mentalitetu id og ar St u fij so lo fi nu ra ni fi re te va sh ti če m o i koja nisu mogla da �e ne d o st če te es , an ov sn za ko ta , je an �� � } E gi pt a. Naše prosudjiv az R u. clJ re ko na e uJ uc up s na st ro � ud M . po tp un o iskrivlje ne vage a zd ra : st Je T e em vr je ja an zn Po i a ? . . lika izmedju idolopoklonstv p n st u og en dJ er pr ta le am H ač it č � ljina u razvitku duha. D a b i e zr sa e em vr Je no e tr eo , ta le am H u og ol � . mogao da uživa u mon . a ac cl e an st od a n sp ek "S a ud os � je la bi : vanj a. Pad i osuda Egipta np st o Sa Zl ev pr l iO zv ra m ti ju ed m � stripa ." Ovaj či ta č stripa se na oz ep pr l e clJ pa cl an em t pu v no pr ed nj im je usled toga otvoren . ta lp Eg og ar St iz i ač zr ek uv š jo ja ko i, vanja m ud ro st ll.
M o ći , u dnu moga bića
. rt sm R A K SO e st je 2S U ŠT A R T , N oć Ta m e clJ ta m s� an tr ar uv C . ija ac ut m rs ar tr je ća N aj sv et ij a tajna u dn u bi y . je ac r fo re i je ci zi po m ko de � � . je sm rt . Sm rt za pe ča ćuje fazu a "J lZ je en dj bo lo os za je už or je da o m Tekstovima Piramida nalazi R A K SO da , " aje :,� R A K SO ga da , A R A je ta " skovano od SO K : ca tm ra V p m et sv e st je a ob gr a jn ta va O d. it do la zi po svest" -
. .
"
"Z ba ci pr aš in u! Olabavi lance! G R O � . je otvoren pred to bo m : vrata nebesa S1Iom su otvorena za te be ". 2 6
sa SU N O K i o ka , je n lje av st et pr ), U A T (S SO K A R princip Tajne ot pr su a N . bo ne u oj ob pr o ka , rt sm je n sokolovom glavom. O ?7 lju m ze � ar t z a oj k i rt sm je d vi i, rt �� . nj em u SO B E K , krokodil sm l K BE SO da tl Cl JU kl Za o em ož m , ra ta en m ko i Iz študije tekstova i. rt sm lu si u rn ta en em pl om k ju lja av st et pr R SO K A i ka a, nj ila m go i a nj ra bi sa ar od sp � 1 2 . Po glavnik H rp a: boga ta š, go jU al kr " om al "m t os tn ro up (s i lj m ze a n poja m vlastodršca i velikog mudrosti) � O . i" rl m ,, o ka n de ve re p no ič ob je � ji ko z � 1 3 . "O n�i tamo" je izra . rm m a, kOJi h bl su , da te p ro 'b og lik ve re č ' umrli" služi kao prevod o i ka an ir nc re fe di li bi bi ne , in rm te n da je o ka a an shva6en i od Egipć što su. je a o tim va sh o ak , ba ro G o. im M � a, j an U svetu zagrobnog zbiv da Cl re se bl lo og m i," rt sm a ot iv "ž je zi en m di to svest m im o naše ". og rl m "u ti es sv ije uc ol ev a ev nj up st a postoj i ja sn a diferencija cij -
171
Termin "O naj tam o" pokazna je zamenica (N F A) i označava nosioca elementa reinkarnacije, nosioca koji nij e identifikovan sa tim elementom, po što čitamo : "O naj tam o" živi da bi se hod ukotvio u srcu" - tj . "Onaj tam o" živi da bi doneo svoj ter et u IM EN TIT , zagrobnu prestonicu, ovaj ter et budući sama evolutivna snaga u formaciji, koja se precizira u ma ter ici IM EN TIT ("Z apa du "). "Onaj tam o" ozn ača va već spomenutu "opnu j aje ta" nad svesti, tanku opnu koja održava j aje do reformacije ko re : ovu po sle dnj u pre tstavlja novo Im e - individua. On je ele me nt "seni" : KA IBI T, čij a disolucija je sporij a nego fizičk a (tzv "astralno" bić e). Ova senka , sama bu du ći lišena razuma, pre tst avlja stanje svesti slično snu, be z volje, be z int eligencije (ona je samo most čij om zaslugom se vezuj u dva čv or a.) Senka, "Onaj tam o" ne mo že bit i vod ič. Duša upozorava čo veka da se ne zavarava, i da ono što nij e postigao u životu , neć e svakako postići po d vodjstvom "Onoga tam o" , u DRUGOM SVETU. Ka o i Ego-ličn ost , ovaj element je ne sta bil an : "O naj tam o" sa zem lje otska če ", upozorava duša i ukazuje na op asn ost : kao što se energija razbij enog nukleusa mo že iskoristiti u svrhe pogona mogli bismo uporediti - tako i "O naj tamo" , u slučaj u samo ubistva, može do ishlapljen ja da bu de up otr ebljen : "B ilo ko će reć i: sad ću da te zgrabim !2 8 " Ova op na , pre staje da nosi plo d, koji Je rastvoren samoubistvom. "Umreće ti ime" ! Lišena svoje životne funkcije , ovaj psihički ele me nt, oslobodjen svog magnetskog jezgra, lut a do svoje disolucij e i može da bu de pr ivu če n u bilo koje mag netsko polje , gde ostaj e zaroblj en u zakletom krugu satelita : u patnj u be z du še, be z im en a, kao u neku dimenzij u "pakla". _
14.
Umreće ti Ime.
"Ime " osobe je stvarnost osobe koja nos i to ime . U Egiptu Ime se shvatalo kao ese nc ij a i simbol jednog života . Znak Im en a je karika ' sugeriraju ći lanac. Ako bi se pro ces evolucije svesti izrazio kroz po ras t biljke iz semena do plo da koji no si novo sem e, onda bi lanac imena te bilj� � , � ao živ?t za živ� tom , bi? : "K or en ", ,,� tab lo" , "granjanje" . "Llsce , , "Cvet , , "Plod , "S em e , . Svaka od ovih faz a bila bi život u vreme� u, u kOI?e nij e sagledljiva jednina dr ve ta. Posle smrti jed ne faz e, lille os taj e ka o pla tforma daljeg po ras ta: ono je polazna tač ka , izraz Ka , neuništive soli. 1 72
U simbolizmu Egipt a' nestanak Imena znači nestanak semena, prekid lanca i uništenje DRUG E SMRT I. Smrt ove druge smrti je prava smrt iz koje se više ne radja. Za Egipć ane, "naslednik" nije samo sin koji produžava očevo ime (iako je ovaj familij arni vid časti imena bio skrupulozno gajen u tradiciji) nego pogotovu reinkarnacij a samoga sebe. "Dušo , brate stvaranj a moga naslednika! "29 kaže čovek u našem papirusu. Na slednik je tako onaj koji će se roditi iz Imena. Ako je Ime uništeno, nukleus je razbijen, magnet ne drži elemente na okupu, nema ni naslednika. U filosofij i Egipta, kao što smo već napomenuli ranije, shvatanje identične srži materije i duha, dalo je razumevanje odnosa izmedju duše i tela, a simbolika ove filosofij e je ustanovila praksu verske magije koj a je išla od medicine do sociologije. Tako je postoj ao prirodan stav Egipčana da ne prave razliku izmedju Imena i života, u toj meri da su brisanjem imena "brisali" život. Uništeno Ime, kao formule žive proporcije nukleusa, raspada se, jer se nukleus raspada. Zato je u Egiptu postojao izraz: Ime mi smrdi! Zaudara, kao raspadajući leš. 15.
"Onaj tamo" živi da bi se hod ukotvio u s rcu .
Već smo gore napomenUli da "Onaj tamo ", nosi teret u mesto prepo rodjenja. Nošenje ovog dragocenog tereta čini put opasnim. Plovidba kroz DRUGI SVET jeste opasna. Može mo ovu "plo vidbu" shvatiti kao put kroz život: u razvoju svesti, faze su iste kao u ovoj progresiji kroz DRUG I SVET. Emocionalni problem i Ego-ličnosti, našeg prirodno poznatog "ja", postaju u izvesnim mome ntima krize poras ta tako moćn i da čovek, čak iako upuće n, može da poklecne i zaboravi da mu je cilj da nosi teret: da ne živi za sebe. Duša ga zato potse ća na taj cilj : ti si samo most izmedj u tebe i TEBE . Duša potseć a čovek a, kao kula sve tilj a, na stenje i opasnost brodoloma. Gubitak svesti u životu, jeste predavanj e sebe očaj anju koje gura u DRUGU SMRT. To bi značilo nikada ne stići u prestonicu IMENTI T, to jest nikada ne stići do te zrelosti koj a je momena t (presto nica) u kome se začinje transrnutacij a u viši stupanj svesti. Zrelost je tako mesto " Radjanja u dan": mudrosti. 1 6 . Iako pod pritiskom buntovničkog bola, čovek je svestan da postaj e gluv na glas duše i u bolnoj lucidnosti priznaje sada svoju promašenost. 1 73
•
Ovaj de o papirusa daje klj uč razumevanj a celog speva. O n se odnosi na već po me nu tu Devetu Oblast Zagrobnog Sveta. 17.
"Aii me je zač'o u utrobi tvojoj Bu dim svest tudjinca, duše razorene ! . . . "
I? a .bi se razum� o ovaj tekst, koji pr et stavlja istovremeno j adiko
vanJe l samooptuzbu - tre ba se upoznati sa pojm om AI -a , onoga koji za činje sukob u čo ve ku . AI , koji je okarakterisan od egipto loga kao "s un ča ni bo g magarećih ušiju ", (sl. 3 1 ) ut elovlj enje je , ka o što �emo to ra šč lanj ivanj em zaklj uč iti duž ka snijeg izlaganja , ne samo Je dnog osnovnog principa ili funkcije stvaralaštva, već či t avog Čvora koji za pe ča ćuje razvitak svesti: ka o prilika ljudskog . lik a, na čij oj glavi je sunčev kolut ograniče n m agarećim ušima on ' nij e "b og ", već antropomorfisan kr st.
Sl. 32 - označava ličnu zamenic u, J A, determinisanu prilikom čoveka. SI. 33 - isti znak, determinisan slikom "boga", jeste jedno od imena Tota, tj . kosmičke inteligencije. SI. 34 - označava biljku "vatre" koj a raste na "Ostrvu Vatre" istovremeno označe na kao usev i žetva Polja Preobražaja. Sl. 3.5 - označava AI-a - determinisanog suncobranom; ovo ime napisano je iznad glave lika, koga zato zovemo AI.
I
Sl. 3 3
Sl. 3 2
Sl. 34
II I
Sl. 35
"i i " I (1 )
I
,
.'
I ' � , I "I •
.
,
'
-' "
'
-=
-
;;;;
-
•
Sl. 3 1
Počnimo ispitujući etimologiju reč i AI 1 74
Ako saberemo ove indikacij e, vodeći računa o njihovim mito loškim značenjima, kao i činjenicu da se AI vezuje u mitologiji za momena t stvaranja novog koluta sunca, tj . "Novog Lica sunčanog Boga Noći" : što je uslovljeno vaskrsenjem, dobij amo, kao neki matematički rezultat, samosvesni intelekt, koji, budući ograničenje - pošto pretstavlj a snagu sažimanja - mora na kraju i sam sebe da ogranići. Tako dolazimo do zaključka da je ovaj AI, antropomorfisan krst, u stvari C IN . Čin preokreta, svakako, najteži je čin. Najsvetij i. Ograničenje samoga sebe je čin preokreta, u kome gravitaciona sila sopstvenog vira, koji se koči u grč vrhunca, okreće sama sebe, pod sopstvenim pritiskom, rastvarajući se u zračeću moć sunca_ Ovaj Čin je psiho loški vid kosmičkog samostvaralaštva kao reproduktivne sile. U svemiru, od centripetainih gasovitih kovitlaea, sažimanjem gravita cije, grč stvrdnutosti vatre ne može dublje da grči ukočenu grudu, koja se pod daljim pritiskom "preobražuje", u suprotnost sebi, i 1 75
po staje centrifugaino sunce. Zr ač eći sebe sobom, ' sunce zač inj e svojim semenom odredjen sistem pla ne ta, svoju zem lju , svoju du šu : čovekom, koji, na sopstveni na čin produžava isti pro ces stvara laštva, ostvaruj ući time sunce kao sve st. Tako se kale sunca u sve miru, kao "p osr edn ici " rasploda i evolucije semena vatre iz koje nič u, me dju zvezdama, nebulama, raznim kosrničkim p�incipima od ržanja i konstitucije kosmosa, kao elementarni princip' samo svesti. Iz spiralne srži ko sm os a, dvojne u svoj oj ce nt rifugalnoj centripe talnosti - su nc e sobom sazima zrač eći smisao svetlosti_ Ovo repro duktivno utelovlj enje srčanog nerva kosmosa "GOSPODARA BI LA ", otac je našeg bi ća , koje radjaj ući u svesti duhovno sunce, posta je otac vaskrsnutom sinu kosmosa. Čin ovog pre ok ret a, kao osnovni ČI N u genezi života koj im smo sačinjeni i koga, živeći , gradimo, - bit na je tema inicija cij e Egipta. Bez upoznavanj a suštine ovog ČINA , njegove funkcije i njegovih vidova u svakidašnjem životu čoveka, čovek je prepušten opasnosti samouništenja . Aluzije na ovaj ČI N protkane su kroz sve mitološke tekstove, na ro čit o u zadnjem razdoblj u Egipt a: njegovom padu i prividnom uništenj u principa na kojim a je postojao . U to do ba uništenj a, Egipat je i sam postao ČI N j ednog zračećeg raspadanja . No o tom po tom . U psihološkom do me nu , momenat preokreta sažimajuće gravi tac ije � centripetalr�o zra če nje , simbolizovano je figuracij am a De vetog Ca sa. Deveti Ca s je AI , dVOjno bić e: sunce i magarac, to jes t, čovek, u sukobu izmedj u svoga lič no g egoizma i svoje naj dublje savesti. Ova savest, kao seme sunca pretvoreno evolucijom u ps ihu , de la u nje mu , jer je i sam emanacij a sunca. Magarac, medjutim , simboliše eg oc en tri čn os t, tu ko če ću polugu koja je glasnik Či na . Ego-ličnost. Kao ego-ličnost čoveka što po dn os i teret lju dskog života sa svim transfo rmacijama, magarac je tegleća životinj a, vu če , po dn os i ter et. Tvrdoglav je magarac, nedokazan, ćudljiv, kao i sam egoizam. Takodje , rasplodlj iv je u velikoj me ri i strastven. Ka o utelovlj enje ovih ka rakteristika, magarac ne može bit i bo lje izabran, živi, prirodni simbol egoizma_ Videćemo kasnij e da je - u filosofskom smislu, ovaj magareći egoizam izražen kao individua lizam, iz koga izvire revolt protiv prirodnih za ko na ' Ovaj egoiztički pla me n, kao neophodno sredstvo evolucij e, iskazan je za to suncem magarećih ušij u ! Neophodnost ovog egoizma je u ut elovlj enju svesti, u spajanju tela i svesti. Iz ove ko abita cij e se radja em ot ivna osnova koja ovo 1 76
telo žrtvuje svesti. Magarac izaziva prirodno u narodu porugu, kao i sažaljenje i bes. Kao ta životinja, naš sopstveni egoizam, kada ga sagledamo, izaziva u nama slična osečanja. POČinjemo da bijemo tu životinju, koj a nas nosi. Ona je nosilac svesti. "AI me je zač'o u utrobi tvoj oj" jeca čovek, u papirusu, obra ćajuči se sopstvenoj duši. On zna da je njegovo telo ustvari telo njegove duše, zna da je njegova psihološka ličnost delo egoizma AI-a. Zato i kaže "AI me je zač'0!30 U njemu egoizam stvara svest "drugoga", svest stranca koj i je u sukobu sa prirodom, iako se identifikuje sa telom, koje prisvaj a i kojim se služi. Iako svestan onoga što se u njemu dešava, čovek u raspravi sa dušom podleže krizi u momentu u kome je preživljava. On zato i predvidja gde ga taj egoizam vodi: da poništi svoju sopstvenu dušu kao krnjetak razbijenog suda! Uništenje, pred njim, kao strašna pretnj a, uzima vid strašnog čudovista, Apepa, kome se sam baca u čeljusti. Snage evolucije svesti izražene su napr. u figuracij ama Devetog Časa povorkom bogova i boginja koji odapinju nevidljive strele lukovima koje drže u rukama: oni, kako preciziraju tekstovi, "ba caju čini na neprijatelja sunca". Simbolično, oni time izraza'vaju moć projekcije, pokreta i misli. Moć, koja ima nebroj ane vidove, od psihičke "volje" do fizioloških funkCij a, nervnih centara i žljezda, kao i apstraktne propulzivne snage grča.J I Tri harpunera, kao Troj stvo , svesti i bića, drže u rukama konopac ko.i im vuku Sunčevu Barku. Za kraj tog konopca, kao mamac obešen na udici, zakačen je AI. Budući završetak konopca koji vuče Sunčevu Barku, ovaj iako okačeni - "bog" deo je sunca_ On je kljun procesije. Kao kljun broda, on sobom krči put sunca, ponudjen nemani koj a preti _ suncu. On je kuka kojom se neman kači. - Cesto u tekstovim nailazimo na aluzije u vezi ove kuke - kao na primer, izraz "uhva titi kukom"32, čije dublje značenje33jeste proces fermentacije (maj a "hvata" elemente i menj a konstituciju materije). Sam faraon, kao princip sublimacije, nazvan je "kukom". Nailazimo, takodje, da se simbolizam "prsta" odnosi na ovu kuku - od čega, možda i dolazi narodni izraz "Božji prst! ·' Suptilni simbolizam MAMCA, o kome ćemo još govoriti kasnije, osvetlj ava srž "Devetog Časa". Evolucija izdiže iz slepila prirode psihološku samosvest, svoj sopstveni krak,34 kao mamac udice koju će krokodil egoizma progu tati i time pasti pod harpun evolucije. Psihološki vid preokreta, koj i od njega stvara ČIN svesti, dat je u rasčlanjenom obliku simbolizmom koji stavlja sa jedne strane har punere sa druge nemani, dok u sredini stavlja AI-a, kao posrednika 12
-
Velika j ednačina
1 77
i most. Vizuelno, ovim se izražava ideja sveštenika, "mediatora" prvobitni simbol samo žrtve. Naći ćemo tako, u egipatskoj mito logiji, pod imenom ANTI, onoga koj i se žrtvuje za svetlost, dvojno biće Horusa i Seta. Pas-šakal, Anubis, prvi je sveštenik Ozirisa . On dere sopstvenu kožu sa tela i onako odran uvlači se u kožu Seta. Time on, kao simbol Horusa, ulazi u Seta - i ovog "dovodi" ka svetlosti. Ovim, on utelovljava princip samožrtve. U istoriji Egipta, isti mitološki momenat utelovljen je Tutanhamonom, koji guši revolt centripe talnog Atonizma i daje presto u ruke Hramu Amona. Ovaj Č IN samopredaje vezan je, u njegovoj grobnici, sa kompleksom vaskrse nja, čiji je on simbol. Č IN, kojim se vreme sažima u večnost, uništenjem vremena ovekovečava trenutak : svest sveukupnosti ge neze, kao kosmosa. Trenutak, čas, mutacija. (odakle potiče je dinstveni lik KAIROS-a u Trogiru, koj i pretstavlja trenutak i čiji "čuperak" evocira budućegjegnoroga, potomka AI-a! - jako popu larno tumačen kao "srećni trenutak".) AI, kao raskršće i Čin, povezuje, kako se iz svega ovog vidi, čitav shop simbola. Ne treba ga, medjutim, pomešati sa njima. Raščlanj avajući simbolizam Egipta on povezuje vidove funkCija i funkcije, medjusobno, u splet sinteze, koji je njihova jednina. On ih ne meša. Zato ne možemo reći da je AI Tutanhamon, ili da je Anibus AI. Dok simbolizam Tutanhamona govori o sublimaciji unutar samog Čina samopredaje, kao o samom smeru ovog Č INA, AI utelovljava sam Č IN predaje i kao takav, on izražava, (kao i ime mu!), jauk, bol Seta koga žrtvuju, kao i bol Horusa, koj i se voljno žrtvuje. On je kao neka transformacija vremena u zapreminu, oblik, stvoren od zgrušanog časa samrti. On se ne može uporediti nisačim, jer ne postoji, iako u psihi živi kao sopstvena senka. Ove karakteristike stavljaju ga u jedinstveni položaj nekog zaključnog principa u procesu evolucije svesti. On je "Onaj koji časove pokriva! " kako nalazimo u Drugoj Skrinji Tutanhamona, u enigmatičnom natpisu koji postaje razumljiv samo zaključnim CINOM Devetog Časa. Deveti Čas je prag Desetog časa, u kome se radja "Nov Kolut," iz ukrštanj a dva ciklusa, dve snage, u ujedinjenju Vaskrsenja. U Dizanju Ai-a iz vode - na pom. figuracijama - jeste pobeda nad slepilom, iako AI nije pobednik. Slep kada izvire iz vode, izdignut kao mamac udice, on je čovek koji se budi iz sna. Kao samosvest egoizma, koji je sam po sebi slepilo - on deluje kao samosvest slepila. Dižući se iz vode, on se suočava sa samim sobom.
Pred njim je utelovljenje grča egoizma, slepilo - kao krokodil. Ovaj krokodil, koji sam po sebi simbolizuje stvaralačku snagu konkre tizacije, okrenut je repom: reaktivni vid. Njegov mišićavi rep, snaga grča, nosi glavu zmije. Za njim je Apep, neprijatelj sunca u obliku pobudnjene zmije sa mnogo vijuga. Apep je zmij a zemlje; "crv" revolta protiv nebeskih zakona, čiji je "zmija", kao princip, čuvar. U ovom suočenju, AI se radja i umire. Momenat suočenja vezuje slepilo sa lucidnošću. U tom času je i CIN - jer samo siepilo može da sebe ugleda kao slepilo, i istog časa, samim tim, prestaje da bude slepilo. AI-eva posrednička uloga je izražena, u tekstu koj i prati ovu figuraciju, i gde se u vezi njega kaže da veliki bogovi (činioci evolucije) čvrsto drže konopac AI -a i time brane Sunčevu Barku od Apepa; takodje, da povorka prolazi "mimo" njega, u visinu. On ostaje na cedilu. Slepilo pripada osmom času, koj i izražava ciklično umiranje i radjanje, večnost karmičnog lanca smrtnika. Ovu mrtvu svest iner cije, AI izdiže, prinosi na žrtvenički oltar i sam nestaje. Radja se Nadsvest. U osmom času, na uklesanim figuracijama koje prethode De vetom Času, vidimo ta "Bića vode". "Voda" je postojanje, u kome su bića, koja, kao srž talasa, lebde tamo-amo. Slepa bića, neka trče, druga lebde, treća dižu ruke u znak obožavanj a nečega što ne vide, što im je za ledj ima, jer im j e hod usmeren na suprotnu stranu od dignutih ruku, kao i lice. Za njima, biča kao da igraju, oslušku JUĆi neki ritam bila u vodi. (Sl. 36) ,
-
-
-
1 78
Sl. 3 6
Oni žive nesvesno. Ova b ića dići će se i progledaće putem ČINA AI-a. Suočiće se sa Apepom i Ses-Sesom, krokodilom, čiji je rep zmij a. Tekst koji prati figuraciju glasi: -
-
1 79
"Pogledajte na Raa, koji je u svojoj Barci, Velikog u tajanstvu! On odre djuje ishod principa . . . OJ! Ustajte, O, Vi, bića vremena, ustremite svoj u pažnju na Raa, jer on je taj koji odredjuje sudbine vaše . ! " " Izroni te glave, o vi koji ste u vodi, pružite ruke, vi koji ste pod vodom, istegnite noge, vi koji plivate, vazduh dovedite do vaših nozdrva, O, Vi koji ste duboko pod vodom! Uzećete vlast nad svojim vodama! Bićete preobra ženi u vašim zdencima sveže vode.! "35
Da bi se ta "bića" digla iz vode, AI je žrtvovan. On sobom spaj a pojam "biti podignut" sa pojmom dizanj a i time spaja ova bića inercije sa aktivnim Činom samosvesnog napora. Tekst speva o Al-u izražava tragiku ovog časa, u kome se čovek, savladan krizom, baca u čeljusti očaj anja i traži spas u samo ubistvu. Beg u smrt čini mu se spas od umiranja! Papirus je na menjen onima koji ,prolaze slični unutarnji sukob. Filosofskim simbolizmom upućuje nas on na neminovnost zakona geneze, uka zujući na poznanje, kao na put spasenja. Poznavanje "krokodila" s kojim se nosimo, i koji nam preti, osnova je borbe. Čovek bez poznavanja podleže u borbi, ili ide u boj goloruk. Medjutim "krokodil", pa bio on, u nama, emotivne ili intelektualne prirode, kao izraz pritiska i grča - revolta, pobe djuje se taktikom kojoj nas uči filosofij a Egipta. Izmedju ostalog, sigurno sredstvo u borbi je metod uspavijivanja krokodila 36 - sred stvo o kome će biti razgovora docnije, kao i "bacanje mamc a". Ovaj način koji su Egipćani upotrebljav ali, kako nam prenosi He rodot ,3 7 u konkretnoj borbi protiv krokodila-životinje, sastoj ao se iz čina bacanj a parče ta svinjetine u vodu. Krokodil bi se budio groktanjem svinj a na obali, zaleteo bi se, i progutao mamac i kuku. U ovoj lukavosti lovca, koju je egipatski mit uklopio u svoj prirodni simbolizam, naći ćemo indikaciju o opreznosti sa kojom čovek treba da proverava upoznavanje samoga sebe. C esto njegova inteligencij a u lucidnosti - ukoliko se "krokodil" egoizma ne uspava, potpada i sama pod njegovu vlast. Tako vidimo da je čovek u raspravi sa dušom, i sam, iako lucidan i iskreno očaja n, ipak sklon samoobmani. On svaki iskreni impuls kao da iskorišćava da bi naveo svoju dušu da mu odobri samoubistvo. Da bi pobedio kro kodila u sebi, čovek mor a prvo da ga "uspava". Usnulog, on ga, bud an prob ada. Ukoliko to ne učini, u sukobu može da ispadne obratno, i slep, iako veruje da je luci dan , čovek skače u čeljust sopstvenog krokodila, očaj anj a. 1 8 . Na perfidan način, prvo jadikujući, čovek plaši dušu, zatim joj priža klopku. Ukoliko pristane na samoubistvo, u "onom Svetu", njegov naslednik će se postarati o njoj . Ovaj "naslednik" je -
1 80
njegova sopstvena bud uća inkarnacij a. Tako č a.vek pravda sam sebe pred sob om , jer, iako svestan pro cesa mutacIje I snage eg?lzma u tom krit ično m času , ne nalazi srčanosti da to delo mut acIj e spro vede u tom času - već se hvata za idej u idućeg života, kao za iduću priliku. "Stegni srce, dušo , DVOJNI ČE STVARANJU MO GA NASLED NIK A! " Odgovor duše potvrdjuje ovu interpretacij u: Prvo kao uvodnu operaciju , duša mu maj činski savetuje da se urazumi i da život ne potc enjuj e ni ne precenjuje: Podji vedrim dano m, zaboravI brige ! - a onda prelazi na sistematsko razbijanj e njegove samo odbr ane, ukazujuć i mu na činje nicu , prvo, da naslednika, u koliko se ne trgne, neće ni biti (prva priča ) - a drugo, da je svemu uz!ok njegovo nestrpljenje i oholost u sudjenju života (druga pnca) : EGO-svet. 19 .
Utroba Vaskrsnuća
Kao što smo več napomenuli zagrobno prestonica !MEN TIT, ima mnogo imena i mnogo vidova. Ovde je prevedena kao "Utroba vaskrsnuća" , jer joj tekst daje taj smisao, smisao mate rice. Ona je "luka" u koju svi pristižu, oni koj i se ponovo radjaju, kao i oni koj i se oslobadjaju dimenzije fizičkog život a, a i oni koji su uništeni za uvek. U Imen tit se zato "pristaje" i "sleće" . Za �vakoga IMEN TIT je druk čija jer je svaki čovek udaljen od nje na svoj način , a ta razdaljina od ujedinjenj a. daj � joj smisao. Izjedn ačavanje vrem ena i prostora karaktenstika Je egIpatske apstraktne misli, koja sazrevanje slika kao mesto u koje se "stiže ". Tako ista reč "IME NTIT " prirodno ima drukč ije značenje u raz nim rečenicama i teško je preve sti odgovarajuć e varij acije na mo derni jezik. "Divna IMEN TIT" je takodje i strašna. . . Za modernog čoveka je mnogostranost u mnog ome popm sli čan komplikov anost i. Mi smo navikli da operišerno u našim mislima sa efektima, a ne sa principima. Svaki poj am je stoga za nas izolovan. Za Egipćane svaki pojam je prirodni deo jednog osnovnog principa. (Na pr. lanča na veza izmedju - za nas - dij ametral�o suprotnih poj mova : grč, krokodil, inteligencija , smrt, negacIJa, reakcija, istina".)3 8 Razlika izmedju ova dva mentaliteta je razlika izmedju sinteze i analize .. Sinteza je misao koj a spaj a delove u živu celinu. Kao takva, ona uključ uje analizu u svoju inteligenciju. Za sintezu analiza je isto što i za ishranu žvakanje, koje ima funkcionalni smisao drob181
lje nja i prip'remanja kaše za creva, gde će se apsorpcija postarati da . srz ove � ase buda predata krvi. Medjutim žvakanje, drobljenje i ra �tvar allJe ne zna ko im je gospodar: zato analitička misao ne . pnznaJe smtezu. Mo�li �ismo reći da su takozvani "hermetički" tekstovi oni, čija . mIsao � e smteza, l kao takva služi se sebi svoj stvenim simbolizmom. SVI OVI t�kstovi raznih i�ici� acij a, sačuvanih iz prošlih civilizacija, neraZUmljIVI su, ako se cItajU Izdvojeno od svoje religiozno-filo. sof:k� osnove, P?, gotovu tekstovi Starih Egipćana, naroda "najpo bozmJeg na svetu kako bi to rekao HerodoP9. � o se proučavaju egipatski tekstovi u originalu, preskočivši mIsirenJa komentatora, koji nas često zbunjuju svojim analizama dobIjamo J.asan utisak da ukoliko se primi ovo mišljenje Herodota u vezI poboznost � EgIpta, onda se mora reći da je ova "pobožnost" . saSVIm druge p nrode nego religiozna pobožnost s kojom se srećemo u moderno� svetu. Moguće je da, izolovani od živog društva EgI� ta, suocem sa I?o sa omm što je esencija te civilizacije i što je . pr�zIvelo, ml ne vIdImo sve one forme religioznosti i praznoverja . ko� e Je vIdeo Herodot, ili drugi, u doba polu raspadnutog Egipta: Ali , kako smo ovde zamteresovani isključivo za filosofsku misao EgI� ta, takvu kakva je preživela u Ovom papirusu, i u svemu što mo �emo dokučiti kao njemu blisko u pogledu mitološke osnove mozemo samo govoriti o religioznosti koja se pokazuje kroz ov� tekstove. T.a "r�ligiozn ?st" je čista inteligencija. Nema sentimen talnog oboza�anJ a UZVIsene mado�e �plavuše), već ženke hipopotama, !akorecI groznog Izgleda. U Jeziku, IZrazi se ne biraju i - što zgra zava. arheologe - č esto ovi izrazi govore o stvarima "najvulgarnije " . . sadrzI�e, kao o necemu na ravnoJ nOZI sa najuzvišenijim. Medjutim . . u OV?J prlV1dnoJ brutalnostI sagledavamo čistotu duha i potvrdjeno pravilo, da sve zaVISI od onoga koji gleda : ružno ili lepo. U ovom . sh�atanJ u 'povez�nosti i jedinstva svega ogleda se "religioznost" . Eg�pta. N! iho�a ljuba v pr�ma životu je ljuba v prem a nekoj ogrom , nOJ "r�cI kOJa se �e moze zagraditi ili prisvojiti u jeda n ličnošću . . ogramce m � u ?skl ZIVOt. Po njenom toku plovimo i s njim se spa Jam o, pnsta� ucI u luku : IME NTI T, koj a je i utroba Vaskrsnuća, jer . . se �v� spajallJem sa tokom reke rastvaramo kao lik, umiremo ali . . spaJaJuc I se, u Istom trenutku oživljavamo kao svesni život TOKA : . •
_
Kao životoda�a� , du�a odv��ća čoveka od smrti: odbij anje . smrh � u ovom sluc aJu, mje odbIjanj e prirodnog kraja, već odba . CIvanJe morbIdnoSh. Smrt nije poželj na - ona je prihvatljiva u
20
.
1 82
bi da , nu lj že po o ka je ti ti va Sh u. cij nk fu u en nj e koliko čovek razum . šu du ža ra zg , je ci pa ci an em es oc pr ao rz se ub m ko zi je u m ri vo go i ti os ab sl u ka ve čo i dr bo K ao majka, du ša · te o sk in er at m o ov da ka , da , ije sn ka zdravog razuma. Videćemo s, to pa u i eć az el pr , aj oč ji bl du š jo u da pa k ve šenj e ne uspeva i čo e, až m po ne a št ni da i vš de vi , ka aj m ao du ša okreće "drugi list" . K U s. to pa a ec es pr om m az rk sa im tr oš i a" am in on a se okreće "b at a. or m hu go no m a im še du i ka ve čo su no od ja vl ja se ji o k la o b st o an d av p o ći u aj ev 2 1 . U ovoj p ri č i, iako razu m i i st ro d u (m a lj av sl i e d ra ag n to es m u , čoveku k oj i, iako pravednik o ra O . uk ne je k ve čo j ta : či la dv po a uš d e, rodj enja u nadsvest) gubi sv je da na a ov a m sa i al e tv že lju av sl je , požnjeo p o lj e, i sada se na da e aj zn o p re p e n n o , A R E V E S dokaz "n ez re lo st i" . U krizi O L U JE o k A a. as Č g o et ev D je en č o su a n va zi svoga n ep rij at elja . Duša ga po a d o m sa e n " m o d ro "b im oj sv ad n se n e p ro bu d i iz d re m ež a i n e b d i u , že la o p a og k u , a" ik dn le as "n i ć će izgubiti život (ženu) ve če ri p e ov aj ač zn i vn no os je a d i č re zabludi - , n ad u . Moglo b i se lo ra ča do m na bi to i al I, T R SM E G U R upozorenje n a opasnost D a ak sv o, ln va uk B a. šk le be a sk ij ed op suštinu ove pr ič e koliko i encikl o m sa i u m te ku oš ol it m u dn je po na se re če ni ca ove pr ič e od no si poznavanje ovih daje k lju č. o im az el pr i M . lje po se je in m po ci ni N a pr im er . U prvoj re če je ji ko ku lja se o to os pr di ra se a d ao k , to preko toga, či taju či m na je , ni o em m zu ra ko ta to o št to za i obradio i po žnje o polje " re "p u et aj "j u na ka rs sm a" ec "d a ov eg nj su jasno kako na kraju da lje po no ič ob je ni " je ol "p o ov , m ti ju ed M . a" nego što su oživel og ov aj ač " Zn ti. es sv je ol "p o šk lo zemlje . Ovo polje je mito i ri, va st u da v, lji m ni za i n sa ek pl m ko je ko ta "p olja "40 u mit ologiji č ve je u em nj O . e" liz na "a e ov ru vi ok ne m ož em o da ga izložimo u ra Pi va to ks Te už D a. aj až br eo Pr a m lji Po bi lo re či u komentaru o a no ta es pr ne je in m po se " je ol "p h, vi rt M i mida, ka o i u Knjiz . cu vi ka ru u ka ru o ka u ič pr u ov u se pa sadržaj koji m u se daje , ukla a og sv a j an av zn po , ja an or , lja po a ač iv dj ra Simbolizam polja i ob u se e eć sr i ja ža dr sa h ki ič ih ps z ra iz po lja it d, služi kao pr ir od an iti dg va ga Ba u se o ak T . er im pr na j ko js di in u a, mnogim inicijacij am U e. in ed uj se da a eb tr ji ko " lja po cu ao govori o "p olju i poznav je d ra e, oj tv lje po je ko "A : se že ka a staroegipatskim poslovicam bo žj i" .4 1 l va ti es 2 F .4 K JA O H K al iv st fe na a ir ud al o 22 . Š to se ti če "s la vlja " on je ji ko " ok br O i nj er eč "V i u ad gr i slavlje vezuje se za "dar" ,43 na 1 83
spomenut u drugoj pri či. Ovaj "da r"41nedju tim , kako se vid i iz sklo pa teksta, ne tre ba shvatiti kao cilj rad a. Nagrada i dar su rez ulta t: oni su takozvano mistično rodj enj e onoga koj i sam sebe "daje" kao žetvu polj a (se be) , principu sublimacij e NE FE R TU MU . Oč ekivati "nagradu" , znak je nezrelosti. On aj ko misli da ga ček a nagrada jer je seb e usavršio, lako pos taje žrtva revolt a; OL UJ A SEVERA je vat ra inteligencije revolta. Ova OLUJA SEVERA45 po me nu ta je u Tekstovima piramida, kao i u knjizi Mrtvih - za razliku od "Blagog Severca" (Tumovog) plodonosnog sažimanj a int eligen cije , u sintezu TOTA.46 U knjizi Mrtvih čitamo da HOTEP ("bog" - princip) "te ra oluju od dec e" 47 - što ukazuj e na ovu pri ču u kojoj "de ca stradaj u u oluj i". U Teksto vima Piramida nalazimo: "Pruži tvoje ruke ŠU A koje pripadaju Severnom Vet ru" (ŠU je princip pod ele i inteligencije, kao što smo već spominjali ranije). "Da orem! Da živim HO TEP OM 4B (principom Preobražaj a), nep okvaren snagama Severa"! čita mo u Knj izi Mrtvih. -
23.
Ostrvo, puno krokodila.
Ovo "ostrvo" je ostrvo NSR SR (Ne sese r), mitološko ostrvo vatre. Na ovom ostrvu situira se sudjenje, tj ; samo merenje duš e.49 Tu se rešava pitanje naslednika - ili, da li će čovek biti upućen na dalju evoluciju - ili uništen, "drugom smr ču" . Oko ovog ostrva situirana je mre ža spleta mitološkog kom plek sa HOTEP, zato je ostrvo presudni stupanj u plovidbi ka Polj ima Preobražaj a. Ak o je sud povolja n, "skeled žija " prevozi "umrlog" u Polja Preobražaja, u kojima je vatra uništenja prekaljen a u mir. Ostrvo vatre opisano je kao strašna stanica plovidbe kroz isto tako strašni rukavac ključajuće vode, oluj a, kobnih opasnosti koje prete zadnjem stupnj u sazrevanj a u mudr ost. U našoj prići, "neu ki" se nasukao na to ostrvo i tako izgub io nasledje. To poslednje vatreno krštenje nije mogao da izdrži. Na ostrvu živi "strašni stanovnik vatrenog jeze ra". 50 U egipatskom predanju se spominje da oni, koji su proždrani od krokodila, pre staju da pri pad aju ciklusu radjanja i smrti. Ne ra djaju se po no vo. 24 .
Reč HE NT I, kak o smo već spomenuli ran ije, označava jug , vožnju UZ VODU, ka izvoru Nil a. Takodj e, Re nti označava period 25.
1 84
od šesdeset godina, period "života ". On tako isto označava i več nost. Hen ti krokodil, vezan uz tu cifru, šesdeset , kao vremenski simbol - čest o je pretstavljen sa dva krokodila, od kojih jeda n ozna čava Seta , a drugi Tot a. On u stvari pretstavlja ukrštanje Tot a sa Setom, ili sažimanje zadnje smr ti, inteligencij om, koja prerasta u Nadsvest. Ovaj Hen ti krokodil, kao okončanje ciklusa čoveka, pri pada Mat ici Preobražaja, HO TEP . Kao vid Tota , Hen ti krokodil je vezan za Kro nosa , kako na lazimo kod Brugša i Plutarha. On je, Onaj koj i mer i vrem e. Kao što znamo, Kronos je onaj KOJ I JED E SVOJU DECU _ s l Hen ti, zna či, takodj e, "gr anic a". Granica HE NT l, koju nalazimo u Tekstovimas2, jeste granica izmedju "ne ba i zemlje" - to jest , njihovo ujed injenje. Ovim ujedinjenjem , poništavaju se oba pojma kao takva - u "zadnj oj smrti" novog rodjen ja. Ovako osvetlj en, tekst o dec i, "sm rskanoj u j ajet u", dec i koja su videla lice krokodila Hen ti, pre nego što su oživela, j asno se od nosi na ovu poslednju smrt koja ovekovečava stanje koje preki da: u ovom sluč aju to je smrskanje jaje ta nadsvesti i time uni štenje onoga što još nije oživelo_ Tragika ove poučne pri če u mnogome potseća na priču, u No vom Zavetu, u koj oj je čovek pozvan na slavlje od Go spo da, ali se na ovaj poziv odazvao neodeven u novo ode lo. "Ba ci ga u tamu gde će bit i zapomaganje i škripa zub a" bila je osu da. "N euk i" nije znao da mo ra da obu če novo ode lo, ali Gospod očigledno ne želi "neuke" u svom carstvu, jer "mnogi su pozvani, ali mali broj je izabranih" . Neukost se pla ća : učenje m. U koliko se već nau čen čovek pro tivi zakonu - daje silom i više od žrtv e: biv a uništen kao seme. Več ernji obro k, takodje pom inje se u Tekstovima Piramida: " . . . " on neć e preploviti na "Ve čer nji obrok" u domu RA_a" !S3 preti se onome ko se bun i protiv "kuvanja" sagaranj a seb e sobom_ Sublimacij a, kao što smo već rekli govoreći o "M alo me Kralju" , jest e ustvari smanjivanj e : kom e se protivi nes trp ljenje, očekivanje nagrade i bun a, racionalno pre sudjivanje životnih teškoća kao ne pravednih, neizdržljivih, kao i em ocij e vodjenj e ovim buntovničkim stavom. Žen a, kao mu dra IZI S, ona koj a pruža hranu - sam život odgovara na zahtev : "ve čer a će biti ! Ali čovek izjuri u besu!" . 26 .
1 85
•
,
27 .
Im e mi je grdno - u originalu tekst glasi: "s mr di m i Ime ! " Kao
što smo već napomenuli u analizi teksta i u Uvodu u simboliku, [m e se "ra spa da" voljnim samouništenjem , jer je ono izraz ostva renja voljnog uje dinjenja elemenata koj i su u nama na okupu. Ova ideja raspadanja užasavala je Egipćane, ona je efekat DR UGE SMRTI, i "razbijanja kao krnjet ka ", ideja i podb ač aja . Dok je prirodna smrt "soko" i "krokodil" stvaralaštva, DRUGA SMRT je grozno č udovište AMIT, čud ovi šte : AM - pro ždi ranje bez po vratka. Ovo čudovište je neprirodno, ono nije pretstavlj eno nikak vim stvorom prirode već je komponovano od delova krokodila, rupopotama i lava. Snaga hipopotama lišena je trbuha plodnosti, snaga krokodila lišena je repa koj i simbolizuje stvaralački grč , snaga lava lišena je grudnog koša koj i simbolizuje srč ano st! Ostala je vilica krokodila, rukovodje na mišićnom snagom lava i težinom hipopotama l Ovim strašnim "talogom" otvorene čeljus ti pre ti se nesrećniku koj i digne ruku na seb e, iako znajući šta čini. Pred ovim j asno ocrtanim izgled om , svoje sudbine, čovek kao da po činje da jauče : on spasmodično po navlja , praćen ovom strašnom slikom svoje svesti pretvorene u strvinu : Ime mi smrdi! tj. raspada se. U isto vre me , ipak ne puštaj uč i "kost" samoopravdanja, kao dec a kad a grcaju optužujuć i u isto vreme bra ta, ses tru , uč itelj icu , ceo svet, za svoj j ad. Prevodilac, pre d dilemom da li da ostavi izraz : ime mi "sm rdi " ili da ga "obuč e" u odelo koj e više pri lič i našem vremenu, prišao je na kraju izboru reč i "grdno" - jer je smatrao da j e reč "smrdi" - pre ma upotrebi dan as, neverna idej i speva. Rezim e: Ime mi je postalo zatvoreni krug Karike iz koje više nema produženja lanca života : bezizlazno pre bivalište buntovnika koj i se dao u beg : tj. iako lucidnog u vez i svoje po bu ne, i dalje 28 .
1 86
SI. 37.
bežeći u samoobmanu. Ovde nalazimo ideju kruga kao ograni čenosti: ne više ciklus (OZIRIS), čij i "otvor" je "Nut" kao refor macij a smrću. Ciklus i karika su otvor: iz njih se nešto izvlači i menja, raste, uključujući u svoj identitet sve pojave života. Ah krug koji je postao sterilni zatvor i uslov raspadanja izražen je u Teksto vima Piramida kao "Veštačka žena bez otvora" : tj. snaga kOJa privlaČi, proždire i uništava bez davanja novog života. 29 .
Smrt najmilijeg prijatelja
Izbugljenom početku papirusa prevodilac nije dao isuviše važ nosti u razmatranju na početku ove studije, jer - iako ova rečeDl� a ukazuje na razlog očaja, - prevodilac ne smatra da je iznalaženje ovog povoda bitno. U sklopu analize teksta, ovo pitanje ipak ima svoj značaj. Tekst glasi: smrvljen sam bolom od gubitka najmilij eg pri) ateljal "U slučaju da je čovek smrvljen bol�m zbog "n: dos�atka , Js�re. ree "gubJtak , kOJa oz aeava nog prijatelja ne bi se upotrebjIa � ranije posedovanje, već odgovarajuća reč "nedostatak" kOJU s� e ćemo u tekstu, u vezi drugih sadržaja. Takodje, ne bi se upotrebjia reč "najmilij i prijatelj." . . Čovek želi da ima "prijatelja" a ne najmilij eg prijatelja - Jer sam ovaj izraz označava nešto već pronadjeno i u poredjenju sa drugim prij atelj ima okarakterisano kao "prvo". . Ovaj "najmilij i prijatelj " - kako možemo da pretpostavJmo, možda je bio duhovni "učitelj". . Da li je ovaj mudrac bio ubijen u haotičnim dogadJaJJma drustvenog previranja koje se opisuje u tekstu? . ' . U cilju inicijacije, tema gubljenja moralnog vodJstva bila Je obr� djena kroz konkretni vid čoveka koj i oplakuje izgubljenog učJtelJ a i nalazi vodjstvo u sopstvenoj duši? Umesto traženja konkretnog uzroka i time svodjenja pa�iru sa na . . ličnu problematiku, tražimo u ovom P'?stu rnom odvJJ anJ u Jedne . , krize sliku mehanizma krize "Devetog C asa J upustva da Jedrno u sebi čovek može da nadje snagu kada naidje ono najcrnje: muta cija. "Poznaj samoga sebe" nije nov savet - svi ga znamo, nije potrebno tražiti odakle je citat, jer ovu rečenicu nalazimo u SVIill tra dic ij am a. . Medjutim, kada je čovek u krizi ključajuće prirode, .,poznaJ samog sebe" - savet, nij e dovolj an. Besni um, okrenut "naopačke" to jest ne ka stvaranju već ka uništenju, odbacuje ovaj savet kao izgladneo čovek bonbonu: njemu treba vruće, guste, mirisne hrane . .
_
1 87
k.oj a j ed in a, .�.ože d a ut �� nj eg.ovu g la d . Tak.o " P � .o zn aj sa : m .o g a . se b e. ,, � � . lazI "ne kradi ltd ., ne dira č.ovek a č ij a svest je u vrenJu , CIJI Intelekt je dignut k a.o k .o b ra U napad u. Ov.om č .oveku tr eb a nešt.o s č im će se identifik .ovati, nešt.o slič n .o nj em u : A P E P ! . . Te� �VIID su.oc enJem č.ovek P.oč inje d a traga z a d u š.o m . P .o č in je SV.oJ . dl�I.og, I�raz, .on.og .o č aj anja u k .o m e n e m.ože m.o d a p rihvatim.o . P.oZltIV�am , c ak I ak.o t.o že li m .o : n aš a v.olja nij e uz dušu, već uz tu . crnu p lIIDu k .oJ a nas n .o si . Tak.o je , �a.o " m am ac " � eku u krizi p ružen .o vaj tekst k.oji . � ; IskaZUje sve st.o svest " p akuJe d a b i .opravdala sa ma sebe d a b i u .opl�kivanju i napadu našla .o p ravdanje za SV .oj , iak.o .o�rznuti, eg.olz.�m. P.ostupn.o, duša rastvara .ovaj grč i d.o V.odi č.oveka d .o k a p i. tulaclJe : sam v id i d a je besmislen.o sebe za varavati i p ri st u p a SU O C E N JU . Da b i se .ovaj p r.o c e s izl.oži.o i p e sn ič k i .opra v d a .o , d a ta m u . je d r�m a h c n a f.o rma g � l�a , ne u P.odručju im.ovine il i P.orodice _ � ve � u d.om � � u "svetInJe - tu g d e je la k še p re d a ti se , b e z rezerve k .oJ a �.oSt.oJ I u d.omenima ličnih vredn.ost i. B a š zb.og t.oga , .ova . .oblast J e "Ahil.ova p e ta " i nju traži k .o p lj e kri ze (APEP)5 � Prev.odilac st.oga veruje da je gubitak učit e lj a (n e k .o g S .o k rata Sta.�.o� �glpta ), bIO P.ov d � rize čiji uzro k je m.oralna p re .o rijen '. . .. � . tacIJ a . u C ltelJ n IJ e "nek.o , u C lt e lJ Je n a ša na dsvest. T a k .o č .o�ek) adikuj e : "mudraca nestade ! Onaj .. k .o j i je . st u pa.o za nJlm .? IJ e vI e Z IV ! Smrvljen sam b.oI.om .o � d g u b it k a n aj m il ij eg p rij a , telJ a . � d u sa m u , P .o st u p n .o - stav P .o stav , d.ok azuje d a pre.okrene t.ok sv.oJe ml �lene v a tr e : HOTEP m u j e U Č it e lj i t.o . g . U Č it e lj a naći će . u "sabuanJu SV.oJih rasutih č in i. �ak.o gubit� uČite j a p retstavlja sim.obličn.o gubitak m.o raln.og v.odJstva I dezofIJen tacIJ� u intelekta. G �bitak im ?v in e , ili b il.o k.oji li č n i gub it ak bi.o . b . i sP .o lj n i, " slu c aJ � I P .o re m ec aJ . �um ačiti k rizu " D ev et .o g Č a sa " k a.o . P .o sl ed ic u . . slucaJn.og P ?remacaJ a b Il .o bl "neegipatski" . Eg ipatski duh n a s u č i: u genezI k.oJu ml nazlvam .o živ.ot.om, m u tacija i njene krize su d e l.o zak.oI1It.og procesa. T a zak nit.ost se izražava k ro z unutarnje b .orbe .? . . k.o� e mogu IJ�latl vld v e llcnih d ra m a , ali .ob u č avanje se služi .onim � . k.oJl naJb.olJe IzrazaVaju nJIh.ov zak.oniti karakte r. U. u p u st v im a d u š P .o d v la č i d a se sP.oljni problemi rešavaju USP.o � st avljanjen: unut �rnJe ravnoteže Z a t.o duša ka.o d a nij e im p resi.oni . : ran a kuknJav.om c.oveka, nItI .opISIvanje m st . ra h .o ta O n a , k a .o v re dna . p c:la u . sred n e k e napuštene b a št e , ne gubi vreme grdeći b ašt.ovane ' vec ku pl SV.oJ med . •
•
1 88
Tak.o nas upućuje .ov.om inicijacij.om da naša unutarnja ravn.o teža zavisi .od naše m.oralne zrel.osti i ka.o takva ruk.oV.odi našim živ.ot.om i naš.om sudbin.om. Sp.oljni d.ogadjaji prouzrukuju krize u privatn.om Živ.otu. K.od svak.oga, čak i najmudrijeg, b.oI je u iz vesnim m.omentima neizbežan - ali razarajuća snaga tih kriza je manja u k.olik.o su stabiln.ost i m oralna zrel.ost veći . Ispada da su .ovi P.osednji zaista pravi uzroci ish.oda i dubine kriza . Zat.o iak.o P.og.odjen.ost u patnji usled privatnih gubitaka m.ože da bude ist.o tak.o snažna ka.o i P.og.odjen.ost u�led gubitka učitelja (gubitak .orijentacije), .ovaj P.oslednji slučaj pretstavlja P.og.odniji te ren za .obučavanje kak.o prebroditi krizu "Devet.og Č asa", čija je suština SUOČ ENJE sa s.ob.om i pri.orijentacija ka učitelju u S.oPstv yn.oj svesti: ONOM SKRIVENOM čije k.omande, čiji ritam i nap.on treba da pretv.orim.o, artikulacij.om, u sam.osvest . Ovaj č.ovek, .odgajen u duhu mudrosti, preživljava "krštenje" anarhičnim stanjem P.obunjene svesti, P.obunjen.og d ruštva, nem.o rala itd : dez.orijentacij.om : utapanjem . Duša mu daje ruku, .ona ga V.odi ka izraštanju iz dimenzije EGO-svesti k.oja traži rešenje izvan sebe, pretvaranjem rušilačke P.oplave u V.odu krštenja. Č.ovek je na vrhuncu sam.o.obmane : gubi se u pat.osu. On izjednačava SV.oj sam.oubilački akt sa akt.om "stajanja u SUNČE VOJ BARCI", u k.oj.oj ONAJ SAKRIVENI stupa na snagu , "Identi fik.ovan sa RA-.om". 30 .
ONAJ SAKRIVENI, ka.o .ostvareni nukleus svesti, .osI.ob.odjen k.ontraktivn.og Jajeta - Eg.o, Živi Zak.on - .ostvariće najuzvišenije za Hram.ove : ustaće, .ostavivši za s.ob.om, P.od s.ob.om, s.oPstvenu eg.o ističnu ličn.ost i time primerom P.održati učenje hldm.oVa . Č.ovek ka.o da primenjuje P.ogrešn.o lekciju k.oju je nauči.o na pamet! 31 .
"Nep.ogrešiv znalac" - nadsvest k.oja, u k.olik.o je artikulisana ka.o svest, prep.oznaje sebe u svem u i sama P.ostaje izv.or saznaja . Zatražiće .od RA-a "sve P.o .obećanju" - tj, sve št.o je u SPISIMA, i čemu nas mudraci uče, .ostvaruje se, jer budjenjem, nadsvest pre P.oznaje SV.oju s.oPstvenu besmrtn.ost i time ispunjava usl.oV .oV.og ".obećan.og" .ostvarenja.
32.
Egipatski humQr: lak.onski .odg.ov.or duše preseca patetični m.o n.oI.og. Uk.olik.o sm.o b ili P.oneseni P.oezij.om č.ovek.ov.og b.ola, .ovaj 33.
1 89
II
odgovor deluje još j ače : čovek pravi račun bez kržmara. On "prostire" žalopojku, kao neki čaršav koji izdiže - ali "štipaljka" , ono što treba da podrži tu mokru stvar koja se cedi - u dušinoj je ruci. Duša ne podržava samoobmanu. Zato mu daje poslednji savet : istinska samožrtva nije samoubistvo, već nešto mnogo teže : dug, strpljiv rad, mukotrpno sazrevanje i sprovodjenje u delo onoga što je naučio od mudraca učitelja. Kada stigne do kraja svojih napora, prirodne smrti, i kad ujedini svoje telo sa zemljom - ona će ga prožeti - podržaće ga onda, ne više kao "štipaljka", već kao "krilo", to jest besmrtnost će doći sama po sebi, kao rezultat njegovog rada. Neće mu duša pokloniti nešto što on od nje traži, već će on sam, sopstvenim naporom ujediniti sebe u Celinu. 34. Zaključak prodire u svest čoveka ukojoj sve kao da se sliva ujedno: ističe se ovde egipatska logika - ne "filosofiranje", već kao neki "ra čun". Ako se trudiš - rezultat će doći. Zato umesto očajavanj a zbog zlog sveta, "saberi" sam sebe - rezultat je u isto vreme rešenje svih problema. Upotreba matematičkih termina kao: "ravno je" (Irnu) podvlači ovu "čistu računicu" inteligencije koja se ne zanosi inte lektua1ističkim tumačenjima Svetih Spisa (kao što to čovek radi duž papirusa), već kao "Moćnik Seče" TOT, hirurškim skalpelom pro· seca istinu nekim kvalite tom, koji kao da je izvan svih kvalifikacija dobra ili zla, evocirajući ideju vage : na jednoj strani ovo - na drugoj ovo : jedno je ravno drugome. U ovom saznanju papirus nas ostavlja, kao mirno ideje izbora. Učiniti istinu očiglednom kao da je osnovna snaga egipatske inicijacije.
a z ja n d u � a n e r e p o it v iz u k e v o č u a il n s e b g lo z K a o d a je ra a v m o n lj v n k ls m o k e � n a n je . t11 d u s o a il n s e b a g a . C ove k, u sn a . . Og ub e dje IS ' 1o m , a s a m . ja n ' 1V lt Z O p g o v o g je n a g a � n s je u m je n u gom a n l d � ? k g o k e n a n a c � e s t o p o t s e č a im c p tu s o p m svoji m naj ludji a c a b , c e s u p h a t, r m s u lO � C � b e s i b a d e ic tn a r p s ivici prozora peto c a n la i k e n o a k a m a n u je t1 s e v s m a iz n a h e M 1 . u r l· ja . e n mocno olugom pepeo u p e p e lj v o sl u je � li a n: , e ic n u č ra te is č a ic uzroka i posled a t s e n ju a lj v a t s t e r p , A � E T S A a k is v le o tr n o k n a v iz . o m , b c a u J. az . ideja i m is li koje , c m u e ra m šo a � n a s o n d e aj . z , s a . n ja o k u g lo d o p u ln i b a v n � a v o � IJ v a r p ls , n e p e t s o p n e p te s , u s u ir p a p m Z a t o se u ovo , te s Je o n o e tr a V u ' rv st O " a n a v ša e d je n a lj v ra p is to . e s vaga i kako l. t s o r d u m ta a ld d n a k g o n je d o r o v o n g o n d je je n te š r k o n e vatr _
_
,
_
�
= ;==
=
•
Sl. 37a
Ovaj sistem očigledno je zasnovan na poznavanju čoveka, kao esencijalno razumnog bića: njegova nerazumnost u glavnom je re zultat slepila, iskrivljene vizije i vere u nešto netačno, nešto što ga poklapa. Ako uvidi "računicu" istine, čovek po prirodi ne ide protiv nje, kao što možemo da se uverimo posmatrajući čak i najludje aramij e ili neurastenike koji su sasvim razumni u onome što niko ne sudi. •
1 90
191
�
COVEK �
U RASPRAVI SA DUSOM, •
ili
NE, KOJE TRA ŽI S VOJE DA
Esej
•
•
•
13
-
Velika jednačina
0, AM ON E, PODARI MI DA TE JA RA ZU ME M! Himna Amonu Novo Carstvo
I'
I
Ovaj zaklj u čni ESEJ ima eksperimentalni kara kter. Pokušalo se , sažimanjem osnovnih m it oloških principa, pre vesti fiIosofsku ras pravu Covek u razgo voru sa dušom, na m o d e ra n jezik. Ovim jezi kom m og li b i nazvati ovaj papir u s: Ind ividualiz am, kao N E , koje traži svoje D A . Primenom osnovnih mitoloških fo rmula c ij a Egipta n a van egipatske d o m e n e , pokušalo se n e št o , što b i se moglo okarakterisati k a o " tehnologij a " misli. Kao što se tehnologija oslanj a na formula cije prirodnih zakona (NJu to n a , Karnoa i d r. ), koj i su ekperimental no primenjeni m ehanizacij o m , i ti m e ogranič e n i u svrsi podizanja životnog standarda č o v e č a n st v a , tako b i se mis ao mogla osloniti na m it o loške fo rmulacije ovih zakona, eksperimen talno ih proverava ju ć i primenom. Logičnim svodjenj e m / , kao u m a te m a ti c i, mogao b i se "izračunati" zaklj u č a k , koji b i zamenio " sl o b o d n u " m is a o . logike kao ra č u n a " b e z k rč m a ra " . Bilo b i tako mogučno stvoriti sistem rasudjiv an ja b a z ir a n n a organskoj povezanosti b ić a i postojanja, koj i bi samim tim b io harmonizatorskog karaktera. B u d u ć i organske prirode, n e b i stva rao ja z izmedju njih. Ovaj koncept n a u č n e m isli kao v o d ič a , u ra z u m e v a n ju ž iv o ta, vodio b i " m ehanizacij i" intelekta i time nje govom ogra n ič e nj u , u svrsi podizanja m o ralnog standarda č o v e č anst va. O Ovom e ograni čavanju in te lekta biće govora u eseju , pom enimo samo da je u pitanju samoograničenje . Prevodilac j e pokušao d a "prevede" princi p negacije , T U M A , izra čunavajući njim e zaklj učke koj i osvet lj a vaju tok istorije kao tok stvarala č k e misli : T U M A . Suština ovo g eseja je zato prevo dila čk a. Pošto je njegova uloga posrednička, prevodil ac ne m o ž e da se ogradi od su d a čitaoca sa napomenom d a je o vo " li č n a " interpre tacija ," je r li č n o nij e doprineo ovoj m is li niš ta, sem eventualne omaške u ra č u n u . On je postupao k a o tkač ko ji dalje tka po odre dj enoj , započetoj šari. Konac. preplitanj a je eg ipatski. Šara je do kumentarna stvarnost. C italac je zato u m olj e n d a primi k a o prevodio čevu grešku ono što izgleda neprihvatlj ivo , a kao prirodni zako n ono, što oseća istinitim. N a kraju d o d aj m o : ukoliko ovaj eksperiment n ije uspeo, postoji ipak, m im o nj eg a , ideja k oj u sadrži i čijoj svrsi sl uži, koju će m o ž d a neko drugi uspešnije sprovesti u d el o . •
I
1 94
I
O
svetom magarcu
Egipat je seme Novog Sveta. U Tekstovima Piramida nalazimo već spomenuto: "Crv pripada zemlji, zmija nebu"! . . .. Kroz hiljade godina, misao EgIpta mje pred stavlJala drugo do . odvijanja stabla, zatim grana, lišča i ploda, IZ seme �� Tek�to�a .. Piramida ili takozvane Heliopolitanske Recenzije K�Jlge Mr�vlh. Ova Heliopolitanska Recenzija se postepeno granala l pretopIla u Tebansku Recenziju zbir tekstova grobnica iz Novog� Carst:a. Tako polazeći od ove na izgled jednostavne rečemce, �?Ja m� djutim nosi sobom težinu "božje" reči i �e�u neshvatlJlv� p�l jemčivu i uzbudljivu istinu, �ožemo � tknh dubo�o �nacenJ� . docnijih kompleksnih mitoloških fIguraCIja �.o hram ?vlffia l gro� m cama Novog Carstva. Postoji nešto, što se mje prekmulo �roz sest ili sedam hiljada godina, iako je bilo mračnih razdroblja od po nekoliko stotina godina, razdroblja u kojima bi se "normalno':, utr? . trag poznanju i tradiciji jedne filosofij e. Taj trag Je ,,�onopa� kOJI vuče SUNČEVU BARKU kros DRUGI SVET, kOJI vezuJe fa�e ciklič nog razvitka jedne geneze, od procvata do sasušenog ploda, IZ koga izpada seme: nova civilizacij a. . . . Doba u kome živim o, začeto je u EgIptU. Iz EgIpta "Sm Gospodnji" pozvan je. . Sredstvo preko koga je taj put izvršen, Jeste magarac. . Sta to značl.? .. Magarac je simbol individualizma. Preko tog indiv�dualizma kOJI . se budi u čoveku kao egoizam, razvija se rasplodjavanje �ovog kvaliteta u samom jezgru svesti. Slično nekom drugom cvetanju, ne više iz novog semena, več iz samog cveta koji se pretvara u se�e : čovek, magarcem izrasta iz sebe u nadsve st. y faza�a grca l . . pobune on raste prvo u duzinu, samouvelic avanJem, zatlffi "smanjenjem" u neku drugu dimenziju.2 Magarac je, u mitologiji, jedan vid SETA. MedJutlffi SET Blje ?no što mi nazivamo djavolom. Kao što smo već spon:enuh, �oJ � apsolutnog zla, kao principa, nije post ?j � o u Egiptu Je; su sv� prm cipi, kao derivacije Podele TUMA, dVOJnI. Kako :'�lde. nag/asava u svojoj interesantnoj studiji o SE�? , "prema Eglpc a� lffi a, ;ealnost . , . nije biće, nego biće i nebiće, uoblcaJe � a f�rmul� Jedmstva . Tako . . je SET ono što prouzrukuje raščlanJlvanJe tlffi e funkCIOnalno -
•
•
•
• •
l
1 95
•
pripr �ma sabiranje. Zato je SET nerazdvojan od HORUSA. Tako se SET l HORUS ne fo!.10gu indentifikovati sa zlom i dobrim, jer zlo, , k �o funkcIja napušt� granice zla. Govoreći o grču, spome shv�ceno n�y smo vIdove ovog funkcIOnalnog grča od kosmičkih do psi.. . hickih. U kosmosu nema ni zla , ni dobra. ?ek . ra.scepom bezživotnog jedinstva nastala je priroda, život i ps�a ! tIme dobro �a razliku od zla. Zato se kosrnički princip grca , SU, ne povezuje sa zlo � u egipat.skoj mitologiji. Taj grč j e �esta � �k elem� nata, koa�ulacIJom energije. Medjutim daljim razvo J en:' III ustvan raspadanjem celine, javlja se priroda i tu nastaje poce�ak zla. NastaJ � smrt, nastaje borba suprotnosti i iz nje niče razvo� . Tako osno �ilI stvaralački vid dobija mnoge vidove, pozitivne i nega�Ivne. SET pnpada grču uništenj a iz koga se radja nov kvalitet. <.?� Im � za! o sam mnogob rojne vidove, naznačene "Zlokobnom Z1VotlllJom , SETA, čija je osnova magarac. �naga SET� kulminira sa čovekom, psihorn u kojoj on operiše. Grc, o� post �Je plamen stvaralačke žari koja u ljudskoj psihi pro uzro��Je egOlzam. �atr.a proporcij e koja formira i začinje život, , " se kroz lllstlllkte, formira ljudski individualizam. Taj az aJucI IJ � �. . llldIvld.ualizam u svom elementarnom obliku pretstavlja, iako ute . �ovlJellJe stvarala �ke fu �cije kosrničkog sažimanja, ljudski ego IZam. � at? on ilIj e "zlo , već je nophodan negativni vid funkcije e.volucIJe l samo u svom ekstrernu postaje zlo. U raznim momen tIma razvoja, on ima razne uloge. Saž� anje je uvek ono što sagara i deli, lomi, mrveći da bi re �rgailI � ovalo materiju, ali ono je i majka sočiva. Zato se u mitu kaze da Je TOT rodjen iz čela SETA, kao oko. Vizija je ta�o po.zitivni vid sažimanja, čiji negativni vid je AI, . m ��ara �. On Je �nd �vldualnost u smislu bune, podvojenosti, grča _ zaustavlJanJu točka, čiji pokret je tim grčem začet : neka kOJI teZI . vrsta samoublstva. Ta reaktivna strana grča stvaralaštva simbolizo . vana Je magarcem, najtvrdoglavijom životinjom sveta. Ovaj mitološki magarac se nikako ne može identifikovati sa APE�OM, pojmo� zla. Kao kočenje, m agarac pripada pokretu, dOk Je APEP stanje zaus�avljenosti, kao negacija pokreta. Simplifi .. �acIJa k.omp�e�sa ..Seta dJavolom ne samo da je tudja Egiptu, već _ IZopa�uJe naJbltll1Je u egipatskoj misli: jedninu dvojnosti. Može se f sofije, kako ovakva nijansa, racionalizacijom � l kr z razvoj rahh, � � ? . Jed�e naCIOnalne sustllle, (TUMA, kao afirmacije negacijom) do do l bro i na dO čoveka, intelekta pod zlo, dušu i telo, Boga OdI i � � � . l srca, sna l Jave : ali, zapazimo, nije ni djavo tako crn kao što 1 96
on ju ko le de po iv ot pr ka ve čo lt vo re si izgl ed a, je r ova podela do no e en tv ps so e ov eg nj z ra od je ko ia u ij ic nd sagledava kao svoj u ko ija ap K je na ve ri sk ca na ko ih en rš m po de fje no st i! U labirintu za je m bo so im m sa sa ka ve čo ja en oč su v lo V eč no st i. U ovom čvoru us i a" nj te rš "k ", ta rs "k zi ve u či re ra ig je uslov "k rš te nj a" . In te re sa nt na i eg na i, ač zn ) st re ke : no ič ob o m H ris to sa . R eč KRST (č ita a, nj ta rš uk i o ka sta kr na šti su ja tn pa a ov li je Ni . ja tn patskom : pa u o ka , EN U OP UT k ve čo je ju ko u je ici nd ko tj. a kao i krštenj ? m bo so im m sa n te rš uk o di ro , m je en rs sk vo du ,4' da b i se iz nj e, va av k ta ao k i u ij uc ol ev va ja vl lo us a, nj če Tako SET , kao grč k o ta iš un a oj k a ag sn s) ča i et ev (D e ez n postaje u izvesnom m om en tu ge i o zl o tn lu so ap ao k P, PE A ! m re st ek i va APEPA, svoj sopstven a ad ip pr ja ko va ja po ć ve , u pt gi E u neprij at elj sunca nije princip u g če ve iz ja an iv el pr om k ili pr ja vl ja se vrem enu: fenomen koji va st o im m t re k po en už od pr m jo ci er in , manji su d. Kao neki suvišak e nj je vl lo te u o k Ia ). je ci lu vo (e ta re k po ralaštva i kao takav negacija ih og nm a ij zm o k ia p: ci in pr en nj ogranka inteligencije , APEP nije ak k so r ćo : u k ru z be e, av gl z be 5 , V R C viju ga , o n je zato nazvan ). a" aj žd "a ča te re (p o ev cr o ep sl a, il ep sl reaktivnog , av k ta ao K . ije nc ge li te in p ci in pr Magarac naprotiv, ukloplje n je u ta u p a og ov a nj če o k la si a eć os n e aj on u p re su dn o m času p o st (D ev et i Č as) Bune protiv B u ne "! o ka , ac ar ag m aj ov je da vu no os ju či , A M it ološka životinja SE T · ne ak zn o ka , ne če se ot (p ca ar ag m snaga ograničenj a, zadržava uš i I B U N (A la ka ša u rm fo ja bi do lo te k do poslušnosti), dugu njušku, an kt re di in na , T SE je o št ao k ", va te pu ač SA). Šakal je "otvar i ut gn di iz se e j da do to a . N M SO U R O H sa na či n, svoj om povezanošću ). ra ve se l bo im (s sa ru pi pa u lik ob rep škorpij e, koji je medjutim u vi di in e sij re ag S K E PL M O K e st je T SE li, Ako se sa be ru ovi si m bo ri va ji ko al ak (š a nj re va i cij nk fu u dualizm a, ka o neko "lu če nj e" u e od ir pr a nj ra va et pr je ci ta u m e tn an lešine u život), il i konst ti vo ži et "S , iji ud st oj oj sv u je sv es t. Kao što Štriker6 zaklju ču ni ov sn o e i tim u av gl je da ac ar ag m j jo r je nj a" je st e m agarac - za to · ja vl lo te "u 7 a, k el H d ko o m ta či o karakt er . Taj m agarac je , kao št k el H . o" it ov h ra st o št ne io b je lik ur v vao moć pustinje : " Njego je T SE t, os iln er st go (e , cu ar ag m m govori ovde o divlje m , pu stinjsko o bi , ju en lj iš m om ov eg nj po , je ji ko ") je če st o nazvan "moć pustin a. pt gi E og ar St a m ja ci ra gu fi m ki is uz et kao si m bo l "zla" u pr ei stor ar ag m e og ul om az ik pr ti ni pu do i se b la Ova ob servacija H el k a m og ). ca ar ag (m m je an ir up od im en dj vo , ca u k om pleksu SET 1 97
Kratkim pregledom figuracija SETA i uloge magarca, videćemo da nam kroz istoriju, ovaj pregled služi u isto vreme kao neki pregled geneze, u kojoj princip ograničenja menja vidove, vreme nom. Snaga "magarca" nastaje sa psihom u koj oj on operiše, simbolišući egoizam, kao nosioca svesti. "Egoizam" je vatra proporcije KA , koja nije, sama, - egoizam, već kozmička funkcionalnost sažimanja. centripetalnosti koja stvara prirodu i čoveka. Tek nastankom čoveka ove snage postaju reaktiv ne. Zašto? Jer u čoveku preokret prirode , i svešću, pokret centri fugalnosti: rodjen je da zrači. Egoizam se opire. Da bi se ova svest preokrenula, potrebno je "uzjašiti m agarca". Sažimanje uvek deli, ce �� , ovoga pu �a samo sebe. Zato je "kasapljenje" (TOTA) majka SocIva. to SOČIVO u kome se Kosrnos ogleda jeste egipatsko Oko, oko, oko koga se tuku Set i Horus, oko, čiji deo su svi stvaralački �:inci�i (bogovi). Ovo Oko jeste sočivo sinteze, inteligencij a sa z � anJa razbacanih činjenica u viziju koja okončava njihovu po deljenost. Snaga, u samom procesu sažimanja, koja se protivi ovo me efektu, � este in?i�idualizam ove podeljenosti, egoizam u svojim �nogostran,:m obhclffia slffibolizovan "najtvrdoglavij om životi nJom sveta. , magarcem . Prve pretstave SETA koje su dosada nadjene u Starom Egiptu su u formi magarca. (sl. 38 i 39)
. m o nj ti vo ži om k oš ol it m je n sa ni fi de U is to rij skom pe ri od u lik Se ta (sl. 40 , 4 1 )
Sl. 4 1
Sl. 40
ri va a im ji ko , va st ar C eg nj ed Sr i og ar St Reprezentacije SETA a lj av st et pr o st če se i j ko 7) , -6 42 l. (s a, on ja nt e, p a čak i krilati vid grif , ra va ču a, rc bo u og ul u oj sv va ča na oz e m ti i t, sa glavom sokola, krila ). ks in Sf na ći ju ća se ot (P . st lo et Sv i an ne po be divu snagu koja br iz
•
Sl. 39
SI. 3 8
1. Ž ivotinja na jednom sudu nadjenom 2.
Slonovača iz El Mahaša Negada I.
1 98
II
Negadi I (Elkozam) Predinastički per·10 d .
C ..
grob B en i- H asana (S re dnje Carstvo) Sl . 4 2
la na e) er še na e pr 6 78 1 1 99 1 .,( va st ar C eg V eć po če vš i od Srednj u ej id za n za ve E V A L G E Ć E R A G A M zim o sve ćešće LJUDSKI L IK je a d u uj az uk m na ji ko ca ar ag m ve do vi SETA. Nalazimo razne 1 99
,
magarac shvaćen kao prirodna snaga koja u ljudskoj psihi postaje čovek-magarac. Magarac je, tako, prirodna inkarnacija bune. Da resi8 spominje životinju na kovčezima Srednjeg Carstva, koja pret stavlja SETA (MSHTN i DAG) i koja ima telo slično magarcu sa karakterističnim izduženjem donje vilice i crnom grivom otsečenih ušiju. On pominje takodje reljef iz hrama DENDERE gde je LJUDSKA INDIVIDUA SA MAGAREĆOM GLAVOM VEZANA ZA TOČAK MUĆENJA! (Ovo "mučenje" opisano je u papirusu Covek u raspravi sa dušom!) Kulminacija ovog "mučenja" jeste AI, magarac-"bog" ili prin cip izgaraju će vatre pustinje, sasušujuće sunčane vatre egoizma, u svom smislu raskrnice u procesu sažimanja: "Devetog Časa," (sl. 43) Taj sunčani magarac ljudskog tela, ovde je medjutim nazvan Principom (bogom). On nije APEP: on je svest suočenja sa APE POM, i zato snaga transrnutacije, kanal ka višoj dimenziji svesti. AI, "bog-magarac" nestaje u ovom suočenju. Srećemo ga u grobnici Setij a I (faraona koji je "deifikacija" SETA!), gde je tako dje nazvan "princip začinjanja"! U kasnijim periodima, naročito u ptolomejskoj epohi, nailazimo opet na "čoveka-magarca" sada zavezanog, zarobljenog. Pobuna je sada u rukama "faraona" ("Kra lja", ili nadsvesti). Magarac je kanalisan, pobuna je sublimirana. Tako u hramu EDFU nailazimo na Ptolomeja IV koji drži za uši ovog zavezanog neprijatelja, antropomorfisanog ali magareće 'glave. (Mitološkim j ezikom ovo označava Kamijevu ideju "bune protiv bune" - tj. agresiju elementa umerenosti prema pobunjenoj svesti,) Buntovnički egoizam tako je zaroblj en (sl. 44) i njime snaga pustinj e, "strašni urlajući bog" . SET ,kao buna, sadaje"djavo "(sl.4S) funkcija bune je završena, Njegov reaktivni APEP-vid još preživlj ava, naporedo sa sublimiranim. Detalji magarca i razni njegovi vidovi razbacani su kroz celu istoriju Egipta ali se kanališu ili "kanoniziraju" u grobnici SETIJA I . Ova grobnica iz četrnaestog veka pre naše ere prava je enciklope dija SET A, i izvor neiscrpnih mitoloških infOIInacija u vezi proble ma individualizma, bune, agresije i sublimacije ovih u osnovnu snagu harmonizacije. Pored negativnih vidova SETA, ovde su dati i njegovi pozitivni vidovi. Seti I , jeste "M udri djavo" , Zato AI, kao ukrštanje mudrosti i "djavola" jeste ovekovečen na sarkofagu Se tija L Posle ovog kanalisanja "samožrtvom" ili suzbijanjem pobune, nalazimo SETA koj i vodi SUNČEVU BARKU. (Sl. 46) Nije to više mamac-AI, u pola izdignut iz vode - princip vremena u času 200
ek (n e, nj je in ed uj a av uć og om ja ko � ti es sv je an ev zr mutacije , od n. sa , k J ? na , S� U R: H0 t" ra "b T, SE m sa ? ć ? "vulkanizacij u" ! ) ve Ija Ub a, id m ra Pi VI tO ks Te e uč s na ko ka zaje dn o sa H O R U SO M , APEPA.
j
Sl. 43 Sl. 44
Sl. 4S
k or uj Nj s, ru pi pa i šk lo ito M va bo m Ra , N f, A. Pianko Sl . 46
20 1
�aj zad, poznata slika Ujedinjenja Severa i Juga - snagam
a u jed inj e. nJa S E T- H O R U S O M , koju nalazimo u klesanu n a prestolu faraona.
S l. 4 7
K ro z is to riju Starog Egipta m o ž e se ta ko pratiti linij a razvoj a . . . Je d n e snage kOJa kao d a j e uspavana n a p o č e tk u , koja se zatim . b u d I, s �a se b e satire i p o st aj e najzad sna ga ujedinjenja . U ��n o d u Graditelj a Pir ida S E T j e b io n a jč e šć e nazivan "bli � � , zanac HORUSA . f! k smJIm periodim a njegova se uloga menj a , . � . postaje sve negatIvn�� a c a k asta}e i " d ja v o " . - Pri kraju Novog � . . : C a rstva ?vaJ dJavo J e rodIO (IZ čela ) TOTA. Isto rija njegove . �: sublim �cIJe U �I n a s � artik ulaciji pogon a naše sopstvene svesti, a . ova artiku!a c IJ a z n a� I, samim tim št o j e si n te z a , ujedinjenj e : kraj . bune svestI protIv p n ro d e . �.r e nego što p redjeI? o �a prikazivanje dubljeg tuma čenja figu raclJ a �agarca p o Is. tonsk oJ dokumenta cij i Egipta, osvrnimo se i n a , opstu lIteraturu u vezi magarca. O d klasič nih egiptologa, uzmimo, p o re d B ru g ša , koji nas oba. v e š� ava da j e S E T - M A G A RAC 'O uzeo m esto " Z ivotinje S E T A " u p e�IO ? � Novog C arstva, k a i d a su E g ip č a n i u vreme zimskog � . . . So��tIClJ a , u veZI erem omJa F e stifa la � , ri tu e ln . o u b ij a li magar. . c a. (p r�to m m rvecI u p a ra m p a rč e slik u A P E PA ,) ,' 2 " U doba . .. ranih d� astIJa p ri li č n o je izvesno d a j e obožavanje Seta bilo raši . re n o l nJegov �ult i�gleda k a o d a cveta sve d o perioda izmedju X II i . X ��I I DmastIJ e . Ah oko 1 7 00 pr. H . do lazi d o preokreta i Egipčani . . p o c mJu da p �kazuJu ogromnu mržnju p r e m a njemu. On j e , na ravn o , uvek bIO povezan sa zlom , ali izgleda k a o d a je njegova 202
popularnost mnogo umanjena, jer je bio vezivan za okupaciju Severnog Egipta od Hiksosa, koji su ga izjednačavali sa izvesnim semitskim i siri skim bogovima. U Delti, nosio je sve karakteristike Semitskog boga Baala . . . . . Pod XVIII Dinastijom čujemo malo o Setu jer je Amon, bog "više" oblasti, imao prednost, ali kult Seta javlja se opet pod XIX-tom Dinastijom, i drugi faraon te Dinastije nosi ime po tom bogu, tj. Seti I . "Magarac,1 3 kao mnoge životinje, bio je smatran od Egipćana kao dobar i zao. U jednoj himni bogu Ra, koja se nalazi u Papirusu Anija (tabla I 1 4 red) umrli kaže: "Tako da ostvarim svoj put � a zemlji, da smrvim magarca, da uništim zmiju sebau , da uništIm Apepa u njegovom času". Ovaj pasus dokazuje da je ova životinja bila vezana za Apepa, Seta, i druge bogove mraka i zla. S druge strane, XIX-to Poglavje Knjige Mrtvih nazvano je "Poglavje pobede nad onim koji jede magarca", i vinjeta pokazuje umrlog kako ko pljem probada čudoviste-zmiju, koja je uglavila vilice �� ledja magarca. Tu je on svakako forma sunčanog boga a z�Ja -AI forma Apepa, tako da je jasno da je magarac u tom penodu bIO smatran bogom_ U Poglavju CXXXV stoji da je magarac razgovarao sa mačkom, i pasus u kome se to dešava još je jedan dokaz da je magarac b io simbol i b oga-sunca." Kroz istorij u Egipta, nalazimo da dvostranost Seta nikada ne nestaje iako je jedan ili drugi vid povremeno preovladao. Jedno od imena SETA je stoga GOSPODAR DVEJU SNAGA. Tacit, kao i Plutarch,14 prenose legendu u kojoj TIFUN (SET) beži iz bitke sa HORUSOM na ledjima magarca, i došavši na mesto gde se našao bezbedan, začinje dva sina: Hijerolosimusa i lude �: sa.1 S Plutarch takodje beleži: 1 6 "Otuda njihovo grozno postupanje sa onim osobama, za čiju crvenu kozu misle da liči na magarca. Odatle, takodje, dolazi običaj Kopta da bacaju magarca u provalij u. Stanovnici Likopolisa i Buzirisa idu toliko daleko u mržnji te živo tinje da nikada ne upotrebljavaju trube, zbog sličnosti njihovog zVuka sa njakanjem magarca. U'jednoj reči ta životinja je nečista, naročito zbog sličnosti koju oni smatraju da ima sa Tifunom (Se tom). Sledstveno ovom pojmu, kolači koji su podneti sa njihov!ID žrtvama u dva poslednj a meseca Pauni i Faoni, nose trag kopIte magarca koji gazi na njih. Iz istih razloga, kada žrtvuju suncu, zabranjuju svima koji se približavaju na molitvu da nose bilo šta datno na sebi i da hrane bilo kog magarca. Izgleda očito, kažu, da su čak i Pitagorejci smatrali da je Tifo demonijačke prirode." 203
•
U St� rom Za ve tu magarac se spominj e ka o životinj a koja govori, . . I po st?J�lo J e v� rovanje da je magarac mogao da vidi "a ndjel e go . spodnJe kOJe njegov gospodar nije mogao da vidi. Ak o b i o e zad rža li a sr � nje vok vni m ob iča jiin kao a, i spi �� � � � . . srna ' ' naIsli bIs mo neo blcan 1 mteresantan ma ter ij al o magarcu, . ka o 1 o odnosu magarca-zla i magarca-dobra. Spomenimo, ukratko, da je u tra dic ija ma alhemije magarac po ��za� �a fab uloz� om životinjom JEDN OR OG OM (likoma). Ova ZIvotmja ' �ao da Je preuzela ulogu Se tQ ve fab ulozne životinj e i ka o . kompozIcIJa razn� životinja (mahom pustinjskih : gazela, 17 konj , magarac! �na n �sI sob �� bu nu , neposlušnost, ali i Snagu. Ju ng nam daje Iscrpm materijal o ovoJ!le dvojn om karakteru ka o i o samom fenomenu jed noroga kroz ind ijsk u, kinesku i srednjevekovnu tradicij u ! (sl. 54 ) 1 8 , 1 9 ,\
•
,
,
( I
,
I
•
.
-
'"
,
-
•
f '0
-
. SI. 48
Evo nek0I?<-o cit at a i � Jungove studije o Alhemiji i Psihologiji : _ "M ag ar ac 1 �rvo su oC Igledno povezani, jer oba pretstavlj aju m oć _. . . Zivota, plodje nj e I le čenj e" 20 "J ed n �rog nij e je dinstvena, ja sn o odredjena j edinka, već fabu . lozno bice sa mnogo varij acija . Im am o, na primer je dnorožne . konj e, magarce , rib e, skarabe itd ". 2 1 Ču do viš na r r ? a je dn or og a opisana je kod Plinija (2 37 Lib � � f :: . v.11l, c� .2 I), . . , dIvlJ I magarac u In dij i nije m nogo manj i od ko nJa . : . � a rog n a č elu ��� ro kubit i po du g. Donji deo roga je be o, . . gornjI vI?le t, ah �rednJI Je crn ka o ča dj ." "S na ga sovog roga je ne pobediva. NalazI se na usamljenim pasama i lu ta usamlJ' en a. Traži sa m oć u. "22 l! sa m lje no st zr až av a izo lac iju , PO DE LU ustvari koju simbo � . IlZ�Je snaga egOIzm a, SET. Takodj e, Ju ng nam prenosi, u Persij i . naIla � o na tr?nožnog m ag ar ca ! Opis ovoga magarca potseća na s na ".?nJe ntalnu , verziju TU MA : "S to se tič e t��nožn �g magarca, kažu, da on stoji u sred nepre ?iednog okeana I rna tn noge : oč iju šest, usta devet! Im a dva uva, Jed an rog, be lo tel o, hrani se duhom i pravedan j e ! " Moć ovog ma garc aj e ogrom na .23 204
Napomenimo sada da je Jednorog, kao i lav, simbol Mercu ra24 (Hermesa, tj TOTA! Y 5 takodje, u ranom hriščanstvu kao i lav, bivša snaga života, jednorog simbolizuje i Hrista, kako vidimo iz spisa Tertulij ana.2 6 Dalje, povodom magarca, čitamo kod Junga: "Ma garac, kao trostruki demon, jeste čthonično 27 trojstvo koje je na slikano u latinskoj alhemij i kao troglavo čudovište i identifikovano sa Merkurom, solju2 8 i sumporom. Klasični žagor o obožavanju magarca u hramu Jerusalima i potsmešljivo raspeće na Palatinu samo ću spomenuti uzgredno, kao i saturnski vid Jehove . . . . . koje dovodi ove figure u vezu sa Prima - Materijom." U naizgled konfuznom alhemičnom i religioznom simbolizmu ranog Hriščanstva nalazimo Tekstove Piramida u fermentaciji: istoriski, kao nastavak poslednje faze ujedinjenj a HORUSA-SETA pred kraj Egipatskog Carstva, b orba HORUSA-SETA kao da sada uzima vid borbe SETA sa APEPOM. Sam SET, kao osnovna snaga, deli se na dva svoja vida koji se b ore. PrinCipi se sažimaju i mešaju : Merkur postaje kompleks: AMON, SET, HORUS i čak APEP! Sunčano-Mesečni princip duha i tela. Kao egipatski krokodil HENTI, grčki KRONOS i rimski SATURN, MERKUR2 9 je dvojan suštinski : TOT i SET. Ova dvojnost, komplementarna u Egiptu, ovde uzima karakter kontradiktornosti, karakter borbe. Iz ove kontradiktorne substancije života koja se menja trans rnutacijom, proizilazi simbolizam lava30 i jednoroga (Sunce - Me sec). Napomenimo: dok je u Egiptu mitološka misao oduhvatala sveukupnost gene ze u kojoj su HORUS i SET pretstavljali sažima nje principa motorne kontradiktornosti života, sažimanje koje je uključivalo sve pojedinačne komplementacije raznih principa Sun· ce-Mesec, - posle Egipta, formulacija ove zakonitosti se menja. Istoriska nužnost razvoja svesti svodi ovu principijeInu "borbu" na lični - unutarnje psihološki izraz. SET dobija nova imena, ali on kao individualizam, postaje vodeća snaga: rastvara se zato kao SET i nastaje kao lav, dugorog, aždaj a , bik, zmija, jelen, magarac, čak i golub sv. Duha! Nailazimo na poredjenje Hrista sa bikom i jedno rogom iako istovremeno nalazimo da je jednorog demonska snaga. Zato je razumljivo da je vatra lomače bila često potpaljivana u raŠČišćavanju crkve sa ovim filosofiranjem ! "Crkva-Henti" uništa va svoju decu filosofije! Time odvaja "Hrista" od "Djavoia" i stvara put Z<;l "Rog" nauke da je u svoje vreme proburazi. Interesantno je napomenuti, u vezi rastvaranja simbolizma SETA simbolizmom alhemije, da je ovo rastvaranje samo po sebi kao neko izdvajanje esencije individualizma iz SET A, "GOSPODARA •
205
•
•
DVEJU SN AG A" . Ka o što je on postao klj un SU NČ EV E BA RK E u Novom Carstvu, za r tako ovaj In dividualizam ne postaje klj un progresa, kao mislena individua? Ovaj proces sublimacij e stvara svoj nov izraz suočenja AlA I APEPA, kao što je, u po če tk u naše ere , stvoren simbolizam Ra sp eć a, čij i se egipatski trag jo š nalazi u srednjevekovnom alh em iča rskom simbolizmu. ( Sl. 49 )
e
.)(' 0 . 0'"
M A M .4 C ,-��
-
,
,
Hor tus deliciarum ( 1 6 vek) Hvatanje kita sa Raspećem kao mamcem Sl. 49
•
•
Ova srednj evekovna slika izražava TU MA : Hrist je i pec ač i ud ica , i ma ma c, a i zm aj . (U katedralama on ob ičn o stoji na čud ovi stu , . svom postolJ u). Osam krugova su osam principa "kaveza" TU MA ukupnost VE LIK A DE VE TIC A. Hr isto s ovde leb di U vazduhu , evocirajući Sua , pri nci pa inteligencij e, Simbolizovanog vazduhom , čiju sublim aciju izražava Raspeće. Sre dnj evekovnim jezikom ovde _
-
206
nalazimo suočenje Devetog Casa, mamac i AlA. (Jung spominje udicu Mojsija i sedmostruku olovnicu Davida.) Vratimo se sada na m odernu egiptologiju, pretstavljenu Velde ovom neobično 'interesantnom studijom o Setu," objavljenu ne davno. Velde naziva svoju studiju: "Set, bog konfuzije". I ako u toj knjizi ne nailazimo na jasnu definiciju Seta, jer j e pojam "konfu zije" sam po sebi neodredjen, treba naglasiti da je ovaj rad pozi tivan napor intelektua1ca-egiptologa da prodre u značenje mitolo gije. On iznosi dokumentaciju, na primer, da deifikacija i demoni zacija Seta postoje naporedo,3 2 što je hrabro,jer mnogi od njegovih kolega to ili ne priznaju, ili tumače konfuzijom Egipćana. Velde zaključuje, takodje, da se Setovo poreklo "mora tražiti - ne u političkim dogadjajima, već u čoveku i religioznoj revelaciji".33 On u simbolizmu Setovih testikula vidi utelovljenje "divljih, elemen tarnih, još ne diferenciranih nagona, koji treba da budu uobličeni pre nego što mogu da postane zaista plodonosni."34 Zato on Seta vezuje za ideju sterilne strasti bez ploda. Velde nabraja mnoge vidove Seta: stranca, poplavu, pustinju, prednju nogu bika - ubice Ozirisa, djavola, snagu evolucij.e, blizanca Horusa, itd. On zapaža da je kompleks Seta možda najlakše shvatiti na psihološkom nivou, i pretskazuje da je bitka Horusa i Seta samo uslov, u stvari, njihovog ujedinjenja. Ova opaženja u toliko su dragocenija, što ih nalazimo kao neku rud u, u debeloj zemlji analize , u mislima koje proučavaju nadugačko nevažne detalje. Na primer, umesto traženja smisla "prednje noge bika", što bi dovelo do funkcije prednjih nogu, kao i točkova: orijen tacije pravca , on zapada u analizu da li je Oziris udav ljen, ili ubijen prednjom nogom bika. Posmatrane u svojoj funkcionalnoj suštini, varijacije kulta Seta, tj njegovi raznim, imenima označeni, vidovi, odražavaju genetične taze, čiji su proizvod . U tri faze egipatske istorije, Set j e snaga ce panja semena, (kasapijenje Ozirisa), otpor materije u formiranju novog porasta, (otpor kulminira u Devetom Času), i najzad, oform ljenje novog semena. (Set u Sunčanoj Barci). Padom Egipta, Set je, kao novo seme, sam "iskasapljen'" . On se naime deli na mnoge, skrivene vidove Merkura, u tradiciji hermetizma. Ne zaboravimo da je "hermetizam" nauka Tota - Hemlesa. Set, kao pojam reaktivne snage d ualizacije, umire sa Egiptom. Radja se "djavo" , koji u sebi ničega pozitivnog nema, kao vaskrsenje Apepa, iz nekog pakla u koji su ga Grci odvukli, da bi ga sačuvali od potpunog uništenja! Sam Set, ujedinjen sa Totom, sin kosmičke inteligencije koja vodi stvaralaštvo prirode, skrivena je osnova nove snage u usponu: indi207
I
vidualiz rn a, koji će bi ti diviniziran, St arim Zavetom, iz koga izniče Monoteizam. U po ra st u, ovaj Monoteizam, neizbežnim tokom evo lucij e, u "svom ča su" po staje "Apepizam" . . . . ali o tome ćemo govoriti u dalje m izlaganju . II
Refleksija povodom D ev etog Časa, magarca i istor ije 1 . Dizanje Ai-a
Shvataju ći mitološku misao kao sintezu sila koje komponuju stvarnost, pokušaćemo da postavimo ka o interesantnu mogućnost uvid u istoriju prema svetlosti ove sin te ze , kao u prirodno bojište istih sila. Istorij a, kao sila, kao efekat i zakonodavac, može se takodj e de te rminisati kao: hod. Ovaj hod mi prirodno shvatam o kao pro gr es , ili evoluciju . Egipćani ovu evoluciju shvataju kao genezu. Svodjenje psihičkih zbivanja co ve ča nstva i individue pod zako nitost svemira m oguće je , ukoliko postoji uvid u zakonitost . U ljudskoj m isli postoji prirodna te nd en cij a ka ovom svodjenj u. Lagana eman cipacija individue od uč enja Hrama pretstavlj a ustvari formaciju autonom nog lju dskog mislenog aparata. Prime ćuje se da na s, m edjutim , da ova emancipovana svest traži podlogu sa m a se bi , okrećući se nauci. Misao i na uka osakaćene se be z ovog ujedinjenj a. Tako je u prošlosti, a delim ič no i sada jo š u podeli misli od nauke vidimo s je dn e strane m or e analitičnih eksperi � entalnih radova, a sa druge množenj e ne na uč nih teorija . Postoji Ja z izmedju nauke i ovih kao pseudonaučnih tako i nejasno arti kulisanih lič ni h, psiholoških, astroloških i drugih interpretacij a pojedinih do m en a ži vo ta . H er m et ič nim naukama kao da je utrt trag, a ono malo što dolazi do javnosti lič i samo na zloupo tr eb u ili nedopečenost. Ovi pokret i, iako kanališući ustvari pozitivne težnje misli ka sintezi, ka o neka priprem a, č esto se medjutim sukoblja vaj u sa naukom time se udalja vajući od svoga cilja . Primećuj em o, takodj e, sve ja ču te nd en ciju misaone sinteze, koja kao da se radj a u okrilju same na uk e. Sr eć em o zato dans sve veći br oj interesantnih radova antropologa, biologa, psihologa, pa čak i matematičara,35 koj i sved oč e, kao pupoljci u prirodi, nadolazak neke moguće renesanse. Uvid u misao egipatskog mita daje je dnu novu mogućnost raz voju obih te nd en cij a, je r pretstavlj a principijeJnu orije nt ac iju istra živanju . Ova orijent ac ija se može primeniti na mnoga polj a ra da . 208
Umesto tražiti uzroke, izvesnih ljudskih odlika, ili impulsa, uzima jući svaki nagon kao neku izolovanu stvar, naučnik bi mogao, sle deći mitološku granu, svodjenjem, shvatiti vezu izmedju raznih funkcija, pa bilo da su one izražene običajima jedne životinjske vrste ili radom jednog organa, geometriskom teoremom,36 hemi skim fenomenom, psihom ili istoriskim činom. Vrativši se na nasu temu, pokušajmo da ovu misao demonstriramo prateći tematiku Devetog Časa, suočenje AlA i APEPA, kao i vidove SETA kroz istoriju. Pokušaćemo, tako da shvatimo Istoriju kao vid SUNCEVE BARKE koju vuče konopac vodećih čvorova psihičke evolucije. U prethodnom izlaganju ukazali smo na razvoj vidova SETA kroz istoriju Egipta. Promotrimo izbliže orijentaciju magarca u tom kompleksu SETA, smatraj uči ovog magarca kao "uže" - prvo, jer nas on nosi u čas preokreta, a drugo, jer u figuraciji "Deveto� Časa" na Sarkofagu Setij a I , ovaj AI - magarac, jeste uže: kraj užeta i time kljun procesije SUNČEVE BARKE. U periodu Starog Carstva ovaj magareći vid SETA nije posebno naglašavan. To je period stabilnosti nepomućene veličine jednog čovečanstva, o kome nam svedoće Piramide, kao i skulpture velike duhovne snage. Da bi izbegli zabunu ponovimo ovde da SET nije "magarac", iako je magarac SET. U životinju fabuloznog karaktera, neposto jeću u prirodi, uključen je element magarca kao orijentaciona snaga (glava). Taj magarac, koga u svojoj prirodnoj forrni nal�zimo u predinastićkim grobnicama kao da nestaje u kompozicij i "Zivotinje Seta. " Kao prirodni element kočenja (reakcije), i "egoizam", on se tako uklapa u sažimajući grč koji je izražen SETOM. SET, u Sta rom Carstvu, iako nosilac potencijalnih mogućnosti "zla" - nije stoga identifikovan sa zlom, i zato ga naj češče srećemo kao kom plementarnu (ako i neprijateljsku) snagu HORUSA. Magarac je kao ukopan, u njemu. Važno je istači da ovo stanje "ukopanosti" nije izjednačeno sa nepoznavanjem mogućnosti aktiviranj a ovog "ma garca" - jer u tekstovima nailazimo često pozivanje na "Onoga koji proždire magarca"37 što dokazuje da je ovaj mitološki kompleks, iako docnije razradjen, bio poznat i ranij e ali da je svako doba izražavalo genetički momenat, kojije utelovljavao. Padom Starog Carstva nastaju bune, preokreti, anarhija, nešto pri čijem su sećanju generacije drhtale· . Posle takvih vremena javlja se u figuracijama nov lik: magarac ljudskog tela: psihička snaga bune. Ovaj SET magarećih ušiju označava revolt svesti, koja se _
14
- Velika jednačina
209
odvaja od celine nep omućenog života poslušnosti. Ljudski magarac pos taje čelo SET A, iz koga će se roditi TOT. Tokom Sre dnj eg Carstva "bu na" raste kroz vid SET A - ma gar ca, koj i čak pos taje eks trem : sam APEP. Nalazi svoj vrhunac u Devetom Čas u: istori ski, m ože mo povući krivulj u (kao tem peraturu) naizmeničnog por asta i pad a "kulta" SETA, dvojnosti u izrazu njegovog lika koji se deli na AlA i APEPA. Čovek-magarac sve češ će se sreće kao element ne samo bun e, nego i mu čen ika , nep rija telj a38 sunca, sam sobom ograni čen i, ste rilan sun čev ko lut . Ovaj "kolut" nalazimo , ovako ograni čen ušima magarca, na glavi AI-a_ ( Sl. 50)
tua Ahenatona zapanjujuće potseća na ženu: satirska glava na telu ženskih grudi i nesrazmerno velikih kukova! Ahenaton je kao neka "veštačka žena" bez otvora radjanja;Oon utelovljuje fazu evolucije
(
.
.
,
'
. ,
•
Sl. 5 1
Sl. 50
U ovom perio du (koincidencija? ) dešava se "bun a" Ahenatona, čije ime se prev odi: Afinnacija Koluta (sun ca, ograniče nog kolu tom ) i zamena "kulta" AMONA (nevidljivo) sa ATONOM (vidlji vo). Ako posmatramo skulpturu lika Ahenatona, zapazićemo da je taj lik "satirski", izdu žen, dugih ušiju : lik koji mnogo potse ća na Seta : Magarca_ Ahenaton, kakvim ga daju spomenici, izražava ne gativni individualizam, sa kojim se napo redo razvijaju i anarhični elementi3 9 "obožavanja" vidljivog, opipljivog sveta- "magarca" senzualnost, i sterilna sagarajuća stras t. Abso rpcija energije iz koje nem a više evolucije , bila je u Egip tu , kao što smo napominj ali, vezana za ideju sterilnosti "Ves tačk e žene ". KOincidencijo m, sta210
svesti u kojoj se individualnost (ograničenost stvaralačke energije kolutom) pretvara u bunu: odvajanje bića "koluta" od stvaralačke zakonitosti (AMONA) čija je bit . Ovo zatvaranje koluta (utrobe) jeste kult Atona. 41 Zatvoreni krug onemogućuje evoluciju, svojom afirmacijom nezavisnog bića: ovaj krug teži samoperpetuaciji koja se protivi samožrtvi - davanja života iz koje se radja nov kolut spirale. lako podaci o tom razdoblju ne dozvoljavaju egiptolozima da dobiju jasnu sliku dogadjanja, zna se da je pobuna Ahenatona 10kalizovana i da stara vera pobedjuje, kako bi to rekli profesori. U stvari, radi se ovde o prelazu u .novi ciklus konkretizacij e stvara lačke svesti, putem samopregora. (Koincidencijom? ), u ovo dob a spada, kako nas istraživanja egiptologa obaveštavaju,42 kraj sirijuskog ciklusa, astronomskog perioda vremena kojim su Egipćani odredjivali genetične faze života zemlje. Mnogo je pisano o Ahenatonu i Tutanhamonu. Posmatrajmo ih, medjutim ne kao ličnosti, već kao dokumente simbolike istoriske geneze, čija faze kao da pretstavljaju Imena faraona.4 3 U ovom uzburkanom periodu vidimo smenjivanje faraona, jednog za dru gim, i, tek dolaskom na presto Horemheba, mudraca-vojskovodje, smiruje se talog. Tumačeći ova dogadjanja mitološkom I1!.islju, pre poznajemo u toj pometnji prelazni most krize Devetog Casa. Isto rija kao da raščlanjuje mit : Prepoznajemo tri momenta: Ahenaton, 21 1
čije ime, bukvalno prevedeno, znač i: diže se u kolutu !- Utelovljava mom ena t Dizanja AlA iz vode. (Revolt) Ahenaton, od koga naši egup�olozi prave nekog velikog reformatora - pred stavljen je u . stvan samun egipćanskim figuracij ama , kao zaključni mom ena t jednog dob a, dek ade ncij a istog, i prolom, tim e, ka neč emu što ga samog prevazilazi. Isto rij a ga je izbrisala - grob mu je uni šten . Tutanhamon, koji mu je bio mladji brat, ili sin - ne zna se - i čije ime, bukvalno prevede no, znači " Ž ivi lik Amona", ili "Lik živo ga Amona ", predstavlj a momenat oživljenja vizijom . Ovaj momenat je suočenje Ala sa Apepom. U suočenju nastaje vizija. Da čudovišta, zmija pobu ne i krokodilski rep kao grč egoizma, uobl ičavaju vrhunac revolta Atona (konkretizacije) protiv Amona (nevidljivog zakona). Vrhunac revolta, - jeste u stvari i vrhu nac ČINA Diza nja Ala iz vode, koji prepo znaje revolt u sebi. Psiha i istorij a izjednačuju se, jer samožrtvom, "dečak-faraon" vraća presto Amonu posle njegove uzurpacij e, i bune Aton a! Grob nica Tutanhamona iako sama gola kao podrum, ostala je netak nuta , a u njoj je nadje no neprevazidjen o blag o, u njoj je nadj ena neprevazidjen a pošta i lju bav od strane sveštenika Amona ka svome braniocu. Tutanhamona, zato , kao duhovni Sin, iako mnogo stariji, nasledjuje za jedn o vrlo kratko vrem e AI -faraon-sveštenik, i po svojoj prilici njegov ujak sa majč ine stran e. Presto je u rukama AMONA. ·
,
Horemheb - sledeći farao n, čije ime znači "Dolazak Horusa" uspostavlja red, uvodi zakone kojim a štiti narod od podivljalog administrativnog aparata sabiraća pore za, ugnje tačk e klase uprav ljača koji su se razvili za vreme dekadentne vlade Ahenatona , reform atora " i ljubi mca egiptolog a. Svakako naći ćemo u mnogim knjigama o Tutanham onu, pisane sa mnogo romantizma i malo zdravog razu ma, potp uno nedokumentovanu interpretaciju Hore m heba , kao uzurpatora. Iako ovo ne može mo, zbog mest a koje bi uzelo, ovde dokazivati, vredno je za sada napomenuti da se celo kupna dokumentacij a o Horemhebu ne samo protivi ovoj nepra vednoj osudi, već dokazuje da je on bio plemeniti branitelj pravde. Kao jedan detalj , naglasimo , da je uveo smrtnu kaznu - ne za lopova koji krade jer je mož da glada n, nego za sudiju koj i sudi nepravedno. Njegovo zakonodavstvo, koje možemo proučavati jer Je urezano u kam en, pokazuje stanj e korupcije administrativnog činovnistva i mere da se tome stavi kraj. Horemhebova grobnica je prva u seriji velikih grobnica Novog Carstva Egipta, Dinastije Ramzesa. "Ram zes" , znač i "Rodjenje RAa ",44 "
212
Istorija nam i dalje odvija utelovljen Hod Sunčeve Barke. Od Devetog Č asa, ulazimo u Deseti Čas sinteze, i hodamo do rodjenj a Novog Kulta, - zatim dolazi zalazak i kraj Egipta. Naslednik Horemheba bio je faraon SETI I. Ovaj faraon je osta vio jednu od najdragocenijih grobnica. On uobličava sublimaciju SETA, koji je ujedinjen sa Horusom u jedan jedini lik. Tek preko ovog, u svetlost uvedenog SETA žrtvom taoca mraka, mamcem, samožrtvom Tutanhamona, može doći do rodjenja RAa. Sin SE TIJ A I jeste RAMZES II, najslavniji faraon Egipta. Samožrtvom iskaljeno gvozdje mosta, u če nas mit i istorija, jedi ni je put svetlosti sa zemlje, ka nebu. 45 Indirektan put geneze uključuje, prvo pad, zatim dizanje iz blata, sobom podižući blato. Drukčije, kako bi se ono podiglo? Ovo nam sugerira misao: Pad antičkog sveta, velikih Istočnih Civilizacija, koje su za sobom osta vile tolike dokaze duhovnog savršenstva, u svetlosti mitološke mi sli, liči na ovaj zakoniti pad semena, u zemlju. Mudraci Istoka ustupili su mesto mučenicima Zapada. Egipat je gurnut u grob i sravljena je zemlja "Čuda". Niče nova civilizacija. Varvari pokri vaju svet, bela koža postaje neka privilegija - plavokosi, ridji, bledi civi1izatori ognjem i mačem ruše hramove, u ime Krsta. U ime AlA ! Od Hristosa prave transparantu Boga-Sina, plavookog, plavo kosog, surovog prema "drugim" bogovima. "Nemaj drugog Boga osim mene"! moto je imperijalizma, koji se iz ove galame budi, uzi ma u jednu ruku Hriščansku crkvu kao štit, u drugu mozak, kao koplje, EGO zavladava svetom. Medjutim, Hod Sunčane Barke ni kada se ne zaustavlja! U ovom vremenu "pada", grči se mišić novog uspona. O tome će, medjutim, biti govora docnije. Vratimo se na refleksije povodom Devetog Časa: mitološka dokumentacij a potvr djuje na svakom koraku evidenciju istorije. U "Knjizi zabacivanje Apepa46 , koja potiče iz Novog Carstva koji je za sobom ostavio evidenciju ali pre vladavine SETIJA l, sublimacije SETA, Deveti C as noći opisan je bez lika AlA. Suština dogadjanj a je istovetna, ali nije još rašćlanjena istoriskom konkretizacijom. Tekst glasi: " . . . . . . . . i kada je NTR (princip svesti) naišao na Devetu Oblast svoga puta, vide pred sobom čudovište Šes-Šes, čiji rep se svršava u otrovnoj zmiji, vide neprijatelja lukova, Apepa u formi zmije mnogih vijuga ! Harpuneri koji predvode NTRA napreduju, da napadnu ta čudovista, u raznim obličjima izlaze i bacaju magične inkantacije i C ini pred njih. U medjuvremenu, jedna druga grupa božanskih biča počinje rad na pripre manju Novog Lica Sunčanog Boga Noći. Kad je sve pripremljeno za -
-
213
I
njega, on će, uzevši ga, stići na kraj puta" �7 U Desetom Času, koji sJedi ovaj tekst, �pep je vezan . Pobedj en. Ovo ukazuje da je u tom <:= INU Devetog Casa,4B transm utacija . Kao završni tekst Desetog C asa stoji: "Slava Tebi! Udji Ti u Istok probi put izmedju kukova tvoje majke ! " Samo rodjenje, situira se u Dvanaesti čas. Kroz Egipatsku istoriju , vidimo da su mitološki tekstovi, na početku, skoro telegrafske beleške u kojim a je svaka reč knjiga . Kako se blizim o kraju Egipta, tako se tekstovi prvo ilustruju, zatim raščlanjuju. Pre svega, što je važno konstatovati, to je da se mito loška tematik a, napuštajući yopštenu tematiku, koncentriše uglav nom oko Devetog i Desetog Casa evolucije Sunčane Barke, i da se ova tematika transrnutacije materije u duh ustvari otkriva kao potka duhovnog nasledja iz Novog Carstva. Čovek ne može da izbegne slici, koja se nameće svesti, nekog mravinjaka u kome je jedan deo ošteče n i grdno tumaranje i vrenje koje nastaj e oko tog dela, kao u telu, kada smo ranjen i! U organizmu Čoveč anstva , istorij a kao da priprema sledeću fazu, rukom Izise Velike Čudotvorke. Ona kuva, pripr�ma i nudi nam, danas, tu, vekovima pripremanu srž : razumevanje C INA49 pred koji smo, danas, došli. U cilju tog razumevanja apstraktne misli kroz konkretne životne manifesta cije, istorija nam je pripremila raščlanjeni, likovni simbolizam Di nastije Ramsesa. Ovaj likovni simbolizam jeste jedini pravi tumač Tekstova Piramida, jer on slikom uobličava smisao . Ne možemo, kao u slučaju grčke mitologije, reći da su bitke i sukobi, opisani u ovim tekstovima, "naivni" i da pretstavljaju bogove i nemani. Ilu stracije, svojom enigmatičnošću, upućuju nas na istinu. Raskrsnica Devetog Časa i nov LIK koji se javlja u Desetom Času, ukazuju na psihološku suštinu borbe: NEPRIJATELJI se GLEDAJU. U ovom sukobu, identifikacija SVESTI u kojoj su i neprijatelj i borac, na glašena je nejasnim gestom AI-a, koji se suočava, a i sam kao da je slep , podignut, kao neki vrhunac koji uključuje pad. Harpuneri ga drže, tekst ga označava kao "boga", ali u isto vreme naglašava da ovi harpuneri drže ČVRSTO uže AI-a. On u grču steže ovo uže koje ga nudi smrti, ali koje ga, takodje, VEZUJE za RA-a, SUNCE. On ne beži: ovaj sukob je strašan . Toliko je sažet u svom užasu neljudskog trpljenja, da ga, iako "magarca" , čini bogom, i njego vom patnjom prečišć�va krv nemani u njemu samome, otvarajući put vaznesenja crva u COVEKA, koji utelovljava Vaskrsenje. Glas Evolucije čuje se u istoriji, kao što se prepoznaje i u fizio loškom "govoru" organskog života u kome vlada hijerarhij a: slepa poslušnost50 RA-u. On govori: 214
je i jan sto po še Va . a am ezd zv sa se ite din sje i sla ve ja svo ite zm "U vaše radjanje dolazi sa m ojim radjanjem !" Ova vesla "poslušnosti" nailazim o, poredjana ka o ho d, u uskom To ' na mo ha tan Tu je rin Šk e atn Zl i ice bn gro a zid u edj izm iku hodn i en uč či ma tu no klo na go bla ! raj u ati liv otp će jim ko su vesla mi Ka da ka , tim dju Me ta! na de stu d ko eh sm ći aju ziv iza g, olo ipt eg aj ov lje bo či ma tu on o, am av led sag aj kr i čij ! ,5 lu" ne "tu govori o RA e, už ku vu ji ko a im ov og "B . inu ist sam i ži tra uski hodnik, jer O, e, m e cit vu i ta es m ja svo te mi uz za e, už je svo te mi Uz govori: ! va te pu om in vis e dit vo e en m Vi ! ba ne inu vis u i, oj m PR AT OC I da j čin je an j sta na e oj m , te je ču e at i dj ra vi se da Moje radja nje čin i dju me je ji ko A OG ON e en] vr e i din go vi e dit vr ut O, e! vi nastajet i ind a jen ud ob Pr K. VE CO je to a, m na ju ed m ji je vam a!" On aj ko no ko što o on c, i pa no ko sam a, tv laš ara stv ip inc pr i živ o vidua, ka o ka je sta ne i de vo iz e diž ji se ko ", ac ar ag m ni pac vu če , "s un ča "magarac ", postavši su nc e. , ba do og tsk ipa Eg aju kr na a en ač zn na o sam , a" Uloga "magarc l bo sim je o Ak . om en em vr im ern od m , šim na a ajn ač zn postala je om ak zn d po o im živ e, m go no m , u ns da , nj ko io b snage u proslosti o tv ds sre i ste je lta vo re i a m liz ua vid di in " ac ar ag "m aj Ov magarca. glu za o esn izv e i id m nji s ti, ali es sv u j zi en dim u viš naše evolucije u o ka at ip Eg . de iro pr e en tv as str t os en plj sle za t i os lav og rd plj enje , tv a, zm oi eg zu fa oz kr je od pr da a or m k ve čo da a da nas upozorav je e m to U . aja až br eo pr icu at M u vio gla za se bi da , ne bu slepila i sle po , su e m ko o ca ar ag m e, lik bo sim e sk at ip eg ca "svetost" magar . de su ra ed pr e i ič pr , de en leg o m sa le ta os , ta ip Eg pa da 2. O mamcu.
z i ka to pu je da o ka s na za a, nc su g ko ne ak laz za o ka a, ipt Eg d Pa u : ći" no ga bo og an nč su a lic og ov "N og rn de mo a seme stvaranj a zn ne i , ju ko E RK BA E AN NČ SU iz , ak mr oz kr e du ivi ind hodu vi be se od mi Sa a: vlj na po da o ka a ipt Eg s gla , če vu a du ju ći, ta indivi ! jem jan sto po m oji m sa i laz do je jan sto po še va , su Ča u te je sta na i a etk pr ju ed izm t ak nt ko i vit sta po us , tim ju ed m , je o bn Potre IS IZ je što ao ,k ija um m h tvi mr iz e" em "s ilo im pr se po to m ka , da bi j Ta S! RU HO o če za se je ko iz srž ila im pr A iz m rtvog OZ IR IS res og pr u ra ve a čiv po joj ko na ze te sin ija viz te jes s, na za HO RU S, čovecanstva. židr i o tim čis o, am av op isk je ko ni ća ip Eg e, rd tv isi sp to što Kao r ita an m hu s na i an hr o isa m a ov ih nj : i" rtv "m su ni a, m eji m o po m uz nim idealom. 215
Čovečanstvo reaguje na sve s čim dolazi u dodir; kao talasanje mora, ono uveličava talase straha , bune i nihilizma, ali jedna činje nica je nepobitna: ništa, tokom celokupne istorije čovečanstva, nije ovo čovečanstvo pokretalo dublje nego vera u nešto što ga uzdize, mimo individue. Zato zapažamo da smrt heroja nikad ne prolazi bez dubokog traga. Mrtav, on postaje neko seme duhovne snage, koja se raz množava u srcima. U vezi naših posmatranja koencidencija, povu cimo još jednu paralelu: Tutanhamonje - tako je istorija htela - bio očuvan, kao svetinja, do danas. Studija njegove grobnice delo je koje čeka istraživače istine (ne samo arheologije). Možemo medju tim da zaključimo iz onoga što je poznato, da je bio mlad (ne zreo), da nije dugo vladao, da se okrenuo protiv sopstvene krvi,52 vrativši presto, predat sjaju i uživanju, duhovnim tradicijama!
ni ič ag tr , ni or um aj ov š ba , ija ac ik bl pu ih bi raju , u propagandi svoj ra va go od lje bo ko ka ne lik j ta li a D ! vi ta lis b aj lik fara on a - a ne on i a, on ra fa " vu st at og "b o a m lji ta de m svim fantastičnim izmišljeni a ag m m ko ne , ili po " to la "z to i al ač pl m to robovima koji su živo a ! N I-a A je lik u, eg vč ko om ug dr na a, re će m afinitetu? Ta mask o ep "n u čn di ro po o m di vi i, oč se ko , st no že du tom liku vidimo iz 5' e, ic at m ka to a nj ta re ok IN Č . te is og slušnost" i ogroman bo l, zb u eg vč ko om ug dr na k Li .55 ću eš sv je en dj ro bo la n je , ka o svako : na to na he A m no bu og en ič bl uo a, okončava vladavinu egoizm e "n a av gl va to Se i, oč e sk at ip -eg ne e, usk a, ic vil magareća, izdužena . ći No ga Bo og an nč Su u lic m vo No t pu i uć raj va ot , poslu šn os ti" (S L5 2 i S 3)
je da o ka , na di go de lja hi i tr o im m i ač zr ja ko N ek a tragika, što u m če ne , ka ča de o or sk og ov je da re op m sa t ak posvećena zl at om : neće sagled at i! - .
,
�.
' -
-
.
.
"
(\ O. . �-'� 1
'; /
y
-
-
. .-
-
.
,1" , '1
,
l.r� ' i \ ,� , ; f I" l j i l \, , l?' , I { ..' 1' 1: 1 ( \ 1 //,/ I
_
-
'.
" " '''I
"o ' I .'
� -J
� .
,' o .
.
,
.\�
\ '- ," \ \ I "
I
"
\"1
'v
1
\
,,
fl,,,, , -
,
I
\
.
�
I
,.
,
;
l/i ,,o ; ' ,
'
.
I
'
,.I
'
t· "", , ' l ,
'
.
'
•
.
, \
:
,
!
f,
,
i
, , \ �- \ \
I ' ,; /
, j�
"
j " , '(,' 1 l i 0 ',',," 1l-'' " I
'"
"
, '·.'l , ' ' r r , ',
." ", I' -�
\ , / , ,, /,
'
"
" ' II !" J. IlX '
I -i
,I\
"
-
"
\
' ' /' , ;\ '
···�·
'
-
, \"
"
'
....
'
,
,\ I
.!c
' \"
.
r
,.....'{",
\
Y
/ //( - 'J •
\ '
� I'
.
,' "
4� i '\
�
.
.I
I
I.
...... I ,
, I .j-
-
•
..
;"l "?, /)-, /" ' \ r�.
,
�
- _ ....
.
SL5 2
r- �\ SL5 3
oj ug dr na , IN Č aj ov va ža ra iz ja ko i nj ri Z at o i nailazimo na šk im an ov liz bo im (s u on m t A pu či kr ja ko e škrinj i, bi ka vaskrsenja , snag a ag m i en tv ns di je j va O u! av gl u eć ar ag m a im ov no m ), BI K A , koji si no ji ko a on m A di vo ed pr i a m ka ru u A Ž rac-bik drži DVA N O de ov je ac ar ag M . ije sn ka ra vo go će bi a m vi granu m ir a. O ovim no že ) l. 54 (S . sa ri zi O a nj se kr as V m ito m , sa pi ra Se m uj ed inje n sa mito 217
3. Mimo "Boga ", ka Hijerarhičnoj harmoniji
Čovek "sutrašnjice" diže se , kao brdo, iz okeana inercije. Vrvca sa kojom se radja vezuje ga za Egipat. Ova vrpca je "krst" . U svojoj suštini, krst je simbol tkanja, preplitanja konca, koji tka ',. ,biće sveta" , NEIT. Kao što mi označujemo prežvrljavljanje reči krstom, prirodno, ovaj simbol izražava uništenje i reformaciju. Ukrštanje i negacija su atributi Kosrničke Device NEIT, "Majke svih bogova" koja je nazvana "Skrivena, skrivena", "Nerodjena" , "Ona što radj a, iako devica". NEIT je majka svega što je bilo, što jeste, i što će biti, kažu nam tekstovi Egipata.5 8 Medjutim, gotovo kao neku parodiju, ove apstraktne kosrničke energije, nalazimo po mračnim aulama crkava "Majku Božju", nakićenu i ružičastu, iako još uvek evocirajuči NEIT svojim velom tkanja. Ova devica drži u naručju, ne više HORUSA oštrog kljuna, već debeljuškastu bebu HRISTA. Razmislimo o periodu Hrišćanstva koji nas deli od Egipta, o simbolu ovog Hrišćanstva, i krstu! Pored hrišćanskih definicija, naći ćemo tu Deveti Čas, u raspeću, kao i negaciju u krstu. I storija je dala ovim funkcijama nove vidove, nova imena, ali suština se prepoznaje. Krst, pored ostalih vidova, kao da izražava i uništenje ove crkve same sobom : narod okreće ledja, jer propovednik ne čini sam kako propoveda: dogma pobija crkvu, kao što je crkva ubila dogmu, iz nje izvlačeći ličnost tvorca, :a odbacujuči koncepciju samostvarala štva. Negacijom, tako, nalazimo ct se srž ukrštanja slila iz Egipta u Raspeće. Stvarajući, uništenjem Isusa afirmaciju bogo-čoveka. Ovaj bogo-čovek, medjutim, istorijom, pretvoren je u svoju suprotnost, Čoveka-Boga! U figuraciji Devetog Časa, tekst koji prati scenu, u kojoj Evolu cija Svetlosti pruža AlA, kao mamca na udici, nemani uništenja, čitamo, izmedju ostalog, da se povorka Sunčane Barke kreće "MIMO OVOG BOGA, U VISINU . . . ! " Bogo-čovek, samožrtvovan i žrtvovan, raspet je po drugi put od crkve koja ga je PREKRSTILA u Boga, to jest u čoveka-Boga, onoga koji je najzad negiran čovečijim intelektom! Kao takav, u tri stupnja, tragikom krsta, AI se večno diže iz vode : bude se uspavaTIl ljudi, mimo njega pokret se nastavlja, njime uslovljen! U mnogome ćemo naći egipatski mit, ako pogledamo hrišćansku dogmu: raspeće, kao nastavak i kulminacija borbe Horusa i Seta, čvor je kojim se kreće uže evolucije. Kao što bi bilo pogrešno shvatiti da su Egipćani bili opsednuti smrću i zato poklanjali toliku
.
S L 54
U naše d o b a , tragič n a smrt Kamij a , nestalo g pre nego što je . n:ogao d a se potpuno IzraZI, kao d a odražava slič n o : bez zlata, bez srrnbohzma, shodno našem vremenu, n a d ru m u , Kami umire ostav lj aj ući z a sobom oreol svetlosti koj a se radja u n o ći : iako , kao Tutanhamon, sin p ob u n e , i p re ts tavnik podele (a nalitični intelekt), on se kao nekrrn konopcem zakačen z a svet lo st , diže protiv sop stv� no� m r�a . . . isi m o�da? 56 Samo'Zrtva, il i eliminacij a ,,harpu � , ner�a kOJI ga d r e , b e senog kao m a m a c ? ! S � u d b � in a , il i is to ri ja ? . U g rc u b o la st e z u c I taj konopac, koji g a n u d i smrti, nj egove teme su : sam oubistvo, agreSija , ubistvo, p o b u n a . U delu Kamij a o se ć a se kroz sve ove te m e p u t sažimanja k a nekom novom altruizmu ' " N o vol� ��cu S u n č a n o g Boga Noći. Č oveka sutr ašnj ic e . " 57 Kami TIlJ e TIl sve tac n i propovednik, on je , m im o ve li č in e , p o k re t svetlosti u m ra k u , bolom rodje n a m is a o d a i društvo i individua evolUiraju � p rop o rc ij i sa p o se c anjem egoiz ma. Tom mišlj u , kao . . povratkom mdlvlduahzrrane vatre misli u tok prirodnog razvoja' on ovekovečava povratak n a z d ravu osnovu p o ra st a. Potražimo �a d a št a vodi k a Kamijem pretsk azanoj emancipa c ij i coveka, razvoJ u kr?Z rev lt , individualizam � i b o l sv es n o g iz b o ra . organske poslusnosh zakomrna harmonij e ? O d A M O N A , p re k o "Atonizma" d o M o n o te iz m a ; o d M o n o te . Izma, y reko Ateizma, d o "Tumiz m a " , sam o je jedan korak. ,, " B o g Je raspet. Radj a se Tum. (ATOM) •
218
219
pažnju grobn!� ama, � ako . bi bilo pogrešno misliti da je Raspeće . sl�bol � az� slzm � ih. svoJIna I:I r�š� anske crkve. Smrt na krstu je eglpats�1 pOJam : Izrazen � svoJ �J Izvornoj vrednosti, kao princip TU�� . �E , kOJe b � dl afllln aclJu. Samo ime TUMA, TM - koje . znacI ne , pretstavlJa o� rnutI (ukršteni) redosled od reči MT, koj a : : oz ��c av� . s� rt. Podneti ovo NE, u svesti, teže je nego umreti . �zlck� , Jer covek. treba da prodje kroz smrt, Ž IV: raspet. Iako Izgubljen dogmatIzmom crkve , ovaj sadržaj je prenesen u Novi Zavet: "Oko �estog časa tama pokri svu zemlju, do devetog časa. A oko devetog c asa, Isus povika j akim glasom: Eli, Eli, lama sabahtami? " U � asu oč �janj a Devetog Casa, Hristos, kao ocepijenje čoveka od Boga I:,U oc. enJ e sa statuso� " cr�a"(APEP) ,ropće' "Gospode,Gospode . . de, � ast? SI me napustIO? Ovaj ropac, iako pitanje i žalba, nije revolt. O n lZrazava, ma da tragičnijim jezikom usklik iz Knjige Mrtvih: Kla . nJam tI se TUME ! Kakva li je ovo oblast? ! " 59
U s�očenju sa ambisom i u njemu sa "crvom" svoje usamljeno . StI, HrIstos s� ?braća tom nepostojećem Bogu. Nepostojećem , jer . ga Je "napustIo . On prolazi kroz "vatru Devetog Casa verom - na suprot sopst�eno� krika. Njemu se I:0tsmevaju, jer duhovna veliči . na "ne u�ehca::� , ' Ona um�njuje. Covek nadsvesti nije nadčovek vec, "onaJ mah o pred kapljOm Ambisa: nadčovečanski napor je p�treban da bl covek odbranio "čovečanstvo" od samo-diviniza CIJe, kada izgubi B ?ga! Idej a nad čoveka, čoveka-boga, podrazu . meva �v �l/tet n �dpnrodne moći, kao neko bukvalno značenje reči . , v� hcIna ene ka uv ličavanje sebe. Uveličavanje sebe uklju hva ? � � � : . cUJe smanJJV�nJe drugih, t �e podelu i egoizam: APEPA. Ovog �E.PA . nalazrrno. u tendencIJI crkve da divinizira ličnost Isusa (iako taj lik, IZ JevandJela po Jovanu, na primer, DELUJE KAO SNAGA ISTINE: Isus � ije ve�an her ojskog tipa, nego onaj koji tera trgov . ce 1 zatIm b ezI od �Jih, onaJ kome se potsmevaju i koga krunišu . . . . trnjem, koga naJvermJI ucenik napušta, koji, sam, pada u očajanj e ! ) .. Ist� tende �cIJu duhovnog im?e ri� alizma srećemo u docnij oj filosofiji . kOJa, n �kIm naduvanrrn mlStlclZmom, kuje ideju "nadčoveka" . .. IstorIja Je posvedočila č udovišnosti (APEPA) ovakvih hitlerovskih , elana! (Aušviz ! ) Me �j � tim, :nimo ovih reaktivnih ekstrema, posmatrajmo pozitiv nu sust�u " c �orova" istorije, ili, da ih tako nazovemo, gene tičnih . . revelaCIJa covec anstva. U � rošlo:,ti (shvatimO taj period prošlosti kao ciklus), kriza . Raspeca pecati pokret mimo statusa čoveka, verom u Boga. - U •
220
a et kr po u iz kr e iš ul rm fo da o ka us terminologiji današnj ic e, no v cikl m im o B o ga , verom u C o ve k a. 4. Geneza psiha i istorija
u ol ev u T . ra ui ol ev o tv ns ča ve čo i K ao št o individua sazreva, tako . će le o st , an d i ak sv a, n di go s ča i ak sv ciju je te že u o čiti , je r je u njoj a rm fo re di ra a nj te iš un tu re k po m o čn ti Prepoznajemo da n as , u hao s va a m liz bo m si i o ka , a" as C og et cije , istoriski vid tematike "Dev , ije uc ol ev du o h u , o em aj zn po re P . ci ni krsenja koje sledi ovoj raskrs zi la na , ža o n g o n d je e ic tr oš e dv simbolizam n o ža sa dve o št ri ce . Te o m om šk lo o it m u , ja en rs k as V a og b m o k ao dva n o ža , u rukama je n je en am n ž o n an d Je . e" nj ri Šk ne aj T a mentu "otvaranja vratnic ju an lj av st u za . tj i, b se e om m sa gi u sasecanju n ep rijatelja su n ca - dr ija pr ne d na de be po e sl po i ja vl ta as n agresij e, koja se inercijo m du vi u , ža o n a dv ta o m di vi , va st n te lje m . K ao dve noge čove ča o št o on , as n da ći ju ca se sa no rd os il m ne bo rb e suprotnosti, koji de lju , o pr , st ra o p e ij oj k t, vo ži se r je a, st ra je b uj al o , ju če . Je d n o iz drugog iz re k po ga o m sa e, b se o im m i tivi ustoličenj u ikoje individualnost s ri zi O ih nj za r je i, n ća p gi E u až k , ta . "J u če je Oziris - D an as je Ra" n ta u T lo te z u su o at Z . d o H e p re ts tavlja snagu semena iz k o ga n ič : ža o n va d a n je ad n a, ob gr u dn u , " je ci h am o n a, "Gospodara ev o lu li ri k su i n o i, rt sm i n bi u d u , u T a. at je d an gvozden drugi o d suvoga zl tajnu vaskrsenja . u ", o am n "z i sv ju o k a ic n če re ta " e! b "C o ve če , p o znaj samog se a tv us k is ju ju rd tv po u oj k je fi so lo fi e stvari je po k li č vaskrsenja je d n i št su u it on k za i at zn po u i ač zn , be se a og m našeg vr em en a. Poznati sa u ol ev o m va zi na u oj k , za ne ge je e im nu galaktickog pokre ta , čije o sm e oj k iz da o ir pr je lo te je či a, rij to is cijo m , č iji odbljesak je lo fi zi te n si oj sk at ip eg oj n kt ra st ap iznikli i m i i n aš a svest. Z at o , u te is vi do vi su o m sa a ij om on tr as i a ij og zofije , psiha, istorij a, geol , ta re k po je en or k t es sv a tn k ra st geneze svesti u pokretu . Ova ap i oj st po i je ta ps o a n di je a n O . ra va st e seme i rezultanta snaga koj , li is m oj čk ti n A u , to za je ta re k po n ep re k idn o , pokretom. Si m bo l j po sa li va o k fi ti en id žu te o vn ra m ir . Ravnoteža. Egipćani su ovu ju va ža ra iz i ij ac il sc o j no al st u e ag v e n ra st m o m M A A T , istine. Dve e. nj sa la ta ž sr je a j či a ić B st o n ja o st po i kako talasanje m o ra tako ž sr i ao k e, m ta i la et sv ja bo o dv Ravnoteža ta k o , je st e sr ž svih , m za ni go ta an i ž, o n i , p sr je a n O i. mističnog uj ed injenja suprotnost e sn de i ve le a d o h ju bo o dv m o čn ve i.U tv kao i sklapanje ruku u m o li li A a. R e ić B i, oj st o p o št o on , st je to strane B ić a, radj a se "Danas" , 221
to Biće, iako postoji, u srži je pokret: ono se menj a iz časa u čas. Kao smisao pokreta, ono je time i srž pokreta. Svaki čas je otac sledećeg časa. Samim tim, svaki čas je i sin. Izražavajući sferiku spiralne misli, u kojoj je nemoguće šablonizacijom odrediti "poče tak" i "kraj", filosofija mita se obraća psihi jezikom antropomorfi zacije, sažimaj uči apstraktne principe. Tražiti razumevanje istorije kroz razumevanje psihe, kao i tražiti razumevanje psihe kroz ra zumevanje filosofije mita - ne znaći, kada se radi o egipatskoj filo sofiji, - porediti i zasnivati mišljenje na generalizacij ama. Porediti psihu čoveka sa tokom istorije - ne znači objašnjavati istoriju "psihom" niti obratno, psihu uslovima života, dogadjajima. Radi se tu o jednoj dubljoj sintezi misli, koj a posmatra i psihu i istoriju kao dva vida osnovnog životnog zakona, Pokreta. Veza i identitet nalazi se �utem te zakonitosti, koja, svojim odrazom u psihi čoveka, po staJe nama razumljiva. Psiha je u nama moć individualizacije svesti. Ova svest, energija svemira, postoji u svemu, ali nije samosvesna. U nama, ona "ož�vljava" putem psihe, dobij a samosvest. Samosvest čo veka evoluira. Covek je - prema svome stupnju razvoja, svestan svoga tela, svojih nagona, zatim postepeno on postaje svestan okoline i najzad svemira. Od proste konstatacije, on evoluira do inte ligencije tog svemira. Time se identifikuje s njim. Zato se čo vekova idej a o svemiru menja postupno. On vidi haos sazveždja. Emocija mu sugerira strah i divljenje. Oseća se izgublj en u toj ogromnosti. Dalje observacije otkrivaju konstitucij u "neba" dolazi analiza, klasifikacija, svodjenje neba na našu sopstvenu di menziju. Najzad, kartoteka je stvorena i mapa i nebo je pobedjeno. Samo� adovoljstvo, medjut ifi: , ne može da traje u psihi. Evolucija donOSI dublju observaciju. Covek upoznaje zakonitost svemira - . Psiha je, u nama, moć individualizacije, što znači u isto vreme i ograničenja: čovek se odeljuje od neba i lovi zakone, kao ribe po moru, upreže ih da ga vuku tamo-amo, po volji. Najzad ga ti isti zakoni, koje ekploatiše, dovode do ćor-sokaka. Pokret zahteva nov pravac. Na vrhuncu svog uspona, čovek, kao samosvestan intelektu alac koji se sluzi kompjuterom umesto olovke, razara se. Svest, u njemu, traži nov put. Razvijen do svoje pune mere, nj egov cerebral ni aparat počinje da se kvari: priroda ne trpi zastoj , niti ičije car stvo sem svoga: pokret. Na vrhu uspona, nervno poremećen i emo tivno nestabilan, naučnik- intelektualac oseća da mu noge ne stoje više na črvstom tlu. Odvojio je sebe od prirode kao nekog posma trača, i time negirao sam sebe: jer šta je on, ako ne energija, ćelij e, atomi, struj anje , trvenje suprotnosti? Njegova ličnost je iluzorna 222
se og m sa j na oz up e, eč ov Č e. m zu ra da a or op na ne čega što tek m k, ra ko i eć ed Sl . be se m sa a ar az R š. ar be ! , po staje njegov posmrtni m o· rm ha ja an av ed gl sa g vo ko ve čo st ra po v posle tog uništenj a, je no ži sr i ti os pn ku eU sv e in nj , na ko za h ni od ir pr h ničkih od no sa pojedini , žu ka ci ra ud m i sk ne ki o st o ka a, m či re koj a dr ži svemir. Drugim va ča na oz , no lič bo m si r, tu os K u. ur st ko e om tr eb a da se stara o sv va ži ja či na ko za p lo sk , od h a av uč ug ono što drži sve, ono što om u , bi se e om m sa će re ok da sa se ek ov Č a. et srž je st e esencija pokr e aj st po a ih ps va go je N . be se i a ir em se bi tražeći vezu izmedju sv on je ji či st to ni ko za u e ir od pr on , om nj , oj nj m aj k a ujedinjenja. U je ži sr j jo či u e on si va ur st ko : ir em sv ni le sam izraz, ka o živi, m is skriven neprekidni pokret živog du ha . a ag sn a on e aj st po st no al du vi di in a, U ovom času pr eo br až aj ," iju uš ih eć ar ag m ga bo g no ča un "s ao k koju su Egipćani p retstavili , iz je ci er in , ti os rl am ob e ln ta en m Iz . e" od "v A la koji se diže iz ku ne u di bu se k ve čo li, is m ije ac iz an pr ed ra su da i analitičarske m eh a· uč so se on , en eš ob o ka c, pa no ko i k ne za se novu dimenziju . Držeći e k ds ju l v ti o pr t l v� re e, m o m sa u em nj va sa A pe po m . Ovo čudovište je u av st u za za j ed Z a. lj av st po je en kond icije i granice u koje n as rodj li že ne a, du vi di in ao k n, O . lt vo re lja nj em po kr et a, u nj em u bu di taj , li , že an nt ge li te in o k ia a, du vi di in ao da bu de k ap u m o ru . O n , k vo ži i uć aj ad ip pr da em pr i ak et uz iz i k ne e silom egoizma da postan u. et kr po : ta vo ži nu ko za om vn no os e gn tu , da izbe m ti ju ed m ga ji ko c, pa no ko j ta o i T o že le ći , on se grčevito k ač a ag m je ni on li A a. in št su a eć ar ag m a ov eg nudi smrti. U tome je nj k ve čo a, nc su d vi ao K . iju uš ih eć ar ag rac. O n J e su nč an i princip m u. tv žr u ov eg nj i ač zn , to za i, st lo et sv te e nj ve je st e svetlost. O čoveko se e m ko j !a je on e, nc su ao K u. nc su ka O n kao čo ve k, žrtvuje čove š na to ko ka , ili , bi se je da be se m Sa . K čovek žrtvuj e : po staje Č O V E z o eg č gr j va O ". og m � sa be se si no pa pi ru s k až e, "iz seb e, k lij aj uć i, u ? od ok kr , ac am m o ka , di nu ga ji ko c pa no m a, kojim se hvata za ko co za to es um , m do la -v ko ve čo za dj že . uništenj a, je st e ljudska o m am m ta da e, nj iž bl o im ač tl da ni veštom. T a žedj prv o na s go a j ko u et an pl o m va ta iš un i sk at em st životinj e, biljk e, i na kraju, da si i· pr sa ri bo se k ve čo , de la -v ko ve čo ilu ep nam osigurava život! U sl se a lj av j va št ve čo ji zi vi U . j el at ij pr ne rodom kao da m u je krvni e· ov "č ilo ep sl to , m ti ju ed M e. od ir raz um evanje i time vodjstvo pr : u oj zv ra u ti es sv j an up st je an eb tr ko-vlade" ili egoizma, po , JE A ZN O P E PR K E V O Č , T O IV Ž Z GR ČEM KOJIM PRIANJA U 22 3
U ISTOM SMRT; JER SAM SEBE DA VI. U tom skubu sa samim sobom on doživlj ava strašnu krizu preobražaja. Ovi stupnjevi psihičkog razvoj a mogu da se prepoznaju u istoriji. Medjutim za onoga ko je navikao da istoriju posmatra kao neku uzbrdicu po kojoj se čovečanstvo penje, od primitivnog društva (u koje istoričari stavljaju antički svet!) do našeg doba, to možda izgleda neverovatno. Teškoća je u razaznavanj u razlike izmedju pravolinij ske uzbrdice i spirale. Pravoliniska uzbrdica je zamišljena slika nedovoljno obaveštenih istoričara, koji su do juče bili oprav dani u pretpostavci da naša moderna Civilizacija vodi ka savršenstvu na zemlji. Tok istorije upućuje nas da zaključimo drukčije. Ukoli ko uvid u opasnost puta koji je civilizacija uzela, danas postaje jasniji - utoliko je pesimizam dublji. Izgleda kao da je budućnost problematična usled porasta stanovništva i zagadjivanja planete. Društvo, kao i individua, suočava se sa samim sobom i u tom suočenju doživljava krizu unutarnje borbe "Devetog Časa" . Po svojoj prirodi, čovek, iako doživljavajući ništenje mnogih moralnih vrednosti, svojim revoltom medjutim dokazuje da mu je nihilizam neprihvatljiv. On će sebe radije ubiti nego pristati da bude lišen večnosti - pa bilo kako on tu "večnost" zamišlja. Večnost je za njega sloboda, možda i okrenuta ledj a saznanju da ga smrt čeka, neizbežno. U suočenju, on je vidi. Nerešivost ljudskog revolta je kao udar glavom u zid. Ovaj zid su Egipćani nazivali "Matica Henti". Po njihovom učenju u toj silini matice, nekim voljnim utapanjem, radja se nova svest preobražaja, HOTEP. U stvari, samoubilački revolt je osnova mnogih savrerrie nih neobjašnjivih pojava anarhičnih stremljenja. U konfuziji kos· mičkog, istorijskog, i ličnog previranj a udara ko gde stigne. Iako svetska situacija često izgleda zabrinjavajuća - poznavanj e samog principa života dozvoljava čoveku da bude ubedjen da samoubistvo nikada neće biti moralni vodič čovečanstva - i zato gleda u budućnost sa verom u ono što nam ona donosi. Ova vera nije optimizam, već logični zaključak, koji nam se nameće ako prestanemo da posmatramo istoriju kao uzbrdicu i počnemo da je posmatramo kao spiralu. Spirala je oblik Bića: G alaksija je spiralna, sunčev sistem je spiralne prirode: kruženje j e u njemu samo cikli čno kretanje u kome se nikada ne zatvara krug. Svo kruženje stva ralaštva, u isto vreme centrifugalno i centripetalno, diše naizmenič nošću, talasanjem razvij a se u nekom stvaralačkom satiranju. Ne kreće se slepo, u zatvorenom krugu, u kome je smrt rezultat raz voja - kako nas naš pravoliniski mentalitet obaveštava - več se 224
eta kr po ju an vat sh om ov U i. im on sin su a ral spi i a cij olu Ev razvij a. o ka eta kr po ju an vat sh u , eta kr po i srž u og en riv Sk a on Am kao l ira "sp i g" ko nis oli rav "p ju ed izm je a lik raz e seb a og semena sam da pa lje ivu kr et kr po , tu ras po u te ras la ira Sp e. j ofi oz fil ika jez g" no ja an var zat Do . om lus cik uje enj zam lus cik se da ka ntu u mo me medjutim ne dolazi - u tome je tajna trans!putacij e i preobražaja ! Besmrtnost života je izražena spiralom. e enj išt un , no kid pre ne e, nič e seb iz o sam je ko ju tan kre U ovom o ka gi, dru di sle tak nu tre an jed o sam ne to Za . eta je faktor pokr OZ IR ISA RA , već i jed nu civilizaciju , kao izraz jed nog me nta lnog , ntu me me om ičk srn ko tom da u lje zem i a stv čan ve čo he psi stanja zamenjuje nova civilizacij a. om ist je en vlj lo us e, en i tv uš o dr ka ne al du vi Razvoj svesti, indi U e. sem a ac b i a, en sem is te ras a iljk b da i čin ja ko zakonitošću ua vid di in a, lin ce na or izv o ka o en išt un je e m svakom porastu, se do ke ran og re sti ro sp ra i ' ča ja u itk zv ra e om sv u , ja ko , lizacij om se m no ko za na če ese pr e nij e idu div in a ag sn a ov me m om en ta u ko di in e tim i seć ga , ja vo raz g vo no cu av pr u et kr e po reć ok je ko m en a u ji ko u, od pl k so ni ot živ j svo da da je ći aju av or im vidualnost i pr srž o ka e, m Se e. m se i eć od zv oi pr u, in db su u ist va lja živ do asu svom č o m sa šu na ija up , ća bi g še na " in o "s ka t, es Sv pokr et a, otac je , i sin . a en m se ta vo ži u zij en m di u at zn po ne a m svest i pr en os i je u na , ka ve čo lt vo re i oj st po i, st to ni ko za e ov ru vi ok U . ac ot svesti, postaje a vij od a tv n ča ve čo ti es sv la ira Sp . vu ro ot � kome je po znanje slično o ka k, ve Co . ze ne ge a m ni ko za sa i ln le ra pa su i j se u stupnj ev im a ko . am j po o ka je v no , ar st lo vr o iak a tv ns ča ve čo an individualni čl e. isl m da u nj či po je ko a du vu di in u as m u Čo ve čanstvo se sabira . ti es sv u oj zv ra e om ov o ze ka do je da m na a Isto rij Na ša civilizacija, danas, je isto toliko po čet ak , koliko i kraj. On a tnih ak str ap je sen kr vas ", va ešt ov "č a jm po g vo no g ko ne tak če je po po a , oj čk Gr u to iči izr e viš ne u, ipt Eg u o im laz na je ko i vrednost gotovu retko u Hrišćanskom pr ocvatu. Zapadna civilizacija, iako u . ka vit raz ga svo tkU če po je om sam na ta sve sila ća de vo e mnogom Evolutivna snaga te civilizacije jes te čovek - jed inka ma se. Ind ivi du a, kao svesna kap mo ra. da o če po e seb m sa je k ve čo taj u, sil nu olj sp o ka Stvorivši Boga sa a vek čo nje ava oč su lo sta na je me Ti ". om og "B sa gu alo dij u stvara i. seb e reć ok se k ve čo . rti sm tio us ep pr ka ve čo sobom. Bo g je ovog a led sag U . ga Bo m vo išt dn sre po a, štv ve Čo je jan rad na Ovo ukazuje -čo go t Bo ije ac riv de i o ka , ga Bo ju ide a š pu na on a, štv ve Čo vanju 15
Velika jednačina
225
veka, nadčoveka i sličnih dogmatičnih poj mova prikrivenog ego-imperij alizma. U njemu, čoveštvo je želja za podelom sudbine sa svima ljudima. Ovo čoveštvo je misao Uma, čije lice je ČOVEK. On prepoznaje svoju zračeću, harmonizatorsku ulogu iako grč. Srce je. Zato što je srce, iako grč, on oslobadja, hrani i pušta na slobodu što je sažeo. Kao oko svesti, od ogledala postaje sočivo: otuda srčanost. Ova srčanost je kočnica revolta. Čovek, sagledavši izvor svoga revolta i njegove posledice, zaustavlja bunu individual nog grča. Predaje se moru Bića, kao kapljica. Ovaj gest je najveća ljudska hrabrost. Svedočanstvo vere kroz gest. Spisi mudraca tvrde da ova hrabrost donosi besmrtnost: sudbina prestaje da vlada čove kom. On postaje deo geneze večnog života, pokretom. Sočivom vizije vrednosti se preokreću. Istok i zapad menjaju mesta, kao što je to naglašeno izmenom mesta "boginja" istoka i zapada u grob nici Tutanhamona! Mi se tada više nismo rodili da bi umrli. Mi umiremo da bi se rodili. Iz mrtvila, budimo se. Iz zatvora psihe, duh beži. Otvara se kavez Tuma, hrabrošću Horusa. U ovoj svetlosti, grč kojim se hvatamo za konopac preživlj avanja nije više slepi egoizam, ni zanos samoubice. On je Vaskrsenj e, -"radj anje Tota iz čela Seta", ili pokret, iz borbe, označene ras krsnicom koju utelovljava AI' "Klanjam Ti se , Turne ! " krik je svesti, svesne svoje smrtnosti, ali koja pretvara revolt žrtve u dar samožrtve. "Kakva li je ovo oblast? . . . Bezdan je dubine, crnilo, kao noć najcrnja!" Ova oblast sumnje, depresije, jeste umiranje koje se pretrpljuje na živo. Na suvo, kako bi to narod rekao. Bez vere, kako bi dodao Albert Kami, koji je, kako po svemu izgleda, i sam preživljavao ovu krizu u kojoj se ne radi samo o prihvatanju nečega što i onako ne možemo izbeći, već o rušenju sopstvenog egoizma. U saučenju sa poništenjem, ti koje smo gurnuti postojanjem, po zvani smo da reformulišerno našu koncepciju bića, proveravajući najosnovnije činjenice. Mislim - znači jesam, kaže Dekart. Medjutim formulacija: J a mislim, već sama po sebi uključuje I. Ja i 2 . mislim. Ko je taj JA koji jeste i čiji atribut je misao? Taj JA s koj im se identifikujemo, kao da je NEKO: apsolutan, van-misleni, od koga misli potiču. Ličnost koj a je izvan analize, uključena u filosofiju i kao sebe ne računajuči, koja zaključuje? ! U ovoj podeli izmedju nas i misli, mi se identifikujemo sa NEKIM ko je efekat, uzimajući ga za uzrok. Taj neko - ličnost, istog je porekla kao i neko-Bog. Pozvani smo da obrnemo logiku i identifikujerno se time ne sa "nekim", ,
•
226
,
nego sa NEČIM OVO nešto jes te mi sao . Misao koja na s stvara a ne koju m i stvaramo . Mišlje n sam , zn ač i jes am , bil o bi ispravnij e reći. je je jan sto Po ti. sli mi te jes sao mi : ga ko od Ni ga? ko od n Mišlje činilac bić a. Mislilac i misao identifikuju se. oj ov u i sti no lič še na ju aci rm afi o ka ot živ š na o Mi osećam samouverenosti smo poništeni samim životom. Upitajmo se : čij a što po ih, sam s na ne o ak ak Sv a? čeg ja aci rm Afi ja? aci rm afi o sm a rcij po pro a Ov . lja ite rod ih naš sa no od a rcij po pro a: dic smo po sle koja na s zač inje stvara se, afirmiše na ma , ka o misao čij � s�o mi e ov je jan sto po te jes e bić še na , sli mi ke lač ara stv l go gla o Ka glagol. misli. Za to misao ne sve do či naš e bić e, već mi njega. U ovoj na izgled ma loj razlici je j az po de le. U ovoj podeli je ko ren smrti. Afirmacij a shvaćena ka o apsolutna, e seb a j ko st no Lič g. Bo e. del po deo i arn ent lem mp o ko ka a ne izuz im a iz zakonitosti koju po sm atr a. Egoizam. Individua koj a se a ten niš po a biv e tim a koj i ra tva ras i ara stv je ja ko sli mi deli od evolucijom. Ako pratimo filosofe koji su se izlegli iz mo no teizm.a, videćemo u svakome od njih ovu MO NI ST lC KU misao, za kOJU a ček r tau no Mi ki tič nis mo aj Ov . 2 I. ed: osl red već a nin jed e nij DVA svoga Tez ej a! . ot živ uz e anj anj pri še Na e. ijan Ar , pcu no ko o zat se Vratimo dvojno g je karaktera. Ka o HO RU SU i SE TU , osnova im je zajed nička. Mimo egoizm a, mi u stvari prianj am o uz ko no pac Sunčane Barke, čiji klj un (H OR US ) jes te Individ ua. On a, u svom grč u (SE T) koji se formuliše prv o ka o egoizam, u slepilu ne vidi Barku; , ije ces pro u čel na ta, nu reg up a, sam , če vu da ni go što ne je da ali zna kroz noć on a vu če za sob om nešto ogromno ka strašnoj čeljusti smrti - od koje kao da ga štiti, nu deć i se za tao ca! Tako Apep pada: "Progutan je od sebe samoga". Prepoznaju ći sebe kao samosvest podele proporcij om Bić a Celi ne, individua prirodno sle di pu t "Radjanja u dan. « Ovaj put p nce ko im arn kle nu n ače zn na s na da je da o ka " u dan a "R adj anj tim a iz kojih, funkcionalno pro ist iče NUKLEARNA S VEST: svest· stvaralačke komplementacije suprotnih delova jezgra ne čeg a, bezimenog, mi mo nihilizma . AM ON ? Neki "neštizam" nov indivi dualizam, TU M. 5. Buna protiv Bune: efekat koji pos taje princip
a bik og crn , log lja div po a ij ub je, aci lim sub vo dst sre o ka , nje šte Ni sun ca, da bi snagu ništenja, ništenjem pretvorilo u izvor mudrosti. da , ica plj ka n lio mi u a bij raz adu op vod u se ja ko a, ćna jic bu mo o Ka 227
,
bi se ujedi nila u dolini, Oziris vaskrsava. On vaskrsava crn. Crn, kao gundelj , simbol transformacija, kao uništenje iz koga izniče Novim Licem Sunčanog Boga Noći! Praprvi udar stvaranja, TUM , ili "NE" , koji rascepom jednine " stvara: "da" i "ne , sam postaje tom deob om: "da" , dok ulogu: "ne" , preuzima Set. Snaga negacije postaje pozitivna snaga aktiv nog zakona "evolucij e: kontradicijom, " snaga, koja medjutim svoju srž izražava hijer arhijom principa stvaralaštva. Kosmos je telo tog zakona hijerarhij e, koji poimamo kao Harmoniju , čij a aktivna snaga je izvor apsolutnog reda. Ovim redom je determinisana uloga reaktivnog "ne" , bez koga ne bi bilo ni stvaranja . Stvaralački akt, znači , baca talas, deo sebe, kao prvu "samo žrtvu" , davši mu ulogu slepog udara koj i ništi, ubice lišenog izbora. Mogli bismo vizuelno da izrazimo ovaj proces na sledeć inačin : inercij a, kao valj anje ogromnog talasa, udarom vraća se udaru, čije je telo. Ovaj reaktivni, rušilački udar vaja lik apstraktnog bila stvaralaštv� , kao iz njega potekli , vreli voštani talas, .koji se hladi i stvrdnj ava njem stvara oblik e, koji postepeno guše izvorni pokre t. Udar, zarobljen u inertn oj telesi ni, postaje gnjev toplo te, koja, razbij ajuči koru, toplotom topi vosak i stvara nove talase . U ovom hodu, udar stvaralačkog proboja sve je toplij i, jer svaki put, sve veća toplo ta je potre bna da bi se uklonilo sve veće , sve kompleksnije telo talasa. Ovaj inertni vosak u borbi sa udarom, zagrevanjem budi plame n, i u tom plame nu sam nestaj e, kao buktinja -TTEKH, kao žrtvovana ljudska prilika TEK HEN U, u ritualu Drugog Rodj enja, SED . (Na lazimo mnoge buktinje, u Tutanhamonovoj grobnici! ) U psihološkom dome nu, udar i talas, takodje, osnova su evolu cije. Postoji tu, kao i u telu, preok retanj e uloga, mrež a odjek a, nevidljivi izvor. Razmislimo, u vezi ove analogije, o odnosu iz medju udara srca, koji, iako grč , daje - i širenja pluć a, koje , iako otvor, uzima. Kao utelovljenje dvoj nog grča, okruženog mrežom kapilara, (sastavljeni , jedan uz drugi, pokrili bi prečn ik zemlj e ! ) srce, dvojni krokodil Tota , " Onoga koji meri vreme", sam je gospo dar labiri � ta. ledin o t�iv� mišića čije grčenje ne zavisi ni od kakvog . spolJnog Impulsa, ono Je CIN, iako efekt: TUM: Veliko "NE" , koje je "DA" životne mreže ! Desna mu je strana "Uništitelj" , leva "Spasitelj ", oba su srce. Uništitelj izbacuje nečist u krv, spasitelj ubacuje . oksižen. Oba ud�raju, ko dve srasle pesni ce, čij i ritam je glas Sknvenog, VANMOZDANOG NERVA u samom tkivu grča, AMO NA, "Uda rača Korak a." (Ovaj nepro učlj ivi centa r u srcu posmatran je kod "transplantacije - gde srce, bez tela, i dalje bije.) 228
Od "Ud arač a Koraka" zavisi i mre ža i pritisak mre že, od pritiska, plima i oseka b ića, disanje, talasanje inertnih tkiva, koj a otvarajući se, crpe nebo u mrežu tela i vode ga svome utelovljen om gospoda ru, koji nebo baca u kutove svoje mreže, opsorpcijom da sagori u CRNOGA OZIR lSA. U tom sagaranju , sve što nije Amon, vraća se Amonu - Uništiteij u, koj i ovo "zlo" (uglj en dioksid) udarima uništenja tera iz sebe. - Princip sublimacije svesti je u mnogome izražen desnom komorom srca, koja udarom čisti, ostaju ći, medju tim, ujedi njen a s levom kom orom . Udar dolazi od Amo na, udar nije nezavisna aktivn ost! Naše agresivno: udri! nas u stvari same ubija. Naša aktivnost je reaktivnost ! Zaustaviti sopstvenu poplavu, videvši u ogledalu moždane mreže , mrežu inertnog talasanja, čiji je izvor udar vanmoždanog UMA, - znači sobom prepoznati sebe. Psihološka svest ličnos ti, kao voštana maska, topi se i nestaje pred upaljenom iskrom svesti. Ovaj tenutak pružanj a lica ka plamenu, koji smo prepoznali kao svoju b it, ČIN je samožrtve, kao vatrenog krštenja. Iz samopregora, Oziris se radja crn. Kad a Kami piše , na kraj u života, na kraju svoje knjige o pob unje· niku, na pretposlednj oj strani poslednje glave: "Tad a, kada revolu cija, u ime moć i, i u ime istor ije postane neumeren i mehanički ubic a, nova pobu na je osveštana u ime uravnoteženj a i života. Mi smo sada u ekst remu . Ipak , na kraj u ovog mračnog tune la, neizbež' no se nalazi svetlost, koju već nagadjamo i za koju se moramo bori ti, da bi.. osigurali njen dolazak. Svi mi, medj u ruševinama, spre mamo renesansu minlO granica nihilizma. Ali malo ko od nas to zna ! " 6 1 - . . Kami ukazuje na vaskrsenj e. Trag ični lik Kamija izražava u mnogome dvoboj Devetog Časa , u suoč enju sa nemani revolta. lako nije mogao da se otrgne od racionalizacije misli, koja "da" i "ne" odvaja kao belo i crno , Kami je oseča o iracionalnu suštinu pozitivnih vredn osti, kao i pozitivnu suštinu negativne "bune ". Iako pesimista po prirod i, on ostaje zato svetao lik nade u C oveka. lako analiziraju ći regresivni nihilizam, on se nikada s njim ne izj edna čava , jer njegovo delo nije odbrana nihilizma, već odbra na čoveka od nihilizma. Iako ne upot reblja vajuć i egipatske izraze, on apeluje na svest čove ka, pozi vaj uči ga da u sebi sprovede u delo preok ret, HOTE P. Čineć i to , u ime uravnoteženj a i života, u ime osiguravanj a dolazeće svetlosti - on oživlj ava, činom , simbolizam Tutanhamonove grobnice. U mračn oj šumi zapadne misli, Kami je proplanak. Pobunjenik nije medjutim samo, kako to Kami formuliše, "čo vek koj i kaže ne". Pobunjenik jeste: čovek. Ovo saznanj e preokre· -
,
229
će vrednosti i otvara put: umesto ograničavanja kvaliteta podele na razne ljude, mi centriramo sočivo, korekcijom same osnove rasudji vanj a, koja je iskrivljena racionalizacij om. Ako vaga stoji na ne ravnom tlu - šta vredi preciznost instrumenta kojim merimo!? Čovek, kao fiziološka jedinka, nije, u svome prirodnom obliku, definitivan, već se menja, evolucijom. Kao Apep, neprij atelj sunca, pobunjenik, grabi vladarski skiptar i vaja od njega svoju "magareću glavu" pobune. Ai6 2nije princip, već efekat, koji u datom času samo, u Devetom, postaje princip, činom voljnog 63 nestanka. Slično njemu, "stranac" - kao svest čoveka koja se sprema na bunu protiv absurda kOjinl naziva život, pretstavlj a genetičku fazu u razvitku principa ČOVEKA. Ovaj princip je Oziris. Izmedju C OVEKA i čoveka razlika je ista kao izmedju deteta i odraslog. Čovek, svojim fiziološkim sklopom, nosi potencij al ČOVEKA u sebi, ali nij e razvijen u meri koja odgovara punoj upotrebi ovog organizma. Kao što svedoče primeri Jogi-mudraca, organi za di sanje, nervni centri, ceo mehanizam čoveka koji svesno počne da stremi duhovnoj evoluciji, menja se. Rodjen od majke, on se mora roditi iz sebe i u porodj ajnim mukama progledati očima uma. U ovoj genezi, čovek, a pogotovu čovek koji je "intelektualac" zgnječen je64 "kukovima svoje majke Nut", - sopstvenog neba svesti u kome se poradja. Teško odoljeva želji da se izvuče iz stege, iako na suprotnu stranu, proglašavajući apsurd kontradikCije kojom je pritisnut, kao veliku tajnu, u koju medjutim ni sam ne veruje. Taj momenat, u beskraju individualnih vidova, jeste revolt. Kao takav, on pretstavlja - ne izvesnu vrstu ljudi, već u svima, manje ili više izrazen uslov evolucije, i budiči čin nastajanja - indentifikuje se sa čovekom_ Ovaj čovek, uslov ČOVEKA, nije afirmaCija, ni negacija. On je afirmacija, negacijom_ Ni crn, ni beo, "šarac" je. Moć ograničenja u njemu, uslov je i njegove besgraničnosti. "Veliki kvadrat bez uglova"6 5 , kako to kaže Lao Ce , čovek je kavez i otvor. On ne "kaže" ne, on jeste ne. On ne postoji izvan te nega cije, koja mu je pozitivna srž. Njom se radja kao samosvest, njom evoluira. Njom, kao kopljem, okončava je, postajući ČOVEK. Tra gika ovog budjenja u svest je u tome , da se čovek ne može buditi, sem iz sna. Svakako, naš razum teško prihvata samoosudu - dok sam ne uvidi srž izbora koji mu je postavljen životom. Kao indi vidue, gurnuti smo u život da se razvijamo i da jačamo - zatim otkrivamo da je to sve b io "san". Izgleda apsurdno, svakako graditi nešto, što će da posluži rušenju, ali zar nam ne izgleda, isto tako apsurdno, kopanje temelja, koje zatim sistematski zatrpavamo? -
je an zid : ali ziv na čin aj ov bi ne d ka , no rd su ap to m na i Izgledalo b ku će. u cij iza div a gir ne ji ko , nu bu po e cuj ba od ji ko nik nje bu Kamijev po di j vo no j no jed ka dič vo te jes , di" lju ih "sv u bin sud da bi delio sa rba bo va ego Nj . na me vre šeg na šom du j no aže izr , sti sve i ij nz me , ine ist lne na cio ira m nje iče ran og sa o ka om zm ali ion rac sopstvenim a olt rev og dsk lju i ov osn u sto če je da m ijo uic int sa o red po na je išla želja za redom. 66 . Njegova ve ra u svetlost, mimo nihilizma, vodi nje bu Po . ao seć do pre on je što u čem ne ka a, og sam ga nje mo mi na s, nik , on na kr aju svoga de la o po bu ni, po činje svesnu konverziju u om aln ion rac i j ko , sta ali ion rac j ova ko Ta . sti sve u zij en višu dim mišlju po bij a mo no teizam, otkriva iracionalnu istinu : progres, be z sti sve u e J' an sut pri on Am i čn ve i , en riv Sk . ma iliz nih mo mi ver e" čoveka! č sti rui alt u e lic no im on an je svo i laz na a" og "B je azi inv Am on , po sle o ka , olt rev u ide ga Bo či be gu ja ko ije zac ali ion rac mo mi nu ko m ela što je pr e mnogo vekova, posle invazije Atona, našao svoje anonimno , AT MA li pa ju ko i" est sv ca ibi "š ste je m iza ete om i pr rn Bi će . Mo de na blo ša nih lje ov tan us mo mi i, est sv u en ar m ko ve čo ed pr i uć raj otva k ve čo sam i mu nje u se jer , je od tak ma iliz nih mo mi ali , zla a do br i ari stv u o stv bi ou sam i vo ist ub su da e uj uč klj za i mi Ka to gubi . Za ide nt ičn i u svojoj suštini. '"
6. [stonja kao "nož šara c"
Kako zba cit i APEPA? naslov je egi pat skih papirusa u koj ima se izlažu principi evelucije . Bo rba protiv nihilizma uklju čuj e poznavanje korena nihilizma. Kao ekstreJ11 koji sam seb e poništava, APEP, nihilizam, je egoizam koj i se dograbio me tafizik e. On je zmija, po bu nje na protiv neb a iz ac zan bli te jes TA SE č Gr . TA SE em grč je et zač če: isti pro ga ko TOTA. TOT i SET su dva krokodila HE NT I o kojim smo govorili ranije u izlaganj u. Poznavanje izvora zla ograničava njegovu moć. : zla a nc ko ju an siv mr raz u to za je zla tiv pro e rb bo čin na i tsk ipa Eg od APEPA do TOTA . U porastu svesti, u krizi suo čen ja sa samim sob om , čovek se okreće agresij i. On artikuliše ovaj sukob sa samim sobom sledstve no svome stupnju razvoj a: u koliko se ne bav i filosofij om sukob je prikrivanje pri rod e: čes to se agresij a tad a upućuj e na ženu (Eva!) prij ate lje, roditelje ili čak ljudsku zaj edn icu . Ruka se diže, terori da a zn ko ret ač pad na To ? me ko i, teć i, pre ačk bil ou i, sti čk sam •
231
230 •
obj asni. Ovi ekstremi negacije nestaj u automatski sa pozornice istorije , ne samo jer bu de kolektivnu svest koj a se oseća ugrože no m, već i zat o što sami sebe iscrpljuj u, po što ih stvaralačka snaga ne pokreće. On i su "izlivanje " nekog kuvanj a, mimo njih, ne čega što sazreva mimo pe ne ! Artikulacijom ideologij e čij e porodjajne muke oni utelovljavaj u, njihov lik ne staje kao što ne staju ka plj ice znoja sa ohladj eno g čel a! Snaga jed ne životne filosofije ogleda se kroz društvo u kome deluje . Kada je društvo u mo ralnoj kri zi, začinje se reforma. Ova reforma već je otp oč ela socij alističkim i humanitarnim ideolo gij am a koje kao da pre tstavljaju jed nu novu formu traganj a za MAAT . Tako se u ruševinama hrišćanske zaj edn ice , koju je crkva odvra tila od samouzdizanja, zamenjenog spoljnom aktivnošću - pa bilo to paljenje sveća ili po mo č "drugima" - u bu ni čoveka koj i ne žel i da živi u iskupljen ju savesti licemerjem , - ocrtava sve jač e žudnj a čo več an stva za nekim novim, zaj ed nič kim ciljem svih lju di. Za to je u ovakvim trenutcima potrebno - u vezi ruš enj a starih moralnih vrednosti - cvršto držati kUlIu "mimo nihilizma ", ka novim vred nostima ka bratstvu ustalasanih ma sa koje se dižu kao "b ića vre me na " iz "v od e" , "b ud eć i se u da n" . Ka o i u egipatskoj mitologiji, Zapad je pozornica smrti (IM EN TI T) - ali i sočivo vaskrsenja . Na intelektualcu je velika odgovor no st. Videli smo u tragič noj prošlosti kako ne do pe če ni misticizam može da podigne. voj sk u Hitlera. Sv ed oc i smo če sto ne ukog shvatanj a slob ode kao anarhij e u kojoj je pojedincu sve do pu šte no na rač un zaj ednice. U rušenj u starih vrednosti ove agresivne ten de nc ij e ka o i antisociaini ps eu do -i de alizam, parazitizam kao filosofija itd , sve ove pojav e pr šte kao varnice iz če ki ća ko va ča . Potsetimo se : ovaj kovač j e PTAH . Na intelektualcu je da , pr os većivanjem , razvi janjem altruizma kod omladine, zasnovanog na poznavanju faza ovog "kovanja ", ud alj i slamu od varnica. Za ovo je po tre bn o, kod samog tog intelektualca, više od do br e volje , kojoj se cinizam omla din e može i potsmehnuti. Potrebno je raspoznavanj e APEPA , TOTOM . Bo rba pro tiv APEPA je u razumevanju istorije , sintezom misli. Studija Devetog Ča sa, kao krize sve sti , osvetljava na interesantan na čin prelom za padnih civilizacija. Sv ed oč anstvo ovog Ča sa nalazimo svaki pu t ka da se nešto pre lam a, pa bilo to društvo, ili individua. 232
Kraj jedne epohe kao da je simbolizovan smrću Alberta Kamija, irltelektualca, čoveka velike erudicije i talenta, čoveka usamljenog, u nekom pećinskom užasu od prirode, koji nestaje sa pozornice sveta kao udarom dlana u dlan. Svojim delom on je izrazio raz drobije u kome je živeo, njegovu neizbežnu propast, ali i dublje značenje ove propasti. Mehanizacija velegradskog života baca individuu u samoću i često ova individua kao i društvo u kome se kreće, zapadaju u krizu. Nešto se iscrpljava i kao da se još uvek bori za život , koji beži u nekom drugom pravcu. Č udno izgleda da nam u razrešavanju pro blema ove "elektronske" budućnosti mogu biti od dragocene po moći iskustva i upustva naših prastarih, zaboravljenih predaka! Pod vodj stvom njihove misli ne možemo rešitI naše probleme na di rektan način , ali indirektno ih možemo okončati. Možemo sagledati pozitivnu suštinu krize u koju zapadamo, i time pomoći onome, u nama, što se u tim "krizama" kali. U vrenju probudjene svesti, čovek danas više ne ume da životari. On je na pragu nekog dubljeg života. Ova zajednička žedj kao da obara gra nice država: zemlja postaje domovina čoveka . U njoj hiljade indi vidua se podiže , kao trava. U nekakvom krvavom rodjenju mešaju se rase, do sada odeljene okeanima. U doba kosidbe, uvek je u narodu slavlje. Festivali kao da uče narod o dubokom smislu žrtve i ' rodjenja, o večnom životu hranitelj skog semena. B ilo da se radi o individui ili o zajednici, krize prelaznih stanja iz ciklus u ciklus, prebrodjuju uspešno samo oni koju postanu svesni suštine nemira koji su prouzrokovani ovim prelaznim stanjima. Tre ba znati "imena čuvara" svoje "kapije", treba upoznati svoga "kro kodila". U borbi sa paralizatorskom depresijom, psihičkim grčem koji nas, nemoćne, odnosi u dubine "Nila", "neuki", kao u papirusu, pod leže, ili, u besu, podje na čudovište goloruk i biva proždan. Postoj i taktika u borbi sa krokodilom, vekovnin1 suočenjem sa ovom ži votinjom arhaična plemen a, i danas, znaju što mi, civilizovani, ne znamo. Papuanci golicaju trbuh krokodila i obneznane ga, onda ga, uspavanog, u transu, vezuju, vuku na obalu i ubijaju, kako smo več videli prilikim ranijeg izlaganja! I stim drevnim poznavanjem života, u takozvanoj primitivnoj zajednici, ritualne igre i obredi, festivali i inicijacije kojima se mi potsmevamo, imaju za cilj da uspavaju, vežu, i ob neznane "krokodila" u svesti. Intuitivno, u modernom društvu, ovu ulogu preuzima umetnost, vitalna potreba čoveka: Uzdiže ga. Bez vodjstva mudrosti, on postaje orgija samog krokodila. On uživa . •
233
Obnezoanjuje se. Niko ga ne vezuje, niko ga ne vuče na obalu, u brzini, dok se ne probudi. Niko ga ne probada kopljem. On je sam umetnik. Često se može dobiti ovaj utisak na raznim "umet· ničkim" izložbama, ili priredbama u kojima muzika kao da je usmerena samo na omamlj ivanje čula, budeći divljaštvo, neslično " divljacima" koj i su vodjeni ritualom. Divljaštvo razularenill insti· kata, u nekom onaniskom gnjevu, potsjeća na krokodila, koji u če· ljusti mrska ljudski leš. Slično u pesništvu i u likovnoj umetnosti, koje lako postaju agenti "krokodila", budeći, u nama, nemir, oča· j anje, strah i najcrnji pesimizam samoubice. "Narod " , medj utim, u pesmi i igri, vezuje krokodila, i oslobadja se stege u duši. U ovome stanju stvari velika odgovornost leži na intelektualcu, koji bi trebao da pruža svojom funkCijom intelekta - RAZU MEVANJE. Ako je i sam, upao u klopku krokodilove vilice, kako da pomogne drugom? Analitičar, obuzet detalj ima, on i sam, ruku pod ruku sa umetnikom, traži TRANS. Medjutim, iako često u transu pića, ili sličnog omamljujućeg sredstva, ono što nas muči, nestaje - sve dublje, njime, tonem o pod vodu. Trans je sredtsvo, ne cilj . Sam po sebi, izazvat veštačkim koji deluje na nervni sistem i cedi našu vitalnu snagu, trans je grobar duha, sledjen depresij ama, kaj anjem, fizičkim slabljenjem. Očigledno je, da je uvek smer za· borava važan, a ne sam zaborav po sebi. Produktivni posao kome se predaje sa interesom hrani naš duhovni progres, dok otupljeni pred televizorom ili slušajući omamljujući ritam tužno urljajućeg pe· vanja, kao pravi mamac, bivamo progutani tim krokodilom koji od nas, sam, pravi svoj sopstveni pien. Egipatski mit otvara nam oči pred realnošču, bez dogmatizma. Prepoznavati kosrničke funkcije u sebi i prirodi, analogijom, donosi pobedu duha nad istim. Stvara· lački grč konkretizacije postaje u psihi "krokodil" egoizma: iz njega niču revolt, strah, egoizam, žedj za slepilom zaborava, samo· umorstvo. Oni su elementi stvaralaštva, oni imaju svoje vreme i svoje mesto, svoju funkciju. Učeći, mit na� ne potcenjuje, ne stvara kompleks krivca. Obratno, on nam pomaže da se nadjemo, i to čineći, budi u nama radost nekog neobjašnjivog susreta.
6 a, 7 ag sn lo če a n ja vl ta o p a" zm li hi ni o � logiju izrazima kao : " mim _ a. A R u k ar B de o dv re p e OJ k a ag Sn a. as � koje d rž e "vesla" Devetog C . � z o m ne ac al tu ek � te rn an er d o M e. im vo : N ad svest kuje svoj e no l az tr a d m ' gu bo h o m s a d i n , ji � . po svojoj ps ih ič koj konstrukci " t Ju ed N.1 M .O A � sa Ju če n ed zj � "I a k � � "iluminaciju" ni d a stremi : . · CI SO a lffi m rm te ju gi lo eo Id u oJ sv i eć on is ti cilj po stavlja sebi, gr ad . er en e rn ea � � n ba do U . ije og ol in rm te ne j alno - fi1osofsko - na uč . if bo lf z be I, OC SU se da eo zr sa je k ve � čo i, � gije , već smo spomenul i sk at ip eg , o � t k re di in ko Ia . ti es sv ne ar lizma, sa konceptima nukle . TUM -lp nc pn , A K , A B i pt ce on K . ja ci la ve re : o m it se tu otkriva ka i m sa I , u k au n na a, ič b d L ra e· � p ri m enjuju se , kako nam to d o kazuj . de ro pn ne al rb ve go ne e sk ri et om ge su p o se bi više . ma" lZ m u � ,, g o � ln tu � e ev a j fi zo 1o fi , ti es sv K o n ce pt i nuklearne . edju coveka I kosmosa ne m IZ ze ve e nj va lji ub od pr i o ka a, rn iz atom : u � a lt zu re om vn ta os dn je ed gl iz tr eb a zaboraviti, vode je dn om na . , f i tlf Ju ed m n, va ta os dn je ed gl iz na ko ia altruizmu. Ovaj altruizam, na bu d, re ne se r je , je žn pa go no m sa ti va ču a eb vr ed no st je koju tr . da re va no os a on je o št po , oj nj e iv ot pr am liz individue i nihi u, dn iro pr u on iti at zl po i i ać on pr o am or K ao Tutanhamon, m . gl sa či y s po o m će vo .O ije uc ol ev r ta ip sk š� na e, m ob ič nu granu iz šu . og u drustvo I pn· davanjem čoveka ne izolovanog, već ukloplj en 8 6 ž. sr o ka rodu kao i kosrnos,
• SJ.·S4a
U varijacij ama mita svako stanje svesti može da pronadje samo sebe u po nekom detalju. Prepoznavajući se, j avlja se odjek ovog mitološkog detalj a u modernoj svesti, kao "Novo lice Sunčanog Boga Noći: " svako doba, više nego svaki narod, ima svoj jezik. Zato onaj , ko danas poziva na smirenje i harmonizaciju, mora da govori jezikom bune. Zato se Kami, na primer, stvarajući novu termino· 234
235
III •
Mitološki kompas - mimo nihilizma
41+111",
"'0
--. i
" ,
-
' Ne raskopavajt e zemlju , O moje ruk e! Nebo podržite, kao Š U ! Tekst Piramida sp. 5 7 0
Ako j e apstraktno poznanje svedeno na figurativnu mis ao, i time konkretizovano mi tom , ovo označava egi patsku tendenciju da po znanj em orijen tiš e mi sao . Iz toga bi se moglo zaklju čit i da je cilj ovog poznanja , kao i umetnosti, prosvetiteljski, u najd ublje m zna čenju ove reč i, to jes t koji isklju čuje dogmatizam i suvu didaktiku. Sredstvo orije ntisanja čoveka ka svetlosti u ovom smislu, jes te umetnost, čija je kulminacij a u po tp un om anonimatu lič no sti um etn ika . Ova umetnost uklju čuje mo ralno savršenstvo koje je jed in i vodič u izražavanju harmonije . Ako posmatramo figuracije groba Setij ai na pr im er, (s!. 5 5) ,iligrobnice RAmzesa VI, naići ćem on a ovu harmoniju i "b ez lič no st" koja kao da nam oduzima dah. Misao sveukupnosti zakona harmonije , uništenj a i radjanja izražena su gestijom neumitne sile u toku pro ces ija , koj e označavaju nad o-
. SI. 5 5
laženje ove ili one sile , pa bil a ona pro leć e, "Č as" vaskrsenj a ili smrti - ili snage mu tac ije , snage stvaralačke zemlje koja bac a i natrag grabi loptu svetlosti, svest u cikličnom razvoju pu tem , ali MI MO lika čov eka ! (sl. 5 6) Ako se upustimo u pre crtavanja i analizu jed ne scene figuracija jed ne grobnice, klu pč e se odvij a'u be sk raj : shvatamo u kojoj me ri su ovi radnici, umetnici i zanatlije Egipta vladali sob om : preciznost •
236
SI. 5 6
crtež a, harmornija boja i bezlič nost koja nije praznina - uče nas savršenstvu samopredaje lepot i koja prevazilazi esteriku jer je čista etika. Proporcije figuracija, detalj i, kompleks misli u svojoj pove zanosti sugerira da je to delo duboke koncentracije jednog duha. Do ovoga dolazimo medju tim studijo m detalja ovog kompleksa. .ona nas uči tome da je ovaj kompleks jednina i da svakim delom izražava tu jedninu. Osećam o da nije važno, za nas, analizirati CELU mitologiju, svaki detalj ! Važno je - iako kroz jedan detalj , pojmiti celinu, harmon iju i dubinu koja se krij e u ovoj mreži beskraj a, u KOSMI ČKOJ DEVIC I TAURp 9 (sl. 5 5 ) ženski hipo potomusa, sa krokodilom 'na ledjima. U njenoj ruci su konci sve mirskog stvaralaštva. (Ona drži prednju nogu bika (orijentaciju sna ge svemira) i upućuje ovu istu mimo rusilačke vatre koja je u Biku, ka evoluciji (HORUSU). Ova prednja noga bika, kao što smo već spomenuli jeste i simbolični instrument ceremonije "Otvaranja usta" mumije, to jest: uklapanja snage svesti (umrloga) u izvor-uvor (usta) stvaralaštva svemira, RA .) Orijentacija svesti u evoluciji. Egipatski mitološki simbolizam je neka vrsta filosofskog "espe ranta" - crtana misao. Kao takva, ona se može odgonetnuti, i pročitati. Zato bi trebalo napraviti razliku izmedju ideje simbo lizma kao sredstva izražaja lične, proizvoljne mistifikacije života, i ovog sažimanja koje pretstavlja konkretizaciju pokreta stvaralaštva. Razlika je u tendenciji: prvi zamućuje svest, drugi je artikuliše . Da bi stavili ova tvrdjenja na probu, pokušajmo, prema indika cijama Lubiča, čijom koncepcijom orijentacione misli mita se pre vodilac inspirisao, da rekapituliramo, razmotrimo razvoj individua lizma, kakvim ga osvetlj ava mitološka koncepcija geneze svesti. Ovim, mimo samog toka egipatske istorije, pokušavamo da prona djemo afirmaciju ovog "Oca" - Egipta u ·nama: - njegovoj nega ciji! 237
o
U mitološkom izrazu geneze svesti elemenat sasrevanj a je izražen figuracijama časova čij i redosled uključuje progresiju SUNČEVE BARKE: svaki čas je prostor u koji su ucrtane figuracije kao re čenice, svecje �e u to poglavlje ulaznom i izlaznom kapijom koj a je brana vatre. Cuvari ovih kapija su zmije, dignute u uspravan polo žaj. SUNČEVA BARKA ucrtana je u svaki čas. Budući u svakom času istovremeno, ona označava pokret unutar jedne sve obuhva· t �juće nepomičnosti. Ovaj pokret je indikovan apstraktno, poglav . ljuna geneze . Konopac barke je srž toka koji povezuj e časove: kapije su čvorovi. Izmedju časova nema puta, kao vatra istine, zmije-čuvari rastavljajući, vezuju tok. U ov�j figurativnoj misli, kao u semenu, upisani su apstraktno elementl .vremena U PROSTOR BIČA BARKE. Kao principi ge n �ze, . OnI su ovde dati u svojoj vanvremenskoj biti, tj. u rasčla njenoJ ukupnosti "udova" evolutivnog bića sunca, koje jeste u svim časovima i u svakoj silueti, konopcu, neprijateljima, "bogovima" i cvorovuna zmIJa. Uzmimo sada postavku da figurativna mitološka misao DVAN �ST CASOVA" pretstavlja AMONA: celinu koja je nevidlj iva, .. kOJe . nIJe JEDINK�-BOG. Ova celina uključuje u svojoj raščlanje nostI na dvanaest casova genezu same sebe. Takodje, negaciju same sebe u smislu jedinke. Ovom negacij om, koja j este geneza, . formIra se svest u afirmaciji: misao celine. Ta misao je for mulacija zakonitosti odnosa Bića i Postojanja. Ovom formulacijom pokazuje se da je Postojanje ČiNILAG Bića: Postojanjem , Biće Jeste. Tako nema dve imenice ar Biće, b) Postoj anje. Postoji samo Biće, čiji glagol jeste Postojanje. Tako nema Postoj anj a bez Bića, ali nema ni Bića bez geneze (postojanja) u kojoj se sažima iz nebića, NUN, okeana prostora. Dalje, zaključujemo d a ono što sažima pretstavlja esenciju onoga iz čega je sažeto, i kao takvo jeste seme. Kroz to seme, ono što je sažeto menja se. Menjajući se, ono evoluira. U svakom koraku beži se iz prostora ograničenog starim korakom, gazi se ono ka čemu se stremilo ! Transformacijama bega i negacije, hod, od hemiske reakcij e postaje ameba, puzavac, instinkt zveri i misao čoveka. Knjiga Dveri sažima hod ka svesti u dvanaest časova. Pošto sa žima, ona pretstavlja esenciju onoga što j e sažela. Ona j e sažimanj e kosmičke i prirodne evoluc�ie u svesni izraz. Kao takav ovaj izraz pretstavlja završni ishod jednog ciklusa: svest čoveka, formulisanu �
•
o '
-
238
u kl ci g vo no e m se e st je , to za a, j i ac ul rm fo svojim nastajanje m . Ova sa. i vo dr " če ri ro "p e nj eš tr e m se o št ao K . Svako se m e je "p ro ro k" " če ri ro "p ta ip Eg it M i ko ta a, im nj je en nj la plod kao i svoje rašč v lo us ta ip Eg d Pa . m je en nj la sč ra iju ac svoj e otelovljenje i konkretiz lja va individualizaciju . ju kl U i. st ve ds na ije ac ul rm fo je e m se ka Formulacija svesti čove IM N D O IR PR a, dj ra se st ve ds na , ze ne ge st to ni če na u op št u zako se o ka ti, es sv ke ds lju Iz E. OD IR PR N A V ZA KO NO M BE ŽE ČI čo m vo št ni ed sr po iše ul tik ar se N O M A ), A IS R ZI m en a pr iro de (O veka. a ln ua vid di in ste ra e m ko u , am liz ua vid di in , ija ac tiz re nk Ova ko e nj še ru a, cij ga ne e, lin ce iz je e nj ža be ), ON AM i en samosvest (skriv za u vlj ba lju m jo ivi olj od ne m, no go na ivim olj od hr am a pr iro de ne ne či m nenarušivim. n da je i in aš pr u aju ap kl za se vi do Zi . še ru se i ov am hr Egipatski preko drugoga: "Lice pa da preko lica, Šarac no ž ub ad a. Progutano je st e od sebe samoga" .70
"
, ze ne ge ne od ir pr ž sr i ić ud B . ja ci za ti re Individualna svest je konk i j ko k bi i" st ka ač "t 7 aj on 1 " ac ar "š je a on kao i seme nadsvesti, jeste sredstvo uj edinje nj a. e, lin ce e en nj ju ci ga ne va ja vl lo us e, lin ce o ka , ti Konkret izacij a sves e: nj ce nI ra og e st Je u en em vr u je an aj st na vo nastaj anje m u vremenu. O o) el (t u in em pr za u g be , va so ča st ae an dv ti os iz prostora sveukupn jednog ča sa , - Devetog. e, st je n O . ik dn ho je n O . ca ni rs sk ra je n O O vaj ča s je m os t. u u cij ka di in o ka o m zi la na ga m vi ak k takodje, "šarac" ča s. Nji m e, e, st je oj nj u a: cij za ti re nk ko se va ša re , va procesij i dvanest ča so a: al ir sp e aj st po ug kr su ča om ov U r. sukob su oč enja , kao i ot vo Evolucija , kao be g iz kruga, iako krugom. og ov "N ija ac m ir af e st je 72 om ug kr sa a ug kr U to m su oč enju a dj ra t ite al kv j va O . di bu se a du vi di In . i" Lica Su nč anog Boga N oć e, N d? Pa . ju lja av j se i ic en uč m u, aj st ne ci ra ud se iz smrti Egipta. M du Pa a. tv ns ča ve čo og zb ć ve , be se og zb e oj - po rast . M ud ra ci ne post ra va st je jim ko , ća pe as R a lik bo sim , or čv . Egipta sl ed i, kao novi A M TU n ko za i tn ak tr ps 73 A r. to os pr i e em vr u na va la čk a svest zako en j i or e dv se e m ko u a, ek ov -č go bo m po ci in negacije utelovljen je pr tacij e ukrštaju . •
•
•
'
V
•
•
239
u
ovoj konkretizacij i,74 apstraktni AM ON je izgubljen, radja se "Bo g". Ovo radjanje novog "Lica" mit a, bilo je pripremljen o, kako nam se čini , starozavetnim pojmom lehove kao plemenskog Boga koji je jedini, (i ko je protiv,- težko njemu) s kojin1 se pregovara, kao u nekom polušaljivom užasu. Pojavljuje se emotivna tragi čna religija Monoteizma, koj a gnni kroz spise proroka : misao je odenula ruho glumca, trebalo je buditi naro d. Izraz, jezik, sredstva, sve je moralo biti izraženo jezikom "neukog", za kog a strah i nad a imaj u veće dejStvo nego geometriska proporcija pora sta, izražena marionetskim bogovima-principima. U robovlasničkom Rimu, ucveljen, bedn i i neuki narod pozvan je da traži čoveka II sebi, jezikom i sredstvima njemu pristupačnim. Ako smo upućeni da verujemo da je u Egiptu, u patrij arhalnom društvu, narod u svojoj jednostavnosti verovao u bukvainu interpre taciju mitoloških postavki i time b io moralno orijentisan, u deka dentnom Rimu opšt a dezorijen tacij a uslovljava la je budjenje indi vidualne svesti. Interesantno je posm atrat i ulogu Sem ita, rasutih po svetu, u ovom proce su budjenja individualizma : oni kao da su maja inteli gencij e. U idej i "izabranog pleme na", pored plemenske gordosti, ima i istine; ma da shvaćene na drugi način . Istorij a ukazuje na činjenicu da je uloga Semi ta u Novom Svetu bila, ako ne da donese defm itivnu veru u apsolutnog "Bog a", ipak da indirektnim putem uslovi progres čove čanstva. Negacijom apstraktnog AMONA i kon kretizacijom "Bog a", unosi se elemenat lično sti. Elemenat ličnosti budi intelekt, Ego-svest , kao bazu sublimacije svesti. Tako ideja "izabranog" plem ena mož e da se shvati, ne kao ideja "nad piemena ", već kao idej a "fermen ta", "Šarca" - plemena u kome se nalazi uslov mučeništva. Kao sila inteligencij e, konkretizacij a pri rodno negira sublimacij u, koja joj je u stvari bit: Pobunom svoga urodjenog individualizma, ona direktno budi pote ncija l intelekta čove čanstva. Kao sto semitska religija prokažuje Hrista, iako im je on srž, tako Hrišč ani prokažuju Semi te, iako su im oni done li Hrišč anstv o. Kao da i ovde vidim o istoriski vid negacije TUM A, formulisan kao: kazn a onome koji nas uzdiže, jer ako se mi pe njem o, on mora dole ! (zakon klackalice ). U formiranju i degeneracij i Hrišćanske crkve takodje vidimo ovu kontradiktornu snagu, koj a deluje kao parad oks. Ideol ogija Hrista , kao revolucionarni preokret semitske relegije, pretstavlja ustvari reformulaciju učenja Egipatskog HraD1a. Medj utim formacija Hrišćanske Crkve, kao svetovne moći , negira ove ideološke princ ipe 240
kao da usto ličava neki pseu do-hraD1: umesto AMO NA i Sina AMO NA, sada je na vlasti Bog i ledin i sin Boga , Isus, čij i presto crkva grabi u ruke. Papa, kao pseudo - faraon, uslovljava ,jere tike" ,75 inkvizicij u, razvitak nauk e, filosofij e ateizma i indirektno postupno reformiranje AMONA- Nevidljivog. U potr a�i za apst=�t nom zako nito šču, nauka i filos ofij a, rušeći Mon otelZaD1, zacmJu nov "Čv or": Novo Lice Sun čano g Bog a Noći. Monoteizam, kao konkretjzacija , bio je sredstvo njegovog zače ća. Dok je u Egiptu čovek vodio dijalog sa dušo m, u Mon o�eizmu on vodi razgovor sa "Bo gom ". Ume sto egipatske samožrtve l samo uzdizanja , on se sada žrtvuje za "druge". Ovaj proc es podele �a čoveka i Boga , pokretač je, medj utim svesti individualizma, kOJa raste ka suočenju, ne više sa dušom , ni Bogom, nego sama sa so bom. Time je simbolika suoč enj a Devetog Časa ponovo oživlj ena. Tako mitologija radja religiju, a religija ateizam koji radja misao . Ova misa o će možda prepoznati sebe u mitologiji . Covečanstvo raste spavajući, kao deca. Pred jednim novim ciklusom razvoja, mož da sa pravom možemo da se nada mo da čove čanstvo najzad ima pravo na buda n pora st. Ovaj zaklj učak sam se nam eće. Evo zašto : u koliko mi to možemo istoriski da sudim o, čove k, kao svesna individua, intelektualno artl kulisana i sposobna da b ira svoju moralnu orijentac iju, danas se radja kao jedinka zemlje. Ovaj kvalitet svesne "pče le" vel�� koš nice zemlj e, nešto je "novo". Postojao je mudr ac, sveta c, mdIvIdua nauč nik, - retki članovi budn e manjine u masi uspavanog naroda. Medju tim danas , prisustvujem o radjanju Coveka Covečanstva, U previranju, stvara se neko sočivo u kome se ujedinjuj �. sve . ra�e sveta, i koje je u potrazi za novim izrazom i reformulacIJom Ideje kosmosa i čoveka. U ovom procesu reformulacij e progresivni intelektualac dan as, mimo nacionalnosti i jezi ka, radja se u smrti analize : raspet iz medju Istoka i Zap ada , on se radja kao Vaskrcenje .izgubljen ih vrednosti sint eze. Suo čenjem sa samim sobom, on pos taje seme ove bud uće sinteze Budjenja u dan. I ako je studij a ant ičk e mu dro sti u ovom pro c:su . od vo�eće vrednosti, treb a napomenu ti da sves t čoveka dan asnJ 1ce, svoJom konstitucijom, odb ija simbolizam i traži direktnu mis ao. Tako u ovom Vaskrsenju Devetog Č asa, iz suoč enj a koje je ras peće čoveka čovekom, tražimo našu orije ntaciju mim o simbolizma,
i
16
-
Velika jcdnačina
241
mim o nihilizma, mi.n1o istoka (mistike) i zap ada (analize), ka celini nekog ponovnog ujedinjenja raskomadanog OZ IRI SA : Sintezi. Ujedinitelj , "šarac" nož današnj ice, jeste oštrica intelekta koji jest e NE , ali koji n ij e Ap ep. On jeste NE , koje traž i svoj e DA .
DOKUMENTACIJA •
Sl. 57
Pored iznosenja dokumentarnih detalja u vezi citiranog materijala, ove beleške imaju za cilj takodje, šire obaveštavanje onih čitalaca koji bi bili za to zainteresovani. Ukoliko pojedini detalji obaveštenja o citiranim delima nisu potpuni, naći će se u listi citiranih dela, po azbučnom redu autora. Kada se pominje već citirano delo (o. c.) isto je važeće, kao i kod spomi njanja dela autora od kojih citiramo veći broj dela: u ovom slučaju nazna čeno j e l:imskim brojem, (saglasno brojnom redu dela istog autora u listi citiranih dela) na koje od nj egovih dela se citat odnosi.
Beleške su sredjene po odgovaraj ućim odeljcima knjige, što j e na ne parnim stranama u živim kolonciframa i naznačeno rimskim ciframa. Na pnmer: Dok. l. Za Predgovor i Berlinski papirus; Dok. II - Za Uvod u ststaroegipatsku simboliku; Dok. III. - Za O poljima preo bražaja; Dok. IV - Za Deveti Čas ; Dok. V - Za Analizu Berlinskog papirusa 3024; Dok. VI - Za Esej •
-
U dokumentaciji upotrebljene su sledeće skračenice: o. c. (opus citata) citirano delo sl. - slika vol. - svezak t. ili tom - svezak p. - strana p. F. - po Folkneru T. P. -Tekstovi Piramida. K. M . - Knjiga Mrtvih. Sp. - spev čl - član gl - glava Podvlačenje u tekstu i u citatima je prevodiočevo. , Uz skraćenicu T. P. broj označava broj speva. U koliko se citira numera cija članova, ovo će biti naglašeno dodavanjem skraćenice čl. 242
243 •
•
PREDGOVOR I BERLINSKI PAPIRUS L
Vidi Otto Neubert: La valle dei Re, Massimo, Milano 1 9 5 7 , str.
35. 2. Uzmimo kao dokaz delo Bresteda - osnovni klasični" izvor
informacija o istoriji Starog Egipta iz pisane egipatske dokumen tacije. (Ancient Records of Egypt; James Henry Brested, Uni· versity od Chicago Press 1 906, vol. III). Brested upozorava ne samo na greške arheologa u kopiranju tekstova već i na uništavanje kamenih spomenika sa kojih uzimaju kopije. (str 26 o. c.) Brested nam pruža takodje sledeće obavešte· nja: U vezi reliefa Hrama Karnaka, o ratovima Setija I, saznajemo da Beduini i Hebrej i nadiru u Palestinu, koja traži pomoć od Egipta. Na poziv ucveljenih starosedelaca, Set I pruža zaštitu, i uvodi mir. Sanl lik faraona iz Brestedove dokumentacije, više sliči mudracu nego tiraninu. Na pr. on osvaja n arod govorničkom darom ! (Navikli smo da mislimo da je ovo odlika grčkih vodja n aroda) on izdaje zakone - po kojima je najteža kazna, smrt, predvidjena: ne za krivca, več za sudiju, ako je nepravedan prema narodu! (str 32 o. c.) Pisano zakonodavstvo Horemheba, faraona ne-kraljevskog po rekla, koji je postavljen od Hrama (kao tajnog upravnog tela Egipta, vidi str 1 3 o. c.) okončavajući "bunu" Ahenatona, ukazuje na zaštitu "siromašnog čoveka - tj , neplemića, čoveka iz naroda - ito ne samo zakonodavstvom koje u detaljima raščlanjuj e odnos funkcionera vlasti i naroda, kao i kazne predvidjene za zloupotrebu ove vlasti, već i posebnom uredbom po kojoj svaki gradjanin ima pravo na audijenciju (odredjenog dana u nedelji) kod faraona, gde mu se može lično požaliti. Sve ove činjenice ostavljaju nas u čudu: obaveštenja doja dolaze do šire publike ne govore o ovome, napro tiv većina u duhu hebrej skih, grčkih i rimskili "rekla-kazala" daje nam šablonsku sliku surovog faraona i zloupotrebljenog naroda koji robuje, vukući kamen za piramide! (iako su nadj ene bezbrojne liste isplaćavanja redovne plate radnicim a!) Bez davanja ikakvog ličnog suda, prevodilac naglašava da je preksi preprič avanj a, istine radi, potrebn o dodati direktn a svedočanstva ovih pisanili doku menata. 245
•
Brested nam takodje poverava da egiptolozi često ispunj avaju praznine uništenih takstova (str 5 0 o. c.) prema svome sudu i da ovome svemu daju propratni komentar - naglašavajući sa rezervom da je ovaj davan kao lična pretpostavka - što ga izvaj a od origi nalne dokumentacije. Medjutim, pisac udžbenika ili ilustrovanih knjiga posvećenih publici - iz razloga koje ne želimo da analiziramo, preskaču origi nalnu dokumentaciju i oslanj aju se na komentar arheologa, koj i je tumačenje a ne činjenična istina. Oni medjutim nigde to ne pominju već sva svoja obaveštenj a daju kao dokumentovane činje nice, iako one u većini slučajeva nisu drugo do razmišljanja arheo loga! 3. Francois Champoleon - priznat kao prvi dešifrator hij eroglifa 1 822 g. od Francuske Akademije. 4. Vidi: A. Erman - The Ancient Egyptians, Harper Torchbook N. York, 1 9 66, str 1 08 : " . . iako u istini, s obzirom na naše ne potpuno znanje egipatske istorije, ne možemo, strikno uzevši, biti iznenadjeni time." (Radi se o komentarisanju kontradikcije izmedu sadržaja jednog papirusa i vremena u koji se plasira.) 5 . Govoreći o reljefima Hrama Karnaka, Brested zaključuje (str 37 o. c.): "Ovi reljefi sačinjavaju najvažniji dokumenat koji živi od vladavine Setija I, budući praktično naš jedini izvor za njegove ra tove. Na žalost njihova funkcija je bila religiozna".! M alo dalje, Brested dodaje: "sledstveno tome, ratovi Setij a I imaju samo jedan vid, i taj je religiozni. Čak i iz samog uredjenja scena to je očigled no." Pisci udžbenika ili knjiga namenjenih široj publici iz ovih doku menata istorije biraju, prema svom nahodjenju, ono što im izgleda jednostavnije - a to svakako nije originalni dokumentarni egipatski materij al, ("očigledno religioznog karaktera") već mišljenje egipto loga. Tako najzad iz treće ruke dobij amo faraona koj i kolje surovo j adne robove,: uz ovo, masa fotografija, luksuzno izdanje i mašta dodaju svoje. Tako generacija sveštenika-faraona koj i su za sobom ostavili dokumentaciju hramova, zakonodavstva i tekstova visoke moralne vrednosti, faraona koji su uneli reforme u posrnuli Egipat i anarhiju koja je nastala vladavinom Ahenatona (Amenofisa IV 1 377 - 1 358) - koji je, za čudo, mezimče ovih pisaca - okarakteri sana je kao surova. (Vidi : Jacquetta Hawks, Pharaons of Egypt, Canel, London 1 967 str 1 02) Ove surove akcije faraona (otsecanje nosa) pretstavljaju medjutim zakonom odredjene kazne kojima se narod štiti od SABIRAČA POREZA, sudija ili drugih administra.
246
Dok. I , 6-7
tora koji zloupotrebljavaju vlas t: tako se ova ka�na prim enj �je � a vlastodržce, a ne na narod, kao što autor to suge nra ! Tako se Isknv· ljuju istoriske činjenice i šire inte rpre tacije koje se ugle daju j edn a na drugu, stvaraju ći izmišlje nu mrežu dokumentacije . 6. Na prim er: U svome delu o bogovima Egipćana, Bud ž piše (str 2 , vol I o. c.), bra neć i egipatsku religiju u vez i citiranih nap ada latinskog pisca Juvenala (Satire XV -1- 1 3): "Juvenalova tvrdjenj a su samo delimično tač na, a neka od njih su dos tojna onog uče nog Ind ijca koji je posetio Englesku i po povratku u Bom baj napisao knjigu . Govoreći o engleskoj religiji izjavio je da su sv� . ido l.opo.klo. nici i da dokaže ta tvrdjenja dao je listu crkava, u kOlIma Je vIdeo skulpturu jagnje ta iznad ili oko oltara. Indijac, kao !uvenal i tak�dje Cice ron, izgle da da nisu razumeli da su mnoge nacIJe smatrale ZIVO· tinje kao simbole bogova i božaskih snaga - i da još uvek tako smatraj u". Kritikuj ući medjutim Brugša, jednog od najv ećih egipto loga, velikog pobornika egipatskog monoteizma, Bud ž piše : (str XVI vol I o. c. ) " . . . u stvari, on je video u pojedinim egipatskim tekstovima ideje i doktrine i verovanj a koja primitivni i uro djen ički Egipćani nisu nikad mogli ima ti! " Na str 68 (o.c .) Bud ž piše povo dom Brugšovog tvrdjenja da su Egipćani bili mon otei sti: "Jedva je pot rebn o reći da nem a dob rih razloga za takv a tvrdjenj a i teško je videti kako je jeda n eminentni egiptolog mogao da pokuša da upo· redi kon cep cije bog a, formirane od polu-civilizovanog afričkog na rod a,sa shvatanj ima kulturnih naro da kao Grka i Rimljan a." S obzirom da pretpostavljam o da je Bud ž čita o Her odo ta, pa čak i Plutarha, zač udiće nas da je zab oravio da oni sami priznaju da je grčk a religij a i filozofija ćerk a Egipatske mudrosti i da su se najv eći grčk i filosofi školovali u Egiptu! (So lon, Tal es, Plato� , Eudoksus, Pitagora ! - vidi, Plut arh Moralia V, Izis, Oziris 9. Takodje Her odo t: Persij anski i grčk i rat I I . Detalji u listi autora.) 7. Na prim er, uporedimo ove istoriske datume, date kao činjenice od tri renomirana egiptologa: A . Gardiner, merodavni autoritet Engleske: Star o carstvo 3 1 80 - 224 0; Sred nje Carstvo 224 0 - 1 990 ; Novo Carstvo 1 5 75 - 7 1 5 . Otto Neubert, čuveni nem ačk i egiptolog: Staro Carstvo 285 0 - 205 2; Srednje Carstvo 205 2 - 1 6 1 0; Novo Carstvo 1 570 - 7 1 5 . Kelly Simpson , ame ričk i egiptolog: Staro Carstvo 2686 - 2 1 8 1 ; Srednje Carstvo 1 9 9 1 - 1 570; 247
•
I I
(ovde se plasira invazija Hiksa - mračni period.); Novo Carstvo 1 5 25 - 945 . etiopski osvaj ači, asirski, persiski, grčki osvajači, 3 3 2 . Svi ovi datumi su pre naše ere. Dela u kojima je ova klasifikacija data pomenuta su u listi dela po azbučnom redu autora. 8. E. de Rouge (o. c. str 73) "Jedinstvo višeg bića koje postoji samo sobom, njegova večnost, njegova svemoć i večito stvaranj e u Bogu; stvaranje sveta i svih bića pripisano ovom najvišem Bogu, besmrtnost duše . . . ' takva je subtilna i prefinjena osnova koj a je istrajala . . . " Ovako Rouge , veliki francuski egiptolog definiše egi patsku religij u. M ariette Bey (Notice, Cairo 1 8 67 p. 1 7) : "Na vrhu egipatskog panteon a lebdi jedini Bog, besmrtan, urodjen, nevidljiv i skriven u neprohodnim dubinama svoje srži !" Chabas (Calendrier des jours fastes et nefastes P. 1 07) "Jedini Bog koji je postojao pre svih stvari, koji pretstavlj a čistu i apstraktnu ideju božanstva . . . bezbrojni bogovi Egipta samo su atributi i različiti aspekti ovog jedinog principa." M . Maspero (La Mythologie Egyptiene Tom II p. 2 1 5): "egi patski bog j e biće koje se radja kao čovek i j este ogranič en, ne savršen , i talesni, nadare n strastima vrlinama i porocima! " Budge (o. c. vol. I str 1 1 8): "Egipćani, sledstveno Masperu, nikad nisu dospeli do ideje jedinstva Boga i bili su u najboljem smislu poludivlj i narod. Lako je osudjivati kao poludiviju jednu veliku naciju, ali u ovom slučaju optužba je loše osnovana i, po pišćevom ubjedjenju pobijena je svakim otkrićem koje je doneto o Egiptu." (str 1 1 9 o. c. ); . . . i nije teško pokazati da je ideja monoteizma koj a je postojala u Egiptu od najranijeg perioda, u najmanj u ruku istog karaktera kao ona koja je razvij ena kod Arapa i Hebreja pre mnogih vekova ." ali i: (str 5 8 vol. I o. c.) "Primeri mešanj a duhov nog i fizičkog u idej ama mogu da se umnožavaju skoro u beskraj kao i broj stavova koji sadrže najkontradiktornija tvrdjenja, doka zujući da su ideje Egipč ana o svetu iza groba kao i o bogu i bogo vima divlja čke, detinjaste i nestainog karak tera." U ovim prime rima vidi se kako egiptolozi, pred enigmom egipat ske mudrosti,. idu iz jedne u drugu krajnost. 9. Na prime r: Budž u svom uvodj enju čitaoc a u mitološku proble matiku tvrdi da su mnoge "detinj aste" etimologije reči i mnoga mitološka objašnjenja, (on pri ovom navodi grobnicu Setija I : jed nu od najrafiniranijih spomenika Egipta ! ) sada odgonenute, jer one mora da su delo grešaka neznalačkih pisara (str IX voLI o. c. ) "Zadovoljavajuće je, da čovek može sada da kaže da će mnoge
Dok.
1, 9 - 1 9
iz ara pis ška gre o ka , nja nje jaš ob na ijal triv i e gij olo m eti e dn apsur starina , sada moći bit i korigovane . . . "! ! ! U nastavku istog teksta čit am o: "O sim toga, mo ra se raći, predmeti egipatske religije i mitologij e sami po seb i su pu ni u seb i uključ enih teš ko ča koj e, na nesreću, nisu bile umanjene nač ino m na koji su ih neki egiptolozi tretirali" . . . Budž takodj e rezonjuje - dajući time tipičan primer racionalne misli koja sve sudi u por edj enju sa onim što je dan as u važ nos ti: "Sa takvim brojem bogova, bilo je nemoguće da se ne javi pometnja u svesti Egipćana koju su s njima ope ri sali - a tekstovi dokazuju da su bogovi teško svodljivi - ne samo modernom iztra živaču več i njim a sam ima ", Naj zad , citirajm o ovo kao kru nu: "U izvesnom smislu, moderni iztraživač je srećniji od egipatskog teo loga, jer ima više materiala za rad , i po pravilu bolje je opremljen za ispitivanje . Egipćanin nije ništa znao o kom parativnim studijama religij e i bio je tužno pom ete m svojim sopstvenim me tod am a." Tako Bu dž zaklju čuj e da su Egipćani, analizirajući svoja bo žanstva, da bi ih razumeli, bili više udaljeni od razumevanja istih nego mi , jer imamo bolje sisteme kartoteke ! Isti m rezonovanjem došli bo lako do zaklju čk a da Šekspir nij e ništa razumeo od svojih dela jer nije študirao Šekspirologiju! 1 0. Set i I faraon devetnaeste din ast ije (kraj čet rna est og i poč eta k trinaestog veka pre naše ere ). Knjiga dveri nazvan j e tekst upisan na sarkofagu Set ij a I - u njemu je opisan hod SUN ČE VE BARKE kroz časove noć i. Svaki čas ima svoje "dveri". 1 1 . R. A. Schwaller de Lubicz, ' LE TEMPLE DE L HO MM E - Caracteres, Paris 1 9 5 7 1 2 . Les Cahiers du Sud , N 3 5 8 , Paris 1 3 . La querelle des egyptologues , Mercure de Fra nce , Juillet 1 95 1 , Cahiers du Sud N 35 8 1 4 . Cahiers du Sud N 3 5 8 1 5 . Arpag Mekhitaria n, Cahiers su Sud N 358 1 96 1 od a? jed g, olo ipt eg i čk ma ne 4) 88 1 0 1 8 1 ( us psi Le rd ča 1 6 . Ri m Sa rad vao zo ati tem sis i vao ko sifi kla e j ji ko e, ij log pto egi ča osniva poleona, prvog dešifratora hij eroglifa. 9 85 1 n rli Be , VI n, pie tio Ae d un ten gy Ae s au r ele ma nk De 17. 1 8 . Abhandlungen der Be rli en er Akadernie 1 89 6 1 9 . "G esprach eines leb en sm Ud en mit seiner Se ele . "
•
248
249
2 0 . R . J . Williams, J E A 48 , 1 9 62. 2 1 . W in fried Barta, M A S 1 8 , Das Gesprach e in e s M a n n e s m it seinen B A (Papyrus B e r li n 3 0 24) 2 2 . Vidi listu d e la o B erlinsk om Papirusu 23. Vidi s t r . 4 2 tog deJa 2 4 . The A n c ie n t Egyptian s, e d it e d by A . E r m a n , Harper Torchbooks, 1 9 6 6 , N . Y o r k , Intr. XXIX. 2 5 . Prevodilac u z im a slobodu d a u tekstu p o n e k d izostavi St ar i" govoreći o Starom Egip t u , a p ' onekad d a g a zadrži - kada s� t o č ini p o t r e b n im . 2 6 . K1�s ič n a egip tologija j e usvoj il a termine " b o g" "bogo vi" itd ., kao naj prostij e rešenje u p r e vodj enju r e č i N E T E R ( N T R ) č ij e t a č n o značenje j e , p o m išlj enju naj v e ć ih egiptologa, nepoznato . Na p r . E . d e � ouge - C h r e s t o m athie Egyptienne ( I I I p . 2 4 ) , Revue Archeologlque 1 8 6 0 , p . 7 3 . V idi E . A . Wallis Budge The G ods o f the Egip t ia n s , M e t h u e n , Lon don 1 9 04 . Brugš s m a t r a d a J e z n a č e n j e r e č i N T R id e n t ič n o g rčkom " t h is " i lat�ns� om " n a t u r a . . (Hemn ch B rugsch, Religion und M ythologie, LeIpzIg, 1 8 8 8 . s t r . 9 3 . Ovo pitanj e b ić e j a snije doditnut o kasnij e . 2 7 . �!bert C m u s , Mi t S iz if a, p rva s t r a n a teksta. R e č e n ic � a glasi: �OStOJI sru:n o J e dan filosofski p roblem koji j e z aista ozbiljan a to J e samoubIstvO. 2 8 . � predgovoru nedavno objavlj e n ih Teks tova Piramid a u n ovoj obradI R . O . Folknera - ( R. O . F a u lk n e r , The A n c ie n . t Egyptian PyramId T e k s t s , O x ford , 1 9 69). F o lk n e r p iš e : "Tekstov i Piramida Starog Egipt b il i su z a��sa ni u zidovima piramida Kralj � . . a ( F olkner u p o t reblJ ava lZra "km g -kralj , za egipatskog farao � . na) Unasa, i vla dar� Seste DmastJJ e , i sač inja vaj u naj s tarij i C o r p u s Egipats ke religiozne I Pogrebne lite rature d o sada p o z n a t e . . . Teksto vi Piramida stvaraj u sopstvene proble me i p o t e š k o ć e . . . name č u ć i č it a o c u probleme gramatike i r e čn ika. Ortografij a j e č e s t o n e o b ič n a i im a m�ogo mitoloških aluzija . . . Pripremaj u ć i ovaj prevo d j a sam p o kusao �e �amo d a u n e s e m u egipatski takst naše današ . nje z n a nj e gramatike l leksikografij e . . . 2 9 . Vidi A n c ie n t Egyptian s, William Kelly S ip1 p s o n , st r XI . 3 0 . R . O. Faulkner, The M an Who Was Tired O f Life J EA 1 95 6 . 3 1 . JEA, l 95 6. 3 � . Tekstovi Piramid , p e v 4 7 8 . B roj spevova pre � � našan j e o d egIptologa, p r e m a u r e dj enj u t e k s t o v a u spevove koje j e numerisao S e t e . ( K . S e t h e , D ie Altaegyp tischen Pyramidentexte) _
'
Dok.
11, - 1
33. Victor Lore, veliki francuski egiptolog, piše pred svoju smrt, učeniku Aleksandru Variju (Ale xandre Varille, Hommage a Loret, . extract - Annales du Service des Antiquites de l'Egypte, CaIre 1 947.): "Pljačka se Brugš, svaruj e Mas?ero i Sete, pots� ca se G ��dI . . , ner i Kis ali u svim tim radovima nalazlffi vrlo malo novih Ideja. 34 . Na primer: Gardiner, - Egipatska gramatik � član 1 5 , - �i�e : \u : vezi Čoveka u raspravi sa dušom) "Vrlo neobI cna kompozIcIJa Je dijalog izmedju čoveka umornog od života i nj eg?ve sopstvene . . duše. U stranicama izuzetne lepote čovek opisuJe gadJenJ: na s�et u kome živi i žudnju za smrću, ali je gonjen strah�rri da ce vol��om smrću izgubiti dušu." Gardiner zatim iznosi dalj U ne r�zun:lJIVost teksta i zaklju čuje .. Argumenti s obe strane su obskurm ah lZgled � da duša popušta na kraj u , pobedjena mol�?m čo��k � da mrtVI imaju moć; kao bogovi, da kazne zlo sveta kOJI ostavljajU , . 3 5 . Vidi str 1 9 . 36. Vidi W. A Budge, The Book of the Dead, University Books, N . York 1 9 60, str 1 58 . 37. Gardiner, Egyptian Grammar, str 5 08 . 38. Vidi: dokumentacija II. Devetičac_ 1 .
_
"
250
UVOD U STAROEGIPATSKU SIMBOLIKU l . Egiptologija deli literaturu Egipta na r �ligioznu, � o�um�n tainu i svetovnu. U religioznu literaturu spadaju !ekstovz !iramzda . kao i kovčega, sarkofaga Starog Carstva i KnJzge .Mrtvzg Novog Carstva, sa papirusima rituala, pogreba, magičnih tekstova kao l stelama, grobnicama i tekstovima sa skulptur�. . . . . U dokumentarnu literaturu spadaju medicmskI, leksikografski , istoriski dokumenti, privatna pisma i beleške istorij skog karaktera. U svetovnu literaturu spadaju priče, zatim takozvana "seku larna" literatura raznih sadržaja kao i "pesimistična" i didaktična literatura. . . Ova podela omogućava mnogim egiptolozima da tretHa� u ovu . � nosI čes�o poslednju kao izdvojenu od religiozn� lit� rature sto � � deformaciju tekstova u smislu negaCIje njenog slffibohcnog sadrza . j a. Gardiner tako zaključuje (Gramatika čl. 1 5 ) da Je ova "bez dubine osećanja i idealizma". . .. .. Ovu klasifikaciju treba posmatrati kao orgaruzacIJu matenJ �a tehničke prirode, tj , grupacijom izvesnih sličnih tekstova omoguca25 1
vanje lakše preglednosti - ali se ona ne b i tr ebala shvatiti u b il o k o m smislu koji b i sobom podrazumevao p resu djivanje o mislenom �arakteru d el a . Ako se pristupi analizi, otkriva se da je P ap ir u s Covek u raspravi sa dušom plasi ran vremenski u Srednj e Carstvo _ z a šta nema konkretnih dokaza i d a j e plasira n u " p e si m is ti č n u " li teraturu - iako m u je sadržaj ustvari b o rb a pro tiv p es im iz m a , Mogli b i reći d a su svi spisi koji n am dolaze iz Egi pta n a m anje ili više j asan način vezani z a mitološku tematiku, i ti me re lig ij u i d a je celokupna egipatska literatura posvećena inicij aC ij i. Ova inicij aCij a negde se p ri m eć uj e , a negde je samo n az n ač en a u didaktičnom tonu, u p o nekim d el im a je skrivena : sve zav isi od toga kome se obraća. Zato b i b il a p o d el a n a zd ravijoj osno vi, ako b i se vršila prema čitaocu - tj , klasifikacija tekstova b il a b i tada posao odre dj ivanja ogranaka je d n e religiozne literature , iz k oj e b i, k a o kompleksa, nalazili objašnjenja z a p oj ed in ač n o uzimana d el a. Tako u d el im a namenje n im n ar o d u , nalazimo mito loške motive prepri čane na slikovit način kao i moralnu o rije n taciju - a u d el im a namenjenim individuama č ij a svest j e više ra zvij en a " u č enje m ," kao u sl u č aj u našeg papirusa, nalazimo iste m itološke m o tive č ij i trag sledimo d o Tekstova Piramida, izražene n a kompleksan n a č in koji ukazuje na nj ihov p sihološki v id . W . Barta (o . c . str 1 00) sugerira u svome ko mentaru d a je p o nj egovom m iš lj enju Berlinski Papirus 3 02 4 d el o inic ij aCije . 2 . The Bhagavadgita, Radhakrishnan, Allen and Unwin, London 1956 .
3 . V id i Otto N e u b e rt , O . c . st r 44 4 . Lju d sko srce i d o b ro ta , ispravnost i lj ubav prema istini su po
tka cele mitološke tematike i osnova - direktan a ili indirektan , sve literature , samim tim što inicij ac ij a vodi k a o snovnom sredstvu uj edinjenj a sa ndsvešč u , sred stvu koje j e "s rc e" , k olevka D R U G O G S R C A - Mudrosti. T ak o n a p ri m er u papirusu M u d ro st Ptahotepa (L es maximes de Ptahho te p , Zbynek Z ab a, Pragu e 1 9 5 6) nalazimo mnoga uputstva društvenog morala koji j e baz iran na altruizmu. Upustva P ta h o te p a o b raćaju se lj u d im a svih dru štvenih redova k ao i lj u d im a u raznim situacij am a . Na p r. mužu k oji treba d a p o štuj e i voli "žarko" svoju ženu i d a se brine o nj oj , o cu da pomaže sinu ukoliko je poslušan - ali n e ukoliko se o k re č e b u n i, onome k oj i uspeva: d a se n e hvali, onome koji je p o d re dj en : da b u d e pokoran, on?m � k Oj i u p r lj a : d a b u d e plemenit it d . K �� ada se radi o perpe , tUlfanjU hij e rarhij e moralom, treba naglasiti d a se u ovom tekstu ,
252
Dok. 11, 4-5 pravi j asna razlika izmedju "bogatog" i "plemenitog" koj i Zaba prevodi "notable" , �a primer ' .. Red 1 66 o. c. "Sto se tiče čoveka kOJI postane bogat, on često krade kao krokodil" ukazuje na potpuni nedosta tak poštovanja za čoveka "močnog" ako je to postigao nečim što nije dostojno poštovanja. Medjutim, rečenice koje upućuju na s�av : "Sagni ledja i sklopi ruke", izraz koji često srećemo kao znak � ost � . odnose se na one (n. pr. red 6 1 o.c.) koj i znaju "da upravljavajU svojim srcem, plemenitij i od tebe" to jest na �ne koj i vla?aju s�� born, koji su plemeniti tim kvalitetom mudrosti. U prevod� a ko!� mešaju ove pojmove, u koliko su svi ovi izr� i prevedem sa recI . "plemič" ili "pretpostavljeni", lako se može, lZborom citata stvo riti slika da ova upustva ukazuju na potcenj ivanje malog čoveka u odnosu na vlastodržca, što je netačno, bar u koliko se tiče ovog dolume nta, Onome koji upravlja , Ptahote p se obraća rečima : "uko liko si onaj koji upravlja drugima, ne taraj strah u ljude! " ili: "One koji od tebe zavise zadovolji svojim delom" , ili: "Budi smiren kada saslusavaš one koji ti se žale! Ne odbi ga pre nego što da oduške onome zbog čega ti se obraća. Čovek u j adu želi više da isprazni srce negoli da dobije ono za šta moli ! " U ovim poslovicama kao najgore mane smatraju se: hvalisavo�� , grub ost, pon os zbog nekog ličn og postignu ća, preterana govorlJIvost i buna protiv hijerarhije." . , " 5 . Kad a se govori o robovlasništvu, trebalo bl napraVltI. .r�zIL� u izmedju onog robovlasničkog sistema, na � r. .rimskog, kOJ I J � blO baza jedne civilizacije - i činj enice postojanja robova u Egiptu. Evo zašto : iz pisane dokumentacije Egipta (Bre st�d �. c. str �2) _ - (pen od Icem zast vidimo da su robovi u Egiptu bili zakonom Faraona Hor emh eba, zakonodavca devetnaeste dina s�ij �). ,Ova ��ra j e bila uvedena pošto su izvesni elementi bun e polj ulja li tradicIo nalni sistem Egipta. Robo vi u Egiptu nisu bili nasiljem pridobijene žrtve , već zarob ljeni elemen ti nemira : ovo zaključ uj em� iz čin) eni�e � e samo da Egipćani sami, kao narod, nisu mog�1 bih �obovl, vec I).1 .mlrna p�e , , mena. Ugroženi napada čima, susedi su prihva,ce�1 u ��IPtU, I � ll� im je dodeljena zemlja - dakle , ovi elementi msu ? II� pr?glase,n� robovima, već su bili zastičavani, iako ne-egipč am, I pnpadmcI "varvarskih " zajedinica. " _, Zaključujemo da su robovi morali biti zarobljem napadaCI, ne prij atelji "reda" - u smislu u kome je hijerarhija vrednosti reda bila shvaćena od Egipćana. 253
Ovi ele me nti koji su ugrožavali mi r ne-Egipta već susednih na rod a čes to, su bili "oni koji ne zn aju zak on ", kako to Ra mz es II formuliše u rat u sa Hititima (zapis na Pilonu Luksora). (Mitološki . se p �\'ezuJe KE TI -n aro d, sa istoimenom zmij om pobune u Knjizi DverI. Keti: -Hititi). Mo žd� bi se ova vrsta rob ovlasništva mogla više uporediti sa . prmudmm rad om lju di koje društvo osu dj uj e zbog agresij e, ne go sa rob �vlasmštvom ka sn ijih civilizacija, koje su robove plj ač ko m do . . vlacIlI l zlo up ot reb ljavali i ako ne du žn e. 6. Cilj ove zbirke je sakupljanj e zn ač ajn ih zagrobnih tekstova Novog Carstva u jed an svezak. Me dju ovim tekstovima nalazimo papiruse, tekstove grobnica sistematizovane od arheologa u " ,poglav�ja U r�znim izdanjim a ovih tekstova od raznih arheologa, : :. Ima Vanj acIJa u IZb or u, ali je nu m eracija poglavlj a zadržana. Arheo log, takodj e, bira k ?ji će d:o teksta da ti u prevodu, a koji pr ep i . .cati. . T �o u "KnJI. zI tv.I rtv ih (University Bo ok s, Ne w York 1 9(0) . uredJ �?oJ ?d E. A . Walhs-Budge-a, nalazimo prepričan tekst "Knjige . . DVer! kOJI Je takodje štampan u zasebnom izdanju , (The Egyptian Heaven and He ll, Kegan Paul) od istog autora. Postoj e razne ve rz ije "K njige Mrtvih " - na pr im er : R . Le ps iu s, J?a s Todtenbuch de r Aegypter, Leipzig 18 3 2, E. Naville, Da s Aegyp hsche Todtenbuch de r X VI II- XX Dynastie, Be rlin 1 88 6. rigin alni "S pis i" Egipta su kao takvi izgublje ni - prenašani .mduektno, prep isivanjem pojed ini lI delova, oni su tako očuvani u pogreb noj literaturi . �a su �ostoj ali ka o skup, dokazuj e sv ed oč enj e . Klem�nta Alek sandnJskog l po zivanje tekstova na "S pi se" � (" Ka ko . na!azlf�.o u �pISIma, na pr . u našem papirusu) , kao i očiglednost ZaJ � dfllCkog IZvor� celokupne m re že m ito lo škog zbivanj a koj e na �azImo nepromenje no kroz celu istoriju Egip ta. Tako nalazimo ce sto , u naj ranijim tekstovima, rečanice koje se direktno odnose �a dogadja nj a: čij u . �elinu nalazimo u papirusima iz perioda kasni Jega za nekoliko h�Jad � godina. Na pr . Mit Stvaranja , na koj i se . odnose �ekstovll!.lramida, nalazimo izpričan u celini samo u je d nom papuusu kOJI na m dolazi iz kasnog pe rio da Novog Carstva papirusu "N en si Am su " u kome nalazimo KNJIG U O E VOL U-'
CIJAMA RA -a ". 7. �a�jan�e � da,! je j ed od imena zagrobnih papirusa. Ovakvi �? .
pa p �us I sa � mJ avaJ u najV eC I de o m at erijala Knjige Mrtvih. Na pr : . Papuus AmJ a, Pa�Iru � Ne bs enija , Papirus Ju au , Tu rinski pa pi ru s. . 8. Ap ep J e �ep n� at eIJ sunc a: crv. Ovaj crv u fornu ogromne zmij e . sa mnogo VIj ug a Je ste po bu nje na svest (reaktivna sila en ergij e , koj a
254
Dok_ II, 9-17 ko ka čin na e est j a ep Ap iv ot pr a rb Bo ) tva laš ara stv iv ot pr se okreće on ju ko tra va ka lač ara stv . tj , e ij zm v ro ot me uz " od rvu "c m to se da prisvaja u želji da pretvori u vlast . , lje zem ga sna a ivn res ag A: T SE G RO te jes va Cr og ov na Pobu snaga koja pripada ote lovljavanju semena života i u izvesnim fa d sre te jes ga sna a Ov . gu ulo nu tiv ga ne im zat u, ivn zit zam a igra po stvo. a ne gospodar, uči nas KnjigaR adjanja u Dan. i vid i reč iji log mo eti O ta. sve g no ob gr za e im o tsk ipa 9. TU AT je eg str 5 1 . o, ćn gu mo to je d go da ka , mo će mi li" mr "u na mi 1 0. Umesto ter e viš om isl sm stu tek ra va go od ji ko a" idu div "in n mi ter iti up ot reb n lje reb ot up bio e nij li" mr "u n mi ter da om zir ob s " nego "umrli ala ziv na nju iva zb om bn gro za u a ilik pr a dsk lju se da i od Egipćana, ah av, nj čla ras mo će je ko na mi ter od nim jed ili s, iri Oz ili u, an im po kasnije u tek stu . je ji ko n mi ter je ra) atu (n R, TE NE an čit o ičn ob l l . NT R da , me to u žu sla se i Sv a. log eo arh d ko e sij ku dis e izazvao velik opšte priznata upotreba rač i "B og " ili " bog" nij e zadovolj av aju ća, (Vidi Bu dž , o. c. I vo l I l str 70 ). A R. di (vi " cip rin "p a, bič Lu n mi ter o ati ihv pr je c ila Prevod am Fl e, iqu on ara Ph tie cra eo Th la de i Ro Le z, bic Schwal1er de Lu kla zi ve u ije ac nt ije or i rad k, ipa ći ju lja tav os ) 1 96 1 ris Pa ma rio n, " sičnog izraza čes to na po red o ili ča k isklju čivo termin "bog . gre pro u j isu op ji ko usa pir pa e im o tsk ipa eg o aln gin ori o je 1 2. Iak sij u kr oz zagrob ni svet Radjanje u Dan prevodilac se u toku izla n ko ao eg izb bi da h" tvi mr ga nji "K om ziv na nim sič kla ganj a služi e uč dv po o, ćn gu mo to je da ka , da im bn tre po k ipa ći aju atr sm , iju fuz na ju azu uk ji ko va sto tak ili ov a en im ilI aln gin ori e enj ač zn suprotno oživlj an aje , a ne na smrt. n tia yp Eg nt cie An e Th r, ne ulk Fa O. . (R ida am 13. Tekstovi Pir Pyramid tex ts, Oxford Un ive rsity Pr ess , 1 96 9. U toku izlaganja , oz na čić em o ovu zbirku sa T. 1- . sledjeno bro ra cif a en ač zn na o lik ko U . 2 36 P. T. aju č slu om ov U jem sp eva. oz na čav a "č lan" , to će b iti naglašeno. 14. T. P. 636 1 5 . T. P. 2 1 6 on ais n-M rie Ad nt rie d'O et e qu eri Am D' re rai Lib a, ep lar 1 6 . . Mi neuve , Paris 1 95 5 . ul Pa gan Ke d an ge ed utl Ro ges an ch of ok Bo e Th ing Ch I 17. 19 50 . Vidi takodj e : Lu bi cz , o . c. I , vol l , str 1 49 Le Nombre Mystique. 255
I
•
1 8 . Vidi str. 7 8 , 8 1 , Konopac. 1 9 . TUAT je svet transformacija u svojoj sadrzini ZORE, budjenja u dan. Videćemo kasnije da izraz IMENTIT označava polaznu i završnu tačku sveta transformacija u svojoj sadržini ZALASKA. Tako IMENTIT jeste Zapad, smrt, noć, materica. IMANTIT i TUAT jesu kompleks vaskrsenja. Oni su oba Zagrobni svet ali kao dva pola koj a označavaju dva lava sedeći jedan drugom okrenutih ledja. Smrt je Zapad, sud i materica, ONAJ SVET. Tuat je DRUGI SVET - dogadjanje tog sazrevanja, stepen po stepen . Idej a Hada, kao i ideja pakla, nije slična ideji egipatskog zagrob nog sveta. Ideja većnog mučenja ili večne sreće "raja" ne sreće se u tekstovima u istom smislu. Postoji Uništenje (DRUGA SMRT) - ili sazrevanje kroz borbu, ispaštanja, ali u hodu ka spasenju. Ideja Polja Preobražaja tema je posebne studije i potpuno je neslična raju. (Polja Preobražaja - Polja HOTEP, prevedena su obično kao Polja Mira - Jelisej ska polja). Ovde vidimo preciznu liniju koja seče Egipat od Grčke u čijoj mitologij i se gubi apstraktni karakter ovog zbivanja zagrobnog sveta kao kompleksa svesti u hodu ka d imenzij i nadsvesti. Tako se i radja statična ideja "raja" i "pakla" kao mamac ili pretnja verniku, kao opomena DRUGE SMRTI i time indikacija voljnog uticaja individue na svoju sudbinu, a ne ideja neke sudbine , kobne sile koju ne možemo promeniti, sile u čijim smo rukama. Ova komcep cija uradja monoteističku molitvu "onome na nebu" kao i strah od te mono-smrti, jedine, prirodne ili neprirodne, prve i poslednje, posle koje dolazi raj ili pakao, ili možda ništa. 20. Knjiga Mrtvih, glava LXXIX (Budge o. c . 2 , str 540) "Donosim vam dela časno izdelana, pred vama iznosim istinu. Poznajem Vas. Znam Vaša imena. Znam Vam oblike neznane. U Biće dolazim medju Vama! " 2 1 . AB - Ta znaći "rog zemlje". 22. Kako se ova studija ne bavi Indijom, treba ove karakteristike shvatiti samo u najširem smislu izuzimajući sekte koje se protive ovim praksama. 23. Naricanje Izis i Ne/tis (Budge o. c. 3 ) jedan je od naslova tematike zagrobnih papirusa i svakako jedan od naziva originalnih "Spisa" Egipta. Ova "naricanj a" u vezi smrti OZIRISA uključuj u tematiku inkantacija rituala kao i opšte indikacije u vezi evolucije života iz smrti. 24. Prikaz simbolizma kroz koji se princip Kosmosa slika farao nom dat je u delu: Kralj faraonske teokratije, Lubicz, o. c. 2_ 256
Dok. 11 , 2 5-36 2 5 . Vidi dokumentacij u V. "Aurum nostrum non est aurum vulgi. " 26. Vidi Barta, o. c. str 86: Der BA vor dem Tode des Menschen. str 87 "Der BA beim Tode des Menschen; 27. O koncepciji Antropokosmosa vidi Lubicz, o. c. I, vol. I, str 1 08 - 1 1 3 . 28. T. P. 2 1 6, "progutan sam od onoga sveta Živog i čistog vidika U zagrljaju Oca svog! " Takodje: TP 202 , 4 1 7 , 470,69 1 ,684,609 , i dr. U tekstovima koji govore o "Poljima Preobražaja" (Jelisej skim poljima) govori se o "Ocu" i "Majci" ali ovi su bez izuzetka prin cipi (bogovi) i nikada lični roditelji. 29 . U zmimo primer našeg papirusa : Dogod goriš u mukama životu pripadaš . . .itd. Indikacije duše jasne su : ovde i sad delaj, ne u DRUGOM SVETU. 30. K. M . gl. CX: "Oživeo sem ! . . . Orem ! Živim sa HOTEPOM, nedirnut silama Severa! " 3 1 . Kao sto otrov pobedjenog APEPA curi u mrak. 32. T. P. 382 3 3 . Ceremonija oranja "Postolja srca" (ST lB). Vidi Budge I. vol I str. 49. 34. Ili Apsolutno Poznanje - vidi hij erarhiju termina indiske filo sofije: Talks With Shri Ramana Maharshi, Vol I-II, Tiruvanna malai, Indija 1 968. str. 95 - 97. Takodje: Shri Aurobindo, On Yoga, Indija 1 965. 3 5 . T P. 273 - 4 36. Videćemo kasnije, (Esej) da se misao egipatskog mita, čiji poj movi principa nisu divinizacije već posredničke sile, pretvara u alhemičnu gnostičnu filosofiju, u kojoj nalazimo nmoge egipatske elemente, ma . da izražene sirovijim simbolizmom. Ova činjenica unošenja "autorske slobode" u simbolizam dovodi polako do dege neracije sintez e : stvaraju se izolovani pojmovi, kao na pr: "Prima Materija", u koji je uključen GEB, PT AH, SET i TUM . Pozitivni i negativni vidovi stvaraju androginat (nailazimo čak na figuru "De vice" kao "Prima Marerije" (Yung, Psiho i Alh.) Prima Materija kao Kronos jede svoju decu, potsecajući nas na "kanibalske"Tekstove Piramida, u kojima je "Kralj " apstraktni izraz evolucije. Ovaj kralj , medjutim, proždirući ljude i bogove, ostaje povezan sa svojim iz vorom, TUMOM, dok ,.Prima Materija" i slični androginski poj movi deluju kao samostalne sile i time degradiraju sintezu, i tako 17
- Velika jednačina
257
lišeni svoj e ve ze sa kosrničkom harmonijom , po staju uslo vi "okul tiz m a" . 37 . Hermes T risemgistus - Tabula Smaragdina (s pi s, pr enašan od neznanog do ba . La ti nski tekst pripisan je H er rn es u, (T O T U , "t ri put velikom ") . 38 . Egipčani ne up ot re blj avaju re č "m as tu rb ac ija", kakvom je m i razumemo, i koja no si sobom pežorativan smisao. D a bi oz na či li samostvaralaštvo, Eg ip ča ni pišu (T . P. Sp ev 52 7, čl 1 24 8) : "U O NU (H el io po lis u) , TUM nastade izazvavši sopstveno seme iz be dara, ud svoj u saku uzevši on uč in i ra do st u sebi. Rodiše se dva blizanca, ŠU i TE FN UT . Racionalni egiptolog prevod i : "Tum do dje u bi će masturb acijo m u ON U. Uz e svoj falus u steg tako da bi stvorio orgazam kr oz to , i tako su rodj en i blizanci ŠU I TE FN U T. (R . O. Fo lk ne r, I I , st r. 1 98 ). U vezi ovog spomenimo Junga koji up uć uje na razrešavanje ovih problema svesti iako ne nu di de fin itivno rešenj e. Jungova razmatra. nj a svrstavaju sve on o če ga nismo svesni u "nesvest" - zn ač i i sam u nad svest. Ovo m ož e da izazove konfuziju , ali ipak ukazuj e na pu t ka je dnoj te rm in ologij i za kojom se os eć a po tr eb a. Iako up ot rebl ja vaju ći izraz "n ad sv es t" koji dolazi iz indijske terminologije , pr evo dilac oseća da ovaj termin nij e zadovoljavaju ći , ka o ni vers ki ter m in i. Mogla bi se na zr et i mogućnost u na uč noj terminol ogij i. Lublcz mduektno predlaže "zlatni br o j" FI (vidi Lubicz I, vol 1 38 1 - 4 1 9) . 39 . M od er n m an in search of hi s soul, C . Jung. 40 . C . Jung, II , A ns w er to Jo b, 45 5 n. Ju ng dodaje da "i m e ne menja stvar". 4 1 . Na pr. : Brugsch, Champoleon-Fizak. de Rouge , Chabas, M ar ie t, Deveria, Be rc , Loret itd . 42 . "Put koji m ož e da bu de oz na če n, nije pu t ve čn os ti , T ao. Im e koje m ož e da se 'izgovori, nije ime ve čn os ti . Be z im en a, on je poreklo ne ba i ze m lje . Sa imenom on je m aj ka hi lja de bi ća ." K ao i Egipat Kina ovde plasira po zn atljivu evolucij u geneze u vreme (majka hilja de bi ća ) -Amon je izvan vremana kao i T A O . (L ao Ts eu ). 43 . Vidi Dokumentaciju l , II . U �vom.e je za bl�da mnogih m od er nih istraživača - ča k i Ju ng a, u vezI EgIp ta : om traže da osvetle egipatske konc epre pomoću m od er ni h ili kl as ič ni h - če st o degradiranih, konc epata koj i su proizišli �z egipatskih: ka o neko ko bi tražio analizirajući virš leraje , neku zajedničku k arakteristiku m im o m es a. (vidi Ju ng IV ). \
258
Dok. II, 44-55 44. "Sam a sebi" ne pretstavlja princip izolacije nekog ličnog stava i ne pretstavlja zato .bunu već zakonitost koja jeste srž života i kao takva sama jeste sebi svrha: onemo gučava lične ciljeve . 45 . Edwin Smith, Medical papyrus. 46. J elisejska Polja, "raj " - nazvana su Polja HOTE P - SKHT HTPU 47 . Les Maxim es de Ptahhotep - Zbyne k Zaba, Prague 1 9 5 6 48. U vezi ovoga vidi geometrisku demons traciju Lubiča (I, vol I str 387) "Harmonie musicale et le volume". 49. KNUM jeste deskriptivni vid AMONA , kao formativne funk cije čovečanstva: grnčar sveta, inteligencija, čelo svih stvari kao i istorije. (Brugš ga vezuje sa Kronosom i Gebom: Rel. 5 82) 5 0. T. P. 539 - "Kičma mi je d ivlji b ik ! " izražava nervnu energiju kičmene mozdine kao PTAHA u nama. Nalazimo paralelu u tibe tanskim jogi-vežbama. (Evans-Wenz; Tibetan yoga str 2 5 2); u vež bama "prenošenja svesti" yoge koja se smatra kao najteži i naj opasniji poduhvat za jogija, jer može, omaškom, da prouzrokuje smrt, posle dugog procesa odredjenih načina disanj a i glasovno mentalne koncentracije psihičke energije, završni slog jeste PHAT. Ovaj krik smatran je od tibetanskih majstora joge kao vrlo moćno psihičko sredstvo, u koliko je upotrebljeno ispravno i povezano sa mantrama, i kao takvo može da kontroliše loše uticaje. 5 1 . Yung II str 36 1 : "Na kraju, možemo zamisliti Boga kao večni tok životne energije koja beskrajno menja oblike , baš kao što mo žemo da ga zamislimo kao večno nepokretnu, nepromenjlj ivu esenciju. " 5 2 . Himna Hapiju (Budge I, vol I str 1 46) "Pravi Hapi ne može da bude prestavlj en u kamenu, ne može se videti ni zamisliti . . . žrtve mu se prinositi ne mogu. Ne može se izvući iz svog tajnog mesta, prebivalište mu se naći ne može." 5 3 . Budge I , vol 508. 54. Dok je ova zakonitost noći (smrti) crnila (ime Egipta na staro egipatskom jeste KEMIT - Crna, crnilo) kao prelazne faze vaskrse nja ili novog ciklusa. Neka vrsta pe čata: hermetizrna. Srednjeve kovna koncentracija u NIGREDO - fazu alhemičara kroz koju evolucij a neophodno prolazi. Nigredo je obično simbolizovan kao gavran, ali nalazimo simbolizam u vezi nj ega često i vrlo brutalan pa i sirov. Čudovišnošču ovog Nigreda tako se polako eliminisala njegova filosofska suština, koj u u Egiptu, u kompleksu sveta trans formacija, nalazimo uvek konstruktivno povezanu sa suncem. 5 5 . Budge l , v I 5 09-5 1 1 259
56 . K . M . gl X V II 5 7 . Budge I , v. 1 5 08 - 9 5 8 . Tekst iz XX-XXI Dinastij e, vidi B udge I , v. I 50 9 . 6 0 . T . P . spev 6 0 0 , čl . 1 6 52 . Spomenimo ovde d a je SE T (S atan) nazvan "plju va č" (iši): T . P . 5 39 . 6 l . U v ez i ovoga T o t (H er m es ), kao simbol sinteze , nazvan je H er m es Trismegistus - T R I PUTA VELIK I . O n je zakon o vog p ro ce sa o d tri stupnj a . 6 2 . Budge I, v . I 5 0 2 . 6 3 . Vidi zaklj u č n i esej "Mimo nihilizm a " . 64. Vidi dokumentaciju IV 6 5 . Zato je "poslušnost mila N E TE R U (Bogu) a lep oslušnošću je on zgrože n ! (M u d ro st Ptahotepa, Z ab a) . 6 6 . J . B . Sidgwick, Introdu cing Astronomy, str 9 . 67. T. P. 272 68 . Folkner obja šnja va : nezaoštrena planina, tj . sa ravnim vrhom. 69. Lao C e, Tao, čl . 1 5 : "Savršeni mudraci starih vreman a bili su neshvatljivi, nadprirodni, taj anstvani, prodorni, tako dubo ki da nisu mogli d a bu du poznani. Kako čovek nije mogao d a ih up oz na , ne mogu se n i opisati. Bili su pazljivi, kao onaj št o gazi reku zimi. Oprezni: K ao o n aj što p ri m a gostoprimstvo ! Izbrisan i, kao led koji se topi. Je d n o stavni, kao neobradjeno drvo. Prazni, k ao dolina. M u tn i, kao m u ljevita vo d a. " 70. T. P. 580 7 1 . T. P. 362 7 2 . Poplava u svom uništavajućem smislu, koju granič i TOT (mera) (, ja sam onaj koji poplavu granič i! " - A . de B uc k, The Egiptiah co ffin s texts I- V II ) 7 3 . T . P . 5 3 9 "K ič m a m i je divlj i b ik " . 74. T . P. 5 79 7 5 . T . P . 26 0 7 6 . Lubicz 1 . v . J , str 17 5 - simbolizam noža u vezi m as ta b e p is ar a H E S IJ A (t re ća Dinastij a) . 77 . U vezi ovog interesantan Tekst Piramida, spev 53 4 u kome se karakterišu kao "zlonamemi" svi (č ak i H O R U S ! ) koji uznemi ravaju grobni sa n "Kralj a" . Ova misao ustvari izražava sa mostvara laštvo u m u ta ciji : nikakav spoljn i u ti caj n e može d a don ese želj en u fazu progresa (b u dj enj a) ; samo u p o rn i, strplji vi , indiv idualni ra d : ovaj "individualni ra d " je individualna primena ko�m ičkog zakona geneze u je d nom organizmu. Vidi Lubicz I , v . I str. 6 5 . Takodj e T . 260
Dok. 1 1 , 7 8-87
P. 52 1 . Interesantno je spomenuti mitološki kompleks "samo seče": RA sam sebi otseca ud. 78. T. P. 539 79. T. P. 209 80. T. P. 2 l i ., 8 1 . T . P . 570, u vezi ovoga dodaj amo: Postoji takodje reveIaCIJa HERMOPOLISA. . Ova revelacij a nije specifično spomenuta u gore na�?menu te tn revelacije Egipt a, jer je ona sintez a ove tri. Revel�cIJ a . HE�O POLI SA (Grada čiji "gospodar" j � ste :OT) he� �et1čk e. Je pn:ode ona je izvor docn ijeg ,,herment1zma , alhem lcarsk� fil.osofl� e . .� ovoj reve1ciji kavez TUMA izražen je kao o.�� ?rmc.lpa, �etH1 para, koji su: Noć, Mrak , Tajna , V� čn.o�t , �mlJe l zabe 1z kOj ih se leže jaje iz koga izle će Guska , kao uJedlh l�eIJ. . .. . 82. Termin Ego upotrebljen je u ovom IzlaganjU u smIslu ��J I mu daje Jung. (Psih. and rel. str. 258) Jung nazi:, a Ego � anJ1 krug svesnih sadržaja koji se nalazi u većem, nesves�l: "Sves�l razum ne uključuje totalitet čoveka, jer se nj egov tot�htet sastoJ1 � amo de . . limično od njegovog svesnog sadržaja a drugI, znat�o vecI, de � �d njegove nesvesti koja je neodr�djenog ? rostranstva l neod �edIJlvih . _ granica. U tom totalitetu svasm·razum Je sadrzan kao manjI krug u vecem." 83. T. P. 2 1 4: "Cuvaj se jezera", K. M. gl. LXXII; Budge II, str .
_
.
_
1��' K. M . gl. CX (Papirus Nebesni, tabla 1 7 )
. 85. Ovi zaključci izvučeni su iz indikacija kak� � ašeg p �plIusa u vezi Polja Preobražaja (priča o neukom) kako l IZ studIJe kr oko . . dila HENTI kroz mitologiju, njegove veze sa HOTEP, prmclpom preobražaja, DRUGE SMRTI i b unom "Oluje se:,era". 86. Jung zaključuje (Psih - Rel 1 1 5 , Il) da Ja ,,�" , Sv. Duh. (vidi 44) ali se zaista ne b i mogao zamenitq edan p ?J a� sa d.ru�� . KA - bik, više odgov ara, ako se već pravI p �redJenJe, ,,��� .u Trojstv u. KA, kao "Vatreni bik" u isto :reme Jeste l : ,Ja.g�� � , Sm Ovna (AMON A). (Tertulij an naziva H nsta "Vatrem Bik . ) "Sv. Duh" više odgovara "Živoj Vodi'� M �R�U �� -:- (T?tu). Iz ?ve vode se radje "Sin" i sa njom se na kraju Idet1fikuJe, ah, g�.V? recI. � simbolizmu, KA se ne može idifikovati sa Sv. D.uhom kOJ 1 Je �11Z1 , pojmu BA. Ova konfuzija objašnjava se sl�blm mogucnost1m� uvida u egipatski mit s obzirom da Jung mje poznavao staroegI patski, morao se osloniti n a dokumentaciju egiptologa. 87. Albert Camus, L'Etranger �
26 1
88. T. P. 478 89. "Stanovnik u Srcu" K. M. gl. XXIX "Božanska duša u svome Jajetu" K. M . CX "Ja sam Onaj što stanuje u Udjat (OKU) i u jajetu" gl. XLII. "Stanovnik svoje urne" K. M. CXXXIlI. Spomenimo interesantan razvoj srednj evekovnog simbolizma iz ovog "Stanovnika Jajeta". Nalazimo tako filosofsko Jaje a1hemi čara, sa dve glave orla koji se ispiljuje iz nj ega. (Codex Palatinus Latinus, XV. vek, vidi Psiho and A1chemy, Jung III, str. 1 92) Ovaj dvoglavi orao (originalno dvojna nadsvest BA i KA J ajeta,) postaje polako simbol dvojne moći: duhovne i svetovne . Najzad on postaje znak vladarstva i, degeneracijom, znak sile. (nalazimo ga sada i na vratima Banaka u Sitiju Londona !) Tako "Orao"kao mali amblem sile, uzima mesto SOKOLA, ,oji je (kao i Kralj) "mali" i čija je moć u . OKU 1 letu. Kao što j!. soko u narodnoj simbolici simbol pleme nitosti i srčanosti, tak? je orao sibol sile, i individualizma. 90. U vezi lotusa, sreće se u srednjem veku - na primer gnostični meda�jon Harpokarta koji sedi na lotusu, kao sublimacija. Harpo kart J este "HORUS PA H EROD" - ili Horus-dete. U vezi ove sublimacije i lotusa, vidi dokumentaciju IV, I . 9 1 . Vidi Lubicz II, str 37-39 ; T. P. 593 (spev), kao i članovi: 1 5 1 , 34 1 , 3 5 7 , 363, 458-9 , 632 , 723, 822 , 929, 935, 965, 1 074, 1 08 2 , 1 1 23, 1 1 52 , 1 428, 1 437, 1 482, 1 56 1 , 1 636, 1707 , 2 1 26. 9 2 . Lubicz II, glava: "Deviation" i "Amb iance cosimique. " Lubič I, V. I str 7 1 9. Ljubič nam p ruža revolucionarnu dokumentaciju, koj a potvrdjuje njegovo mišljenje da su Egipćani poznavali heliocentrič ni sistem, iako je geocentrizam uzet kao izraz prividnog u cilju orientacije. U vezi kalendara, on spominje da je zvezda Sirius bila smatrana kao centralno"sunce" sistema, takozvano "Drugo sunce". Od Egipta, preko Pitagore, do Kopernika, Lubicz ukazuje na lanac kojim se prenosila "vatra" poznanja. . 93 . T. P. 2 1 1 94. T. P. 273 - 4. 95. K. M. XVII glava Rnd;an;a u dan 96. Bagavadžita - čl. 34 "Ja sem smrt, sveuništavajući, i ja sam Izvor onoga što će tek da bude ! . . . od račundžija, j a sam vreme, . . . od stvaranja ja sam Kraj i početak . . . od nauka ja sam nauka, od onih koji se raspravljaju dij alektika sam . . . od sklopova ja sam dvojnost, od onih što kažnjavaju, štap sam . . . " 97. K. M. LIV. .
262
D o k . I l , 9 8 -1 1 6 h vi rt M e g ji n K V X X L C e v la g m o d o v o p ) 8 0 4 r st I . V I, ( ž 98 . Bud , T O T M E T ć e v , ta o iv ž r a d o sp o g i n č e v , IS IR Z O e ij n a d je o n aj znač koj i o b e ć ava v e č a n živo t! . 9 9 . Budge - i v . l str X . 4 3 6 r 2 st , k a B r e H , a h Is z ic b u L i 1 00 . V id u v i it tr o m z ra je o tn n sa � re te in a m e st si g o n ič tr n e c o li e h i 1 0 1 . U vez , a lf e sv st o �� o k a z u ? ć U � P U o n lj � o v o d e n , k e v o č � o k istu idej u : a se a c se I IJ k la a g u a n ši � r p " � o m sa t e sv š a n � o e c je a sazna d e v o p a c e o , a lf m � sv r � n e c a lJ e � z je a d � i ć u aj tr a sm k o d � , im p o n iš te n m e st si m tn n e c o h e h i Il z ra Iz , a � ic b u L u z a k ri p o p . , su i . n a ć re nj e . Egip , o tn k e lf � l c Ju a v g e b iz ro d u m , m o m 1z � rf o m o p o tr n a im n ič tr n e geoc , 1 samog c v e , lJ m e z o m sa e n , " st o � . n d re z ra o g ru d " a n je n ukaziva a c n su a k lJ te m ra h a il b je s iu ir S . a sk u g a lj m e z , B E sunca _ ( G . . e n e g z ro k la v a z r lZ st o n d re z ra o g � ru d " � a v o se o k a T . a c n Majka su e m o n o tr a Je la Ja n g ro p i, st ro � d u m z e b , a � v rk C ). u j rhi ra ti č n u h ij e e s t te n to u a o p sm a p o i � il b i u n ti is u i n o su r je , e k ti re kao je , Z iC b u L : a m le b ro p g o v o i z a v U . a rh a n o m g o n ič tr n e c o e g crkv e , kao V e rb e N a tu re str 1 3 5 ). 1 02 . K . M . gl. XXXb 1 03 . T . P . 6 6 9 1 04 . T . P . 2 7 8 , 2 8 4 , 2 2 4 . 1 05 . Zidovi H ra m a E D F U . 1 06 . B u d ž , l , v . I st r. 5 8 . , et n ag m A K o v o i d o v o d 3 19 r 1 07 . Lubicz II I Verbe N a tu re st o st a k u k a sk ir st a p o a K . A K E u v ez u sa faraonskom k u k o m H a rm fo re je u ij rm fo ro i " ta a v h " K E H t n e rm te o k ta ce v o Hvata" a z ju u ez v , a im v o id v im zn ra u , E IS IZ je ci ta n a k in e n č i g o m se o ak T ( HEKA) . 1 08 . K . M . C X 1 09 . T . P . 2 1 4 1 1 0. K . m . C X 1 1 1 . T . P . 460 h ti i d u B ! a en č lu iz e b te iz je a ,, 0 , Kralj u , tvoja sveža v o d a p oplav " ! ri vo go lj ra K ti je o k i č re š e uj č da 1 1 2 . T . P. 2 1 5 .. 1 1 3 . T . P . 4 7 6 (č l. 9 5 5 ) s a ij v ra p u )1 O k . . . ! e č v la g o n u P 1 1 4 . T . P . 5 1 4 . " Iz d rž i! Iz d rž i! O ). k ra m M E H (K ! u in S a d a K R E M O M . . . Presto ti p ri p 1 1 5 . T . P. 4 7 6 . za a es eb n , lo te ti o v rt m za je a lj em 1 1 6 . O sm i č as : Knjiga d v er i, " Z dušu! 26 3 _
.
•
1 17 . T. P. 208 . 1 1 8 . T. P. 1 88 . 1 20. T . P. 486, T . P. 484, "Ja sam p raiskonsko brdo u sred mora . . . " 1 2 1 . T. P. 47 1 122. T. P. 328 123. D �taljna studij a principa ČOVEK A, kao kosmosa , data j e u Hramu Coveka (Lubicz I,) kao i u "Le Roi de la Theocratie . . . . " (Ljubicz II.) 1 24. T. P. 392 1 25 . T. P. 5 1 0 1 26. T. P. 497 1 27. T. P. 3 1 4 l t8 . T. P. 395 , 434, "Budi daleko od zemlje , jer tebi pripad a glava _ Oca ti, SUA! 1 29. T. P. 5 1 O 1 30. T. P. 398 1 3 1 . T. P. 382 1 32. Liver des orts Tibetain. (Dr. Evans-Wentz.) str. 23. "Naj češće se telo �� na v�h plani�: ili stene ' i tu j e telo dato pticam a . . J grabljIvIcama l zIvotmjam a, shcno Parsuna u Bombaju. " Wenz objasnjava da je spaljivanje preimućstvo imućnijih familija, a balza miranje, sličn o egipatskom vrši se kod duhovnih poglavara. On i�tiče velike sličnosti izmedju egipatskog i tibetanskog posmrtnog ntuala. 1 33 . Tao, čl. 3 1 34. T. P. 290 1 3 5 . T. P. 273-4 1 36. T. P. 261 1 37. T. P. 3 1 7 1 38. T. P. 3 1 7 ! 39. Ovaj Čvor je vazan za TAIT , "boginju" tkanj a, vid IZIS (kao l NE�T), k o i za "zm aja" pupč ane vrvce nad svesti koj a vezuj e � nabo l Zem lju. ° ovome vidu "zmaja" T. P. 230 , 5 35 , 4 1 7. 140. T. P. 3 25 1 4 1 . T. P. 259 142. T. P. 676 1 43 . Plutarh, član 70 1 44. Pod ovom svetlošću treba razumeti uzvik Ramzesa II u bitci Ka�� ša (p ilon Hram a Luksora), koji se obraća AMO NU u vezi po mOCI kOJU mu on, kao otac dQdeljuje u istrebljenju KETA (Hi\
264
Dok.
11 , 1 45-1 5 3
. ") aju zn ne a og "B i (Il ". aju zn ne ) ER ET (N N O K ZA ? tebi 145 . T. P. 261 1 46 . Kl as ič ni prevod re či KA : D V O JN IK . 14 7. U smislu filosofskog "l ap isa ". e ež sv a m na er st ci im oj sv u i "V i, er dv a ig nj K , 14 8. O sm i ča s no ći vo de ! " ilo Ph m iu ar os R i" lg vu m ru au t es n no m 1 49 . "Aurum nostru sophorum ." (Naše zlato nije ob ič no zlato) u! rć m -s M RE KA SO sa e uj ik tif en id se IS IR OZ 1 50 . T. P. 6 10 , u. oj Br m no ič ist M o , 50 1 r st . I v. I, cz bi Lu i id V . 1 15 ne o ov da ili " a am "s a ij zv ra t es sv se da 1 52 . Moglo bi se re či u i et kr po i vij no u aj rir ge su m na da o ka , t" os jn ča lu uklju čuj e "s iz , ta ite rz ve ni U g ko rš bu in Ed on gt in ad W or es of Pr na uč no m svetu. aju vlj sta ot pr su se je ko a, ic en nj či ih ln ta en im er sp nosi veliki niz ek o ev a ij or te na ed nij da či la dv po n O u. m iz in Darvinizmu i Ne o- Darv je jen šn ja ob je ču lju uk ne o ak , na et pl m ko de bu da e ož lucije ne m e rm fo te se o št za i j šo vi ka e rm fo že za št o se evolucij a kreće od ni da je o lik ko a m , da či la dv po on gt in � ad W e. mogu grupisati u arhitipov OJ SV a av rž od i a ij zv ra ak ip on e, in ol organizam zavisio od ok g ko ič fiz i e in ol ok od i it ič zl ra su ji ko , va individualizam, svoj e cilje ko za ije kc ru st in su da lja av st po et pr okvira. M olekularna biologija e kr og en nj zi ve u je tin vo ži e dn je va lo de ih ordinacij u m edjusobn " la na gi ri "o i st vr j ko ne u e en dj re od tanj a ka izvesnom cilju su o u. m iz an rg m lo ce u ne je � ed or sp ra � (blueprint) čije ko pije su . , a � I ac ik un m ko ši vr se ko ka a, zm ni � te ko pije u svakoj ćelij i orga a lij ce a ug dr e db re na je ko " na "z a j li će a dn je medju će lij a, kako su ko A ? ra ni di or ko a lij će a up sk g no ed j st izvršava i kako se aktivno a zn ja pi ko a dn je ko ka i, lij će oj ak sv u ne je ed kopije �egativa raspor k ni uč �a a up gr i o ka on gt in ad � W ? je pi ko e koja na re dj enja daju drug pn A N IC H R A ER IJ H i at oj st po a or m da ju ra at sm kojom saradjuj e, iz u i šil vr iz et kr po i la ro nt ko se bi da a, ro da živih organizam te en im er sp ek ći ju va ča ou pr u, nj ra at zm ra m lje da U . vesnom pr av cu k ita zv ra di re po on gt in ad W , ija ac cil os am rit na u vezi reakcije ćelij a eo Th a ds ar ow (T e. cij zi po m ko ke ič uz organizma sa razvitkom m . 9) 96 1 s es Pr y sit er iv Un n to ng di ad . W H C. y, og ol Bi retical o I) v. ' (I ča bi Lu e dij stu ne rp isc a og ov m Spomenimo povodo ko za a rir st on m de č bi Lu a jim ko u i, cij zi po m ko harmonič noj de " e. elj ec "k e sk on ra fa zi ve u a cij or op pr h ni ič on nitost harm d na u ag sn aš Im a. el pč o ka se si la vi ja po T, 1 53 . T. P. 444 , ,0 , NU im sv i om an , hr im ov ih nj em dj sle na , A IM A K "bogovima", njihovim 265
dobrima. O , NU T, učini da Kralj bud e snažan, da živi ! ". Takodje T. P. 43 1 1 54. Kao prvenac ŠUA. 1 5 5 . TJ : sinom, oca . "Z aoštri no ž TO TE ". T. P. 477 1 56 . Papirus Bre mm er- Rh ind , 30, 3. 1 57 . Magical Papyrus Harris X 8 1 58 . Bud ž I , v. 458 . Plutarh, Iziris i Oziris č1 9 . 1 59 . Povodom "zr aka ", Lju bič I. v. 1 490 - čovek, izražen kao zrak. 1 60 . T. P. 4 1 7 , "Dok Veliki spava na svojoj majci NU T" (sm rti) 1 6 1 . ZA BA , Mu dr os t Ptahotepa O POLJIMA PREOBRAŽAJA vot a ) , f�aon kOJI Je nasledlO vladavmu Ah- en- Ate na, ( "Dizanje koluta") i usp ostavio staru veru Egip ta, koju je Ahenaton pokušao da reformira, odstupaj ući od kulta "nevidljivome" i vodeći kult "vidljivog". U ovom mutnom per iod u istorije , Tut anhamon vlada - kako nalazimo kod Piankova (Skrinje Tut anhamona, str 1 4) de vet godina, u sred ini četrnaestog vek a pre naše ere . Verovatno sin Amenofisa I I I , i bra t Ahenatona (iako ne potvrdjeno nič im izuzev jed nog natpisa u Britanskom Mu zeju u kome on naziva Am eno fisa III "ocem".) 2. Alexandar Piankoff, Rambova, Bollinger Series 2, Pantheon Books 1 95 5 , New Yo rk. Vidi: str 42. 3 . Grobnica Ramzesa VI - Kazimierz Michalowski, The Art of Ancient Egyp t, Thames Hu dso n, Lo nd on 1 969 , str 28 0 4. Grobnica Ramzesa VI Michalowski o. c. str 4 1 4 5 . Istorijs ki period "Starog Carstva" -I- VI Dinastija plasira se od oko 300 0 g. pre naše ere. , do 2000 g. pre naše ere . Najraniji spo menici iz po čet ka ove "dinastiske" epohe svedo če o već pot pun o formiranom filo sofskom mi tu. 6 . Sre dnj e Carstvo - plasirano je uglavnom, uz lič ne varijac ije egiptologa, u per iod izmedju 2000 - 1 52 5 . Pre n. e. Period iz medju Starog i Sre dnj eg Carstva nezvan j e "m rač ni per iod ner eda i haosa, koji obuhvata oko dvesta godina - "po čet ak" Sre dnj eg Carstv a smatra se Dvanaesta Dinastija 1 99 1 - 1 78 6. (Vidi William Kelly Sim pso n, The An cie nt Egyp tia ns, Ha rpe r To rchbo ok s, Ne w York 1 96 6 (E nnan-Blackman Outline of Egyptian Hi sto riy , XlVIII
266
Dok. III , 7-2 1 7 . Nov o Carstvo : 1 5 25 - 525 Dinastij e: Osa mna esta , devetnaesta (ok o 1 400 - 1 200 pre n . e.) pret stavljaju kulminaciju. Lagani pad od oko 1 000 g. pre n. e. - Persiska okupacija (52 5 pre naše ere) . (Datumi aproksimativni, po Kellij u, o. c . ) 8 . Set i I - jed an od velikih faraona Egipta, čija grobnica j � prava riznica mitoloških informacija. ( 1 30 3 - 1 29 0, aprokslIDatlVno aj Ov . I I esa ms Ra c ota i č iva osn n nje , ije ast Din te aes etn dev dar vla faraon nij e porekla , ,kralje vsk e" krvi, već sve šte nič ke. Njegov ota c, Ho r- em -H eb, po slednji vladar osamnaeste Dinastije, uveo je r.ed u posrnuli Egipat, posle pobune Ahenatona, došavši, .� a? v.oJs�? vodja-sveštenik, na presto posle Tutankamona kOJI Je lZvrslO aofar a dak pre h eni stv sop jih svo iju ast Din o nča oko e tim i t vra pre na-kraljev a. 9. Ko vče g "SE NA " - Bri tan ski Muzej N 30, 8 4 1 1 0 . Papirus An ija, list 36, Britanski Muzej N 1 0, 470 l l . Im e ovog polja obi čno je prevedeno "Polja Trs ke" . Egipatski nazvi: "Se ket lar u". Biljka lA , me dju tim po koj oj je ovo polje nazvano , nij e "tr ska " već mitološka bilj ka vatre : tj . , usev sublimacije svesti u čoveku. Vid i E . A. Wallis Bu dge , The Book of the De ad, University Bo oks 1 960 , New Yo rk. str. 76; E. A. Wallis-B udg e, (M ethuhen 1 905 ) The Go ds of the Egyptians, vol I , str. 3 5 . "R astinje lA, koje kako izgleda raste u Polju Va tre ". Re č : "lA " ozn ačava takodj e : "ledja" , "ki čm u", "magarca" i "bi će" (lau) . . Nail�:imO u !ek�t�: vima Piram ida : kič ma je katanac neb a kao l "K iem a ml Je dIvlJI bik ". Magarac je "su nča ni bog vat re" . Slovo "l" je jed no od imena To ta (Hermesa) - ili int eligencije svemira. (Bu dge , The Go ds of the Egy ptia ns, str. 406 (o. c .) Vid i takodj e, Mit "Bo žanske krave" Piankov , o. c . str. 30. 1 2. Na pr. : Tekstovi Piramida, spev: 636 , 69 1 , 222 , itd. (The An cien t Egyptian Pyramid Tek sts, Oxford, 1 969 , R. O . Faulkner.) 1 3 . Na pr. : T. P. spe v: 684 , 5 7 1 1 4. T. P. sp . 34-39 1 5 . T. P. sp. 209 1 6. Knj iga Mrtvih (Bu dge , o. c.) str. 1 50, 342 , 304 . 1 7 . Knj iga Mrtvih, (Bu dge o. v.) glava CX 1 8. T. P. sp. 609 (o. e. ) 1 9 . R. O. Faulkner, The Ancient Egyptian Pyramid Tekst� Oxford, 1 969. 20. T. P. o. c. spev 1 9 1 2 1 . T. P. 267
Dok. IV, 2·6
22 . K . M . o. c. glava CX 23 . T. P. o. c. spev 28 1 24 . Alan B. Llo yd , The Egyptian Labyrinth, Journal of Egyptian Archaelogy 5 6. 2 5 . Če tvrta škrinj a, vid i Piankov, o. c., str 57 . 26 . Vi di : R. A. Schwaller de Lu bic z, Le Ro i de la Theocratie Pharaoniqu e, str. 29 2 , (Flammarion 1 96 1 ) 27 . Vi di He rm et ica , vo l lI str 409 - W alt er Sc ot ' Oxford 1 92 4 28 . Knjiga M rtvih (Papirus Anija) glava CL I a. 29 . T�kstovi Piramid a, čl an 28 9, 5 07 , 1 1 3 1 . Adrian de Buck The Egyptian Coffin Te xt s Chikago, 1 935- 38 , vol II spev 79 , st:. 25 . 30 . de Buck, o. c. spev 80 , st r. 34 3 1 . Piankoff, The Shrines of Tutanhamon (o . c. ) str. 30. 32 . Piankoff, o. c. st r. 1 0 1 33 . d� Bu ck , o. c. spev 76 , str I - 1 7 (Tekstovi kovč'ega) 34 . SlIčne pasuse sr eč em o u Knj iz i M rtv ih , glava CX , gl. LXXII (o . c. ) Tekst vi Piramida spev 67 7 o. c. 35 . � r:santn � je spomenuti da se još u današnjoj plemenskoj
. . pravo up ravlj ač a da narede "sam AfncI moze na Cl oubistvo" kralju. (The Yorub a Ogboni cult in Oyo - Pe te r M orton - Williams , University Co lle dg e, 1 97 1 .) O DEVETOM ČA SU l . Egip �oloz � su postavili ovaj papir�s u do ba koje znatno pr eth od i . .
vladavIDI Setij a I . �ok Seti vlada u Ce trnaestom veku pre na še ere , . . PapIrus J � po sta vlJ en u prelazno do ba izmedju St arog i Srednjeg Carstva, tj. , oko dve hi lja de godina pre naše er e. P!�vod�lac s� ne m o�e ovde upuštati u ovo pi ta nje je r to bi �na CI lno IzlagatI razloge l protu razloge u dugoj analizi koja je isklju. ce n� u ovon; sklop u. S�ome�imo sa m o, da s obzirom da je Papirus . nadjen ostece� l be z ikakvih podataka - sud egiptologa os taj e pretpos�avka � to pretpostavka bazirana na rezonovanj u egiptologa � veZI sli� nostI ovog teksta sa nekim drugim tekstovima. Prim etimo J � dn o: �Ite��tura inic ijacije Egipta, kao ni m itologij a nisu se m e. . nJ �le duz hilJ �da go?� a i za to postoji mogućnost da ovaj papirus pnp ada Srednj em , alI l. Novom Carstvu. Prevodilac ima puno oprav. d�ni,h razl�g� �a veruJe u ovu posle dnju hipotezu. Ne samo rafi. . �Hanost mIsli l stIl�, svedoč e o ovom e, no i sama tematika koja je . likovno - kao st o ce m o sledstveno vi de ti - izražena u toku Novog Carstva. 268
san ipi pr je o ak ak sv , iju uš ih reć ga ma a" og "b og an nč Lik Al A, su tog iz i bit rao us mo pir pa je da i ač zn ne o ov a j l ti Se u fag ko sar a fag ko sar a tez sin na tiv ura , fig a usu pir pa e u nj mi spo se AI do ba, ali osvetlj ava tekst ! Princip Magarca - kao "pobune" , provlači se du ž ra· raz i tiv mo isti su da mo zna o kak i va rst Ca vog No i jeg Sredn dj ivani u raznim ,pe rio dim a istorije , ovo nam ost avlj a odrešene ne· na ja van rža zad bez , om fag ko sar sa iru pap nju ače tum u e, ruk bit noj činjen ici da tum a, m a da sve govori da je papirus pisan u doba koje prethodi (ili sledi) bunu Ahenatona, dobu u kome su ove tem e pobune bil e aktuelne. 2. Vid i Bu dž III , Bu dž I , v. I , str II. Grob Set ija I. Knjiga AM DU AT : Dveri Kuće OZ IRI SA . De vet i Ča s: Gospodarica svih imena, Glavni čas , Gospodarica snaga, Gospodarica života, On aj koj i ugle· dava sam seb e, Onaj koji vid i svoga gospodara. Takodje K . M. CXLVI. 3 . U vezi tankog creva: zaštitnik HAPI (Se ver ). HA PI je takodj e povezan sa Rukama, (delatnost - reaktivnost) i dom eno m Hat or. 4. U Devetoj Oblasti se nalaze Polje Preobražaj a, Polja HOTEP (SE KH ET HOTEPU) (Knj iga Am Tua t, Bud ž III) Takodj e, tim e, u toj obla sti živi BEN U - Feniks ptic a vaskrsenja. 5. Ova pos tavka se pot vrdjuje ele me nto m ma mc a i kuke koj i su pro vuč eni u simbolici do Sre dnj eg veka, gde čak nailazimo na Ras· peć e, pretstavlje no kao ma ma c, a kit uzima vid APEPA. O ovome će b iti govora u zaklju čn om eseju (sl . 20 6). ž' va je e mn ro og od T) HE EK (S " om Lž "M sa sa Ča og ov 6. Ve za ja an im saž or čv te jes za ve a Ov e. dij stu ne rp isc za en no sti , i ter I) CL . M . (K rt sm i juć ču lju uk a, im ov vid nim raz u ije funkcij a mu tac Indikacij e ovih veza da te su ob rto m slova i vezom u "igri reć i". Na r He , ha , Isc bič Lu : idi (V . va cre " IS "A a t, os dr mu i nč za " IA "S . pr o sam ne jam po j svo u ju ču lju uk tim dju me , a ev Cr ) 08 . 1 str Bak · eta kr eo pr a, cij ma bli su ko Ta . a" rev "c a an žd mo i ć ve va ut ro bn a cre nje m i aSimilacijo m izražava funkciju Devetog Časa. Re č SMAU IB c Re ja) bci sor (ab a vim cre sa ja jen din uje jam po uje vez e takodj srce , vezuje se za IBTY - Mr ežu . Hram IBT Y jes te Hr am Mr eže . U u" pk klo u a anj vat "h va dst sre kao , eže mr sa lek mp ko og ov vezi ptica (duha) ili sažimanj a, napomenimo samo uzgred da on pret· je Tu a. ipt Eg ije sof filo ne up ok cel u tem nu uč klj o kak sva vlja sta uključ en pojam stvaralaštva, uništenja (Sekhe t, lavica, nosi isto ime kao "Sekhet" , mr eža , kao i "Sekhet" po lje! ) Ov a Sekhet Hotepu ili Polje Preobražaja polja su mu tac ije i u njim a je ne samo "raj " već i e bić ka tav pos h ovi a acij ent kum Do rt. sm i kao e enj krs vas ao i pak 269
tretirana u po seb no m de lu, kao i opširnij e ras članjivanje celog kompleksa, povezano sa kompleksom izgubljenog egipat skog LA BI R IN T A . 7 . K. M. CLXXV 8. Simone Wa il: Pensees sans ordre concernant l'amour de Di eu , Gallimard, Paris 1 95 8. str . 89 . 9. "G ospodarica Ž ivota bil a j e zadovolj na ovom pokornošću " či ta m o povodom Novog M es ec a u Hi m ni AM ON -R A- u u Papirusu muzeja BULAK (B ou la q) . 1 0 . Platon - The last da ys of So kr ate s. Lo nd on , Pinguin 1 96 6, str . 1 07 l l . T. P. 37 8 1 2 . K. - CLIA 1 3 . Knjiga Dveri - sarkofag Se tij a I, Deveta Oblast ,
AN AL IZA BE RLINS KO G PAPIRUSA l . T. P. Zmaj - u vezi duš e, j avlj a se u spevu 53 1 , 5 3 5 . Pup čan a vrvca (u vezi vesl ača Devetog Časa!) K. M . gl. LXXXIX, XVII. Pre Čišč avanje OZ IRI SA u j ezeru HO TE P (HTP)i pre seca nje pup čan e vrvce tela OZ IRI SA : De vet i Ča s. (Ba -d uša u vezi pup čan e vrvc e, Budge II str . 23 8. U vezi Novog Me sec a gl. CXXXIII : "V i, u obliku guske , strune su vam u zemlji" . 2. T. P. S 3 1 3 . "Hvatanje u zamku" odnosi se na Mr ež u (S EK HE T) , u vezi asimilacija , Deveti ča s. Sažimanje. Vaskrsenje . 4. Prodorna snaga ovog hranilačkog principa IZ IR IS , izražena j e korenom " SPD" -SPDT j este ime Siriju sa , zvezde idetifikovane sa IZ I S , Velikom H raniteljk om sunca. 5 . UPTI j edan od če tiri posvećena m ajm un a TOTA, D en de ta . (A N, K EF TA N, A ST ES ilJP-H) . (Brugš Mit . st r. 1 5 3. ) 6. "O na St ra na " j este pojam vezan za "levu stranu" (H at or , vask r šenje. iz smrti, sublimacij a sm rć u. Vidi dokumentaciju IV . 7 . T. P. 392 8. U vezi Egipta i filosofije al he m ič ar a, vidi dokumentacij u IV 9. Bu dž I , v. I , 402 1 0. "G EM ", ptica koje "nalazi" cr ni ib is , kao i be li ibis sim bol j e sublimacije , koja je kasnij e bila izražavana na razne na či ne od alhemičara. Al-kemij a, ( A l Kemit od K EM lTA , Egipta) u osnovi filosofske prirode, degradirana je postepeno u pojam , pravlj enja -
270
Dok. V, 1 1 -20 zlata". Njen pravi cilj je duhovna sublimacija: KAMEN MUDRO STI (ili "zl ato ") l l . Budž I , v. I , str. 404, DJEHU TI sudija protivnika. Smi�ivač bogova koji prebiva u Hermopolisu -Gospodar hrama "MREZE". (Festugiere, Le RP. La revelation d'Hermes Trismegitus: "Tot dva puta silni, najstariji, Gospodar Hermopolisa Velikog, Samostalni Bog, Stvaralac Dobra, Srce Raa, Jezik Aturna, Grlo Boga čije Ime j e skriveno (AMONA), Gospodar Vremena, Car Godina, Pisar anala osmorice , Revelacija Boga Svetlosti, RA, On koji postoji od početka, TOT , On koji počiva na istini. Kako šta izvire iz njegovog srca, tako nastaje. Što on izgovara traje večnošću. ") 1 2 . K. M . gl. CXXXIV 1 3 . T. P. 733 Misao je izražena igrom reči: TEKH - približavanj e TEKH DRUGO SRCE, TEKH - ibis-TOT, Khek - mrak. TEKEKH napadač . Zanimljivo je da Folkner u j ednom drugom spevu Teksto va Piramida komentariše: lokalitet nepoznat! kada se radi o reči SBAUT , duhovnom pojmu: T. P. član 1 0 1 5 - srećemo reč "SBAUT" . SBA - vrata, kao i p reokret. Tekst j e u vezi Anubisa šakala, koj i j e nazvan Otvarač puteva i ovde, Gospodar SBAUT tj . , gospodar "otpečaćenja" j er kombinacija otvarača, vrata i prokreta daje sadržaj otvarača, preokretom, zatvorenog: tj . , onoga koji varenjem daje nov život mrtvom mesu koje j e kao "šakal" reformi rao. Anubis je bog balzamiranja, polubrat Horusa i princip vaskr senja iz truleži. 1 4. Brugš str. 493 - 496 . 1 5 . Budž I , v. II str. 3 3 . KONSU - "henes su" - "on alternira" 1 6 . K. M. gl. XLII 1 7 . K. M. gl. XXV "Benu" dovodi uništenje, "Strašni grad Hensu" u veZu sa Devetim Časom u kome su Polj a Preobražaja! 1 8 . Budž I. II str. 37 1 9 . K. M. CXXXIII bukvalno: gutaš kičmenu moždinu svoje Mre že-Srca, kada dišeš MAAT. Vidi 6 8 , Esej IV 20. ASTES, (Izdes, Asten) Gospodar Istine - često kao izdvoj eni princip, iako vid TOTA. Jedan od osam gospodara zakona: Ra, Maat, Tot, Izdes, Vid, Sluh, dve Sešat. (Festugiere, Hermes Trismeg str. 228: Ostenoy .) Razlika izmedju TOT A i ASTES A j este razlika izmedju čistog intelekta i intuicije. Intuicija, inteligencijom postaje mudrost. Zato je ASTES VID TOTA: njime nastaje. ASTES se nalazi na Vagi Merenja duše često identifikovan sa "sudbinom",
27 1
što pot sča ne "UD ES" - kao interesantnu vezu sa AST ESO M (glasovno i smisaono) 2 1 . U nauč nom muzeju u Londonu nalazi se j edan zidarski egipat ski instrument koj i pret stavlja kombinaciju viska sa uglom (jed an od simbola MA AT) i trouglom (ME R - Piramida). Ovaj isti tro ugao , zidarski inst rum ent, koji ozn ačava "Piramidu" , takodj e ozn ačava "plug", kao i u variant i, "Mr ežu " , ukazuju ći na sintezu pojm ova arhitekt ure , života i filosofij e. 2 2 . Brugš str. 1 5 4 23. Ono što je razumno za razumnog nije razumno za nerazumnog itd . U vezi ovoga potsetimo se na razlaganje o "ispravnom zaklj učivanju" i logici (str. 1 28 - 1 3 4) . 24. K. M. gl. I 2 5 . T. P. 4 1 3 26. T. P. 285 27. Budž I , v II str 355 28. Svakako ovo mož e da ozna čava i moralni pad u kome se čovek pretvara u mari onetu psihičkih uticaja, pod čijim udarima se raspa da (droga, alkohol loši društveni uricaji, itd .). Vidi: Tibe tan yoga and secret doctrines - Evans-Wenz str. 26 1 -276 , Book IV, "The path of transference, the yoga of consciousness-trai1sferen ce." (J oga prenošenja svesti) 29. Klasično prihvaćen prevod ove rečenice glasi: Dušo, moj brate , budi mi naslednik ! Medjutim ova inter pretacija zasniva se na me njanju teksta. Prevod : "Biate stvaranju moga naslednika." tača n je, ne samo u smislu vernosti originalu, već se potvrdjuje mnogob roj nim spisima koji izlažu sličnu ideju . Na pr. K. M. gL XXXb . Ovaj tekst, koji takodj e važi kao "ner azum lj iv" nadjen je, kako Knjiga Mrtvih precizira, u Hermopolisu (gradu TOT A) na ploči BA. Ovo je, tako saznaj emo, originalni Herm etičk i tekst , što daj e povod gra matičarima da ga prekrajaj u u logični (njima) teks t. Med juti m, zamo iz Tekstova Piramida (T. P. 609 , 684 , 470) da je "Majka" u tekstu IZIS , NUT , Bela Kruna itd . - ne obič na žena . Zato , kada se u Herm etičk om tekstu kaže ' Srce moje , majk e moje ' Tj : srce (moj e) koj e pripada mojoj , aj ci, (ili poti če od moje Majk e) , ti si KA svih moji h stvaranj a, Čino m tvoj im nem oj da pres udu kriviš pred činio cem Vage sopstven e ! " - dobijamo sliku čoveka koji se obraća svome srcu kao srcu koje nije "ličn o" njegovo, već prip ada v,ečnosti. (T. P. 5 3 9 : srce mi j e BAS TIT ) BASTIT je "boginja Mačka" u stvari stvaralačka Vatra Mre že - "pit oma " nervna ener gija koja medjutim mož e da ima uža sne, sagaraju će vido ve. BAS TIT '
,
,
272
Dok. V, 29-30 tako nalazimo, iako mačku, držeči u jednoj ruci SEKMET - la vicu ! . U Knjizi Mrtvih str. XXXV spominje se : on se niće izgubiti u času " strašnog Plamena Bastit" ( čas uništenja). Tako shvatam o da se čovek moli svom srcu, izvoru ljubavi, pitomosti, ali i strašne vatre, srcu-svesti, da činom ne donese propast, - (činilac) vage j este matematika života gde su posledice nerazdvojive od dela). Srce j e ovim, identifikovano sa KNUMOM, kao i sa KA, sa KHEPEROM (gundeljem transformacija). Zato čovek u našem papirusu i kaže : dušo, brate stvaranju moga naslednika! Ba i Ka jesu blizanci. BA-duša, i KA-Kheper! Napom enimo, medjut im, da j e KNUM , koji vizuelizuje Amona u činu stvaralaštva, takodje pretstavljen kao BA. Zato i nalazimo da j e BA, takodje ime ovna, (simbo la Amona) dok j e KA uvek bik. Povodom uj edinjenja Ba i Ka, interesantno j e p roučiti kult OVNA MEND ESA iz Hermo polisa, ovna, koji je naj češće pretstavljen kao bik! Ova "konfuzij a" se ne objašnjava bez Hermesove pomoć i. Ovan, bik i j arac, naizme nično su utelovljenja ovna Mende sa, tj . , � samog Amona Vaskrsenja. (Videč emo kasnije da u izvesnom CASU taj ovan postaje čak i magarac ! ) J arac, kao vid Seta, sublimacijom postaje SAH, "ONAJ SAKRIVENI", Stanovnik u j aj etu svesti. (vidi; Mendeso va Stela, Ptolomej I I , Budž I , v. II str. 3 5 4). Vide čemo da ustvari genetične faze menj aju lik bika.sun ca, Ozirisa, koji vaskrsavanjem postaje varijacijom trenutka, večno novi vid . Mit Vaskrsenja Ozirisa, istoriskom nužnoš ću, bio je, iz kaludj erske zajednice Serapisa, SERAPE UM, prenesen u Pitagorejski Odred. (Budž I , v. I I , str. 35 1 .) Varijacij e kulta bika vezane su uvek za Ozirisa i sakupljanje rasute snage. Postoji tako, u vezi Sublimacije, CRNI BIK Heliopolisa - crni bik sunca o kome ćemo govoriti u kasnijem izlaganju, jer je on, kao "bik" prapočetka, bik života koji niće iz uništenja celine. Postoji Beli Bik Memfisa, b ik koj i je: žrtvo vani - kao i samo žrtva, a postoji i bik Hermontisa - koji menja boju, svaki sat ! Ovaj "bik" je mutirajuća snaga Vaskrsenj a. (Bik Zapada - Budž I, v. I I , str 1 9 5 .) 30. Al je nazvan "bog začinjanja", u grobnici Setija 1 . U kasnijem periodu nalazimo AI-a pretvorenog (genezom) u množinu ! "Ti si TELA boga začinjanja! " Ova množina izražava razgranjavanje konkretizacije, kao posto janja koj e samo sebi postaje cilj . Delovi prvobitne celine postali su mnoštvo individua, kao iz razb ijenog tela da izrastaju nezavisne oči, ruke, bubrezi! Posle ovog rasparčavanja Ozirisa, doći će ponovo uj edinjenje. Zato se u tekstu Devetog Časa čita: "NTR (princip 18
-
Velika jednačina
273
svesti) dodje do svojega tel a! Vu čen on je pre ma svojoj sen ci! (suočenje sa Ap ep om , u kome RA po staje samosvestan, posredniš tvom žrtve AI -a, odbleska Ap ep a ka o senke , ili mraka negacij e. Odblesak je ogledalo, ili inteligencij a samosvesti.) Da lje tekst na stavlj a: ,,0 , bu di ti u miru sa telom tvojim , i mi ćemo te vući u NAJTAJNI JI ČA S." Čas preokreta svesti. 3 1 . Budz l , v. ll, str . 29 1 -2 95 . U časovima dana i noći pro ces a vaskrsenja Oziris a "bogovi" i "boginj e"h odaju ispred Ozirisa vodeći ga i štiteči ga iz časa u čas . Jedini ča s u ko me ispred Ozirisa-Serapisa NE MA NI KO GA , jes te Deveti Čas. SAM je u tom Ča su ! 3 2 . U vezi ovog simboličnog ma mc a zato nailazimo na reč en ice kao , na pri me r: naišao je na kuku ma mc a! (B ud ž l , v. ll. str . 35 8) Re čenice koje se ne mogu shvatiti, kao ni većina mitoloških aluzija , "logikom ", već samo poznavanjem njihove simbolične osnove. 3 3 . He ka -k uk a, takodje izražava ideju fermentacije . Sekhet uhvatiti u mr ež u. Nivne scene domaćeg života, skrivaju simbolima naznačene aluzij e na "p oglavlja " arhitektonsko-geometriske "misli", kao odbljesak astromonskih revelacija . 34 . Samoproždiruća čudovišnost svetlosti, vid apsolutnog pri nc ipa kreacije i negacij e , koji uklju čuje u sebe sve suprotnosti, čiji je izvor i ishod , nalazimo paralelno u svim antičkim filosofijam a i religijam a, u Kini, J ap an u, Me ks iku , In dij i, u tradicijama ostvrlja okeana, kao i du ž Afrike, do da na s. Tragove ovog čudovišta nala zinlO u srednjevakovnoj Evropi, kao i u folkloru mnogih na rod a. J ed instvenost Egipatske Inteligencije je u koncepcij i koja ne po d vlači stravičnost ove vizije , već razvija pravo razumevanj e, daj ući ovoj viziji harmonizatorsku ulogu. Ovo joj ne oduzima surovost, kao i blage vidove, ali ne sakati ljudsku' psihu u dodiru sa njo m. Zato u Egiptu nalazimo i u molitvi ne prek linjanje već lju ba v. Egipćanin ne moli Bo ga da mu DA zd ravlje , snagu i sre ću , on preklinje Am on a: ,,0 , Am on e, O Am on e, O, Go sp od e, O. Gospo de , podari mi da te ja RAZUMEM ! " (B ud ž I , v. II, str. 2 1 .) 3 5 . Egipat ne kaž e, kao alhe mič ari, "agua merkuralis" , niti kao Hri šča ni, "duh". U Egiptu nailazimo na razne vidove TOKA , izra ženog linij ama tala sa, čiji jeda n vid Je obi čna voda koj u pijemo , čiji vidovi su tokovi, strujanja ene rgij e i pok ret kos mo sa, ciklusi neb a i zemlje. Egipćani se čuv aju razdvaj anja pojm...9-v.a oo svoj ih prvobit nih prafunkcij a, "bo gov a"! lako analitičaru njihdva mitologij a izgleda "konfuzna ", koliko je on sam kon fuzniji ! Nut je voda koj a nosi i hrani biće , Nun je okean energij e, Tefnut je vir vode, Mu je voda koju pijemo , Amon je izvor tok a, Oziris je biće u vod i, Nil je, 274
Dok.
V, 3640
u biću tekuća srž! Set je poplava neumerenog toka, Nil u porastu . Nil, kao bik neba, mora da zaustavi Nil-poplavu. ,,0 Kralju, tvoja voda jeste velika poplava, iz tebe istekla," čitamo u Tekstovima Piramida. T. P. sp . 68 5 , 5 3 5 . 36. Andre Dupeyrat, (Le bete et le Papou, str. 92. - 1 02), prika· zuje kako u močvarama Kapua, u Novoj Gvineji, Papuanci hvataju krokodila na jedan neobičan način. J edan deo urodjenika roni i približava se čudovištu, pod vodom. Gnjureći ispod samog kroko dila, oni počnu da mu golicaju stomak. Ovo, po tvrdjenj u autora, baca krokodila u doboki trans. Drugi deo plemena tada se pribli žava slobodno čamcima, i, uz neuzdržanu dreku koja im je pri rodna, vezuje krokodila - tako duboko obamrlog od uživanj a, da i ne reigira ' Dogod se krokodil ne veže, gnjurci mu česu stomak. Zatim ga izvuku na tlo i ubiju. Papuartci, naučen i hiljadugodišnjim usku stvom - poznaju krokod ila! Ovaj papuanski metod nazvan je "gili-gili" . 3 7 . Herodo tus, History of the Greek and Persian War, NEL, London 1 962 , stL I O I . 38. T.P. sp. 647 , cl. 1998 Kralj ujedinjuje principe - u njemu je i Horus, i Polarna Zvezda, i Šakal. On je snaga Peh, propulzivna snaga simbolizovana zadnjom nogom, i Nebeska Zmija, on je Prvi Zapadnj ak, Tot, kao i Min , Antribis, Apis i sam Sokar - smrt u smislu samožrtvovanja koje vodi vaskrsenju. 39 . Herodot, O.C. str. 95 "Egipćani se razlikuju od Grka, takodje, jer ne odaju poštu heroji ma" - u vezi ovog napomenimo da su Grci bili idolopoklonici, ali ne Egipćani. Za Egipćane nikada ljudska ličnost, niti ikakva fizička odlika, nije bila dostojna obožavanja, jer su oni obožavali principe. Herodot takodje spominje lepote Egipta i egipatske arhitekture, tvrdeći da su oni "religiozni preko svake mere, daleko više nego ikoja druga ljudska rasa." (str. 89). Moglo bi se dodati ovom, da je egipatska pobožnost, očigledno, druge prirode nego ono što mi podrazumevamo: da bi se tako predali religiji iako bez idolopo klonstva, oni su se svakako morali oslanjati na nešto čvršće od "vere". Oslanjali su se na inteligentno poznanje Istine, kao har moničnog sklopa, čija neprikosnovenost se može iskustvom otkri ti pojedinačnim traganjem i radom. 40. Hotep - kompleks. Polja Preob ražaja . lako smo o ovome opširno govorili u komentaru,_ rekapitulirajm o: Polja . P;eobraž aj a , su svest, "polJa ova nama, U Casa. g Deveto oblast su a u situiran koju treba obradjivati, iz koje niče "trska vatre" , Al : Inteligencija. 19
Velika jednačina
275
Igr� reč i u vezi Al A i "trske vat re" , useva i žetve Preobražaja , nij e slu caj na. Samo im e Polja Preobražaja , bukvalno pre ved en o, zn ač i: Polje useva va tre . Medju tim kao što reč koja označ ava "p olj e" , takodje označava i "m rež u" , pri me tim o da se plug i pir am ida , takodje, označavaj u istom reč ju, ME R - koja, da stvar bu de još . potpUD!Ja, takodje zn ač i i : ljubav! (Im e Majke Bo žje , Marija , do laz i od Me r - lju ba v)! Plug u nama jes te pir am ida : GR AD JE NJ E mu dro sti , koja je LJ UB AV . Polja Pr eo bražaj a, kao "kavez" Tu ma , pr ets tavljaju i po stolj e Ne fer - Tu ma , lot us a sUblimacije. 4 1 . Za ba , Le s Ma xim es de PTAH HO TE P' Prague. 42 . Victor Lo ret : Le s Fe tes d'O zir is au mo is de KH OI AC str . 3 2 , ' čl. 87 43 . Plutarh, o.c . čl. 70 44 . Čovek prinosi žrtvu , žetvom svoga tru da . Nalazimo na slici Polja Preobražaja čo ve ka , natovarene barke (kao u papirusu) koju nu dI Nefer Tu rnu . On se , ovim darom pre tva ra u Nefer Tuma i tako "n � staj e " I�a ? ut u. S ejanje i žetva ide nt ičn i su u· smislu samopre . . _ daj e. Sejanje je smrt I pogre b, za vaskrsenje . Ze tva - sasecanje seb e u sUblimaciji svesti. 45 . Oluja Severa. K. M . gl. CXXXV 46 . K.M. gl. CX 47 . T.P . spev 57 0, čl. 1 45 4 48 . K.M. gl. CX 49 . Lu bic z, lsha - He r Ba k, NS RS R - str . 25 3 , gl. XV I 50 . St rašni stanovnik vatrenog jez era - jes te TU M. K. M . gl. CL XXV, kao i Bu dž I, vol II str . 60 . lako je prepirka i�medju čoveka i duše usred sredje na oko pro . ble ma sudjenja - kOje se mitološki situira na Ostrvu Vatre - int e resantno je da gramatičaru ne pa da na pa me t da poveže ovo ostrvo vatre s ostrvom koje se pominje u pa pir us u, kao pr esu dn o! . S l . Brugsch , Re l. Mi t. str . 5 99 . Plu tar ch , čl. 79 , o.c . 5 2 . He nt i granica K. M. LX XV III "Došao sam do He nt i granice neba ! " 5 3 . Veče rnji Obrok - T. P. 66 2. 54 . "D ugi Rože ! � atrag l " T. P. 3 1 4, takodje čl. 1 45 4, i sp. 5 7 0 : . "N e razbIJ ajt e zemlJu , o moje ruk e! Ne bo po dr žavajt e, kao Šu ! " ESEJ
l . Dok je na zapadnim intelektualiziranim jezicima prevod : izra čun ati ili brojati, nem og uć, (na pr: "on BROJ I zaklju čak") - u 276
Dok. VI , 2-1 4 svojoj izvornoj moći, nas jezik prirodn o otkriva istu filosofsku su štinu. Reč "SVOD" označava nebo! "Svodjenje" označava mate matiku ravnoteže. Svoditi - izražava vezu izmedju neba i utelovlj e njao Svod - označava nebo, kao snagu stvaranj a "Tuma ", i tako geometriski lanac stvaranj a, kao i misaoni proces logike i sažima juću snagu luka "vedje svemira." 2 . Postoj i kod lotusa observirani fenomen nazvan teratološka pro liferacija. Iz cveta se razvija direktn o novi cvet. U hramu Karnaka ovaj fenomen je pretstavljen u sali Tutme sa III. (Ime Tot-m es, znači: rodjenje Tota! ). Simbolika svesti i lotusa nije samo poetska forma, već se odnosi na ovaj fenome n, kojim je vizuelno izražen proces sublimacije svesti: "J er u nama to je ona klij ajuća snaga, što iz sebe, klijajući , nosi sebe samu ! " - čitamo u našem papirusu . Govore ći o ovome fenome nu, nazvanom "fantazijom" Egipćana, od strane egiptologa - iako zabeleženom 1 878 godine u "Mu seumu" Pariza - Lubić ga naziva "kvalitativna egzaltacija". Lubicz II. str. 292 - 296). 3 . H .T. Velde. - Seth, god of confusion . Leiden 1 967, str. 48. 4. Povodom krštenja, interesnn tno je spomenuti jedan od tipičnih izraza koje srećemo u Tekstovima Piramida. Na pr: Kanali su po plavljeni! (sp. 457) , "Poznajem svoju poplavu" i sl. "Poplava" , ovako naznačena, izražava svescu obuzdanu energiju, hranu, koja natapa . . . utapanje, time u vodu "krštenja". 5 . Sedmi čas noći. Knjiga Dveri. U vezi pobunj ene zmije neba, tekst glasi: ,,0 glave ! Bićete proždr ane! Bićete proždr ane! Bićete satrte u svoj e rupe! Kad ON naidje, glave će se uvući u svoj e kore nje. Crv će biti bez očiju. I biće bez ušiju. Hraniće se mlicima svojim. Živeće od onoga što sam izgovori ! " 6. B.H. Stricker, Asinarii, OMRO 46. str. 52-7 5 . 7. W. He1ck, Herkunft und Deutung einiger Zuge des fruheaegypti shen KČlnigsbildes. Antropos, 49. 1 9 1 6. 9. T.P. sp. 478 1 0. Brugsch O.C. str. 7 1 6 l l . Brugš 7 1 0 1 2 . Budge I , I I str. 250 1 3 . Budge l , l J str. 3 67 14. Plutarh O.C. čl. 3 1 . Plutarh aludira na Tacita u vezi ove legende (Tacitus, Histoires V. 2 .) On ovde takodje prenosi legendu o persi skom osvajaču OKUSU, koji je nazvan "magarac" - i koji je ubio Apisa, svetog bika Egipta, odgovorivši na ovo ismevanje: "magarac će da se počasti njihovim bikom"! 277
1 5 . Hristos n a magarcu; kao ispravitelj. 1 6 . Plutarh o .c . čl . 3 0 1 7 . Gazela se smatrala u Egiptu kao SETOVA životinj a. U iz vesnim figuracija m a nalazimo je sa JE D N IM ro go m ! Ime gazele bilo j e povezano sa ubistvom O Z IR IS A. G az el a, G H S ne uhvativa snaga pustinje : - G H ST I - pustinja , zemlja gazela. GES - strana. Teks tovi kažu d a je OZ IR IS "pao na stranu, d a bogo vi od nj ega žive " , kada je ubij en . O n j e postao, kao se m e, izvor novog po rasta pao je na "Onu Stranu " . - O N A STRANA - p o minje se , k ao u Tekstovima Piramida (č l. 1 5 00) i u našem papirusu - to je "L eva Strana" . "Leva Strana" se povezuje sa vaskrsenje m (T .P . 66 2) . O ovome takodje svedo či Plutarh (o .c . čl . 3 2 ) koji piše da je istok za Egipća· ne lice , ju g leva strana, a sever - d es n a. Znamo medjutim da j e S et "Gospodar Ju ga ", kao i da je Jug vezan s radj anj em - zn ači i za smrt i vaskrsenje . Vidi Tekstove kovčega IV 1 68 c, 1 69 a, b . 1 8 . Ovaj D U G I ROG, koj i često nalazimo u Teksto vi ma Piramida, vezan Je za kompleks bika - pozitivan kao i negativan p rincip stvaralačke snage. Dugi Rog je ubica Ozirisa T .P . sp . 58 0 . O n je , takodj e, kao Rog zemlj e (zemlj a, "TA " , označav a kako reaktivnu snagu, tako i matericu života koji n ič e iz sm rt i) , po d imenom zmije "A B -T A ". 1 9 . B ik Neba spustio je rog, d a on p o nj emu p redje d o Polj a Pre obražaj a. T .P . sp . 5 6 8 . 2 0 . Ju n g , I I I st r. 4 3 7 . 2 l . Jung II I, st r. 4 1 5 . 2 2 . Jung I I I , st r. 4 27 . 23 . Jung I I I , str. 4 35 . 2 4 . Jung II I, st r. 4 1 7 . 2 5 . Alhemičarska tradicija u G rč koj , Rimu i u srednj evekovnoj Evropi p oj m o m "merkura" preuzima poziti vni, stvaralački vid S et a, koji uklj u čuj e krokodilski vid T o ta , S o b ek a, kao i Khepera gundelja , i samog Raa. Dvojnost Se ta izražena je kombin acijo m jednoroga i lava. 26 . U ranoj h ri šč an skoj literaturi nalazimo da Hrista nazivaju "bikom" i "jednorogom" ! (Jung II I, str. 4 2 l .) 2 7 . Cthtonič n o : koj e p o stoji u , ili is p o d ze m lj e. 2 8 . Plutarh nam p re n o si , d a je u Egiptu bilo zabranj eno svešteni cima da drže so na st o lu . (o .c . st r. 3 2 .) 29 . Ju n g, I I I str. 2 6 . "U alhemičnim spisima re č "merkur" u p o tr e b lj en a je sa širokim sloj em zn ač enja , d a ukaže n e samo n a h em iski elemenat merkura-žive, i Merkura-boga (He rm esa) , ili Merkura 278
Dok. VI, 29-30 -planetu, već prvenstveno "substanciju transformacija" , koj a jeste isto što i duh, urodjen u svim bićima. "Tako viduno da Je u Sred nj em veku Tot, posredništvom Se�a, postao "Materij a ? r�� a" . Ovo ukazuje na činjenicu da Je pOjam "substancIJe u rano� � da Je Hrišćanstvu j oš uvek bio duhovni pojam inteligen� ije podela na "duh" i "materiju" kao neku stvar po sebI nezavIsna o� . stvaralaštva, došla tek kao delo crkvenog dogmatizma. UzevsI duh" kao neku izolovanu vrednost "ex-mahina" , crkva je, zako �om ravnoteže o kome nema pojma, stvorila ideju "materije" kao NIHIL. Ovim je crkva otrgla duh od čoveka, kao nešto što i nije u njemu. 30. U vezi simbolizma lava, spomenimo da je "lav", kao životi nja, redje figurirao ceo , nego raskloplj en. Zadnj i deo lava, nazivan je "PEH" i on je označavao silu cepanja. Pehti, je zato jed no od . imena Seta. Ova sila, je takodje identifikovana sa mtehgencIJom, u smuslu snage ograničenja, negacije. Zato je taj zadnji deo lava, takodje, jedan od atributa mitološke životinj e uništenja, AMIT. Prednji deo lava, "HATI" - koji uključuje glavu, l pružene prednje šape sa grudnim košom, simbolizuje vladarski simbol sunca, zrače nj e mudrosti, crca i hrabrosti. Dva lava, u ležećem položaju, okre nuti jedan drugom ledjima, simbolizovali su J l? �E i I?�NAS : princip vremena, kao kontradikcije. U egipatskoj filosOVIJI snaga Je cenjena samo ukoliko je bila vezana za progres svetlosti. Lav, zato, nije "pušten" slobodan, već j e bio ograničen ulogom. Kao čuvar svetlosti. u vidu "grifona" i sfinksa ujednijavao je ratoborne ele mente Seta sa srcem Horusa. Hrabrost i snaga, zato, nisu impresio nirali Egipćane, kao Grke : koji su obožavali vojkovodje, osvajače, ili docnje, Evropljane : koji su obožavali moć i bogastv � . Je� mo . mudraci bili su divinizirani, veliki U čitelj i Egipta, čIJa moc Je bIla u poznavanju medicine, geometrije i astronomije, � �aroč ito u vlasti nad samim sobom. Sam lav, kao "slobodna, zIVotmJa, blO Je LAVICA, tj. negativni princip, ili "ženski" . SEKMET, lavica uni štenja, uoblič avala je snagu "mreže" (SEKHET). Kao takva, o�a Je predstavljala plamen mutacije i zato je srećemo, kako podrzava ledja faraon a. (Ova lavica-sila, stigla je i � o srednjevekovnog . . TARDA!) Simbolizam Egipta ističe se prefmJenun, mtehgentnrm moralnim vod stvom, gde "Um caruje, a snaga klade valje". U sred· nj evekovnom simbolizmu, ovo se u mnogome gu� i, i sim? oli ne: kada značajni postaju "amblemi", sve manje i manje vezam za svoJ smisao. Kao kulminacija ove degradacije, danas, lav-grifon često postaje "amblem" neke banke. -
•
279
3 1 . H .T . Y el de , o. c. - Yelde iznosi isčrpnu dokumentacij u : citir a sto dvadeset I sedam redova iz radova egiptologa sti stotine i dve račenice iz Tekstova Piramid a, K ov če ga i Knji�e Mrtvih , ra znih . paplfusa I zapisa. Na suprot mnogim egiptolozim a, koji sabiraju J ed nosmerne cit at e, on iznosi kontradiktornu dokumentacij u. 32 . Velde, O. C. st r.6 8 - citira Kisa (K ee s) u vezi kulta dva so kola (H or us - Se t) . Ova dva sokola povezuj u se sa dvoglaVim lik om H ER IF I ' k o?a sreč em o u Desetom Č asu N oć i, i koji pr et sta vlj a . . snag� uj edInj enih kontradikcija , u momentu rodjenja Novog Lica Sun � anog B ?ga Noći. Ovaj dvoglavi lik je takodje nazvan A ntiu dok J e AntI llTIe onoga koji se žrtvuj e za H or us a i nedužan ispasta ' tudj gr eh ! 33 . Y el de , o. c . str . 5 6 . 34 . Yelde , o. c. str. 83 - "o be ća o ve čn i život, a doneo sm rt ". Povodom mita ubistva Ozirisa, u ko m e, po H er od ot u Set ob eć ava Ozirisu divni ko vč eg (ovekovečenj e vaskrsenje m ) ukoiiko m ož e da ga svoj im staso� ispuni. Kada Oziris leže u kovčeg da bi to ispro ba o, Set ga zakIva I baca u Nil. 3 5 . Keith Critchlow - O rd er i Sp ac e, Thames and H ud so n ' Lon. do n, 1 96 9. 36 . Lubicz I , v. I I str. 44 9 - Analizom grobnice Ukh-H ot ep a, iz St arog Carstva, Lubič dokazuje da "M re ža za hvatanje pt ic a, (S E�H ET !) pr et stavlja demon stracij u PI TA G O R IN E T EO R EM E. �va Ista "mreža" �imbolizovana je faraonskom kecelj om , od čijeg SllTIbohz� a ne št o J e pr eš lo , iako ne geom etriska suština, u "m ason sku kecelJU ". Ova "m reža" vezana je takodj e za simbolizam tka nj a'.' (stvaralaštvo ukrštanj em , krstom sublimacij e) kao i na �; sni vanj e hrama, mešanja prve cigle, odredj ivanjem geometriske po vrši ne , "hvatanj em " srži (duha) u m re žu , kao što se hvataj u pt ic e. S� bolJzall1 m re že , pr em a dokumentacij i L ub ič a izražava i ge om e tnske fun Cije i tim e j e vezan za TOTA (H er m es a) L ubicz I v. II I. str. 240) Lubič prikazuj e otvorenu i zatvorenu mrežu ..:. razne vr�te m r� ža , i njihovu ko m pozicij u pr ać en u pu no m geomet riskom i eglptoloskom dokumentacijom. 37 . Na pr �robnica kralj ic e KHNEM N EF ER H ET Č ET iz je dana : este DmasltJ e, gde nalazimo "onog koji proždira magarca ". 38 . U papIrusu A N A I nalazimo takodje na ljudski lik magareće glave. 39 . Slična anarhija opisana j e u našem pa pi ru su . 40 . T . P . 5 34 . N egativni vid N E FT IS E : b liznakinj a IZ IS E , ko m pl e. . mentarm VId SE T A , ona je sila truleži i smrti za vask rsenje . Nje n 28 0 .
_
Dok. VI, 4 1-47 negativni vid postaje smrt i tru lež (be z vaskrsenj a). Tako je, u tom vid u, spo me nu ta u naved en om Tekstu Piramide kao "Vestačka Ž ena bez otvora radjanja (Folkner stavlja - veštačka žena bez vagIne) . . 4 1 . , Jung be leži (Ju ng III Psiho i alh. str. 39 6) "H erm afrodltna je, od � t se, o tim tse Po i" seb po a sam UG KR e juj un otp priroda up g no Je� s du � ci se a jim ko u a zam kri u ma itiz od afr rm he e jav po na . a, zm ah ldu dlV o-m Eg ma tre ex i vez u er prim na e, juj rpl isc društva Ž an Žene kao hermafodit i nihilista, koj i po rič e sve ustanovlje ne eti čk e i društvene no rm e. Ovaj He rm afroditizam nihilizma simboli zuj e istovremeno NI GR ED O - alhem ičn u fazu "kuvanj a" . 42 . J EA 1 9 6 1 , Jaroslav Č erny - No te on the sup po sed Begining of a sothic period un der Set ho s 1 . Č erni navodi da je egiptolog Sete , dovodio datum stu panja na presto Set ija I ( 1 3 1 8 b.c .) sa poč etkom novog Siriuskog ciklusa. (Ovaj kos mič ki ciklus obuhvata 1 460 god ina ). Povodom ovoga vidi E . Ma yer , Chronologie egypti enn e, N2 3, str. 5 8 6 1 ; takodje Lub ičz I I , str. 2 1 2 - 2 1 8. Lubičz daje obj ašnjenje korelacije Sirijuskog ciklusa i drugih kosmičkih ciklusa. (na pr. ciklusa zod ijač kih znakova od 2 1 60 godina, odre djenog pol ožajem zemlje u odn osu na konstelacij e.) 43 . Lubicz, II glava X, str. 27 4 - 298 . slav od a ven kri otr je ica bn gro ija č , I esu mz Ra o zna se lo 44 . Ma nog Belzonij a, i koji je vla da o, kako izgled a, samo godinu dana de se je ko o on i o ka , je" jen rod o rug "D ! e j jen rod o prv o nek kao , 1 1 om ze am Ra o van lizo bo sim e j a d o ka , rom po na m eni stv � šava sop . iz tela SE TIJ A I - sublimiranog samosvesnog intelekta kOJI radja nadsvest. (o grobnici Ramzesa I , vid i: The great B elzoni, Stanly Ma ye s Putham, London 1 95 9 , str. 1 78 - 9. GA RD IN ER - Egipt of the Pharaohs, str. 249.) a ždj gvo ili , ta" os "m a tel o ka a, anj ršt uk m do vo Po ; 5 69 .P. 45 . T an zir ba a J ug i ra ve Se am liz bo sim ni ov osn je da o nim me ne ba - spo na po de li severa Horusu , kao glavi, a jugu Setu. prokreatJv�o� centru tela. Tekst Piramida kaže : mr eža se ostvaruj e u da n teraJu cI ti en id de ov je e enj inj ed Uj . era sev sa ta Se ći aju ter , ga ju Horusa sa . fikovano sa gušenjem revolta, u kome se niži de o čoveka stavlja na e int i čn ati gm do ki, ors zat ali ion rac da ka , no rat ob i o ka , ota čelo živ lekt , revolt om , uzima prokreatorski stav. m, seu Mu sh iti Br e th in ri py Pa tic era Hi n tia yp Eg of les mi csi Fa . 46 E.A . Wallis Bu dg e, Oxford Un . Pr ess , London 1 9 1 0. 47 . Yi di: Egyptian Heaven and Hell, E.A . Wallis Bu dg e. -
28 1
D ok . VI , 54-65
48. Deveti Čas je nazvan, u Knjizi Dveri, (Am Tuat), Glavni ode
ljak AT ŠEF - Šef. Zanimljivo je da "Šef' - znači "glavni". 49. Izis, zaštitnica Devetog Časa i Gospodarica Života, tesno je vezana za funkciju aSimilacije, Deveti Čas. 50. Ovu organsku svest koja je vodić hijerarhij e u telu, što omogu čava život i rad organa, Jung naziva "nesvest", poredeći je medju tim sa božanskim principom. (Jung, III, str. 333.) S l . Albert Camus, The Rebel, Penguin , London 1 965, str. 269. 5 2 . Vrsta srodstva izmedju Tutanhamona i Ahenatona , nij e utvr djen a, ali je opšte prihvačena, opravdana pretpostavka, da su bili blizak rod. Ovu pretpostavku potkrepljuje familijarna sličnost crta, kao i nedavna analiza krvnih grupa mumija. Vidi : Akhenten, Cyril Aldred, Thames and Hudson, 1 968, str. 96 - 97. 5 3 . U vezi "iskupljenja, potsetimo se na položaj AI-a. Nemoguće je reći da li se on izdiže na užetu, ali ga vuku. Samožrtva i žrtvovanje se dodiruju . Tu je granica HENTI - neba. Papirus Brunner ," (AZ , 80, 1955 , str. 74 - 75) unosi nešto svetlosti na egipatsku tabu temu: sakaćenje, kažnjavanje Horusa, kažnjavanje nedužnog ANTIJA , umesto Horusa koji obezglavljuje majku, Izis, kojoj me djutin1 Tot donosi glavu krave, i ona tako postaje HATOR - čije ime znači: dom Horusa ! Papirus Jumilhac (Vandier, Papyrus Jumil hac, Centre National de la Recherche Scientifiggue,Paris) je jedan od rektili izvora ovili mitološkili dogadjanja koji ukazuju na subli maciju svesti, principom žrtve. Svest, kao "Horus", obezglavljuje "majku ", (ličnos t - ego), iz koje je iznikla i koju izdiže sublimaci jom ! (obezglavlj ena Izis, postaje Hathor, krava hraniteljka novog stupnja svesti). PrinCip žrtve u stvari bitni je deo tajnih rituala mnogih arhaičnih .naroda, (u nekim krajevima naše zemlje tzv. "LAPOT" ) kako nam prenosi Frezer svojom studijom iz rituala celog sveta. Tu nalazimo žrtvovanje prvorodjdnog sina, žrtvovanj e �ralja, čak i _cele kraljevske f�milij e, kada "dodje vreme." - Ovaj CAS, je čas CINA - Deveti Cas. U samom prelazu i dodiru izme dju žrtve i samožrtve, plaSira se tajanstveni momenat "misterije" obogovljenja. Nalazimo ga, i u simbolizmu katoličkog verskog obre da. (Jung, Il, "Transformation simbolism in the mass"). Samožrtva niče u ČINU voljenog primanja na sebe "greha", kao neke "uloge" u drami evolucije svetlosti, "greha" bez koga nema uzdizanja i koji je neophodan, kao ubistvo Ozirisa iz čije smrti niče život. Prvi sveštenik ovog rituala, ANUBI S, ulazi u "kožu" Seta, da bi, po stavši sam Set, predao Seta Ozirisu. Anti, kažnjen "U ime Horusa " - identifikovan je u Papirusu Jumilh ac, sa Anubis om. Sama inkar282
se ga o k iz lo te u , u lj m ze u i st . nacija svesti je Čin "pada" svetlo , Ju en at m u a, h u d ao k e, b se e m sa m oslobadj a. Pretvorena, negacijo r· sk va o at Z . u h u d " ća ra "v i il e, . ona sama seb e, kao materij u , p re d aj m o en sc Je an az k iz je d o k ta a, nj va o . . sava kao crni Oziris. G es t žrtv za � en IJ � ro za op sn i rž d n o ra fa oj oj k u , � "žrtvovanj a za ro blje n ik a" . no ic ol ? slm , an v st u , su ci ni lje b ro za . . . pe rč in e, i otseca im glave. Ovi . ha du ljI VO m je ln tC po a, zm m ga or g še na ri nt pr ed st av lje ni nervni ce 54 . Lubicz II . str. 1 79 . , U � H č re je a � O im n m o ap N ). � 5 5 . S isyphus Spina Christi, (H N U u k ? ,, a v ac zn o Ja O k , č re je d o k �: � koj a o zn ač av a ovaj tr n -b ilj u , ta a al N ' sa u D ac lf ab S " ao k a an . "Barka" je u Knj iz i Mrtvili definis u e en lj p lo k u u k ar b , ac en v v o n . zimo n a okupu drvo, p o ra st , tr , Je cI ta u m o m sa a n o k za i ez v u izvornom simbolizmu č o v eč anstva a. eć p as R o d ja n če o u S d o e in ač n e zn izraženog na ra U ve zi : Henl:l - Sp in aC hr is ti - vi di : n ta u T of b m to e th om fr s n io pt ri Jaro sl av Černy - H ie ra ti c I insc . 9 28 1 . 6 . 8 2 N . 5 6 19 e) ut it st In s h kharnon O x ford (G riffit e R he (T " s. ce e � i t os en er m "U e avj gl 5 6 . C a� us , "Pobunjenik" - po n er o av r ne Je a n bi po , iji � og ol ili ps u n: . be l, st r. 25 8 ) "U istorij i, k ao . . , Jl em rs av s aJ n oJ sv i až tr r je ku lu . klatno koje se ljulja u er at ič n om m te pu je lu de a: ln ta to je ni t os iln av pr ne a na du blji ri ta m . Ali nj egov ) u. in ov os za n za ve e st je m to re ok (P e. in osov . ra st a n d za " a n iz il ih n o im "M je : . � 5 7 . C am u s, The R eb el , p o glav u ek c e az n o p a Oj k st do ra a n d ču �; : na te k st a: "S ad a je ro dj en a o n a o em lc ad gr lZ , u rb o b gu du z ro k da živi i umire. " ' Ovom ra d o šč u , . " je ču u lj k is e n ta iš n a oj k u p o vr ponovo dušu našeg �re m en a i E 5 8 . B u d ž I , v I st r. 4 5 8 , 4 59 . 59 . K .M . CLXXV . . o n ev n d se e st ra , u nj va ča u iz se 6 0 . T ao - član 4 8 . "Posvećuj u ći a sn om ov m ti ju ed (n ." n da i ak sv se : PosvećujUĆI se T ao u , sm anjuje a em "N e, C ao L e lj da e až k o ak gom se postiže mnogo vi še : svak n ič eg a što se ne m ož e time p o st ić i" .) a" m iz il ili n o irn "M je av gl o p el eb R . , 6 1 . The l ,,1 " I sk cu an fr " E "J i, sk n ija al it 6 2 . K ao i " lch" n em ač k i, ,,1 0 " ' . . engleski. . su m a d a ik n a t Is za I d Ju L " . 5 5 2 r st . . 6 3 . The R eb el , Penguin 1 9 6 5 , o n u tp o p u ju u er v e n i o at Z . u d spre. mn.i d a u m ru , sem za slob o umlfanJe. 64 . T ao , čl . 7 3 . 65 . T ao , čl . 4 1 . -
"
283
I
66. U vezi ove misli, interesantno je spomenuti sledeće: Revolt, u smislu filosofskog negativizrna, je dete Zapada. Zapad, kao pojam, vezan je za intelektualni individualizam, modernističku mehaniza cij u , kapitalizam - ali i za socijalističke pokrete oslobodjenja na roda. U Egiptu , Zapad - Prestonica, Imentit, majka je smrti i preporodjaja. Dok je čoveku Istoka snaga u veri, kojom se uzdiže na sebi svoj stven način, čoveku Zapada je snaga u sumnji kojom se ruši, na sebi svojstvan način. Ovaj imperijalista se hrani mesom i nosi u sebi mnoge odlike šakala - psa, Anubisa, koji utelovljava princip vaskrsenja. Anubis je samožrtvovani , prvi "sveštenik" OZiri sa, onaj koji se uvlači u kožu Seta, da bi ovog pobunjenika doveo Ozirisu - harmonij i. Pogledajmo intelekt, karakteristiku zapadnja ka: on mora, sve da opipa, u sve da zagrize, sam da vidi, da prosudi, pre nego što prihvati bilo šta. Š to god nij e iskusio, pobija ili isme java: U sebi nosi netrpeljivost osvajača , kao i vernost principima koje sledi. Svojom žedji za saznanjem , svoj om neutoljivom rado znalošću, on pada u sva iskušenj a i prodire u najskrivenije kutove prirode, stiže najzad pod samu kožu Seta, s kojim se, na vrhuncu svoje depresivne moći. identifikuje. Ovaj čovek, u pozitivnom traženju emancip acij e od prirode, i neprimetno gazi u nihilizam. Zmij a mnogih vijuga, Apep , budi mu se u svesti, kao sam "intesti nalni" psihom osvešteni princip apsorpcij e , tj . raskrsnice egoizma. Creva, kojima je uloga hraniteljska, grab e skiptar magareće glave i revolt protiv organizma u kome su i koj im su, postaju filosofij a apsurda. (Apendicitis) Nije uzalud da su Egipćani označavali istom rečju creva, kao i moždane vijuge ! Apep, koji uobličava apstraktnu osnovu oba, u suočenju, pada kao i "stranac", u evoluciji Č OVEKA, u kojoj je on jedan stupanj razvoja. Govoreći o ovim stupnjevima evolucije, spomenimo ovde jedan detalj od kapitalne važnosti, ali koga je teško spominjati bez nj e gove pozadine . Reč je o "zlatu", koje smo spominj ali često duž izlaganja, kao simbolu najvišeg stupnja evolucije, u vezi Tutanha monove grob nice, gde je ono simbolizovalo "čove čije zlato". Kao što ćemo spomenuti u daljem izlaganju, zlato je, kao vladarsi prin cip svesti, vezano za Ozirisa, ciklus Č oveka zemlje. Ono je kruna savršenstava jedne evolucije, ciklusa života, kakvog ga mi pozna jemo. Kao takvo, zlato je u odnosu na DALJI RAZVOJ večite evolucije, prag novog ciklusa. Kao prag, ono je, u odnosu na van dimenzionalnu genezu, TELO , ili majka iz koje se raj novi stupanj SVESTI koja prerasta zemlju, radja u biće. Ovo baca duboku svet lost na pozlaćenog Tutanhamona u grobnici koja podseća, u pore284
Dok.
VI , 67-73
djenju sa drugim grobnicama, na zarobljeničku celij u. U tekstovima skrinja izje dna čen sa Anib uso m, Tut anham on, nedužni kapnjenik, kao I sus , je kraj jednog ciklusa, ciklusa Ozirisa, i prag ciklusa Ho rusa, sokola koji iz ovog carstva izl eče u ne bo . 67. The Rebel : o. c. str. 266 68. Okretanj e Toka izraženo je variranjem simb ola tok a: račvanja drveta. Drvo , koje is grane pru ža dva nova kraka, pre tstavlja tok sržI zemlj e , u neb o - kao slika same evolucije . U grobnici Tut anha mona nalazimo ovu prirodnu granu, pozlače nu ! Tut anhamon je ponovo usp ost avio prirodni tok evolucije, posle pobune Ahen atona, koja je uobličena skip trom. Ovaj povrtak reda simbolično lač ara stv , oj itn ob prv noj nje ka ije luc evo KA TO e anj ret ok va izraža koj ulozi. Celokupni simbolizam grobnice Tutanhamona usredsre dje n je na po zitivnu ulogu sasecanja egoizma, kao stranputice u evoluciji. Ovaj ratni č ki vid Spasitelj a, nailazimo i u srednjevekovnoj literaturi. Tako u tekstu iz šesnaestog veka, Ro sarium Philoso phorum, čit am o: "Je r naš kam en, naime živa zapadna živa (merkur) koji seb e izdiže nad zlatom i pob edjuje ga, jeste to što ubija i izje da ! " U vezi ovoga vredno je pro uči ti simbolizam zlata u Egiptu, kao i simbolizam srebra. Ka o što nailazimo u nekim spisima (vidi Vandier, Papyrus Jumilhac) , zlato pre tstavlja me so, a srebro kost. Zlato je vezano sa maj kom , od koje se, po toj tradiCiji, nasledjuje "m eso ", dok kosi i organi dolaze od oca. U vezi ovog, upo treb a zlata kao me tala , u . grobnici Tutanhamona, ima takodj e dublji zna čajn e kao "skupocenost" ,. već kao žrtva "te la, njegova sublima cija . U papirusu J umilhac, nalazi mo , na pr. sceno sudjenja Antija koji ispasta greh "ot seč enja glave" maj ci, poč injen od strane HOI·usa. Ovaj "ta oc" Anti, isp ašt a, zna či, "Greh" uništenja "Zlata"? ! Elemenat uništitelja je, kako to i srednjevekovni tekst potvrdjuje , "srebro", ili, ustvari, živa. Simbolizam merkura koji pob edj uje zlato, kao i srebrna truba vaskrsenja u grobnici Tu tanhamona. Sve upućuje na samožrtvu, i sublimaciju svesti! 69. TA -U RT (Velika Zemlja) jedno od imena Ko srn ičk e Dev ice ovde ženke hipopotamusa. nazvane ponekad RER ET, indentifi kovane sa Izisom i N eitom. 70.T.P. sp . 290. 7 1 . Vinjeta ovog odeljka je jed an vid šarc a! 72. Krug - Ate n součava se sa spiralom Tum a. 7 3 . Lubičz I I I str. 20 1 . 20
-
Velika jcdnačina
285
74. Povodom isto rije i procesa konkre tiza cije svesti, interesantno je primetiti da su egipatski simbol ičn i "krug" i "ciklus" zasnovani na spirali, u Sre dnje m Veku u mnogome zamenjeni kvadratom. Tako nalazimo u simbolizmu alhemij e TE ME NO S (Jung I I I str. 1 24) kao i HO RTUS - pojam zatvorenog (hermetičnog) prostora - kvadratnog oblika. Ovaj "tabu" prostor iako simbolišući zaista ma teri cu, kao i alhemičarski "lonac kuvanj a" - ustvari izražava fazu osmostranog "Kaveza TU MA " iz koga se radja otvor izražen spiralom kao i dijamantom , lapisom itd . ) 75. Procesom proganjanja alh em iča ra-filosofa i sistematskim uni štavanj em gnoze na kojoj sama poč iva , crkva je odvoj ila narod od poznavanja i povela ga u "N igredo". Ovo je naznačilo novi stupanj "kuvanja" - iz koga se bin om . bid i nov stip anj svesti: Crkva, kao �ronos, "jede svoju dec u" i time se sama uništava, zač inju ći nov kvalitet,renesansu intelkta. egipćani bi izrazili "lana�" T.P . 570 "Babun i su ubij eni jaguarem a jaguar je ubijen babunom" ! Babun jes te simbol mu dro sti , jaguar simbol uništenja . Babun je "M ese čev " princip, jaguar sun čan i. Ova dva "m erk ur" - vida ukrštanj em grade evoluciju, u koj oj inteligenCij a (M ese c) reguliše i kanališe Vatru (su nce ). Primetimo da se na ovome zasniva takozvano "alhemično vencanje" i ukrštanje simbolizma lava i jed noroga. Na ilazimo u Egiptu na interesantan dokumenat (M ythological Papyri , Piankoff) gde lav i gazela, u vidu JED NO RO GA sede jedno na spram dugoga igrajući SAHA! 76. Lao Ce "Tao neb a je oštar ali ne ranjava" ! T.P . 47 7 Naoštri no ž, Tote ! -
LISTA CITIRANIH DELA Aldred, Cyril - Akhenaten, Tham �s and Hudson 1968 Aurobin do, Shri - On yoga, Pondlch erry, IndIa 1965 . Bagavadgita, the - Transl. Radhakrishnan, Allen and UnvIn 1 967 Breasted, Henry James - Ancient Records of Egypt, Umverslty Press, 1906, Chicago, vol. III . . . Brugsch, Heinrich - Religion und MythologIe der A1ten Aegypter, LeIpzIg, 1888. Budge, E.A. Wallis - I. The Gods of the Egyptians, Methuen, London 1904 I I v 01. II. The Book of the Dead, University books, New York, 1960. III. Egyptian Heaven and Hell, Kegan Paul, 1905 , London. IV. Fascimilies of Egyptian H JeratJc Papyn m the BntIsh Museum Oxf. Univ. Press, London 1 9 1 0 Buck, A. de - The Egyptian coffin texts, Chica� o 1 9 3 5 - 6 1 . Chabas (cit. iz Budž I v . I str. 1 39 . ) Calendner des Jours fastes et nefastes, p. 107 . Čemy Jaroslav - Note on the supposed beginings of a Sothic period under Sethos I. JEA 47 - 1 9 6 1 Čemy Jaroslav - Hieratic inscriptions from the tomb of Tutankhamon, Oxford , 1965 . . Camus Albert - Le my the de Sisiphe, Gallimard 1942. Pans Camus Albert - The Rebel, Penguin, 1962, London Camus Albert - L'etranger, GaJIimard 1956, Paris. Critshlow , Keith - Order in space, Thames and Hudson, 1969 Codex Palatinus Latinus - (iz : Jung, III, str. 1 9 2 Daressy, G. - L'animal Sethien a tete d'ane, ASAE 20 Daressy, G. - Seth et son animaJ, BIFAO 1 3 Dupeyrat Andre - La bete et le Papou, Albin Michel, Paris 1962 Erman, Adolf - Gesprach emes Lebensmuden mIt semer Seele. Abhand lungen der Berliener Akademie, 1896. Erman Adolf - The Ancient Egyptians, H arper Torchbooks, 1966, New York. Evans - Entz Dr. W.E. - Milarepa, Librairie D'Amerique et d'Orient, Paris 1955 . Evans Wentz, Dr. W.E. - Tibetan Yoga and secret doctrines. (edited bu Dr. E.W.) . , . Festugiere Le R.P. - La Revelation d Hellnes Tnsmeglstus, Pans 1944 Faulkner R.O. - A man who was tired of life in dispute w ith his soul, JEA 1956. Faulkner R.O. - The Ancient Egyptian Pyramid Teksts Oxford , 1969. . Faulkner R.O. - Dictionary, (a concise dictionary of middle egyptIan) Oxford 19 64. Gardiner, sir Alan - Egyptian grammar, Oxford Un. Press, 1964 Gardiner, sir Alan - Egypt of the Pharaons, Oxford paperbacks 1 966 Griffiths J.G. - The conflict of Horus and Seth, LIverpool 1960 Hawks JacqueUa - Pharaos of Egypt, Canel, London 1967 Helck W. - Herkunft und Deutung einiger ZUge des fruhagyptischen Ktinigsbildes, Antropos 49, 1 9 5 7 Herald o f Landsbert - Hortus d eliciarum (vidi Jung I I I ) Hermes Trismeaistus - Ars Chemica, Argentorati, 1 5 66 Herodotus, H istory of the Greek and Persian war. NEL. 1 966, London. I Ching - The Book of the changes, Routledge and Kegan Paul, 1 95 0, London -
.
286
287
,
Jung C.G. - Modern man in search of his soul, U.P. London 1966 Jung - C.G. Psych ology and Religion Routledge and Kegan Paul ' London 195 3 Jung C.G. - Psychology and Alchemy, Routledge and Kegan Paul' London 1952. Lubicz Schwaller de, R.A. - Le Temple de l'Homme, (1) Caracteres, Paris 195 7 Lubicz Schwaller de, R . A. - Le Roi de la Theocratie pharaonique, Flam marion, 1 9 6 1 Lubicz Schwaller de R .A. - Le verbe Nature, (Aor, sa vie son oeuvre - Isha Lubicz, Schwaller de - Isha Aor, sa vie son Oeuvre' Colombe Paris ] 963 Lubicz SchwaUer de Disciple, Flammarion, Paris, 1 956 Loret Victor - Les fetes d 'Oziris au mois de Khoiac, Receuil de Travaux' t.
des e vic Ser du es nal An des t rac ext , ret Lo a age mm Ho Varille A. An tiquites de l'Egypte t. XL VI I , le Caire 194 7 Ve lde , H .T. - Set h, Go d of confusion, Le ide n- Brill 196 7 . . e, iqu f nti sCIe che her rec la de tre Cen c, ilha Jum s yru Pap s que Jac Vandier Paris. . 9 196 ss, Pre y rsit ive Un y, log Bio al etic eor Th a rds wa To . C.H on ngt Waddi Williams Ro nald J. - Reflections on the Lebensmude, JEA 48 196 2 , ard llim Ga u, Die de our l'am t nan cer con re ord s san s see Pen e, on Sim il Wa Paris 1966 Zaba Zb yne k, Les Maximes de Pta hh ote p, Prague 195 6 (Akademie Tchecoslovaque des sciences)
Lao Tseu, - Tao te King, Ed. Paul Derain 196 1 , Paris Lepsius R. Das Totenbuch der Aegypter, Leipzig, 1 8 3 2 Lepsius R - Denkmaler aus Aegypten und Aethiopien, Berlin 1 849- 1 8 5 9 Mariette A. - Denderah. Description generale d u grand temple. I-IV Paris 1 8 7 0- 1 8 80. Mariette, Bay - Notice. Cairo 1867 Maspero, sir Gaston Camille Charles - E tudes de Mytologie et d 'archeologie egyptiennes, Paris 1 8 9 3 - 19 1 3 7 vis. Massart A. - The Leiden m agical papyrus I . Supplement to OMRO N 34 Mayer E. Chronologie egyptienne - N 2 3 Mayes, Putnam Stanley - Th.e great Belzoni, London 1959 Michailides - Papyrus contenant un dessin du dieu Seth a tete d'ane. Aegyptus 32 ( 19 5 2 ) Mekhitarian Arpag - Cahiers du Sud N 35 8 , Paris, 1 9 6 1 Milarepa- vidi Evans - Wentz Moret, Alexandre A. M ysteres egyptiens, Colin, Paris 1 9 1 3 Naville E . - Das Aegyptische Todtenbuch der XVII-XX Dynastie, Berlin 1886 Neubert Otto - La valle dei Re, Massimo, Milano 1957 Papirusi : Papyrus Nebseni; Papyrus Anhai; Papyrus Bremmer-Rhind : Medical Papyrus H arris, Papyrus Edwin Smith ; Papyrus Nesi-Amsu; Papy rus Jumilhoc, M y thologic'al Papyri (Piankoff) ; Papyrus contenant un dessin du dieu Seth a tete d'ane (Michailides), Book of overthrowing Apep, Festival songs of Isiz and Nephtis; Book of knowing the revolutions of Ra. Piankoff A. - Le livre des partes, Cairo 1 9 3 9 (Memoires de L'Institut Francais LXXIV) Piankoff, N. Rambova - MythologicaI papyri New York 1957 Plato - The last days of Socrates. London, Pinguin 1966 Plutarch - Moralia V, Isis and Osiris, Heinemann, 19 69 London. Ramana, Shri Maharsci - Talks with shri Ram ana Maharshi vol. I-III, Venkataraman, India 1968 Roeder G. - Aegyptische Bronzefiguren. Berlin 1 9 5 6 . Rosarium Philosophorum, (anonimno) - Frankofurti 1 5 5 (Frankfort). Rouge, E. de - Chrestomatie Egyptienne, Revue Archeologique 1860 Sidgwick, J.B. - Introducing Astronomy, Faber 1 9 5 9 . London. Stricker, B.H. - Asinarii I OMRO N 46 1965 Simpson, William Kelly - The Ancient Egyptiens, Harper Torchbooks, New York 1966 (Introductory essay)
t. , 9 5 8 1 lin Ber , VI en opi thi Ae und ten gyp Ae r aus aele nkm De s C.R . Lep siu 1 1 1 - 1 12 , 5 89 1 is Par , I ue ssiq cla t ien l'or de s ple peu des ne ien anc e toir His ro spe Ma G. p. 399 . . . A. Erm an Gesprach eines Lebensmiiden mit semer See le, Berlm 189 6. . m e, am son et n ptie egy un re ent que phi loso phi ue log dia Un ro spe Ma G. Causeries d 'Egypte 1 9 07 , p. 1 2 5 - 1 3 1 w Ne t, yp Eg nt cie An in t gh ou th d an on igi rel of nt me lop J.H . Breasted Deve Yo rk 1 9 1 2 , p. 18 8- 1 9 8 . A Er ma n Die Literatur de r Aegypter, LeipZig 1 9 2 3 , p. 1 2 2 - 1 30 , nt me sta Te ten Al m zu e xt Te e sch ali nt rie to Al n, an sm os H . Ranke in H . Gr . . Berlin und Le ipz ig 19 26 , p . 2 5 - 2 8 . , 7 2 9 1 ig ipZ Le , en ck _tu ses Le en sch ptl gy ae n de zu n ge un K. Se th e Er laater p. 6 1 -6 7 . . M . Pieper Di e agyptische Literatur, Berlm 19 27 , p. 26 -2 9, 5 4 01m s s o og nn wa aro ch ots ras ':V dy ese "B u od rew pe N. Me sts cherskij K oj jsk ssl Ro see Mu m sko Iat AS pn w do we ko sto Wo gii lle Ko ki pis Sa ", du ch om Akademii Nauk 2 , 1 9 27 , p. 36 5 - 37 2 7 the of s ing eed oc Pr , en iid nsm be Le s de rus py Pa r De n soh ob H. Jac 08 1 06 1 p. , 1 5 ? 1 m rda ste Am s, on igi rel of y tor his the . congress for . se itlo Ze m , Ba em sem t mi en ud nsm be Le es em ach spr Ge H . Jacobsohn Da s , 2 5 9 1 h nc Zu ut, tit ns -I ng Ju G. c. m de s au ien tud S , ele Se r de nte me Do ku . p. 1 -4 8 . r de ch bu nd Ha m n, fte hn zsc en nd Te e sch liti po d un e ch uli E. Ot to Weltanscha Orientalistik Band I , Ab sch nit t 2 , Le ide n 195 2, p. 1 1 2 - 1 14 6, GG ZR t, rif Sch he isc an siri tio an als e iid nsm be Le r De ki G. Lanczkows 195 4, p. 1 - 1 8 l, 1932, ia tal ien Or e, am son c ave re pe ses de du ue log dia Le E. Su ys p. 5 7 - 7 4 .. . H . lunker Die A egypter, m Ge sch ich te der fuhrenden Vo lker 3, Freiburg 19 3 3, p . 79-8 1 , 2 / 2 3 AO , ter yp eg A en alt r de it he eis w ns be Le d un eln reg ns be R An th es Le 19 3 3, p. 2 2 - 2 3 J.H . Breasted The daw n of conscience, Lon don 1 9 3 5 , p. 1 68 - 17 7 A. Scharff Der Bericht uber das S treitgesprach eines Leb ensmiiden mit 37 9 1 en nch Mu 9, ft He 7 3 ng 9 1 rga Jah t. Ab ist. l.-h Phi W SBA e, i See er sein G. Tahusing, AAA 1 , 1 938, p. 1 6 2 - 1 65 . LM . Lur e Bes eda rasotscharowannogo so swoim duc hom , Go sud arstwennyj Ermitash, Trudy Otdela Wo stok a 1 , Len ingrad 1 9 3 9 , p. 1 4 1 - 1 5 3
"
m
288
Lista del a o Berlinskom papirusu 302 4
.
.
'
'
'
289
I
A. Hermann Das Gesprach eines Len ensm i.iden mit seiner Seel e ' OLZ 42 , 1939, Sp. 345 - 35 2 J. Sainte Fare Garnot La vie et la mort d'ap res un text e egyptien de la haute epoque, RHR 1 2 7 , 194 4, p. 1 8 - 2 9 R. Weil! Le livre du desespere, B I FAO 45 , 1 9 4 7 , p. 89- 1 5 4 A. d e Buck Inh oud en achtergrond van het gesprek van den levensmoede me t zlJn zlel , Me ded eelingen 7 , 194 7, p. 1 9 - 3 2 H . Junker Die Losung im "Streit des Leb ens mi.i den mit seiner See ie" An zeiger der phi l.-h ist. Klasse der Osterreichischen Akademie der Wissen: schaften JaJuga�g 194 8 NL 1 7 , Wien 194 9, p. 2 19 - 2 2 7 P. Gil ber t La poesIe egyptienne, Brussei 194 9, p . 84 -8 8 J. von der We nse Der Leb ens mi.i de, in : Die Sammlung, 4. Jg. Gbttingen 194 9, p. 65- 7 3 J. Spiegel SoziaJe und wel tanschauliche Reformbew egungen im alten A egypten, He idelberg 1 950 , p. 49- 5 6 J.A . Wilson in J.B . Pritchard, Ancient Near Eastern Texts " Princeton 195 5 p. 405 -407 R. O. Faulkner The man wh o wa s tired of life, JEA 4 2 , 1 956 , p. 2 1 -4 0 G. Thausing Be trachtungen zum Leb ens mi.i den " MD IK 15 195 7 " ' " p. 2 62- 26 7 S. He rrmann Untersuchungen zur UberlieferungsgestaJt mit telagyptischer Lit eraturwerke, Berlin 1 9 5 7 , p. 62 -7 9 A. Hermann OLZ 5 4, 1 9 5 9 , Sp 2 5 7 - 2 5 9 Ju. P. Franzew Fil osofskoe znatschenie " B ese dy rasotscharow annogo" , Drewnij Egipet, Mo skau 1 96 0, p. 20 6 - 2 1 5 R . J. Williams Re flections on the Leb ensmi.ide, JEA 48 , 196 2, p. 49 -5 6 E .. Brunner- Traut De r Lebensmi.ide und sein Ba , ZA S 94 , 196 7, p. 6 - 15 Wmfned Barta Das Ge sprach em es Mannes mi t seinem Ba , MA S 1 8 , 196 9
290
\
TH E GREAT EQUATION - RESUME -
Suicide may nQt be, as Camus thought, the "only real" philo sophical problem, - but it surely is the oldest, since we find it ih the Ancient Egyptian papyrus, the "Lebensmilde". In a Platonic dialogue, two thousend years before Plato, we meet a "new" ver sion od the eternai: TO B E OR NOT TO BE? The present work offers the first complete translation of this papyrus, in which a man, weary of life , talks to his own soul. Previous translators have done justice to the parts of the text dealing with the man's lamentations, but sould make no sense of the enigmatic replies of the soul. Some of the most important replies have been entirely omitted, including the very last sentence of the papyrus, its conclusion! Thus, they got a Platonic dialogue without the replies of Socrates. This situation arose because academic Archaeologists, while well acquanted with hieroglyphs, ,have little understanding of the philosophical concepts underlying the religious scriptures of Ancient Egypt. The fruit of the inspired efforts of the originators of Egyptology is drying out. Egyptologists have transformed their science into a sterile philological institution. More and more obsessed by grammar, they understand less and less of the thought expressed in the texts they study. l t even became standard practice among well trained Egyptologists to "correct" their texts if the originals did not seem to them to be sufficiently logical. Thus, the eminent grammarian R.O. Faulkner allowed himself ninteen cor rections of the original text, in his translation of the "Le bensmilde" papyrus. It is not surprising, under such circumstances, that this jewel of Egyptian wisdom has remained inaccessible to the public, being restricted to only a narrow circle of Archaeo logists. Clarifying the text of the "Lebensmilde" , which hitherto has been renowned for its obscurity, the translator does not claim to demonstrate the superiority of some new translating skill, but a 29 1
much more intersting fact: that without the understanding of the underlying relationships of the symbolical themes which forme the Ancient Egyptian Myth, reading of all but the most straight forward hieroglyphic scriptures is virtually impossible. Archaeo logical scholarship , its values, its dangers, its obscurities, taboos , its naive charm, charlatanism, its preten tious, tragic gloom and fatal influence upon modern conceptions of history - these are the considerations which the author puts forward as and introduction to his new translation of the papyru s. Although using polem ic, irony and sarcasm to demonstrate his views, there is no bittern ess - for the objective of this work is not to demonstrate the failure of academism but to reveal what academics Jatally fail to grasp: the most astonishing philosophical language ever conceived by Man, the FIGURATIYE MYTH. The book is dedica ted to R.A. Sohwaller de Lubicz, whose spiritual influence has been of great importance in the life of the author. Following the may indicated b y Lubicz in his study of the Egyptian temples, it points toward a philosophical synthesis of science an mythology. Todaj , there are many who sense that there is something to be gained from the study of the ancient wisdom and it is to that wider, non-specialist public ,that this book is addressed. lt is concerned less with archaeology than with distillation from it of its universality and living truth, and therefore aims to reveal the hidden structure of causal laws, which is the fundation of this work of Egyptian spiritual initiation. The debate of a man with his soul is not just a plaint of a man "weary of life", as the Egypto\ogists would have it. l t is a masterly philosophical duel betwe en doubt and mystical knowledge. Every sentence, by its allusions, is pulling the strings of a network. As in chess - the soul, as the knower, is bringing about the check-mate of the intellectual doubt . Here we meet in fact, in the weary in tellec t of the man, the first REBE L in the recorded history of literature . In the concluding part of the book, entitle d: "The NO in the search of its YES," the author draws a parallel betwee n Camus ' Rabel and the "weary of life", demonstrating that for both, the great force of rebellion even unto suicide, the force of INDIY I· DUALI SM, is also the very source of spiritual redemption in man. In a short history of human rebellion against the laws of existen ce, we are shown how, paradoxically, the ass, an animal of obstinacy •
292
par exce llenc e, as well as the beas t of burd en, is the living hiero· glyphe of the intellectual EGO . In its sophisticated form of the philosophical suicide, the "ass" is the father of all rebe ls, but also the carrier of the Red eem er. From an Ancient Egyptian sarco phagus to Early Christian symboli sm, a thread follows the "ass" in its various forms to med ieval alchemy. The living, fabu lous rope of the Egyptian Sun- Boat binds the desolation and anarchy of modern youth with the transitional NINT H HOU R of the Egyptian mythological complex. In this destruct ive intermezzo, as in a Harvest Festival of time, the dying and the born ale interrningled. In the crisis of the selfdestroying rebellion the individual recognizes itself as the incarnation of the same life-force he is trying to vanqu ish and accept s defeat at the very instant of triumph. The meaning of the concluding essay could be taken as a pro posal for a new way of thinking: the Old Egyptian way. Besed upon under standing of the workings of the cosmic laws and their psycho-emotive reflections in the human mind, the Egyptian way demos trates , by the example of this papyrus, " the prosess of thinking as an EQUATION . The answer to the suicide dilemma is therefore not a guess, but a "result". It is: TO BE. The main text is followed by an important compl ex of sup porting documentary notes, which give not only a wide range of bibliographical inform ation, but also invite the reader who is willing to do so, to search deeper links betwee n the Ancient Py ramid Texts, Medieval times and the present day. Drawings, incorporated in the text, illusratte the fact that the mythological scriptures of Egypt are not a matter of pen and paper. The texts, through symbolical pictures , refer to a much more abstract language : in the architectural synthesis, statues, walls, arches and columns are "words" of a scripture which is invisible . It is the very interrelationship of these "words ". And whilst Archaeologists, who regard Egypt as a primitive polytheistic society, give independent artistic values to Egyptian "words" and search grammatical justifications for the associations of their symbols (hieroglyphs), they are blind to their language like a man, accustomed to read only letters is blind to a page of written music. The Egyptian scriptures reveal our material reality as mo vem ent, measure and proportion above all. Yet, although closer to mathematics than to "lit erat ure ", the Egyptians did not use an abstractly scientific language but com pose d their wisd om from the 293
simple st el em en ts : a foot , a hand, an ow !. Thus it surviv ed , an d will survive until there is a foot, a ha nd , an ow! !
�
SADRZAJ
PREDGOVOR U vodne napomene
CONTENTS Introd uction . Berlin 's papirus 3024 I. II. III. IV. V.
Short history of the papyrus. The philosophical basis and the significance of the pa py ru s. H ieroglyphic transcript of the p ap y ru s. Text of the translaton of the papyrus from Ancient Egyptian. About translating from Ancient Egyptian.
Commentaries. L Introduction to the symbolism of ancient Egypt. II. Elisian Fields II I. The N IN TH H O U R . Analysis of the text. Concluding essay : A man in dispute with his so ul , or : The "N O" in search of its "Y ES ". Documentary notes. •
•
•
•
•
•
•
•
•
•
BERLINSKI PAPIRUS 3024 . . . . . . . . Kratki podaci . . . Misaona osnova i značaj Berlinskog papirusa Hijeroglifski prepi s Berlinskog papirusa 3024 . . . . . . . (sa prilogom) . . . . . . . . Prevod origin alnog teksta . . . Obrazloženje prevoda . . . . .
•
.
•
.
3024 . . .
. . .
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
KOMENTARI I . UVOD U STAROEGIPATSKU SIMBOLIKU . Prevodiočeva napomena . Incijacija u Starom Egiptu . . . . . . Duša-Ba Reinkarnacija i duša . . . . . Ra i KHEPERU . . . Am on RA . . . . . . . . . MAAT . PT AH . . . . . . . . . . . . . osnovni princip svemira Konverzija Princip konverzije izložen kroz tri mitološke revelacije . . . . . . . Broj dva . . . . . . . . . Negacija sredstvo porasta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Konverzija i grč . . . . . . . . . Konverzija i psiha . . . . . . . . Visina bez vrha nastajanje Ra-a . . . . . . . HOTEP . Revolucija svesti . . . . . . . . SOKAR smrt kao transrnutacija . . . . . . . Druga smrt samoubistvo . . . . . . . . . . BA i KA komplementarnost svesti . . . . . . . . . . . . . . . . inteligencija . . . KA Stanovnik u jajetu . . . . . . . . . . . . . . . . . Duhovni hromozorn . . . . . . . ONAJ SAKRIVENI Dijamant svesti . . . . . •
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
294
5
•
12 12 15 23 33 45 46 46 55 58 61 64 65 68 72 73 76 77 80 82 83 89 89 90 91 91 94 95 1 02 •
295 •
•
Klesanje dijamanata i magične inkantacije Pogreb ritual sejanja •
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
OZIRIS HORUS Matica Dijamant VELIKA DEVETICA Čovek sin ili otac I I . O POLJIMA PREOBRAZAJA I I I . O DEVETOM ČASU Uklapanje Berlinskog papirusa u mitoločki kompleks DEVETI ČAS radjanje volje •
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
-
•
•
•
•
•
•
•
•
•
I V . ANALIZA BERLINSKOG PAPI RUSA
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
.
.
DOKUMENTACIJA List a citir anih dela po azbučnom redu auto ra List a dela o Ber lins kom pap irus u 3024 REZIME na engleskom •
•
•
ČOVEK U RASPRAVI SA DUŠOM (Esej) . . . . . . . . . . I . O svetom magarcu . I I . Refleksije povodom Devetog časa, magarca i istorije l . Dizanje AI-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2. 0 mamcu . 3 . Mimo Boga ka hijerarhičnoj harmoniji . . . 4. Geneza, psiha i istorija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. Buna protiv bune . . . . . . 6. Istorija kao »NOŽ ŠARAC« I I I . Mitološki kompas mimo nihilizma . . . . . •
•
•
•
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
1 02 1 06 1 15 1 17 1 18 1 18 1 25 1 53 1 54 155 161
1 95 208 208 215 219 22 1 227 23 1 236 24 1 287 289 29 1
Ljubinka Radovanović "VELlKA JEDNA Č iNA" I zdanje "VUK KARAD Ž I Č " Beograd, Kraljevića Marka 9 Stampa "MLADINSKA KNJIGA" Ljubljana, 19 73 -
•
Na osnovu rešenja Republičkog 'Sekretarijata za kulturu S. R . Srbije, br. 4 2 3 -37 /7 3-02 od 29 januara 1 9 7 3 . ne plaća se porez na promet.